GLOBALNI TURISTIČKI OPTIMIZAM Uzlet međunarodnih putovanja

Oživljavanje pomorskoga, zračnog, željezničkog i automobilskoga prometa prilika je za turizam koji će biti manje agresivan prema okolišu.

Piše: Drago Kojić

Ako se po jutro dan poznaje – kako sugerira stara izreka – mogli bismo očekivati da će ovogodišnje turističko ljeto Hrvatsku obdariti znatno povećanim brojem gostiju i impresivnijom zaradom nakon ograničenja prouzročenih epidemijom covida-19. Optimizam potkrepljuju statistički pokazatelji. U prvih pet mjeseci imali smo više od milijun dolazaka i 3,9 milijuna noćenja, što u odnosu na isto lanjsko razdoblje čini rast od 42% 38%, pri čemu je uočljiva dominacija inozemnih turista. Svibanj je bio posebice plodonosan, a čini se da bi lipanj mogao biti još učinkovitiji, nakon što je produženi vikend uz blagdan Tijelovo donio čak tri puta više dolazaka stranaca nego lani u to doba. Usto su na graničnim prijelazima i na cestama zabilježene gužve nalih onima u godinama rekordnog turističkoga prometa. Naši turistički operativci ohrabreni su reagiranjima tržišta, naročito u Austriji i Njemačkoj, nakon ublažavanja restriktivnih epidemioloških mjera – kod nas i u inozemstvu. Istoga dana kada je objavljena odluka o ukidanju obavezne karantene za osobe koje se vraćaju u Austriju iz Hrvatske, rezervacijski centri velikih hotelskih kompanija bili su zasuti pozivima, a rezervacije su se mjerile u milijunima eura na dan. Ipak, prerano je za euforiju, koja zasad nema ni statistički čvrsto uporište. U odnosu na lanjskih 37.000 turista prvog lipanjskog vikenda ovogodišnjih 180.000 djeluje više nego impresivno, ali imamo li na umu da smo u isto doba rekordne 2019. godine ugostili čak 256 tisuća turista, valja se prizemljiti. Objektivni promatrači drže da je najvažnije lanjski zaostatak turističkoga prometa svesti ne samo ekonomski nego i organizacijski u stabilne okvire koji će činiti čvrstu podlogu za uspješnu sezonu i posezonu.

Povratak kruzera

Unutar turističkoga sektora vjerojatno su pandemijskim ograničenjima najviše pogođena brodska krstarenja. Stoga su zaljubljenici u taj oblik razonode krajem svibnja s neskrivenim oduševljenjem pohrlili na prvu plovidbu s polaskom iz Ujedinjenoga kraljevstva, nakon dugotrajnoga zastoja izazvanog covidom-19. Istodobno je američki Kongres propustio zakon koji će omogućiti ponovna brodska putovanja na Aljasku. Velike kompanije kao što su Carnival, Royal Caribbean i Norwegian bilježe snažan porast rezervacija za 2022. a ankete ukazuju da tri četvrtine ljubitelja krstarenja namjerava ponovo zaploviti tijekom nekoliko idućih godina. To je stanovito olakšanje za organizatore krstarenja nakon dosadašnjih neugodnih iskušenja, posebice onoga kada su tisuće putnika na brodu Diamond Princess bili postali rani simbol pandemije, kao svojevrsni taoci u karanteni. U međuvremenu, nakon usidrenja flote, velike su kompanije bile prisiljene otpustiti posade, gomilajući dugove i pokušavajući održati solventnost. Krstarenja su do izbijanja zaraze covidom-19 bila svojevrsna turistička perjanica, naročito u Americi. Sektor je bilježio stabilan godišnji rast od pet posto tijekom tri desetljeća, dostigavši 2019. gotovo 30 milijuna putnika. Uspijevao je oporaviti se od prijašnjih recesija, plovidbenih incidenata, čak i od teškog udesa 13. siječnja 2012. kada se talijanski kruzer Costa Concordia nasukao i prevrnuo, zatim potonuo u plitkim vodama nakon udara u podvodnu stijenu pokraj otoka Giglio u Toskani, pri čemu su poginule 32 osobe. Ukupni troškovi, uključujući naknadu putnicima, iznosili su dvije milijarde USD, tri puta više od cijene broda koji je koštao 612 milijuna dolara. Takve epizode u pravilu ne obeshrabruju ovisnike o krstarenjima, među kojima je najviše (čak polovica) Amerikanaca. Međutim, ovom prilikom oporavak krstarenja ne može očekivati na bonacu. Budući da je čitava međunarodna flota bila usidrena dulje od jedne godine, kompanijama će trebati barem nekoliko mjeseci da ponovo okupe, cijepe i osposobe posade i da brodove pripreme za plovidbu. Nove zdravstvene smjernice, ograničit će izbor kapaciteta i plovnih puteva, barem privremeno. Restrikcije međunarodnih putovanja na mnogim područjima otežat će najprivrženijim putnicima da se uključe u krstarenja koja započinju u drugim zemljama.

Naručena čitava flota

Primjerice, djevičansko putovanje broda Virtuosa kompanija MSC započeto krajem svibnja u Southamptonu, dotaklo je samo još jednu britansku luku, a prema vladinim ograničenjima na plovilo se smjelo ukrcati samo 1.000 građana UK-a, iako brod ima kapacitet za 6.000. Zemlje EU-a planiraju ugostiti cijepljene putnike, ali na

nekim drugim područjima, npr. u Kanadi i na Sejšelima krstarećim grdosijama nije dopušteno pristajanje barem do iduće godine. Takva ograničenja umanjit će zaradu djelatnosti s visokim troškovima i otežati privlačenje novih gostiju. U dosadašnjem poslovanju među tri putnika jedan je bio bez prethodnoga plovidbenog iskustva, a većinu putnika činili su „veterani“. Očekujući da će se potražnja ne samo oporaviti nego i rasti, kompanije su već naručile više od stotinu kruzera koji trebaju biti isporučeni u sljedećih pet godina. Unatoč nastojanjima brodovlasnika da privuku mlađe putnike, sklonije pustolovnoj razonodi, u poslovno vrlo uspješnoj 2019. više od polovice bilo je u dobi iznad 50 godina, što je sličan omjer kao i četiri godine ranije. Istraživanje tvrtke McKinsey otkrilo je da su potencijalni mlađi kandidati za krstarenja dvostruko više zabrinuti za utjecaj svoga odmora na okoliš. To je krupan izazov za djelatnost koja troši gorivo s visokim udjelom sumpora, da ne spominjemo ugljikov dioksid. Iako mnogi brodovi imaju ugrađene uređaje za pročišćavanje plinova, većina ispušta otpadne vode pune ugljikohidrata, što je problematično za većinu luka. Većina kruzerskih kompanija pokušava sniziti razinu zagađivanja atmosfere i okoliša. Carnival će uskoro u svoju flotu uvrstiti dva broda koji će koristiti ukapljeni plin, a i Norwegian poboljšava učinkovitost goriva. Prošle godine u staro željezo otpremljena su 22 broda, tj. gotovo šest posto kruzerskih kapaciteta, među kojima su bila i neka od najstarijih i najviše zagađujućih plovila.

Nova pobuna Mlečana

Pandemijski zastoj pružio je priliku za jačanje ekonomičnosti sektora. Tražeći najpovoljnije prilike u obilnoj ponudi brodova, itinenera i luksuznih kabina većina putnika s iskustvom oslanja se na putničke agencije. Na usluge posrednika troši se oko 15 posto prihoda. Putnici koji učestalo idu na krstarenja rezerviraju kabine unaprijed, a kompanije nude popriličan popust onima koji se odlučuju na putovanje u zadnji trenutak, kako bi se popunili prijevozni kapaciteti. Što je kasniji buking, to je teže oblikovati optimalno putovanje i prodati dodatne usluge na brodu i izlete pri zaustavljanju u lukama. Nedovoljno informirani putnici mogu dospjeti na loše opremljene brodove i odustati od novih putovanja. Uz obnovu kapaciteta i kratkotrajan pad potražnje kompanije neće morati davati znatniji diskont te mogu ojačati svoje internetske punktove i izbjeći skupe posrednike. Međutim, neki aktualni događaji ukazuju da bi kruzerske kompanije mogle naići na protivnike koji su im do jučer bili saveznici. Nakon 18 mjeseci kruzerske apstinencije pred Veneciju je početkom lipnja stigao kruzer s tisućama gostiju željnih da uživaju u ljepotama atraktivnog odredišta. Ali umjesto dobrodošlice dočekalo ih je negodovanje. Stanovnici su žestoko prosvjedovali jer ne žele oblik turizma koji ugrožava normalno funkcioniranje grada, ekosustav i mir koji je vladao tijekom

dugotrajne karantene i zabrana uplovljavanja kruzera. Suvremenim rječnikom kazano, oni ne žele „staro normalno“ nego „novo normalno“. Uostalom, Mlečani su i prije i više navrata negodovali zbog najezde kruzera. Predstavnik prosvjedne skupine pod nazivom „ZABRANITE VELIKE BRODOVE“ izjavio je: „Borit ćemo se protiv takvog oblika turizma. Protiv nas su velike korporacije i njihovi bogati odvjetnici ali mi zastupamo sve građane koji traže mir i ne žele živjeti u strahu da će netko iz te mase turista proširiti zarazu u našem gradu“.

Hrvatska jednostavnost

U tom kontekstu valjalo bi se prisjetiti da su i stanovnici nekih gradova u Hrvatskoj u više navrata – dok je koronavirus još bio budućnost – prigovarali zbog prekomjerne najezde putnika s kruzera. Za beznačajnu ili nikakvu naknadu turistički znatiželjnici sa svih strana ne samo što uživaju u ljepoti i privlačnosti naših krajolika, arhitekture i ostaloga kulturnog nasljeđa nego ugrožavaju i njegovu opstojnost. Čine to ponajviše svojom brojnošću koja nadmašuje broj stanovnika gradova koji ih ugošćuju. Usto brodovi nerijetko kriomice pa i otvoreno znaju nedaleko od naše obale odbaciti

otpadne nepročišćene tekućine i drugi otpad, ugrožavajući vrijednost naše ukupne turističke ponude. Neodgovorni pojedinci među turističkim čelnicima uglavnom su ignorirali upozorenja nezadovoljnih građana, opijeni velikim brojkama trenutačnih posjetitelja – nerijetko bez impresivnog financijskog učinka. Najčešće ignorirali upozorenja da ne smijemo neodgovorno trošiti i obezvređivati ono što smo naslijedili. Sukob između turističkih dirigenata, koji vide samo kratkoročni probitak, zanemarujući sutrašnjicu, i onih koji se zalažu za dugoročne opće interese, vidljiv je ne samo u odnosu prema kruzerima nego i prema ukupnome razvoju hrvatskoga turizma. Pri tomu najčešće glavnu riječ ima brzopletost, improvizacija i sitna računica, na uštrb smišljene strategije. Naslušali smo se upozorenja stručnjaka protiv betonizacije obale, ali učinak je više nego skroman. Umjesto što se pribjegava općoj euforiji sada kada se čini da COVID-19 popušta stisak, očekujući da ćemo zgrnuti gomile eura i nadoknaditi ono što smo izgubili u dugotrajnom lockdownu, bilo bi mudrije oblikovati stabilniju budućnost turizma koji ne smije biti ekonomska monokultura nego jedna od poluga ukupnoga razvitka. To prije svega podrazumijeva promišljenu investicijsku politiku. U protivnom nam se može dogoditi da će nam devalvirati privlačnost pa bi kruzeri mogli potražiti druga jednako gostoljubiva odredišta.

Revolucionarna prtljaga

Turizam u današnjem obliku relativno je nova djelatnost, koja je spektakularan uspon zabilježila u proteklih pola stoljeća, uvelike zahvaljujući pojavi golemih i brzih zrakoplova, prekooceanskih brodova, jahta i manjih sportskih plovila. Kako je duhovito primijetio londonski The Economist, u nedavnom opširnom osvrtu na tu temu, promjena putne prtljage u međunarodnom prometu tijekom povijesti, sugerira kako su se odvijale turističke metamorfoze. Jer putovanja su nastala mnogo ranije nego što nam se možda čini. Još su stari Grci i Rimljani rabili poštapalicu „Navigare necesse, vivere non necesse“ (Ploviti je potrebno, živjeti nije potrebno). Jednostavnije rečeno već tada je život bio teško zamisliv bez plovidbe, najbržeg oblika tadašnjih putovanja. Tadašnjim putnicima, tj. Mornarima, prtljagu (zajedničku) činili su sanduci. Pustolovi u 15. stoljeću, kada su počela brojna geografska otkrića, na galijama su kao glavnu „prtljagu“ imali zalihe hrane i vode, na putovanjima koja su mogla potrajati čak i godinama. Aristokrati su mjesecima krstarili Europom u kočijama s konjskom zapregom, nakrcanim sanducima i golemim kovčezima, poslugom i čak pokućstvom. Klasični kofer pojavio se krajem 19. stoljeća kada je za bogataše postalo uobičajeno provesti nekoliko tjedana u inozemstvu, u toplicama ili kakvoj sličnoj lokaciji. Tijekom 1970-ih turisti i poslovni putnici shvatili su da im trebaju kolica kojima će po velikim zračnim lukama prevoziti odjeću i druge potrepštine da bi proboravili nekoliko noći u hotelima. I tako se pojavila torba (ili kovčeg) s kotačićima, postavši simbol ere masovnoga turizma.

Popularizacija torbe s kotačićima odražava pad cijena i rast brzine putovanja na velikim udaljenostima. Jeftiniji zračni prijevoz, rastuće plaće i sve više slobodnoga vremena u razvijenim dijelovima svijeta učinili su putovanja rutinom i odmor u inozemstvu dostupnim mnogima u koji se žele osloboditi svakodnevnoga stresa. Putovanja donose nova iskustva i doživljaja. Pa iako neće proširiti svaki um, zacijelo neće biti suprotnoga učinka. Kako je to sažeto i u svom stilu sročio Mark Twain: „Putovanje je fatalno za predrasude, vjersku nesnošljivost i uskogrudnost“.

Leteća revolucija

Lakoća putovanja nije samo povećala dimenzija turizma. Kompanije su se proširile diljem planeta, kao i njihovi zaposlenici. Poslovna putovanja povezuju multinacionalne kompanije i opskrbne lance. A mogućnost odlaska omogućila je ljudima da se diljem svijeta zapošljavaju, uče ili naprosto promijene krajolik u kojemu žive. Ipak, sve donedavno ljudi nisu tako masovno odlazili „na daleke pute“. Putovanje je bilo sporo, te naporno i skupo kada je ovisilo o snazi vjetra ili konja. Para i željeznica malo su šire otvorile vrata. Ali prije stotinu godina da biste se domogli udaljenijih krajeva trebao vam je za to prekooceanski ili zračni brod. Kabina prvoga razreda na Titanicu 1912. koštala je 30 funti što se naoko ne doima naročito skupim. Ali današnja je vrijednost te cijene narasla na 3.500 dolara. Prekooceanska karta na zračnom brodu Hindenburg 1936. stajala je 400 dolara. Na žalost obje su se karte pokazale kao jednosmjerne. Ekspanzija međunarodnih putovanja uslijedila je masovnom pojavom letjelica. Vožnja vlakom trans-sibirskom željeznicom od Pekinga do Moskve traje dulje od pet dana, let avionom oko sedam sati. Međutim, stvarni okidač bilo je pojeftinjenje letenja. Godine 1950. samo je 2 milijuna ljudi putovalo u inozemstvo, navodi Svjetska turistička organizacija UN-a. U predpandemijskoj godini 2019. taj je pokazatelj narastao na 1,5 milijardi, ali u to nisu uključeni iseljenici, izbjeglice i oni koji su otputovali na dulje od jedne godine. Gotovo tri petine međunarodnih putnika 2019. stiglo je na odredište avionom, a samo pet posto morem i jedan posto vlakom, priopćuje Svjetska turistička organizacija. Među 35 posto putnika koji putuju u inozemstvo automobilom većinu čine Europljani, stanovnici najvećeg svjetskog tržišta putovanja, koji koriste male dimenzije svoga kontinenta i dobre ceste. Odlazak na odmor glavni je motiv putnika u inozemstvo i na tu skupinu otpada 55 posto putovanja, dok na poslovna otpada 11 posto. Većinu ostalih čine oni koji odlaze u inozemstvo posjetiti članove obitelji ili prijatelje. Neki odlaze iz vjerskih razloga: svake godine Meku posjeti oko dva milijuna muslimana. Oko 15 milijuna ljudi 2017. putovalo je u inozemstvo tražiti liječničku pomoć. Međunarodni putnici dragocjeni su za hotele, restorane, iznajmljivače automobila i organizatore putovanja. U 2019. su potrošili 1,5 bilijuna USD. Prije nego nas je napao COVID-19 putovanja su imala udio od 4,4% BDP-a i 6,9% zaposlenosti

u zemljama OECD-a. Međunarodna putovanja su 2019. činila 6,5% globalnoga izvoza, kako navodi Svjetska trgovinska organizacija. Putovanja i turizam drže 330 milijuna radnih mjesta, tj. Svako deseto u svijetu, priopćuje Svjetsko vijeće za putovanja i turizam. Komercijalni letovi trpe više kritike promatrača nego što se čini opravdanim, budući da sudjeluje dva do tri posto u globalnom ispuštanju ugljika u atmosferu. Ali unatoč naoko malom postotku zagađivanja, do pojave koronavirusa bio je to jedan od najbrže rastućih izvora zagađivanja mjereno po kilometru putovanja. Brzi pad cijena avionskoga prijevoza i labava regulativa koja bi sprečavala ispuštanje štetnih plinova čine vjerojatnim da će se taj udio do 2050. povećati na devet posto godišnje. Unatoč nastojanjima prosvjednih skupina, koje povremeno blokiraju promet u zračnim lukama, nije zabilježen napredak u obećanju zrakoplovstva još 2009. da će do 2050. prepoloviti ispuštanje ugljika. Ta industrija vješto uspijeva zaobići ionako popustljivu regulativu. Avionsko gorivo oslobođeno je oporezivanja na međunarodnim letovima zahvaljujući konvenciji iz Chicaga, koja je regulativni orijentir za ponašanje, iako potječe iz 1944. dok je trajao Drugi svjetski rat. EU je 2013. pokušao uključiti međunarodne letove u svoj sustav regulacija ispuštanja plinova, ali su kompanije uspješno izbjegle tu ponudu. Ipak, emisija ugljikovih plinova prepolovljena je od 1990. Novi zrakoplovi Airbusa i Boeinga na kraćim su linijama 15 do 20 posto djelotvorniji u smanjenju zagađivanja od prethodnih, zahvaljujući poboljšanjima motora. Povećana je i iskorištenost prijevoznih kapaciteta, naročito u zrakoplovima jeftinijih kompanija. Očekuje se daljnji pad zagađivanja zračnoga prometa tijekom nekoliko sljedećih godina jer je mala vjerojatnost da će se tako brzo intenzitet letova vratiti na razinu prije pojave koronavirusa. Epidemija bi mogla čak uvjetovati pomak u korist željeznice, naročito u Europi, gdje sve brži vlakovi konkuriraju avionima. Kako god bilo prilično je izvjesno da će turistička, poslovna i druga putovanja brzo opet polučiti zalet. Brzina uzleta ovisit će o više čimbenika, prvenstveno o djelotvornosti u suzbijanju koronavirusa na globalnoj razini. Cijepljenje i odgovornije ponašanje jamačno će smanjiti intenzitet zaraze, ali čak i ako se virus u potpunosti ne iskorijeni, tj. Ako se pandemija pretvori u epidemiju nalik na gripu (kao što prognoziraju neki znanstvenici, uključujući Davida Nabarroa, liječnika u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) teško je očekivati novi globalni lockdown. Mogu li takav optimizam poremetiti stalno nastajući novi sojevi (navodno agresivniji i pogubniji)? Opreza nikad dosta, ali valja se čuvati i panike.