Mali rječnik arhitektonskih pojmova

Akant

Listovi akanta (tratorka) su najčešći ukras na korintskim kapitelima, pogrebnim kolima, odjeći velikih ljudi. Akant se općenito koristi kao čest arhitektonski ukras. Simbol je neobrađene zemlje, kao i djevičanstva. Simbolika akantova lišća dolazi od bodlja te biljke (lat. acanthus mollis); u početku se koristio u nadgrobnoj arhitekturi kao simbol kušnji života i smrti koje su uspješno svladane.

ARA PACIS (žrtvenik mira)

Ara pacis je mramorni spomenik, kojeg su od 13. do 9. g. pr. Kr. podigli car Oktavijan August i senat na Marsovu polju (Campus Martius)uRimu,uznakzahvalnostizacarevsretanpovrataksvojnih pohoda u Siriji, Hispaniji i Galiji. Nakon posvećenja, Ara pacis se koristila kao oltar za prinošenje žrtava božici mira (Pax). Jedna od osobitih značajki ovoga oltara je da je on trijumfalni spomenik bez ikakvog slikovnog prikaza trijumfa. Ara pacis Augustae je visoka 6 metara, s bazom 11x10 metara, sa žrtvenikom u sredini. Na zidovima, koji sa stubištem tvore četverokut, protežu se u dva niza bogato urešeni mramorni reljefi s prizorima iz grčke mitologije, svečane povorke carske obitelji, svećenika i građana te biljni ornamenti i girlande. Osobito je poznat reljef koji prikazuje božicu zemlje, Tellus, koja drži dvoje djece, simbol plodnosti. S desne strane, na morskom čudovištu, sjedi ženski lik koji simbolizira vodu, a s lijeve strane, na labudu, žena koja simbolizira zrak.

ARABESKA - arapski, linearni ornament sastavljen od isprepletenih stiliziranih geometrijskih i biljnih motiva. Poznat je već u antičkoj dekorativnoj plastici, a tipičan je za islamsku umjetnost, koja otklanja prikazivanje ljudskog lika. Arabeska se primjenjuje u vrijeme renesanse u Italiji, odakle se proširila na sve zemlje i održala se preko baroka, klasicizma i secesije do danas (s najviše fantazije razvila se u ornamentiranoj grafici).

AMBLEM - simbol, znak, grb, uklesan u kamen i žbuku.

Arhitrav

U antičkom graditeljstvu to je kamena greda koja na vrhovima stupova nosi konstrukciju krova. Iznad njega obično dolaze još friz i vijenac. Sama riječ je složena od grčke riječi arhi – „glavni“ i latinske trabs, bis f.

„greda“. U dorskom redu u pravilu je gladak, dok u jonskom i korintskom je razdijeljen u tri vodoravne trake.

ARKADA - luk između dva stupa, niz lukova koji počivaju na stupovima

ATIKA - zid iznad glavnog vijenca koji zaklanja krov; niski kat iznad glavnog kata u renesansnim palačama; gornji dio slavoluka.

ATLANTI - stupovi u obliku ljudske figure koji nose neki teret nad glavom, najčešće podupiru portale, balkone ili grede.

Balustrada

Balustrada (talijanski), ukrasna i funkcionalna ograda balkona, stubišta i sl. sastavljena od niza međusobno sastavljenih kamenih, drvenih ili metalnih stupića, balustera. To je ograda balkona, terase, galerije, stubišta i sl. Sastoji se od niza međusobno povezanih kamenih, drvenih ili željeznih stupića ili od ornamentalno obrađenih ploča, s ravnim rubom kao naslonom na gornjem dijelu (tzv. puna balustrada). Ima praktičnu i dekorativnu namjenu u pojedinačnim građevinama i urbanističkim cjelinama (trgovi, mostovi, vidikovci, balkoni i sl.).

Bifore

Bifore - prozor podijeljen stupićem na dva dijela od kojih je svaki lučno presvođen. To je prozorski otvor okomito podijeljen u dva jednaka dijela. Uobičajeno je razdvojen s jednim stupom ili pilonom (ili na neki drugi način). Iznad stupa dolazi arkada s dva luka. Ponekad su unutar tih lukova bili kojekakvi dekorativni elementi, djeteline s tri ili četiri lista. Gotika je obožavala uske elegantne bifore, na svojim katedralama, ali su se zadržale i u renesansi. Nakon toga bifore izlaze iz mode, ali se vraćaju u 19. stoljeću, za vrijeme historicizma i ponovnog otkrića starih stilova (gotike i romanike)

Dentikuli

To su ukrasi na svodovima i stupovima u obliku zuba (lat. dens, ntis m, deminutiv: denticulus). Javljaju se u klasičnoj grčkoj (u jonskom i korintskom stilu) i rimskoj arhitekturi te kao ornament arhitekture 18. stoljeća. To je friz koji se proteže u traci, odijeljen je od ostalih dijelova nizovima manjih isturenih blokova, koji podsjećaju na zube. Primjere dentikula možemo vidjeti na prozoru prvog kata zgrade u Gajevoj 17, na krovnom vijencu u Gundulićevoj 29, na krovnom vijencu u Ilici 12 i drugim zagrebačkim zgradama.

EDIKULA (lat. aedicula – kućica, mali hram)

U grčkoj ili rimskoj arhitekturi naziv za mali, najčešće samostojeći hram, oltar kućnih božanstava, Lara i Penata. Mogao je biti i u obliku niše s polustupovima ili stupovima i zabatom. Kasnije se edikule ugrađuju kao arhitektonski ukras na slavoluke, javne građevine (npr. CelzovaknjižnicauEfezu),gradskavrataitd.Odrenesansedo danas, edikula je arhitektonski okvir vrata ili niše, koji se sastoji od dva stupa, entablature i timpana (zabata).

FESTON (GIRLANDA)

Feston je arhitektonski ukras koji prikazuje zeleno granje, cvijeće i plodove isprepletene u dugi dekorativni lanac, često dodatno ukrašen vrpcama koje ga učvršćuju i povezuju. U arhitekturi se javlja kao reljefni ornament od kamena, sadre, terakote i drva. Poznat je u doba antike, u renesansi, baroku i klasicizmu. U rimskoj umjetnosti feston se javlja u zidnom slikarstvu, mozaiku, štuku te kao skulpturalni ukras na vazama, žrtvenicima, sarkofazima, no najprije u arhitekturi. U istom značenju se koristi i pojam girlanda.

Freska

Freska je tehnika, odnosno vrsta zidnog slikarstva. Na svježe pripremljenom sloju žbuke slika se vodenim bojama, tako da se boje, dok se suše, trajno vezuju za podlogu. Ova tehnika zahtjeva brzinu i potrebnu slikarsku vještinu, jer su naknadne promjene moguće tek uklanjanjem čitavog sloja žbuke i ponovnim slikanjem. Freske se slikaju i na suhoj površini zida raznim vrstama tempere.

FRIZ

Friz (fr. frise) - ukrasna kompozicija u obliku vodoravne trake ili vrpce, koja uokviruje jedan ili drugi dio arhitektonske strukture. Jedno od glavnih obilježja antičke arhitekture je trabeacija, tj. vodoravni element koji stoji na stupovima i sastoji se od tri dijela: arhitrav, friz i vijenac. Friz, dakle, stoji vodoravno na arhitravu i sastoji se od triglifa i metopa, koje mogu biti ukrašene reljefima. Ukrasi ispod triglifa u obliku šest kapljica zovu se guttae (lat. kapi). Entablatura bez friza naziva se nepotpuna, a bez arhitrava - lagana.

Girlanda

Girlande–dekorativnireljefniilislikanivijenacsacvijećemivoćem, pojavljuje se kao ukrasni motiv u antici i renesansi, najčešće prati vijenac ili uokviruje prozore, vrata ili istaknuta obilježja. girlanda (talijanski ghirlanda: ukrasni vijenac), vijenac od lišća, cvijeća i plodova, isprepleten vrpcama, ovješen na dva kraja. Služi kao prigodan ukras, u arhitekturi se javlja kao reljefni ornament od kamena, sadre, terakote i drva (obično se naziva feston).

Groteska

U arhitekturi, groteska ili himera je fantastična ili mitska figura (ljudska ili životinjska), prikazana na dramatičan način, koja se koristi u dekorativne svrhe, isklesana od kamena. Himere se često opisuju kao gargojli (vodorige), iako se izraz gargojl tehnički odnosi na figure isklesane posebno kao završeci izljeva koji odvode vodu sa strana zgrada.

Kapitel

Kapitel (latinski capitellum: glavica), arhitektonski element, glava stupa, gornji istaknuti dio koji nosi teret luka ili grede; često ukrašen biljnim i figuralnim motivima. Prvi kapiteli (lotosov, palmin i papirusov kapitel) pojavili su se u egipatskoj umjetnosti. U antičkoj Grčkojpooblikukapitelarazlikovalisusestiloviuarhitekturi:dorski se kapitel sastojao od spljoštena okrugla jastuka na kojem je bila kvadratna ploča, jonski od voluta, korintski je imao čašku ovijenu akantovim lišćem. Rimski kompozitni kapitel kombinacija jonskoga i korintskoga. Kasnije su u arhitekturi korištene sve vrste kapitela na stupovima kojima su se ukrašavala pročelja zgrada.

Kanelire

Kanelire - vertikalni žlijebovi ilibrazde nastupovima koji seugrčkoj arhitekturi prvi put javljaju na dorskom stupu. Kanelire nalazimo na sve tri vrste stupova grčkih klasičnih redova; dorskom, jonskom i korintskom, kao i na kasnijem rimskom kompozitnom stupu.

Karijatide

Pojam u arhitekturi koji se odnosi na ženske kipove čija je uloga stupa ili potpornja. U antičkoj Grčkoj karijatide su bile ritualne Artemidine plesačice iz naselja Karije na Peloponezu. Pojavljuju se u egipatskoj, indijskoj i grčkoj arhitekturi, a koriste se i u renesansnoj, baroknoj i kasnijoj arhitekturi. Čest su motiv u arhitekturi, a nalazimo ih i na zagrebačkim zgradama. Kolonada – niz stupova povezanih ravnom gredom.

Kartu A

Kartuše - glatka ploha s okvirom, koja podsjeća na savijeni papir a nosi dekorativni reljefni natpis, grb ili amblem, ili služi samo kao ukras na zgradi, često uokviren floralnim motivima, palmetama i sl.

Kimatij

Izvorno ovaj motiv dolazi iz egipatske arhitekture i prikazuje rascvjetali lotos koji se izmjenjuje sa zatvorenim cvijetom lotosa. U grčkojarhitekturi,tojedekorativninizstiliziranogališćanaarhitravu ili kapitelu. Ovaj ukrasni motiv razvija se iz korintskog reda, obložen je nizom stiliziranih listova koji su povijeni prema dolje. Kimatiji se nalaze na mnogim zagrebačkim pročeljima kao ornament.

Kupola

Kupola - svod u obliku šuplje polukugle, koji se konstruira izravno na zidovima prostora ili na tamburima, nad okruglim ili kvadratnim tlocrtom. Često se između kupole i pandantiva umeće cilindrični tambur. Najčešće se na vrhu kupole ostavlja otvor za svjetlo (oculus) ili tornjić (lanterna) s prozorima. Najpoznatiji primjeri kupola u svjetskoj arhitekturi su: rimski Panteon, Aja Sofija u Carigradu, bazilika sv. Petra u Rimu, Tadž Mahal, Agra, Indija; Katedrala sv. Pavla, London, Engleska; Capitol, Washington, D.C., SAD i mnoge druge.

Luk

Konstruktivni i dekorativni element u arhitekturi koji predstavlja gornji završetak otvora u zidu ili među stupovima. Rimljani su gradnju stupova preuzeli od Etruščana. Luk je vrlo često bio ukrašen girlandama, akantom, rozetama, groteskama i sl.

Maskaron

Maskaron (glava) – maska u obliku ljudskog lica, grotesknog i fantastičnog izraza (vidi: groteska). Ovaj motiv se često nalazi se na renesansnim građevinama, a i kasnije, kao secesijski dekorativni motiv, nalazi se na pročeljima građevina u obliku ženske, muške ili dječje stilizirane glave – maske s krilima, lišćem ili plodovima.

Mozaik

Slikarska tehnika ukrašavanja zidova, podova, svodova i kupola ornamentalnim ili figuralnim kompozicijama sastavljenim od kvadratnih ili višekutnih komadića kamena, glazirane keramike, cigle, sedefa, koji se utiskuju u žbuku ili cement. Rimljani su poznavali dvije vrste mozaika: finiji, sa sitnijim komadićima opus vermiculatum, i grublji, s većim komadićima kamena opus tessellatum.

Mural

To je monumentalna kompozicija (mozaik ili freska) na vanjskim zidovima ustanova, uglavnom na pročelju i većim površinama unutarnjih prostorija. Zidno slikarstvo ili mural (lat. murus - zid) je svaka vrsta slikanja na površini zida ili drugoj velikoj trajnoj podlozi.

MEZANIN i MANSARDA

Mezanin - polukat, etaža između prizemlja i prvoga kata. Mansarda tiptakozvanoglomljenogkrovakojinastajesmještanjem kata u potkrovlje, niski kat. Mansarda je stambeni prostor u potkrovlju. U užem smislu se koristi za stanove u zgradama s krovom, u širem smislu se odnosi na sav iskorišteni prostor u potkrovlju. Arhitekti su osmislili različito nagnuti krov s različitih kutova. Od 19. stoljeća počele su se graditi mansarde na krovovima stambenih zgrada, gdje je uporaba prostora neposredno ispod krova.

Ni A

Niša je polukružna ili četvrtasta udubina u zidu za smještaj različitih predmeta (kipa, poprsja, vaze), a u crkvama oltara, tabernakula i nadgrobnih spomenika. Niša se može postaviti u okvir tabernakula, poput bogato ukrašene minijaturne kuće (edikule), koja može poslužiti za relikvijar. Iako niša može biti prazna i samo pružati određenu artikulaciju i raznolikost dijelu zida, porijeklo niše sugerira namjeru da je se ispuni statuom, stavljajući nišu unutar zida kao arhitektonsko udubljenje.

Palmeta

Lepezasti ukrasni motiv koji se sastoji od stiliziranih listova palme. U središtu je jedan, najdulji list, a bočni, kraći listovi su simetrično raspoređeni sa strane. Postoje kombinacije palmeta s volutama, rozetama, jednostavnije i luksuznije izrade, s više redova. Donji dio palmete ili čašica cvijeta pretvara se u akant ili motiv koji ima karakteristike akanta. Palmete se nalaze unutar zadanih pravokutnih okvira.

Pilastar

Pilastar je u rimskoj arhitekturi plitka vertikalna istaka na zidu, uglavnom dekorativne funkcije, pa se zbog toga razlikuje od potpornja koji ima nosivu funkciju. Kao i stup, pilastar se dijeli na stopu, stablo stupa i kapitel. Uvijek je pravokutnog oblika, pa se po tome razlikuje od polustupa, koji ima polukružni presjek.

PORTAL (lat. porta, vrata; portalis)

Glavni ulaz u dvor, palaču, crkvu ili veću zgradu; često bogato arhitektonski razveden i ukrašen reljefima, kipovima i stupovima. Polukružni luk u gornjem dijelu vrata rimsko je graditeljstvo preuzelo iz babilonske gradnje. Posebno naglašen ulaz, dekoracija oko vrata, ili konstrukcija samog ulaza ispunjena ornamentalnom dekoracijom i reljefima. Glavni portali katedrala predstavljaju vrhunac arhitektonske razvedenosti i primjene dekorativnih i plastičnih elemenata s mnogobrojnim kipovima svetaca, alegorijskih likova i biblijskih prikaza. Renesansa se vraća na antički portal s ravnim arhitravom ili polukružnim lukom. Barok zadržava taj raspored, ali ga obogaćuje u dimenzijama i detaljima, vrlo često lukove, arhitrave ili balkone iznad vrata nose karijatide ili snažni atletski likovi muškaraca atlanti ili telamoni.

Portik

U arhitekturiportik je ulazni trijem, predvorje,natkriveni ali otvoreni prostor što ga oblikuje niz stupova pred glavnim ulazom građevine. Portik je i natkriveni hodnik sa stupovima duž zgrade, a on je i prostor u obliku dvorane stupova pred zatvorenom pozadinom. U antičkoj grčkoj arhitekturi portik se prvi put javlja kod Etruščana na ulazima hramova. Rimljani oblikuju portike svojih hramova prema grčkim uzorima. Portik postaje sastavni dio arhitekture renesanse, baroka, klasicizma, a kasnije i historicizma u 19. st.

Pro Elje

Fasada (od francuskog: façade, iz talijanskog: facciata, koja je pak derivat od latinskog facies - lice, izgled) je naziv za vanjski vidljivi dio neke građevine. One su obično perforirane prozorima, vratima i ventilacijskim otvorima. Fasadom se uobičajeno zove glavno lice zgrade, dio gdje se nalazi središnji ulaz, okrenut prema trgu, ulici, parku. Fasada - jedanod najvažnijih koncepata u arhitekturi -vanjska strana svake zgrade. Postoje glavne, ulične, bočne, dvorišne i druge vrste fasada.

Reljef

U kiparstvu predstavlja lik ili predmet koji ne stoji slobodno u prostoru nego je vezan uz ravnu površinu, uzdižući se s nje u jače ili slabije naglašenim ispupčenjima. Postoji visoki, srednji i niski reljef. Reljefi služe za dekoraciju i raščlanjivanje građevina, odnosno predmeta. Najčešći materijali od kojih se prave reljefi su: kamen, zlato, srebro i dr. Najstariji reljefi potječu iz starih istočnjačkih kultura (Egipat, Babilon, Mezopotamija, Asirija).

Rizalit

Naziv za istaknuti dio pročelja građevine, koji u obliku višekutne, pravokutne, ovalne ili kružne izbočine u cijeloj svojoj visini izbija iz zida. U antici i srednjem vijeku je imao obrambenu funkciju, a kasnije pretežno dekorativnu. Rizaliti, prema položaju na građevini, mogu biti središnji, ugaoni i pobočni. Svrha im je dinamizirati pročelja.

Rozeta

Ukrasni motiv koji je kružnog oblika te nalikuje na ružin cvijet s uljepšanim laticama. Kao ukrasni oblik primjenjuje se u ponajviše u graditeljstvu gdje velika rozeta ima funkciju prozora te se redovito nalazi na pročeljima romaničkih i gotičkih crkava.

Sarkofag

Sarkofag je lijes pokojnika koji je ujedno i nadgrobni spomenik, načinjen od mramora, kamena, drva, pečene gline ili metala. Riječ sarkofag u doslovnom prijevodu znači „kamen koji jede meso“. Bili su namijenjeni stajanju na otvorenom tj. ne u zemlji (u mauzoleju) te su oslikani ili ukrašeni reljefima. Bili su najčešće od vapnenca, koji brzo razgrađuje tijelo (otuda i ime). Rimski tip sarkofaga preuzet je od GrkaiEtruščana.Rimljanisuihgradiliodmramora. UAugustovo doba ukrašavani su reljefnimvijencima, a kasnije su bogato ukrašeni mitološkim prizorima, ali i onima iz svakidašnjega života, likovima erota, godišnjih doba i sl.

STUP

Stup (grčki: stílos, lat. columna) je vertikalni konstruktivni element u arhitekturi, nosač kružnog presjeka koji slobodno stoji. Uloga mu je prenošenje težine tereta (krova, greda ili luka) na tlo, no može imati i isključivo dekorativnu ulogu (obelisk i sl.). Gornji ukrašeni dio stupa naziva se kapitel. Jonski stil stupova nastaje u graditeljstvu antičke Grčke (pored dorskog i korintskog). Za razliku od dorskog, jonski stup je vitkiji, ravan i bez ispupčenja, trup stupa počiva na bazi sastavljenoj od kvadratne ploče i oblih umetaka. Kapitel (najviši dio stupa) je ukrašen spiralnim volutama u obliku puževe kućice.

DORSKI STUP

Dorski stup diže se sa stilobata, gornje površine trodijelne baze hrama. Stup se blago sužava prema gore i završava jednostavnim kapitelom koji se sastoji od ehinusa, okruglog jastučastog oblika, i abakusa ili plinte, četvrtaste ploče. Preko abakusa se na stupove prenosi teret grede (arhitrava) i istaknutog vijenca (geisona). Tijelo stupa ižlijebljeno je plitkim utorima (kanelurama). Dorski red odražava muški princip i simbolizira muško tijelo.

Jonski Stup

Jonski stil vezan je uz ženski princip, njegove proporcije odražavaju proporcije ženskog tijela. Za razliku od dorskog stila koji je tvrđi, geometrijski dosljedniji i masivniji, jonski je stil bio mekši, elegantniji i s više odstupanja od osnovnog obrasca. Visina stupa odgovara osmerostrukom, kasnije deveterostrukom promjeru stupa, pa je on vitkiji od dorskog. Stup počiva na bazi sastavljenoj od nekoliko prstenova, a kapitel je ukrašen volutama – spiralnim oblicima koji predstavljaju uvojke ženske kose.

Korintski Stup

Korintski stup odražava proporcije djevojačkog tijela. Vitruvije piše da on oponaša djevojačku gracioznost jer djevojke svojim nakitom i odjećom dobivaju još nježnije oblike. Baza i tijelo stupa jednostavni su i vrlo slični jonskom, ali je kapitel vrlo dekorativan i sastoji se od dvaju redova akantova lišća koje izrasta iz tijela stupa, grana se i spiralno uvija. Kasnije su Rimljani, preuzevši gotovo sve elemente grčke arhitekture, dali prvenstvo upravo korintskom redu koji je svojom kićenošću savršeno odgovarao monumentalnim rimskim građevinama.

Tuk

Štuk je smjesa sadre, mramorne prašine i vapna, koja se u žitkom stanju lako oblikuje, brzo skrućuje, a zatim polira i služi za dekoraciju unutrašnjih ili vanjskih dijelova građevine. Štuk može biti obojen ili pozlaćen; od njega se izvode i imitacije mramora. Najčešće se upotrebljava za arhitektonsku dekoraciju (reljefi na zidovima, stropovima i svodovima), a od njega se izvode i djela pune plastike.

Tukatura

U svim vremenima u izgradnji, različiti ukrasni elementi korišteni su za individualni dizajn zgrada. Svaki stil arhitekture karakteriziraju vlastiti dekorativni elementi kao što su fasadni ukrasi, štukature i intarzije koje pročelje kuće čine potpunim i lijepim. Fasadna štukatura je najoriginalniji način ukrašavanja zgrade sa ulične strane. Štukatura - reljefna obloga zida.

Telamon

Za telamon uobičajen je i naziv atlas u europskoj arhitektonskoj tradiciji, skulptura u obliku čovjeka, koja ima dekorativnu ili funkcionalnu ulogu u podupiranju stropa zgrade, balkona, vijenca itd. Može biti umjesto stupa ili pilastra. U rimskoj arhitekturi, termin Telamon se koristi za označavanje takve skulpture.

Terakota

Terakota je skupni naziv za različite predmete i kiparske radove izvedene od lončarske gline pečene na visokoj temperaturi i bez glazure. U građevinarstvu terakota se koristi za izradu unutarnjih cijevi,oblaganjezidovakeramičkimpločicamaipokrivanjekrovova. Naziv terakota je iz talijanskog jezika gdje je označavao boju pečene gline koja je najčešće crvenkaste i bez sjaja.

Timpanon

Timpan (grč. timpanon) ili zabat je površina u oblik trokuta između vodoravne i dviju kosih greda na krovu grčkog ili rimskog hrama, najčešće ukrašena reljefima i skulpturama. Izraz se koristi i za trokutne zabate iznad prozora i vrata, kojima završavaju edikule, stele ili oltarne pregrade u crkvama. Timpanon- trokutasti zabat antičkog grčkog hrama na njegovu pročelju i začelju; redovito ispunjen kipovima ili reljefima.

Trijem

Trijem je uobičajena vrsta dekoracije arhitektonskih objekata; omogućava da se prikažu višefiguralne scene i pejzaži.

Trijem se postavlja najčešće na frontalnoj strani zgrade (francuski fronton, od lat. frons, frontis - čelo, prednji dio zida) - završetak (obično trokutasti, rjeđe polukružni) fasade zgrade, trijema, kolonade, ograničen sa dvije krovne kosine sa strane i vijencem.

Vijenac

Vijenac – jedan od elemenata zgrade koji se nalazi iznad ostalih greda, vodoravno je istaknut u odnosu na zid zbog čega se u kasnijim razdobljima koristi kao horizontalni element raščlambe zida.

Vitice

Vitice - ukras na fasadi i pročelju zgrade u obliku zavijutka, akantusa, vinove loze i sl.

Voluta - spiralni ukrasni element na uglovima kapitela, pojavljuje se i kao dekorativni element na fasadama

Zabat

Zabat - trokutni završetak uže strane zgrade, element grčkog hrama koji se simbolično prenosi u arhitekturu kasnijih razdoblja. Zabat u širem smislu označava svaki trokutasti završetak uže strane neke zgrade, ili njezinog portika ili kompleksnijeg istaka (rizalita), čiji donji rub čini vodoravni vijenac, a gornje rubove kose stranice krova. Ovisno o vrsti, namjeni i vremenu nastanka zgrade, zabatna polja mogu biti ispunjena dekoracijom ili prazna. Zabat označava i trokutasto polje iznad niša, prozora i vrata.