Može li ljubav pobijediti Koronu?

Kako sam planirala svoje vjenčanje u 2020. godini

Pandemija uzrokovana pojavom virusa COVID-19 poremetila je mnoge planove. Najprije je onemogućeno obavljanje svakodnevnih redovnih obaveza kao što je odlazak na posao ili u školu, a mnogi su odgodili svoje ljetovanje za neke bolje dane, jer kako sada stvari stoje, normalizacija života na koji smo navikli ići će jako sporo.

Pripremila: Emina Hrustanovic

Proljeće je period kada bi trebao biti početak užurbane sezone za sve one koji se bave organizacijom vjenčanja, matura i rođendana. Umjesto toga, cvjećari, muzičari i fotografi ostali su kući, a što je najtužnije sa njima i mladenci.

Sve je u zraku?

Korona je spriječila mnoge proslave pa tako i održavanje vjenčanja. Većina mladenaca je odlučila prolongirati ili čak potpuno otkazati svoje svadbeno slavlje. Međutim, ljubav se nije uspjela oduprijeti strogim restrikcijama, pa su neki ipak odlučili izgovoriti svoje sudbonosno DA i stati na „ludi kamen“ u ovo, po svemu sudeći, ludo vrijeme. Jasno je da su takva vjenčanja bila potpuno drugačija od onih na koje smo navikli. Mladenci su se morali pridržavati propisanih mjera, noseći maske i održavanjem distance, a čestitanje zagrljajima i poljupcima stavljeno je po strani. Mladenke su svoju frizuru i šminku radile same, a svadbeni saloni i restorani su zamijenjeni ručkom u kućnoj atmosferi sa najužim članovima porodice. Kao buduća mladenka i sama sam prošla kroz strah od otkazivanja vjenčanja, međutim kako vrijeme ide, jasno je da da će kultura svadbenog slavlja u budućnosti biti promijenjena, a to nam govore i mjere zabrane okupljanja većeg broja ljudi koje su još uvijek na snazi. Vodeći se time, shvatila sam da moram promijeniti pogled na situaciju i iz svega ružnog što se dešava izdvojiti i neke dobre strane.

Odgoditi ili ne?

Još u oktobru 2019. kada sam bila zaručena, odlučila sam da ću svoj svadbeni dan sama sebi organizovati. Bila sam svjesna da ću većinu stvari morati sama završiti jer je zaručnik u dalekoj Rusiji, ali tada nisam ni slutila da će se desiti COVID-19 i da će sve ići mnogo sporije i komplikovanije, ali šta je tu je. Lagano sam krenula u avanturu zvanu organizacija vjenčanja, pa sam muzičare i svadbenu salu odmah rezervisala za kraj augusta, tako da su ostale „samo“ sitnice. Početkom marta 2020. godine ozbiljnije počinjem da se bavim detaljima kao što su vjenčanica, pozivnice za goste, pokloni za goste, dekoracija stolova, reveri i mnoge druge stvari. Baš u vrijeme kada sve počinje poprimati svoj pravi oblik, dešava se COVID-19 koji zaustavlja vrijeme i normalni život na skoro 2 mjeseca. Tada se dešavaju dileme, postavljam sebi pitanje šta dalje?

Koliko će ovo trajati?

Promjena mišljenja, a ne plana? Imam osjećaj da još uvijek niko nema odgovore na ta pitanja, ali sam odlučila ne tražiti odgovor već rješenje.

Prva stavka je bilo smanjiti broj gostiju sa 200 na 100, što u prvi mah zvuči nemoguće, međutim zbog situacije kakva jeste, većina porodice i prijatelja iz inostranstva ne mogu doći, a malo stariji članovi porodice su se odmah prijavili kao dobrovoljci koji ne žele na vjenčanje kako se ne bi izlagali riziku. Samim tim sve se smanjuje, potrebna je manja svadbena sala, manji broj revera, manji broj poklona i naravno manji broj pozivnica. Nakon toga, trebalo je preostalim gostima predati pozivnice, ali šta ako se vrate sve restrikcije i vjenčanje bude pod znakom upitnika? Pa ništa, odlučila sam ne brinuti o tome, dizajn i tekst za pozivnice su spremni, kada definitvno budemo sigurni dodat ćemo datum i pozivnice idu na printanje, većina prijatelja svakako zna kada je planirani datum vjenčanja.

Hoće li se moje vjenčanje dogoditi u augustu?

Bila sam iznenađena koliko nas je ova teška i pomalo čudna sitacija sve zbližila, ljudi su imali mnogo više razumijevanja za sve moje odluke i jako brzo sam rješavala probleme na koje sam nailazila. Odlučila sam ne brinuti o stvarima koje ne mogu promijeniti, biće onako kako treba da bude. A da li će biti vjenčanje? To ostaje da vidimo 29.8.2020. ♣