RYL E-MAGAZINE, #109

SLOBODA

PHOTO: ANTON WELT

UVODNIK

PHOTO: TEODORA DELIĆ

SLOBODA

Gledam u Indijski okean, vetar duva snažno i mrsi mi kosu. Preplanula sam. A možda je ovo boja sa nekih drugih mora. Oblaci su pufnasto beli, sneni, puni. Moje stopala su na nežnom puderastom pesku. Volim ritam talasa okeana, palme se njišu u pravcu vetra. Sve je lagano, slobodno, nesputano. Svako bira svoj pravac. Priroda dominira. Ona je ipak najjača. Na Maldivima imate dva paralelna sveta. Jedan je na zemlji po kojoj se hodi, drugi je u okeanu u kojem se roni. Ta dva sveta su sinhronizovana, magična, skladna. Život u jednom i u drugom funkcioniše po posebnom pravilima. Vi birate kojem svetu ćete se prikloniti. Svet ajkula, riba, delfina, morskih zvezda, korala, velikih dubina ili svet peska, palmi, kućica na vodi, ljudi iz celoga sveta. Kakva filmska postavka. Kakav scenario.

„Mia, ti si tako slobodna i srećna na tim Maldivima“, piše mi na IG moja prijateljica Sonia Shehryar iz Pakistana. „Jesam, Sonia, lako i brzo sam se povezala sa sobom. Osećam se nesputanom i svojom u celosti.“ Mešaju se sve boje plave, nijanse neba, nijanse mora. Sve je u koloritu koji nisam nikada do sada videla. All shades of blue. Osmeh mi je razvučen, zaokružio je lice. Kosa mi je puna soli, sunce me miluje. Sve je nežno. Samo tu nežnost osećam i vidim. Moje unutrašnje oči možda vide više nego ove što gledaju ka spolja.

„Mia, che vità hai”, kaže Michela moja draga iz Italije, misleći na moje puteve i predele kojima hodam. Ali kao da svi zaboravljaju da se sloboda osvaja, ona se ne podrazumeva.

Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

Meša Selimović

Osnov svega je hrabrost, hrabost živeti svoje biće, kretati se, promišljati. Iz slobode, čovek je srećan i oseća se živim. Ima mogućnost življenja kako želi. Ne pristaje na ono što nije, samo na ono što jeste.

Maldivi su došli nenadano i slučajno, kao

velike ljubavi koje se dešavaju iznenada i neplanirano. Mada ništa u životu nije slučaj jer nastaje iz svetlosti (reč: luča) i podržano je iz Univerzuma. Sve je kako mora biti, na putu na kojem moraš biti iz nekog višeg razloga.

Kako si osvojila svoju slobodu, jer sloboda se jednom molbom dobila nije, ni govorom lepim?

Car Dušan Silni

Osvojila sam je iz istinskog bića koje je vapilo za njom i hrlilo joj u zagrljaj, iz boli, mraka i potrebe za još jednim korakom i vazduhom. I tako ih je neslućeni broj. Osvojila sam je iz ljubavi, mašte i nadanja. Osvojila me je. Jasno mi šta znače četiri zida, a šta četiri strane sveta. Lako je kretati se unutar zidova, teže je unutar prostranstava. Jer prostranstvo je neistraženo, veliko, nedosanjano. I tu treba hrabrosti kročiti i hoditi.

Sloboda mora da se osvesti. Sloboda je umetnost, sloboda je pesma, stih, strofa, misao, strast, bajka. Mislim da sve dolazi iz uverenja, kao i ona priča o orlu koji je odrastao sa kokoškama, ne shvatajući da je orao i gledajući kako velike ptice slobodno lete nebom.

Neophodno je sadržajno živeti svoju priču i svoj život. Sadržaj je na nama, sloboda je u nama. Koliko god bili spremni ili ne, samo krenite i sve će se posložiti najbolje za vas. Kao i moji Maldivi. Tako divni, nežni, sjajni, mirni, u skladu i buri, zavisi od doba dana. Dozvolite da u vama dominira slobodan duh, bez straha, i sa neopisivom željom za sazanjima novih stvari i velikih koraka. Slobodan čovek svojim primerom oslobađa i druge kroz radost, strast, ljubav.

Nije dovoljno samo živeti! – reče leptir. Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cveća!

Hans Kristijan Andersen

ANIMA MUNDI

RYL 109

SLOBODA

PHOTO: ANTON WELT

IMPRESSUM

E-MAGAZIN RYL ISSN 2406-2030

IZDAVAČ RYL d.o.o. Beograd

ART DIREKTOR

Boris Cupać

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA

Miomira Medaković-Topalović (Anima Mundi)

LEKTORI

Dijana Krtinić,

Dejan Vicai, Adrian de Groot (za tekstove na engleskom)

AUTOR KONCEPTA MAGAZINA

Anima Mundi

SARADNICI U OVOM BROJU

Danijela Marković

Adrian de Groot

Meri Bauk

Jelica Stanojlović

Srđan Ristić

Jasna Đokić

Sanela Saltagić

Ana Atanasković

Radmila Satarić

Michael Pole

Matija Đolić

Teodora Delić

Sergej Stojanović

AUTORI

Duci Jović

Mila Litvinjenko

Dr Ioanna Batsialou

Paul Landauer

Jelena Budisavljević

Ivan Panić

Suzana Mihajlović

Thana Alexa

Dr Dunja Savićević

Dr Aleksandra Gudović

Mirna Jovanović

PHOTO

Anima Mundi Unsplash.com

Naslovnica: Mila Litvinjenko

Photo: Anton Welt

KONTAKT

WEB: www.ryl.rs

MAIL: rylmagazine@gmail.com

LIČNOSTI U OVOM BROJU

PAUL LANDAUER

MILA LITVINJENKO

DUCI JOVIĆ

THANA ALEXA

SUZANA MIHAJLOVIĆ

SRĐAN RISTIĆ

PHOTO:

YOUR WINGS

A PERSONAL JOURNEY TO FREEDOM: BALANCING ROOTS AND WINGS

WORDS: BOJANA DUOVSKI

Freedom has been the guiding force in my life, leading me on a conscious path to find balance between two essential elements: roots and wings. As I’ve grown, I’ve come to see freedom as a rhythm—a dance between grounding myself and allowing myself to soar. Born and raised in Amsterdam to Yugoslav parents, I’ve always felt privileged to experience two cultures. This unique blend taught me adaptability and openness, helping me realize that feeling at home requires an open heart and a sense of inner belonging.

As a child, however, I often felt like a stranger in both worlds. I spoke Dutch fluently but didn’t look Dutch or have a Dutch-sounding name. I understood Yugoslavian but struggled to speak it fluently, leading to feelings of shame when visiting family. Both sides labeled me as part of the other, leaving me feeling like I didn’t fully belong anywhere, yet I was also a little bit of everything. In my search for solid roots, I believed that understanding my traditions, values, and beliefs would help build a foundation. This wasn’t easy, especially since my parents, who came to the Netherlands as guest workers, never fully integrated. They lived with the hope of returning to their homeland, a dream shattered by the war. I watched their generation feel lost, unsure how to cope with the changes, and as their child, I felt the pressure to succeed and carry the weight of their unrealized dreams.

Throughout my life, I’ve been blessed to have my uncle Dragoljub Đuričić as a hero. A drummer who symbolized freedom, he led protests in Belgrade with the rhythm of his drums, inspiring citizens to fight for a brighter future. I could depend on

him, someone’s opinion I would seek and advice I would follow. We could talk for hours, but also seek the silence in each other’s company. His legacy taught me that we all have a part to play in the heartbeat of humanity. His courage and kindness live on, reminding me that we all have the potential to be heroes to someone else.

Motherhood brought new dimensions to my personal journey, encouraging me to trust my inner compass and intuition even more deeply. Every decision, every choice feels infused with a greater sense of purpose, knowing that I am also shaping the path for my daughter Elena. My hope for Elena is that she grows up with a profound sense of belonging, feeling connected to her roots while also experiencing the freedom to chart her own course. I stimulate her to develop courage and openness to fully engage with the world and its infinite opportunities.

Despite lacking formal education due to family circumstances, I developed strong skills in observing and understanding people. This proved invaluable when I embarked on my professional journey, starting at an advertising agency, hired mainly for my fast typing. Twelve years later, I became managing director. Yet, despite my success, I always searched for solid ground. Over time, I realized the stability I sought wasn’t external—it was within me. I needed to free myself from pressures and expectations, but also my limiting beliefs and navigate from trust in myself.

This inner trust gave me the freedom to take risks, explore new paths, and live authentically. I learned that when you live in alignment with your

values, you are free from living a life that doesn’t suit you. Throughout my journey, I’ve always felt the need to grow—what I call my ‘wings’. These wings represent my ability to dream, question the status quo, explore and embrace life fully. They allow me to redefine myself and face challenges with courage. The stronger my wings became, the less fear held me back. I learned to embrace failure as a learning opportunity, growing more resilient with each experience. Balancing both roots and wings has granted me the dynamic freedom to adapt, evolve, and learn. My roots provide stability, while my wings allow me to take risks. It’s a balance I continuously nurture, knowing there is no perfect order—only the process of embracing life’s experiences with gratitude.

One of the greatest gifts I’ve discovered is the freedom to express myself. As a child, I often felt my voice didn’t matter, leading to years of not standing out or speaking up. It took years of effort, but today, I stand as a keynote speaker, still learning to believe that my voice deserves to be heard. To challenge myself further, I started a radio show titled “Courage & Love,” born from my belief that the world needs more of both, especially in our fast-paced, often disconnected society.

In my professional journey, I made a bold decision to leave the world of advertising at the peak of my career, and embrace entrepreneurship. I started out by launching a concierge service, then later pivoted and added a personal leadership development agency. When the pandemic struck, everything came to an abrupt stop. I found myself at a crossroads, forced to adapt once again. Looking for a way to stay grounded during this uncertain time, I began volunteering with a foundation in Amsterdam focused on fighting inequality. Though it was a new and unfamiliar field for me, I immediately felt a sense of belonging. It was as if all my past experiences were leading me to this moment. The skills I had gained professionally helped strengthen the foundation’s operations from improving structure, to expanding its partner network and funding. At the same time, my background allowed me to deeply connect

with the children we were supporting. I understood their challenges, because I had walked a similar path and I felt their struggles. Now I had the chance to help them navigate and voice their needs. Our collective efforts quickly made impact. We drew more attention to the cause, positioning the foundation as a frontrunner in the fight against inequality of opportunity. Seeing the ripple effects of our work is truly inspiring – not just in the lives of those we support, but also in opening the eyes and perspectives of organizations not yet understanding the depth of this societal challenge. In my role as a ‘mover and shaker’, I strive to bring a fresh perspective – rooted in trust, equality, and reciprocity. As a servant leader, my goal is to foster a culture of shared responsibility, where collective participation and attention drive real, lasting change. I am standing in the space between the social environment and the broader system, working to bridge these worlds and close the gap. This experience has been a powerful reminder that true freedom isn’t just about personal success. It’s about using that freedom to lift others, to serve, and to contribute to something greater than yourself.

As Albert Camus once said, “Freedom is nothing but a chance to be better.” In my life, freedom has been about finding balance— between roots and wings, self-expression and service, inner peace and outward exploration. I continue to walk this path, embracing life with courage, gratitude, and love.

PHOTO: ANTON WELT

ONA, ŽENA ZMAJ

NA KRILIMA SVOJIH GENA

ŽENA KOJA MOTIVIŠE I OSNAŽUJE DRUGE

SVOJIM PRIMEROM

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

PHOTO: ANTON WELT

MILA LITVINJENKO, VLASNICA I DIREKTORKA KOMPANIJE AURA KOJA JE VEĆ 26

GODINA PRISUTNA NA TRŽIŠTU U SRBIJI I U SVETU.

ŽENA KOJA HRABRO KORAČA I ŽIVI SVOJ SAN. DANAS JE JEDNA OD NAJUSPEŠNIJIH PREDUZETNICA U REGIONU.

ROĐENA JE U BEOGRADU, DIPLOMIRALA JE NA FILOLOŠKOM FAKULTETU BEOGRADSKOG UNIVERZITETA NA KATEDRI ZA FRANCUSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST.

TEČNO GOVORI ČETIRI JEZIKA, ŠTO JOJ, UZ NJEN PREDUZETNIČKI DUH, OMOGUĆAVA USPEŠNU KOMUNIKACIJU U POSLOVNOM SVETU. ONA JE ŽENA KOJA KROZ SOPSTVENI PRIMER I STIL ŽIVOTA INSPIRIŠE I MOTIVIŠE MNOGE DA OPSTANU NA SVOM PUTU.

Kako se oseća žena za čijom se lepotom i stilom okreću i žene i muškarci širom sveta?

Iznenađeno. Pošto često putujem po svetu, najviše u Pariz, Milano, Rim, kada mi ljudi udeljuju komplimente, kako žene tako i muškarci, i zaustave me da iz srca kažu „bože, kako si lepa“, iskreno se iznenadim i postidim. Mada sam polako uspela da se nametnem, pogotovo u Parizu, a on mi posebno znači jer je pokojna majka studirala u njemu. Tamo mi se vrlo često događalo da me fotografiše street style fotograf i pošalje mi fotografije. Mislim da je sve to zbog toga što sam svoja. Uvek se zahvalim na komplimentu, prija mi, ali ima i dalje tog iznenađenja. Mislim da sa zrelošću čovek može to da prihvati, a da se ne iznenadi. Kada je neko svoj, nisu bitni ni novac, ni brendovi. Ja sam jedna osoba u Srbiji, a druga kada otputujem u Italiju. Tamo sam Mila koja priča, gestikulira, ne zatvara usta, u Francuskoj sam druga. Kada zračite, ljudi to primećuju i privlačite pažnju. U Italiji, Parizu, Los Anđelesu me ljudi zaustave, pozdrave, pitaju kako sam. A ovde u Srbiji to mi se nikada nije dogodilo. Budi autentična i svoja i privući ćeš

pažnju. Meni je drago što sam takva.

Kada si shvatila da imaš misiju kroz poziv, kroz reč, kroz pogled, kroz lični brend?

Relativno skoro sam to shvatila i bila sam iznenađena. U telefonu imam poruke od kojih se prvo ukočim, nekada i zaplačem, ali to su najlepše poruke poput onih kako ih inspirišem, da vole da gledaju moje objave, da žive kroz moje slike. Juče sam primila poruku koja glasi: „Kada mi je teško, uvek pomislim na tebe i tako nastavljam dalje.“ Sebe doživljavam kao uzor, to sam juče izgovorila. Shvatam da je moja misija da pokažem svima da može da se ide drugim putem. Čovek samo mora da bude istrajan, uporan i ja verujem u rezultate. Moja životna misija, ne govorimo o kozmetici, jeste da prenesem da žena treba da bude dama, da lepo govori, da se lepo ponaša i da mogu da joj se otvore vrata bilo gde u svetu. Ja sam primer toga. Granice ne postoje.

Šta bi Mila rekla sebi u ogledalu?

Mnogo volim ogledala kao predmet, ali se ne

ogledam. Kada sam opremala stan, prva stvar je bilo ogledalo koje mi se svidelo. Stavila sam ga na ulaz i ko god dođe ogleda se, ja nikada. Retko sam pred njim, ali doći će vreme i za to da Mila popriča sa Milom u ogledalu.

Jednom sam bila ispred ogledala pred moj prvi javni nastup kada sam dobila neku nagradu. Nastup kao poslovne žene. To sam negde čula i stala sam ispred ogledala i vežbala govor, mada sam samoj sebi bila smešna. Ne treba mi ogledalo da vidim sebe.

Koja je tajna tvoga bića?

Baza moga bića su geni, sistem vrednosti na kom sam ponikla. Kako sazrevam, sve sam zahvalnija na tome iako sam bila nekada ljuta zato što to nešto nisam na pravi način shvatala. Ovaj sistem vrednosti je stalan. Beskrajno sam zahvalna što sam tako vaspitana. Toliko uživam u svakoj svojoj godini jer mi donosi zrelost, iskustvo i mnogo sam sigurnija u sebe. A to mogu samo godine i vreme. Uvek ističem kako čitam Malog Princa na svakih sedam godina i potpuno drugačije doživljavam tu knjigu. Mislim da sam skoro rekla da sam shvatila knjigu u potpunosti, odnosno da sam pripitomila svet i da sam pripitomila Milu da ume da ide kroz taj svet. To sam jednostavno ja. Sada slušam sebe. Najbitnija sam ja, a ne okolina. I veoma sam ponosna na to.

Danas u Srbiji i na Balkanu ako pomislimo na uspešnu žena, pomislimo na Milu Litvinjenko. Da li je bilo teško izgraditi status te Mile?

Juče me je na konferenciji iznenadio gromoglasan aplauz kada su me prozvali, a tamo su bile žene iz cele regije. Ja sam samo ono što jesam i ljudima se sviđa što sam na zemlji i govorim jednostavno, ono što je realno. Prikazujem život onakav kakav jeste, i svoj život i životne probleme. Nije me sramota ničega što se dogodilo na mom životnom putu. Možda su ljudi prepoznali tu moju iskrenost i zato što komuniciram i odgovorim svakom ko mi se obrati. Ljudi nisu navikli na ljudskost.

Bila sam u Crnoj Gori i prišla mi je mlada devojka da se fotografiše sa mnom. Bila sam počastvovana i rekla sam joj da mi pošalje fotografiju jer želim da je imam. Volim ljude i to se vidi, a pogotovo one koji dođu i slušaju me. Studenti, oni su mi posebni. Volim da budem sa

mladima i uspevam u tome. Mnogo učim od njih. Ne dajem ja, meni se mnogo vraća.

Da li su te razne životne situacije menjale i kada se završavala jedna faza nisi znala ko postaješ u nekoj drugoj fazi tvog života?

Jesu i zahvalna sam na tome, ali čovek treba da ulazi u promene tek kada je spreman. Kod mene ništa ne funkcioniše na silu kada je u pitanju i privatni i poslovni život. Trebala sam da promenim neke stvari u firmi i nisam nikako kretala u to, a onda sam dobila knjigu „Buđenje“. Sve sam znala iz te knjige i doslovno sam pala na pod i rekla sebi da sam spremna. Volim te promene koje su neočekivane, očigledno sam ranije sebe blokirala.

Da li je uvek neophodno da padnemo da bismo se promenili?

U mom slučaju jeste. Mislim da zaista osetiš fizičku bol kad padneš kao što sam ja pala, ali osetiš i emotivnu bol. Odozdo nam šalju znakove, meni nekada i po tri puta, ali se tada raspadnem. Mnogo sam emotivna, sve vidim kroz roze naočare. Kada tri puta „tresnem“, zahvalna sam na iskustvu i naučim lekciju. I onda se opet zavolim i prihvatim. Ranije sam se mnogo preispitivala, stalno sam sebe krivila dok nisam shvatila da treba da pustim tu Milu na miru. Tada sam oprostila Mili za sve ono što sam smatrala da ne valja. Više nisam ni na koga ljuta.

AURA je brend iza kojeg stoji jaka žena i njen tim. Da li ti je ikada došlo, kada je bilo najteže, da se okreneš i odeš u neki drugi biznis i šta te je održalo na ovom putu?

Nije nikada, a razlog za to je što sam veoma odgovorna. Direktor sam firme, nisam postavila nikoga drugog što znači da sam odgovorna za sve. I tih 100 ljudi, znam da mora da ih čeka plata. Ne žalim se. Davno sam ukinula tu vrstu slobode da kažem sebi „ja neću više da se igram”. Ovaj posao mogu da radim dok je radno vreme, a kasnije imam milion drugih interesovanja. I da nema AURE, ne znam šta bih pre. Naravno, ima stvari koje mi se ne dopadaju da radim, ali postoje one koje obožavam. Domaćin mora da vodi računa o kući.

Kako vidiš svoj uspeh i uspeh kompanije

AURA?

Kada se kaže uspeh, nisam iznenađena. To

je kao i kada sam studirala — kada dobijem desetku, nisam se radovala jer sam to zaslužila. Ako uložiš trud i rad, uspeh je normalan.

Na samom početku karijere, novinarka me je pitala šta mi je cilj i ja sam joj odgovorila: „Kada se pomene šminka i kozmetika u svetu da to bude AURA.“ Zadovoljna sam tim, ali nema stajanja. Uspeli smo da opstanemo ovih 26 godina, a sutra možemo da se sunovratimo. Mi stalno moramo da budemo u akciji i da smišljamo nešto novo. Sada se sve munjevito menja, dan za danom.

Privatno, moram da naučim da Mila mora više da poštuje Milu i da je ne stavljam na poslednje mesto. U bilo kojoj situaciji sam jaka, a onda nađem neki zid i isplačem se. I nastavim dalje.

Tema oktobarskog izdanje RYL magazina nosi naziv „Freedom“. Kako živiš svoju slobodu i da li je današnja sloboda življenja „moderno ropstvo“?

Apsolutno jeste. Mi se ne borimo što smo u kandžama i kada vidimo koliko stvari nam oduzima vreme. Veoma je teško da se izađe iz toga. Najpre mislim na telefone. Pre tri godine sam imala notifikacije i shvatila sam da mi to stvara stres. Bacila sam telefon na krevet i isključila sve notifikacije. Život mi se promenio, a potom sam ih opet vratila. Takva sam da kad mi stigne poruka odmah odgovaram, a potrebna je samo jedna stvar — da se telefon utiša.

Moja sloboda je da sam na moru, pa makar sedela na obali, tada sam nestvarno srećna. More mi je jako bitno, mogu satima da gledam u njega. Iako u Njujorku obožavam da gledam Central park, svitanje i zalazak sunca. Plod ovog mog rada jeste upravo sloboda da mogu ja da izaberem i ne moram nikoga da pitam. Ne zavisim ni od koga.

ON, OSTVAREN I USPEŠAN

OPEN HORIZONS

PAUL RICHARD LANDAUER IS AN AUSTRIAN ARTIST WHO’S PROLIFIC CREATION OF ART MADE HIM ONE OF THE MOST EXHIBITED ARTISTS IN SERBIA, CURRENTLY. BESIDES A SOLO SHOW AT THE GALLERY OF MODERN ART OF THE NATIONAL MUSEUM OF SMEDEREVSKA PALANKA AND MANY OF THE MOST ACCLAIMED GALLERIES IN BELGRADE, HIS WORKS ARE PART OF SOME OF THE MOST PRESTIGIOUS PRIVATE COLLECTIONS IN SERBIA AND ABROAD. BUT LANDAUER HASN’T ALWAYS LIVED IN BELGRADE. HE WAS BORN IN VIENNA (1974) WHERE HE STUDIED ART HISTORY, PSYCHOLOGY AND COMMUNICATIONS. IN HIS EARLY YEARS HE EXPLORED MANY DIFFERENT CREATIVE MEDIUMS ASIDE FROM PAINTING AND WORKED AS A PHOTOGRAPHER, CAMERAMAN AND FILM DIRECTOR AND HAS BEEN ADVISING INTERNATIONAL AD AGENCIES IN VISUAL COMMUNICATION. TODAY, LANDAUER IS AN INDEPENDENT ARTIST AND CONSTANT MEMBER OF SERBIA’S ASSOCIATION OF FINE ARTS (ULUS) AND LIVES WITH HIS FAMILY IN BELGRADE, SERBIA.

WORDS: MIA MEDAKOVIC

PHOTO: ALEKSANDAR BUBALO

What is art to you?

Art is to me an opportunity to meet yourself and learn about your relation to the world around you. It’s like a mirror to our souls and it’s as complex and contradictory as human existence can be. Art is never finite, because it always continues evolving in the eyes of the audience. The subjectivity of the way an audience perceives an artwork opens infinite versions of an artwork’s impact and purpose. It can calm, irritate, stimulate, cause revelations, open questions, make you happy or sad. Art is the ultimately human miracle.

Why did you choose abstraction as your way of expression?

I always try to keep something open in my works. I wish that an artwork can breathe, has a scent of possibility. Abstraction supports that. The abstract expression allows me to reduce my conscious domination during the process of creation and opens the opportunity of growing beyond the limitations of my persona. Trust is an essential ingredient in that game, also regarding the artwork’s life after it left my studio. The perception

of abstract art can be highly subjective. Each spectator can see it in an individual way. That gives room for interpretation, but also allows intense emotional and subjective experiences and you don’t need to be an art expert to experience that. That’s the beauty of it.

You are the painter of large format canvasses. Do you feel fear when you are in front of such a large canvass?

Creating art every day has impacted my life fundamentally. As I´m convinced that one can create art only when being liberated from all fears, it has been a central aspect of my work to learn how to handle my fears and build trust in myself, and the world around me. As a result, I can happily say today, that I have no fears when facing any new, blank canvas. That hasn´t been always like that. But today, I even approach it with great excitement, because every new canvas is an opportunity to explore new worlds, learn new things and hopefully grow beyond myself. The “me” who stands in front of the blank canvas is never the same “me” who will stand in front of the finished painting. This positive power of the

process is an opportunity for change and growth and that it is so much stronger than any fear of failing.

The large formats are also supporting me in my endeavor to let go from consciously overcontrolling and overthinking the process of creating. The physicality of working with big canvases is a challenge, tests my limits and so distracts me from the boundaries of my conscious thinking and my fears.

Do you have a color which you prefer to use mostly in all your paintings?

The reddish soil, which I find on the Adriatic coast, is one of my favorite materials I work with. I start almost every painting with the ritual of spreading this soil on the blank canvas, which creates a warm tone, which I often intensify with multiple layers of red oil paint. Eventually, these layers create endless and very intense shades of red. I´m a very passionate character and I guess that I just feel connected with the emotional qualities of the color red. These qualities are complex and contradictious and can stimulate and comfort equally. Red is a mysterious and exciting color.

Where do you find inspiration?

Inspiration isn´t a thing that happens in a certain, singular moment and then causes a specific artistic expression. Inspiration is an open and infinite process that happens constantly and subconsciously and can change in its quality through time. My senses are highly active 24/7. They absorb all kinds of impressions and I´ m often not even aware of them. I recognize that sometimes days later, when these impressions subconsciously influence my work. I never wait for inspiration. I just need to create - always and every day. It’s like breathing to me.

At the moment you have an exhibition at the Radisson Collection Old Mill hotel in Belgrade called “Open Horizons”. How would you describe your paintings which collectors could buy?

The exhibition “Open Horizons” is an opportunity to see and buy small and mid-format works. It includes some special works which were created on the island Brijuni in Croatia, where I work during the summer. They are result of the magic situation of working with the very soil of the island and in the middle of nature where I find this wonderful material. These works are relics of these magic moments. Some of the mid-format works are done with the same subtle technique of applying multiple layers of translucent oil paint as I usually do on very big formats. The ones in the exhibition “Open Horizons” are smaller pieces, which is a rare opportunity to get one

of my artworks that actually fit on the walls of a living room.

This exhibition has a humanitarian character. A portion of the sales will be contributed to the Debra Organization for Children with Butterfly Skin Syndrome.

That’s the most wonderful aspect of this exhibition. As I understand art as a very human process, it’s the most natural step to turn it into a humanitarian project. I’m very proud of being part of this and thankful to RYL magazine and Radisson Collection Old Mill Hotel for inviting me to add an additional purpose to my works.

What is your formula for success and way of living?

Persistency and being ready to keep changing and learning throughout your whole life. I believe that persistency is much more important than talent or skills. Your talent is what it is and skills anyone can learn, but persistency generates trust and opportunities that leads eventually to success.

But there is a second ingredient, which is important: The capability to embrace change. Whatever dreams or goals we have, it is its nature to be different from the situation we’re currently in. Otherwise, we wouldn’t dream about it. That means that something would need to change, also within ourselves, to reach that dream and turn it into a new reality. If we can’t let go and if we’re afraid of change our dreams will stay out of our reach.

What will be your future steps in the artistic world?

I like to see art as an experience, which inspires me to think about collaborations with people from other disciplines like dance or music. I’m also working on concepts to turn art shows into experiences, beyond the basic approach of just hanging objects on the walls. That’s the beauty of art and creation. It’s a world without limits. The next big solo show will open on October 22nd in Kulturna Stanica Svilara in Novi Sad where you can enjoy an exciting setting of some of my biggest works so far.

The topic of the October issue of the RYL magazine is “Freedom”. How do you live your freedom and what does it mean to you?

The liberation from fears and the cultivation of trust is for me the definition of our inner freedom. It is the highest priority in my journey of life, because I see it as the foundation for everything else, like good relationships, happiness, creativity, balance, and love.

YOUR BALI

BALI – MESTO ZA ŽIVOT I INVESTICIJE

PIŠE: SERGEJ STOJANOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

Bali, tropsko indonežansko ostrvo, posebno i drugačije od svih drugih delova sveta, postalo je mnogo više od turističkog odredišta. Trip Advisor ga nekoliko uzastopnih godina proglašava za najlepšu svetsku destinaciju, a razloga je mnogo. Ostrvo su otkrili australijski surferi 60-ih godina prošlog veka, kada dospeva na turističku mapu sveta. Od tada kreće uspon ovog ostrva među oštrom konkurencijom egzotičnih regija. U 2024. beleži se rekordna poseta ostrvu od preko sedam miliona turista. Bali se nalazi u koralnom trouglu, predelu sa najvišim biodiverzitetom. Izdvaja ga i subak – sistem za navodnjavanje, uvršten u UNESCO spisak svetske baštine, koji se sastoji od pet pirinčanih polja i vodenih hramova. Najveći deo populacije čine Balinežani, prijatni, topli, uvek nasmejan i gostoljubivi. Veoma su religiozni, sa oko 4,5 milona stanovnika na ostrvu (90% pripada hindu religiji). Ovo ostrvo broji oko 20.000 hindu hramova sa dugom tradicijom, a baš zbog toga nazivaju ga još i ostrvo Bogova! Lepota okeana i klifova Uluwatu regije, vibrantna surf oblast Canggu, spiritualni centar Ubud, ali i udaljeni delovi ostrva gde je netaknuta priroda Munduka, Sidemana, Kintamanija, stvorili su zajedno magičnu simbiozu koja vas tera da se uporno vraćate na ovo ostrvo.

Prelepe plaže, velike talase, džunglu, vulkane, pririnčana polja, vodopade, arhipelag ćete naći na drugim egzotičnim lokacijama na svetu, ali Bali je mnogo više od toga.

Bali zajednica

Prvi put sam došao na Bali sasvim slučajno sa Tajlanda, pre 12 godina, posle podužeg obilaska Azije i na prvi pogled sam se zaljubio u to ostrvo. U početku nisam znao zašto, ali kasnije sam shvatio da su razlog upravo lokalci, prelepa atmosfera, nestvarna energija i lakoća života. Danas imam uspešnu turističku agenciju sa sedištem na Baliju, a pored toga se bavim izdavanjem i gradnjom vila na ostrvu i plan mi je da se vremenom tamo i trajno preselim. Iako je Indonezija zemlja koja broji 17.000 ostrva, Bali se posebno izdvojio i osvojio srca brojnih turista, ali i ljudi iz celog sveta koji su odlučili da na njemu ostanu da žive.

Zbog specifičnosti ovog mesta, slobode i promene načina razmišljanja, Bali postaje novo bogatstvo – sloboda, utočište za digitalne nomade, ljubitelje zdravog života, jogine, vegane, sve one koji žele da rade na sebi, a odnedavno i kao mesto za dobre investicije i nekretnine. Tako i zajednica ljudi iz bivše Jugoslavije postaje sve brojinija, a u njoj se kao najveća izdvaja zajednica iz Srbije. Od velikog broja naših ljudi koji žive na ostrvu, mnogi se bave različitim profesijama, od informacionih tehnologija, joge, preko nekretnina, turizma, trgovine nameštajem, ugostiteljstva. Tu su i kreatori održivih modnih brendova, kupaćih kostima, joga opreme, obuće. Među njima su i dve uspešne žene, Divna Čolić i Ivana Obradović Sahami, koje na Baliju žive preko 10 godina.

Divna Čolić – preduzetnica/marketing i kreativna direktorka Bulibasha održive obuće

Divna je osnivačica brenda obuće Bulibasha, specijalizovanog za potpuno ručno rađene cipele od održivih materijala. Njena misija je da promoviše samoodrživu proizvodnju i podržava lokalne zajednice kroz zapošljavanje i upotrebu prirodnih materijala. Inspiraciju za dizajn crpi iz bogate kulture Indonezije, dok ime brenda Bulibasha simbolizuje vođu i pokretača, sa namerom da inspiriše druge. Danas se Bulibasha prodaje u više od 20 radnji širom sveta, kao i preko internet prodavnice, a brend je prepoznat u prestižnim magazinima Vogue i Elle Divna teži tome da Bulibasha postane globalno prepoznat brend i da nastavi sa inovacijama u dizajnu i materijalima, te da proširi uticaj na zemlje gde se zanatlijske veštine cene.

Ivana Obradović Sahami – kouč i agent za nekretnine

Ivana sa prorodicom živi na Baliju skoro 20 godina i veliki je zaljubljenik u ovo prelepo ostrvo. O njemu kaže:

“Bali je najduhovnije mesto na kome sam ikada imala prilike da boravim. Zaljubili smo se pre skoro 20 godina i već toliko živimo ovde. Život na Baliju bih opisala kao Mindfullness in Motion. Bali ima za svakoga ponešto. Ko voli dobre provode, ima vrhunski noćni život sa gostovanjima najpoznatijih svetskih DJ-eva. Ko je ljubitelj adrenalina i avantura, tu je bezbroj aktivnosti. Ako se traži duhovno i spiritualno, nudi bezbroj centara za isceljenje kao što je Joglo House usred džungle. Za moju porodicu, to je naš raj, od predivne Green School koju pohađa naša ćerka, do ljudi iz celog sveta koje upoznajemo i sa kojima gradimo našu malu zajednicu sa istim ciljevima i vrednostima, plemenitiji život, udaljavanje od konvencionalne egzistencije. Tako smo osetili i prepoznali se sa ovim čarobnim ostrvom, prirodom i divnim ljudima, Balinežanima. Njihova energija, osmeh i lakoća življenja okrenuti su svakodnevnoj zahvalnosti.”

Autentični smeštaji i ekspanzija nekretnina

Neki od najboljih svetskih odmarališta, vila i smeštaja nalaze se na ovom ostrvu. Trenutno je u izgradnji i prvi ekološki grad na planeti – Nuanu City. Miks ekoloških vila, apartmana, škola, spa i fitnes centara, barova, plaža, koji se prostire od okeana do dubine džungle.

Jedna od glavnih karakteristika Balija su autentični smeštaji, od prelepo dizajniranih vila do ekoloških bungalova. Specifičnost arhitekture ovog ostrva je održiva gradnja i prirodni materijali. Tu su ekološke vile u Ubudu, napravljene od bambusa, čuvenog dizajnera iz Njujorka, Džona Hardija, koji je sve to pokrenuo pre više godina.

U prethodne dve godine, uspon regije odnosi se i na segment investicija u nekretnine, zemlju i

gradnju, pa smo moji prijatelji i ja pokrenuli projekat izgradnje kondominijuma od 16 vila u oblasti Balangan, na jugu ostrva, čiji se završetak očekuje u februaru 2025. godine.

Bali od pre dve godine doživljava ekspanziju u oblasti nekretnina, jer je potražnja velika i cene strmoglavo rastu, ali je to još uvek višestruko povoljnije nego u Evropi, kao i našoj zemlji. Sve regije se šire, a najveći potencijal imaju:

● Uluwatu regija na jugozapadnom delu ostrva, čiji se veći deo nalazi na grebenu. Njegova glavna specifičnost su prelepe plaže od kojih su naše omiljene: Melasti, Nyang Nyang, Padang Padang (poznata i po scenama iz filma Jedi, moli, voli).

U ovoj regiji nalazi se i Uluwatu Temple, hram na grebenu sa najlepšim zalaskom sunca.

● Canguu i Perenenan u južnom delu ostrva su najvibrantniji deo, epicentar mladih, provoda, barova, šopinga i surfa. U ovoj regiji se nalazi i čuveni hram Tanah Lot. Od restorana i barova, neki od naših najomiljenijih su: La Brisa, Luna Beach, Potato Head itd.

● Ubud, u centru ostrva usred džungle. Ta regija je poznata kao spiritualni centar sa velikim brojem hramova, utočišta i veganskih odmarališta, ekoloških škola i restorana.

● Udaljeni, a prelepi delovi ostrva sa netaknutom prirodom – Sideman, Munduk i Kintamani.

Zašto Bali?

Ne idi tamo – Živi tamo!

Ako vam se više ne sviđa rutina koju imate, energija, okruženje, skup život koji vam ne pruža satisfakciju, nedostaje vam sloboda, avanture, smetaju vam klimatske promene, tražite nova gotivna poznanstva, osećate teskobu, želite da uradite nešto sa sobom i pametno uložite novac u nekretnine koje nisu skupe, želite neki novi početak ili jednostavno promenu, dođite na ovo prelepo ostrvo i pridružite se Bali zajednici. Ako ste otvoreni, iskreni i širite ljubav, ona će vas prigrliti. A mi vas čekamo!

YOUR JEWELERY

MOĆ I ENERGIJA KAMENA

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

Jelena B. Budisavljević, rođena 27. aprila 1976. u Beogradu. Po završetku osnovne i niže muzičke škole, završava Gimnaziju Sveti Sava, a zatim i Tehnološko-metalurški fakultet u Beogradu.

Nakon dvadesetogodišnjeg rada u grafičkoj industriji, započinje sa osnivanjem brenda Yeckie Design Concept. Kreativni koncept Yeckie zvanično je osnovan 2017. godine. Isplivao je iz jednog prstena da bi dalje intrigirao ljubitelje lepog u malim stvarima. Tokom ovih sedam godina, brend se predstavljao široj javnosti kroz promo- cije na temu „Rock and Road“, „Život je pozornica“, modne revije za razne dizajnere, TV emisije itd. Poslednje dve godine intenzivno radi na izradi novih komada inspirisanih dodirom prirode, koristeći njene najlepše oblike u izvornom stanju i implementirajući ih u nakit koji donosi beskrajnu slobodu. Početkom 2023. godine, brend Yeckie je krunisan sertifikatom za stare i umetničke zanate i nosi stilizovanu oznaku „Otvorene šake“.

Tokom jula, održana je izložba „Roling Stone“ u Kulturnom centru Dorćol, gde je predstavljena nova kolekcija nakita koja ističe divlju i pitomu stranu žene.

Jelena živi i radi u Beogradu.

„Pohvala ludosti

Kroz istoriju, nakit je bio više od pukog ukrasa – bio je simbol kulture, umetnosti i tehnologije vremena u kojem je nastao. Veza između čoveka i nakita je kompleksna i višeslojna. Prvo to je veza sa telom – od praistorije kada je imao zaštitnu i magijsku ulogu, u ideju o nakitu utkana su uverenja i dodeljena mu je izvesna moć koju u kontaktu sa ljudskim telom ili posebnim delom tela ima. I dalje predstavlja ključni element u religijskim, ali i sekularnim savremenim ritualima poput veridbe, venčanja, krštenja, do proslave značajnih jubileja. Razvojem civilizacije usložnjava se i odnos prema nakitu, on postaje sredstvo komunikacije i identifikacije u društvenom kontekstu. Postaje simbol moći i prestiža, određuje društveni ili bračni status, religijsku ili pripadnost određenoj zajednici. Bez obzira da li verujete ili ne u moć nakita, stavljajući na sebe ogrlicu, prsten, minđuše opremate se za određenu priliku i svesno ili nesvesno formulišete svoj stav i namere u odnosu na aktuelne okolnosti. Puno toga možemo saznati o nekome analizirajući nakit koji nosi, kao i način na koji ga nosi.

Yeckie Design Concept je osmislila Jelena Budisavljević, imajući u vidu današnje izazove sa kojima se srećemo – pojačana potreba za individualnošću ostvarena kroz kreativnost koja se neguje i podstiče. Jelena od samog početka stvara smela i originalna rešenja, a kao vrsni poznavalac tehnologije raspolaže veštinom korišćenja najrazličitijih materijala i tehnika izrade. Materijalu pristupa sa radoznalošću i poštovanjem, u nameri da ostvari svoje jedinstvene kreacije, ona ne nanosi nasilne promene, već radi u suglasju sa kamenom koji obrađuje kako bi došla do optimalnog rešenja najbližeg estetskoj istini.”

KSENIJA MARINKOVIĆ, ISTORIČARKA

UMETNOSTI I VLASNICA GALERIJE X VITAMIN

Tokom leta si imala prvu samostalnu izložbu nakita „Rolling Stone“. Posle toliko godina rada i stvaranja, kakav je bio osećaj izlagati u galerijskom prostoru i predstaviti se kroz jewellery art?

Sam događaj nije trenutak, to je čitav proces i ne može se opisati u jednoj rečenici, taj osećaj je neka druga dimenzija. Ideja je bila istaći divlju i pitomu stranu žene i nadam se da sam na dobrom putu.

Kada praviš nakit, kako biraš kamen i materijal sa kojim radiš?

Inspiracija dolazi iz prirode! Moć i energija kamena predstavljena kroz ovu kolekciju nudi različite vrste poludragog kamenja, koji su najčešće ostavljeni da budu u svom prirodnom “druzy” obliku i kao takvi ugrađeni su u komade nakita sa veoma minimalnom obradom. Ideja je samospoznaja i radost u malim stvarima!

Koliko koristiš intuiciju u stvaranju?

Samospoznaja na prvom mestu! Naravno, intuicija ima glavnu ulogu u mom stvaranju.

Ova kolekcija inače treba da izrazi ličnost i pokaže duhovni put same žene. Da je ispuni pozitivnom energijom i da joj pomogne da sebe razume i predstavi na drugačiji način. Da joj da slobodu!

Da joj da saznanje da u sebi nosi i divlju i pi -

tomu stranu, i da nađe snagu i mudrost da uspostavi ravnotežu između te dve prirode.

Da u najboljem obliku izrazi ljubav, strast, senzualnost, vernost i sreću. Da u sebi stimuliše kreativnost!

Kako bi sebe opisala kroz nakit?

Kamen mi da ideju, budi kreativnost i želju za stvaranjem, sve ostalo ide iz stomaka. Krajnji proizvod je uzajamno posledična reakcija između mene i materijala koji obrađ ujem. Moj nakit – to sam ja!

Ko su tvoji klijenti?

Moji klijenti su žene koje su neustrašive, slobodne, hrabre, ali u isto vreme i nežne i ljubavne.

Šta te najviše „vozi” tokom stvaranja?

Definitivno moć i energija kamena – od samog početka dok ga držim u ruci do krajnjeg proizvoda.

Tema ovog izdanja RYL magazina nosi naziv „Sloboda”. Kako ti živiš svoju slobodu?

Sloboda je stanje uma, duha i tela u kojem mogu da izrazim svoje istinsko biće. Sloboda je sposobnost da se uzmu stvari u svoje ruke. Sloboda je odsustvo ograničenja!

Sloboda je umetnost! Sloboda je hrabrost da se borimo za ono u šta verujemo.

YOUR ZDRAVOLEPO

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

LASERI U GINEKOLOGIJI SU REVOLUCIONARNA METODA LEČENJA

DR ALEKSANDRA GUDOVIĆ, SPECIJALISTA GINEKOLOGIJE I AKUŠERSTVA, IMA VEOMA BOGATU BIOGRAFIJU. DIPLOMIRALA JE NA MEDICINSKOJ AKADEMIJI ˝I.M. SEČENOV˝ UNIVERZITETA U MOSKVI 1994. GODINE. MAGISTARSKE STUDIJE IZ OBLASTI HUMANA REPRODUKCIJA ZAVRŠILA JE NA MEDICINSKOM FAKULTETU U BEOGRADU, GDE JE 2013. ODBRANILA I DOKTORSKU DISERTACIJU ˝EFIKASNOST NEINVAZIVNIH METODA ZA PROCENU UTICAJA AUTOIMUNOG OBOLJENJA ŠTITASTE ŽLEZDE MAJKE NA FETUS˝. PET GODINA KASNIJE, ODBRANILA JE I SUPSPECIJALISTIČKI RAD “UTICAJ TERAPIJE INSULINSKE REZISTENCIJE NA MENSTRUALNI CIKUS ŽENA OBOLELIH OD SINDROMA POLICISTIČNIH JAJNIKA ” I 2016. DOBIJA ZVANJE PRIMARIJUSA.

VIŠE OD DVADESET GODINA RADI NA KLINICI ZA GINEKOLOGIJU I AKUŠERSTVO UNIVERZITETSKOG KLINIČKOG CENTRA SRBIJE NA ODELJENJU GINEKOLOŠKE

ENDOKRINOLOGIJE, GDE JE ČLAN KONZILIJUMA ZA ENDOMETRIOZU I KONZILIJUMA ZA UROGINEKOLOGIJU, KAO I ŠEF ODSEKA UROGINEKOLOGIJE.

POTPREDSEDNIK JE I OSNIVAČ SRPSKE ASOCIJACIJE ZA GINEKOLOŠKU I REPRODUKTIVNU

ENDOKRINOLOGIJU (SAGRE), JEDAN OD OSNIVAČA SRPSKE UROGINEKOLOŠKE ASOCIJACIJE (SUGA) I PREDSEDNIK STRUČNOG ODBORA UDRUŽENJA ZA ESTETSKU I REGENERATIVNU GINEKOLOGIJU (SAARG).

ČLAN JE GINEKOLOŠKE SEKCIJE SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA I VIŠE MEĐUNARODNIH UDRUŽENJA GINEKOLOGA: INTERNACIONALNOG UDRUŽENJA ZA GINEKOLOŠKU ENDOKRINOLOGIJU (ESGE), EVROPSKOG UDRUŽENJA ZA GINEKOLOŠKU ENDOSKOPIJU (ESGE), EVROPSKOG UDRUŽENJA ZA HUMANU REPRODUKCIJU I EMBRIOLOGIJU (ESHRE), INTERNACIONALNOG UDRUŽENJA ZA UROGINEKOLGIJU (IUGA). OBJAVILA JE I VIŠE NAUČNIH RADOVA U MEĐUNARODNIM I DOMAĆIM ČASOPISIMA.

SA DR GUDOVIĆ, IZA KOJE JE VIŠEDECENIJSKO RADNO ISKUSTVO I UČENJE, RAZGOVARALI SMO O ZNAČAJU PREVENTIVNIH PREGLEDA ŽENA I KORIŠĆENJU LASERA U LEČENJU GINEKOLOŠKIH PROBLEMA.

Da li smatrate da se danas dovoljno govori o intimnom zdravlju žena?

Smatram da se zahvaljujući kampanjama za podizanje svesti i edukaciji putem medija sve veća pažnja posvećuje ovoj temi. Mediji i edukacija mladih su ključni u podizanju svesti o intimnom i reproduktivnom zdravlju žena. Takođe, primetna je i sve veća pažnja koja se posvećuje menopauzi, periodu života žene kom se ranije nije pridavao poseban značaj i to kroz sve veći broj kampanja udruženja stučnjaka koji se bave poboljšanjem intimnog zdravlja i kvaliteta života. Sve je to, očigledno, još nedovoljno zato što mali procenat žena kod nas dolazi na takve preglede,

stoga znatno više pažnje treba posvetiti ovoj temi jer je prevencija iznad svega.

Koji su najčešć intimni problemi kod žena i da li postoje načini da se oni preveniraju?

Redovni ginekološki pregledi su najvažniji za intimno zdravlje žene. Savetujem da posebnu pažnju u održavanju intimnog zdravlja treba posvetiti održavanju vaginalne flore kako bi se sprečio nastanak urinarnih i vaginalnih infekcija koje mogu biti uzrok brojnih oboljenja.

Kada bi mlade devojke trebale da odu na svoj prvi ginekološki pregled?

Preporuka je da se devojka prvi put javi na pregled kod ginekologa u pubertetu, a to je između 12. i 15. godine ili kada postane seksualno aktivna.

Prva poseta ginekologu ne mora da bude zbog nekih ginekoloških problema, naprotiv, cilj prve posete je da se devojka informiše o reproduktivnom zdravlju, osobinama menstrualnog ciklusa, te da se edukuje o načinima kontracepcije i prevenciji seksualno prenosivih bolesti. Devojka treba da se upozna sa tim kako izgleda ginekološki pregled. Opet naglašavam redovne posete ginekologu su važne za očuvanje zdravlja žene.

Kako bi opisala novu eru medicine u ginekologiji? Koliko nam svima laseri pomažu?

Nova era nam dozvoljava da se dodatno unapređujemo, razvijamo, ali i da imamo priliku da lečimo pacijente novim, laserskim metodama. Moram priznati da je taj vid terapije postao jedan od najpopularnijih tretmana u ginekologiji. Primenjuje se kod brojnih estetskih i funkcionalnih problema i stanja kao što je vaginalna rejuvenacija (IntimaLase). Ovaj tretman dovodi do zatezanja vaginalnih zidova, poboljšava se elastičnost i obnavlja funkcija vaginalnog tkiva. Veoma je koristan nakon porođaja kao postporođajna rehabilitacija. Tretman može da se primenjuje sve do menopauze i on dovodi do jačanja i zatezanja zidova vagine, poboljšava tonus i elastičnost vaginalnih zidova, a samim tim i seksualni život žene.

Veoma važna indikacija za primenu terapije laserom je lečenje urinarne inkontinencije (IncontaLase). Posebno značajno mesto u terapiji laserom je kod žena koje imaju početne stadijume urinarne, a najčešče stres

inkontinencije. Hirurške metode tada se ne preporučuju, a fizikalna i medikamentna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate. Tada kao mogućnost lečenja i odlaganja eventualne potrebe za hirurškim lečenjem imamo laser.

Potpuno revolucionarna je primena lasera u lečenju genito-urinarnog sindroma (RenovaLase) kod žena u perimenopauzi. Ovaj tretman se koristi kada postoje simptomi vaginalne atrofije, suvoće i iritacije, kod bolnog polnog odnosa i brojnih drugih simptoma koji se javljaju kod žena u menopauzi. Tegobe u menopauzi utiču na svakodnevne aktivnosti žene i mogu značajno da smanjuju kvalitet života. Međutim, posebno i veoma značajno mesto terapija laserom ima kod žena koje su lečene od karcinoma dojke. Učestalost karcinoma dojke je u porastu, sve je više mladih žena koje kao posledicu lečenja osnovne bolesti imaju izražene simptome menopauze, a posebno vulvovaginalne atrofije. Primena hormonske terapije kod ovih žena apsolutno je kontraindikovana, čak i kao lokalna primena. Ali terapija laserom se kod njih u cilju lečenja vaginalne atrofije pokazala vrlo efikasnom.

U novoj eri medicine, laseri nam pomažu da poboljšamo kvalitet života žena, rešimo zdravstvene probleme koji su pre pojave lasera bili često i nerešivi. Terapija laserom omogućava nam da sprečimo recidive nakon operativnog lečenja prolapsa genitalnih organa žena, ali i da rešimo estetske probleme u ginekologiji koje pacijentkinja ima i želi da koriguje.

Ginekologija i akušerstvo predstavljaju oblast u kojoj je AB Medical, uz revolucionarne procedure, metode i tretmane, na samom čelu u pružanju vrhunske usluge. Medicinski laser koji

koristimo u ginekologiji ima široko dejstvo i AB Medical tim ginekologa postiže sjajne rezultate kod žena sa genito-urinarnim sindromom koji se javlja u perimenopauzi, kod žena sa urinarnom inkontinencijom, a posebno dobre rezultate zapažamo kod primene lasera kod žena sa stres urinarnom inkontinencijom. Vrlo je efikasan i u lečenju spada i prolapsa genitalnih organa kod žena, posebno u ranim stadijumima, kao što je cistokela, ali i drugim problemima koji bi obično zahtevali hirurške intervencije i postoperativni oporavak.

Koja je prednost lasera u odnosu na ranije tehnike rešavanja ginekoloških problema?

Prednost lasera u lečenju genito-urinanarnog sindroma kod žena je ta što su laserske procedure neinvazivne. Minimalna invazivnost se ogleda u tome što ovi tretmani ne zahtevaju hirurške rezove što smanjuju rizik od infekcija i postoperativnih komplikacija koje su povezane sa operativnim lečenjem. U situacijama kod kojih je potrebno hirurško lečenje, laserske procedure mogu da se koriste kao priprema za operativni zahvat ili nakon obavljenog zahvata u cilju jačanja struktura male karlice i prevencije recidiva i potrebe za ponovljenim operativnim lečenjem.

Značajna prednost je i to što su laserske procedure bezbolne, najčešće nije potrebna anestezija nego može da se koristi lokalna anestezija radi smanjenja nelagodnosti tokom procedure.

Iskustvo većine pacijenktinja pokazuje da je tretman laserom bezbolan, nema komplikacija, oporavak je veoma brz i lak i one se mogu odmah vratiti svojim uobičajenim svakodnevnim

aktivnostima. Nuspojave su vrlo retke, a to su blagi otok ili crvenilo sluzokože koje je vrlo kratkotrajno.

Kakav je tvoj stav u vezi sa laserima koji donose sjajne rezultate u rešavanju ginekoloških problema?

Laseri su veoma korisni za pacijentkinje, posebno one koje žele neinvazivne načine za rešavanje ginekoloških oboljenja kao što su spad i prolaps genitalnih organa. Predstavlja efikasnu, sigurnu i bezbednu metodu za lečenje blažih oblika urinarne inkontinencije, kao i vaginalne atrofije. Moj stav je da su laseri u ginekologiji revolucionarna metoda koja se u svetu koristi decenijama i sa velikim uspehom brzo, lako i bezbolno rešava brojne tegobe kod žena.

Tema oktobarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Sloboda“. Kako se živi iz slobode i šta je ona za vas?

Za mene je sloboda stanje u kojem mogu istinski biti svoja, autentična. Volim da istražujem i upoznajem svet oko sebe. Sloboda nije samo odsustvo spoljašnjih ograničenja, već unutrašnji osećaj mira i samopouzdanja da, bez obzira na prepreke, imam snagu da odlučujem za sebe i u skladu sa sopstvenim vrednostima i željama. Ona nam daje mogućnost da biramo ljubav, profesiju, ciljeve i puteve sve to u saglasju sa našom suštinom. Sloboda je umetnost življenja.

PHOTO: PRIVATNA ARHIVA

YOUR FREEDOM

SLOBODA = LJUBAV

-BOJE – MEXICOFRIDA KAHLO

PIŠE: SANELA SALTAGIĆ

PHOTO: PRIVATNA ARHIVA

Uh, kako umije da me izbaci iz takta, no ne i ovaj put.

Čak se i smiješim njenom sarkastičnom komentaru dok s pregršt odjeće prebačene preko ruke čekamo na kasi u butiku.

„Dobro je da si ubacila malo boje i osvježila garderobu“, reče Gđa mi majka, od glave do pete odjevena u „kraljevski plavo“, a kako drugačije?!

U ruci mi sivo, crno, bijelo.

Ne dotiče me njena zajedljivost. Danas ne.

Moji prijatelji misle da je zabavna.

Meni nije.

Njene uvijene kritike i otvorene ambicije koje mi je dogmatski nametala u prošlosti, i u koje, sirota ja, na kraju povjerovah da su moje, uništile su mi samopouzdanje i u budućnosti usadile vječitu sumnju da li sam dovoljno dobra u svemu što radim.

Žena –Majka–Kraljica.

Zato nosim crno.

Ili bijelo.

Ili sivo.

Moj simbol bunta i inata. Prvi korak do slobode iz svilenih okova dominantne majke.

Konzervativac i liberal mogu da se vole, ali teško se razumiju. Osim ako nisu moja majka i otac, ali to je već neka druga priča.

A pišem u boji.

I sanjam u boji.

Razmišljam u boji.

Ja sam hodajući LSD. Ali u sebi.

Latentni shizofrenik.

Moj trijumf nad samom sobom, a i nad njom je moj koloritni tattoo sa, gle čuda, ključnom riječju „Freedom.“

Na leđima. Da joj ih, kad me iznervira, okrenem i zgrozim je prizorom varvarskim.

Zmaj i žena, žena –zmaj. To smo obje, no nikad istodobno.

I oslikana botanička bašta.

SLOBODA. Ima li moćnije riječi i osjećanja?!

Ljubav, reći će neki. Ne možeš voljeti ako nisi sloboda, mislim.

Ako razborito činimo, bit ćemo slobodni, ako dopustimo da nam vladaju slabosti i strasti –postat ćemo robovi.

Možda najbolji opis slobode je sloboda duha, sloboda misli i sloboda akcije.

Kod tako relativnog pojma, jasno je da će različiti ljudi podrazumijevati različita stanja i osjećaje.

Moja definicija je:

SLOBODA= LJUBAV=BOJE=MEXICO=FRIDA KAHLO

Ili

FREEDOM=LOVE=COLOR=SPAIN=PEDRO ALMODOVAR

Frida Kahlo kao istinski simbol ženske slobode i Meksika. Koliko je njen život bio fascinantan, toliko je bila i njena umjetnost. Prva žena u historiji slikarstva koja je opće, ali i konkretne teme koje se tiču žena tretirala bez ikakvih kompromisa u svom prepoznatljivom umjetničkom stilu koristeći jarke boje, slikavši autoportrete.

PHOTO:

I svoju bol. Fizičku i duševnu.

I cvijeće – „Tako da nikad ne umre.“

Njen rad smatrali su naivnim i nestvarnim, ona sama smatrala se realistom.

„Ne slikam snove ili noćne more, slikam vlastitu stvarnost“, rekla je.

Iako je čitavog života pratilo prokletsvo lošeg zdravlja, Frida je bila aktivista za prava žena, ali se uplitala i u mnoga politička zbivanja svog doba, gdje se nije libila izlaziti na uli čne proteste. Sloboda, dakle, ište hrabrost!

Svoju slobodu pokazala je otvoreno priznavši biseksualnost. Svojom harizmom zavodila je i vladala meksičkom društvenom scenom.

Pozirala je na naslovnici časopisa „Vogue“!

I umrla u „Plavoj kući“, vlasitom domu.

Probam haljinu s printom njenog lika u koju sam donedavno mogla „ući“, sa još neskinutom etiketom i cijenom na njoj. Sad sve „kipi“. Bretele urezane u moje obline podsjećaju na mortadellu u mrežici. Nije čudo s obzirom na to da sam se navukla na meksičku uličnu kuhinju – tako ukusne salsa sosove, enchilade, tacos, fajita. Meksiko uzbudljiv, hedonistični, zavodljiv.

„Frida je bila moja kraljica. Frida, Frida... , tutnji mi u ušima Psihomodo Pop.

Pijem kafu s majkom i euforično joj objašnjavam planove za sljedeće poduhvate uz gotovo pomahnitalu gestikulaciju s oktavom više u glasu. Ona me secira svojim skeptičnim pogledom i radikalno, kao hirurškim nožem, odsijeca moj entuzijazam rečenicom: „I šta je bilo kad si se probudila?“

Splasnuh namah kao ispuhan balon. Da l´ da joj se brecnem da iskulja moja kipuća lava? Ne mogu danas te drame.

Ona virtuz glume – u momentu bit će žrtva, a ja bezdušni dželat.

Almodovar plače za nama kao protagonistima budućeg filma.

Nas dvije u krupnom planu, scena iz njegovog filma koji obuhvata život i individualnu slobodu, glavna tema – slavlje, istraživanje a i frustracije ljudskih želja. Savršen pandan njegovom filmu „Sve o mojoj majci“ bila bi moja nenapisana knjiga o njoj.

Želje, strast, porodica i lični identitet teme su koje on oslobađa kroz složene priče, elemente

pop kulture, muziku, satiričnim humorom, jakim bojama, blještavim dekorom.

Moja majka u nekom kadru glumi neku anonimnu domaćicu koja u krizi uspjeva da se sredi i dokaže svoju snagu uprkos pritisku i nevoljama. Ja, neka prostitutka ili transvestit, možda trudna monahinja ili narkoman, svejedno je.

Njegova umjetnost fokusirana je na živote i emocije žena ispričane iz ženske perspektive.

I moja majka ga voli kao i ja. Jer je pobornik eutanazije, jer je za čist i dostojanstven pozdrav s ovim svijetom. „To nije političko, već ljudsko pitanje“, slaže se ona s njim, a ja sam njima.

Sloboda režiranja sopstvenog kraja zajednički nam je imenilac.

Ne tako bogougodna tema.

I tako, u amanet mi je ostavila da u slučaju njene demencije ili paralize budem odgovorna za poštovanje njene posljednje želje da kao čovjek ode u vječita lovišta.

Hmm... s obzirom na posljednje rezultate njenog zdravstvenog pregleda i činjenicom da u 75-oj ne pije ni jedan lijek, bilo bi dobro da joj istu želju i obavezu ostavim u amanet.

Kažem mojim kćerima da me liše života ako (kad) počnem da ličim na nju. Pogledaše se i spontano dohvatiše jastuke krenuvši prema meni.

Smjena generacija dominantnih majki. Čista groteska.

Cure se smiju grohotom.

Ja se smijem prokislo.

A mati mi, a kako do – pobjednički!

PHOTO: NEBOJŠA BABIĆ

YOUR EDITION

KNJIGA O KOJOJ SE GOVORI

JUGOSLAVIJA –UTOPIJA ILI INSPIRACIJA?

SRĐAN RISTIĆ DRUGO, PRERAĐENO I PROŠIRENO IZDANJE

REKLI SU O KNJIZI:

Karijeru diplomate započeo sam još u vremenu SFR Jugoslavije, ali do sada nisam imao priliku da se sretnem sa radom koji uspeva da o tako složenoj temi ponudi zaokruženu priču, sa velikim slovom na početku i tačkom na kraju.

Mirko Jelić, Jugoslovenski i srpski diplomata, nekadašnji ambasador Srbije u Vatikanu

Na stranicama ove knjige nalazi se fascinantno istraživanje istorije Jugoslavije – priča ispletena nitima različitih perspektiva, složene geopolitike i težnji koje su oblikovale jednu naciju, a na kraju, i njeno raspadanje. (...) Ova knjiga služi kao poziv – na putovanje kroz burnu, ali i očaravajuću istoriju, na razotkrivanje složenosti nacije rođene iz težnji, sukoba i večite potrage za identitetom usred različitosti.

Dr Rudi Bejker,

Univerzitet Ostin Pi, Institut za nacionalnu bezbednost i vojne studije, Tenesi, SAD

Da je bivša Jugoslavija bila ljudsko biće, u njenoj čitulji bi moglo stajati da je imala težak porođaj, te da je ceo život patila od malignog nacionalizma – iscrpljujuće bolesti koja je na kraju dovela do njene smrti. Ipak, uprkos svim svojim problemima i unutrašnjim sukobima, Jugoslavija je bila zasnovana na većoj i velikodušnijoj viziji od bilo kojeg od uskih etničkih nacionalističkih pokreta koji su doveli do njene propasti. (...) Vredan doprinos gospodina Ristića je u tome što daje nepristrasnu analizu kako istorije tako i perspektiva svake od nacionalnih grupa koje su nekada činile bivšu Jugoslaviju.

Sem Henson, kanadski diplomata, na službi u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, pre, za vreme i nakon raspada Jugoslavije

Knjiga „Jugoslavija – utopija ili inspiracija?” je prvi put objavljena 2022. na srpskom, a 2024. i na engleskom jeziku naišavši na odličan prijem kako domaće, tako i inostrane publike. U međuvremenu je materijal značajno obogaćen, prerađen i proširen, i ovih dana doživljava svoje drugo izdanje na oba jezika u bogatoj opremi, tvrdom povezu sa omotnicim i izrazito obimnim vizuelnim sadržajem u vidu fotografija, mapa i grafikona. ***

Rođenje, trajanje i raspad Jugoslavije uporno izmiču potpunom razumevanju. Stoga nije iznenađenje što za ovu temu još uvek vlada veliko interesovanje na jugoslovenskom prostoru, ali i u svetu. Zemlja koje više nema i dalje nudi brojne mogućnosti za učenje i promišljanje: o viziji, hrabrosti, žrtvi, ljubavi, časti, igri velikih, zabludama, niskoj i visokoj politici, mržnji, zasleplje-nosti i brutalnosti, ili u najkraćem o velikom uzletu i fatalnom padu. Brojni pokušaji da se shvati jugoslovenska enigma posmatranjem iz ugla sopstvenog naroda, Zapada ili Istoka, ili sagledavanjem samo poslednje decenije postojanja i bolnog raspadanja te države bili su osuđeni na neuspeh. Objekat posmatranja Jugoslavija multidimenzionalan je, višeslojan i izrazito kompleksan. Knjiga pred Vama nudi analizu izrazito širokog vremenskog okvira u svetlu sociokulturoloških, etničkih i religijskih različitosti jugo-slovenskih naroda. U cilju sveobuhvatnijeg razumevanja, ona polazi od istorijskih i geopolitičkih procesa koji su započeti mnogo vekova pre nego što je jugoslovenska ideja nastala, prati njen rast i sazrevanje, otelotvorenje u formi države, trajanje i smrt, a zatim nastavlja svoju analizu sve do sadašnjeg trenutka, usuđujući se da uputi i uzdržane poglede ka budućnosti. Poseban kvalitet predstavlja činjenica da su u razmatranje uključene perspektive svih bitnih unutrašnjih i spoljnjih faktora koji su svojim složenim dinamizmom satkali niti jugoslovenske drame. Na hronološki i logičan način posložen je veliki broj istorijskih činjenica. Mnoge od njih su do sada bile nedovoljno poznate široj javnosti premda su bitno uticale kako na percepciju pojedinaca ili naroda, tako i na njihove odluke i reakcije. Takođe, pružen je jasan uvid u brojne uzročno-posledične odnose koji su često na skriven način i iza scene pokretali istorijske procese. Krajnji rezultat je sveobuhvatan pogled na jugoslovensku ideju i državu koji će, verujemo, čitaoca podstaći na promišljanje o intrigantnom pitanju:

DA LI JE JUGOSLAVIJA BILA UTOPIJA ILI INSPIRACIJA?

Drugo izdanje je nedavno izašlo iz štampe i za sada je dostupno kako na srpskom tako i na engleskom jeziku u Vulkanu, Muzeju Jugoslavije, knjižari Akademija u Knez Mihajlovoj ulici, i kod distributera Makart. Inostrana publika može nabaviti izdanje na engleskom jeziku preko Amazonove platforme u celom svetu i to u tri formata: Kindle, mekom ili tvrdom povezu.

YOUR YOGA

MESEC I ZVEZDE KAO SVETIONICI NADE

PIŠE: JELICA STANOJLOVIĆ

Buđenje u pet ujutru za mene nije samo običan trenutak – to je vrijeme kada se najdublje povezujem sa sobom i svijetom oko sebe. Dok svijet još uvek sanja, ja budim svoju energiju. Pored toga, u ovim tihim satima svijet izgleda gotovo mistično. Zvuk talasa, bilo da sam na obali mora, jezera, ili kraj bazena, poziva me da uđem u harmoniju s energijom vode, a i prirodom. U ovim ranim jutarnjim časovima osjećam slobodu i mir koji su duboko ukorijenjeni u svakom mom dahu. Svaki udisaj donosi novi talas inspiracije, dok sa svakim izdisajem oslobađam sve što je nepotrebno. Ovo je vrijeme kada osjećam potpuni sklad sa sobom i svijetom oko mene.

Dok svijetlost dana polako osvjetljava pejzaž, priroda se budi. More nježno ljulja svoje talase, planine stoje postojano, a i biljke plešu na vjetru. Kada vreo ljetni vjetar dodirne moju kožu, osjećam se kao da me priroda obuhvata svojim toplim zagrljajem. Ovaj dodir vjetra je poput podsjećanja da je život u stalnom pokretu i da svaki trenutak nosi priliku za manifestaciju. Vjetar mi daje osjećaj slobode da dišem punim plućima i budem prisutna u svakom trenutku. Svaka misao koju imam, sjeme koje sadim, spremna je da procveta u sve što želim da ostvarim.

Kada sunce počne da zalazi, srce mi zatreperi od radosti. Zalazak sunca je trenutak kada se priroda i ja usklađujemo u savršenom plesu. Volim da se krećem, da plešem, da savijam svoje tijelo u ritmu prirode. Kako sunce polako nestaje iza horizonta, prepuštam se savršenom ritmu. Svaki pokret mog tijela, bilo da praktikujem jogu ili plešem uz zalazak sunca, postaje manifestacija slobode koju osećam duboko u sebi. Kada sunce mirno odlazi, moje misli postaju lake i lepršave. Osećam slobodu da budem ono što jesam, u harmoniji sa svijetom oko sebe.

Kada noć obavije svijet svojim tamnim, ali nježnim plaštom, mjesec i zvijezde podsjećaju na beskonačnost svega što postoji. U tišini noći, dok sjedim pored vode i slušam talase kako tiho razbijaju obalu, gledam u noćno nebo. Mjesec svetluca, a zvijezde trepere kao svetionici

nade. Svaka zvijezda nosi jednu moju želju, misao koja lebdi ka univerzumu. Osluškujem šum talasa i osjećam kako se noć umiruje, znajući da je moja povezanost sa univerzumom beskonačna. Sve što želim, sve što sanjam, može postati stvarnost. Manifestacija nije samo trenutak, to je stanje bivanja. Svaka moja misao postaje dio univerzuma i u tišini noći osjećam da je sloboda u beskonačnoj mogućnosti kreiranja svog života.

Sloboda i mir nije nešto što se dobija, već osjeća svakodnevno. To je u svakom mom jutarnjem buđenju, u svakom pogledu na more, u svakom pokretu tijela uz zalazak sunca, u svakom nježnom dodiru vrelog ljetnjeg vjetra na mojoj koži. Sloboda je u svakom dahu i u svakoj misli kojom manifestujem svoju stvarnost. Kroz te male, čarobne momente – bilo da gledam sunce kako nestaje iza horizonta ili zvijezde kako svjetlucaju iznad mene – osjećam da živim svoju slobodu. U svom miru. Jer svijet oko nas odražava svijet unutar nas. Sve je povezano. Svaka naša misao, svaka želja, ima moć da transformiše naš život.

Pozivam vas, dragi čitaoci, da osluškujete prirodu oko sebe, da osjetite te tihe, čarobne trenutke i da kroz njih manifestujete svoje snove. Sloboda nije u velikim djelima, već u malim trenucima svijesti i u svakodnevnim čarolijama koje stvaramo. Pronađite svoju slobodu u tišini zore, u miru i nemiru vode, u plesu svog tijela uz sunce, u osjećaju vjetra na svojoj koži i u beskonačnosti zvijezda koje svjetlucaju iznad nas. Svijet je tu da nas podrži, a snovi čekaju da se manifestuje.

REFRESH YOUR BOOK

"ZMAJEVA ŽENA"

PIŠE: ANA ATANASKOVIĆ

Nekoliko svojih istorijskih romana sam napisala jer su mi se te ličnosti "vrzmale" po mislima još od detinjstva, ali to nije bio slučaj sa ovim. Despot Stefan Lazarević nije bio u fokusu mojih interesovanja više od uobičajenog znanja. No, sve se namesti onako kako je potrebno da bude te je u moj život "poslat" neko ko je često govorio o njemu, a čak je dugo i živeo u ulici sa njegovim imenom. Tako je, korak po korak, despot ulazio u moje polje interesovanja.

Ali, i dalje nije bilo ni traga ni glasa romanu. U Manasiju sam htela da odem prvi put zbog te "poslate" osobe, da njemu bude lepo, da vidi zidine oko despotove zadužbine, kad ga već toliko ceni. Naravno, i mene je zanimalo da vidim to čuveno mesto, ali sam prvenstveno htelad da idem zbog drugog, da njemu bude veličanstveno. A onda on nije nikako stizao, hteo, a ja sam insistirala, kao da sam znala da priča mora biti ispričana. Sve priče koje se skupljaju kao medonosni polen moraju biti, kad-tad, ispričane.

Pred polazak "slučajno" videh na jednoj društvenoj mreži post našeg čuvenog pisca koji je opisivao despotov karakter – u nekim aspektima težak i pritisnut zamišljenostima.

Na povratku iz manastira sam razmišljala o despotu Stefanu Lazareviću i baš kad smo bili na autoputu u ravni sa Crkvinama, sa mestom

gde je kenotaf despotu, pomislila sam kako li je njegova supruga živela sa njim. U istom trenutku sam shvatila da nikada nigde nisam ništa o njoj čula. Pokušala sam da pronađem informacije uz pomoć Gugla a pretraživač me je obavestio da se o njoj zna vrlo malo, skoro ništa.

Čim sam stigla kući krenula sam dublje da istražujem i tako se rodila ideja da pišem o Jeleni Gatiluzio, devojci sa ostrva Lezbos koja je možda došla u Srbiju da despotu bude žena, možda nije, možda je umrla prerano, možda se zamonašila, možda se vratila. Ne zna se.

Ovo je prvi istorijski roman u kome sam imala slobodu da izmaštam jedan deo priče, jer se o Heleni-Jeleni-Jelači ne može naći mnogo podataka. Istorijski delovi koji opisuju despotov život su temeljno provereni, istraživala sam ih dve godine.

Roman je isprva bio zamišljen da bude kao moja «Kraljica jorgovana», jer sam čeznula da i šira publika vidi kako pišem teme iz srednjeg veka. I ima energije srednjeg veka u njemu, ogleda se u rečima, scenama i razmšljanjima. Ali, na pola pisanja se desilo čudo – glavna junakinja je iskazivala svoju volju, nezavisnu od moje, baš u trenutku kada sam počela da opisujem beogradsko ušće. Želela je da bude neko sasvim drugi od moje zamisli i ja sam je poslušala. Onda sam se vratila na početak,

PHOTO:

na scene sa ostrva Lezbos, i promenila joj karakter.

Nikada mi se nije desilo da izgubim kontrolu nad rukopisom ali to je bio toliko uzbudljivo da ne žalim.

Pisala sam ovaj roman podarivši mu imponzantan deo svoje duše. Uvek tako pišem, a ovde je «deo kolača» bio, čini mi se, «najdobraniji».

Dobijala sam i neke kontroverzne informacije o despotu (iz jedne pripovetke tj. od njenog autora i od jednog lekara koji ima priajtelje u muzeju u Despotovcu), njih sam spomenula ovlaš u romanu, veoma suptilno, skoro neprepoznatljivo, jer nisu proverene. Pisala sam, sve više se zaljubljujući u rukopis. Sada, kada je izašao, svhatam da mi je bio sudbinski.

Priča o Jeleni Gatiluzio je ispričana. Stvarna. Izmaštana. Moja. A sada je i vaša. Da kroz nju doživite katarzu - o imanju, nemanju, miru, ljubavi, iskušenjima i zmajevitostima.

PHOTO: ALEKSANDRA MILIĆEVIĆ MITROVSKI

LATIFODIA JE BAJKA

PIŠE:

MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: PRIVATNA ARHIVA HOTELA LAFODIA

Leto 2024. je bilo savršeno. Zaključila sam ga krajem avgusta na ostrvu Lopud. Otišla sam na Ponta Lopud Jazz Festival i bila sam smeštena u bajci u hotelu RHM Lafodia Resort & Spa. Ovaj jedinstveni hotel izgleda kao da se brod nasukao u stenu. Magično i filmski. Da, hotel Lafodia je film. Do njega, od Dubrovnika do Lapuda, dolazite spekakularno brzim gliserom koji vam hotel organizuje i iskrcavaju vas baš na pristaništu ispred njega.

Dobila sam sobu na sedmom, poslednjem spratu, sa velikim dnevnim boravkom, dva toaleta, panoramskim pogledom na infinity pool, đakuzi na terasi, veliku ljuljašku kao gnezdo, a sve to u savršeno mirnom delu gde su čarobna jutra s pogledon na mesto Lopud i buđenje uz sunce, kao i zalaske koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim.

Ušavši u sobu, čekala nas je boca vina Plavac za dobrodošlicu. Kakav lep gest! Čarolija je mogla da počne.

Ono što je važno je da svaka moderno uređena soba ima radni prostor i udobnu fotelju, a dostupni su i peškiri za plažu. Gosti se mogu opustiti na besplatnim ležaljkama za sunčanje na hotelskoj plaži Lafodije. Ovaj put nisam iznajmila bicikl kojim sam mogla da istražujem obalu i celo ostrvo, ali ću to učiniti sledeće godine. Moram da podvučem da na ostrvu nema automobila i da ga obilazite peške, biciklom ili malim golferskim prevoznim sredstvom.

Jutro mi je počelo tako što sam ispijala kafu koju sam sama napravila u đakuziju. Bože, koliko sam samo uživala gledajući u daljinu ka pučini. Nakon toga sam na terasi i meditirala i spustila se da se okupam u infinity bazenu. Na koji film vas ovo podseća? Na svaki, a najlepše je to što je vaš lični.

I naravno, posle bogatog kontinentalnog doručka, odlazim na plažu.

Sea Resort Lafodia raspolaže i VIP prostorom na plaži koji se može koristiti uz dodatnu naknadu, a uključuje korišćenje baldahina, dve ležaljke za sunčanje i korpe sa voćem, a na usluzi vam je i konobar ako poželite nešto dodatno. Baldahini su mi posebno interesantni. Prostrani za dvoje, sa čuvenim belim zavesicama koje štite od sunca. Sve je jako romantično.

Hotel Lafodia se nalazi nedaleko od ruševina iz rimskog doba, crkava i samostana is 15.veka. Oduševio me je samostan Lopud 1483 koji je u privatnom vlasništvu i koji je otvoren nakon višegodišnje obnove. Cena za 10 ljudi i minimum pet noćenja iznosi 15.000 evra po danu uz aposlutnu privatnost što su iskoristili mnogi poznati poput Davida Bechama i suprupe Victorie. No, da se vratim u svoju realnost i luksuz koji mogu sebi da priuštim.

U svakom hotelu u kojem odsednem volim da probam masaže i saune koje su u ponudi.

Imala sam na raspolaganju saunu sa esencijama citrusa, finsku saunu, tursko kupatilo i tuševe sa hladnom vodom i neprekidnim mlazom. Spa centar takođe obuhvata ledenu fontanu, kupke za stopala, prostor za opuštanje i privatni prostor sa hidromasažnom kadom. U ponudi ima šest vrsta masaža za koje se koriste lokalni proizvodi poput lopudskih citrusa, meda, lavande, ruzmarina, rogača, grožđa i stonske soli.

Moje isceljenje je zaista počelo smeštajem u hotelu Lafodia na Lopudu.

Ujutro se nisam budila rano, ali je bogati švedski sto bio pun „đakonija“ za doručak i večeru. Mada najviše volim kontinetalni doručak, ovde sam imala prilike da probam i razna druga jela poput kolača od rogačeva brašna – gluten free. Bitno mi je samo da je sve zdravo.

Uveče smo aperitivo imale u blizini mora u La Baja baru gde sam pila najbolje koktele uz živu muziku dok se mesec smešio nad zvezdanim nebom koje je na ostrvu, bez svetlosnog zagađenja grada čarobno.

Džez se čuo na celom ostrvu, turista i nije bilo previše jer se sezona polako završavala, mesec je bio pun i verujem da ću sledeće godine krajem avgusta opet da se uputim u istom pravcu. Ponta Lopud Jazz Festival i RHM Lafodia Resort & Spa. Jer okružen morem i planinama ostrvo Lopud „la isola di mezzo” obećava miran san i odmor, svež vazduh, dobar provod uz puno sunca i kupanja i lepu priču koja se pamti ceo život.

YOUR BEAUTY

OD UNIVERZALNE LJUBAVI DO SLOBODE

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

PROF. DR IOANNA BATSIALOU, VLASNICA KLINIKE IOANNA REGEN, PRETEČA JE U REGIONU U ANTI-AGINGU I MEZOTERAPIJI. IZ BROJA U BROJ UPOZNAJEMO NJENU ŽIVOTNU PRIČU

KOJOM NAS OSVAJA. UPOZNAJEMO DOKTORKU KOJOJ SU U FOKUSU LJUBAV, PORODICA, ČOVEK, MEDICINA, HUMANOST, LEPOTA. KROZ UNIVERZALNU LJUBAV DOLAZI DO SVOJE SLOBODE, UNUTRAŠNJE I SPOLJAŠNJE. IOANNA JE ŽENA KOJA INSPIRIŠE I MOTIVIŠE. NJENA LJUBAV PREMA MEDICINI JE UJEDNO NJENA ŽIVOTNA MISIJA.

Dok si studirala, da li si znala da ćeš se baviti estetikom i anti-agingom? U to doba je anti-aging bio nepoznanica. Naše majke i bake su se negovale samo nivea kremom, o drugim zahvatima nije bilo ni govora.

Apsolutno nisam znala, niti sam imala viziju i predispoziciju. Uvek sam volela medicinu i humanost u svemu tome. Moje interesovanje je išlo ka hirurgiji i lečenju bolnih stanja srca, pluća, ali sam tokom studija htela da odlučim šta ću dalje. Kada sam bila na doktoratu, upisala sam fizikalnu medicinu jer sam smatrala da je rehabilitacija potrebna i deci i odraslima, to je ogromna oblast koja obuhvata mnogo toga.

Moj pokojni brat je takođe bio fizioterapeut i želeli smo da formiramo tim. U toku doktorata, imala sam teške pacijente koji su zbog bolova u kičmi ležali u sobi i primali jake infuzije i terapije protiv bola. Gledajući te pacijente, odlučila sam da pitam svoje mentore da li bilo gde na svetu postoji terapija tokom koje se ne daje toliko lekova, već je lokalna. Tako sam došla do informacije da u Francuskoj postoji veliki centar koji se bavi mezoterapijom. Mezoterapija je medicinska tehnika koju je pronašao sportski lekar i ortoped za smanjenje lokalnog bola. To su terapije protiv bola, pain killer, odnosno antireaumatski lekovi koji se nalaze u koktelima.

Kontaktirala sam dva značajna lekara u tom centru i zamolila ih da tamo učim jer pišem doktorat i oni su me primili. Kada sam završila sa prvim velikim ciklusom, otišla sam u sportski centar za povrede. Moj profesor mi je predložio da je sledeći stepen na kojem treba da se obrazujem reumatologija, pa onda politraume – gde su pacijenti sa traumama nakon operacije. U međuvremenu sam radila i sakupljala novac i završila sve škole koje su bile vezane za bol. Nakon toga, profesor je opet predložio da treba da završim i estetiku. Najpre sam to odbijala, a kada su moji roditelji čuli za tu ideju, rekli su mi: „Zar ti više nećeš da budeš lekar već kozmetičar?“ Toliko sam

uložila u medicinu, ali moj profesor je insistirao da to završim i na kraju sam prihvatila. Otišla sam na estetiku, ali tu nema kraja, došli su i fileri, mezoterapija, mezolifting, holivudski tretman. Terapija za telo i edukacija je trajala oko dve godine, a u Srbiji sam se bavila samo terapijom za bol. U ordinaciji u kojoj sam radila, postigla sam veliki uspeh sa eliminacijom boli.

Međutim, sudbina voli pravi put i moja kuma koja se porodila mi je predložila da joj uradim terapiju za mršavljenje. Krenule smo i odmah dobile značajne rezultate. I tako je sve počelo, moji pacijenti za mršavljenje i mezoterapija za lice. To je bilo veoma teško vreme, 2002–2003. godina, mnogi su bili nesrećni, problemi svuda, ljudi su tražili izlaz i svi su hteli da se osećaju bolje. Radika sam u dve-tri ordinacije i pacijenti su sve više dolazili, moj se posao povećavao. Naravno, moja velika ljubav je i dalje bila fizikalna medicina i tu sam imala značajne uspehe sve do trenutka kada mi je 2009. preminuo rođeni brat i tada više nisam mogla da se bavim boli. Moje porodično stanje kad su mi se razboleli i majka i otac i sestra i moj bol su bili takvi da više nisam bila u stanju da slušam o boli i to je bilo presudno da se okrenem samo estetici. Moj karakter je takav da sve radim najbolje što umem i ponovo sam počela da se školujem. Učila sam nove tehnike, terapije, novu anatomiju.

Nemice se najviše trude da se same neguju koristeći razne maske i kreme koje kupuju po drogerijama. Srpkinje rado odlaze u kozmetičke salone i klinike. Da li je ta naša briga preterana i da li sve ličimo jedna na drugu iz tog razloga?

Osim što vode računa o nezi, Srpkinje paze na to i da odeća i cipele budu u skladu. Mislim da Nemice to ne zanima, njima to nije bitno. Oni imaju predispoziciju da budu lep narod, imaju tehnologiju, novac, vreme, ali nije mi jasan taj njihov stav. Moja filozofija je bliža Francuzima, Srbima, žiteljima Stare Grčke. Stari Grci su se baš bavili sobom – zdrav duh, zdravo telo,

mazali su se raznim uljima. Grci su izmislili hamam, a ne Turci.

Briga Srpkinja nije preterana, to je prelepa navika. Mislila sam kada smo sređene da je to opterećenje, ali nije – to je lifestyle. Kada brinemo o sebi, negujemo sebe. To što neko ide i sređuje se četiri sata mesečno po salonima i klinikama nije preterano. Kada se neko uči tome od malena kao moja ćerkica, to je definitivno lifestyle.

Kako da budemo autentične u izgledu i načinu života?

Autentičan čovek može biti jedino ako duboko i u suštini poznaje sebe. Ne treba da budemo nečije kopije, već da imamo veru u sebe, znanje o tome što radimo, da imamo ljubav. Da sačuvamo svoju dušu, ljubav, empatiju, sve što je vezano za nas i da budemo MI.

Ne kopirajmo druge, to je katastrofalno. Svaki čovek treba da bude to što jeste.

Kako da negujemo lice s jeseni?

Nega je i dalje bitna. Pratimo ono što se dešava u prirodi jer je tako i sa nama. Kako se oblačimo, takve tretmane koristimo. Preko leta, tretmani

su lagani jer imaju za cilj hidrataciju. Tokom jeseni treba ponovo da vratimo hidrataciju i vlagu i da se počne sa stimulatorima kolagena koji su biljni, riblji i životinjski. Koristimo kreme u skladu sa godišnjim dobom. Ako pratimo i vreme i sebe, možemo da nađemo pravu fomulu za nas. Ne postoji neki univerzalni recept za sve. Sve je individualno. Najnoviji trend je da se zaštitne kreme koriste svih 365 dana zbog zaštitnih faktora. One sadrže i kremu i zaštitni faktor i toniranu kremu zato što svakodnevno koristimo kompjutere i mobilne telefone koji zrače.

Tema oktobarskog izdanja nosi naziv „Sloboda“. Putevi do slobode su razni. Kako se ona osvaja?

Po mom mišljenju, sloboda je ljubav. Trudim se da radim ono što se meni sviđa. Kada imate ljubav, vi ste slobodni jer nećete nikoga ugroziti, nećete činiti zlo. Slobodan čovek može da ide napred jer voli, tada ume da shvati. Kada govorim o ljubavi mislim na univerzalnu ljubav. Sloboda je univerzalna ljubav. Ljubav prema sebi, profesiji, Bogu, prirodi. I za univerzalnu ljubav treba veliki rad i trud. Ako volimo sve što je oko nas i u nama, onda smo slobodni.

YOUR EXHIBITION

SLIKA JE DUŠA SVAKOG PROSTORA

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

DUCI JOVIĆ, SLIKAR IZ KRAGUJEVCA, IMAĆE SVOJU SAMOSTALNU IZLOŽBU SLIKA POD NAZIVOM „ASKEZA“ U HOTELU RADISSON COLLECTION OLD MILL U BEOGRADU, KRAJEM OKTOBRA 2024.

IZLOŽBU ORGANIZUJU RADISSON COLLECTION I RYL E–MAGAZIN.

DUCI JOVIĆ JE ROĐEN 29. FEBRUARA 1964. GODINE U KRAGUJEVCU. ODRŽAO JE 38 SAMOSTALNIH I UČESTVOVAO NA PREKO 100 GRUPNIH IZLOŽBI. DOBITNIK JE BROJNIH NAGRADA

ZA SLIKARSTVO, MEĐU KOJIMA JE „ITART 2001: 3RD MINI GRAPHIC & PAINTING WORLD WIDE SHOW“ PISA, ITALY. ČLAN JE ULUPUDS-A, A STATUS SLOBODNOG UMETNIKA IMA OD 2005. GODINE.

U tvom fokusu su priroda i slikarstvo. Šta se dobija kada ukrstiš te dve „poznate“ bliske tvom senzibilitetu?

Priroda mi je dala osećaj za lepotu, sklad, harmoniju. Bavljenje slikarstvom, pored potrebe i nužnosti da budem kreativan, može da se tumači i kao nedostatak stalnog boravka u prirodi. Kao sopstveni modus vivendi u urbanim uslovima života.

Apstrakcija je u trendu. Zbog čega si ti u apstrakciji?

Apstrakcija je u mom slučaju došla kao posledica prethodnog figurativnog iskustva i permanentnog filozofskog promišljanja. Stalna težnja da neki svoj konačni izraz, odnosno konačnu sliku dovedem preko simbola, asocijacije, do nečeg opšteg – univerzalnog.

Danas se u svetu umetnosti i umetnina svako pozicionirao i sklopio saveze. Tvoja saradnja sa Aleksić galerijom je na najvišem profesionalnom nivou.

Dobro je što ste zapazili da je naša saradnja odlična. Fundament je postavljen kako treba. Savezi i pozicioniranje idu kao posledica pojedinačnog poimanja stvari i njihovog međusobnog poklapanja. Ista shvatanja, želje, ciljevi, ambicije. Pre svega zajednička želja da umetnost podignemo na nivo koji zaslužuje.

Arhitekte iz Švajcarske su prvo kupili tvoju sliku, pa onda spram nje uradili i kuću i prostor. Kakav je to osećaj za jednog slikara, ali i priznanje za tvoje likovno stvaralaštvo?

Prelep osećaj. Jedan arhitektonski biro iz Švaj-

carske je stalno kupovao slike od mog bečkog galeriste Huberta Thurnhofera. U jednom trenutku su naručili i dve moje slike velikog formata iz ciklusa „The man wallks the skies“. Jednu sliku za sam biro, a drugu za njihove arhitekte, saradnike iz Italije, Fridu Galparoli i njenog muža. Oni su četiri godine posle kupovine slike pozvali gospodina Huberta i mene da budemo njihovi gosti jer su u međuvremenu napravili novu kuću za sebe i uradili enterijer, kako su rekli, inspirisani tom velikom plavom slikom.

Kada se kreira i oprema jedan dom, investitor, arhitekta i slikar moraju da imaju isti senzibilitet kako bi sve bilo u skladu. Ti si bio na strani i arhitekte i slikara i šta misliš o toj podeli uloga?

Uvek sam govorio ako investitor, odnosno kupac slike zna šta hoće, zna čemu teži, ima formiran ukus i oformljen stil života znaće da odabere prave saradnike. Najbolje je kada nastane stvaralačka magija, kada jedni druge inspirišu. Suština je da svako treba da radi ono što najbolje zna i posvećeno do krajnjih granica. Jer ako znaš i umeš, a nisi dovoljno inspirisan i posvećen je isto kao da ne znaš i ne umeš.

Savremeni i minimalistički pristup opremanja prostora ljubiteljima umetnosti omogućava transformaciju životnog ambijenta kroz slike. Šta bi poručio novim i starim kupcima koji uređuju svoje domove? Šta slike znače u jednom domu?

Slika je duša svakog prostora. Jedno izvesno vreme arhitekte–enterijeristi ušli su u priču da minimalizam podrazumeva čak i odsustvo

slike. Nasreću, to više nije tako. Nove mlade arhitekte su shvatile da slike na pravim pozicijama u prostoru odgovarajućeg formata daju konačni i zaokruženi smisao čitavom prostoru. Slika je ta koja definitivno može da unapredi celokupnu zamisao i podigne je na najviši mogući nivo.

Sada kada si dostigao zrelost i kao slikar i kao umetnik, šta bi rekao mlađem sebi?

Ako mislite šta bih rekao samom sebi, prvo bih mu zahvalio što je verovao u sebe, svoje ideale i nepokolebljivo izdržao na tom putu bez ikakvog dvoumljenja sve ove godine. Šalim se i ne šalim se. To je jedina stvar kod sebe koju mogu javno da komentarišem. Drugima prepuštam da procenjuju moje stvaralaštvo.

Šta za tebe znači tihovanje i rad u ateljeu i kada je umetnik spreman da iznese svoja dela na svetlost dana?

Tihovanje je preispitivanje, traženje, poniranje u sopstvene dubine, sagledavanje i sažimanje osvojenog, planiranje i mnogo toga. Ono je neophodno. Drugim rečima, sastavni je deo rituala stvaranja za svakog umetnika koji ne želi da upadne u rutinu i imitaciju samog sebe. Svaka slika na kojoj radi za slikara treba da bude nova vrsta izazova. Kada slikar bude zadovoljan svojom novom slikom, tada ona treba da nastavi svoj život van ateljea u nekom drugom prostoru.

Krajem oktobra izlažeš u Radisson Collection Old Mill hotelu u Beogradu. Čime ćeš se predstaviti?

Dela kojima ću se predstaviti pripadaju ciklusu „Askeza“. Jako mi je drago što ću imati prilike da slike malog i srednjeg formata iz tog ciklusa izložim i u hotelu Radisson Collection.

Deo prihoda sa ove izložbe ide i u humanitarne svrhe, tačnije udruženju DEBRA, deci koja su obolela od bulozne epidermolize (Epidermolysis bullosa) i poznata su kao “deca leptiri”.

Tema oktobarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Sloboda“. Sloboda kao izbor, imperativ ili nedosanjani san? Kako živiš svoju slobodu?

Sloboda je moj izbor. Moja večita težnja koju sam u većoj ili manjoj meri obezbedio i kroz izbor svoje profesije. U smislu da ne radim po diktatu, već da sam kreiram i namećem neku novu vrednost. Sloboda podrazumeva veliku samodisciplinu i odgovornost. Ona znatno pruža i daje suštinski smisao životu, ali i traži mnogo od vas. Biti slobodan ne znači biti fizički slobodan, već biti duhom slobodan. Biti suštinski slobodan je nemoguće bez svesnosti da smo deo života koji se dešava u kosmosu i da smo stvoreni od višeg uma nego što smo mi kao ljudska bića. Egoizam i sloboda ne idu zajedno.

YOUR FAITH

ЖРТВА ЗА

СЛАБИЈЕГ

Драмска уметница, иконописац, слика

и пише без речи, а оставља људе са

препуно мисли и текста да тешко разазнају

којим тачно редоследом да је најаве –Мирна Јовановић. Мени је мирни почетак

познанства и разговора са овом уметницом сасвим одговарајући и изашао је из имена које часно носи и свиме што ради

на СтвараОца и личе на усиновљен свет. Како изгледа умор атељеа

темељно, јер тумачећи неки лик, тумачимо живог човјека . Б ез обзира на то

да ли је тај човјек заиста постојао или је

плод пишчеве маште, то је жив човјек, са свим својим врлинама, манама и одређеним

животним путем.

Тако је и са сликањем. Сликовница „Небески

дјечак и његов пас ” сасвим случајно је

урађена као невербална. Прича о судбини

дјечака Слободана дубоко је потресна и

дјечак је симбол страдања не само дјеце у

Републици Српској и Србији, него генерално

страдања дјеце у најгорем човјековом

изуму – рату.

Истражујући кратки живот овог светог и

племенитог дјечака, схватила сам да ми је

дужност да му посветим сликовницу и да

мора бити посебна, као што је и он сам

био једно посебно, несвакидашње дијете.

Илустрације су се саме указале, са свим детаљима и симболима, без упирања

прстом у било коју зараћену страну, само

и друге могућности као да нам измиче

из руку, односно, наше речи не стижу да

одрасту другог, посебно не деце. Који би

био Ваш предлог за школе, назвала сам

их радно – Школе осетљивости и које

предмете би деци (нама и себи) увели,

осмислили у циљу заједничког раста?

Мени је илустрација, као још један вид умјетничког изражавања, пала

PHOTOS BY JACQUELINE MENOCNI

YOUR MIND

Photos by Jacqueline Menocni Makeup Anabelle LaGuardia

Hair by Mirjana Curuvija Janecic

“SUZANA IS ONE OF MY TOP PEOPLE IN THE WORLD.”

BOB PROCTOR

Suzana is a highly sought out professional in the field of mindset, success and human potential. She has led major public speaking events and has also shared the stage with the world’s greatest leader in human potential, Bob Proctor himself.

Suzana Mihajlovic has had a wide calibre of experience and expertise all of which distinguish her from the ordinary. She has been referred to by her clients as the “missing link between success and failure”.

Suzana has applied the principles that she teaches to her own life and has during this time, expanded her client base to all over the world. Her international success coaching company, Your2Minds has clients from every continent (except Anartica).

Suzana has had twenty five years in leadership - leading teams of up to one hundred and fifty people, which has expanded to a global company.

Suzana holds a number of Degrees, Diplomas and Certificates from various Universities. These include a Bachelor of Arts (Psychology) from Deakin University, Post Graduate studies in Health Counselling and Business. She has also completed shorter courses at Ashridge University, United Kingdom and was one of a small number of international students from Hiroshima City University, Japan.

WOULD YOU BE SO KIND TO TELL US ABOUT YOUR ROOTS AND LIFE IN AUSTRALIA?

I was born and raised in Melbourne, Australia by Serbian parents. My parents and brother migrated to Australia from a village called Djindjusa, which is close to Leskovac in Southern Serbia. My uncle, or ‘Stric’, was the first in our family to come to Australia. He then brought my father and their parents as well as my mother and brother.

My heart breaks when I think of how much my parents sacrificed in their decision to move to Australia. They gave up on being with their extended family, their roots, the freedom and community that the Serbian ‘selo’ and way of life provided, and mostly they gave up their homeland. As a young child, I felt my parents’ grief and the yearning to be back in their homeland with their extended family.

We grew up speaking Serbian. In fact, when I started school at the age of five, I did not know English. I only spoke Serbian. My parents taught us about their homeland and we always had a deep and strong connection with our grandparents, uncles, aunties, cousins and Kumovi back in Serbia.

In Australia, we created our own extended family. We were prominent in the Melbourne-Serbian community. Our Godparents and family friends became our extended family here. We attended Serbian community functions and I danced folklore at the Serbian church. Our connection to Serbia was deep within us. I felt and still feel like I am a Serb. Australia is my heart and my home whilst Serbia will always be my Soul. I cannot separate myself from either our homeland of Serbia and the country I was born in that gave me my life experience and opportunities for education, travel and career success - Australia.

Life was not easy for us growing up, and particularly for my parents. A story that breaks my heart was of my mother, having arrived in Melbourne, being sent to work the day after her arrival. She did not know the language or how to get to work and back home. She was in tears on her walk home. She got lost, not knowing her way back home and not knowing a single word of English to ask for directions from these strange people in a strange land so different to her safe haven of Djindjusa and neighbouring village Pridvorica where she grew up. Fortunately, my grandmother noticed she was late and started to roam the streets to find her home, and luckily she did. My parents sacrificed so much so that we could be educated and so that they could have the freedom and life that Australia offered.

Like many children’s experience, there were occasions of bullying. Although children bully from a place of hurt and vulnerability themselves, these scars do appear in adulthood. I am grateful for this experience as it has taught me a lot and possibly also helped me understand the human experience and trauma more as an adult. True freedom is understanding why you are the way you are and then releasing it to discover and freely express your authentic self. This can be a lifetime process of peeling the layers off to a more beautiful and authentic truth of who you are without fear but love and acceptance.

I was blessed to be given my father. His dream for me to become a doctor, taught me at a young age to dream big. There was only one person in our entire family lineage that had completed higher education - he was a cousin of my father’s who became a very prominent gynecologist in Belgrade. Our ‘Cica Vlado’, or Dr. Vlado still lives

in Belgrade with his wife.

This awakened imagination that connected with my true souls’s desires and led me to the freedom and gift of education, travelling and working around the world, having the wonderful career I have had - and also working with the legend Bob Proctor. All of these things were once ‘impossible dreams’ but because my father created a ‘dreamer’ in his daughter, I paved my own path…and fulfilling one dream at a time. I learnt that there is absolutely nothing that is impossible when you dare to dream the so called “impossible” dream. This is true freedom. And in this case, true freedom is the full expression of the soul. It is dreaming bigger and becoming better than your limits - whether they are self imposed limits or limits that have been passed onto the self.

True freedom is breaking free from the shackles of what your old paradigms dictated who you were and opening up to the incredible, marvelous, magical being that you truly are. An expression of your authenticity and following your heart without fear but with courage to step forward and BE WHO YOU AUTHENTICALLY ARE - this is freedom. And what a wonderful way to live your life.

TELL US ABOUT YOUR GRANDMOTHER, WHO HAS THE GREATEST INVISIBLE INFLUENCE ON YOU?

My Baba Nada was definitely the greatest influence in my life. My Baba was a tiny ‘pocket rocket’ yet wise beyond her years. Although her poor upbringing did not grant her an education,

she was truly the most gifted person and leader that you could ever meet. She had a way with people. Very few people were born with such a gift in relating to people. She was able to connect and also strongly negotiate with people without even knowing how to speak their language, her ability to connect was way beyond words.

My Baba Nada had suffered a lot in her life but her suffering never made her bitter. She lived from her heart and her heart shone a light upon the people who were fortunate to know her. I remember a Macedonian man who worked in her neighbourhood and would visit Baba Nada anytime he needed to chat and find refuge from the world. He said to me after she died “When your Baba died, the lights went out in Collingwood.” (Collingwood being the suburb in which she lived).

Baba Nada did not know English yet she connected with every human being - both young and old. She spoke a language that was stronger than words. Her language was the language of the heart. She was miraculously able to connect with any person - young, old and particularly those who were suffering. She was able to soothe, to heal and to bring a peace of mind. Her energy was strong and her laughter so joyous and loud. It raised you from your misery.

Baba Nada was authentic, she was generous and she was always so grateful. Even with her basic pension, she always had money to give and when people asked to borrow money or another commodity from her, you could guarantee that they would return it. She lived in abundance even though a person looking externally into her

life would say she did not have much. Every time you saw her she would be thanking God for her Blessings, even though she was in a loveless marriage and had problems of her own.

Baba Nada’s ability to live from her heart, from a place of love, understanding, and compassion gave her a sense of connection and a freedom from her worries and difficulties. It gave her the freedom to be who she authentically was and a feeling of expansion and connection to a deeper sense of love. What more is freedom than the ability to connect through love in your authenticity.

WHAT DID YOU DREAM ABOUT WHEN YOU WERE YOUNG, CONSIDERING YOU FELT MUCH MORE THAN THE OTHERS?

I was a unique child. Being an empath, I was able to feel other people’s pain so deeply. I was the child that everyone, no matter what age wanted to be around. They all wanted to come to see Suzana - the young and the old. I loved people. All people. All ages.

I had something in me that would draw people to me. Although I do not know for certain what that was, I believe it might have been my ability to understand them on a deep level. I somehow felt and understood them, their emotional blocks or fears or inauthenticity. It was an unspoken deep soul connection. I believe that this is my gift and my purpose. I guess that is why I am passionate about my work. I have an ability to tap into where people are at and I can also sense where they can be to when they let go of their blocks. I find it difficult to describe in words but it is what it is.

WHEN DID YOU DISCOVER THE PURPOSE OF YOUR LIFE?

I have always known my purpose. I knew my purpose during my earliest childhood memory. My parents were not religious, we maintained the Serbian traditional religious holidays and Saint days but they never preached praying or religion to us. Nevertheless, I remember times when I would go and pray alone under the icon in the kitchen of Jesus and Archangel Michael (our family patron Saint - or Slava), and praying alone.

It might be something that every child feels, I do not know, but I certainly did have a deep connection to Source.

I knew that one day I would become a teacher and a leader. As I grew, I knew that my purpose would be to be a global teacher helping people to connect to their full potential and to spirit. I have always been fascinated by the enormous potential within us. I have always passionately dedicated to breaking through more of my own potential as well as helping others. I am living this dream now through my company Your2Minds. I am proud to say since its inception back in 2017, we have served many people from every continent, except Antartica.

HOW DO YOU WORK WITH YOUR CLIENTS AND WHO ARE THEY?

My company mission is to change the lives of individuals and to transform business beyond what was thought possible prior to working with Your2Minds.

My clients are generally professionals who are ready to achieve greater goals; successful professionals who are ready to leave their job to start a new business, or business owners (either new or established) that are ready to achieve that big goal and/or dream. This is my main clientele. However, I have also worked with people that wanted to find their soul mate or change their personal lives rather than their professional lives.

I have had clients who have shared that the work I do with them has transformed their whole family. They often report that they see their children’s behaviour and self confidence and results at school change due to the work I do with them. Children are watching and listening all of the time and when a parent works on themselves the entire family benefits. It is wonderful to see.

Success means something different to each of us. I basically help individuals and teams to understand themselves and to breakthrough to greater levels of success. I use a range of different techniques and methods depending on the program. I mostly work in groups via zoom which is great because it does not matter where in the world you reside, you can jump onto a weekly session. I do have some exclusive individual clients. The individual sessions are all different according to the individual goals, blocks, vision and need.

WHAT ARE THE PROBLEMS THAT PLAGUE PEOPLE ALL OVER THE WORLD?

I really love this question. I have travelled the world and I have met so many people in my lifetime. I have also been blessed to work with thousands of people. I think there are many common problems and challenges that people face, the most common including money, love, health and generally the feeling of “not enough”.

However, I believe that these general and common issues stem from the deeper issue of “not BEING enough”. The subconscious is plagued with messages coming back to the thought or belief pattern that “I am not worthy” or “I am not enough.”. I have met and worked with many great people whom I admire yet almost everyone has this message going on underneath all of their issues.

We now know that deep ancestral paradigms as well as childhood conditioning and/or trauma leads to the incessant and often subconscious internal battle. Once they realize who they truly are, the potential within them and how to unlock that potential, you start to see real changes in them. This is why I believe spirituality and

personal growth must go hand in hand. Although mindset work is vital and powerful, there is something much deeper than just mindset. When people understand who they are on that deeper level, they understand how marvelous, powerful and unlimited they really are.

COULD YOU SHARE WITH US YOUR MORNING ROUTINE? WHICH TECHNIQUES DO YOU USE TO IMPROVE YOURSELF?

My morning routine is simple yet very effective. I start my morning with a glass of water (and I add celtic sea salt, cayenne pepper and lemon) and then movement - I either walk along the beach and/or do a personal training session with Emma Ferris via zoom.

After my workout, I go to my office and read out my company vision mission and purpose. I write out my big goal three times and read it. I then sit in complete stillness and breathe. My breathing technique is simple. I breathe in on the count of four, hold and then breathe out on the count of eight whilst I feel gratitude and connection to spirit.

I write out and feel my gratitude and then I write out my five goal achieving activities for the day. Most days I pray - my prayers are either a letter, reciting a statement over again (for example, “I let go and let God” or “I am a child of God”) or I recite the Lord’s prayer. I am getting better at becoming consistent in this practice.

DO YOU BELIEVE THAT PERSONAL TRANSFORMATION IS IMPORTANT TO AN INDIVIDUAL’S FUTURE?

Personal transformation in a person’s life is only as important as their willingness to change and to have something bigger and better. Most people live in quiet desperation thinking that they are unlucky or victims. Although we all have our trials and tribulations, staying a victim is a personal choice.

Therefore, we must continue to KNOW OURSELVES. The deeper we get to know ourselves, although not easy, the better life becomes. The journey of self discovery is truly the most fulfilling reward you could ever give yourself; it is the path to inner freedom.

WHO HAS THE RIGHT TO WAKE UP THE SLEEPING MAN?

I do not believe anybody has the ‘right’ nor the ability to wake another person up. Nobody can change another person, they must change themselves. I think as individuals we have our

Many people live a life of quiet desperation. This really saddens me because the wonder of life starts to open when you take that risk to step out and see yourself, your potential and life as it could be - not from your programming, your fears or what it ‘should’ be. However, we do not have the right to try and change another in anyway nor do we have the power to do that. We can inspire, show, and teach others only when they are ready. 0So the best thing we can do is to live our own lives according to our own dreams and purpose.

We can aim to be that little bit better every day. And in the pursuit of becoming better, we will inspire others to be better and wake up if they are willing or ready. Not everyone will and that is ok. True freedom means making your own choices. True freedom means taking responsibility for our own lives. True freedom means living by your own terms and quietening the voices from other people, society and media. The sad thing is many of us ask others for how we should live and what we should do. However, others can only advise us from their own paradigms and self imposed limits. So always be very careful who you ask advice from; are they the people that are living the way you would like to live?

TOPIC FOR THE OCTOBER EDITION OF RYL MAGAZINE IS „FREEDOM“. WHAT IS FREEDOM TO YOU AND ARE YOU LIVING IT ON YOUR BEST POSSIBLE WAY?

Freedom to me means to be able to live under my own terms - doing what I want to do when I would like to do it. A deeper sense of freedom comes from peeling off the layers of fear and opening up more and more to my true authentic self. If I want to be free I must be who I truly am without the noise and opinions of other people. I do love my life and who I am. However, I think in life there is always room for improvement. The new goal, new stretch and new possibility is what makes life exciting. Self discovery and authenticity is freedom.

PHOTO:

YOUR JAZZ

JAZZ JE SLOBODA

INTERVJU PRIPREDILA: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: PONTA LOPUD JAZZ FESTIVAL

THANA ALEXA, AMERIČKO-HRVATSKA DŽEZ PEVAČICA, KOMPOZITORKA I ARANŽERKA

HRVATSKOG POREKLA. RODILA SE U NJUJORKU. DETINJSTVO JE PROVELA U KONEKTIKATU. VEĆ SA ČETIRI GODINE SVIRALA JE VIOLINU. KAO DETE JE MAŠTALA DA BUDE VIOLINISTKINJA. PRED KRAJ OSNOVNE ŠKOLE PRESELILA SE SA RODITELJIMA

U HRVATSKU, U ZAGREB, GDE JE I ODRASTALA. U POČETKU JE BILO TEŠKO JER NIJE DOBRO GOVORILA HRVATSKI JEZIK I OSEĆALA JE NOSTALGIJU ZA AMERIKOM. TEŠILA SE PISANJEM PESAMA NA ENGLESKOM. DOK JE BILA U HRVATSKOJ, KOD MIRELE BRNETIĆ JE UPISALA ROK AKADEMIJU, A KOD PROF. INES REIGER U BEČU POHAĐALA JE ČASOVE DŽEZ PEVANJA.

PRVI NASTUP U JAVNOSTI NIJE IMALA U SAD-U NEGO U DOMOVINI SVOJIH RODITELJA, U DUBROVNIKU. IMALA JE TADA 13 GODINA, A NASTUPILA JE U KAFIĆU TRUBADUR NA NAGOVOR VLASNIKA MARKA BREŠKOVIĆA, JEDNOG OD OSNIVAČA LEGENDARNIH DUBROVAČKIH TRUBADURA

THANA ALEXA JE ORGANIZATORKA I UMETNIČKA DIREKTORKA PONTA LOPUD JAZZ

FESTIVALA KOJI SE OVO GODINE USPEŠNO ODRŽAO DRUGI PUT ZAREDOM.

Kada si shvatila da je muzika za tebe život, a džez kosmos tvoga bića?

Moja glazbena priča je počela sa tri godine na dečjem rođendanu na kojem sam nestala usred slavlja. Nakon duge potrage, moja mama me pronašla u podrumu. Sjedila sam za klavijaturom i pokušavala svirati dječje pjesmice koje sam negdje čula i zapamtila. Mama je zaključila da je to nekakav znak, pa je odmah kontaktirala dekana mjesnog konzervatorija da vidi da li bi me mogla upisati na satove klavira. Kad smo stigli na naš sastanak s dekanom konzervatorija, rekla sam svojoj mami da zapravo želim svirati violinu umjesto klavira. Rekli su mi da bi morala čekati godinu dana dok nisam bila dovoljno velika da sviram violinu upola veličine. Ovoga se naravno ne sjećam, ali mama mi kaže da sam joj skoro točno godinu dana poslije toga rekla da sam spremna svirati! Ozbiljno sam učila i svirala punih 13 godina, prije nego što sam se počela fokusirati na pjevanje, ali još i dan-danas sviram.

Kada sam se preselila iz New Yorka u Zagreb sa 13 godina, doživjela sam ogroman kulturni šok. Hrvatska mi je bila poznata, ali samo za ferije, s obitelji sam je dotad posjećivala samo tijekom ljeta. Nisam ni jezik dobro govorila jer smo doma oduvijek pričali na engleskom, tako da je taj cijeli period bio dosta izazovan za mene kao tinejdžericu. Iako je bilo teško, znam da je to iskustvo potpuno promijenilo moj život nabolje. Zahvaljujući svim svojim životnim iskustvima sam postala otvorenija i svjesnija osoba. U to vrijeme sam uglavnom slušala blues i soul. Ta glazba je duboko dirnula moju dušu i obnovila vezu s engleskim jezikom koji mi je nedostajao dok sam učila hrvatski.

Tek sam na koledžu prvi put slušala instrumentalni jazz i saznala za mogućnost da sam kao pjevačica mogla koristiti svoj glas ne samo kao lirski već i kao eksperimentalni instrument. To je otvorilo puno mogućnosti za mene i moju glazbenu budućnost.

Svi ljudi iz iste profesije su slični. Kako bi opisala džezere?

Ne bih rekla da su svi ljudi slični iz iste profesije, pogotovo jazz glazbenici. Jazz je vrlo širok kišobran koji pokriva stjecište više žanrova, pa perspektive mogu biti dosta različite. Ali to je također ono što mi je predivno kod jazza. On nam daje slobodu da mislimo, osjećamo i izražavamo se na otvoren način. Jedna stvar koja je obično zajednička jazz glazbenicima je njihova sposobnost improvizacije – ne samo u glazbi, nego u životu. To pomaže u ljudskoj interakciji na svim razinama.

Američko-hrvatska si džez pevačica. Kakav je osećaj pevati na engleskom, a kakav na hrvatskom jeziku?

Engleski je moj materinji jezik i to je jezik na kojem se osjećam najudobnije. Elokventnija sam i poetičnija kada pjevam i govorim na engleskom. Ali hrvatski jezik je dio mene, a uz taj predivan jezik vežem glazbu iz našeg dijela svijeta. Kad pjevam na hrvatskom, osjećam se bliže svojim korijenima i kao da pristupam dijelu sebe koji samo određeni dio svijeta može razumjeti. Zato sam odlučila pomiješati hrvatski i engleski u istoj pjesmi na svom albumu „ONA”. Htijela sam izraziti dva snažna glasa (i jezika) koji žive u meni i vode me kroz ovaj život.

Druga godina Ponta Lopud Jazz Festivala je za nama. Kakav je osećaj posle svega?

Po zanimanju sam skladateljica i tekstopisac, što znači da sam obično dobra s riječima, ali moram priznat da mi je teško pronaći točne

riječi na BILO KOJEM jeziku da izrazim koliko se osjećam uzdignuto, energično i puno ljubavi nakon završetka 2. Ponta Lopud Jazz Festivala. Nisam bila sigurna je li naša prva uspješna godina bila slučajnost ili početnička sreća, ali nakon ove druge godine mislim da smo učvrstili činjenicu da smo stvorili nešto vrlo posebno. Doživjeti festival ove godine je za mene bilo vrlo dirljivo, duhovno i nadahnjujuće iskustvo. Jedva čekam iduću godinu!

Ove godine, masterclass je držao Kenny Werner. Otvorio je neke nove kanale do ljudske duše kroz džez.

Poznajem Kennyja Wernera više od 14 godina i tijekom tih godina sam naučila koliko je duhovan, dubok i dirljiv kao osoba, glazbenik i učitelj. On ima način ponovnog povezivanja ljudi sa samima sobom, što im omogućuje da se ponovno povežu sa svojom umjetnošću, otpuste ego i pokazuje umjetnicima kako da dopuste da

glazba bude naš vodič. Kenny utjelovljuje upravo ono što je moj san uvijek bio za Ponta Lopud Jazz Master In Residence... duhovni vodič kroz glazbu, koji nam pomaže da se izdignemo iznad buke i ometanja svijeta i ponovno se povežemo sami sa sobom.

Šta vidiš kao prednost džez festivala koji se održava na skrivenom dragulju ostrva Lopud?

Ljepota Lopuda je to što je mali otok, nema automobila, a kad ljudi dođu osjećaju se kao da se konačno mogu opustiti. Opuštanje omogućuje smanjenje razine stresa, što stvara prostor za otvaranje kreativnih i energetskih kanala u tijelu i umu. Kao samostalna umjetnica, svjesna sam neprocjenjive vrijednosti vremena i prostora potrebnog za procesiranje životnih iskustava i potpuno uranjanje u trenutak, što potiče kreativnost. Također sam svjesna i toga koliko se takve prilike rijetko nude. Polazište Ponta Lopud Jazz Fes-

tivala temelji se upravo na tome – pružiti umjetnicima, koji se nalaze na različitim stupnjevima karijere, mogućnost stjecanja takvih iskustava. Osjećaj zajedništva i nadahnuća koji se stvara u tri kratka dana na tom otoku tijekom jazz festivala je drugačiji od svega što sam ikada doživjela. I svaki glazbenik, na svim razinama karijere, koji dođe na Lopud osjeća tu istu energiju.

Kako biraš umetnike koji će se pojaviti na sceni na trećem Ponta Lopud Jazz Festivalu koji se najavljuje za kraj avgusta 2025. godine?

Iako još ne mogu službeno objaviti imena, mogu ti reći da sam već za iduću godinu isplanirala uzbudljiv koncertni program. Svaki bend će predstavit jedinstveni i drugačiji dio jazz žanra, a naš(a) jazz master u rezidenciji će donijet potpuno drugačiju perspektivu od dva prekrasna majstora koja smo imali do sada.

Koja je tajna tvoga uspeha?

Uvijek slušam svoj unutarnji glas. Taj unutarnji glas mi uvijek govori istinu, i iako nije uvijek najlakši put za slijediti tu istinu, on me vodi da živim i stvaram s integritetom, strašću, dobrom radnom etikom i ustrajnošću.

Gde vidiš sebe za pet godina?

Voljela bih izdati nekoliko novih albuma, imati više turneja kao solo umjetnica, još pet uspiješnih godina Ponta Lopud Jazz Festivala i voljela bih postati majka.

Tema oktobarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Sloboda“. Šta je za tebe sloboda i kako je najlepše izražavaš u džezu?

Jazz je sloboda. U improvizaciji možemo otkriti nepoznato i istražiti sirove ideje koje imamo u glavi. Zaista možemo biti „in the moment“.

REFRESH YOUR FITNESS

SLOBODA KROZ

BRIGU O SEBI SA 40+

PIŠE: JASNA ĐOKIĆ, FITNES TRENER I KREATOR PROGRAMA MENOFIT

Ulazak u petu deceniju kod nekih žena stvara zabrinutost zbog promena koje dolaze, dok je za druge ovaj period početak novog, slobodnijeg života.

Perimenopauza i menopauza su neminovne faze u životu žene koje nikako ne smeju da znače kraj, već priliku za novi početak, naročito kada je u pitanju zdravlje, fitnes i lična sloboda. Sa pravim pristupom, žene 40+ mogu uživati u telu koje je snažno, izdržljivo i puno vitalnosti.

Najčešći simptomi koji se javljaju u periodu primenopauze i menopauze su pojava valunga, promena raspoloženja, povećanja telesne težine, promena na kostima, zglobovima i mišićima. Međutim, ovo nije vreme za pasivnost, nego mogućnost za ponovno povezivanje sa svojim telom i oslobađanje energije koju možda niste ni znale da posedujete.

Osnaživanje kroz vežbanje

Jedan od najmoćnijih alata za prevazilaženje fizičkih i mentalnih promena u perimenopauzi i menopauzi je redovno vežbanje. Možda mislite da je kasno da počnete sa novom rutinom, ali zapravo, svaki trenutak je idealan da se okrenete novim navikama. Vežbanjem možete uticati na kontrolu telesne težine, kao i na poboljšanje tonusa mišića, regulaciju raspoloženja, nivo stresa, ali i na podsticaj proizvodnje hormona sreće.

Pored toga, redovnim vežbanjem možete uticati i na smanjenje rizika od srčanih oboljenja, regulaciju šećera u krvi, kvalitetniji san – i mnoge druge stvari koje se u perimenopauzi i menopauzi mogu poremetiti. Istraživanja pokazuju da žene koje redovno vežbaju tokom ovog perioda života ne samo da se osećaju fizički bolje, već imaju i viši nivo samopouzdanja i emocionalne stabilnosti.

Kako početi

Ako već niste aktivne, početak može delovati zastrašujuće, što često dovodi do pomeranja zacrtanih rokova i ciljeva. Međutim, ključ je u postepenom i prilagođenom pristupu i osećaju šta vašem telu treba. Šetnje u prirodi, plivanje, vežbe oblikovanja mogu biti odličan način da se počne. Najvažnije je da izaberete aktivnosti u kojima uživate, jer će one postati deo vaše svakodnevice i omogućiti vam dugoročne rezultate.

Svakako jedan od glavnih ciljeva vežbanja u perimenopauzi i menopauzi treba da bude jačanje mišića i koštano-zglobnog sistema. Zbog pada nivoa estrogena, kosti postaju krhkije, a mišićna masa se smanjuje. Uvođenje vežbi sa otporom i vežbi snage sa vanjskim opterećenjem može značajno smanjiti rizik od osteoporoze i pomoći u održavanju mišićne mase.

Oslobađanje sa 40+

Nakon četrdesete, kod žena neminovno dolazi do promena pre ili kasnije, ali to su promene koje mogu doneti slobodu. Sa godinama dolazi iskustvo, samopouzdanje i sposobnost da bolje razumemo sebe. Sloboda se može pronaći u oslobađanju od očekivanja – kako društvenih, tako i ličnih. Možda više ne morate da jurite savršeni izgled, umesto toga možete usmeriti energiju na to da se osećate dobro i spolja i iznutra. Vežbanje vam daje priliku da preuzmete kontrolu nad svojim zdravljem i da se povežete sa telom na nov način, zato prihvatite svoje telo i sve promene kao dar. Sloboda dolazi iz svesti da su promene deo života, ali i da vi imate moć da ih oblikujete, pa i glasno kažete da vam treba pauza. Ako je program treninga pravilno programiran, on podrazumeva i program oporavka koji ima za cilj da smanji fizički zamor, kao i mentalnu i emotivnu opterećenost. Ne zaboravite – ovo je vaše vreme koje pored treninga treba da sadrži i otpuštanje i prepuštanje.

Povezivanje

Pored vežbanja i stvaranja navika, još jedan važan aspekt za žene u perimenopauzi i menopauzi je i zajednica. Povezivanje sa drugim ženama koje prolaze kroz slične promene može biti izuzetno osnažujuće. Uloga trenera u tom periodu je veoma važna, pogotovo personalnih trenera, koji često predstavljaju prelaz ka oslobađanju i nekada mogu presudno uticati na sliku koju stvarate o sebi, ali i prema drugim ženama. Bilo da se radi o personalnim ili grupnim treninzima, odnosno nekom drugom vidu rekreacije, zajedništvo i razmena iskustva pozitivno utiču na očuvanje zdravlja jer zajedno možete deliti iskustva, bodriti jedna drugu i motivisati se da nastavite. Kroz trenersku karijeru dugu trideset godina, prolazila sam kroz razne faze u radu sa

svojim klijentinjama, a sada smo zajedno na istom zadatku, jer sam i ja jedna od vas sa 50+.

Briga o sebi

Na kraju, najvažnija lekcija za ženu, pogotovo nakon četrdesete, jeste briga o sebi. Više nego ikada, vaše telo i um zahtevaju pažnju i negu. Sloboda dolazi kroz prepoznavanje svojih potreba i postavljanje zdravlja kao prioriteta. Ovo nije vreme za odustajanje – ovo je vreme za ponovno otkrivanje sebe i svojih potreba.

Dakle, drage žene, ako ste u periodu perimenopauze ili ste već u menopauzi – samo bez panike. Neka to bude početak slobodnog, snažnog i ispunjenog života u kojem je vežbanje ključni saveznik. Prigrlite ovu novu fazu raširenih ruku, jer je to vreme da budete jače, zdravije i slobodnije nego ikada pre. Znam mnoge koje su uspele!

PHOTO:

YOUR NOVEL

SVETIONIK SLOBODENIKOLA TESLA

PIŠE: PROF. RADMILA SATARIĆ

Koliko ima pojmova na svetu uz koje možemo adaptirati sinonim SLOBODA. U našem pojmovnom registru su istraživački postupci i misaoni letovi do drugih galaksija, ali u tom sazvežđu izdvaja se samo jedan sinonim, jedan simbol, jedno ime koje blista kao svetionik slobode ovoga sveta – NIKOLA TESLA.

U recipročnoj relaciji sa ljudima, prema ličnom doživljaju i odnosu prema autonomnoj prirodi, Tesla je jedinstven i neponovljiv. Nikola Tesla je večna inspiracija i sloboda u višedimenzionalnoj funkcionalnosti ovoga pojma. On je slika koja živi, uvek vitalna skulptura, svetlost koja nas neprekidno obasjava, on je toplota koja nas greje, Tesla je neprolazni osmeh i radost, Tesla je skromnost i ljubav, Tesla je vera i pobožnost, Tesla bdi nad svima nama jednako, bez obzira na kom kontinentu i u kojoj zemlji živimo… On nas je voleo i voli sve jednako i svima nam je iste darove darivao. Pitamo se postoji li još jedan takav rođak, prijatelj, humanista, darodavac, čovek široke ruke i velikog uma koji se nadneo nad celim ljudskim rodom da ga zaštiti, zagrli, osvetli, zagreje i da mu pruži slobodu. Teslino poimanje slobode bilo je pitanje njegovog dobrog srca - vaša sloboda je i moja sloboda. Onda kada je svojim naučnim pronalascima oslobodio ljude od teškog, ropskog rada, otvorio im vidike i sjajne perspektive u očima, Tesla se izborio i za svakog čoveka stvorio belog goluba koji je raširio krila za bezgranični let svega najboljeg i najlepšeg na svetu. Taj čovekov let ima muziku, pesmu, bezmerne vizije prekookeanskih širina i nadmoćnih visina. Takav intimni let zajedno sa Teslinim delom i meni je omogućio let preko okeana od Aerodroma Nikola Tesla u Beogradu, avionom Nikola Tesla, do Aerodroma Džon Ficdžerald Kenedi u Njujorku, da bih stigla u Hotel Njujorker u Njujorku, na Menhetnu.

Na mestu gde je Tesla proveo deset poslednjih godina života, tada, 13. januara 2024. godine na Konferenciji Tesla Spirit Award dodeljena mi je nagrada i medalja Tesla Spirit Award od ugledne fondacije Tesla Science Foundation iz USA za moj roman „Nikola Tesla inspiracija“, objavljen u Izdavačkoj kući „Prometej“. Veliki broj simbola se umrežio i omogućio mi je da ostvarim svoj san, stignem u Njujork i boravim na mestu gde je Nikola Tesla živeo i stvarao svoje naučne izume. Shvatila sam da je bilo vredno sanjati, maštati, misliti, želeti, i da nas želje susreću kao beli golubovi i ostvarenje snova…

Jedan njujorški san otvorio je krila goluba i pretvorio se u stvarnost kao vizija beličaste sjajne koprene koja je povezala mnoštvo niti i ljudi. Te niti su se uplele u venac ljudskih vrlina,

pobednički i isplele posebnu priču na bini u Sali za konferencije, kada sam interpretirala odlomak iz svoga romana „Nikola Tesla Inspiracija“. Tada je stotina spona nastalo sa Nikolom Teslom, njegova energija me natkrilila i otvorila mi vrata uspeha. Sloboda beskrajna počela je onoga momenta kad sam odlučila da se stvaralački ozbiljno bavim Nikolom Teslom, a to je bilo pre više od dvadeset godina, kada sam kao profesorka u Tehničkoj školi „Mileva Marić Ajnštajn“ u Novom Sadu organizovala na Tribini škole predavanje o Nikoli Tesli, koje je izvanredno održao direktor Muzeja Nikole Tesle u Beogradu. Tada sam već dobila impuls da otputujem u Njujork i ova želja mi se ostvarila na pravi način, kao priča o Statui slobode koja je vizionarski povezana sa Teslinim otkrićima i njegovim naučničkim zamahom, što je Njujork učinilo atraktivnim, uspešnim, omamljujućim gradom koji pleni pažnju i razmišljanja o njemu. To je postigla Teslina energija slobode na svim nivoima koji su glorifikacija jednog uma, naučnog potencijala, discipline, ljubavi, čovečnosti… Pulsirao je Njujork Teslinim velikim srcem i radovao se što je fondacija Tesla Science Foundation, na čelu sa njenim predsednikom gospodinom Nikolom Lončarom organizovala ovako vredan događaj, u saradnji sa Tesla naučnom fondacijom iz Srbije. Svet superiornosti nauke, uz dekoraciju književnih bravura, umetničkih vizija, muzičkih varijacija, baletske elegancije, prerastao je u impozantan, događaj sa puno poštovanja i ljubavi prema geniju, heroju novog doba Nikoli Tesli, građaninu sveta, poreklom iz Like, iz srpske pravoslavne porodice. Impresonirani Teslom i njegovim delom, oslobodili smo misli da zaplove Nijagarom i da nam ceo svet postane blizak. Taj svet možemo videti na svom dlanu i dati mu svoj doprinos za opšti prosperitet i dobro...

„Jedna bela golubica, Zapravo ptica sam na nebu

Jedna bela golubica

Preko planina kad letim Niko mi neće uzeti slobodu daleku.“

REFRESH

YOUR HEALTH

BORBA SA IDENTITETOM „BUCKE“

PIŠE: TEODORA DELIĆ

Sloboda. Moja ultimativna životna vrednost. Na samu pomisao na reč “sloboda”, osetim u telu lakoću, prostranstvo, širinu, oslobađanje. Zbog nje sam bila u stanju da donosim radikalne, neki bi rekli i lude i nepromišljene, životne odluke i poteze.

Mislila sam da je živim, ali to nije bilo tačno. Svi u razgovoru baratamo pojmovima koje opisuju životne vrednosti – sloboda, zdravlje, ljubav, porodica, autentičnost. Mislimo da znamo koje su nam važne i da po njima živimo. Ali da li je to zaista tako?

Moj procvat i velika transformacija dogodila se kada sam se pogledala u oči i suočila se sama sa sobom i lažima koje sam prvenstveno govorila sebi, a zatim i drugima.

Busala sam se tim da je sloboda moja ultimativna vrednost, zdravlje, uspeh, autentičnost. Kažem da mi je zdravlje na listi prioriteta – pa hajde da vidimo na koji način ga živim. Pušila sam, pila alkohol češće nego što bi trebalo, hranila se po pekarama i fast fudovima, imala 20 kilograma viška, fizička aktivnost nije postojala ni kao ideja.

Sloboda i autentičnost su mi važni? U tom trenutku, bila sam u toksičnoj vezi, emotivno i verbalno nasilnoj, u kojoj se moj glas ne poštuje niti se čuje, umanjujem se, pravim se da sam neko ko nisam, izmišljam kojekakve laži da ne bi došlo do još jedne svađe, uklapam se u tuđe kalupe, radim posao koji ne volim i na kojem opet umanjujem sebe, spuštam glavu, sa vrlo ograničenim finansijama, igram na sitno, gušim svoje snove, ne dozvoljavam sebi da sanjam – jer u stvari niti sam autentična niti imam slobodu.

To je bolelo jače nego bilo koji šamar. Nije lako to sebi priznati. Ali je lekovito. I neophodno. Lako je voleti slobodu jer ona donosi bezbroj mogućnosti. Samo što zaboravljamo da su sloboda i lična odgovornost najbolji prijatelji. Zahtevaju izlazak iz uloge žrtve i radikalno, stoprocentno preuzimanje odgovornosti za svoj život – u svoje ruke. Kada smo slobodni

da donosimo odluke i izbore u životu, moramo biti svesni posledica tih izbora i odgovorni za njihove ishode. Nisu drugi krivi nego sam ja odgovorna za sve što u životu imam i živim – i dobro i loše.

I tu počinje moje pomirenje sa slobodom i hranom. Kako su ove teme povezane? Shvatićete do kraja ovog teksta. Po struci sam terapeut za bolesti zavisnosti. Zavisnike volim da opišem kao zarobljenike svojih poriva, nagona, okovane nevidljivim okovima koji im porobljavaju um, dušu i telo. Ceo svoj život borila sam se hranom, kilažom i identitetom “bucke”. I vrlo rano sam to prihvatila kao svoju istinu. Mislila sam – kad je Bog delio fizički izgled, meni je dao da budem debela i pametna. Dugo godina sam u to verovala i čak se nisam ni trudila da to promenim dok nisam shvatila sa vrlo malo godina, oko 26, da ako nastavim da živim život kojim sam živela – ili neću dugo poživeti ili ću biti otirač o koji će svako da briše noge. I tada su krenula moja gore opisana preispitivanja svog života, izbora, odluka, vrednosti.

Kako to često biva, kad se upustimo u životne promene, krećemo od fizičkog tela. Počela sam da vežbam, hranim se zdravo, menjam navike – i uspela sam da oslabim, dovedem telo i zdravlje u red. Ali postojala je i dalje jedna stvar. Bez obzira na to što sam oslabila 20 kilograma, zategnula se – i dalje nisam mogla da prestanem da jedem slatkiše. I dalje, kada bih se našla u društvu, ne bih učestvovala u razgovoru jer bih vodila bitke sa sobom kako da se kontrolišem i ne pojedem sve moguće kolače koji su na tepsiji ispred mene. I dalje sam se plašila određene hrane da se ne ugojim. I dalje sam se vodila suludim pravilima industrije dijeta. I dalje sam bila rob hrane. Tada sam shvatila – pa ti si jedan običan zavisnik od hrane! Rob. Nema tu nikakve slobode, draga moja. I onda je krenula prava promena. Sebi sam pristupila kao zavisniku od hrane i tek tada sam zapravo prvi put osetila šta znači biti

TEODORA DELIĆ

slobodan od hrane.

Tada sam prvi put osetila kako je sedeti u društvu, biti okružen hranom i ne primetiti je. Kakav je osećaj pojesti “zabranjenu” hranu a da te ne pojede krivica. Kakav je osećaj pogledati se u ogledalo i pomisliti – vau, dobra si baš takva kakva jesi. Kakav je osećaj dobiti koji kilogram više i nemati maničnu potrebu da smršaš. Kakav je osećaj biti u kupaćem kostimu, sa svim strijama, celulitom i salcetom, bez potrebe da se skrivaš, bez sramote i krivice. Tada sam prvi put osetila slobodu i kako je lepo živeti.

Često u radu sa klijentima, a i sama sam to mislila, čujem rečenicu: “Volela bih da mogu da jedem sve kao i ona koja nema ovaj problem.” Ali to je iluzija, jer ona koja nema taj problem –ne jede sve i svašta kada god poželi. Sloboda od hrane nije “jedem šta hoću i kada hoću”. Prava sloboda od hrane je sposobnost da kažeš NE onoj hrani koja ti se ne jede ili ne prija tvom telu, koja ne potiče iz pozicije odricanja i žrtvovanja.

Sloboda od hrane nije samo fizička, već i mentalna, emocionalna i duhovna sloboda. To je stanje u kojem hrana prestaje biti centar našeg (unutrašnjeg) sveta, gde naš odnos prema hrani postaje prirodniji i balansiraniji, a mi je više ne koristimo kao alat za bekstvo od svojih emocija. Sloboda od hrane znači živeti život u kojem je hrana gorivo, zadovoljstvo, ali ne i sredstvo za popunjavanje unutrašnjih praznina.

Pre nego što dođemo do te slobode, neophodno je prvo osvestiti da samo njen zarobljenik. I nemojte misliti da su robovi hrane samo ljudi sa viškom kilograma i oni koji jedu previše. To mogu biti (i često i jesu) fit ljudi, koji opsesivnim vežbanjem i rigoroznim dijetama i pravilima održavaju takvu figure. A u stvari, iznutra, osećaju duboki strah i nesigurnost oko svojih izbora u ishrani.

Opsesivno razmišljanje o hrani je jedan od pokazatelja da nemamo mir sa hranom (šta da jedem, koliko, da li smem ili ne smem, da li je zdravo ili nezdravo, koliko ima kalorija, koje je doba dana, da li je kasno ili rano da jedem). Zatim emocionalno prejedanje – situacije kada jedemo da bismo se utešili, nagradili, jer smo zaslužili, jer smo nervozni, jer nam je dosadno, usamljeni smo, tužni. Generalno kada hranu koristimo da bismo potisnuli i ugušili unutrašnje nemire. Nakon toga je neminovan ciklus krivice i kajanja pa nove runde prejedanja. Ako često osećate krivicu nakon što jedete i postavljate stroge zabrane koje kasnije prekršite, to je znak da ste zarobljeni u toksičnom odnosu sa hranom. Ako osećate da nemate kontrolu nad hranom koju jedete, ne možete da stanete kad je dosta, jedete do tačke nelagode u stomaku,

jedete nesvesno – to je još jedan znak da hrana ima nadmoć nad vašim životom. Priča o slobodi od hrane nije samo priča o ishrani, kalorijama ili dijetama. To je putovanje kroz emocije, um i telo ka isceljenju i ponovnom uspostavljanju veze sa samim sobom. To putovanje je dugačko i zahteva dubok rad na sebi, vreme i strpljenje. Ne postiže se preko noći, kao što nije nastalo preko noći. Na ovom putovanju, često ćemo naići na prepreke, stara uverenja i obrasce ponašanja koje smo godinama gradili, ali svaki korak napred vodi nas ka svesnosti, ljubavi prema sebi, unutrašnjem miru i oslobađanju okova od emocionalne zavisnosti od hrane. Hrana prestaje da bude naš neprijatelj i postaje deo bogatog, ispunjenog života. Ja volim da kažem “prikriveni blagoslov”.

Najvažnije je zapamtiti da je sloboda od hrane dostižna za svakoga. Nije važno koliko ste puta pokušali i “pali”, koliko dijeta ste probali ili koliko duboko verujete da hrana kontroliše vaš život. Sloboda je uvek moguća, jer ona dolazi iznutra – iz prepoznavanja svoje istinske snage, vrednosti i ljubavi prema sebi koja nadilazi bilo kakav spoljašnji faktor.

REFRESH

YOUR FACE

TEENLIFTING I VEŽBE MIŠIĆA LICA

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

DR DUNJA SAVIĆEVIĆ, SPEC. FIZIKALNE

MEDICINE I REHABILITACIJE. ZAVRŠILA JE

MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU, ZA -

TIM SPECIJALIZACIJU IZ FIZIKALNE ME -

DICINE I REHABILITACIJE, SERTIFIKOVA -

NU OD STRANE EVROPSKOG BORDA, KAO I

BROJNE EDUKACIJE U SRBIJI I INOSTRAN -

STVU.

MI DANAS PRIČAMO O TEENLIFTINGU I

EFEKTIMA KOJI SE POSTIŽU VEŽBANJEM

MIŠIĆA LICA.

Kako si odlučila da budeš u svetu lepote? I šta je za tebe lepa i negovana žena 21. veka?

Ne bih rekla da sam primarno u svetu lepote već posledično, jer sam u svetu zdravlja koji za “posledicu” ima uticaj na izgled i lepotu. Znate ono kada idete da vežbate da biste se osećali bolje, da smanjite bol, a na kraju završite i sa lepo oblikovanim telom – o tim “posledicama”o i ja govorim.

Tržište je trenutno preplavljeno mnoštvom tretmana za negu lica i tela, a ja se oduvek vodim minimalizmom, da je manje više. Uvek se treba zapitati da li nešto radimo radi sebe ili drugih, da li je to što radimo odraz nas i kako se mi osećamo. Lepa i negovana žena 21. veka je svoja i jedinstvena, sa svim svojim, neko bi rekao, nedostacima. Da ne zaboravim – i umerena, zato što virtuelni svet nekad ume da ponese, pa ne znamo da li bismo pre krenuli da radimo nedeljni plan ishrane ili trčimo maraton.

Teenlifting je jedan od šest najboljih metoda za podmlađivanje na prirodan i lak način, revolucionarni anti-age tretman. U čemu se sastoji tehnika teenliftinga?

Teenlifting lica predstavlja elektrostimulaciju mišića lica. Ako govorimo o “struji”, ona nije novitet, ali ako pričamo o tehnici i metodi – govorimo o nečemu novom i potpuno drugačijem u odnosu na ono što tržište nudi. Teenlifting metoda, za razliku od klasične elektrostimulacije, stimuliše veću površinu mišića, trening je prijatniji i sastoji se od više različitih kombinacija koje imaju za cilj da intenzivno treniraju sve mišiće lica i vrat. Zamislite ove kombinacije kao kružni trening tela u teretani, sa različitim spravama i ciljevima samog treninga. Da se vratim i na početak, a to je da su lifting i oblikovanje mišića lica sasvim logična posledica treninga lica. Pored toga, trening lica preporučujemo i radi smanjenja glavobolje, oporavka i stabilizacije viličnog zgloba, eliminacije mišićne napetosti, redukcije periorbikularnih edema, kontrole bruksizma itd.

Koje sve vrste teenliftinga postoje i koliko je dovoljno da se na godišnjem nivou treniraju mišići lica i vrata na ovaj način?

Ako govorimo o treninzima za lice i vrat – postoji više opcija: teenlifting za lice koji obuhvata trening svih mišića lica i vrat i teenlifting platizme koji ciljano jača muskulaturu podbratka i vrata. Oba treninga mogu da se rade pojedinačno ili u intenzivnim serijama. Generalno preporučujemo intenzivne, duple tretmane jer kombinacijom dva različita treninga postižemo brže i bolje rezultate, a da ne izostavimo i uštedu na vremenu dolaska koja je svima značajna. Prosečan godišnji ritam dolazaka naših klijenata jeste dva do tri ciklusa treninga lica prema posebno osmišljenom protokolu, uz održavanje jednom mesečno/

ili u dva meseca. Ni jedno lice nije isto, stoga je brzina postizanja rezultata, kao i potrebno održavanje tonusa mišića vrlo individualno, svi već dobro znamo iz primera oblikovanja i održavanja muskulature tela.

Ko su vaši klijenti?

Svi oni koji žele da na prirodan i neinvazivan način neguju svoje lice. Naši klijenti su uglav nom osobe koje žele potpuno prirodne i nein vazivne metode za održavanje i negu lica, osobe koje praktikuju injekcione metode za podmlađivanje, ali žele da održavaju i mišiće lica u formi, osobe koje imaju strah od igala i uboda. To su ljudi koji neguju svoju prirodnu lepotu i nemaju potrebu za drastičnim transfor-

samokriticizam. Često se dešava da se klijent na konsultacijama žali na npr. izažene nazolabijalne ili čeone bore, a mi kao slabu tačku primetimo nešto u potpunosti suprotno.

Mnoge žene danas koriste i botoks kao anti-aging metodu. U kakvoj je korelaciji teen-

lifting sa botoksom?

Apsolutno je bezbedno kombinovanje neuromodulatora i teenlifting treninga lica, uz napomenu da je neophodno proći kroz konsultacije kako bismo napravili plan i program treninga prilagođen upravo vašim potrebama. Po prestanku dejstva neuromodulatora, obično posle tri meseca, možemo da krenemo sa nešto intenzivnijom aktivacijom mišića tretirane regije. Preporučujem da se na pauzi između dve aplikacije botulinum toksina uvek uradi ciklus treninga mišića kako bismo prevenirali atrofiju muskulature lica.

Kada je dobro početi sa ovom vrstom nege?

Idealno kasne dvadesete ili rane tridesete

godine, tada primarno radimo na prevenciji opuštanja mišića i sitnoj korekciji još ne tako primetnih prvih znakova starenja. Ponekad kada mlađe osobe krenu na trening lica znaju i da odustanu zato što ne primećuju neke izražene/drastične promene. A moje pitanje je uvek isto – ako uporno vežbamo iako nam je telo oblikovano i ne primećujemo nikakve promene, zašto to i dalje radimo? Odgovor je jasan.

S druge strane, gornje starosne granice nema jer se radi o mišićima – tkivu koje uvek možemo da pokrenemo i oblikujemo. (Sigurno ste viđali dame u osamdesetima koje su krenule u teretanu i napravile kompletnu transformaciju tela.)

Nehirurški tretman podmlađivanja je sve aktuelniji i prirodan je. Šta biste izneli kao njegovu prednost u svetu koji traži večnu mladost?

Kako formula za prevenciju starenja i večnu mladost još uvek nije pronađena, fokusirala bih se na “pro-aging”, a ne nužno anti-aging. Teenlifting trening kao nehirurški lifting lica pruža suptilne a značajne promene na licu, bez pokušaja maskiranja godina, naglašavajući ono što je na našem licu najlepše. Potrebno je istaći da je uvek poželjno kombinovanje sa komplementarnim tretmanima za kožu lica jer se radi o dva različita organa.

Koja je tvoja formula uspeha?

Možda je kliše, ali red, rad i disciplina, dobri i kvalitetni ljudi u okruženju – sve to začinjeno s malo srećice, ma kako je videli ili doživeli.

Tema oktobarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Freedom“. Kako živiš svoju slobodu i šta je ona za tebe?

Sloboda – kada joj dam ton zvuči glasno, kada joj dam lik vidim klince koji skaču po lokvama s osmehom od uva do uva, a ako bih je racionalizovala, rekla bih da predstavlja stvar izbora i odluka. Trudim se da negujem takvu kombinaciju.

PHOTO:

YOUR YOURSELF

REAL FREEDOM!

WORDS: MICHAEL POLE

When most of us hear the word freedom, we think of physical freedom. The ability to move around freely when and wherever we want. But what if true freedom, the freedom that comes with an ever expanding feeling of joy, happiness, peace and fulfillment, actually comes from within each of us? What if true freedom doesn’t come from someone or something outside of us but actually comes from within ourselves? Those who decide that they want to find true freedom is where the journey begins. Most people who start this journey, don’t start out looking for true freedom, that isn’t their goal. They are looking to heal the deepest parts of themselves and in doing so, they find true freedom.

Freedom is unlocking ourselves from the prison of our own minds. From little on, we have been told what to think, what to believe and how we should feel. A large portion of our beliefs and how we think has been handed down to us from previous generations. Not all of it is positive. How we were raised and the family dynamic we grew up in influences every aspect of our lives as we grow up. The journey to true freedom starts if we decide that how we think, feel and act is aligned with who we truly are and how we want to live our lives.

The path you travel on this journey isn’t always an easy one! It can be filled with pulling out and examining things that we have tucked away in hopes of never having to deal with them again. Yet, they need to be if we truly want to heal and be free. Experiences in our past that were traumatic and hurtful, if not fully processed and resolved, can hold us back from being free. When we thoroughly examine the beliefs and habits handed down to us by previous generations, do they align with us? Do we really agree with them? If not, we are not truly free.

There are many ways to address and work through troubling past experiences of our own as well as what was passed down to us. We are living at an amazing time where there are so many options available! The holistic options for therapy has really presented itself strongly over the last 10 years! Especially in the area of Energy Therapy! The energy of negative thoughts and emotions, if held onto long enough and not processed, can become trapped in our body. I have found Energy Therapy to be especially effective in releasing

the energies of past traumas and emotions. This is because everything is energy! Including our thoughts and emotions! They are powerful! Thoughts and emotions, if powerful enough, can even affect us on a physical level because our bodies are also made up of energy! The energy of these negative emotions can cause our body to become unbalanced. By releasing the energy, we are assisting our body to come back into balance and heal itself! Every emotion we have, every thought we think, the words we use to talk to others, the words we use when we speak to or about ourselves, carry a vibration. They are energy. Your body believes everything you tell it! Our thoughts and emotions create our reality!

Many journeys to freedom begin when someone cannot take their own emotional pain and suffering any longer. They have reached the point where they want to do something. They deeply feel the need to do something and everything they have tried so far either hasn’t worked or they feel there is something deeper that needs to be addressed and that they are open to try anything. It is at this point where many people will seek some form of energy work.

Our mind and body are amazing! The part of the mind that is subconscious holds everything that has happened to us throughout our lives. It can be thought of as a giant database. Our body is talking to us all the time through physical discomfort and various sensations. If we quiet ourselves enough and take the time to listen, it will tell us exactly what it needs. One way to communicate with our body is through non force kinesiology also known as muscle testing. By asking simple yes or no questions, our body will communicate what it needs. The energy of the negative emotions and energetic imbalances can be cleared from the body, once identified, in various ways. The more negative emotional energy and energetic imbalances that are released and corrected in the body, the better we feel in mind, body and spirit! The lighter we feel and the more clearly we can think!

The truest form of freedom isn’t how much money we have or how many material objects we have acquired. True freedom, for ourselves, begins with us!

PHOTO:

YOUR MISSION

SLOBODA JE S DRUGE

STRANE DISCIPLINE

PIŠE: MERI BAUK

Bez obzira što svako od nas individualno smatra slobodom, ona je UVIJEK s druge strane discipline.

Trebalo mi je dugo da shvatim što to zaista znači i u mlađim danima mi nije zvučalo smisleno.

Slobodu sam tražila u odsustvu moranja, obaveza i odgovornosti.

Mom mladom umu je robovanje produktivnosti značilo udaljavanje od tog ultimativnog cilja, tog osjećaja slobode življenja.

Ne znam u kojem sam točno trenutku shvatila da je jedini put do slobode svladavanje vještine discipline, izgradnje integriteta na način da uvijek održimo obećanja koja smo sami sebi dali.

Instinktivno i bez greške znamo što je najbolje za nas, što je potrebno izgraditi i uraditi da bismo bili zadovoljni i slobodni.

Slobodni od samoprezira, bolesti, neimaštine, toksičnih odnosa, tuđeg mišljenja, nesigurnosti, manjka samopouzdanja, potrage za ljubavlju na krivim mjestima, straha od neuspjeha…

Biti slobodan znači savladati vještinu življenja po svom moralnom kodeksu, držeći se svojih pravila i ciljeva.

Kada to uspijete, bez obzira na sve vanjske i unutarnje okolnosti, slobodni ste.

Sloboda je u nama. Zaključana.

Neće nas osloboditi ni roditelji, ni partneri, ni prijatelji, ni društvo, ni država.

Jedini postojeći ključ je u našim rukama.

I da bismo je otključali, moramo preći put popločan dosljednošću.

Bez obzira o kojoj se vrsti slobode i o kojem području života radi.

Na prvi pogled možda zvuči paradoksalno, ali zaista savladati vještinu discipline nam pomaže da postanemo onakvi kakvi trebamo postati, izgrađuje karakter.

A karakter je sudbinski.

Određuje kako ćemo živjeti, što ćemo postići, kakve tragove ćemo u pijesku vremena ostaviti.

Najgora stvar koju možete uraditi, po meni, jeste da ne postanete osoba kakva ste mogli i trebali biti jer niste imali kontrolu nad svojim životom.

Nad samim sobom.

Jer to znači da ju je imalo nešto ili netko drugi.

Četiri su aspekta bitan preduvjet za ispunjen i slobodan život.

Fizički, mentalni, spiritualni i financijski.

Doslovno tim redoslijedom.

Novac ne podrazumijeva slobodu i uzaludan je ako nismo odnjegovali naše fizičko i mentalno zdravlje.

Spiritualni aspekt je također iznimno važan. Ne mora biti religijski.

I ateisti se bude sa pitanjima: „Koja je svrha mog postojanja? Što me usrećuje? Kakav život želim?“

Ne prepisujte s tuđih papirića, svi odgovori su u vama.

Ako znam što je sve potrebno da bih bio najbolja verzija sebe i disciplinirano radim na tome, bez obzira što mi se možda ne da ili je teško, već sam slobodan.

Sve ovo podrazumijeva i hrabrost.

Ali kukavice su ionako vječiti zarobljenici.

PHOTO:

YOUR CHOICE

WHAT IS FREEDOM?

WORDS: MATEJA ĐOLIĆ

The very necessity to pose this question indicates a profound lack of understanding about its meaning and its role in our daily lives. The question itself stems not only from semantic ambiguity but also from the implicit assumptions embedded within it. While I know I am free to vote, prefer a movie genre, or choose an ice cream flavour, how much of this is truly unobstructed expression?

As Martin Heidegger suggests, human existence—or Dasein—unfolds within a network of interrelated things, events, and people, making the notion of complete unobstructed expression highly debatable. Therefore, we must address the origin of freedom through deconstruction and genealogy, seeking deeper insight by examining its roots.

A critical discussion is needed to determine whether freedom is innate, perhaps divinely imparted, or a social construct born from our capacity for choice, reflection, and agency. These dual perspectives—one divine, the other secular—may ultimately be two sides of the same coin, differing only in their ontological basis.

If freedom is a personal aptitude, it suggests ownership and the notion that it can be possessed and thus taken away. Alternatively, if freedom is an emergent quality of a binary reality, it surfaces through the act of making choices between distinct options. This would turn ‘freedom’ more into an emergent event than a possession, one that reveals itself through the imminent distinction of things in a relational arrangement.

Regardless of the argument or conceptualization of freedom, the common denominator consistently remains the individual. Using the classic “chicken or the egg” analogy, it becomes challenging to explain how an ‘event’ of freedom could emerge without an individual deliberating on personal choices, such as whether the red or white shirt better aligns with a desired fashion statement for a significant event.

From an intellectual perspective, one might question how it is even possible to assert the existence of the shirt without first imparting meaning to the craftsmanship of its interwoven fabric. However, I digress…

To explain freedom, we therefore begin with our ability to choose. Choice, by definition, must be associated with our desires and need for self-expression. Thus, freedom carries with it, or is ontologically tied to, an existential need for self-actualization. As Mark Twain would say, “We are all born twice, the second time when we realise why.”

The intrinsic need for self-expression and selfactualization introduces a complex duality. On the one hand, grounding self-expression and self-actualization in actions and choices aimed at attainment—whether of goods, services, aptitudes, traits, or abilities—offers a coherent framework for understanding how the phenomenon of freedom is manifested.

On the other hand, the assumption of such a flawless relationship rests on two crucial points: first, that the chronology between desire, intent, action, and the envisioned

PHOTO: UNSPLASH.COM

result is unobstructed, and second, that the alignment between them is full and complete, thus reflecting an untainted intent.

This can be best illustrated with mundane examples, such as satisfying hunger. Suppose one desires a slice of pizza, goes to a shop, and purchases what appears to be the best option among many. Yet, upon consumption, the anticipated level of satisfaction is not achieved. This leads one to ponder whether eating a cake instead might better ‘hit the spot.’ This same experience of ‘lack’ tends to emerge in many other domains of intended attainment— academic goals, personal milestones, and interpersonal relationships. As noted by Driver (2012):

We learn our desires from others, but these articulated desires never truly fulfil our unconscious needs, leaving us with a sense of emptiness. In attempting to define ourselves and our desires

through language, we become trapped in what Lacan called the imaginary order, a misrepresentation that leads to encounters with an alienated self and others.

At this juncture, theologians advance the secular sciences. In a world characterised by impermanence and constant change, where the ebbs and flows of energy follow the path of least resistance, the coherent connection between intent, action, and result exists largely in the minds of individuals as an illusory notion of control.

While acknowledging the innate biological urges and necessities for self-preservation, the concept of a world in which we cannot be the stewards of our own lives becomes difficult to accept and internalise. Psychological illnesses such as depression and anxiety often emerge from an obsession with anticipation.

Instead of freedom, the rather enforced relationship between intent and outcome of action becomes a psychological incarceration, if devoid of rather artistic ‘manoeuvring’ called faith.

Freedom, rather paradoxically, resides in the willingness to renounce attachment to the intended outcomes of our actions. This concept of freedom is echoed in various ancient teachings. Mahatma Gandhi famously stated that the essence of the Bhagavad Gita can be summarised in the principle of “selfless action,” which means performing one’s duty without attachment to the results. Similarly, Christian teachings encourage individuals to “deny themselves” and “take up their cross.” In both Islam and Christianity, there is a fundamental recognition that every intent is subject to the overriding authority of “God’s Will,” which ultimately determines the outcome of any desired event.

True and real freedom or free will therefore rests in a paradox: the acceptance and ability to not exercise our rights. It is embedded in the psychological struggle that reduces or completely eliminates the dominance of needs and necessities, disburdening the subject from its envisioned and illusory boundaries and conditions.

Self-actualisation is therefore an emergent quality of freedom, one which can be described as a return to ‘Heaven’ or as a return ‘home’ (i.e. to oneself), because ascent in the true sense of the word can only eventuate providing that the lightness of entity ascending is sufficiently calibrated or crafted to match the environment which it needs to transcend.

PHOTO:

YOUR INFLUENCE

ON IMA „INFLUENS“ NA LJUDE

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ

FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

IVAN PANIĆ, RODOM IZ OKOLINE ŠAPCA, ZAVRŠIO JE SREDNJU ŠKOLU ZA

UMETNIČKE ZANATE U ŠAPCU, ODSEK

ZA CRTANJE, SLIKANJE, VAJANJE, NAKON ČEGA 2008. ODLAZI DA RADI NA PREKOOKEANSKOM BRODU KAO SJUART

I TOKOM SVIH OVIH GODINA PLOVIDBE SVETOM NAPREDOVAO JE DO MENADŽERA RESTORANA.

OVOG MLADOG ČOVEKA ZAPAZILA SAM NA INSTAGRAMU I SVAKODNEVNO SAM

PRATILA NJEGOVE OBJAVE. TOLIKO

SAM SE SMEJALA NJEGOVOJ LUDOSTI I ISKRENOSTI U PRIČI I PREDSTAVLJANJU

DA MI SE ČINILO DA MI, BEZ OBZIRA NA

TEMU, DOTAKNE DUŠU KROZ SMEH.

Kada si shvatio da si osoba od uticaja na Balkanu?

Jedan sam od retkih koji se trudi da svima odgovori na poruke na Instagramu, jer se tu najviše komunicira. Pošto redovno pregledam poruke, imam priliku da podelim brojne zahteve za pomoć. Nažalost, živimo u svetu gde puno bolesnih ljudi nema finansije da pokrije ogromne troškove za lečenje. Najmanje što mogu da uradim je da podelim objave da ih što više ljudi vidi, dok osobe sa velikim brojem pratilaca to ne rade. Moje najveće dostignuće je bilo kada sam dobio poruke od roditelja ili nekog ko me je zamolio da nešto podelim jer su uspeli da skupe dovoljnu količinu krvi za nekog kome je bila potrebna. Ne očekujem da svima budem zanimljiv, ali poruka u kojoj piše da se mnogo njih odazvalo apelu koji su videli kod mene na storiju i da su uspeli da spase nečiji život je dokaz da mogu da izvršim određeni “influens” na ljude.

Pored toga, poruke kako im ulepšavam dane su divne za čitanje. Ako uzmemo u obzir da određeni klipovi imaju preko milion ili dva pregleda, a samo 10 ljudi napiše neki gnusan komentar, to više govori o njima i koliko ne shvataju poentu videa nego o meni koji sam ga napravio. Od 624 komentara koji su pozitivni, imati svega par koji su negativni, zaista je zanemarljivo.

Kakav je život na brodu, a kakav na kopnu?

Ovo je tema koja ne može da se opiše u par rečenica. Pošto je razlika velika i postoji mnogo informacija, dosta toga može da bude nedorečeno i pogrešno shvaćeno. Iz tog razloga, počeo sam serijal na YouTube kanalu pod nazivom Ivan Panic – Rad na brodu, koji trenutno broji 64 epizode, gde objašnjavam ceo svoj život na brodu počevši od prvog odlaska 2008. godine. Zapravo, serijal je jednostavan pošto se bavim informacijama i određenim pričama sa broda. Kada završim pričanje, upotpuniću ga snimcima koje sam napravio na brodu, a koje čuvam i čekam da počnem da objavljujem preko zime. Na brod se ne vraćam zbog povrede koju sam doživeo u januaru 2024. godine, kao i zbog rasta obima posla u Vrtu Nade.

Influensing je novo zanimanje. Da li si verovao da će tvoja reč i preporuka inspirisati tvoje pratioce da učine neko dobro delo kada je reč o nekim humanitarnim akcijama?

Influensing je nova vrsta pružanja informacija u kratkom dahu. Sve manje imamo vremena koje bismo proveli ispredTV-a i svi imamo uređaje u rukama, pa ćemo dok čekamo nekoga ili nešto da izvadimo telefon i vidimo “šta je novo na brzinu”.

Svi imamo svoj pravac i svoju publiku. Ljudi imaju izbor da nešto gledaju ili ne gledaju, a ono što gledaju algoritam će da im preporuči još više.

Meni je bio cilj da mogu da pomognu nekom.

Ne pričam samo o novcu, nego je ponekad dovoljno biti ljubazan da bismo nekom ulepšali dan. Prvo sebi, pa drugima. Mislim da smo počeli da gubimo poštovanje prema sebi i da nam brzi životni tempo uzima dušu, a ako nemamo duše i poštovanja prema sebi, nećemo ih imati ni prema drugima.

Prisutan si na svim platformama. Koja je platforma baš za tvoju dušu?

Imam i Facebook, Instagram, YouTube, TikTok. Da bi efekat i prisutnost bili veći, moram biti na svim mrežama. Kako su se socijalne mreže razvijale godinama, tako smo dobili i podeljenost generacija na njima. Ne uspevaju svi snimci na svim mrežama isto. Prvo zbog različitih godina pratilaca, drugo zbog dužine snimka i algoritma. Jedan snimak može bolje da prođe na jednoj socijalnoj mreži, a da na drugoj uopšte ne bude viđen. Socijalne mreže postaju posao. Stalni posao, sa punim radnim vremenom. Socijalne mreže najviše sam počeo da koristim da bih reklamirao Vrt Nade, jer mi je bitno da to radi. Svoje mreže hoću da iskoristim da promovišem sebe i svoj biznis.

Koliko se spremaš za neki video ili je sve improvizacija? Kako biraš teme o kojima ćeš govoriti?

Ne spremam se. Sine mi ideja i to odmah ide u

realizaciju. Ne spremam tekst, ne razmišljam šta ću i kako da kažem, nego uključim snimanje na telefonu i snimam dok ne kažem sve šta mi padne na pamet u tom trenutku. Zatim obrišem delove gde je pauza i postavim video.

Moje teme su raznovrsne, kao i generacije koje me prate. Dakle, na profilu mogu da postavim ozbiljne snimke koji na komičan način prikazuju današnjicu, kao i snimak o patikama ili pevanje i svaka generacija će da se pronađe u nekom videu.

Ko su tvoji uzori?

Da budem iskren, zaista nisam imao jednu ili dve konkretne osobe kao uzor. Pre će biti da sam od više ljudi pokupio određene stvari, gledao sam i slušao šta ko kaže, a šta radi. Pazim šta kažem i ako sam nešto rekao i naumio, to ću i uraditi. Ljudi slušaju, ali i gledaju. Ako se te dve stvari ne poklapaju, gubite poverenje. Mnogi su jaki na rečima, ali se na delima sami pokažu. Dok ljudi shvate šta stoji iza te silne priče, prođe dosta vremena, a toga najmanje imamo.

Meni su najveći uzori ljudi koji su od ničega napravili nešto poštenim radom. Najviše se divim ljudima koji su u Srbiji uradili i stvorili nešto, a da nigde nisu otišli. Divim im se i poštujem to. Ja nisam bio dovoljno snalažljiv i

otišao sam na brod. Otići van Srbije u države koje su uređene i uraditi nešto je lako, a ostati u Srbiji i uraditi nešto je jako teško, tako da osećam poštovanje prema svim tim ljudima.

Šta kažu tvoji roditelji? Da li ih je iznenadio tvoj uspeh?

Majka mi je najveća podrška. Ostalima ne mogu i ne želim da objašnjavam šta vidim i gde sebe vidim jer moje i njihove oči ne vide isto. Imam drugačije poglede na svet, drugačije mišljenje i verovatno sam tu gde jesam zbog svojih stavova. Još uvek ne smatram da sam postigao veliki uspeh i možda će da zvuči nezahvalno jer sam ipak proputovao dobar deo zemaljske kugle, što po morima, što po kopnu. Najbitnije mi je bilo da nahranim oči jer stomak može da bude sit, ali oči ne mogu. Još uvek imam ambicije da širim posao sa Vrtom Nade i socijalnim mrežama, ali moj najveći uspeh će biti kad budem proširio porodicu. Kad bude došlo vreme za to, biću jako škrt sa informacijama, jer svoju decu i svoj privatni život želim da sačuvam od javnosti. Previše je ljudi o kojima ništa ne znam, nikad ne znamo ko je sa druge strane ekrana i šta misli i želi da uradi, tako da će moj porodični život ostati privatan.

Gde vidiš sebe za pet godina?

Recimo da sam i pre 15 godina znao gde ću sada da budem. Kada bih rekao gde ću biti za pet godina pomislili biste da sam lud. Neki već to misle, ali postoje dve osobe u mom životu kojima sam rekao tačan datum i šta će da bude i one su jedine znale za viralan snimak i da će se desiti u određenom vremenskom periodu. Kada se dogodio taj viralan snimak, kontaktirale su me i prva rečenica je bila ”Ti si sve to rekao”. Znam šta želim i znam gde ću biti. Recimo da su mi apetiti veliki što se tiče uspeha.

Otkad sam kao dete pročitao dnevnik Ane Frank, počeo sam i sam da pišem dnevnik. Jako mi je zanimljivo da se vratim na neke delove i pročitam ono što sam znao da će biti. Možda sam bio lud, možda samouveren, a možda sam samo dobro poznavao sebe da budem svestan šta i koliko mogu da uradim.

Kada bi sebe ponovo izmislio, da li bi radio isto i bavio se istim poslom?

Sve bih želeo i uradio isto. Apsolutno ništa ne bih menjao.

Oduvek sam imao jedan cilj i želju. Kada nešto poželite u životu, život će vam to pružiti, ali će vam dati i gomilu dobrih i loših stvari dok ne

stignete tamo. Sve što sam prošao, proživeo, video, zapravo mi je pomoglo da sad budem ovakav kakav jesam. A sutra će mi život dati nove izazove da bih postao osoba koja želim da budem. Nekad u životu nećete znati zašto je nešto dobro ili loše, ali jednog dana sve dođe na svoje i shvatite da vas je život naterao da to prođete da biste dobili ovo danas.

Jako je važno ostati priseban da shvatite zašto se nešto dešava i da iz toga ne izvlačite negativan kontekst nego da razumete da je to za bolje sutra. Sećam se 2020. godine i koliko je to bio nesrećan period za sve nas, Samo sam razmišljao o tome da ako je sad ovoliko loše, to znači da će posle da dođe nešto dobro. I eto, desio se viralan snimak 2021. i to sam prihvatio kao priliku koja mi je data. Mogao sam da je ispustim, ignorišem, ali sam odlučio da nastavim i pravim klipove i dalje. Ako gledamo uspeh po broju pratilaca i pregleda, nemam toliko zaslugu i ja sam taj koji treba da se zahvali svima koji su odlučili da me zaprate. Najmanje što mogu da uradim kada me neko od tih ljudi kontaktira je da im odgovorim, podelim nešto, pomognem zato što su oni jednim klikom meni dosta pomogli, tako da se zahvaljujem svima i ljubim da PUKNE.

PHOTO: MIA MEDAKOVIĆ

YOUR TRAVEL

MALDIVI

Maldivi su ostrvska država u Indijskom okeanu i pripada Južnoj Aziji. Najbliži susedi Indija i Šri Lanka udaljeni su oko sat vremena leta.

Maldivi su najmanja zemlja Azije, sa površinom od oko 298 kvadratnih kilometara, koja je raspoređena na oko 1190 ostrva što je čini jednom od najrazuđenijih zemalja na svetu.

Ovoga septembra imala sam priliku da sa agencijom Jungle travel boravim na Maafushi ostrvu na Maldivima u okviru travel up programa. Sjajna influens ekipa iz Beograda se okupila i krenuli smo u promociju destinacije koju nije bilo teško predstaviti i dočarati.

Bile smo smeštene na Maafushi ostrvu u hotelu Arena. Ostrvce možete obići peške. Indijski okean ga grli na najlepši način, dominiraju palme, a par divnih hotela pružaju sigurnost i komoditet svakom turisti. Lokalci Malinežani su divni. Ljubazni, srdačni, svi znaju po koju reč na srpskom i lako se sporazumevamo na engleskom. Sve može i sve je flow.

Zapazila sam da pored lokalaca puno ljudi iz Indije i Bangladeša radi na Maldivima. Sve u svemu, dobar miks kultura i jezika. Svi su nasmejani i veseli. Kiša nekada protutnji i opet grane sunce kao što se nakon pljuska razvredrava i u životu

Na ulici ćete videti samo mačke, psi su zabranjeni. Ne možete ni da ih dovedete. Uz pismenu saglasnost nekog nadležnog organa možete da dođete sa vašim psom, ali je to izuzetno retko.

Muškaraci i žene su im prelepi. Meni posebno muškarci. Nekako egzotični. Sa dominantnom kosom i bojom očiju.

Ono što mi je bilo najmoćnije na ovom radnom putovanju jesu ekskurzije: plivanje sa ajkulama, kornjačama, ronjenje u potrazi za ribicom Nemo, pecanje na Indijskom okeanu čije su struje brze

i jake, prelepi zalasci sunca i priroda koja dominira.

Priroda je toliko moćna i snažna da je smena sunca, kiše i vetra svakodnevna. Kao da se bore za svoju superiornost.

Otišle smo jedan dan u rizort Olhuveli. Uplatile smo premijum paket. Korišćenje svih uslogu, bifea. Dobili smo peškire za bazen i plažu, ručale u predivnom baru sa bogatom ponudom švedskog stola. Na Maafushiju se ne služi alkohol. Živite na detoksu i divnim ceđenim sokovima. Maldivi su zaista koloritni raj koji postoji u ovom našem svetu. Sve je nežno, od prirode, boja, muzike, talasa. Čak su im novčanice pod rukama nežne. Temperament ostrva je u mom stilu: nežno, a snažno.

Iskreno, svakom bih preporučila ovo divno i rajsko iskustvo koje vas prenese u neki film. Osećate se srećno i slobodno. Sloboda je uvek ključna reč u svemu. Izaberite svoju travel priču i prepustite joj se. Jer život je samo jedan i valja ga živeti sadržajno.

Letovanje koje će vas definitivno ostaviti bez daha i udahnuti novu super snagu.

PHOTO:

YOUR VISION

WHAT FREEDOM MEANS TO ME

WORDS: ADRIAN DE GROOT

PHOTO: MIA MEDAKOVIĆ

During the founding of the United States of America, a Declaration of Independence was made in Congress on July 4, 1776, which included these words:

“We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty and the pursuit of Happiness.”

This also meant to the signers that if the government “For and by the people” as they envisioned this, wasn’t doing their job to secure these “Rights of Liberty”, the people had the power to form a new government.

So, what does freedom mean to me? To me it has to be the freedom to indeed be totally free. But let me immediately add this condition: I my experience, I can never feel totally free if I am held back by resentment, non-forgiveness, fear, anxieties, stress, anger, hatred, revenge desires, and any other form of emotional and willful negativity that not only harms me, but others as well. Tyrants may think they are free, but I think they are certainly not.

Freedom means to me all circumstances and states of mind that indeed allows me the pursuit of happiness. Such freedom has to be free of the controls of other people, for after all, control is totally different from guidance. Many parents control their children instead of guiding them, which regretfully often leads to teenager troubles, mental traumas, suicides, substance abuse, and other forms of parentchild separations. Any relationship where one spouse is controlling the other is also without

freedom.

People in their jobs, even in educational institutions are often controlled instead of given the freedom to be themselves, be and express their best, and life can feel like a straightjacket because of what is demanded and expected of us; how we should behave, even what we should think. Many religious people are therefore also not free. Academics who don’t follow the university’s dogmas are thus also not free, and neither are those university leaders. Many other examples can be cited.

Let’s take an example. When I see a person with a non-standard green-purple hair walking on the street, my impulse used to be to wish this person to the hair salon to make it “normal” again. Now I simple say to myself: “Wow isn’t that interesting; and I am happy for this person to be free to express this way”. If in my mind I disallow this hair color, I am not free.

To me freedom means the ability to be myself, to express myself without worrying about what other people think. And to allow others the same. Actually, it has already been proven by many who exactly live this way often go very far in life and the world and become successful, in one way or another. I’m not talking about financial success only, but about any level of happiness as the result of being yourself. That’s truly successful freedom!

Once in the United States, I was driving in the middle of the night with no traffic around me at all, and apparently didn’t make a full stop at a STOP sign, so the police came after me.

PHOTO:

In Belgrade, I waited at a pedestrian crossing for the light to turn green to cross, but as there was no traffic at all, a police man on the other side gestured to me to cross anyways. What a funny difference! If indeed we become slaves to the laws and regulations of this world, we cannot be free. Laws were created to help and protect us, not to enslave us, but alas, many are enslaved by the many rules, laws, regulations, and by the egos of institutions, leaders, etc. In certain countries, if you don’t agree with the leadership, you may very well end up in jail or a labor camp.

Such a world is not free. A world at war is not free, because only with love can you be free. In America, gun rights are a big deal for many, who believe that the Second Amendment of the right to bear arms is of foremost importance. Yes, there are those who wish us harm, and we have the right to protect ourselves, but is such a troubled society free? Certainly not!

Thus, the world at large is clearly not a free world in that respect. Wars and conflicts in so many places these days. Also, our freedom is impeded by surveillance cameras, all forms of spying. Big Brothers everywhere.

What can I do? How can I, as a single “powerless” person, be free regardless of those outside forces? Is it even possible, I could ask myself, and then the answer is actually so simple: Yes, I can be totally free, because freedom is a state of mind over which no one has control but me. A mental, spiritual, rather than total physical freedom is what I am talking about. In this physical world I cannot be totally free: to many regulations, many of which I think are quite silly.

What freedom then means to me personally? To be free in my heart, to love, to embrace, to hug myself and others, to love nature, and all the forces that make this universe even possible. To live in gratitude, to choose love over anti-love, to forgive anyone and myself for anything. To be free to me means to love everyone and everything unconditionally, and to be free of any past that was less than ideal.

When you feel that your life or relationships are not ideal, you may be right, because you

would need to make them ideal. The ideal is not automatically given. That is not a task, but an invitation, and indeed thus also a freedom: yes, to me freedom also means to choose consciously and wisely, to be responsible, to hold my ego and any selfishness back and to do my best in life to humbly be that ideal person. That can be a handful, a life’s work, but I want to commit myself to that every day, because it will be the true freedom maker.

I don’t necessarily need to pray or meditate or study deep books: I just have to commit myself to my own freedom, assert it, know I am totally worthy to be free, and that nothing or no one can hold me back, even if they threw me in prison for whatever. Nelson Mandela was in prison for 27 long years, but his freedom to commit to a loving, kind, forgiving, nonresentful and caring attitude earned him not only his freedom, but also the Presidency of South-Africa. What an example!

When the small African nation of Rwanda descended into chaos in April 1994, Immaculee Ilibagiza and seven other Tutsi women hid for their lives in a tiny, secret bathroom of a Hutu minister. For ninety-one terrifying days, they sat in silence inside their cramped shelter, praying the Hutu killers outside their hiding place would never find them. When it was all over, she forgave those killers and is now inspiring others to do the same. This woman is so free.

Such people are my inspiration and my heroes. So freedom to me means free to love unconditionally with nothing holding me back.

PHOTO:

LJUBAV JE SLOBODA, LJUBAV NIJE ROPSTVO.

LJUBAV JE SVEMIR I MIR U NAMA.

LJUBAV JE IZBOR I TIŠINA.

LJUBAV JE POVERENJE I MISAO.

LJUBAV JE SVE, AKO SE SVE PRIHVATI.

LJUBAV JE RADOST. LJUBAV JE SMEH.

I ZAGRLJAJ I POLJUBAC.

SVE JE LJUBAV IZ LJUBAVI NAČINJENO.

PIŠE: SOFIJA ANTONIJEVIĆ