BUDUĆNOST BANKARSTVA Svijet bez banaka – san ili noćna mora

Panorama Panorama

BUDUĆNOST BANKARSTVA Svijet bez banaka – san ili noćna mora?

Digitalizacija i tehnološki napredak (pre)naglo mijenjanju okoštali financijski sustav. Najveći gubitnik mogle bi ispasti najkonzervativnije institucije – banke, dok bi tehnološki pobjednik mogao uzeti sve. Raste rizik od pojave novih monopolista koji će kontrolirati gotovo sve financijske transakcije.

Piše: dr. sc. Darko Horvatin1

Teško je zamisliti svijet bez banaka. Djelomično i zbog toga što su tako vidljive. Zamislite li horizont neke metropole, najviši neboderi su obično banke. Pogledate li New York, London, Singapur, Jakartu ili Zagreb – logotip banke svugdje blješti. Fizička dominacija banaka simbolizira njihov značaj. Većina ljudi svakodnevno komunicira sa svojom bankom – primjerice kod kupnje prehrambenih proizvoda. Kompanije preko banaka plaćaju svoje zaposlenike i dobavljače. Banke su tu i za

1 Autor je ekonomski analitičar

velike odluke, poput kupnje nekretnina ili studenskih kredita. Otkad postoji novac (u bilo kojem obliku) postojala je i institucija kod koje se pohranjivao. I ne samo to, menadžeri institucija koje su primale depozite na čuvanje ubrzo su shvatili da u normalnim vremenima ne traže svi deponenti isplatu svog novca istovremeno. To znači da ne moraju sve depozite držati u gotovini čitavo vrijeme, već ih mogu plasirati kao kredit. Tako su bankari osiguravali sredstva za privatne investicije i zaradili kamatu za sebe. Pritom su često minorizirali rizik da se posuđeni novac možda neće vratiti. O tome je 1873. pisao Walter Bagehot (kasnije glavni urednik tjednika The Economist, koji i danas pod njegovim imenom objavljuje vrhunske komentare) u knjizi Lombard Street. Prepoznavanje tog rizika dovelo je do frakcijskih rezervi koje banke drže u odnosu na primljene depozite, što ih je u jednu ruku učinilo sigurnijim za deponente, ali u konačnici i vrlo nestabilnim institucijama. Povijest kapitalizma i novca prepuna je nemilosrdnih bogaćenja praćenih čestim propastima banaka i financijskih kriza.

Nestajanje klasičnih banaka

Mnogo se toga promijenilo u bankarstvu od vremena u kojem je djelovao Bagehot. Kao nikad prije, bankarstvo je pod prijetnjom novih tehnologija, tržišta kapitala, pa čak i javnog sektora. Centralni bankari promatraju kako tehnološki divovi razvijaju brži i jednostavniji platni sustav koji bi mogao povući transakcije iz bankarskog sustava. Brine ih mogućnost da digitalna plaćanja mogu dovesti do prestanka ere opipljivog novca. Financijska regulativa i monetarna politika tradicionalno su djelovale kroz banke. Ako je taj mehanizam izgubljen, umjesto njega morat će se kreirati digitalni novac središnjih banaka. Kako je tehnologija promijenila mnoštvo djelatnosti, tako bi njen učinak na bankarstvo mogao predstavljati primjer kako ukočeni, nekonkurentni biznis zastarijeva pokraj vještih tehnoloških kompanija. Ipak, novac i bankarstvo nisu poput taksija ili novina jer su sučelje države i ekonomije. Čvrsta arhitektura monetarno-kreditnog sustava, poznatija kao bankarstvo, nije se promijenila od 18. stoljeća, smatra Sir Paul Tucker, bivši viceguverner Bank of England i sadašnji profesor na Harvardu. No, sada se pojavljuje nova arhitektura koja nosi promjene. Joseph Schumpeter je 1939. tvrdio da se gospodarske aktivnosti ne mogu, barem ne u kapitalističkom društvu, objasniti bez postojećeg monetarnog sustava. Danas je pak sasvim izgledno da će banke budućnosti igrati sve manje uloge, a možda ih i u potpunosti izgubiti, dok će digitalni novac i depozite osiguravati centralne banke, financijske transakcije provoditi tehnološke kompanije, a kredite osigurati tržište kapitala.

Rizik prelazi na centralne banke

Je li takav svijet poželjan? Banke imaju mnoštvo mana. Spore su i skupe. Sve češće više prihode ostvaruju od naknada i trgovanja nego od klasičnih bankarskih

usluga. Nemarne banke mogu dovesti do tržišnih balona i njihova prsnuća, što nanosi štetu čitavom gospodarstvu. Stoga je lako pretpostaviti, da bi banke mogle postati sporedni igrači u naletu tehnološkog napretka. Pa ipak, svijet bez banaka mogao bi prouzročiti neke probleme. Centralne banke danas malo toga osiguravaju gospodarstvu. Oko 90% novčane mase nalazi se u bankarskim depozitima, poduprtim malim rezervama kod centralnih banaka koje jamče za stabilnost sustava. To olakšava središnjim bankarima ulijevanje povjerenja u sustav jer su odmaknute od neposrednog kreditiranja. Široko korištenje novca središnjih banaka približilo bi ih tržištu, uzrokujući napuhavanje njihovih bilanci – što povećava rizik. Bankarstvo i kapitalizam čvrsto su vezani. Ekonomisti još uvijek raspravljaju zašto se i kako Velika Britanija prva industrijalizirala. Teško se oteti dojmu da je to u velikoj mjeri rezultat alkemije banaka koje su „nezaposlene“ depozite transformirale u kredite kojima su se financirali poduzetnički poduhvati. Pitanje je što bi se dogodilo kada bi centralne banke imale značajniju ulogu. Možda bi mogle izbjeći distribuciju kredita, ali je teže zamislivo da bi mogle izbjeći umiješanost na kreditnom tržištu.

Koncentracija moći

Prisutan je i širi socijalni rizik. Banke su fragmentirane, s tri ili četiri velike banke u svakoj zemlji uz više manjih banaka. Državne digitalne valute i privatne platne platforme mogle bi dovesti do koncentracije moći u jednoj ili dvije institucije. Time bi vlade ili privatni pojedinci mogli dobiti mnoštvo informacija o građanima, što bi te institucije učinilo vrlo ranjivima. Hakerski napad na američki financijski sustav koji je nakratko zatvorio JPMorgan bio je vrlo neugodan. Neki budući napad na američki Fed bio bi razoran. Tu je i potencijalna uporaba novca za društvenu kontrolu. Tijek gotovine nije moguće pratiti, ali je zato trag digitalnog novca lako vidljiv. Ekskluzivan digitalni novac može se programirati, ograničavajući njegovu uporabu. To može imati benigne posljedice poput stimuliranja kupnje zdrave hrane ili boljeg korištenja poticaja, ali i negativne kada bi se zabranilo plaćanje određenih roba i usluga (što bi restriktivni režimi svakako iskoristili). Uloga države u osiguravanju kredita, koncentracija moći u rukama tehnoloških kompanija i vlada, potencijalna socijalna kontrola i rizik novih oblika ratovanja – sve je to obuhvaćeno promjenama u bankarstvu pod utjecajem novih tehnologija.

Primat tehnologije

Banke pružaju sve financijske usluge svojim klijentima – od primanja depozita, davanja kredita, izdavanja kreditnih kartica, pa do investicijskih savjeta. Ipak, tehnološki napredak sve više dovodi u pitanje održivost takvog poslovnog modela. Utjecaj nebankarskih kompanija sve je snažniji, umanjujući značaj bankarskih bilanci koje osiguravaju kreditiranje. Tehnološki divovi koriste komparativnu prednost svojih platformi kako bi se ugurali u bankarski biznis. Čini se da je čitava industrija u škripcu

koji bi je jednog dana mogao dokrajčiti. Među najpropulzivnijim platformama su AliPay i WeChat Pay u Kini. Ant Group, financijski izdanak Alibabe, nastao je zato što je internetskim kupcima nedostajao siguran način plaćanja. Alipay je u začetku bio tek privremeni račun za transfer novca prodavateljima nakon što je zaprimljena njihova roba (tzv. escrow račun), ali je ubrzo prerastao u mobilnu aplikaciju. Prodavatelj samo treba prikazati QR kod da bi primio novac. Ovo sredstvo plaćanja brzo se proširilo i danas ima preko milijardu korisnika. U 2019. ostvaren je promet od 16 bilijuna dolara, što je gotov 25 puta više od najveće platforme izvan Kine – PayPal. AliPay i Tencent (aplikacija za plaćanje u okviru vodeće kineske chat aplikacije za online komunikaciju WeChat) obavljaju oko 90% svih mobilnih transakcija u Kini. Prvi udarac bankama predstavlja činjenica da obje kompanije zarađuju tek 0,1% svake transakcije – manje nego što banke ostvaruju po kreditnim karticama.

Moć informacija

Ipak, najveća prijetnja bankama mogla bi proizaći iz mogućnosti da tehnološke kompanije iskoriste podatke dobivene preko platnih platformi za procjenu kreditne sposobnosti i privlačenje dodatnih klijenata. Ant je već 2014. krenuo s potrošačkim kreditima, da bi do 2020. osvojio deset posto kineskog tržišta. Banke tradicionalno ocjenjuju kreditnu sposobnost klijenata temeljem povijesnih podataka i tekućeg imovinskog stanja. Krediti se najčešće osiguravaju dodatnim kolateralima, minimizirajući potrebu detaljnijeg praćenja pojedinačnog kreditoprimca. Komičar Bob Hope šalio se da će ti banka posuditi novac samo ako možeš dokazati da ti ne treba. Tehnološke kompanije danas raspolažu s daleko više informacija o

klijentima nego banke, pa dolazi do inverzne informacijske asimetrije, situacije u kojoj kreditor bolje zna hoće li dužnik moći vratiti kredit od njega samog. U zadnjih pet godina te su tvrtke plasirale oko dva posto kredita u Kini. Kao što su banke ranije otkrile, postoji sinergija između kredita i ostalih financijskih proizvoda (upravljanje imovinom, osiguranje i sl.). Kako tehnološke kompanije koriste tu činjenicu najbolje pokazuje Ant, čija je investicijska podružnica Yu’e Bao služila kao „parking“ novaca za kupnju te je ubrzo postala najveći svjetski novčani fond, nakon čega je kineska centralna banka naložila da se smanje takve operacije. Ant je promptno reagirao, nudeći zamjenske investicijske opcije te se dodatno proširio i na područje životnog, auto i zdravstvenog osiguranja.

Digitalne banke

Entuzijazam prema trgovinskim platformama dodatno je porastao zahvaljujući pandemiji COVID-19, koja je ubrzala online kupnju. PayPal je gotovo udvostručio tržišnu vrijednost tijekom protekle godine (tržišna kapitalizacija 310 milijardi dolara), postavši najvrjednija u svijetu platna platforma. Ipak, takve platforme ne mogu raditi sve što i banke jer nemaju bilance koje podržavaju kreditiranje. Prednost banaka je u posjedovanju depozita kao izvora za kredite, čak i kad ne znaju kome ih plasirati. Istovremeno je prednost tehnoloških kompanija u tome što znaju koga kreditirati, makar ne znaju iz kojih izvora. Zbog toga su pojedine platforme poželjele imati bilance. Kompanija Grab, koja uskoro izlazi na burzu (procjena tržišne vrijednosti 40 milijardi dolara), zatražila je bankarsku licencu. Ako to postane trend, tada će banke ostati u središtu financijskog sustava, premda najveće više neće biti HSBS ili Citigroup već Ant ili Grab. No većina tehnoloških kompanija izjasnila se protiv bankarskih licenci, želeći i dalje ubirati vrhnje. Naime, pravo bankarstvo je visoko regulirani i kapitalno intenzivan biznis s prihodima od oko 3 bilijuna dolara i povratom na kapital (ROE) od 5-6 posto. Tehnološke platforme pak prihoduju oko 2,5 bilijuna dolara, ali uz povrata na kapital od oko 20 posto.

Transfer financijske imovine

Jača i uloga nefinancijskih institucija čija je imovina prije izbijanja financijske krize 2007. iznosila 100 bilijuna (172% svjetskog BDP-a), da bi se do 2019. udvostručila (228% svjetskog BDP-a). Banke još uvijek dominiraju u kreditnim poslovima, ali nebankarske institucije drže već 40 posto tržišta. Promjena je najizraženija u SAD-u, koji ima dugu povijest tržišta kapitala. Val izdavanje korporativnih obveznica obilježio je 1980-te, da bi se početkom 2000-ih nastavilo s kreditiranjem stanovništva kroz sekuritizaciju, pakiranjem kredita u utržive financijske instrumente. Posljedica sloma financijskog tržišta odražava se i u činjenici da je u SAD-u danas tek 20 posto financijske imovine u bilancama banaka. Slično je i u drugim razvijenim zemljama,

pa je tako udjel financijske imovine u bankama eurozone pao s pretkriznih 60 posto na 40 posto do 2019. godine. Kod tržišta u razvoju situacija je drukčija jer su zbog nerazvijenog tržišta kapitala ovisna o bankama. Snaženje tehnoloških kompanija i tržišta kapitala je uglavnom pozitivna vijest jer poslovanje s bankama može biti vrlo skupo. Gotovo sedam milijuna američkih domaćinstava izvan je bankarskog sustava, a oslanjaju se na zalagaonice, tvrtke za unovčavanje čekova i sl. Novi platni sustavi su jednostavniji za korištenje. Tako je UPI u Indiji kroz povezivanje telefonski brojeva i bankovnih računa osigurao jeftiniji pristup financijskim uslugama za milijune stanovnika. Između 2014. i 2018. je 315 milijuna ljudi koji nisu poslovali s bankama otvorilo račune i dobilo kreditne kartice.

Pobjednik uzima sve

Ekonomija obujma važna je za oba takmaca – banke i tehnološke kompanije. Velike banke prebacuju fiksne troškove poslovnica i marketinga na sve klijente, dok ih platne platforme prebacuju na sve korisnike. Motiv za poslovanje s bankom raste njenom veličinom jer može ponuditi jeftiniju usluga ako ima više klijenata. Platna platforma pak postaje vrjednija sa svakim novim korisnikom. Regulatori se često žale na koncentriranost američkog bankarskog tržišta, ali tamo postoje četiri velike banke i tisuće manjih. U slučaju platnih platformi moglo bi na koncu biti da pobjednik uzima sve (kao što je to učinio Facebook). Današnje debate o tehnološkim monopolistima fokusiraju se na interoperabilnost, pogotovo korisničkih podataka. Ako ponašanje na mreži (online) razotkrije korisne informacije o bonitetu korisnika, bilo bi korisnije da se te informacije podijele sa svim pružateljima financijskih usluga. Ideja o podjeli podataka na taj način naziva se još „otvoreno bankarstvo“ i već je prigrljena u Europi. Ipak, ostaje zabrinutost da će platforme pokušati iskoristiti tu silu prikupljenih podataka za svoj probitak. Kineski regulatori već su pritisnuli tamošnje tehnološke kompanije (fintech) tražeći da odustanu od nekih proizvoda, osiguraju viši kapital i zatraže dodatne licence – ukratko, da izgledaju poput tradicionalnih banaka. Na sličnom su putu i europski regulatori jer se boje da bi prikupljeni podaci mogli biti zlouporabljeni i time narušena privatnost klijenata. Rizik od snaženja tržišta kapitala je drukčiji. Može se dogoditi da će bilance banaka financirati manje kredita u budućnosti, ali će banke, kao jedine institucije koje prikupljaju depozite i nadalje poslovati. Ulazak novih igrača na tržište otežava život regulatorima. Fed je za vrijeme financijske krize intervenirao na tržištu kapitala, pri čemu je otišao tako daleko da danas više nije izvor zadnje likvidnosti za banke već za tržište kapitala jer otkupljuje obveznice na tržištu. To osiguravanje likvidnosti za tržište kapitala, poznatije kao kvantitativno popuštanje, nadmašilo je sve u Fed-ovoj povijesti. Kako se svijet mijenja, tako će i regulatori morati prilagoditi svoj arsenal mjera da bi učinkovito sačuvali stabilnost financijskih tržišta. Možda svijet bez banaka izgleda kao san, ali moglo bi se pokazati da je više poput noćne more.