Uvod - PROČELJA ODABRANIH ZAGREBAČKIH ZGRADA

Pojamkoji se u literaturipojavljuje podraznimnazivima kao što su historicizam,historijskiili povijesni stil, zapravo označava isto stilsko razdoblje. Historicizam se odnosi na pojavu u europskoj arhitekturi, skulpturi i primijenjenoj umjetnosti 19. stoljeća, nastaloj buđenjem interesa za prošlost, a povodi se za umjetničkim oblicima prošlih stilova i primjenjuje njihove elemente u suvremenom oblikovanju. Doba historicizma u Europi započinje ranije od njegove pojave u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se rani historicizam počinje širiti 1850-ih godina zbog utjecaja Beča u vrijeme Bachovog apsolutizma. U kasnom razdoblju historicizma u Hrvatskoj gradi se u neobaroknim i neoklasicističkim oblicima. Historicizam nestaje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pojavom secesije.

Hrvatski se historicizam ne može staviti u isti vremenski okviri kao europski, ali može se primijetiti gradnja i primjena arhitektonske plastike karakteristične za historicizam u periodu od 1850. do 1910. g. Dekoracija ranog historicizma spaja elemente antičke i srednjovjekovne arhitekture. Pojavljuju se biljni ornamenti kao što su vitice vinove loze, lišće akantusa i sl. Kao tema dekoracija pojavljuju se muze i bogovi iz mitologije u raznim odjevnim kombinacijama, u aktu ili poluaktu. Dekoracije koje se koriste uglavnom su industrijski proizvod od terakote. Strogi historicizam ima dekorativne elemente raspoređene iznad trokutastih prostora, iznad luka prozora i portala, a to su najčešće ženske figure koje se podređuju tim okvirima. Slobodne figure koje su statične postavljene na gornji vijenac, atiku ili na posebna mjesta poput altana. Rijetko se pojavljuju likovi u grupama. Primjer strogog historicizma je zgrada Hrvatsko - slavonskog gospodarskog društva na Trgu RH 2 i 3 (1877./1878.) i Sudbena palača na Zrinskom trgu 3 (1876 /1877 ). U kasnom historicizmu figuralna dekorativna plastika probija arhitektonski okvir. Javljaju se dugački horizontalni reljefi puni figura. Najviši domet u tom razdoblju je zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U to vrijeme sagrađena je zgrada Glavnog željezničkog kolodvora, Starčevićev dom, Umjetnički paviljon i Prva hrvatska štedionica u Oktogonu. Ornamente koje prepoznajemo na pročeljima različitim simbolima i prikazima naglašavaju namjenu arhitekture. U tom se razdoblju grad širi prema jugu i nastaje tzv. „Zelena potkova“ prema zamisli Milana Lenucija (1849. – 1924.), a zamišljena kao zelena površina trgova i parkova okružena javnim i stambenim zgradama. Biskup Juraj Haulik (1788.

1869.) koncepcijom parka Maksimir označava period ranog historicizma. Utjecajni arhitekti tog doba bili su Franjo Klein, Janko Nikola Grahor i Janko Jambrišak.Fazavisokoghistoricizma počinje Kleinovimreprezentativnimpročeljemna sjecištu Mesničke ulice i Ilice. Građevine nastale u tom razdoblju obilježavaju plastičnija rješenja pročelja s obiljem skulpturalnih dekoracija i elementima neorenesanse. Zagrebački arhitekti koji dominiraju u ovom razdoblju su Herman Bollé, Janko Josip Grahor, Martin Pilar, Janko Holjac i Josip Vancaš.

Istaknuti projekti ovog razdoblja su zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj 6a (1874./1875.), palača Buratti na Zrinjevcu 3 (1876./1877.) i zgrada Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva na Trgu Republike Hrvatske 2 i 3.

Rijetko je neki umjetnički pokret bio toliko osebujan kao što je to bila secesija koja je dominirala krajem 19. i početkom 20. st Za sobom je ostavila prekrasne objekte prepune floralnih i geometrijskih ornamenata koji i danas plijene svom ljepotom. Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. st., kada još uvijek uvelike prevladava historicizam. Najranija secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanje atelijera Hönigsberg & Deutsch, te arhitekta Vjekoslava Bastla. Bastl gradi objekte Trgovačko-obrtničke komore i Obrtnog muzeja (danas Etnografski muzej 1901.), i kuću Kallina (1903.), značajnu po upotrebi polikromiranih keramičkih pločica na pročelju, po uzoru na bečku Majolikahaus. Bastl je također autor projekta za raskošne zgrade na Trgu bana Jelačića, kuću Rado (1903.) i Elsa-fluid dom (1905.). Ova ostvarenja hrvatske secesije pod izravnim su utjecajima bečke secesije i arhitekta Otta Wagnera, kod kojega se školovao i sam Bastl. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti Ignjat Fischer, Aladar Baranyai i Dionis Sunko. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta Rudolfa Lubinskog (Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, dovršena 1913. godine). Nakon potresa 1880. godine kreće obnova i izgradnja Zagreba. U Hrvatsku dolazi arhitekt Hermann Bollé koji je zaslužan da se Zagreb pretvorio u metropolu. Neke od njegovih građevina su Zagrebačka katedrala, Zgrada HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu),kompleksgrobljaMirogoj(arkade,kapelaKristaKraljaibrojnispomenici),kurijanaKaptolu, stambena zgrada u Žerjavićevoj ulici, kapelica na Ilirskom trgu i druge.

Motivi koje možemo usporediti s antičkim motivima krase brojne zgrade grada Zagreba i dovoljno je prošetati gradom i podignuti pogled kako bi postali očarani novom slikom grada koju u užurbanom životu ne primijetimo. Historicističke skulpture koje možemo vidjeti na pročeljima u potpunosti ne odgovaraju svim značajkama antičkih skulptura, ali možemo prepoznati zajedničke atribute, položaj tijela ili odjeću koja odgovara prikazima. Moguće je da su skulpture direktno kopirane iz drugog umjetničkog razdoblja koji se poziva na antiku zbog čega dolazi do manjih odstupanja kod prikaza. Ideja za bogatim ukrašavanjem pročelja stambenih zgrada nastala je kako bi se imitirale bogate gospodarske palače. Arhitektonska plastika koju vidimo na bogato ukrašenim historicističkim zagrebačkim pročeljima možemo usporediti s antičkim motivima. Historicizam se odlikuje obiljem dekoracija od geometrijskih, biljnih, životinjskih do ljudskih prikaza, koji svoju inspiraciju crpe iz raznih umjetničkih razdoblja. Najčešći motivi vitice na biljnim ornamentima, atributi skulptura ili položaj tijela životinja na reljefima, navode nas na djela koja su direktno ili indirektno utjecala na njihovo oblikovanje. Iako ne možemo tvrditi da su umjetnici direktno kopirali određeno antičko djelo možemo ustanoviti motive koji su ih vjerojatno inspirirali. Vegetabilna ornamentika i skulpture helenizma možemo usporediti s historicističkim skulpturama zagrebačkih pročelja. Historicizam se povodi za umjetničkim oblicima prošlih stilova i primjenjuje njihove elemente u suvremenom oblikovanju. Ornamente koje prepoznajemo na pročeljima kao arhitektonsku plastiku, ukazuje na različite simbole i prikaze koji naglašavaju namjenu arhitekture.

KUĆA ROSENFELD, Mesnička 1

Ključna zgrada u razvoju historicizma u Zagrebu i remek djelo arhitekta Franje Kleina je kuća koju je na prijelazu Mesničke ulice u Ilicu sagradio za uglednog zagrebačkog zlatara i trgovca Israela Rosenfelda 1867. g. Građena je u neorenesansnom stilu, a uporabom dekorativnih i strukturnih elemenata najavljuje visoki historicizam. Janko Nikola Grahor je napravio tlocrtnu organizaciju, a Franjo Klein izgled pročelja. Klein i Grahor su ovom zgradom pokazali svo svoje umijeće gradnje na reprezentativnom i delikatnom mjestu u centru grada. Uz bogatu ornamentalnu dekoraciju prvog i drugog kata, između prozora trećeg kata na konzolama je postavljeno osam ženskih figura ispred kaneliranih pilastara.

Prema originalnom Grahorovom projektu pročelja trebalo ih je biti šest. Slobodni prostori ostavljeni su samo između prvog i drugog, te osmog i devetog prozora drugog kata, čime je izbjegnuta monotonija fasade. Skulpture prikazuju grčke Muze i božice, a izrađene su u terakoti prema narudžbi iz tvornice BrausewetteruWagramu.Skulpturenoseantičkenošnjeiprikazanesuupokretutesraznimpredmetima u rukama ili na glavi.

Po redu, s lijeva na desno postavljeni su kipovi sljedećih božica: EUTERPA - Muza lirske poezije, FLORA – božica proljeća, URANIJA – Muza astronomije, POMONA - božica voća i vrtova, opet FLORA - božica proljeća i cvijeća; IZVOR; TALIJA - Muza komedije, POLIHIMNIJA - Muza himničkog i zbornog pjevanja. Dvije figure (Flora i Pomona) identične su s onima koje se nalaze na Maksimirskom portalu iz 1867. g., što ukazuje da su postojali gotovi modeli skulptura u tvornici iz koje Klein naručuje svoje kipove. Kleinova zgrada i danas privlači pozornost svojom odmjerenošću i ljepotom vanjske dekoracije.

Skulpture s pročelja kuće Rosenfeld, Mesnička 1

Uz bogatu ornamentalnu dekoraciju prvog i drugog kata, između prozora trećeg kata na konzolama je postavljeno osam ženskih figura u obliku pune plastike ispred kaneliranih pilastara. Autori koji su se bavili arhitekturom 19. st. u Zagrebu, Olga Maruševski i Lelja Dobronić, spominju pročelje obogaćeno sa sedam ženskih figura, međutim vrlo jasno možemo razaznati da ih ima osam, iako ih je prema originalnomGrahorovomprojektu pročeljatrebalobitišest.Slobodni prostori ostavljenisu samo između prvogidrugog,teosmogidevetogprozoradrugogkata,čimejeizbjegnutamonotonijafasade.Skulpture prikazuju Muze i božice, a izrađene su u terakoti prema narudžbi iz tvornice Brausewetter u Wagramu. Skulpture nose antičke nošnje i prikazane su u pokretu te s raznim predmetima u rukama ili na glavi.

Kleinov projekt pročelja, po kojemu je zgrada sagrađena, bitno je različit od početne Grahorove ideje, ali nažalost nije sačuvan. Klein je snizio prizemlje, uveo mezanin povezavši ga s prvim katom u zajedničku monumentalnu etažu i povisio drugi kat. Na taj je način uravnotežio proporcije pročelja. Broj lezena (pilastara) sa skulpturama povećao je sa šest na osam. Prozori prvog kata su manji i obrubljeni kaneliranim korintskim polustupovima, a prozori drugog kata s polukružnim stupovima sa strane koji nose trokutasti zabat iznad natprozornika. Krovni vijenac stoji na raskošnim masivnim konzolama, a završava antičko - renesansnim ornamentom unutar kojeg se pojavljuju školjke. Iako je obrada pročelja vrlo bogata, ne čini se kao da zgrada ima previše dekoracije.

GLAVNI KOLODVOR, Trg kralja Tomislava 12

Gradnja zgrade Glavnog kolodvora počela je 1890. godine, a službeno je otvorena 1892., pod imenom Državni kolodvor. Dizajn zgrade izradio je arhitekt Ferenc Pfaff (arhitekt državnih ugarskih željeznica). Zgrada je građena u neoklasicističkom stilu (glavni uzor - klasična umjetnost antičke Grčke i Rima). Ukrašena je skulpturama, dekoracijama i motivima neoklasicizma, a dugačka je oko 186,5 metara. Središnji rizalitno istaknuti dio pročelja raščlanjen je s četiri korintska stupa s mansardnim krovom i ogradomna vrhu. Štuko dekoraciju kao i figuralnu plastiku zabata s reljefom na zgradi izvelo je kiparsko poduzeće Vilim Maršenko iz Budimpešte.

Još od antičkih vremena timpan (zabatni trokut) se koristio u arhitekturi kao mjesto koje određuje komu ili čemu je zdanje (hram) posvećeno. U slučaju ove zgrade centralni lik, bog sunca – Helije, sjedi u krilatim kolima kao Veliki Putnik. Na glavi ima krunu od sunčevih zraka i u desnoj ruci nosi baklju kojom donosi svjetlo. Lijevu ruku milostivo pruža prema dolje - prema Zemlji. S lijeve i desne strane su po tri božanstva, koja simboliziraju po tri mjeseca između proljetnog i jesenskog ekvinocija (prvi s lijeva je Hermes s kaducejem), nakon kojeg Sunce odlazi polako u podzemni svijet i nastaje zima. Cijela scena je alegorija putovanja, a Hermes je i bog putnika. U nišama sa strane središnjeg prozora na pročelju postavljenesuidvijefigure,alegorijestočarstvailova.Mladaženasjanjetomnapostamentusimbolizira prirodu i izobilje koje ona daje. U drugoj niši nalazi se figura mladića (bog Pan), kao alegorija lova i prirode. Mladić preko ramena nosi obješenog pijetla sputanih nogu. Alegorija se odnosi na period jeseni, jesenski ekvinocij, kada nakon dugog i toplog ljeta noći postaju sve duže, a na simboličkoj razini Sunce umire i nastupa duga i hladna zima.