Izazovi razvoja održivog turizma u Hrvatskoj Neda Telišman-Košuta

Izazovi razvoja održivog turizma u Hrvatskoj

piše: Neda Telišman-Košuta, dugogodišnja stručna suradnica u Institutu za turizam, danas dio savjetodavne tvrtke Sustainable Tourism and Hospitality Solutions

Dosadašnji razvoj turizma u Hrvatskoj zrcali konfliktnost između gospodarskih koristi te društvenih i okolišnih troškova generiranih turističkom aktivnošću bez, u ovom trenutku, adekvatnih mehanizama koji bi ublažili i prevenirali njegovu agresivnost. Zaokret prema razvoju održivog turizma u Hrvatskoj podrazumijeva promjene u dosadašnjoj praksi upravljanja turističkim razvojem.

Razvoj održivog turizma: Današnji trenutak U proteklih 20-ak godina koncept ‘održivog razvoja’ dominantno je strateško usmjerenje turističkog razvoja u svijetu i u Hrvatskoj. Razvoj održivog turizma cilj je brojnih strateških razvojnih dokumenata na svim razinama, bilo da je riječ o destinacijskoj ili politici poslovnih subjekata, odnosno od međunarodne do lokalne razine. Jednako tako, održivost u turizmu fokus je djelovanja izuzetno velikog broja međunarodnih, nacionalnih i regionalnih, javnih, privatnih, profesionalnih i neprofitnih organizacija, udruženja ili inicijativa te je predmet konzultacija, edukacije, manuala i nerijetko certifikata koje nude.

Istovremeno, turizam nedvojbeno postaje sve kontroverznija djelatnost. Usprkos povremenih, raznim krizama izazvanih oscilacija, kontinuirani globalni rast turizma bitno pridonosi materijalnom blagostanju i rastu životnog standarda receptivnih zajednica, ali postojeći model temeljen na paradigmi rasta u sve većoj mjeri pridonosi i devastaciji prostora, gubitku bioraznolikosti, zagađenju okoliša i padu kvalitete života lokalnog stanovništva kao i padu zadovoljstva turista. U realnosti, dosadašnji razvoj turizma karakterizira konfliktnost uzrokovanu neravnotežom između ekonomske koristi te društvenih i okolišnih troškova, upravo suprotno deklariranim težnjama ka uravnoteženom, održivom razvoju. Činjenica je, međutim, da se danas u svijetu, s Europom u vodećoj ulozi, stvara novi kontekst. Potaknut klimatskom krizom, posljedicama pandemije Covida-19 i ratom u Ukrajini uvjetovanom energetskom krizom, ovo je vrijeme suštinskih promjena, kada održivost kao razvojna platforma dobiva novu oštricu. Za očekivati je da će, prije svega, Europski zeleni plan restrukturiranja europskog gospodarstva oko ‘zelenih industrija’ s ciljem postizanja klimatski neutralne Europe do 2050. godine i s budžetom od trilijun Eura, odnosno izvedeni programi kao što je to u Hrvatskoj Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026., utjecati i na modifikaciju dosadašnje turističke prakse.1 Za očekivati je da će tome nadalje pridonijeti i recentnim istraživanjima potvrđeni pomaci ka ‘zelenoj’ orijentaciji turista, među kojima većina na putovanjima očekuje okolišno odgovorno upravljanje otpadom, vodom, energijom i prijevozom, te želi smanjiti svoj ugljični otisak, odnosno istraživanjima također dokumentiranu rastuću zasićenost receptivnih zajednica pritiscima turizma na destinaciju.2

1 Izvori: https://ec.europa.eu_strategy_european-green-deal-_hr; https://mint.gov.hr/NPOO/o-planu-oporavka/22723 2 Izvori: Booking Holdings, 2021 Sustainabilty Report, https://www.sustainability.booking.com/; Istraživanja stavova lokalnog stanovništva o turizmu za potrebe Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine (MINTS, 2022.) i studije nosivog kapaciteta turizma Crikveničko-vinodolske rivijere, Grada Mali Lošinj i Grada Splita (Institut za turizam, 2019. – 2022.)

Problemska područja razvoja održivog turizma u Hrvatskoj U uvjetima očekivanog nastavka globalnog trenda rasta turizma nakon pandemije Covida-19, te visoke turističke atraktivnosti Europe i specifično Mediterana kao njezinog najznačajnijeg receptivnog područja, realno je očekivati daljnji rast turizma u Hrvatskoj, a time i daljnju prijetnju već sada akutnih nepoželjnih pritisaka i utjecaja turističke aktivnosti. Radi se prije svega o apartmanizaciji, betonizaciji i vizualnoj poluciji obalnog prostora, zagađenju zaštićenih prirodnih resursa i, posebice, Jadrana, gentrifikaciji i muzealizaciji povijesnih gradskih jezgri na obali, oscilirajućoj opterećenosti komunalnih i prometnih sustava, te neuravnoteženoj gospodarskoj strukturi s turizmom kao monokulturom u dijelovima zemlje uz potencijalno ozbiljne društvene posljedice rentijerskog mindseta. U tom kontekstu današnja ključna problemska područja razvoja održivog turizma u Hrvatskoj uključuju3:

• Stvarni fizički pritisak turizma

na destinaciju odnosno volumen turističke potražnje za koji se, prema rezultatima pilot istraživanja, procjenjuje da je u razdoblju turističke sezone minimalno dvostruko veći od službeno registriranog komercijalnog prometa. Rezultat je to korigiranja registrirane potražnje s procjenom korisnika u nekomercijalnom smještaju, uključivanjem gostiju u nautičkom turizmu, jednodnevnih posjetitelja i sezonskih zaposlenika. Potrebno je imati na umu i potencijal povećanja potražnje uz višu iskorištenost postojećih smještajnih kapaciteta.

• Mogućnost povećanja razine

turističke izgrađenosti s obzirom da, prema mjestimično provođenim analizama, postojeći prostorni planovi dozvoljavaju višestruki rast izgrađenosti, bilo kroz novu gradnju ili rekonstrukciju postojećih građevina, kako u tzv. turističkim (T) zonama izvan naselja, tako i u građevinskim područjima naselja, odnosno kroz mogućnost daljnjeg povećanja građevinskog područja naselja po iskorištenju 50%80% postojeće površine kao i povećanje broja turističkih (T) zona. Činjenica je nadalje i širenje, za sada, još uvijek točkaste turističke gradnje na poljoprivredno zemljište.

• Volumen smještajnog kapaciteta u domaćinstvima u građevinskim područjima nase-

lja čiji udio, bez obzira na realnu podcijenjenost obima, dominira ponudom smještaja i višestruko premašuje ostale oblike kapaciteta, te tipično također znatno premašuje broj lokalnih stanovnika, dok istovremeno značajno opterećuje prostor i komunalnu infrastrukturu, bilježi najkraće razdoblje poslovanja i najnižu turističku potrošnju. Njegov kontinuiran i iznadprosječan rast rezultat je mogućnosti pretvaranja objekata stambene u turističku namjenu, odnosno nekretninskog poslovnog modela potaknutog rentom kao dohotkom, što omogućuje postojeća prostorno-planska, turistička i porezna regulativa.

• Adekvatnost destinacijskih komunalnih sustava, prometnih rješenja i turističke infra-

strukture kako zbog financijskih i organizacijskih aspekata u uvjetima osciliranja volumena turističke potražnje kroz godinu, ali i uslijed utjecaja ‘vanjskih’ faktora izvan kontrole destinacije, bilo da se radi o odgovornosti viših instanca (npr. nepostojanje ili nedovoljan kapacitet Županijskih centara za gospodarenje otpadom) i/ili o višoj sili (npr. nestašice vode uslijed suša, nedostatnost plažnog prostora uvjetovanog reljefom). Provođene analize ukazuju da neadekvatna rješenja odlaganja otpada, odvodnje, prometa u mirovanju i zaštite od buke, danas predstavljaju ‘uska grla’ razvoja održivog turizma, dok neadekvatni kapaciteti plaža, kao najvažnijeg resursa dominantnog ljetnog odmorišnog turizma, mogu biti i ‘ograničenje’ razvoja4;

• Stabilan fond kvalificirane

radne snage, u uvjetima izraženog trenda depopulacije, predstavlja ‘usko grlo’ razvoja turizma generirajući potrebu ne samo za novim modelima privlačenja ljudskih resursa, već i za planiranjem njihove privremene ili trajne integracije u lokalne zajednice s reperkusijama naročito na stanovanje i obrazovanje.

3 Bazirano na studijama nosivog kapaciteta turizma Crikveničko-vinodolske rivijere, gradova Mali Lošinj, Novalja i Split (Institut za turizam (2019.-2022. 4 Prema metodologiji sagledavanja nosivog kapaciteta turističkih destinacija, ‘uska grla’ podrazumijevaju faktore na koje destinacije mogu utjecati kroz organizacijske mjere, novu tehnologiju i/ili investicije, dok se ‘ograničenja’ odnose na faktore koji nisu fleksibilni ili je cijena promjene tog aspekta nosivosti previsoka te time ograničavaju rast turizma.

Dosadašnji razvoj turizma u Hrvatskoj zrcali konfliktnost između gospodarskih koristi te društvenih i okolišnih troškova generiranih turističkom aktivnošću bez, u ovom trenutku, adekvatnih mehanizama koji bi ublažili i prevenirali njegovu agresivnost. Zaokret prema razvoju održivog turizma u Hrvatskoj podrazumijeva promjene u dosadašnjoj praksi upravljanja turističkim razvojem. Dobra praksa upravljanja razvojem održivog turizma Upravljanje razvojem održivog turizma u Hrvatskoj obuhvaća promjene u različitim domenama, među kojima se ističu:

 Destinacijski menadžment

OD:

Funkcije destinacijskog menadžmenta danas su delegirane postojećem sustavu turističkih zajednica koje većinom nemaju kadrovske, stručne ni financijske kapacitete, a niti potrebne ingerencije za provođenje razvojne strategije turizma te su nerijetko izložene zahtjevima lokalne politike.

KA:

Organizacija neovisnih stručnih odjela za upravljanje turizmom na razini većih teritorijalnih/administrativnih cjelina (npr. regija, rivijera, otok, veći grad), s adekvatnim financiranjem i stručnim kadrom te kapacitetom poticanja i koordiniranja aktivnosti dionika u javnom i privatnom sektoru, te civilnom društvu u funkciji kolaborativnog provođenja razvojne strategije turizma.

 Destinacijski informacijski sustav turizma

OD:

Danas raspoloživu informacijsku osnovicu za upravljanje turizmom, posebice na subnacionalnim razinama, karakteriziraju nepotpunost, neujednačenost organizacije i sporadičnost prikupljanja podataka.

KA:

Uspostava destinacijskih informacijskih sustava u svrhu praćenja kretanja u turizmu i monitoringa provođenih aktivnosti, objedinjujući podatke o: • Turistička potražnja – fizička potražnja, potrošnja, obilježja i stavovi gostiju o ponudi. • Turistička ponuda – fizički kapaciteti, poslovanje i zaposlenost, stavovi ponuđača o turizmu i ocjena institucionalnog okruženja. • Resursna osnova i lanac vrijednosti – katastar i atlas resursno-atrakcijske osnove, razina posjećivanja atrakcija. • Održivost – pokazatelji utjecaja turizma na destinaciju (prema ETIS-u), praćenje stavova lokalnog stanovništva o turizmu. • Tržišni trendovi u turizmu • Poslovno okruženje – zakonski okvir, mogući izvori financiranja projekata. Pristup informacijama mora biti jednostavan, korisnički orijentiran i široko dostupan.

 Usporavanje rasta smještajnih kapaciteta u domaćinstvu

OD:

Postojeći propisi iz prostornog planiranja i turizma koji omogućavaju prenamjenu objekata u građevinskim područjima naselja iz stambene u gospodarsku-turističku funkciju kao i porezna politika koja nižim poreznim opterećenjima potiče ulaganje u nekretnine i ostvarivanje rente, izravno doprinose brzom i nekontroliranom rastu smještajnih kapaciteta u domaćinstvu.

KA:

Iako je nepovratna šteta nasrtajem turizma na građevinska područja naselja već učinjena, u funkciji daljnjeg planiranja održivog turizma u naseljima potrebno je s nacionalne razine: • Preispitati izjednačavanje stambene namjene s pružanjem nekomercijalnih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. • Uspostaviti prostorne standarde i kriterije urbanističkog i arhitektonskog oblikovanja za planiranje turizma u naselju. • Preispitati sustav oporezivanja pružanja usluga domaćinstvu, posebice kada se usluga stvarno ne pruža u domaćinstvu, te usuglasiti poreznu politiku s održivosti turizma.

 Unaprjeđenje metodologije strateškog planiranja u turizmu

OD:

Postojeća metodologija strateškog planiranja razvoja turizma, osim što uobičajeno pretpostavlja rast fizičkih indikatora turističke aktivnosti, fokusirana je na postavljanje razvojne vizije, brend koncepta, programsko-proizvodne koncepcije, turističkog zoniranja prostora te akcijskog plana, pri čemu se nedovoljno bavi analizom utjecaja i pritisaka turizma na destinacijske sustave, njihovim posljedicama te mogućnostima rješavanja.

KA:

Nadograđivanje metodologije strateškog planiranja u turizmu uključujući: • Analizu postojećih pritisaka turizma na destinaciju te utvrđivanje mogućih ‘uskih grla’ i ‘ograničenja’ razvoja i/ili rasta turizma s naznakama sustava upravljanja posjetiteljima i drugih mogućih rješenja. • Sagledavanje rizika i posljedica klimatskih promjena s naznakama strategija prilagodbe. • Bazična provjera utjecaja planiranih projekata na okoliš, gospodarstvo i društvo prije unošenja u akcijski plan. • Analiza stavova turista i lokalnog stanovništva o turizmu.

Upravljanje razvojem održivog turizma nadalje podrazumijeva podupiranje primjene ‘kriterija održivosti’ na razini destinacija i poslovnih subjekata kroz informiranje, različite oblike poticanja te uključujući i certificiranje od strane provjerenih, na razini Europe prepoznatljivih certifikacijskih shema. Primjeri ‘kriterija održivosti’ uključuju:

Primjeri ‘kriterija održivosti’ na razini destinacija i turističkih poslovnih subjekata5

DESTINACIJE

• Održivo upravljanje – upravljačko tijelo, planovi, monitoring, uključivanje stanovništva. • Socio-ekonomska održivost – mjerenje doprinosa turizma lokalnom gospodarstvu, podrška obrazovanju lokalnog stanovništva, podrška lokalnom poduzetništvu. • Kulturna održivost – programi rehabilitacije i očuvanja materijalne i nematerijalne baštine, monitoring i upravljanje posjetiteljima, turistička interpretacija. • Okolišna održivost – mjerenje utjecaja turizma na prirodni okoliš, programi očuvanja okoliša, poštivaje dobrobiti životinja, monitoring i upravljanje posjetiteljima, upravljanje korištenjem energije i vode, upravljanje otpadom i emisijom stakleničkih plinova, upravljanje prometom, bukom i svjetlosnim zagađenjem.

SMJEŠTAJNI OBJEKTI

• Održivo upravljanje – plan održivosti, informiranje dionika, uključenost u projekte održivog turizma u destinaciji. • Urbanizam i arhitektura – poštivanje regulative, uklapanje u prirodni okoliš, upotreba tradicionalnih, ekoloških materijala, poštivanje kulturnog nasljeđa, pristup za sve.

• Maksimiziranje društvenih i ekonomskih koristi za

lokalnu zajednicu – lokalno zapošljavanje, korištenje usluga lokalnih poduzetnika/proizvođača hrane. • Maksimiziranje koristi lokalne zajednice u kulturi – uključenost u zaštitu i prezentaciju lokalne kulturne baštine. • Minimiziranje negativnih utjecaja na okoliš – okolišno osjetljiva i efikasna nabava, štednja energije i vode, smanjenje zagađenja, očuvanje bioraznolikosti i ekosustava.

5 Sastavljeno prema: Global Sustainable Tourism Council, GSTC Destination Criteria i GSTC Industry Criteria; EU Ecolabel for Accommodation Services