Razvoj turizma traži nove odgovore A.G

Turističke nedoumice

Razvoj turizma

traži nove odgovore

piše: Ante Gavranović

Studija Ekonomskog instituta Zagreb potvrdila da je Hrvatska najovisnija o turizmu među zemljama Mediterana. Najranjivije su županije na jugu. I dalje prevladava koncepcija kvantitete na uštrb borbe za dodanu vrijednost. Paradoks: sedam je jadranskih županija među prvih deset po BDP-u po stanovniku. Blagoslov i prokletstvo rentijerskog turizma jer koči normalan razvoj ostaloga dijela gospodarstva. Hrvatska treba novi model turističke ponude

Konkretna praksa nas uči da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju, već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi. Stoga nove strateške odrednice pretpostavljaju jačanje konkurentnost time što će se turistima pružiti nove motive dolaska, dodatne sadržaje i dodanu vrijednost te nadići percepciju Hrvatske kao destinacije koja ima samo prekrasnu prirodu, sunce i more. Hrvatski novi turistički model mora se temeljiti na sustavu doživljaja, emocija, autentičnosti i na tome da smo za srednju Europu najbliže toplo more. Pandemija je pokazala kako su sve te prednosti ipak jako krhke.

Treba sada činiti sve da se ne uspavamo na (ranijim) lovorikama već da pripreme za ovu i naredne sezone odradimo s novim poletom i novim sadržajima te da na tim osnovama razvijamo našu turističku ponudu.

Ovisnost turizma i BDP-a

Ekonomski institut u Zagrebu proveo je prvu sveobuhvatnu studiju ‘Ranjivost jedinica lokalne samouprave Republike Hrvatske na turističku aktivnost’ koja otkriva zanimljive trendove vezane za izloženost hrvatskog gospodarstva i lokalnih jedinica turističkoj aktivnosti.

Autori studije su izv. prof. dr. sc. Nebojša Stojčić i dr. sc. Maruška Vizek, a provedena je u sklopu Mastercardova projekta Uplift, koji je namijenjen razvoju poslovanja mikro, malih i srednjih poduzetnika s fokusom na turizam. Rezultati studije pokazuju korak u poticanju održivog turizma i integracije turizma i širi kontekst gospodarskog razvoja zemlje. Turizam je najznačajniji hrvatski ekonomski sektor. U 2019. je godini turistička aktivnost u Hrvatskoj izravno generirala 11,8 posto od ukupno ostvarenog BDP-a. Istovremeno, bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti u toj godini iznosila je 82,8 milijardi kuna, što je 24,4 posto ukupno ostvarene bruto dodane vrijednosti te godine. Hrvatska je ujedno i uvelike ovisnija o prihodima od turizma od svojih mediteranskih konkurenata. Tako su turistički prihodi u 2018. i 2019. godini iznosili čak 18,3 i 21 posto BDP-a, da bi se u 2020. i 2021. smanjili na 8,9 i 15,8 posto BDP-a zbog negativnih učinaka pandemije na turističku potražnju. Čak i tako smanjeni prihodi od turizma u dvjema pandemijskim godinama i dalje su bili, kada se izraze kao udjel u BDP-u, uvjerljivo najveći u Europskoj uniji. Neki od zanimljivih podataka studije pokazuju da usporedba vrijednosti indeksa sezonalnosti u 2021. u odnosu na 2012. sugerira da skraćivanje turističke sezone bilježe lokalne jedinice u dalmatinskom zaleđu, koje su se turizmom intenzivnije počele baviti u zadnjih desetak godina, dok priobalne i otočne jedinice bilježe značajno produljenje turističke sezone. Kada se promatra vrijednost indeksa ranjivosti na koncentraciju i sezonalnost hrvatskog turizma, on raste u većini lokalnih jedinica u analiziranom razdoblju. To se događa jer intenzivno raste potražnja za hrvatskim turističkim proizvodom, pa se povećava koncentracija potražnje u velikom dijelu lokalnih jedinica. Najranijivije su lokalne jedinice Zadarske županije, zatim Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske, Šibenskokninske i Istarske županije. Isto tako, studija pokazuje da se udio privatnog smještaja u ukupnom smještaju značajno povećao u velikoj većini lokalnih jedinica, dok se udio smještaja u hotelima, hostelima i kampovima smanjuje. Najnepovoljniju strukturu smještajnih kapaciteta bilježi Splitskodalmatinska županija koja ima 87,8 posto privatnih smještajnih kapaciteta, a najpovoljniju Grad Zagreb s 52,7 posto smještajnih kapaciteta u hotelima, hostelima i kampovima.

U usporedbi s konkurencijom jača potražnja za Hrvatskom

U odnosu na 2012. godinu, broj postelja po stanovniku povećao se za 38,3 posto, što je najveći porast koncentracije smještajnih kapaciteta među mediteranskim zemljama. Istovremeno, broj turističkih noćenja je u razdoblju od 2012. do 2019. povećan za 38,2 posto te je u 2019. godini dosegao 7,05 milijuna noćenja. „Dobra vijest je i da, u usporedbi s konkurencijom na Mediteranu, Hrvatska bilježi i značajan rast potražnje za svojim turističkim proizvodom. Ako se pak detaljnije analizira ovaj porast intenziteta po županijama, dolazimo do zanimljivog zaključka: val interesa za Hrvatskom prelio se s uobičajenih priobalnih odredišta na unutrašnjost, na lokacije koje se dosad nisu toliko bavile turizmom – poput jedinica u unutrašnjosti Istre, dalmatinskom zaleđu, Lici i Gorskom Kotaru, pa čak i u kontinentalnom dijelu zemlje“, ističe Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

„Svjesni smo izazova u strukturi smještaja koji je fokusiran na privatne iznajmljivače i daljnji razvoj turizma trebao bi ići u smjeru izgradnje smještajnih kapaciteta takvog tipa koji će omogućiti produžetak sezone i stvaranje dodatne vrijednost turističke ponude. U obalnim krajevima naglasak bi trebalo staviti na kvalitetu, dok u područjima koja postaju sve više turistički zanimljiva, poput Baranje, Like i Gorskog kotara, trebamo i kvantitetu i kvalitetu smještaja“, istaknuo je Slavko Štefičar iz Ministarstva turizma i sporta. No, unatoč strategijama i planovima na papiru koji su ciljali nešto posve drugo, turistički rast Hrvatske u zadnjih 10 godina nije se realizirao u smjeru stvaranja dodane vrijednosti i značajnog produžetka sezone, već je odgovor na rast potražnje bio stihijski razvoj bez strateških odluka, uglavnom uz bujanje privatnog smještaja i apartmanizaciju. Danas se to održava u visokoj ranjivosti hrvatskih turističkih središta na sezonalnost i koncentraciju turizma, a među posljedicama je i nekontrolirani rast cijena nekretnina koji ima snažan utjecaj na raslojavanje stanovništva. Studija je napravljena za potrebe Mastercardova programa podrške malim i srednjih poduzetnicima Uplift, pokriva razdoblje od 2012. do 2021. godine i prva je takva studija napravljena za Hrvatsku. „Sad je više nego ikada jasno da se turizam u Hrvatskoj razvijao stihijski, bez ikakvih strateških odluka, uz puko korištenje komparativnih prednosti koje su nam prirodno dane, sve ide po inerciji“, ističu autori ove zanimljive i vrlo korisne studije. Činjenica je da više od jedne četvrtine dodane vrijednosti čitavog gospodarstva ovisi o turističkoj potražnji i u usporedbi s drugim turističkim zemljama dosegnuli smo plafon prema broju turističkih postelja po broju stanovnika. Treba mijenjati strukturu ponude Hrvatska je s ukupno 0,26 postelja po stanovniku uvjerljivi rekorder među mediteranskim zemljama po koncentraciji smještajnih kapaciteta. U svim preostalim državama broj postelja po stanovniku ne prelazi 0,1, što autore upućuje na to da trenutačna razina ponude smještaja iznadprosječno opterećuje i prostor i postojeću lokalnu infrastrukturu. Pritom, od ukupnog broja postelja u 2019. godini, čak 61 posto činio je privatni smještaj, što je gotovo dvaput više nego u Italiji (34,5 posto), Grčkoj (32,2 posto) i Španjolskoj (24,6 posto), prema podacima Eurostata. U drugim zemljama Mediterana prevladavaju hotelski i drugi oblici kolektivnog smještaja. Istovremeno, najveći broj ostvarenih turističkih noćenja po stanovniku bilježi se u Hrvatskoj, te iznosi 22,4 noćenja po stanovniku. Rast pokazatelja turističke ponude i potražnje rezultirao je jačanjem turističke aktivnosti u Hrvatskoj i doprinio tome da turizam postane najsnažniji hrvatski gospodarski sektor. nim jedinicama u Hrvatskoj narastao je u 10 godina s 30,9 na 56,5 posto i prevladava najviše u Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji. Tako je u Splitsko-dalmatinskoj županiji u lokalnim jedinicama lani u prosjeku 87,8 posto kapaciteta bilo u privatnom, a samo 10,3 posto u kolektivnom smještaju. U zadarskom i šibenskom kraju u prosjeku je 79,7 posto ukupnog turističkog smještaja u privatnom smještaju. Od primorskih županija najpovoljnije je stanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u kojoj je 25,5 posto smještaja u hotelima, hostelima i kampovima, a najmanji udio privatnog smještaja ima Grad Zagreb, manje od 48 posto. Iako se često proklamira potreba jačanja hotelskog smještaja, a taj je cilj bio naveden i u Strategiji turizma 2014 – 2020, na razini Hrvatske istodobno je pao udjel broja kreveta u hotelima, hostelima i kampovima s prosječnih 17,2 na 15,8 posto. U tom razdoblju samo je 19 jedinica lokalne samouprave povećalo udio hotela, hostela i kampova u ukupnom smještaju i svi su redom na kontinentu.

Stanje po regijama Taj je rast išao u korist samo nekima, pokazuje analiza. Prosječan udio privatnog smještaja u lokalNegativne nuspojave Autori s pravom upozoravaju da ova izmjena strukture smještaj-

nih kapaciteta sa sobom uglavnom nosi negativne nuspojave. Središta se tradicionalnih turističkih odredišta iseljavaju, ispražnjuju i stanovništvo im stari. Pretvaraju se u kulise za turističke obilaske koje služe tek kao spavaonice za turiste, a u njima više nema vidljive svakodnevice mjesnog stanovništva koja je davala čar odredištu i bila bitan čimbenik ponude. Prevladavanje privatnog smještaja u lokalnoj jedinici također ne izaziva produljenje turističke sezone. Naime, jedino visokokategorizirani hoteli imaju svu infrastrukturu potrebnu za cjelogodišnji boravak turista, pojašnjava se u analizi. Također, pretvaranje postojećeg stambenog fonda u turističke smještajne jedinice ima i vrlo nepovoljan utjecaj na tržište nekretnina, jer povećava cijene i smanjuje priuštivost nekretnina mjesnom stanovništvu. „Rentijerska ekonomija dovela je do rasta nekretnina ne samo u krajevima s razvijenim turizmom, već i u ostalim gradovima. Tako jedan dio populacije ima veliku korist od takvog razvoja turizma, a drugi ima izravnu štetu, što dovodi do raslojavanja. Usto, analiza Instituta za turizam pokazuje da intenzivan razvoj turizma negativno utječe na spremnost maturanata da upisuju fakultete, što znači da turistički razvoj negativno utječe na kvalitetu ljudskog kapitala. Drugim riječima, što se više bavite turizmom, manje ćete biti skloni ulagati u vlastito obrazovanje. Također, u krajevima sa snažnom turističkom aktivnošću izražena je smanjena pojava brzorastućih poduzeća“, podsjeća Maruška Vizek i na ostala istraživanja, čija otkrića bi trebala zabrinuti donositelje odluka.

Rentijerski biznis cvate Konkretna praksa ipak velikim dijelom odstupa od utvrđene strategije razvoja turizma u narednim godinama. Iako je naglasak stavljen na KVALITETU i smještajne kapacitete koji omogućavaju višu razinu turističke i ukupne ponude, nama je u prvom planu ipak „Zimmer frei“ logika. To ponajbolje potvrđuju konkretni podaci iz posljednjih popisa domaćinstava..

Dok se i broj stanovnika i broj kućanstava (za 80 tisuća) osipa, stambeni fond i dalje solidno raste. Od 103 tisuće novih stambenih jedinica koje su sagrađene u deset godina, njih 70 tisuća nalazi se u primorju i to više od 21 tisuća na splitskom području, 15 tisuća na istarskom, 14 tisuća na zadarskom, 11 tisuća na šibenskom, te po osam tisuća na dubrovačkom i riječkom području. Nekretninski kapital u pravilu prati kretanje stanovništva, a popis je pokazao da su ljudi manje odlazili iz primorskih nego iz kontinentalnih sela i gradova. Turizam zacijelo donosi više mogućnosti za život, rad i zaradu, što uz blagu klimu, dobru prometnu povezanost i porezne propise koji favoriziraju bavljenje rentijerstvom u odnosu na klasični radni odnos, zadržava ljude u Dalmaciji i na primorju više nego u Slavoniji ili Banovini. Tek smo posljednjih godina prihvatili turizam kao: ozbiljnu razvojnu perspektivu, truda vrijedno strateško usmjerenje, važan oslonac u razvoju ukupnoga hrvatskoga gospodarstva, integrativnu ulogu u uspješnom međusektorskom povezivanju domaće proizvodnje i svih oblika turističke potrošnje, te nevidljivi izvoz. Bilo bi potpuno pogrešno zanemariti i nepovoljne učinke rentijerske privrede, naročito izražene kroz turizam.

U nepovoljne aspekte učinaka turizma treba, međutim, ubrojiti posredni utjecaj na deindustrijalizaciju zemlje, jednostrano usmjerene investicije, zatim utjecaj na povećanje cijena robe i usluga, a time i životnih troškova, a presudan je za rast cijena građevinskog zemljišta i nekretnina.

Kao poseban nedostatak ističe se razmišljanje o tome je li upravo turizam jedan od razloga zbog kojeg naše društvo nema inklinaciju da se bavi međunarodno konkurentnom proizvodnjom. Zajednička je odgovornost pronaći pravu mjeru da se zacrtani ciljevi razvoja turizma ostvaruju i da budu sastavni dio razmišljanja i djelovanja, a ne samo nametnuti okvir ponašanja.

Turizmu potrebna dodana vrijednost Turizmu je potrebna dodana vrijednost i tek se kroz nju mogu ocijeniti pravi efekti njegove uspješnosti. Moramo shvatiti da se ta dodana vrijednost danas najmanje ostvaruje u hotelima, koji kroz cijeli dan uglavnom zjape prazni. Ona se stvara u neprekidnom dodiru s ljudima, potencijalnim potrošačima svega i svačega, ako se ponudi na pravi način. Hrvatska je sa 17 milijuna inozemnih dolazaka gostiju (2019.) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda. Temeljna je pretpostavka stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno.

Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu, te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam. ST