Projekt POGLEDAJ GORE, odabrane zgrade

Page 28

Gimnazija Sesvete

Bistrička 7

10360 Sesvete, Zagreb

Školski projekt POGLEDAJ GORE!

Mitološki likovi na zagrebačkim pročeljima

Odabrane zgrade

Pripremile profesorice: Marija Sušac, Ruža Jozić i Ina Jozić s učenicima 2. razreda i likovnom grupom

Školska godina 2022./2023.

1

Ovo je naš mali izbor zgrada čija su nas pročelja oduševila i navela da ih temeljitije istražimo i o njima više saznamo. Puno je ovakvih zgrada u gradu Zagrebu, osobito u samom centru, Gornjem i Donjem Gradu; gotovosvaka je zgrada povijesna i zaštićenokulturno dobro grada Zagreba i Republike Hrvatske. Važno je da smo osjetili DUH STAROGA ZAGREBA i svu ljepotu koju kriju naše povijesne zgrade.

2 SADRŽAJ - ODABRANE ZGRADE Uvod – Pročelja odabranih zagrebačkih zgrada ………………………………………………… 3 1. Kuća Rosenfeld, Mesnička 1 ……………………………………………………………….. 5 2. Skulpture s kuće Rosenfeld, Mesnička 1 …………………………………………………... 6 3. Zgrada Glavnog kolodvora, Trg kralja Tomislava 12 …………………………………….. 7 4. Zgrada Hrvatsko – slavonske zemaljske štedionice, Gundulićeva 2 / Ilica 25 ……………... 8 5. Hrvatska narodna banka, Trg hrvatskih velikana 3 ………………………………………… 9 6. Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, Trg Republike Hrvatske 15 ………………………. 10 7. Hrvatska zemaljska banka, Trg bana Jelačića 13 / Praška 1 ………………………………… 11 8. Maksimir, ulazni portal, Maksimirska cesta 125 …………………………………………… 12 9. Zgrada Etnografskog muzeja, Mažuranićev trg 14 …………………………………………. 13 10. Kuća Frankl, Praška 5 …………………………………………………………..……….…. 14 11. Zgrada Prve hrvatske štedionice, Radićeva 30 ……………………………………………. 15 12. Starčevićev dom, Trg Ante Starčevića 6 …………………………………………….. 16 13. Zgrada Hrvatsko–slavonskog gospodarskog društva, Trg R. Hrvatske 2- 3 ……………….. 17 14. Muzej za umjetnost i obrt i Obrtna škola, Trg Republike Hrvatske 9-11 ………………….. 18 15. Zgrada Arheološkog muzeja, Zrinski trg 19 ……………………………………………….. 19 16. Umjetnički paviljon, Tomislavov trg 22 …………………………………………………… 20 17. Kuća Eugena Rada, Strossmayerov trg 7 ………………………………………..………... 21 18. Zgrada Državnog arhiva, Marulićev trg 21 ……………………………………………….. 22 19. Zgrada bivšeg hotela Imperial, Frankopanska 8 …………………………………………. 23 20. Zgrada u Berislavićevoj 12 ………………………………………………………………. 24 21. Kuća Kallina, na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice ……………………………..…… 25 Literatura i izvori; Učenici - istraživači u projektu …………………………………… 27 Mali rječnik arhitektonskih pojmova ……………………………………………………… 28

Uvod - PROČELJA ODABRANIH ZAGREBAČKIH ZGRADA

Pojamkoji se u literaturipojavljuje podraznimnazivima kao što su historicizam,historijskiili povijesni stil, zapravo označava isto stilsko razdoblje. Historicizam se odnosi na pojavu u europskoj arhitekturi, skulpturi i primijenjenoj umjetnosti 19. stoljeća, nastaloj buđenjem interesa za prošlost, a povodi se za umjetničkim oblicima prošlih stilova i primjenjuje njihove elemente u suvremenom oblikovanju. Doba historicizma u Europi započinje ranije od njegove pojave u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se rani historicizam počinje širiti 1850-ih godina zbog utjecaja Beča u vrijeme Bachovog apsolutizma. U kasnom razdoblju historicizma u Hrvatskoj gradi se u neobaroknim i neoklasicističkim oblicima. Historicizam nestaje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pojavom secesije.

Hrvatski se historicizam ne može staviti u isti vremenski okviri kao europski, ali može se primijetiti gradnja i primjena arhitektonske plastike karakteristične za historicizam u periodu od 1850. do 1910. g. Dekoracija ranog historicizma spaja elemente antičke i srednjovjekovne arhitekture. Pojavljuju se biljni ornamenti kao što su vitice vinove loze, lišće akantusa i sl. Kao tema dekoracija pojavljuju se muze i bogovi iz mitologije u raznim odjevnim kombinacijama, u aktu ili poluaktu. Dekoracije koje se koriste uglavnom su industrijski proizvod od terakote. Strogi historicizam ima dekorativne elemente raspoređene iznad trokutastih prostora, iznad luka prozora i portala, a to su najčešće ženske figure koje se podređuju tim okvirima. Slobodne figure koje su statične postavljene na gornji vijenac, atiku ili na posebna mjesta poput altana. Rijetko se pojavljuju likovi u grupama. Primjer strogog historicizma je zgrada Hrvatsko - slavonskog gospodarskog društva na Trgu RH 2 i 3 (1877./1878.) i Sudbena palača na Zrinskom trgu 3 (1876 /1877 ). U kasnom historicizmu figuralna dekorativna plastika probija arhitektonski okvir. Javljaju se dugački horizontalni reljefi puni figura. Najviši domet u tom razdoblju je zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U to vrijeme sagrađena je zgrada Glavnog željezničkog kolodvora, Starčevićev dom, Umjetnički paviljon i Prva hrvatska štedionica u Oktogonu. Ornamente koje prepoznajemo na pročeljima različitim simbolima i prikazima naglašavaju namjenu arhitekture. U tom se razdoblju grad širi prema jugu i nastaje tzv. „Zelena potkova“ prema zamisli Milana Lenucija (1849. – 1924.), a zamišljena kao zelena površina trgova i parkova okružena javnim i stambenim zgradama. Biskup Juraj Haulik (1788.

1869.) koncepcijom parka Maksimir označava period ranog historicizma. Utjecajni arhitekti tog doba bili su Franjo Klein, Janko Nikola Grahor i Janko Jambrišak.Fazavisokoghistoricizma počinje Kleinovimreprezentativnimpročeljemna sjecištu Mesničke ulice i Ilice. Građevine nastale u tom razdoblju obilježavaju plastičnija rješenja pročelja s obiljem skulpturalnih dekoracija i elementima neorenesanse. Zagrebački arhitekti koji dominiraju u ovom razdoblju su Herman Bollé, Janko Josip Grahor, Martin Pilar, Janko Holjac i Josip Vancaš.

Istaknuti projekti ovog razdoblja su zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj 6a (1874./1875.), palača Buratti na Zrinjevcu 3 (1876./1877.) i zgrada Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva na Trgu Republike Hrvatske 2 i 3.

3

Rijetko je neki umjetnički pokret bio toliko osebujan kao što je to bila secesija koja je dominirala krajem 19. i početkom 20. st Za sobom je ostavila prekrasne objekte prepune floralnih i geometrijskih ornamenata koji i danas plijene svom ljepotom. Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. st., kada još uvijek uvelike prevladava historicizam. Najranija secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanje atelijera Hönigsberg & Deutsch, te arhitekta Vjekoslava Bastla. Bastl gradi objekte Trgovačko-obrtničke komore i Obrtnog muzeja (danas Etnografski muzej 1901.), i kuću Kallina (1903.), značajnu po upotrebi polikromiranih keramičkih pločica na pročelju, po uzoru na bečku Majolikahaus. Bastl je također autor projekta za raskošne zgrade na Trgu bana Jelačića, kuću Rado (1903.) i Elsa-fluid dom (1905.). Ova ostvarenja hrvatske secesije pod izravnim su utjecajima bečke secesije i arhitekta Otta Wagnera, kod kojega se školovao i sam Bastl. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti Ignjat Fischer, Aladar Baranyai i Dionis Sunko. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta Rudolfa Lubinskog (Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, dovršena 1913. godine). Nakon potresa 1880. godine kreće obnova i izgradnja Zagreba. U Hrvatsku dolazi arhitekt Hermann Bollé koji je zaslužan da se Zagreb pretvorio u metropolu. Neke od njegovih građevina su Zagrebačka katedrala, Zgrada HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu),kompleksgrobljaMirogoj(arkade,kapelaKristaKraljaibrojnispomenici),kurijanaKaptolu, stambena zgrada u Žerjavićevoj ulici, kapelica na Ilirskom trgu i druge.

Motivi koje možemo usporediti s antičkim motivima krase brojne zgrade grada Zagreba i dovoljno je prošetati gradom i podignuti pogled kako bi postali očarani novom slikom grada koju u užurbanom životu ne primijetimo. Historicističke skulpture koje možemo vidjeti na pročeljima u potpunosti ne odgovaraju svim značajkama antičkih skulptura, ali možemo prepoznati zajedničke atribute, položaj tijela ili odjeću koja odgovara prikazima. Moguće je da su skulpture direktno kopirane iz drugog umjetničkog razdoblja koji se poziva na antiku zbog čega dolazi do manjih odstupanja kod prikaza. Ideja za bogatim ukrašavanjem pročelja stambenih zgrada nastala je kako bi se imitirale bogate gospodarske palače. Arhitektonska plastika koju vidimo na bogato ukrašenim historicističkim zagrebačkim pročeljima možemo usporediti s antičkim motivima. Historicizam se odlikuje obiljem dekoracija od geometrijskih, biljnih, životinjskih do ljudskih prikaza, koji svoju inspiraciju crpe iz raznih umjetničkih razdoblja. Najčešći motivi vitice na biljnim ornamentima, atributi skulptura ili položaj tijela životinja na reljefima, navode nas na djela koja su direktno ili indirektno utjecala na njihovo oblikovanje. Iako ne možemo tvrditi da su umjetnici direktno kopirali određeno antičko djelo možemo ustanoviti motive koji su ih vjerojatno inspirirali. Vegetabilna ornamentika i skulpture helenizma možemo usporediti s historicističkim skulpturama zagrebačkih pročelja. Historicizam se povodi za umjetničkim oblicima prošlih stilova i primjenjuje njihove elemente u suvremenom oblikovanju. Ornamente koje prepoznajemo na pročeljima kao arhitektonsku plastiku, ukazuje na različite simbole i prikaze koji naglašavaju namjenu arhitekture.

4

KUĆA ROSENFELD, Mesnička 1

Ključna zgrada u razvoju historicizma u Zagrebu i remek djelo arhitekta Franje Kleina je kuća koju je na prijelazu Mesničke ulice u Ilicu sagradio za uglednog zagrebačkog zlatara i trgovca Israela Rosenfelda 1867. g. Građena je u neorenesansnom stilu, a uporabom dekorativnih i strukturnih elemenata najavljuje visoki historicizam. Janko Nikola Grahor je napravio tlocrtnu organizaciju, a Franjo Klein izgled pročelja. Klein i Grahor su ovom zgradom pokazali svo svoje umijeće gradnje na reprezentativnom i delikatnom mjestu u centru grada. Uz bogatu ornamentalnu dekoraciju prvog i drugog kata, između prozora trećeg kata na konzolama je postavljeno osam ženskih figura ispred kaneliranih pilastara.

Prema originalnom Grahorovom projektu pročelja trebalo ih je biti šest. Slobodni prostori ostavljeni su samo između prvog i drugog, te osmog i devetog prozora drugog kata, čime je izbjegnuta monotonija fasade. Skulpture prikazuju grčke Muze i božice, a izrađene su u terakoti prema narudžbi iz tvornice BrausewetteruWagramu.Skulpturenoseantičkenošnjeiprikazanesuupokretutesraznimpredmetima u rukama ili na glavi.

Po redu, s lijeva na desno postavljeni su kipovi sljedećih božica: EUTERPA - Muza lirske poezije, FLORA – božica proljeća, URANIJA – Muza astronomije, POMONA - božica voća i vrtova, opet FLORA - božica proljeća i cvijeća; IZVOR; TALIJA - Muza komedije, POLIHIMNIJA - Muza himničkog i zbornog pjevanja. Dvije figure (Flora i Pomona) identične su s onima koje se nalaze na Maksimirskom portalu iz 1867. g., što ukazuje da su postojali gotovi modeli skulptura u tvornici iz koje Klein naručuje svoje kipove. Kleinova zgrada i danas privlači pozornost svojom odmjerenošću i ljepotom vanjske dekoracije.

5

Skulpture s pročelja kuće Rosenfeld, Mesnička 1

Uz bogatu ornamentalnu dekoraciju prvog i drugog kata, između prozora trećeg kata na konzolama je postavljeno osam ženskih figura u obliku pune plastike ispred kaneliranih pilastara. Autori koji su se bavili arhitekturom 19. st. u Zagrebu, Olga Maruševski i Lelja Dobronić, spominju pročelje obogaćeno sa sedam ženskih figura, međutim vrlo jasno možemo razaznati da ih ima osam, iako ih je prema originalnomGrahorovomprojektu pročeljatrebalobitišest.Slobodni prostori ostavljenisu samo između prvogidrugog,teosmogidevetogprozoradrugogkata,čimejeizbjegnutamonotonijafasade.Skulpture prikazuju Muze i božice, a izrađene su u terakoti prema narudžbi iz tvornice Brausewetter u Wagramu. Skulpture nose antičke nošnje i prikazane su u pokretu te s raznim predmetima u rukama ili na glavi.

Kleinov projekt pročelja, po kojemu je zgrada sagrađena, bitno je različit od početne Grahorove ideje, ali nažalost nije sačuvan. Klein je snizio prizemlje, uveo mezanin povezavši ga s prvim katom u zajedničku monumentalnu etažu i povisio drugi kat. Na taj je način uravnotežio proporcije pročelja. Broj lezena (pilastara) sa skulpturama povećao je sa šest na osam. Prozori prvog kata su manji i obrubljeni kaneliranim korintskim polustupovima, a prozori drugog kata s polukružnim stupovima sa strane koji nose trokutasti zabat iznad natprozornika. Krovni vijenac stoji na raskošnim masivnim konzolama, a završava antičko - renesansnim ornamentom unutar kojeg se pojavljuju školjke. Iako je obrada pročelja vrlo bogata, ne čini se kao da zgrada ima previše dekoracije.

6

GLAVNI KOLODVOR, Trg kralja Tomislava 12

Gradnja zgrade Glavnog kolodvora počela je 1890. godine, a službeno je otvorena 1892., pod imenom Državni kolodvor. Dizajn zgrade izradio je arhitekt Ferenc Pfaff (arhitekt državnih ugarskih željeznica). Zgrada je građena u neoklasicističkom stilu (glavni uzor - klasična umjetnost antičke Grčke i Rima). Ukrašena je skulpturama, dekoracijama i motivima neoklasicizma, a dugačka je oko 186,5 metara. Središnji rizalitno istaknuti dio pročelja raščlanjen je s četiri korintska stupa s mansardnim krovom i ogradomna vrhu. Štuko dekoraciju kao i figuralnu plastiku zabata s reljefom na zgradi izvelo je kiparsko poduzeće Vilim Maršenko iz Budimpešte.

Još od antičkih vremena timpan (zabatni trokut) se koristio u arhitekturi kao mjesto koje određuje komu ili čemu je zdanje (hram) posvećeno. U slučaju ove zgrade centralni lik, bog sunca – Helije, sjedi u krilatim kolima kao Veliki Putnik. Na glavi ima krunu od sunčevih zraka i u desnoj ruci nosi baklju kojom donosi svjetlo. Lijevu ruku milostivo pruža prema dolje - prema Zemlji. S lijeve i desne strane su po tri božanstva, koja simboliziraju po tri mjeseca između proljetnog i jesenskog ekvinocija (prvi s lijeva je Hermes s kaducejem), nakon kojeg Sunce odlazi polako u podzemni svijet i nastaje zima. Cijela scena je alegorija putovanja, a Hermes je i bog putnika. U nišama sa strane središnjeg prozora na pročelju postavljenesuidvijefigure,alegorijestočarstvailova.Mladaženasjanjetomnapostamentusimbolizira prirodu i izobilje koje ona daje. U drugoj niši nalazi se figura mladića (bog Pan), kao alegorija lova i prirode. Mladić preko ramena nosi obješenog pijetla sputanih nogu. Alegorija se odnosi na period jeseni, jesenski ekvinocij, kada nakon dugog i toplog ljeta noći postaju sve duže, a na simboličkoj razini Sunce umire i nastupa duga i hladna zima.

7

ZGRADA HRVATSKO – SLAVONSKE ZEMALJSKE ŠTEDIONICE, Gundulićeva

2 / Ilica 25

Zgrada Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice na uglu Ilice 25 i Gundulićeve 2 sagrađena je 1905.-1907. godine prema projektu arhitekata Vjekoslava Bastla, Ive Štefana i Otta Goldscheidera (interijer), iz projektantsko-građevnog poduzeća Hönigsberg & Deutsch, koje je i izvelo radove. To je monumentalna trokatnica na kojoj se naročito ističe bogato dekoriran zaobljeni uglovni rizalit. Uz nešto secesijskih dekorativnih elemenata, oblikovno prevladavaju skulpturalni ukrasi ženskih i muških figura koje u paru pridržavaju neobarokne kartuše, okružene girlandama, groteskama, stupovima i pilastrima, a nad rizalitom je i uglovna kupola ukrašena girlandama i satom.

8

HRVATSKA NARODNA BANKA, Trg hrvatskih velikana 3

Zagrebačka burza za robu i vrednote, osnovana 1918. godine, u početku je djelovala u Jurišićevoj ulici 1, a zatim se odlučila na gradnju vlastite palače. U studenome 1920. godine Zagrebačka burza od grada kupuje parcelu trokutastog oblika na samom kraju Jurišićeve ulice, gdje su se spajale Martićeva ulica i ulica Račkog. Na pozivni natječaj pozvani su arhitekti Viktor Kovačić, Aladar Baranyai, Ignjat Fisher, Bruno Bauer, Laza Dungjerski i Jože Plečnik. Rješenje Viktora Kovačića izabrano je kao najbolje, jer on u svom projektu razmišlja i o urbanističkoj cjelini i predlaže još jednu zgradu, koja bi trebala biti blizanac njegovoj zgradi Burze i činiti simetričan ulaz u novi dio grada. Nakon smrti Viktora Kovačića 21. listopada 1924. poslove je preuzeo Hugo Ehrlich, nekadašnji Kovačićev partner, a uz njega rade arhitekti Alfred Albini i Mladen Kauzlarić. Oni dovršavaju unutarnje uređenje zgrade. Zgrada je prepoznatljiva po svom pročelju koje je obloženo bijelim bračkim kamenom. Glavno je pročelje naglašeno izvedbom četiriju visokih jonskih stupova koji stoje na klasičnoj bazi i nose jednostavan vijenac te podsjećaju na grčki hram.

9

ZGRADA HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA, Trg Republike Hrvatske 15

Godine 1880. započinje gradnja nove kazališne zgrade na poticaj Izidora Kršnjavoga, a koja je povjerena bečkim arhitektima, specijaliziranima za gradnju kazališta, Hermannu Helmeru i Ferdinandu Fellneru, prema odluci tadašnjeg bana Khuena- Hédérvaryja na današnjem Trgu Republike Hrvatske. Novo kazalište svečano je otvoreno 14. listopada 1895., kad je car Franjo Josip I. pred brojnim Zagrepčanima i gostima iz svih hrvatskih krajeva, simbolično izveo zadnji udarac srebrnim čekićem što ga je za tu prigodu izradio kipar Robert Frangeš Mihanović. Klesarske radove na zgradi izveo je Ignjat Franz, a skulpture na pročelju Weyr i Völkl. Nije poznat autor četiriju poprsja – na pročelju (Ivan Gundulić i Junije Palmotić), istočnoj (Dimitrije Demeter) i zapadnoj (Vatroslav Lisinski) strani zgrade. Neoklasicističko pročelje Hrvatskog narodnog kazališta sastoji se od raznih arhitektonskih elemenata. Prvo što uočimo su korintski stupovi pri ulazu na glavna vrata i na pročelju zgrade. Od skulptura na krovu (uglavnom veseli Puti, Eroti), oko kartuše s hrvatskim grbom postavljena su i dva mitološka lika, Muze dramske i glazbene umjetnosti - Talija i Polihimnija. Jedna puše u trubu a druga drži antičku kazališnu masku. Ispod grba je dekoracija u obliku lavlje glave s girlandama.

10

HRVATSKA ZEMALJSKA BANKA, Trg bana Jelačića 13 / Praška 1

Središnji zagrebački Trg bana Jelačića okružen je prekrasnim palačama i zgradama, a jedna od njih je i zgrada Croatia osiguranja, na mjestu nekadašnje kuće Emanuela Pristera, imućnog filantropa i zagrebačkog gradskog zastupnika, izgrađena 1881. godine. Zgrada Croatia osiguranja se nalazi na samom spoju Praške ulice i Trga bana Josipa Jelačića. Zgrada na spoju Praške i glavnog trga je prenamijenjena, te je ona postala dom i podružnici Hrvatske zemaljske banke. Kasnije vlasnik postaje zubar Žiga Altstatter, koji je za potrebe banke kuću proširio i na susjednu zgradu u Praškoj. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Hrvatska zemaljska banka mijenja ime u Jugoslavensku, a hrvatski arhitekt Ignjat Fischer 1920. godine dobiva zadatak spojiti “glavnu” zgradu sa susjednom. Spajanje dviju zgrada je završeno 1926. godine, a na njoj su prepoznatljivi neoklasicistički arhitektonski i simbolički elementi, poput jonskih stupova i velikih skulptura na vijencu zgrade. Pročelje uglovnice između Trga i Praške arhitekt Ignjat Fischer preoblikovao je u stilu klasicizma; na vijencima su postavljene skulpture Rudolfa Valdeca (Merkur s kaducejem kao alegorija trgovine i drugi bogovi, simboli industrije, stočarstva, ribarstva, rudarstva, umjetnog obrta, šumarstva i poljodjelstva). Danas je to zgrada Croatia osiguranja.

11

MAKSIMIR, ULAZNI PORTAL, Maksimirska cesta 125

Glavni ulaz u najveći i najljepši zagrebački perivoj Maksimir, pravi je povijesni i kulturni biser, a izgrađen je 1841. godine. Novi portal postavljen je 1867. godine. Projekt za objekt nije sačuvan, no arhitektonsko rješenje podsjeća na djelo Franje Kleina pa mu se portal stoga i pripisuje. U gornjem, završnom dijelu, dva glavna pilona (potpornja) spaja masivan nadvratnik. Bočno ispod nadvratnika, na svakom od velikih pilona nalaze se edikule s kipovima ženskih personifikacija cvjetanja i plodnosti, tj. skulpture dviju rimskih božica, Flore i Pomone. Kipovi, vaze i ostali ornamenti izrađeni su u terakoti i poznato je da su izašli iz tvornice Viktor Brausewetter u mjestu Wagram (današnja Austrija).

Flora je poznata kao božica cvijeća i proljetnog doba, koja je imala vlastitog flamena (svećenika), koji sezvaoFloralis,ibiojedanodflaminesminores,nižihsvećenika.BožicaFlorajeprikazanakakojednom rukom drži cvijeće na glavi a cvijeće joj je i u drugoj ruci. Pomona, s druge strane ulaza, drži košaru punu voća na glavi. Ona je božica voćnih plodova, a atributi su joj plodovi i vrtni nož.

12

ZGRADA ETNOGRAFSKOG

MUZEJA, Mažuranićev trg 14

Muzej se nalazi u secesijskoj palači, izgrađenoj 1903. godine, koju je projektirao arhitekt Alojz Vjekoslav Bastl, učenik Otta Wagnera, tada zaposlen u arhitektonskom uredu Hönigsberg i Deutsch. Muzej je osnovan 1919. spajanjem već prije ustanovljenih etnografskih zbirki iz zagrebačkih muzeja (Hrvatskoga narodnoga muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt, Trgovačko-obrtničkoga muzeja te muzeja koji je djelovao uz Pedagoško-književni zbor).

Na pročelju zgrade ističe se alegorijska figura Croatije na vrhu balustrade, ispred kupole. Kipove je izradio kipar Rudolf Valdec (unutrašnjost kupole je oslikao Oton Iveković). Pravi naziv spomenika je Hrvatska grli Trgovinu i Obrt. Riječ je o majci, Hrvatskoj, koja grli djecu, Trgovinu i Obrt. Hrvatica oko glave ima grbove. To je zato što je, u to vrijeme, Hrvatska bila dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Uz grbove, oko glave ima i zlato radi njegove ljepote. Podsjeća (a vjerojatno se i ugleda) na prikaz božice zemlje, Tellus, koja grli svoju djecu, sa Žrtvenika Mira (Ara pacis) u Rimu. Pročelje je bogato ukrašeno girlandama, štukaturama i mitološkim likovima, a unutrašnjost ima bogatu secesijsku dekoraciju. U zgradi se danas nalazi Etnografski muzej.

13

KUĆA FRANKL, Praška ul. 5

Kuću Johanna Frankla u Praškoj 5. projektirao je Franjo Klein 1870. godine. Ova je kuća dugo izmicala istraživačima i nisu je pripisivali Kleinu zbog izmjena i radikalne adaptacije potkrovlja, no na njoj se nalaze svi elementi Kleinove stambene arhitekture. Treći kat na zgradi je dograđen 1921. godine. Naknadne intervencije (posljednja 1961.) su prilično promijenile prvotni izgled zgrade.

Zbog promjena u strukturi zgrade izvorni izgled pročelja rizalita s karijatidama u središnjem dijelu čini se neprikladno povezanim s volumenom građevine. Usprkos tome, zgrada i dalje spada u primjere zagrebačke stambene arhitekture prijelaza iz ranog u visoki historicizam. Prije pregradnje prizemlja, u kartuši koja se nalazi ispod krovnog vijenca upisana je godina 1941. Tada je to bio dio rizalita sa zabatnimzavršetkom.Onje okruženakantovimlišćemte s dvije ženske figure uležećempoložaju,jedna od njih se naslanja na kartušu. Karijatide koje se pojavljuju na krajevima rizalita specifične su za razdoblje historicizma.

14
Karijatide na Kući Frankl

ZGRADA PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE, Radićeva 30

Zgrada Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Radićeva 30 - Kožarska 7, građena je od 1880. do 1882. godine prema projektu arhitekta Janka Josipa Grahora, iz građevinskog ureda“Grahor i Klein”.

Reprezentativna dvokatnica dominira Radićevom ulicom specifičnom prekinutom linijom pročelja. Na prelomljenom dijelu pročelja na drugom katu postavljena je spomen-ploča, a na prvom skulptura Hrvatice, djelo bečkog kipara Antuna Strešnjaka. Pročelje zgrade okrenuto Kožarskoj ulici vrlo je jednostavno raščlanjeno. Jedan je od primjera visokog historicizma u zagrebačkoj arhitekturi. Na mjestu ove zgrade nalazila se prije 1880. poznata zagrebačka gostionica Zur Stadt Wien.

Zgrada je visoke kvalitete gradnje te se nalazi na iznimno zahtjevnom i strmom terenu. Ukrašena je raznim detaljima biljnih, životinjskih i mitoloških motiva: groteskama krilatih lavova, akantima, kimatijima te kipom Cerere (grč. Demetre), rimske božice plodnosti zemlje, žetve i poljodjelstva, koja odjevena kao hrvatska žena sa sela, u narodnoj nošnji, s „lajbekom“, pregačom, maramom na glavi i rogom obilja koji podsjeća na vreteno ili baklju. Cereru možemo prepoznati po pšenici koju drži u rukama. Iznad niše je hrvatski grb, niša s ukrasom u obliku školjke je između dva jonska stupa. Božica stoji na postolju stupa, a ispod nje je groteska lavlje glave. Čitava zgrada djeluje vrlo skladno i lijepo.

15

STARČEVIĆEV DOM, Trg Ante Starčevića 6

Uglovna dvokatnica s kupolom sagrađena je 1894.-1895. prema projektu Lea Hönigsberga i Julija Deutscha u neorenesansnom stilu. Investitor gradnje Starčevićevog doma bio je Dr. Josip Frank kao opunomoćenikDr.AnteStarčevića.Kaonajbolji,prihvaćenjeprojektLeaHönigsbergaiJulijaDeutscha u monumentalnom slogu talijanske renesanse. Dom je završen 17. srpnja 1895. Po završetku izgradnje dom je predan dr. Anti Starčeviću i Stranci prava. Novoizgrađeni dom Starčević je koristio do svoje smrti, svega godinu dana (umro je 1896.).

Iznad središnjeg rizalita izdiže se kupola pokrivena škriljevcem, s lanternom iznad koje je pozlaćeni ženski lik bakljonoše"Genij prosvjete", skulptura Josipa Moraka, koji zbog krila podsjeća na antičku božicu pobjede (grč. Nike, lat. Victoria). Istoimeni Trg na kojem se nalazi, svoje ime dobiva tek 1928. (do tada je Starčevićev trg bio na današnjem Svačićevom trgu). Nekada su na rubu krova – rizalitu, bile postavljene skulpturalne skupine mitoloških likova, koji su pri obnovi skinuti i nisu više vraćeni. To su bili simboli kulture i prosvjete, hrabrosti i stalnosti, časti i zdravstva te mira i jedinstva, a svjedoče o ideološkom programu doma. U njegovoj se niši danas nalazi spomenik Ocu domovine – Anti Starčeviću (rad kipara Josipa Poljana, postavljen 1999. godine), iako je sam Starčević izrijekom zabranio da mu se podižu spomenici. Od 1994. godine u zgradi Starčevićeva doma smještena je Gradska knjižnica.

16
Starčevićev dom danas Skulptura Genij prosvjete na kupoli

ZGRADA HRVATSKO–SLAVONSKOG GOSPODARSKOG DRUŠTVA, Trg Republike

Hrvatske 2- 3

Palača Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (danas Pravni fakultet) na Trgu Republike Hrvatske 2-3 sagrađena je 1877./1878. prema projektu Franje Kleina (arhitektonski ured Grahor i Klein). Treći kat zgrade je dodan 1922. – 1924, prema projektu Velimira Stiasnyja. Neorenesansnoglavnopročeljeraščlanjujesredišnjirizalitsbalkonomnaprvomkatu.Naogradibalkona četiri su ženska alegorijska kipa, zamijenjena 1967. kopijama. Kipovi predstavljaju Hore, tj. četiri Godišnja doba. Redom s lijeva na desno stoje: božica PROLJEĆE, božica LJETO, božica JESEN i božica ZIMA.

Uz glavnu zgradu nalaze se i dva simetrična bočna paviljona. Iznad tih paviljona nalaze se zabati. U sredini zabata nalazi se grb, a s njegove lijeve i desne strane okruženi su dvjema sjedećim ženskim skulpturama. Na glavnoj zgradi, u zabatima iznad prozora na drugom katu, nalaze se girlande, koje su na središnjem rizalitu raspoređene u nizu. Danas je ovo zgrada Pravnog fakulteta u Zagrebu.

17

MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT i OBRTNA ŠKOLA, Trg Republike Hrvatske 9-11

Poluugrađena četverokrilna dvokatnica razvedenog tlocrta na Trgu Republike Hrvatske 9-11 sagrađena je 1888. prema projektu Hermanna Bolléa za Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu i Muzej za umjetnost i obrt. Krilo prema Klaićevoj prigrađeno je 1903./1904. prema projektu Hönigsberga i Deutscha. Glavno pročelje oblikovano je u stilu njemačke neorenesanse. U sklopu škole bio je internat i radionice za različite obrte. Muzej je rekonstruiran između 1957. i 1962. prema projektu Stjepana Planića i Lavoslava Horvata, kada je adaptirano potkrovlje. Cjelovita rekonstrukcija zgrade s novim postavom dovršena je 1985. Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1880. godine, na inicijativu Društva umjetnosti i njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavoga kao jedna od prvih institucija takve vrste u Europi.Hermann Bolle je zaslužan za prekrasnu zgradu Muzeja za umjetnost i obrt, na današnjem Trgu Republike Hrvatske. Središnji ulazni dio zgrade ima trokutni zabat, u čijem je vrhu niša s alegorijskom grupnom skulpturom (majka i dvoje djece).

18
Alegorijske figure na pročelju zgrade Muzeja za umjetnost i obrt (Majka i dvoje djece, simboli obrta i umjetnosti)

ZGRADA ARHEOLOŠKOG MUZEJA, Zrinski trg 19

Prekrasno zdanje palače Vranyczany-Hafner danas je dom zagrebačkom Arheološkom muzeju. Palača se nalazi tik do parka Zrinjevac, izgrađena je za karlovačkog industrijalca Dragana VranyczanyDobrinovića 1878.-1879. godine. Za projekt je zaslužan zagrebački graditelj Ferdinand Kondrat. Neorenesansno glavno pročelje inspirirano je talijanskom arhitekturom 16. st. i bogato ukrašeno. Drugi vlasnik zgrade Radivoj Hafner, zaslužan je za neke izmjene unutar palače, koje je izveo Vjekoslav Bastl, od 1916. do 1919. godine. U vrijeme Prvog svjetskog rata uređuje prizemlje obloženo mramorom i postavlja lift, koji je do danas najstariji lift u funkciji u Hrvatskoj. Nakon Hafnerovog bankrota izmjenjuju se u palači razne banke i osiguravajuća društva, a u vrijeme Drugog svjetskog rata postaje zapovjedni stožer Wehrmachta.

Danas je u palači Arheološki muzej od 1954. godine, koji se razvio iz odjela nekadašnjeg Narodnog muzeja, čije je osnivanje i djelovanje bilo povezano s ilirskim preporodom i kupnjom Narodnog doma 1846. godine. Na pročelju zgrade današnjeg Arheološkog muzeja dominiraju četiri visoka puna stupa u prizemlju i četiri pilastra na katu. Na stupovima su groteske s lavljim glavama, ukrašene girlandama. Na pročelju su nekoć stajale i skulpture četiriju Godišnjih doba koje su kasnije uklonjene.

19

UMJETNIČKI PAVILJON, Tomislavov trg 22

Umjetnički je paviljon jedna od najljepših i najpoznatijih građevina grada Zagreba. Mogućnost ostvarenja izgradnje Umjetničkog paviljona ukazala se pripremama za Milenijsku izložbu u Budimpešti, čije se svečano otvaranje planiralo za 2. svibnja 1896. godine. Na nagovor slikara Vlahe Bukovca, hrvatski umjetnici traže da se u Pešti sagradi vlastiti, poseban montažni umjetnički paviljon čiji će se željezni kostur poslije izložbe prenijeti u Zagreb. Paviljon umjetnosti u Budimpešti podigla je tvrtka Danubiuspremanacrtima mađarskiharhitekataKorbaiGiergla.Nakonzavršetkaizložbe,željezniskelet hrvatskoga paviljona prenosi se u Zagreb. Krovna čelična konstrukcija iz Budimpešte postavljena je na trg ispred glavnog željezničkog kolodvora, na Trg Franje Josipa. Tako se zvao današnji Trg kralja Tomislava. To je bio i početak Umjetničkog paviljona, prve i jedine zgrade u Zagrebu namijenjene isključivo izlaganju i likovnim umjetnostima. Radovi su povjereni bečkim arhitektima Hermannu Hellmeru i Ferdinandu Fellneru. Gradnju su izveli zagrebački graditelji Hönigsberg i Deutch, pod nadzorom gradskog inženjera Milana Lenucija. Zgrada Umjetničkoga paviljona je dovršena i svečano otvorena 15. prosinca 1898. velikom izložbom Hrvatski salon

Pročelje zgrade ukrašeno je bogatom figuralnom plastikom; na vrhu je postavljeno poprsje zaštitnice lijepih umjetnosti

grčke božice Atene Parthenos, koje je izradio kipar Ignjat Franz. Na sva četiri pročelja mogu se vidjeti motivi grba grada Zagreba. Od slavnih stranih umjetnika postavljena su poprsja Michelangela, Raffaela i Tiziana, dok hrvatske predstavljaju Celestin Medović, Julije Klović i Karpat Istranin. Na ulazu stoje alegorijske skulpture Slikarstva i Kiparstva, djela Rudolfa Valdeca. Ostatak kiparskih i ukrasnih radova obavila je radionica Reinholda Völkela iz Beča.

20

KUĆA EUGENA RADA, Strossmayerov trg 7

Kuća Rado sagrađena je 1897.-1898. godine za dr. Eugena Rada na Trgu J. J. Strossmayera. Ugaona

najamna stambena trokatnica, sagrađena je po projektu Ignjata Fischera. Ovo je najranija građevina u povijesti zagrebačke arhitekture na čijem se pročelju uočavaju elementi secesije. Zgrada se odlikuje vrlo jednostavnim rješenjem pročelja na donje dvije etaže, a dva kata izrazito su bogato raščlanjena kombinacijom baroknih i secesijskih motiva (pod utjecajem bečkog arhitekta Otta Wagnera). Zgrada je bogato ukrašena štukaturama na čitavompročelju,osobito na višimkatovima i potkrovlju,a na uglovima zgrade ističu se karijatide i drugi mitološki likovi. Pročelje je bogato ukrašeno biljnim ornamentima akanta, girlandama, groteskama, okruglim medaljonima s inicijalima vlasnika kuće itd. Na Trgu bana Jelačića nalazi se još jedna zgrada Eugena Rada s četiri alegorijska lika na balustradi krova.

21

ZGRADA DRŽAVNOG ARHIVA – Sveučilišne knjižnice, Marulićev trg 21

Ovo je jedno od najboljih ostvarenja kasne bečke secesije u Hrvatskoj i moderne europske arhitekture. Monumentalna zgrada, prvotno namijenjena za Sveučilišnu knjižnicu, a kasnije za Državni arhiv, podignuta je od 1911. do 1913. godine prema projektu arhitekta Rudolfa Lubynskog. Građena je kao Kraljevska sveučilišna biblioteka i Kraljevski zemaljski arhiv. Zamišljena je kao samostalna zgrada u perivoju, a lokacijom pripada Lenucijevoj potkovi. Zgrada je pokrivena kupolom koju izvana naglašavajučetirialegorijske skulpturesova koje nose zemaljskukuglu, simboli Atene iMinerve,božica mudrosti. Sova je središnji ikonografski lik figuralne opreme zgrade knjižnice. Na glavnom pročelju postavljeni su reljefi s alegorijskim kompozicijama koje upućuju na četiri fakulteta koji su početkom 20. st. postojali na Zagrebačkom sveučilištu: teologija, filozofija, pravo i medicina. Djelo su Roberta Frangeša Mihanovića. Reljef na zabatu s južne strane zgrade Sveučilišne knjižnice je alegorija Prosvjete, djelo je kipara Rudolfa Valdeca.

22

ZGRADA bivšeg hotela Imperial, Frankopanska 8

Zgrada bivšeg uglednog hotela Imperial, kasnije Hotelijersko – turistička škola, izgrađena je 1893. godine. U hotelu Imperial u Frankopanskoj ulici izgrađeno je 1911. godine svratište.Od proljeća do ljeta god. 1907. godine u hotelu Imperial glumac Josip Freundenreich uredio je i prvi zagrebački Cabaret, u kome su nastupali poznati glumci, pjevači i zabavljači toga vremena (nekada je upravo Frankopanska ulica imala najviše hotela i svratišta). Trokatna zgrada je bogato ukrašena s prednje strane raznim arhitektonskim ornamentima, kao i druge zgrade toga vremena. Ono što se do danas posebno ističe je portal, tj. ulaz u zgradu koji krase dvije raskošne karijatide, koje podignutom rukom drže stup iznad sebe. Od 1963. godine hotel je pretvoren u Hotelijersko-turističku školu.

23

Zgrada bivše Vojne akademije, Berislavićeva 12

Zgrada u Berislavićevoj 12 (nosi ime po banu i biskupu Petru Berislaviću), primjer je prekrasne secesijske arhitekture, izgrađena 1901. godine. Nakon nedavne obnove vidi se koliko je različitih dekorativnih elemenata bilo na fasadi, koji su vrlo uspješno obnovljeni i restaurirani. Zgrada je nekad bila vojna akademija, a projektirao ju je Vjekoslav Heinzel. Ostali smo oduševljeni koliko lijepih dekorativnih elemenata kriju zagrebačka pročelja, koja su nažalost najčešće toliko zapuštena i oštećena da se njihova ljepota niti ne vidi na prvi pogled, jer je sve skriveno ispod sivila, napuknute ili oštećene žbuke. Ova zgrada pokazuje pravu ljepotu i bogatstvo ornamenata, koju kriju zagrebačka pročelja kada se obnove i održavaju kao zaštićeno kulturno dobro grada Zagreba.

24

KUĆA KALLINA, na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice 20

Na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice u Zagrebu ponosno stoji zapanjujuće secesijsko zdanje – Kuća Kallina. Sagrađena početkom 20. stoljeća, ova zgrada i dalje ne dozvoljava prolazak bez divljenja i pogleda na njezino pročelje. Građevina je dobila naziv po svojemu prvome vlasniku, bogatom industrijalcu Josipu Kallinu. Inače, Kallina je bio direktor tvornice keramike, pa nije ni čudno što je mogao uživati u takvoj arhitektonskoj ljepotici u središtu grada; želio je stvoriti unikatnu seriju keramičkih pločica koje neće biti za prodaju, već služiti kao trajni ukras pročelja njegove zgrade. Kuća Kallina sagrađena je pod vodstvom znamenitog arhitekta Vjekoslava Bastla, značajnog za promociju secesije u Zagrebu. Trokatnica s balkonima na uglovima opločena je plavim i žutim keramičkim pločicama te ispunjena floralnim motivima koji joj daju prepoznatljiv secesijski štih.

25
26
Prekrasni detalji Kuće Kallina

LITERATURA i IZVORI:

1. Cvitanović, Đurđica. Arhitektura monumentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba, na poveznici: https://hrcak.srce.hr/file/425406

2. Damjanović, Dragan. 2014. Zagreb: Arhitektonski atlas. AGM. Zagreb.

3. Dobronić, Lelja. Zagreb. 1997. Buvina. Zagreb.

4. Hrvatska umjetnost: Povijest i spomenici. 2010. Ur. Pelc, Milan. Institut za povijest umjetnosti; Školska knjiga. Zagreb.

5. Kampuš, Ivan; Karaman, Igor. 1994. Tisućljetni Zagreb. Školska knjiga. Zagreb.

6. Knežević. Snješka. 2003. Zagreb u središtu. Barbat. Zagreb.

7. Sušanj, Bruno. 2006. Zagreb (vodič). Masmedia. Zagreb.

8. Škunca, Antonija. Antički motivi na zagrebačkim pročeljima. 2015. Diplomski rad na poveznici: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8787/1/%C5%A0kunca,%20Antonija%20dipl.%20rad.pdf

9. Trinajstić, Petar. 1996. Zagreb hrvatska metropola. Naklada C. Zagreb.

Učenici 2. razreda koji su istraživali povijesne zgrade u Zagrebu i njihovu

arhitektonsku ornamentiku

Učenica 2. a - Franka Herceg

Učenici 2. b - Petar Filipović, Marko Matušek, Gabrijel Brlečić, Karla Renić, Luka Pietri, Laura Lovrić, Rebecca Antonia Krešo, Filip Fistanić

Učenici 2. d - Lana Tokić, Gabriel Ćiković, Andrea Žgela, Tiara Salahor

Učenice 2.e - Ivana Pavić, Ema Dolački, Ana Burić

27

Mali rječnik arhitektonskih pojmova

AKANT

Listovi akanta (tratorka) su najčešći ukras na korintskim kapitelima, pogrebnim kolima, odjeći velikih ljudi. Akant se općenito koristi kao čest arhitektonski ukras. Simbol je neobrađene zemlje, kao i djevičanstva. Simbolika akantova lišća dolazi od bodlja te biljke (lat. acanthus mollis); u početku se koristio u nadgrobnoj arhitekturi kao simbol kušnji života i smrti koje su uspješno svladane.

ARA PACIS (žrtvenik mira)

Ara pacis je mramorni spomenik, kojeg su od 13. do 9. g. pr. Kr. podigli car Oktavijan August i senat na Marsovu polju (Campus Martius)uRimu,uznakzahvalnostizacarevsretanpovrataksvojnih pohoda u Siriji, Hispaniji i Galiji. Nakon posvećenja, Ara pacis se koristila kao oltar za prinošenje žrtava božici mira (Pax). Jedna od osobitih značajki ovoga oltara je da je on trijumfalni spomenik bez ikakvog slikovnog prikaza trijumfa. Ara pacis Augustae je visoka 6 metara, s bazom 11x10 metara, sa žrtvenikom u sredini. Na zidovima, koji sa stubištem tvore četverokut, protežu se u dva niza bogato urešeni mramorni reljefi s prizorima iz grčke mitologije, svečane povorke carske obitelji, svećenika i građana te biljni ornamenti i girlande. Osobito je poznat reljef koji prikazuje božicu zemlje, Tellus, koja drži dvoje djece, simbol plodnosti. S desne strane, na morskom čudovištu, sjedi ženski lik koji simbolizira vodu, a s lijeve strane, na labudu, žena koja simbolizira zrak.

ARABESKA - arapski, linearni ornament sastavljen od isprepletenih stiliziranih geometrijskih i biljnih motiva. Poznat je već u antičkoj dekorativnoj plastici, a tipičan je za islamsku umjetnost, koja otklanja prikazivanje ljudskog lika. Arabeska se primjenjuje u vrijeme renesanse u Italiji, odakle se proširila na sve zemlje i održala se preko baroka, klasicizma i secesije do danas (s najviše fantazije razvila se u ornamentiranoj grafici).

AMBLEM - simbol, znak, grb, uklesan u kamen i žbuku.

ARHITRAV

U antičkom graditeljstvu to je kamena greda koja na vrhovima stupova nosi konstrukciju krova. Iznad njega obično dolaze još friz i vijenac. Sama riječ je složena od grčke riječi arhi – „glavni“ i latinske trabs, bis f.

„greda“. U dorskom redu u pravilu je gladak, dok u jonskom i korintskom je razdijeljen u tri vodoravne trake.

ARKADA - luk između dva stupa, niz lukova koji počivaju na stupovima

ATIKA - zid iznad glavnog vijenca koji zaklanja krov; niski kat iznad glavnog kata u renesansnim palačama; gornji dio slavoluka.

ATLANTI - stupovi u obliku ljudske figure koji nose neki teret nad glavom, najčešće podupiru portale, balkone ili grede.

28

BALUSTRADA

Balustrada (talijanski), ukrasna i funkcionalna ograda balkona, stubišta i sl. sastavljena od niza međusobno sastavljenih kamenih, drvenih ili metalnih stupića, balustera. To je ograda balkona, terase, galerije, stubišta i sl. Sastoji se od niza međusobno povezanih kamenih, drvenih ili željeznih stupića ili od ornamentalno obrađenih ploča, s ravnim rubom kao naslonom na gornjem dijelu (tzv. puna balustrada). Ima praktičnu i dekorativnu namjenu u pojedinačnim građevinama i urbanističkim cjelinama (trgovi, mostovi, vidikovci, balkoni i sl.).

BIFORE

Bifore - prozor podijeljen stupićem na dva dijela od kojih je svaki lučno presvođen. To je prozorski otvor okomito podijeljen u dva jednaka dijela. Uobičajeno je razdvojen s jednim stupom ili pilonom (ili na neki drugi način). Iznad stupa dolazi arkada s dva luka. Ponekad su unutar tih lukova bili kojekakvi dekorativni elementi, djeteline s tri ili četiri lista. Gotika je obožavala uske elegantne bifore, na svojim katedralama, ali su se zadržale i u renesansi. Nakon toga bifore izlaze iz mode, ali se vraćaju u 19. stoljeću, za vrijeme historicizma i ponovnog otkrića starih stilova (gotike i romanike)

DENTIKULI

To su ukrasi na svodovima i stupovima u obliku zuba (lat. dens, ntis m, deminutiv: denticulus). Javljaju se u klasičnoj grčkoj (u jonskom i korintskom stilu) i rimskoj arhitekturi te kao ornament arhitekture 18. stoljeća. To je friz koji se proteže u traci, odijeljen je od ostalih dijelova nizovima manjih isturenih blokova, koji podsjećaju na zube. Primjere dentikula možemo vidjeti na prozoru prvog kata zgrade u Gajevoj 17, na krovnom vijencu u Gundulićevoj 29, na krovnom vijencu u Ilici 12 i drugim zagrebačkim zgradama.

EDIKULA (lat. aedicula – kućica, mali hram)

U grčkoj ili rimskoj arhitekturi naziv za mali, najčešće samostojeći hram, oltar kućnih božanstava, Lara i Penata. Mogao je biti i u obliku niše s polustupovima ili stupovima i zabatom. Kasnije se edikule ugrađuju kao arhitektonski ukras na slavoluke, javne građevine (npr. CelzovaknjižnicauEfezu),gradskavrataitd.Odrenesansedo danas, edikula je arhitektonski okvir vrata ili niše, koji se sastoji od dva stupa, entablature i timpana (zabata).

FESTON (GIRLANDA)

Feston je arhitektonski ukras koji prikazuje zeleno granje, cvijeće i plodove isprepletene u dugi dekorativni lanac, često dodatno ukrašen vrpcama koje ga učvršćuju i povezuju. U arhitekturi se javlja kao reljefni ornament od kamena, sadre, terakote i drva. Poznat je u doba antike, u renesansi, baroku i klasicizmu. U rimskoj umjetnosti feston se javlja u zidnom slikarstvu, mozaiku, štuku te kao skulpturalni ukras na vazama, žrtvenicima, sarkofazima, no najprije u arhitekturi. U istom značenju se koristi i pojam girlanda.

FRESKA

Freska je tehnika, odnosno vrsta zidnog slikarstva. Na svježe pripremljenom sloju žbuke slika se vodenim bojama, tako da se boje, dok se suše, trajno vezuju za podlogu. Ova tehnika zahtjeva brzinu i potrebnu slikarsku vještinu, jer su naknadne promjene moguće tek uklanjanjem čitavog sloja žbuke i ponovnim slikanjem. Freske se slikaju i na suhoj površini zida raznim vrstama tempere.

29

FRIZ

Friz (fr. frise) - ukrasna kompozicija u obliku vodoravne trake ili vrpce, koja uokviruje jedan ili drugi dio arhitektonske strukture. Jedno od glavnih obilježja antičke arhitekture je trabeacija, tj. vodoravni element koji stoji na stupovima i sastoji se od tri dijela: arhitrav, friz i vijenac. Friz, dakle, stoji vodoravno na arhitravu i sastoji se od triglifa i metopa, koje mogu biti ukrašene reljefima. Ukrasi ispod triglifa u obliku šest kapljica zovu se guttae (lat. kapi). Entablatura bez friza naziva se nepotpuna, a bez arhitrava - lagana.

GIRLANDA

Girlande–dekorativnireljefniilislikanivijenacsacvijećemivoćem, pojavljuje se kao ukrasni motiv u antici i renesansi, najčešće prati vijenac ili uokviruje prozore, vrata ili istaknuta obilježja. girlanda (talijanski ghirlanda: ukrasni vijenac), vijenac od lišća, cvijeća i plodova, isprepleten vrpcama, ovješen na dva kraja. Služi kao prigodan ukras, u arhitekturi se javlja kao reljefni ornament od kamena, sadre, terakote i drva (obično se naziva feston).

GROTESKA

U arhitekturi, groteska ili himera je fantastična ili mitska figura (ljudska ili životinjska), prikazana na dramatičan način, koja se koristi u dekorativne svrhe, isklesana od kamena. Himere se često opisuju kao gargojli (vodorige), iako se izraz gargojl tehnički odnosi na figure isklesane posebno kao završeci izljeva koji odvode vodu sa strana zgrada.

KAPITEL

Kapitel (latinski capitellum: glavica), arhitektonski element, glava stupa, gornji istaknuti dio koji nosi teret luka ili grede; često ukrašen biljnim i figuralnim motivima. Prvi kapiteli (lotosov, palmin i papirusov kapitel) pojavili su se u egipatskoj umjetnosti. U antičkoj Grčkojpooblikukapitelarazlikovalisusestiloviuarhitekturi:dorski se kapitel sastojao od spljoštena okrugla jastuka na kojem je bila kvadratna ploča, jonski od voluta, korintski je imao čašku ovijenu akantovim lišćem. Rimski kompozitni kapitel kombinacija jonskoga i korintskoga. Kasnije su u arhitekturi korištene sve vrste kapitela na stupovima kojima su se ukrašavala pročelja zgrada.

KANELIRE

Kanelire - vertikalni žlijebovi ilibrazde nastupovima koji seugrčkoj arhitekturi prvi put javljaju na dorskom stupu. Kanelire nalazimo na sve tri vrste stupova grčkih klasičnih redova; dorskom, jonskom i korintskom, kao i na kasnijem rimskom kompozitnom stupu.

KARIJATIDE

Pojam u arhitekturi koji se odnosi na ženske kipove čija je uloga stupa ili potpornja. U antičkoj Grčkoj karijatide su bile ritualne Artemidine plesačice iz naselja Karije na Peloponezu. Pojavljuju se u egipatskoj, indijskoj i grčkoj arhitekturi, a koriste se i u renesansnoj, baroknoj i kasnijoj arhitekturi. Čest su motiv u arhitekturi, a nalazimo ih i na zagrebačkim zgradama. Kolonada – niz stupova povezanih ravnom gredom.

30

KARTUŠA

Kartuše - glatka ploha s okvirom, koja podsjeća na savijeni papir a nosi dekorativni reljefni natpis, grb ili amblem, ili služi samo kao ukras na zgradi, često uokviren floralnim motivima, palmetama i sl.

KIMATIJ

Izvorno ovaj motiv dolazi iz egipatske arhitekture i prikazuje rascvjetali lotos koji se izmjenjuje sa zatvorenim cvijetom lotosa. U grčkojarhitekturi,tojedekorativninizstiliziranogališćanaarhitravu ili kapitelu. Ovaj ukrasni motiv razvija se iz korintskog reda, obložen je nizom stiliziranih listova koji su povijeni prema dolje. Kimatiji se nalaze na mnogim zagrebačkim pročeljima kao ornament.

KUPOLA

Kupola - svod u obliku šuplje polukugle, koji se konstruira izravno na zidovima prostora ili na tamburima, nad okruglim ili kvadratnim tlocrtom. Često se između kupole i pandantiva umeće cilindrični tambur. Najčešće se na vrhu kupole ostavlja otvor za svjetlo (oculus) ili tornjić (lanterna) s prozorima. Najpoznatiji primjeri kupola u svjetskoj arhitekturi su: rimski Panteon, Aja Sofija u Carigradu, bazilika sv. Petra u Rimu, Tadž Mahal, Agra, Indija; Katedrala sv. Pavla, London, Engleska; Capitol, Washington, D.C., SAD i mnoge druge.

LUK

Konstruktivni i dekorativni element u arhitekturi koji predstavlja gornji završetak otvora u zidu ili među stupovima. Rimljani su gradnju stupova preuzeli od Etruščana. Luk je vrlo često bio ukrašen girlandama, akantom, rozetama, groteskama i sl.

MASKARON

Maskaron (glava) – maska u obliku ljudskog lica, grotesknog i fantastičnog izraza (vidi: groteska). Ovaj motiv se često nalazi se na renesansnim građevinama, a i kasnije, kao secesijski dekorativni motiv, nalazi se na pročeljima građevina u obliku ženske, muške ili dječje stilizirane glave – maske s krilima, lišćem ili plodovima.

MOZAIK

Slikarska tehnika ukrašavanja zidova, podova, svodova i kupola ornamentalnim ili figuralnim kompozicijama sastavljenim od kvadratnih ili višekutnih komadića kamena, glazirane keramike, cigle, sedefa, koji se utiskuju u žbuku ili cement. Rimljani su poznavali dvije vrste mozaika: finiji, sa sitnijim komadićima

opus vermiculatum, i grublji, s većim komadićima kamena

opus tessellatum.

MURAL

To je monumentalna kompozicija (mozaik ili freska) na vanjskim zidovima ustanova, uglavnom na pročelju i većim površinama unutarnjih prostorija. Zidno slikarstvo ili mural (lat. murus - zid) je svaka vrsta slikanja na površini zida ili drugoj velikoj trajnoj podlozi.

31

MEZANIN i MANSARDA

Mezanin - polukat, etaža između prizemlja i prvoga kata. Mansarda

tiptakozvanoglomljenogkrovakojinastajesmještanjem kata u potkrovlje, niski kat. Mansarda je stambeni prostor u potkrovlju. U užem smislu se koristi za stanove u zgradama s krovom, u širem smislu se odnosi na sav iskorišteni prostor u potkrovlju. Arhitekti su osmislili različito nagnuti krov s različitih kutova. Od 19. stoljeća počele su se graditi mansarde na krovovima stambenih zgrada, gdje je uporaba prostora neposredno ispod krova.

NIŠA

Niša je polukružna ili četvrtasta udubina u zidu za smještaj različitih predmeta (kipa, poprsja, vaze), a u crkvama oltara, tabernakula i nadgrobnih spomenika. Niša se može postaviti u okvir tabernakula, poput bogato ukrašene minijaturne kuće (edikule), koja može poslužiti za relikvijar. Iako niša može biti prazna i samo pružati određenu artikulaciju i raznolikost dijelu zida, porijeklo niše sugerira namjeru da je se ispuni statuom, stavljajući nišu unutar zida kao arhitektonsko udubljenje.

PALMETA

Lepezasti ukrasni motiv koji se sastoji od stiliziranih listova palme. U središtu je jedan, najdulji list, a bočni, kraći listovi su simetrično raspoređeni sa strane. Postoje kombinacije palmeta s volutama, rozetama, jednostavnije i luksuznije izrade, s više redova. Donji dio palmete ili čašica cvijeta pretvara se u akant ili motiv koji ima karakteristike akanta. Palmete se nalaze unutar zadanih pravokutnih okvira.

PILASTAR

Pilastar je u rimskoj arhitekturi plitka vertikalna istaka na zidu, uglavnom dekorativne funkcije, pa se zbog toga razlikuje od potpornja koji ima nosivu funkciju. Kao i stup, pilastar se dijeli na stopu, stablo stupa i kapitel. Uvijek je pravokutnog oblika, pa se po tome razlikuje od polustupa, koji ima polukružni presjek.

PORTAL (lat. porta, vrata; portalis)

Glavni ulaz u dvor, palaču, crkvu ili veću zgradu; često bogato arhitektonski razveden i ukrašen reljefima, kipovima i stupovima. Polukružni luk u gornjem dijelu vrata rimsko je graditeljstvo preuzelo iz babilonske gradnje. Posebno naglašen ulaz, dekoracija oko vrata, ili konstrukcija samog ulaza ispunjena ornamentalnom dekoracijom i reljefima. Glavni portali katedrala predstavljaju vrhunac arhitektonske razvedenosti i primjene dekorativnih i plastičnih elemenata s mnogobrojnim kipovima svetaca, alegorijskih likova i biblijskih prikaza. Renesansa se vraća na antički portal s ravnim arhitravom ili polukružnim lukom. Barok zadržava taj raspored, ali ga obogaćuje u dimenzijama i detaljima, vrlo često lukove, arhitrave ili balkone iznad vrata nose karijatide ili snažni atletski likovi muškaraca atlanti ili telamoni.

32

PORTIK

U arhitekturiportik je ulazni trijem, predvorje,natkriveni ali otvoreni prostor što ga oblikuje niz stupova pred glavnim ulazom građevine. Portik je i natkriveni hodnik sa stupovima duž zgrade, a on je i prostor u obliku dvorane stupova pred zatvorenom pozadinom. U antičkoj grčkoj arhitekturi portik se prvi put javlja kod Etruščana na ulazima hramova. Rimljani oblikuju portike svojih hramova prema grčkim uzorima. Portik postaje sastavni dio arhitekture renesanse, baroka, klasicizma, a kasnije i historicizma u 19. st.

PROČELJE

Fasada (od francuskog: façade, iz talijanskog: facciata, koja je pak derivat od latinskog facies - lice, izgled) je naziv za vanjski vidljivi dio neke građevine. One su obično perforirane prozorima, vratima i ventilacijskim otvorima. Fasadom se uobičajeno zove glavno lice zgrade, dio gdje se nalazi središnji ulaz, okrenut prema trgu, ulici, parku. Fasada - jedanod najvažnijih koncepata u arhitekturi -vanjska strana svake zgrade. Postoje glavne, ulične, bočne, dvorišne i druge vrste fasada.

RELJEF

U kiparstvu predstavlja lik ili predmet koji ne stoji slobodno u prostoru nego je vezan uz ravnu površinu, uzdižući se s nje u jače ili slabije naglašenim ispupčenjima. Postoji visoki, srednji i niski reljef. Reljefi služe za dekoraciju i raščlanjivanje građevina, odnosno predmeta. Najčešći materijali od kojih se prave reljefi su: kamen, zlato, srebro i dr. Najstariji reljefi potječu iz starih istočnjačkih kultura (Egipat, Babilon, Mezopotamija, Asirija).

RIZALIT

Naziv za istaknuti dio pročelja građevine, koji u obliku višekutne, pravokutne, ovalne ili kružne izbočine u cijeloj svojoj visini izbija iz zida. U antici i srednjem vijeku je imao obrambenu funkciju, a kasnije pretežno dekorativnu. Rizaliti, prema položaju na građevini, mogu biti središnji, ugaoni i pobočni. Svrha im je dinamizirati pročelja.

ROZETA

Ukrasni motiv koji je kružnog oblika te nalikuje na ružin cvijet s uljepšanim laticama. Kao ukrasni oblik primjenjuje se u ponajviše u graditeljstvu gdje velika rozeta ima funkciju prozora te se redovito nalazi na pročeljima romaničkih i gotičkih crkava.

SARKOFAG

Sarkofag je lijes pokojnika koji je ujedno i nadgrobni spomenik, načinjen od mramora, kamena, drva, pečene gline ili metala. Riječ sarkofag u doslovnom prijevodu znači „kamen koji jede meso“. Bili su namijenjeni stajanju na otvorenom tj. ne u zemlji (u mauzoleju) te su oslikani ili ukrašeni reljefima. Bili su najčešće od vapnenca, koji brzo razgrađuje tijelo (otuda i ime). Rimski tip sarkofaga preuzet je od GrkaiEtruščana.Rimljanisuihgradiliodmramora. UAugustovo doba ukrašavani su reljefnimvijencima, a kasnije su bogato ukrašeni mitološkim prizorima, ali i onima iz svakidašnjega života, likovima erota, godišnjih doba i sl.

33

STUP

Stup (grčki: stílos, lat. columna) je vertikalni konstruktivni element u arhitekturi, nosač kružnog presjeka koji slobodno stoji. Uloga mu je prenošenje težine tereta (krova, greda ili luka) na tlo, no može imati i isključivo dekorativnu ulogu (obelisk i sl.). Gornji ukrašeni dio stupa naziva se kapitel. Jonski stil stupova nastaje u graditeljstvu antičke Grčke (pored dorskog i korintskog). Za razliku od dorskog, jonski stup je vitkiji, ravan i bez ispupčenja, trup stupa počiva na bazi sastavljenoj od kvadratne ploče i oblih umetaka. Kapitel (najviši dio stupa) je ukrašen spiralnim volutama u obliku puževe kućice.

DORSKI STUP

Dorski stup diže se sa stilobata, gornje površine trodijelne baze hrama. Stup se blago sužava prema gore i završava jednostavnim kapitelom koji se sastoji od ehinusa, okruglog jastučastog oblika, i abakusa ili plinte, četvrtaste ploče. Preko abakusa se na stupove prenosi teret grede (arhitrava) i istaknutog vijenca (geisona). Tijelo stupa ižlijebljeno je plitkim utorima (kanelurama). Dorski red odražava muški princip i simbolizira muško tijelo.

JONSKI STUP

Jonski stil vezan je uz ženski princip, njegove proporcije odražavaju proporcije ženskog tijela. Za razliku od dorskog stila koji je tvrđi, geometrijski dosljedniji i masivniji, jonski je stil bio mekši, elegantniji i s više odstupanja od osnovnog obrasca. Visina stupa odgovara osmerostrukom, kasnije deveterostrukom promjeru stupa, pa je on vitkiji od dorskog. Stup počiva na bazi sastavljenoj od nekoliko prstenova, a kapitel je ukrašen volutama – spiralnim oblicima koji predstavljaju uvojke ženske kose.

KORINTSKI STUP

Korintski stup odražava proporcije djevojačkog tijela. Vitruvije piše da on oponaša djevojačku gracioznost jer djevojke svojim nakitom i odjećom dobivaju još nježnije oblike. Baza i tijelo stupa jednostavni su i vrlo slični jonskom, ali je kapitel vrlo dekorativan i sastoji se od dvaju redova akantova lišća koje izrasta iz tijela stupa, grana se i spiralno uvija. Kasnije su Rimljani, preuzevši gotovo sve elemente grčke arhitekture, dali prvenstvo upravo korintskom redu koji je svojom kićenošću savršeno odgovarao monumentalnim rimskim građevinama.

ŠTUK

Štuk je smjesa sadre, mramorne prašine i vapna, koja se u žitkom stanju lako oblikuje, brzo skrućuje, a zatim polira i služi za dekoraciju unutrašnjih ili vanjskih dijelova građevine. Štuk može biti obojen ili pozlaćen; od njega se izvode i imitacije mramora. Najčešće se upotrebljava za arhitektonsku dekoraciju (reljefi na zidovima, stropovima i svodovima), a od njega se izvode i djela pune plastike.

ŠTUKATURA

U svim vremenima u izgradnji, različiti ukrasni elementi korišteni su za individualni dizajn zgrada. Svaki stil arhitekture karakteriziraju vlastiti dekorativni elementi kao što su fasadni ukrasi, štukature i intarzije koje pročelje kuće čine potpunim i lijepim. Fasadna

štukatura je najoriginalniji način ukrašavanja zgrade sa ulične strane. Štukatura - reljefna obloga zida.

34

TELAMON

Za telamon uobičajen je i naziv atlas u europskoj arhitektonskoj tradiciji, skulptura u obliku čovjeka, koja ima dekorativnu ili funkcionalnu ulogu u podupiranju stropa zgrade, balkona, vijenca itd. Može biti umjesto stupa ili pilastra. U rimskoj arhitekturi, termin Telamon se koristi za označavanje takve skulpture.

TERAKOTA

Terakota je skupni naziv za različite predmete i kiparske radove izvedene od lončarske gline pečene na visokoj temperaturi i bez glazure. U građevinarstvu terakota se koristi za izradu unutarnjih cijevi,oblaganjezidovakeramičkimpločicamaipokrivanjekrovova. Naziv terakota je iz talijanskog jezika gdje je označavao boju pečene gline koja je najčešće crvenkaste i bez sjaja.

TIMPANON

Timpan (grč. timpanon) ili zabat je površina u oblik trokuta između vodoravne i dviju kosih greda na krovu grčkog ili rimskog hrama, najčešće ukrašena reljefima i skulpturama. Izraz se koristi i za trokutne zabate iznad prozora i vrata, kojima završavaju edikule, stele ili oltarne pregrade u crkvama. Timpanon- trokutasti zabat antičkog grčkog hrama na njegovu pročelju i začelju; redovito ispunjen kipovima ili reljefima.

TRIJEM

Trijem je uobičajena vrsta dekoracije arhitektonskih objekata; omogućava da se prikažu višefiguralne scene i pejzaži.

Trijem se postavlja najčešće na frontalnoj strani zgrade (francuski fronton, od lat. frons, frontis - čelo, prednji dio zida) - završetak (obično trokutasti, rjeđe polukružni) fasade zgrade, trijema, kolonade, ograničen sa dvije krovne kosine sa strane i vijencem.

VIJENAC

Vijenac – jedan od elemenata zgrade koji se nalazi iznad ostalih greda, vodoravno je istaknut u odnosu na zid zbog čega se u kasnijim razdobljima koristi kao horizontalni element raščlambe zida.

VITICE

Vitice - ukras na fasadi i pročelju zgrade u obliku zavijutka, akantusa, vinove loze i sl.

Voluta - spiralni ukrasni element na uglovima kapitela, pojavljuje se i kao dekorativni element na fasadama

ZABAT

Zabat - trokutni završetak uže strane zgrade, element grčkog hrama koji se simbolično prenosi u arhitekturu kasnijih razdoblja. Zabat u širem smislu označava svaki trokutasti završetak uže strane neke zgrade, ili njezinog portika ili kompleksnijeg istaka (rizalita), čiji donji rub čini vodoravni vijenac, a gornje rubove kose stranice krova. Ovisno o vrsti, namjeni i vremenu nastanka zgrade, zabatna polja mogu biti ispunjena dekoracijom ili prazna. Zabat označava i trokutasto polje iznad niša, prozora i vrata.

35

LITERATURA I IZVORI:

1. Enciklopedija likovnih umjetnosti. Sv. 1 – 4. 1959. - 1970. Urednik Mohorovičić, Andre. Leksikografski zavod. Zagreb.

2. Mueller, Werner; Vogel, Gunther. 1999. Atlas arhitekture. Sv. 1 i 2.Golden marketing. Zagreb.

3. Razni mrežni izvori (od Wikipedije do mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije)

Učenici koji su prikupili pojmove za mali arhitektonski rječnik:

Učenici 2. d razreda - Ana Burić, Dominik Dedić, Borna Rezo, Martin Knežević, Jakov Šitum

Laura Herceg, Amalija Ahmedi Petković, Matea Kralj, Nika Grgić

Učenici 2.b razreda - Filip Fistanić, Petar Filipović, Marko Matušek, Gabrijel Brlečić, Karla Renić, Tea Valentić, Laura Škrapec

Učenice 2. c razreda - Paola Anić, Ema Palikuća

Učenice 2. e razreda - Ivana Pavić, Ema Dolački

Učenica 2. a razreda - Franka Herceg

36

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.