Potrošači i tranzicija platežne valute kuna – euro prof.dr.sc. Marijana Ivanov

Potrošači i tranzicija platežne valute kuna – euro

piše: prof. dr. sc. Marijana Ivanov, Ekonomski fakultet u Zagrebu

Prilično jasno da trendovi rasta cijena u Hrvatskoj nisu, a vjerojatno ni neće biti bitno drukčiji nego u Njemačkoj i drugim dosadašnjim članicama eurozone.

Danas kuna, sutra euro. Dobro nije baš tako! Još nas dobar dio godine dijeli od uvođenja eura kao domaće valute, ali već za koji mjesec cijene u trgovinama bit će iskazane i u kunama i eurima. I tako šest mjeseci prije i godinu dana nakon uvođenja eura. Mliječni namaz domaćeg proizvođača koštat će 3 kune ili 0,40 eura. Dvije male žuto-zlatne kovanice po 20 centi. Bombonjera na akciji 11,98 kuna, odnosno 1,59 eura. Svaki kunski iznos podijeljen je tečajem 7,53450 kuna za 1 euro što je središnji paritet uz koji hrvatska kuna od sredine 2020. sudjeluje u Europskom tečajnom mehanizmu ERM II i najvjerojatnije je odnos vrijednosti uz koji će se provesti nepovratno fiksiranje tečaja, a potom i zamjena svih kunskih vrijednosti za eure na dan 1.1.2023. Pretpostavka je, naravno, da se dotad neće dogoditi ništa što bi nas sputalo na ostvarenju tog cilja, kao najranijeg datuma kada možemo uvesti euro.

Kako će to izgledati Dug po bankovnom kreditu u iznosu 50.000 kuna postat će tada 6.636,14 eura. Zvuči malo? Ili puno? Kako se snalazite u tim računicama? Ovisi! Ako je u pitanju cijena polovnog automobila vjerojatno ste familijarni s takvim iskazom vrijednosti. Ruku na srce, cijene polovnih automobila, nekretnina, vjenčanih darova, … često i danas iskazujemo u eurima. Međutim, neplaćene račune po kreditnim karticama ne, kao ni račune za struju, ni utroške nabavke namjernica u trgovini ili cijenu novih cipela u trgovini. Za potrošače, stoga, uvođenje eura znači određeni šok, mentalne računice koje nisu uvijek jednostavne, rizik nesnalaženja u cijenama, mogući gubitak osjećaja koliko što vrijedi, ali i rizik prijevara u različitim situacijama, između ostalog i zbog nepoznavanja kovanica i novčanica koje do tada nisu koristili. Za mlađe ljude i one koji relativno često odlaze u inozemstvo, ti rizici su manji, ali ne mogu se zanemariti za ukupno stanovništvo. Tim više što je i korona pandemija uzrokovala znatno manju mobilnost i za one koji su ranije znatno češće zbog službenih i privatnih razloga putovali u zemlje eurozone. Iako smo zemlja s visokim stupnjem euroizacije štednje, valutnom indeksacijom kredita i policama životnog osiguranja na eurske iznose, kuna dominantno obavlja funkciju novca kao sredstva plaćanja i dio je našeg svakodnevnog života, transakcija i razgovora. U kunama znamo koliko nešto košta i vrijedi u trgovini. Pitanje je imamo li istu sigurnost i snalažljivost kada razmišljamo u eurima. Upravo zato i postoji vrijeme prilagodbe kroz dvostruko iskazivanje cijena. Njezine ili njegove nove cipele koštat će 39,99 eura. Zvuči malo? Povoljno!? Ali tu se krije zamka. Navikli smo na veće numeričke brojeve i više znamenki u kunama pa se trošak u eurima mentalno čini niži.

Ne ulazeći u raspravu jesu li cipele za 301,30 kuna (39,99 eura) jeftine ili skupe, kvalitetne ili manje kvalitetne, možda će naposljetku u trgovini koštati 43,99 eura. Ukupno 4 eura, ili 30,14 kuna više, samo zato što mijenjamo valutu. Reći će javnost: „zločesti trgovci dignut će cijene“, „ugostitelji će cijenu kave povećati sa sadašnjih 12 kuna (1,59 eura) na 1,70 eura ili čak 2 eura“, „proizvođači i svi drugi iskoristit će euro za povećanje cijena“ – ili to rade već sada prije nego krene razdoblje dvostrukog iskazivanja cijena. Ipak, moguće je da se u slučaju cipela taj scenarij neće dogoditi, jer ionako kupujemo uvozne pa je trošak nabavke i do sada bio u eurima. Plaće zaposlenih u trgovini vjerojatno neće rasti, pa ako trgovac nema veće troškove nema ni razloga povećati cijene.

Trgovcima rastu troškovi No, teško da se neka velika promjena u Hrvatskoj ne dogodi baš u vrijeme kada cijeli svijet proživljava veliku tranziciju, a od polovice prošle godine to je svjetski fenomen rasta inflacije na razinama kakve u razvijenom dijelu svijeta već desetljećima nisu viđene. Ako trgovcima rastu troškovi potrošnje plina, prijevoznicima troškovi goriva, brodarina, cestarina, …, 4 eura ili 10% veća cijena za potrošača možda samo pokriva veće ulazne troškove svih poduzetnika u nizu – pa i proizvođača u Italiji.

Euro će biti kriv za sve

Gledano iz sadašnje perspektive, takav scenarij mogao bi se dogoditi u vrijeme kad uvodimo euro, a praktično se događa već sada jer su inflatorna očekivanja i u Hrvatskoj i u svijetu prilično visoka, a svaka nova objava stope inflacije i cijena energenata izgleda kao da rastu cijena nema kraja. No, bez obzira na sve „euro će, jasno, biti kriv za sve“, iako je prilično jasno da trendovi rasta cijena u Hrvatskoj nisu, a vjerojatno ni neće biti bitno drukčiji nego u Njemačkoj i drugim dosadašnjim članicama eurozone. Ipak rast cijena usluga (frizeri, popravci, restorani, zabava, rekreacija i sl.) gotovo da je bilo pravilo nakon uvođenja eura u praksi brojnih članica EU koje su ranijih godina uvodile euro. Kod cijena robe u pravilu se takvi učinci nisu znatnije osjećali, barem ne kada se gleda široka košarica najrazličitijih potrošnih dobara koja se koristi kod izračuna stope inflacije. Kada trenutni inflacijski pritisci ne bi bili onakvi kakvi jesu, priprema za uvođenje i uvođenje eura bi i u Hrvatskoj imali tek malo veze s rastom cijena. Pogotovo na primjer u slučaju cijena hrane i bezalkoholnih pića koje su u Hrvatskoj već danas na razini 97% prosjeka Europske unije. (Usporedbe radi u Njemačkoj su na razini 103% prosjeka EU.) Uz aktualan rast inflacije i inflatornih očekivanja diljem svijeta, izvjesno je da će i kamatne stope u razvijenim zemljama relativno skoro zabilježiti rast. U slučaju dugoročnih prinosa ta su očekivanja već ugrađena, a upitno je i do kada će Europska središnja banka braniti trenutnu nisku razinu kamatnih stopa ako visoka inflacija ozbiljno naruši vjerodostojnost nositelja monetarne politike. U tom slučaju, uvođenje eura zasigurno će nam omogućiti da ne dođe do još većeg rasta kamatnih stopa na kredite u Hrvatskoj, jer nestaje rizik deprecijacije kune i premija rizika vezana uz mogući porast tereta otplate duga države i privatnog sektora koji je danas većim dijelom denominiran ili indeksiran u euru.

Gledano kroz prizmu ukupnog gospodarstva, javnog sektora i poduzetničke aktivnosti, neupitno je da su koristi uvođenja eura višestruke i znatno veće od troškova, ali ono što je uvijek neizvjesno je kakvi će biti učinci na raspoloživ realni dohodak potrošača. Hoće li dugoročno euro pridonijeti rastu plaća i životnog standarda ili će kratkoročno zbog mogućeg rasta cijena u realnim terminima imati negativni učinak. Uvođenje eura stoga nije samo obična tranzicija platežne valute iz kune u euro iako je to proces koji potrošači u najvećoj mjeri doživljavaju. Gotovinska plaćanja Što se tiče gotovinskih plaćanja, u prva dva tjedna nakon uvođenja eura moći ćemo plaćati ili u kunama ili eurima, dok će se od prvog dana uvođenja eura sva bezgotovinska plaćanja izvršavati samo u eurima. Od trećeg tjedna nakon uvođenja eura, više nećemo moći plaćati novčanicama i kovanicama kune (ni lipa) pa je poželjno do tada nabaviti novčanice eura i kovanice euro centa.

No nema razloga za paniku, ni trčanje u poslovnice banka radi zamjene kuna za eure prerano, jer prerano znači nepotrebne troškove. Banke, Fina i Hrvatska pošta će od prvog dana uvođenja eura obavljati bez naknade zamjenu kunske gotovine za eursku gotovinu, a što se tiče depozita u bankama oni će se kao i svi drugi oblici financijske imovine i obveza pretvoriti u eurske iznose. Pritom se neće kao danas koristiti praksa kupovnog/prodajnog tečaja, nego će se ona obavljati po fiksnom tečaju konverzije bez troškova za građane i poduzeća.

Zamjena gotovog novca Zamjena gotovog novca bez plaćanja naknade bit će moguća u prvih šest mjeseci od dana uvođenja eura, a nakon šest mjeseci banke će je izvršavati uz naknadu, dok Fina i Hrvatska pošta prestaju obavljati zamjenu. Kod banaka će zamjena gotovog novca biti moguća sve do proteka 12 mjeseci od uvođenja eura (prvih šest mjeseci bez naknade, a drugih šest mjeseci uz naknadu), a potom će zamjena gotovog novca biti moguća jedino kod Hrvatske narodne banke (bez naknade).

Kovanica današnje valute koje nećemo sačuvati za uspomenu, poželjno je riješiti se unutar tri godine, a što se tiče novčanica kune, HNB će ih kao njihov izdavatelj mijenjati za eure dokle god ih imamo. ST