Potrošači i tranzicija platežne valute kuna – euro
Potrošači i tranzicija platežne valute kuna – euro piše: prof. dr. sc. Marijana Ivanov, Ekonomski fakultet u Zagrebu
Prilično jasno da trendovi rasta cijena u Hrvatskoj nisu, a vjerojatno ni neće biti bitno drukčiji nego u Njemačkoj i drugim dosadašnjim članicama eurozone.
D
anas kuna, sutra euro. Dobro nije baš tako! Još nas dobar dio godine dijeli od uvođenja eura kao domaće valute, ali već za koji mjesec cijene u trgovinama bit će iskazane i u kunama i eurima. I tako šest mjeseci prije i godinu dana nakon uvođenja eura. Mliječni namaz domaćeg proizvođača koštat će 3 kune ili 0,40 eura. Dvije male žuto-zlatne kovanice po 20 centi. Bombonjera na akciji 11,98 kuna, odnosno 1,59 eura. Svaki kunski iznos podijeljen je tečajem 7,53450 kuna za 1 euro što je središnji paritet uz koji hrvatska kuna od sredine 2020. sudjeluje u Europskom tečajnom mehanizmu ERM II i najvjerojatnije je odnos vrijednosti uz koji će se provesti nepovratno fiksiranje tečaja, a potom i zamjena svih kunskih vrijednosti za eure na dan 1.1.2023. Pretpostavka je, naravno, da se dotad neće dogoditi ništa što bi nas sputalo na ostvarenju tog cilja, kao najranijeg datuma kada možemo uvesti euro. Kako će to izgledati Dug po bankovnom kreditu u iznosu 50.000 kuna postat će tada 6.636,14 eura. Zvuči malo? Ili puno? Kako se snalazite u tim računicama? 18
Suvremena trgovina 1(47)
Ovisi! Ako je u pitanju cijena polovnog automobila vjerojatno ste familijarni s takvim iskazom vrijednosti. Ruku na srce, cijene polovnih automobila, nekretnina, vjenčanih darova, … često i danas iskazujemo u eurima. Međutim, neplaćene račune po kreditnim karticama ne, kao ni račune za struju, ni utroške nabavke namjernica u trgovini ili cijenu novih cipela u trgovini. Za potrošače, stoga, uvođenje eura znači određeni šok, mentalne računice koje nisu uvijek jednostavne, rizik nesnalaženja u cijenama, mogući gubitak osjećaja koliko što vrijedi, ali i rizik prijevara u različitim situacijama, između ostalog i zbog nepoznavanja kovanica i novčanica koje do tada nisu koristili. Za mlađe ljude i one koji relativno često odlaze u inozemstvo, ti rizici su manji, ali ne mogu se zanemariti za ukupno stanovništvo. Tim više što je i korona pandemija uzrokovala znatno manju mobilnost i za one koji su ranije znatno češće zbog službenih i privatnih razloga putovali u zemlje eurozone. Iako smo zemlja s visokim stupnjem euroizacije štednje, valutnom indeksacijom kredita i policama životnog osiguranja na eurske iznose, kuna dominantno obavlja funkciju novca kao sredstva plaćanja i dio je našeg svakodnevnog života,
transakcija i razgovora. U kunama znamo koliko nešto košta i vrijedi u trgovini. Pitanje je imamo li istu sigurnost i snalažljivost kada razmišljamo u eurima. Upravo zato i postoji vrijeme prilagodbe kroz dvostruko iskazivanje cijena. Njezine ili njegove nove cipele koštat će 39,99 eura. Zvuči malo? Povoljno!? Ali tu se krije zamka. Navikli smo na veće numeričke brojeve i više znamenki u kunama pa se trošak u eurima mentalno čini niži. Ne ulazeći u raspravu jesu li cipele za 301,30 kuna (39,99 eura) jeftine ili skupe, kvalitetne ili manje kvalitetne, možda će naposljetku u trgovini koštati 43,99 eura. Ukupno 4 eura, ili 30,14 kuna više, samo zato što mijenjamo valutu. Reći će javnost: „zločesti trgovci dignut će cijene“, „ugostitelji će cijenu kave povećati sa sadašnjih 12 kuna (1,59 eura) na 1,70 eura ili čak 2 eura“, „proizvođači i svi drugi iskoristit će euro za povećanje cijena“ – ili to rade već sada prije nego krene razdoblje dvostrukog iskazivanja cijena. Ipak, moguće je da se u slučaju cipela taj scenarij neće dogoditi, jer ionako kupujemo uvozne pa je trošak nabavke i do sada bio u eurima. Plaće zaposlenih u trgovini vjerojatno neće rasti, pa ako trgovac nema veće troškove nema ni razloga povećati cijene.
