KRAJ ERE ANGELE MERKEL Odlazak velike dame svjetske politike

Posljednja dva desetljeća 20. i prva dva desetljeća 21. godine obilježile su dvije žene, obje proglašavanje najmoćnijim ženama svijeta. Margaret Thacher dobila je nadimak „Željezna lady“, Angela Merkel – „Mutti“. Već iz tih nadimaka može se razabrati razlika u načinu upravljanja zemljom i znakovitim utjecajem na svjetsku politiku.

Priredio Ante Gavranović

Kancelarkin politički put

Angela Merkel sada je u posljednjim mjesecima svog četvrtog mandata, posljednjeg, koji bi trebao završiti nacionalnim izborima 26. rujna. Samo je Helmut Kohl, kancelar koji je nadgledao pridruživanje Istočne i Zapadne Njemačke 1990. godine, obnašao dužnost dulje. Anketa Pewa prošle godine pokazala je da je Merkel vođa s najvećim povjerenjem na svijetu. Prvi je put 2005. izabrana za njemačku kancelarku, a od tada je tri puta birana u 2009., 2013. i 2018. Planira biti kancelarka do rujna 2021. godine. Proglašena je osobom godine u časopisu Time 2015., časopis Forbes deset godina zaredom svrstava je među najmoćnije žene na svijetu. Tvrtka igračaka Mattel stvorila je čak i lutku Angele Merkel Barbie. Američki i britanski komentatori, nakon izbora Donalda Trumpa, zgroženi vlastitim vođama, nazvali su je „vođom slobodnog svijeta“. Dodijeljeni su joj brojni počasni doktorati, uključujući Sveučilište Harvard u svibnju 2019. Angela Merkel je sama doktorirala 1986. iz kvantne kemije, a 2005. postala je prva žena kancelarka Njemačke. Njezin nadimak „Mutti Merkel“ („Majka Merkel“) odražava njezinu desetljećima dugu ulogu suosjećajnog i promišljenog vođe. No, ona je mnogo više od toga: de facto, ona je stvarna čelnica Europske unije i najmoćnija žena na svijetu.

Kada je Angela Merkel prvi put postala njemačka kancelarka 2005. godine, bila je virtualna nepoznanica. Kritičari su bili skeptični prema njezinoj postojanosti. Bilo je samouvjerenih predviđanja da neće preživjeti 100-dnevno razdoblje medenog mjeseca u kojem tradicionalno uživaju novi predsjednici. Sad, nakon 16 godina, slika izgleda drukčije: Merkel nije samo najmoćnija žena na svijetu već je, prije svega, simbol kontinuiteta i stabilnosti – kod kuće i u inozemstvu. Ipak se u široj javnosti, pa i njemačkoj, o njoj malo zna. Otvorena su pitanja što je pokreće i što objašnjava njezinu izvanrednu otpornost. Pa tko je Angela Merkel i što objašnjava njezinu dominaciju? Unutar njezine stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU), uspon Merkelove na političku pozornicu pomogla su dva čimbenika: bila je i izrazito kompetentna i – neugledna. Podcijenili su je, čak i pokrovitelji, stranački kolege. Helmut Kohl, dugogodišnji premijer CDU-a, koji je predsjedao njemačkim ujedinjenjem, nazvao ju je „djevojčicom“ (das Mädchen). Nikad je nije ozbiljno ocijenio kao izazivača za ulogu kancelara.

Privlačnost običnog

Čak i nakon gotovo četiri puna mandata i nakon testiranja tolerancije njemačke javnosti s njezinom politikom azila otvorenih vrata, Merkel ostaje izvanredno popularna u njemačkoj javnosti. Dio njezine trajne privlačnosti leži u nenametljivosti. Za političara je ona prilično obična. Merkel nikada nije osjetila potrebu da se potvrdi kroz uglađenu javnu sliku. Stalno nosi istu jaknu u vrtoglavom nizu boja, jer je to lakše nego odabrati nove stilove za svaki javni nastup. Njezina utemeljenost i ravnodušnost prema zamkama političkog visokog života stekli su široko poštovanje. Iako ima pravo živjeti u lijepoj službenoj rezidenciji na Brandenburškim vratima, radije boravi u malom stanu koji dijeli sa suprugom. Kad ima vremena, sama kuha hranu. Oduševljeni je ljubitelj nogometa. Fotografije nje i predsjednika Joachima Gaucka kada slave u svlačionici njemačke reprezentacije nakon pobjede na Svjetskom prvenstvu 2014. izgledaju prirodno i uvjerljivo. Na svoj podcijenjeni način Merkel prenosi sliku žene koju se ne može kupiti; koja nekako ostaje izvan privilegirane elite. I simpatičan i pomalo ponižavajući, njezin nadimak „Mutti“ (mama) kombinira uobičajene odgovore i cementira osjećaj pouzdanosti koji joj dobro služi kod glasača.

Strpljivost i pragmatizam

Velik dio uspjeha Merkel leži u njenom savršenom ovladavanju njemačkim političkim sustavom. Jednostavno, ona ima sve potrebno za pobjedu u njemačkoj politici. Oprezna je, pragmatična, strateški usmjerena, strpljiva i prožeta tradicionalnom

demokršćanskom sigurnošću da integracija interesa daje zdravu osnovu za upravljanje. Izvanredna je posrednica. Ponekad su ti atributi razbjesnili pristalice i kritičare, ali radili su za nju. Angela Merkel ima oštar instinkt za promjenama u javnom mnijenju i brzo zauzima novo tlo. Često ju se kritizira zbog „depolitizacije“ vlade. Sklona je tehnokratskom, pragmatičnom pristupu. Nakon četiri mandata postoji ozbiljna zabrinutost da „model Merkel“ upravljanja guši snažne pluralne razmjene koje bi trebale karakterizirati demokratsku interakciju između glavnih stranaka. Kritičari se posebno boje da trenutna velika koalicija Merkel (gdje vladinu vlast dijele vodeća stranka i glavna stranka oporbe) istjeruje demokratsko načelo izmjene vlasti.Budući da nema uobičajene opozicije postojećoj vladi, birači će (vjerojatno) dati protestni glas radikalnim strankama, poput desničarskih populista AfD. U svakom slučaju, ovaj pristup srednjeg puta blokira reformu zastarjelih politika. Iako su to valjani argumenti, Merkelin depolitizirani pristup zapravo je logična strategija za održivo vodstvo u njemačkom političkom sustavu. Da bi usvojila glavno domaće zakonodavstvo u Njemačkoj, vlada mora proći zakon pored parlamenta, u kojem ima većinu, već i drugo zakonodavno tijelo, Bundesrat, u kojem se ne preslikava većina savezne vlade. U praksi, svaka vlada mora se rutinski „dogovarati“ s oporbenim snagama da bi uspjela. „Dosadne“ predizborne kampanje, tako česte u njemačkoj politici, također su funkcija sustava. Gospođa Merkel to savršeno koordinira. Nedavno su medijski izvještaji istaknuli neviđenu razinu bijesa i polarizacije u poslijeratnom njemačkom mišljenju. Protuimigrantski pokret Pegida i populistička Alternativa za Njemačku (AfD) izrazili su stavove koji bi se prije samo nekoliko godina u javnom diskursu smatrali potpuno neprihvatljivima. To se prenijelo u društvo, gdje se javno mnijenje vrlo nepovoljno odnosi protiv azilanata. Neki tvrde da se ovaj novi njemački bijes ne može odbaciti jednostavno kao protestni glas za AfD, već može ukazivati na dublje nezadovoljstvo modelom Merkel. No, čini se da su brzi pogled na svijet izvana i alternativno vodstvo kod kuće uvjerili većinu glasača „da nije vrijeme za bacanje svojih igračaka iz dječjih kolica“. Desetljeće Merkel tiho je transformiralo Njemačku u svjetsku silu, istovremeno štiteći ekonomiju od najgorih posljedica krize eurozone. Tijekom poslijeratnog razdoblja njemački su glasači pokazivali snažnu sklonost predvidljivosti: „vragu kojeg poznaju“.

Mutti

Oslanjanje na Merkel i njezino dosljedno vodstvo poraslo je od njezinih prvih izbora 2005. Njezina reputacija ’Mutti Merkel’ obuhvaća ideju da je pouzdana i provjerena osobnost. Nadimak je prvi put predstavljen kao pokroviteljski izraz koji

su njezini protivnici koristili da bi je okarakterizirali kao ’mučnu majku’. Njezina stranka i pristaše preimenovali su to ime u izraz ljubavi i časti. Danas njezin brend „Mutti“ obuhvaća centrističku politiku s moralnim kompasom koji je vodi kroz krize. To je ponekad značilo biti rigidan vođa, kao u eurokrizi 2008. godine. U drugim okolnostima, poput izbjegličke krize 2015., zalagala se za humanost i suosjećanje. Manje laskava karakteristika koja je obilježila Merkelino kancelarstvo uključuje neodlučnost ili nemogućnost iskazivanja vlastitih mišljenja. Merkelina neodlučnost postala je njezin zaštitni znak, te je glagol ’merkeln’ osvojio ’Jungendwort’ ili Riječ mladih 2015. godine. Ova procjena može biti nepravedna prema kancelarkinom vodstvu u cjelini, međutim, ona je uvijek održavala određenu razinu treme kad je razmatrala posljedice svojih postupaka.

Nadišla rodni identitet

Kad je Angela Merkel započela svoj politički put devedesetih, bila je jedna od prvih žena u domaćoj politici viđenih na vodećim pozicijama, posebno u svojoj konzervativnoj stranci. Dok se penjala u redovima CDU-a, postala je poznata kao „djevojčica“ Helmuta Kohla, unatoč tome što je Merkel bila u tridesetim godinama i imala uspostavljenu znanstvenu i političku karijeru. Angela Merkel je postala istaknuta kao ženska političarka, a da se nije kandidirala „kao žena“. Ipak, javnost nije oklijevala donositi zaključke na temelju njenoga spola. Pratila ju je uobičajena seksistička pokrivenost, uključujući analizu njezinih frizura i garderobe. Međutim, kad je istupila s mjesta čelnice stranke i najavila da neće tražiti ponovni izbor 2021. godine, postala je glasnija u pitanjima žena, uključujući jaz u plaćama među spolovima i zastupljenost u politici. Ipak, i dalje se protivi da je nazivaju feministkinjom, sugerirajući da bi radije bila poznata po svom vodstvu izvan rodnog identiteta. Merkel nastavlja nadilaziti rodni identitet i nastoji biti istaknuta svojim postignućima.

Stabilnost unatoč krizama

Merkel je vodila Njemačku kroz razdoblje u kojem su se izmijenila četiri američka predsjednika, pet britanskih premijera, četiri francuska predsjednika i sedam talijanskih premijera. Merkeline godine u vodstvu bile su obilježene financijskim, institucionalnim, imigracijskim i javnozdravstvenim krizama. Unatoč burnim vremenima, ona je i dalje simbolizirala stabilnost i razum za Njemačku i svijet. Statistica je (siječanj 2021.) izvijestila da je 84 posto odobrilo cjelokupno vodstvo i rad Angele Merkel kao kancelarke. Napustiti će ured s naslijeđem dosljedno

promišljenog vodstva, dajući Njemačkoj povoljan položaj u novom svjetskom poretku. Angela Merkel, njemačka kancelarka bez alternative, donijela je niz odluka tijekom svog političkog mandata. Bila to greška ili uspjeh, na kraju je uvijek prodana njemačkom narodu kao uspješna odluka. Kancelarka nikada nije kriva ili toga nije svjesna. Ako je kritički pitate o određenim odlukama, ona nikada ne zna što je mogla učiniti bolje ili drukčije. Stoga se, u principu, sve što provodi uvijek uspije prikazati javnosti kao ogroman uspjeh. Priznati krivnju? Ne, ne! Sposobnost da jednostavno pusti očekivanja koja joj se postavljaju s često provokativnom nepomirljivošću donijela je Merkel nadimak „teflonska kancelarka“. Uostalom, uvijek hladna, odmjerena dama s Istoka već je odavno preoblikovala bivšu stranku Konrada Adenauera i Helmuta Kohla po svom ukusu.

Odlučna normalnost

U procjeni uspješnosti četiri mandata Angele Merkel valja uzeti u obzir da je imala nekoliko izrazito teških trenutaka. U trenucima pokazala se pravim europskim vođom sa čvrstim stavovima. Mrlju na uspješnost, međutim, ipak baca njen nepokolebljiv stav prema izbjegličkoj krizi. Spomenimo sve te izazove: • financijska kriza; • eurokriza; izbjeglička kriza; klimatska kriza; pandemija korone. Angela Merkel preživjela je niz domaćih i vanjskih preokreta, uključujući financijsku krizu 2008. i slom eurozone, rusku aneksiju Krima i invaziju na Ukrajinu 2014., izbjegličku krizu 2015., meteorski uspon krajnje desnice (Alternativa za Njemačku), a sada pandemija COVID-19. Na vlasti je dulje od bilo kojeg vršnjaka u glavnim industrijaliziranim zemljama, s izuzetkom Vladimira Putina. To joj je omogućilo postizanje bezbrojnih kompromisa na summitima EU-a, G-7 i G-20, kao i držanje četiriju koalicijskih vlada kod kuće (tri sa socijaldemokratima lijevog centra i jedna s pro-poslovnim Slobodnim demokratima). Nadmudrila je autoritarne vođe, saveznike, koalicijske partnere i stranačke neprijatelje. Ipak, najupečatljivije kod kancelarke ostaje njezina odlučna normalnost. Jasan, lagan glas Angele Merkel unosi potrebnu smirenost u njenu okolinu, pa i mnogo šire. Velika koalicija (GroKo) ulazi u predizborno vrijeme s tri vrlo osjetljive teme, koje će u predizbornoj kampanji igrati važnu ulogu. GroKo Angele Merkel jednostavno ponestaje vremena da pronađe adekvatna rješenja. Nekoliko mjeseci prije saveznih izbora problemi se sve više gomilaju: Nije riječ samo o mjerama za obranu od korone, gdje je neko vrijeme zaista prijetio kaos I gdje nema jedinstvenih stavova u vodstvima pokrajina. Druge dvije vrlo osjetljive teme odnose se na klimatske promjene i bolje radne uvjete u socijalnoj skrbi. Počela je prava utrka s vremenom. Oporba već očekuje neuspjeh u najmanje dvije od spomenute tri vrlo eksplozivne teme.

Angela Merkel učinila je jednu gestu svojim zaštitnim znakom: palac i kažiprst obje ruke čine dijamant. Sama Merkel u intervjuima je više puta izjavila da ovaj položaj ruku pomaže držanju tijela i promiče ravna leđa.

Recept za moć

Neprozirnost Merkelove I njena tehnokratska razboritost frustrirali su i često ogorčili one koji su željeli da Njemačka artikulira jasniju viziju svoje uloge u liberalnom svjetskom poretku, da preuzme veću odgovornost za obranu i oblikovanje tog poretka – ili samo da prizna i ublažiti utjecaj odluka zemlje na susjede i saveznike. I premda je 66-godišnja konzervativka i dalje najomiljeniji političar u svojoj zemlji, odobravanje javnosti njezine vlade naglo je opalo jer raste frustracija njenim upravljanjem pandemijom. Nadolazeći kraj ere Merkel stoga postavlja pitanja koja bi trebala imati važne pouke – ne samo za one koji je trenutno žele naslijediti. Koji je bio njezin recept za moć i može li se ponoviti? Je li njezin mandat poboljšao Njemačku, susjede i saveznike? I je li pripremila svoju zemlju za budućnost? Argumentirano je da je Merkelina nepretencioznost sama po sebi izračunat izraz moći. Jedan Nijemac opisao ju je „kao polje hodajuće sile: u razgovoru znate da ste cijelo vrijeme podvrgnuti tihom, sveobuhvatnom nadzoru.“ Radna etika legendarna je koliko i njezin loš smisao za humor, kao i apetit za informacijama i argumentima. Amerikanac koji je bio svjedokom nekih njezinih telefonskih razgovora s američkim predsjednikom Barackom Obamom rekao je da su „zvučali poput diplomskog seminara“. Njezini se ministri plaše njezinog zadržavanja u pamćenju detalja o svojim portfeljima – uključujući pojedinosti složenih tehničkih i znanstvenih pitanja, poput trgovine, digitalne tehnologije i, u posljednje vrijeme, pandemije. No ono

Angela Merkel i Helmut Kohl (1991.)

po čemu se Merkel doista izdvaja od svojih vršnjaka jest njezina sposobnost da se drži na vlasti bez obzira na sve.

Hoće li postati četvrta „velika“

S približavanjem izbora u Njemačkoj sve učestalije se postavlja pitanje: što je sa svim tim političkim kapitalom? Što će biti nasljedstvo Merkel – i hoće li zaslužiti da je se naziva velikom kancelarkom? Tri od osam poslijeratnih njemačkih kancelara zaslužuju tu titulu. Zahtjev za veličinom Konrada Adenauera bio je Westbindung – učvršćivanje mlade zapadnonjemačke republike u transatlantskom savezu pridruživanjem NATO-u i pomirenjem s Francuskom i Izraelom. Trajno naslijeđe Willyja Brandta bila je Ostpolitik: tražio je oproštaj od Istočne Europe, pao na koljena u varšavskom getu i tražio detant sa Sovjetskim Savezom. Helmut Kohl usmjerio je dvije Njemačke na ponovno ujedinjenje i odrekao se njemačke marke zbog zajedničke valute, eura, ukorijenivši ujedinjenu zemlju u EU koja se proširuje. Angela Merkel je neupitno transformirala njemačku politiku nakon hladnog rata, liberalizirala svoju stranku, predsjedala izvanrednim širenjem njemačke ekonomske i političke moći u Europi i učinila mnogo za obranu europskog političkog projekta. Pa ipak, tvrdnje o njenoj veličini nisu konačne I tek će ih povijest potvrditi.

Prije pandemije COVID-19, u doba Merkel, njemačko se gospodarstvo od duboke nevolje vratilo i postalo četvrto najveće na svijetu, s naglo rastućim životnim standardom, gotovo punom zaposlenošću i povijesnim vladinim viškovima u proračunu. Njezina ekonomska politika bila je osobito poslovno orijentirana, ali nije uspjela potaknuti hitno potrebnu tehnološku prilagodbu u ključnim industrijama ili modernizaciju fizičke i digitalne infrastrukture. Niz skandala – od manipulacije automobilskom industrijom podacima o emisijama („Dieselgate“) do lažne nesolventnosti platnog procesora Wirecard – otkrio je duboko manjkavu korporativnu kulturu i otpor odgovornosti i nadzoru. To njemačko gospodarstvo čini vrlo ranjivim na ilegalne financijske tokove, omiljeno oruđe organiziranog kriminala, ekstremista i autoritarnih protivnika. Merkel se rano kandidirala za titulu „klimatskog kancelara“ svojim snažnim zagovaranjem progresivne globalne klimatske politike. No, njezina domaća klimatska politika uplela se u mnoga proturječja njezine energetske politike: njezin odmak od nuklearne energije 2011. samo je pojačao njemačku ovisnost o ugljenu, i unatoč tome što je potrošila bogatstvo na subvencije za obnovljive izvore, zemlja je imala problema s ispunjavanjem međunarodnih zahtjeva i ciljeva u smanjenju emisije štetnih plinova.

Strpljivo premošćivanje europskih podjela

Zapis Merkel o Europi još je složeniji. Južnoeuropske zemlje zamjerile su štednoj politici nametnutoj iz Berlina tijekom krize eurozone i krivile je za uspon populista u Ateni i Rimu. Za razliku od toga, neke štedljive sjevernoeuropske i baltičke zemlje zahtijevale su izbacivanje Grčke iz eurozone nakon dužničke krize. Istočni Europljani bili su bijesni na nju zbog dobrodošlice izbjeglicama i odbili su sudjelovati u sustavu preseljenja na razini cijele EU. Liberali diljem kontinenta optužili su je da je zatvorila oči pred demokratskim odstupanjem u Poljskoj i potpuno razvijenim autoritarizmom u Mađarskoj. Sukcesija britanskih premijera, od Davida Camerona do Borisa Johnsona, zaprepaštena je Merkelinim uljudnim odbijanjem da plati bilo kakvu cijenu kako bi ih spriječila da se razvedu od EU-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je silno razočaran jer je nisu impresionirale njegove velike ideje za dublju europsku integraciju. Ipak, u mnogim je prilikama Merkel tiho i strpljivo premostila duboke europske podjele. Borila se protiv Brexita bez dogovora. Njezin potez da podrži EU-ov fond za oporavak od pandemije u iznosu od 826 milijardi dolara u svibnju 2020. dopuštajući bloku da prvi put skupi zajednički dug na tržištima kapitala – opcija kojoj se desetljećima žestoko oduprla njezina stranka – vrlo je vjerojatno spriječila raspad Unije. Odluka Merkel da 2015. godine ne zatvori granice Njemačke za ogroman izbjeglički val – „Mi to možemo“, objasnila je slavno – bila je čin humanizma. Ali nije bilo

Automobilska industrija je izvozna perjanica njemačke prerađivačke industrije

samo to. U to je vrijeme to bila jedina odgovorna stvar, jer je bio potreban veliki pritisak na manje europske susjede i balkanske zemlje, u koje su izbjeglice prvi put stigle. Većina onih koji su ostali u Njemačkoj do sada su se uspješno integrirali u društvo, pomažući industriju koja je tražila novu radnu snagu. Ipak, domaći i vanjski troškovi bili su ogromni. Njemački gradovi i države mjesecima su se borili da se nose s prilivom, a građani su smatrali da vlada traži od njih da preuzmu previše odgovornosti za pomoć pridošlicama. Njemački susjedi prigovorili su da je odluka Merkel stvorila golem poticaj za dodatne migracije.

Neizvjesnost nasljeđa

Kada je započela pandemija Merkel je bila jedna od prvih čelnica koja je shvatila da bi to mogla postati moderna verzija ranijih katastrofa, te je 18. ožujka 2020 zaprepaštenoj naciji preko televizije objavila: „Ovo je ozbiljno. I vi biste to trebali shvatiti ozbiljno. Od ujedinjenja Njemačke – ne, od Drugog svjetskog rata – nije bilo izazova poput ovog, gdje je naša zajednička solidarnost toliko važna.“ Isprva se činilo kao da ju je zemlja poslušala; u proljeće i ljeto, njemački kreatori politike djelovali su brzo, odlučno i složno. Dok je virus bjesnio negdje drugdje, broj slučajeva u Njemačkoj ostao je mali i zemlja se počela ponovno otvarati. Njemačka – i Merkel – bile su pozdravljane kao svijetli primjer vodstva. No sada se

čini da se Angela Merkel, znanstvenica, krizna menadžerica i kompromisni mešetar, suočava s najvećim neuspjehom kod kuće. Zanemarena su upozorenja za drugi pandemijski val. Rezultat je bio stravičan zimski skok; od ožujka 2021. nacionalna smrtnost premašila je 70 000. Bogata, dobro uređena Njemačka koja je 2015. preuzela zadatak integriranja jednog milijuna izbjeglica, sada se borila za isporuku testova i cjepiva. Mnogo je uzroka ovom kaosu. Zdravstvena politika je posao 16 njemačkih pokrajina. Zdravstvena uprava u zemlji prekomjerno je regulirana i neorganizirana. Ironična je činjenica da su njemački znanstvenici turskog podrijetla zajedno razvili jedno međunarodno uspješno cjepivo, Pfizer-BioNTech. Merkel se u međuvremenu čini sve frustriranijom i iscrpljenom, njezino beskrajno strpljenje je nagrizano, potrošena je legendarna pregovaračka energija. Nijemci će možda jednog dana shvatiti što je Angeli Merkel posebno nedostajalo u karakternim obilježjima njezinih triju velikih prethodnika, Adenauera, Brandta i Kohla, od kojih je svaki napustio svoj ured pod sjenom i protiv svoje volje. Njezin integritet i predanost nisu upitni – i bit će prva od njemačkih šefova vlada koja će se sama odreći vlasti. Unatoč tome, i unatoč njenim značajnim postignućima, konačna odgovornost za državu i odnose sa saveznicima i protivnicima leži upravo na njoj. To više što da samo nekoliko mjeseci uoči nacionalnog glasanja ostaje otvoreno pitanje tko bi mogao biti sljedeći njemački kancelar. Istraživanja javnog mnijenja i dalje sugeriraju da će najvjerojatnije sljedeću njemačku vladu voditi konzervativni kancelar, a zeleni kao mlađi koalicijski partneri. No, nedavni pad sreće Merkelinog CDU-a ne sluti na dobro. Sredinom ožujka CDU je pretrpio najteže poraze na dva regionalna izbora. Grozničavo i bijesno političko raspoloženje u zemlji pogoršalo se otkrićima da je nekoliko konzervativnih zakonodavaca profitiralo od koruptivnih poslova radi nabave maski za lice. U najcrnijim scenarijima govori se i o mogućem padu CDU-ove vladavine i odlasku ove stranke u oporbu. Dok Njemačka razmišlja o tome koga bi izabrala za svog nasljednika, mogla bi naučiti lekciju iz katastrofe u Fukushimi 2011. godine. Nakon potresa i tsunamija koji su doveli do najgore svjetske nuklearne nesreće od Černobila, postalo je jasno da su studije o ranjivosti arhitekture elektrane zanemarene. Drugim riječima, katastrofa je mogla, uz pravilno planiranje i djelovanje, biti izbjegnuta ili ublažena. Suvremene demokracije također se suočavaju s budućnošću sve većih kriza i preokreta. Trenutačno stanje u Njemačkoj predmet je pouke o opasnostima neuspjeha u pripremi i zaštiti sebe, svojih susjeda i svojih saveznika od sljedećeg poremećaja.