Naši ekonomski mitovi opterećuju sadašnjost i utječu na budućnost

SVAKO KAŠNJENJE S PRILAGODBOM MOGLO BI NAS SKUPO

KOŠTATI.

mr. sc. Branko Pavlović

„Da biste inspirirali ljude oko sebe, ne pokazujte im svoju supermo ć Pokažite im njihovu.“

Aleksander den Heijer

Niti jedan sektor života, niti jedna industrija u godini iza nas nije ostala imuna na turbulencije koje su protresle tržišta i naše živote. Inflacija, nestašice energenata, neregulirana energetska politika, stalno rastuće cijene sirovina, problemi dobavnih lanaca, do stalne realne opcije rata kao Damoklovog mača nad našim glavama s jedne strane, te izazova zelene i digitalne tranzicije te definiranja ODRŽIVOSTI – i to ne samo održivog poslovanja u uvjetima neizvjesnosti – do ODRŽIVOSTI u vlastitim životima s druge strane.

Tu je svakodnevnicu dodatno zakomplicirala i potencirala nužnost oslobađanja od „MITOVA“ koji su naša svakodnevnica, te traženja boljeg modela života. Nažalost, još ga nitko nije osmislio (a svi ga tražimo) ni implementirao, jer u većini slučajeva vjerujemo u stare mitove da je „demokracija najbolji oblik vlasti“, a „slobodno tržište“ najbolji sustav koji potiče gospodarski razvoj. Dok ne zamijenimo te mitove boljima, mučiti će nas isti politički, ekonomski, društveni i ekološki problemi, jer kao što je A. Einstein utvrdio, niti jedan problem ne može se riješiti istim načinom razmišljanja koji ga je stvorio. Stoga naša pažnja mora biti na KVALITETI i ZELENOJ TRANZICIJI, te još većoj pažnji i posveti istraživanjima, razvoju i inovacijama, jer budućnost je u sadašnjosti!

Trenutno se nalazimo u postindustrijskom dobu, a to je doba kvalitetno drukčije od industrijskog. Naša sadašnjost naziva se INFORMACIJSKO doba jer proizvodnja, širenje i korištenje informacija utječu na sve gospodarske i društvene aktivnosti. To je omogućila digitalna tehnologija. Tako danas mnogi teoretičari tvrde da informacijsko doba ima važnu komponentu – s kapitalizmom. Neoliberalni režim (mi) koji omogućuje liberalnu međunarodnu trgovinu preko međunarodnih granica uz pomoć ICT-a (digitalne tehnologije) karakterizira trenutno informacijsko doba. ICT je omogućio neoliberalnom režimu da potiče privatizaciju diljem svijeta, pa se može ustvrditi da globalni ICT konglomerati predstavljaju avangardu globalnog kapitalizma. Privreda informacijskog doba visoko je finacijalizirana, a ICT je jedan od pokretača financijalizacije. Tako se u ovom dobu dijalektika kapital – rad preoblikuje kao dijalektika između elitne klase koja je bliska kapitalu i plebejske klase koja je smještena dalje od kapitala i stoga pati od tog nedostatka. U informacijskom dobu klasa kao koncept postaje diferencirana – postoji više klasa, ovisno o njihovoj blizini ili udaljenosti od kapitala. Tako se kroz kapital odašilje poruka o identitetu.

Tehnološki razvoj ubrzano mijenja strukturu vlasnika sredstava za proizvodnju i kapitala i same radne snage. PID (postindustrijsko društvo: razdoblje između industrijskog i digitalnog društva) visoko je finacijalizirano, te stoga KAPITAL preuzima ključnu ulogu u upravljanju društveno-ekonomskim procesima, te omogućuje „mrvljenje“ radne snage, pa je klasična klasna podjela sve segmentiranija. Tako jedan dio stvaratelja kapitala ima pristup kapitalu i u neposrednoj je sinergiji s vlasnicima sredstava za proizvodnju i kapitala dok drugi (brojčano puno snažniji) ostaje izvan domašaja kapitala kao temeljne klasne odrednice. (Napomena autora – nisu li sve ove migracije posljedica takvih odnosa?)

U informacijskom dobu učinak digitalizacije na odnos između kapitala i rada je takav da mnogi radnici niske razine digitalnog znanja gube svoje poslove. Poslove koji potiču kreativnost stjerat će u kut elitna skupina radnika – nazovi, menadžera. Takvo informacijsko doba stvara najmanje dvije skupine radnika: jednu skupinu koja se bavi informacijama i obavlja rutinske poslove niske razine, a druga se skupina – skupina radnika znanja, a bavi se vrhunskim radom koji uključuje kreativnost (što im omogućava dostupnost kapitala).

Jedan od novijih koncepata koji je osnažio zadnjih godina (kao posljedica pandemije) je rad na daljinu (rad od kuće) što također omogućuje tehnologija. U informacijskom dobu kroz rad na daljinu i koncepte fleksibilnosti radnog vremena, više radnog vremena može doći pod kontrolu kapitala. Stoga se mjesto u kojem se odvija dijalektika kapital –rad suštinski mijenja iz tvornice u ured, a kroz koncept rada na daljinu postaje rad od kuće.

Tako, slijedeći momenti, uočeni u informacijskom dobu posve su relevantni:

• Dijalektika kapital – rad ne može se jednostavno svesti na dijalektiku tipa kapitalist –proletarijat i djeluje na višoj razini apstrakcije.

• Informacijsko doba stvara dva skupa informacijskih radnika: jedan skup radnika koji se bave informacijama i obavljaju rutinske poslove niske razine i drugi skup radnika ZNANJA koji se bave vrhunskim radom koji uključuje kreativnost.

• Potrošač također u određenoj mjeri služi kao radnik u proizvodnji dobara i usluga.

• Događa se zajednička proizvodnja u kojoj se velik broj ljudi uključuje u proces akumulacije kapitala, ali taj proces više kontrolira kapital nego dotična zajednica.

• Rad na daljinu i fleksi rad omogućuje kontrolu kapitala nad radnikom 24 sata, sedam dana itd. i ima potencijal pretvoriti cjelokupno ljudsko biće u neku vrstu ljudskog kapitala.

• Mjesto dijalektike kapital – rad u značajnoj se mjeri pomaknulo iz tvornice u ured ili samo mjesto boravka pojedinca. U rad od kuće, a u ovom globaliziranom svijetu virtualni ured prostire se po cijelom svijetu.

Kad se ovi čimbenici promatraju zajedno tada se zaključuje da je trenutno kapital poprimio sveproži -

Digitalna Ekonomija

majući karakter i da se može shvatiti kao zbroj pojedinačnog ljudskog kapital – kao zbroj njegovog kompleksa društvene povezanosti. A taj je kapital po svom opsegu globalan. Radna je snaga također globalnog opsega, postavljena je nasuprot tog kapitala. Ona nije monolitna radna snaga, već ima dihotomiju u smislu podjele na klasu ranika koji rade na visokoj razini znanja i klasu radnika na nižoj razini informatike. U ovom globalnom informacijskom društvu sredstva proizvodnje sve više postaju globalizirana i uobičajena.

To je isti skup multinacionalnih kompanija koje kontroliraju sredstva za proizvodnju diljem svijeta. Uvjeti rada velikog dijela digitalnog proletarijata postaju sve sličniji, jer ih izravno ili neizravno određuju te iste multinacionalne kompanije.

Intenzitet tehnološkog razvoja svijet ubrzano transformira iz postindustrijskog informacijskog doba u postindustrijsko VIRTUALNO doba, a tu je podjela između zbilje i mašte potpuno izbrisana. Sve to dodatno pogoduje dominaciji kapitala, tj. neoliberalnom špekulativnom tržišnom gospodarstvu. Potpuna kontrola financijskih podataka postaje alat eksploatacije masa bez ograničenja. Ulaskom u VIRTALNU eru segmentacija klasa postaje još intenzivnija, te virtualni prostor ima tendenciju potpunog preuzimanja fizičkog prostora pojedinaca.

Kako bi svojom prilagodljivošću osigurao dominaciju nad radom kapital kontinuirano potiče tehnološki razvoj uvodeći nove čimbenike klasne diferencijacije (sredstava za rad, KAPITAL i PODATKE). Tako se ovo naše postojeće društvo postupno transformira prema VIRTUALNOM dobu, a u tom procesu važnu ulogu ima razvoj umjetne inteligencije (AI). Tu nastaje virtualni prostor unutar kojeg pojedinac obavlja željene i radne aktivnosti, a da se pritom nalazi u svom stvarnom prostoru. Virtualni je prostor tako sve više nametnut fizičkom prostoru s tendencijom da ga potpuno preuzme. Kreiranje i upravljanje virtualnim prostorom uvjetovano je mogućnošću korištenja velike količine podataka kao novog čimbenika klasne diferencijacije. Pristup podacima i mogućnost njihove obrade ključni su alat VIRTUALNOG doba, što za posljedicu ima novo višerazinsko klasno strukturiranje.

Stoga se opravdano pitamo – KUDA PLOVI OVAJ BROD?