DRŽAVNI DIGITALNI NOVAC Govcoins – borba za kontrolu financijskog suvereniteta?

Sve više vlada razmatra uvođenju vlastitog digitalnog novca, a neke su ga već uvele (Bahami), dok su neke u eksperimentalnoj fazi (Kina). Digitalni euro možemo očekivati kroz pet godina. Hoće li centralne banke koncentrirati preveliku moć, a tradicionalne banke izgubiti svoj značaj i ulogu?

Piše: dr. sc. Darko Horvatin

Kriptovalute, od kojih je najpoznatiji bitcoin, postale su mainstream ne samo geekova, već i najšireg sloja stanovništva koji se pomamio za brzom zaradom, što je cijene tog novca gurnulo u nebesa. Kako se lako manipulira njihovim cijenama najbolje su pokaza dva tweeta čelnika proizvođača električnog automobila Tesla, Elona Muska. Prvo je u ožujku objavio da je Tesla kupio velik iznos bitocina i da će se ubuduće njihovi automobili moći plaćati bitcoinom. Ta je vijest gurnula cijenu bitcoina na preko 60 tisuća dolara. Dva mjeseca kasnije objavio je da zbog povećane potrošnje fosilnih goriva koje se koriste za proizvodnju električne energije (nužne za rudarenje bitcoina), Tesla ipak neće prihvaćati plaćanje u toj kriptovaluti. Na to je tržište panično reagiralo, spuštanjem cijene bitcoina na 35 tisuća dolara. Ipak, unatoč takvim fluktuacijama, kriptovalute će se razvijati, stvarajući paralelan financijski svemir izvan kontrole državnih regulatora. Strah od gubitka kontrole nad novčanim tokovima prisilio je centralne banke da sve ozbiljnije razmatraju ideju uvođenja vlastite digitalne valute za koju garantira država. ECB je najavio uvođenje digitalnog eura u narednih pet godina, što znači da nećemo dočekati e- kunu, jer bi Hrvatska 2023. trebala ući u eurozonu. O prednostima i rizicima uvođenja državnih digitalnih valuta pisao je tjednik The Economist, čije naglaske koristim u tekstu.

Centralna banka na usluzi

Tehnološke promjene nepovratno mijenjaju financije. Najpoznatija digitalna valuta bitcoin, prošla je put od opsesije anarhista do klase imovine za koju sve više fond menadžera smatra da je mora imati u portfelju. Horde trgovaca bitcoinom postale su ozbiljna sila na Wall Streetu. Gotovo neprimjetno na granici tehnologije i financija događa se revolucija koja bi mogla završiti stvaranjem državne digitalne valute, što u praksi znači da bi je građani mogli deponirati direktno kod centralne banke, zaobilazeći tako tradicionalne banke. Popularno zvani „govcoins“ novo su utjelovljenje novca. Obećavaju bolje funkcioniranje financija, ali i transfer moći s individualca na državu, a ovisno o geopolitici i utjecaj na alokaciju kapitala. Prema njima se treba odnositi s optimizmom i poniznošću. Prije više od desetljeća bivši čelnik Federalne rezerve (središnje banke SAD-a) Paul Volcker je prilikom brodoloma Lehnam Brothersa rekao da je zadnja uspješna inovacija u bankarstvu bankomat. Od tada se mnogo toga promijenilo. Banke su modernizirale informatičke sustave, a poduzetnici izgradili eksperimentalan svijet decentraliziranih financija, čiji je glavni reprezentant bitcoin, koji je u interakciji s različitim razinama tradicionalnih financija. U međuvremenu su financijske platforme prikupile više od tri milijarde korisnika koji rabe e-novčanike i aplikacije za plaćanje. Uz PayPal osnovane su i druge platne platforme (Ant Group, Grab, Mercado Pago) koje ozbiljno konkuriraju tradicionalnim tvrtkama poput Vise ili Mastercarda. Digitalni državni novac (ili valuta centralnih banaka) naredni je korak, koji predstavlja snažan zaokret od tradicionalnih financija. Takva bi valuta centralizirala moć u državi umjesto da je disperzira kroz mrežu banaka ili je prepusti privatnim monopolistima. Ideja je jednostavna. Umjesto držanja računa kod klasične banke to bi se radilo direktno

sa centralnom bankom posredstvom aplikacija poput Alipay ili Venmo. Umjesto ispisivanja čekova ili internetskog plaćanja karticama, koristila bi se jeftinija infrastruktura centralne banke. Za vaš novac (depozit) jamčila bi država, a ne kao sada banka koja može propasti. Poželite li naručiti piće ili pomoći posrnulom rođaku – neće više trebati poslovati s call centrom vaše banke ili plaćati naknadu kartičarskim kućama – centralna banka bit će vam na usluzi.

E-euro do 2025.

Ovakva preobrazba centralnih banaka od aristokrata financija do „šljakera“ izgleda nestvarno, ali se doista događa. Više od 50 monetarnih vlasti, koje obuhvaćaju veći dio svjetskog BDP-a, ozbiljno razmatra uvođenje digitalne valute. Bahami su već izdali digitalni novac. Kina je pokrenula pilot program e-yuan za više od pola milijuna stanovnika. Europska unija planira lansirati svoju digitalnu valutu do 2025., Britanci su oformili radnu skupinu, dok je SAD započeo stvarati hipotetski e-dolar. Čelnica Europske centralne banke, Christine Lagarde najavila je da će ECB u narednih pet godina uvesti digitalni euro. Obećala je da će se pritom pažljivo saslušati komentari krajnjih korisnika koje najviše brine zaštita osobnih podataka i primjenu najviših regulatornih standarda, uključujući sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma. Glavna motivacija vlada i središnjih banaka je strah od gubitka kontrole. Danas centralne banke koriste bankarski sustav za provođenje monetarne politike. Ako platni promet, depoziti i krediti odlepršaju iz banaka u privatnu digitalnu sferu, centralne banke morat će same upravljati gospodarskim ciklusima i ubrizgavati novac u financijski sustav za vrijeme kriza. Istovremeno bi neregulirane privatne mreže mogle postati divlji zapad financija, plodno tlo za prevare i zlouporabe. Drugi je motiv obećanje boljeg i sigurnijeg financijskog sustava.

U idealnom slučaju novac predstavlja mjerilo vrijednosti, stabilan račun i efikasno sredstvo plaćanja. Današnji novac mješavina je svega navedenog. Neosigurani depoziti mogu stradati ako banka propadne, bitcoin nije široko prihvaćen kao sredstvo plaćanja, dok su kreditne kartice skupe. Državne e-valute mogle bi u tom kontekstu dobro kotirati jer za njih jamči država, a koriste jeftinu infrastrukturu centralnih banaka. Krajnji rezultat državnog digitalnog novca mogao bi biti pad operativnih troškova globalnog financijskog sustava, koji iznosi više od 350 dolara godišnje po svakom stanovniku Zemlje. To bi moglo financije učiniti dostupnim za više od 1,7 milijardi stanovnika koji nemaju bankovni račun, dok bi vlade mogle proširiti svoj alat direktnim transferima stanovništvu i snižavanjem kamatnih stopa. Za obične korisnike prednosti pojave slobodnog, sigurnog i brzog univerzalnog sredstva plaćanje više je nego očita.

Sredstvo kontrole građana

Međutim, tu se kriju i mnoge opasnosti. Nesputan državni digitalni novac mogao bi ubrzo postati dominantna snaga u financijama, osobito ako bi se ljudima otežao izbor da ostanu izvan tog sustava. Banke bi se mogle destabilizirati kad bi ljudi pohrlili prebaciti svoje depozite kod centralnih banaka, a zajmodavci bi morali pronaći druge izvore za financiranje kreditnih plasmana. Ako depoziti stanovništva kod banaka presuše, netko drugi bi trebao osigurati kredite koji pokreću gospodarsku aktivnost. Tu se otvara i uvijek neugodna perspektiva utjecaja birokracije na alokaciju kredita. Na prve znakove krize došlo bi do digitalnog stampeda štediša na centralne banke, što bi prouzročilo propast tradicionalnih banaka. Jednom pokrenuti, govcoins bi mogli postati sredstvo kontrole građana – primjerice uvođenje instant e-globe za počinjene prekršaje. Mogle bi postati i sredstvo za geopolitičke obračune odobravanjem međunarodnih plaćanja i alternativa dolaru, glavnoj svjetskoj rezervnoj valuti i simbolu američkog globalnog utjecaja. Vladavina „zelembaća“ u najvećoj se mjeri temelji na američkom otvorenom tržištu kapitala i vladavini prava – čemu Kina ne može konkurirati. Ali isto tako počiva i na zastarjelom platnom sustavu, platnim konvencijama i inerciji, što ga čini podložnim za ometanje. Male zemlje se s pravom boje da bi se stanovništvo umjesto korištenja lokalnog novca moglo prebaciti na inozemnu e-valutu, što bi dovelo do kaosa kod kuće. Tako širok spektar prilika i opasnosti obeshrabruje. Sve je očitije da kineske vlasti, koje cijene kontrolu iznad svega, ograničavaju snagu e-yuana i stežu remen oko privatnih platnih platformi kao što je Ant. Otvorenija društva trebala bi oprezno krenuti dalje, primjerice uvođenjem određenih ograničenja na digitalne račune. Vlade i tehnološke financijske kompanije (fintech) trebaju se pripremati za novo doba, u kojem se sve digitalizira, pa tako i novac. To znači jačanje prava privatnosti, reformiranje poslovanja središnjih banaka i priprema tradicionalnih banaka za periferniju ulogu na financijskom tržištu. Državne digitalne valute naredna su inovacija u financijama s dugotrajnijim i opsežnijim posljedicama od spomenutog Volckerovog bankomata.