Nada Zgrabljić Rotar: Uvod u medije i medijsku

Pismenost

Nakon knjiga Radio – mit i informacija, dijalog i demokracija (2007), te Digitalno doba – masovni mediji i digitalna kultura (2011) naša istaknuta profesorica i znanstvenica Nada Zgrabljić Rotar je krajem 2023. godine objavila još jednu iznimno značajnu knjigu koja će bez ikakve sumnje biti vrijedan udžbenik uz pomoć kojeg će mnoge generacije studenata informacijsko-komunikacijskih znanosti, novinarstva, politologije i sociologije stjecati temeljne spoznaje o medijskoj profesiji.

U knjizi Radio – mit i informacija, dijalog i demokracija autorica je na znanstveno utemeljeni način, ali korištenjem pristupačnog jezika razotkrila mnogobrojne mitove o radiju, u povijesnom kontekstu drugom masovnom mediju, kojeg je autorica kao dugogodišnja radijska djelatnica imala prilike izuzetno dobro upoznati. U ovoj se knjizi, koja je i danas vrlo aktualna, profesorica Zgrabljić Rotar posebice pozabavila odnosom monološke usmjerenosti medija i njihovim dijaloškim potencijalima koji su ključni za održivi društveni razvoj demokratskih društva.

Autorica je veliku pozornost posvetila pitanju pasivne radijske publike koju postavlja nasuprot interaktivnih slušatelja. U Digitalnom dobu autorica analizira na koji je način digitalna komunikacija promijenila komunikaciju, kulturu, biznis, društvo, posebice ljudska prava i demokraciju. I u knjizi Uvod u medije i medijsku pismenost vidljiva je snažna usredotočenost autorice na odnos medija i društva, bolje rečeno utjecaj medija na društvo i politiku, odnosno demokratske procese, što je bilo vidljivo i u prethodnim knjigama autorice, pa ovu knjigu možemo smatrati logičnim slijedom autoričine znanstvene produkcije.

Knjiga Uvod u medije i medijsku pismenost na 172 stranice, podijeljene u osam poglavlja koje slijede uvodno poglavlje, na vrlo pregledan i sustavan način sistematizira relevantna znanja o razvoju medija te medijskoj pismenosti što je iznimno važan doprinos području informacijsko-komunikacijskih znanosti, novinarstva, ali i politologije i sociologije. Naime, živimo u tzv. post-činjeničnom medijskom okruženju kojim dominiraju teorije zavjera i lažne vijesti, vlada sve veće nepovjerenje konzumenata medija u matične i tradicionalne medije, a korisnici se sve više informiraju putem društvenih medija na kojima nema adekvatnih medijskih vratara.

Stoga ova knjiga predstavlja izniman doprinos osvještavanju i edukaciji studenata, akademske, ali i stručne javnosti o ovim vrlo aktualnim problemima i pitanjima, te daje hvalevrijednu sistematizaciju i pregled masovnih medija i masovne komunikacije, kako one iz spektra tradicionalnih, tako i one iz spektra tzv. novih medija; složenih odnosa medija i društva; medijskih sustava; medijskih industrija te medijske pismenosti.

Prvo poglavlje knjige naslovljeno „Masovna komunikacija“ bavi se objašnjavanjem i definiranjem temeljnih pojmova poput medija, masovnih medija i masovne komunikacije te pojmovima masa i masovna publika. Drugo poglavlje knjige, „Tradicionalni mediji i medijski utjecaji“, fokusira se na povijesni razvoj tradicionalnih medija, tiska, radija i televizije te prezentira ključne faze razvoja teorija o medijskim utjecajima, izme - đu ostalih model izravnih učinaka; model ili razdoblje medija bez utjecaja; model ili period kumulativnih učinaka medija, te model tzv. transakcijske perspektive medijskih utjecaja.

Treće poglavlje je naslovljeno „Internet i komunikacija“ i posvećeno je, kako i sami naslov poglavlja upućuje, Internetu, ili kako ga teoretičari komunikacija u podjeli medija znaju nazivati, novom mediju ili preciznije novim medijima, čime ga odvajaju od tradicionalnih masovnih medija, tiska, radija i televizije. Na samom početku poglavlja autorica analizira je li Internet uopće masovni medij te potom nastavlja razmatranjem obilježja komunikacije na Internetu. Poglavlje završava iznošenjem informacija o ključnim teoretičarima i teorijama komunikacije na Internetu.

Četvrto poglavlje, „Novi mediji digitalnog doba“, logičan je nastavak prethodnog poglavlja te u ovom poglavlju autorica iznosi temeljne informacije o www (World Wide Web), portalima, Facebooku, You - nove knjige

Tubeu, Googleu i Wikipediji. Peto poglavlje naslovljeno je „Mediji i društvo“ te razmatra teme poput odnosa medija i kulture, kulturnih područja u medijima te medija i javnosti.

U šestom poglavlju, „Medijski sustav“, prezentira teorijske pristupe medijskim sustavima, odnosno uvid u razvoj medijskih sustava kroz povijest te razmatra razlike među suvremenim medijskim sustavima. U poglavlju su prezentirani i elementi hrvatskog medijskog sustava te pitanje regulacije i samoregulacije medijskih sustava.

U sedmom poglavlju, „Medijska industrija“, autorica razmatra pitanja strukture, odnosno dijelova medijske industrije, proizvodnje, distribucije i konzumacije medijskih sadržaja te industrije medija na Internetu. U posljednjem poglavlju knjige, naslovljenom „Medijska pismenost“, predstavljeni su koncept(i) medijske pismenosti, tri glavne paradigme medijske pismenosti (tehničke kompetencije, kritičko konzumiranje i sposobnost proizvodnje medijskog sadržaja), naglašava se uloga medijske pismenosti kao ključnog alata u borbi protiv dezinformacija i zakonska regulativa medijske pismenosti.

Knjiga Uvod u medije i medijsku pismenost sveučilišni je udžbenik i kao takva je prvenstveno namijenjena akademskoj i stručnoj javnosti te studentima informacijskokomunikacijskih znanosti, novinarstva, politologije i sociologije, no i široj javnosti zainteresiranoj za medijsku te manipulativnu komunikaciju, kao i načine suzbijanja štetnih posljedica lažnih vijesti.

Mnogobrojna istraživanja ukazala su na sve veći utjecaj lažnih vijesti na stvaranje stavova i mišljenja građana, što se posebno pogubnim pokazalo tijekom pande -