INFLACI J A preokreće ekonomsku stvarnost

Sve izvjesnija dramatična kriza

U zadnje je vrijeme recesija sve prisutnija, a postoje i ozbiljne naznake da je razvijeni svijet na pragu stagflacije. Recesija će nastupiti gotovo sigurno, a svi se nadaju da će se izbjeći stagflacija.

Stagflacija je, zapravo, puno teža situacija, u kojoj se uz recesiju paralelno događa visoki rast cijena u gospodarstvu tj. inflacija. Problem je u tome što metode kojima se borimo protiv visoke inflacije istodobno pogoršavaju recesiju, uključujući nezaposlenost, a politika koja ublažava recesija pogoršava problem inflacije.

Teško se nazire kraj stanju u kojem se srećom svijet nije našao još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Najviša inflacija od 1970-ih. Središnje banke agresivno podižu stope. Raspoloženje potrošača na rekordno je niskoj razini. Cijene roba bli - zu su najviših vrijednosti svih vremena. Dodajmo tome da bi globalna ekonomska kriza mogla ubrzati nastanak nove, bipolarne ravnoteže između SAD-a i Kine. Čak ako to i ne dovede do temeljne promjene u globalnoj raspodjeli moći.

Inflacija mijenja ekonomsko raspoloženje

Najnovija izvješća o izgledima svjetskog gospodarstva pokazuju da zaoštravanje politike počinje usporavati aktivnosti. Budući da je temeljna inflacija još uvijek visoka u mnogim naprednim gospodarstvima, središnje banke će monetarnu politiku sigurno dulje držati pod strožom paskom.

Najznačajnije je da se globalni kreditni ciklus počeo mijenjati kako se sposobnost zajmoprimaca za otplatu duga smanjuje, a rast kredita usporava. Stoga su nagnuti prema dolje, slično procjeni iz travnja.

Neizvjesnost – sudbina sadašnjice

Globalna perspektiva je neizvjesna. Svjetsko gospodarstvo pokazalo je otpornost, ali u većini zemalja kratkoročni i srednjoročni izgledi za rast i dalje su prigušeni, a rizici pada povećani. U kontekstu zaoštravanja stajališta monetarne politike kako bi se smanjila inflacija, uzastopni šokovi, uključujući ruski rat protiv Ukrajine kao i mogućnost rata na Bliskom istoku, opterećuju gospodarstvo i makrofinancijsku stabilnost, uključujući stres u financijskom sektoru. Inflacija je donekle umjerena, ali temeljni cjenovni pritisci i dalje su nestabilni. Ranjivost duga je povećana, pri čemu je 60 posto zemalja s niskim dohotkom i 25 posto tržišnih gospodarstava u nastajanju u dužničkoj krizi ili u riziku od te krize. Procesi restrukturiranja dugova bili su spori. U međuvremenu, nejednakost i dalje postoji unutar i među zemljama, a rekordnih 350 milijuna ljudi u 79 zemalja suočava se s akutnim nedostatkom hrane. Rastući rizici geoekonomske fragmentacije otežavaju odgovor na zajedničke izazove. Protekcionizam je u porastu, koči globalnu trgovinu i nagriza teško stečene dobitke integracije. Suočavanje sa zajedničkim izazovima, kao što su klimatska kriza i digitalizacija, zahtijevat će prevladavanje razlika i jačanje međunarodne suradnje.

MMF je predan suradnji sa svojim članicama u pronalaženju pragmatičnih rješenja za pokretanje svjetske ekonomije na održivu uzlaznu putanju. Osiguravanje zdravih domaćih politika, jačanje globalne trgovine i jačanje institucija suprotstavit će se nesigurnosti i ojačati makroekonomsku otpornost. Pojačana međunarodna pomoć i rješenja za rješavanje problema s visokim teretom duga poduprijet će ranjive zemlje. Ulaganje u digitalne tehnologije pomoći će u izgradnji prosperitetnije i uključivije budućnosti. A zajedničko rješavanje klimatskih promjena održat će naš planet.

Ključni zaključci

Recesija je odgođena, a ne otkazana – usprkos agresivnom zaoštravanju politike koje smo do sada vidjeli, gospodarska aktivnost u razvijenim gospodarstvima pokazala se otpornijom od očekivanog usred snažnog oporavka sektora usluga. Dok ukupna inflacija jenjava, temeljna inflacija ostaje tvrdoglavo visoka, a nije samo zbog inflacije usluga: inflacija roba se povećava nakon razdoblja pada. Promjena geopolitike i potreba za novim tržišnim priručnikom – postoje znakovi da ulazimo u novi globalni režim, koji zahtijeva preispitivanje načina na koji rizična imovina reagira na promjene u makro pozadini. Zašto će kamatne stope vjerojatno ostati više duže vijeme? Volimo misliti o središnjim bankama kao o apolitičnim, neovisnim agentima, ali u praksi je teško potpuno odvojiti monetarnu politiku od političkih zbivanja dana. Bilo dobro ili loše, središnje banke ne rade i ne mogu djelovati u vakuumu. Uistinu, dominantna politička ideologija na Zapadu u posljednjih 20 do 30 godina, koja je utjecala na politiku, raspodjelu resursa i financijska tržišta bio je neoliberalizam — jedan od mnogih oblika političke ekonomije. Ali tome je kraj: po našem mišljenju, ulazimo u novi režim. Trajni cjenovni pritisci prisilili su središnje banke diljem svijeta da produže svoje cikluse zaoštravanja. Tržišta su očito usvojila model određivanja cijena koji je prikladan za posljednjih 20 do 30 godina, ali danas više nije prikladan.

Geopolitička pozadina se mijenja

Ova promjena u ideologiji označena je u travnju s dva ključna govora, jednim od predsjednice Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde i drugim od američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana.

U svom govoru „Središnje banke u fragmentiranom svijetu“, Lagarde je primijetila da se pojavljuju konkurentni globalni trgovinski blokovi, a analiza ECB-a sugerira da bi globalni indeksi potrošačkih cijena mogli porasti za 5% ako bi se globalni lanci vrijednosti rascjepkali duž geopolitičkih linija, u kratkom roku do 1% u dugom roku. Upozorila je na pogreške iz 1970-ih kada se nije dovoljno suočilo s upornim šokovima ponude. Lagarde je dalje rekla da monetarna politika mora surađivati s fiskalnom i strukturnom politikom kako bi se uklonila ograničenja ponude, što implicira potrebu za uspostavom ciljanih poticaja na strani ponude uz više stope.

U nedavnoj publikaciji, MMF je upozorio da bi porast geopolitičkih napetosti među onim što je na - zvao „partnerskim zemljama“ mogao dovesti do naglog preokreta u prekograničnom protoku kapitala. Nije iznenađujuće da bi takav razvoj događaja više utjecao na tržišta u nastajanju i gospodarstva u razvoju negoli na njihove razvijene zemlje, te bi se potencijalno mogao pretvoriti u rizike makrofinancijske stabilnosti.

Konkretno, MMF je primijetio da bi „veća financijska fragmentacija koja proizlazi iz geopolitičkih napetosti mogla pogoršati makro-financijsku volatilnost u dužem roku smanjujući međunarodne prilike za diversifikaciju rizika u uvjetima nepovoljnih domaćih i vanjskih šokova.“ Biti unaprijed upozoren znači biti unaprijed naoružan.

U međuvremenu, Sullivan je odbacio ideju da su slobodna tržišta najbolja u raspodjeli kapitala u svom govoru „Obnavljanje američkog gospodarskog vodstva“. Naime, bio je potreban novi put politike kako bi se obranili od novih geopolitičkih i socioekonomskih rizika. Naglasio je potrebu da se identificiraju i potaknu „specifični sektori koji su temeljni za gospodarski rast, strateški iz perspektive nacionalne sigurnosti i u kojima privatna industrija sama po sebi nije spremna izvršiti ulaganja potrebna za osiguranje naših nacionalnih ambicija.“ praksa i očekivanja

Ako ćemo vjerovati ovim dvoje utjecajnih vođa, implikacije onoga što su rekli su ogromne. Oba čelnika signaliziraju da su zapadne vlade ponovno odvagnule svoje prioritete i da će alocirati kapital prema ponovnoj izgradnji domaćih industrijskih kapaciteta, sužavanju deficita tekućeg računa SAD-a, povećanju udjela rada u dohotku i aktivnom korištenju kapitala za obranu hegemonije. Drugim riječima, oni više ne slijede neoliberalizam. Po našem mišljenju, ova promjena režima ojačat će globalno okruženje igre nultog zbroja koje će pojačati geopolitičke napetosti.

Još i danas nema punoga konsenzusa oko razloga velike financijske i ekonomske krize, iako većina stručnjaka prepoznaje krivce ponajviše u financijskom sustavu koji se otrgnuo kontroli te izbjegao regulaciji i nadzoru. Desetak godina središnji bankari i političari (pa i novinari) sučeljeni su s novom krizom ili barem njenim naznakama. Samo je pitanje vremena prije nego što kriza opet pukne i to punom snagom. Svijet očigledno nije naučio lekciju. Je li nova financijska kriza zaista na pomolu? Učestale priče o najavljenom rastu kamata, nagli rast inflacije i napuhavanje cijena nekretnina uvod su u taj nemili i nemilosrdni scenarij.

Stvar je definicije kada je gospodarstvo u krizi i kada je ta kriza „ozbiljna“, ali da se postkoronski uzlet smiruje sada je nesporno čak i među ekonomistima. I minhenski institut Ifo i istraživački institut Handelsblatt (HRI) smanjili su svoje ekonomske prognoze. One su sada 3,7 odnosno 0,8 posto više, ali s vrlo nesigurnim elementima. Njemačka je trenutno zaglavljena u stagflaciji. Ali stvari bi mogle postati daleko gore. Ekonomisti strahuju da će njemačko gospodarstvo kliznuti u recesiju, možda čak i u dugu i duboku krizu.

Strah od recesije nije svojstven samo Njemačkoj. I u SAD-u su upozorenja sve glasnija. „Naivno je misliti da će sve biti u redu kada Fed stavi inflaciju pod kontrolu“. I visoka inflacija i borba protiv nje mogu rezultirati gospodarskom krizom. I jedno i drugo moglo bi imati isti učinak: visoka inflacija usporava potrošnju, jer sve postaje skupo, a nepotrebna se potrošnja zbog toga odgađa. No, ako središnja banka naglo poveća kamate, kao što se dogodilo u SAD-u, krediti će poskupjeti. Dakle, ljudi će manje trošiti na, primjerice, automobile ili nekretnine, a tvrtke će manje ulagati. „Fed ne može učiniti ništa u borbi protiv inflacije, a da ne oslabi gospodarstvo.“

Isto vrijedi i za Europsku središnju banku (ECB). I ona sada podiže kamatne stope, iako manje od Feda, kako bi se borila protiv inflacije. No, i njoj je dugo taj korak teško padao, jer i on nužno usporava gospodarski rast. Ipak, korak je neophodan. Više od 60 središnjih banaka diljem svijeta sada postupa na sličan način. To će povećati rizik od globalne recesije, sada kažu analitičari Citigroupa. „Sada ovo vidimo kao razumnu pretpostavku“, pišu analitičari. Koliko je to vjerojatno? Koji su najveći rizici? Koje su nade?

Novi ekonomski pojam kruži eterom i naslovnicama poslovnih listova: „Reflacija“ (izraz za skup mjera koje se poduzimaju da se spriječi da deflacija ne prijeđe u inflaciju. Reflacija se poduzima za oživljavanje privredne aktivnosti, a razlikuje se od inflacije po tome što je u potpunosti kontrolirana.). Udruženje njemačkih industrijskih i trgovinskih komora izrazilo se drastičnije: „Mi smo u rasulu.“ Što je s takvim scenarijima? Kolika je zapravo opasnost? Koji su rizici, gdje su prilike?

Nadolazeći dužnički poremećaji

Zaokret u kamatnim stopama u SAD-u stavlja pod pritisak zemlje u usponu, a na pomolu je i nova dužnička kriza. Takva kriza također može postati ozbiljan problem za Njemačku. Zabrinutost zbog nove dužničke krize u zemljama u usponu postaje sve hitnija: Ayhan Kose, glavni ekonomist i direktor Svjetske banke Prospects Group, nedavno je u japanskim poslovnim novinama „Nikkei“ upozorio da će brzo povećanje ključnih kamatnih stopa dovesti teško zadužene zemlje u razvoju u neizvjesnu gospodarsku situaciju. Stručnjaci američke investicijske banke Goldman Sachs odavno govore o nadolazećoj dužničkoj krizi. „Za tržišta u razvoju, snaga dolara i smanjena glo - balna sklonost riziku znače da je budućnost teža“, rekao je Shoqat Bunlawala, voditelj rješenja za više sredstava u Goldman Sachs Asset Managementu.

Ključni razlog za strah od obnove dužničke krize u zemljama u usponu je dolar koji raste već mjesecima. Nije samo euro pod velikim pritiskom u odnosu na američku valutu.

Također je u snažnom porastu u usporedbi s drugim nacionalnim valutama. Riječ je o agresivnoj politici kamatnih stopa američke središnje banke (Fed), koja je u međuvremenu podigla ključnu kamatnu stopu na između 2,25 i 2,50 posto.

Zaključno

Globalni gospodarski rast usporava se usred sumornih i neizvjesnijih izgleda. Tri najveće svjetske ekonomije su u zastoju s važnim posljedicama za globalne izglede. Inflacija je velika briga. Rast se usporava. To odražava zastoj u rastu u tri najveća svjetska gospodarstva – Sjedinjenim Državama, Kini i eurozoni – s važnim posljedicama za globalne izglede.

Jasno je stoga da je inflacija, u najmanju ruku, promijenila ekonomsko raspoloženje i potencijalno resetirala putanju globalnih i nacionalnih ekonomija diljem svijeta u godinama koje dolaze.

Kao odgovor na alarmantan rast inflacije, središnje banke diljem svijeta podižu svoje temeljne bankarske kamatne stope. Do sada, međutim, povećanja stopa u većini zemalja nisu odgovarala tempu inflacije. Očekuje se da će rastuće stope olakšati potražnju i sniziti cijene za dvije ključne komponente ukupne inflacije: nekretnine i robe kao što su energija i metali.

Nažalost, cijena hrane ostaje na visokim stopama inflacije.

pripremio: Ante Gavranović praksa i očekivanja