ZGRADA ETNOGRAFSKOG

MUZEJA, Mažuranićev trg 14

Muzej se nalazi u secesijskoj palači, izgrađenoj 1903. godine, koju je projektirao arhitekt Alojz Vjekoslav Bastl, učenik Otta Wagnera, tada zaposlen u arhitektonskom uredu Hönigsberg i Deutsch. Muzej je osnovan 1919. spajanjem već prije ustanovljenih etnografskih zbirki iz zagrebačkih muzeja (Hrvatskoga narodnoga muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt, Trgovačko-obrtničkoga muzeja te muzeja koji je djelovao uz Pedagoško-književni zbor).

Na pročelju zgrade ističe se alegorijska figura Croatije na vrhu balustrade, ispred kupole. Kipove je izradio kipar Rudolf Valdec (unutrašnjost kupole je oslikao Oton Iveković). Pravi naziv spomenika je Hrvatska grli Trgovinu i Obrt. Riječ je o majci, Hrvatskoj, koja grli djecu, Trgovinu i Obrt. Hrvatica oko glave ima grbove. To je zato što je, u to vrijeme, Hrvatska bila dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Uz grbove, oko glave ima i zlato radi njegove ljepote. Podsjeća (a vjerojatno se i ugleda) na prikaz božice zemlje, Tellus, koja grli svoju djecu, sa Žrtvenika Mira (Ara pacis) u Rimu. Pročelje je bogato ukrašeno girlandama, štukaturama i mitološkim likovima, a unutrašnjost ima bogatu secesijsku dekoraciju. U zgradi se danas nalazi Etnografski muzej.

KUĆA FRANKL, Praška ul. 5

Kuću Johanna Frankla u Praškoj 5. projektirao je Franjo Klein 1870. godine. Ova je kuća dugo izmicala istraživačima i nisu je pripisivali Kleinu zbog izmjena i radikalne adaptacije potkrovlja, no na njoj se nalaze svi elementi Kleinove stambene arhitekture. Treći kat na zgradi je dograđen 1921. godine. Naknadne intervencije (posljednja 1961.) su prilično promijenile prvotni izgled zgrade.

Zbog promjena u strukturi zgrade izvorni izgled pročelja rizalita s karijatidama u središnjem dijelu čini se neprikladno povezanim s volumenom građevine. Usprkos tome, zgrada i dalje spada u primjere zagrebačke stambene arhitekture prijelaza iz ranog u visoki historicizam. Prije pregradnje prizemlja, u kartuši koja se nalazi ispod krovnog vijenca upisana je godina 1941. Tada je to bio dio rizalita sa zabatnimzavršetkom.Onje okruženakantovimlišćemte s dvije ženske figure uležećempoložaju,jedna od njih se naslanja na kartušu. Karijatide koje se pojavljuju na krajevima rizalita specifične su za razdoblje historicizma.

ZGRADA PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE, Radićeva 30

Zgrada Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Radićeva 30 - Kožarska 7, građena je od 1880. do 1882. godine prema projektu arhitekta Janka Josipa Grahora, iz građevinskog ureda“Grahor i Klein”.

Reprezentativna dvokatnica dominira Radićevom ulicom specifičnom prekinutom linijom pročelja. Na prelomljenom dijelu pročelja na drugom katu postavljena je spomen-ploča, a na prvom skulptura Hrvatice, djelo bečkog kipara Antuna Strešnjaka. Pročelje zgrade okrenuto Kožarskoj ulici vrlo je jednostavno raščlanjeno. Jedan je od primjera visokog historicizma u zagrebačkoj arhitekturi. Na mjestu ove zgrade nalazila se prije 1880. poznata zagrebačka gostionica Zur Stadt Wien.

Zgrada je visoke kvalitete gradnje te se nalazi na iznimno zahtjevnom i strmom terenu. Ukrašena je raznim detaljima biljnih, životinjskih i mitoloških motiva: groteskama krilatih lavova, akantima, kimatijima te kipom Cerere (grč. Demetre), rimske božice plodnosti zemlje, žetve i poljodjelstva, koja odjevena kao hrvatska žena sa sela, u narodnoj nošnji, s „lajbekom“, pregačom, maramom na glavi i rogom obilja koji podsjeća na vreteno ili baklju. Cereru možemo prepoznati po pšenici koju drži u rukama. Iznad niše je hrvatski grb, niša s ukrasom u obliku školjke je između dva jonska stupa. Božica stoji na postolju stupa, a ispod nje je groteska lavlje glave. Čitava zgrada djeluje vrlo skladno i lijepo.