Značaj medijske pismenosti

Značaj medijske pismenosti u kriznim situacijama

Kritičko promišljanje kao jedan od osnovnih elemenata medijske pismenosti

Pripremila: Emina Terzić

Kako je cijeli svijet zadesila neočekivana situacija nazvana pandemija COVID-19, svi smo suočeni sa brojnim izazovima i učimo na koji način se nositi sa njima. Cijelo društvo je u neizvjesnosti, strahu i razmišljanju šta nas čeka sutra. Iz potrebe za odgovorima konsultiramo sve dostupne medije i podliježemo utjecaju raznih sadržaja čija je istinitost i dobra namjera često pod znakom pitanja. Upravo iz tih razloga potrebno je govoriti na temu medijske pismenosti i njenog značaja posebno u vremenu krize u kojem se nalazimo. Ovaj tekst nastao je sa ciljem da se podigne svijest o značaju medijske pismenosti i širi auditorij upozna sa potencijalnim prijetnjama koje ne dolaze od koronavirusa, nego želje medija za dobijanjem dodatnog publiciteta, širenjem straha i panike ili ko zna kojih razloga.... Nužno je biti svjestan činjenice da pored „zvaničnih medija“ postoje i oni neprofesionalni, čiji je zadatak širenje (dez)informacija i diktiranih sadržaja koristeći mogućnosti koje pružaju nove medijske i komunikacijske platforme poput interneta, različitih društvenih mreža itd. Stoga moramo naučiti selektivno primati informacije, biti sposobni prepoznati i razumjeti određeni sadržaj te na osnovu toga donositi kvalitetne odluke,

a sve u cilju minimaliziranja štetnih posljedica. „Pojam medijske pismenosti definisan je na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. (National Leadreship Conference on Media Literacy, 1992) kao sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija“ (Aufderheide, 1992). Medijska pismenost u 21. stoljeću jedan je od temeljnih elemenata građanske pismenosti te je jedna od ključnih kompetencija za život i rad u digitalnom medijatiziranom svijetu, a jedan od njenih najznačajnijih segmenata jeste sposobnost kritičkog promišljanja koje pretpostavlja aktivno slušanje, odnosno pažljivo čitanje medijskih sadržaja, analiziranje uočenog i uočavanje razloga zbog kojih je nešto rečeno ili napisano baš na taj način, u tom trenutku i na tom mjestu.

Svjedoci smo brojnih medijskih natpisa vezanih za koronavirus kojima smo svakodnevo izloženi. Svi smo sigurno barem u jednom trenutku, uslijed velikog broja oprečnih informacija, bili zbunjeni, nismo znali šta misliti i kome vjerovati. Kako bismo mogli i znali procijeniti koje informacije su istinite, a koje ne, neophodno je imati kritički stav, preispitivati sadržaje, iznova i iznova čitati i slušati. Nikako ne smijemo podleći medijskim manipulacijama i bez ikakvog promišljanja usvajati sve plasirane informacije kao istinite jer na taj način nesvjesno postajemo nečije „oruđe“ u širenju diktiranih sadržaja. U periodu krize medijska pismenost je posebno značajna jer mediji tada, htjeli mi to priznati ili ne, u trci za čitateljima ili gledateljima plasiraju neistinite, poluistinte ili filtrirane informacije, nerijetko sa senzacionalističkim naslovima koji uglavnom imaju negativni predznak.

"..moramo naučiti selektivno primati informacije, biti sposobni prepoznati i razumjeti određeni sadržaj i na osnovu toga donositi kvalitetne odluke, a sve u cilju minimaliziranja štetnih posljedica."

Kako ne bismo bili subjekti manipulacije i nesvjesno sudjelovali u širenju netačnih informacija neophodno je da promislimo svaki put prije nego što informaciju usvojimo kao istinitu i podijelimo je na društvenim mrežama. Posebno treba skrenuti pažnju na sklonost ljudi da, bez dubljeg promišljanja ili konsultiranja dodatnog izvora u cilju utvrđivanja tačnosti informacije, prosljeđuju ono što su čuli i pročitali i time postaju dio „stada“ kojim se manipulira te doprinose širenju štetnih sadržaja. Kako bismo dodatno pojasnili šta je to o čemu je potrebno voditi računa navest ćemo u čemu se ogleda medijska pismenost. Kako je već spomenuto, ogleda se u kritičkom mišljenju koje, između ostalog, podrazumijeva i postavljanje nekoliko pitanja prilikom akceptiranja medijskih sadržaja. Prvo pitanje koje sebi treba postaviti tiče se publike i autorstva. Na prvom mjestu treba saznati ko je kreirao poruku i sa kojim ciljem, zatim ko bi mogao imati korist od te poruke i da li je možda neko platio za nju. Dalje treba poruku razmotriti sa stanovišta njenog značenja, a to podrazumijeva odgovore na pitanja kakve ideje, stavovi i informacije se njome prenose, da li je iz poruke izostavljeno nešto što bi moglo biti važno za publiku te da li je poruka dvosmislena i da li će je ljudi interpretirati na različite načine. Na kraju, treće pitanje koje sebi trebamo postaviti odnosi se na prikaz u medijima i stvarnost. Ovo se odnosi na pouzdanost same poruke, odnosno da li se radi o činjenici, nečijem mišljenu ili nečemu trećem. Ovim tekstom smo skrenuli pažnju na neke od elemenata medijske pismenosti i upozorili na potencijalne opasnosti koje se kriju iza medijskih natpisa. Medijska pismenost nas, prije svega, uči da zastanemo i promislimo prije nego što prihvatimo i podijelimo medijske sadržaje. Stoga je potrebno razvijati kritičko promišljanje i medijsku pismenost kako ne bismo postali objekti manipulacije, nego subjekti u kreiranju boljeg društva! ♣

Matematički modeli za zarazne bolesti

Eksponencijalni vs. linearni rast

Da bi se pratilo širenje virusa, treba gledati brzinu kojom se broj zaraženih osoba udvostručava. Čim se udvostručavanje oboljelih osoba uspori, ljudi će i dalje širiti zarazu, ali virus se povlači.

Pripremili: Maid Omerović i Ahmed Palić V irus se nekad ne širi linearno, nego eksponencijalno. Ovakav rast može se ilustrirati ispunjavanjem šahovske ploče zrnima riže. Zamislite da trebate ispuniti šahovsku ploču zrnima riže, počevši od A1, dodavajući rižu svaki dan. Ukoliko je prisutan linearni rast, šahovnica bi se nakon 64 dana napunila sa 64 zrna riže. Uz eksponencijalni rast na šahovskoj ploči nakon 64 dana nalazilo bi se nevjerovatnih 9 223 372 036 854 775 808 zrna riže. Ponekad je zavaravajuće porediti apsolutni broj slučajeva korone u različitim zemljama jer brojevi rastu vrlo brzo i sutra će izgledati različito u odnosu na danas. Da bi se pratilo širenje virusa treba gledati brzinu kojom se broj zaraženih osoba udvostručava. Čim se udvostručavanje oboljelih osoba uspori, ljudi će i dalje širiti zarazu, ali virus se povlači. Adam Kucharski, docent na Katedri za epidemiologiju zaraznih bolesti Londonske škole higijene i tropske medicine, svoja istraživanja zasniva na matematičkim modelima za zarazne bolesti kako bi bolje razumio njihov tok i širenje. To može pomoći političarima i stručnjacima da donose političke odluke za suzbijanje širenja koronavirusa. U prošlosti je ovaj matematičar istraživao bolesti poput ebole, SARS-a i gripe, a sada istražuje COVID-19. U svojoj knjizi "The Rules of Contagion: Why Things Spread - and Why They Stop", navodi četiri parametra koji opisuju potencijal zarazne bolesti i naziva ih DOTS. • Trajanje (Duration): trajanje

infektivnosti.

Što je duže osoba bolesna, to duže može zaraziti druge ljude. Što je ranije oboljela osoba izolirana od drugih, to je manje mogućnosti da virus prenese drugima. • Prilika (Opportunity): Koliko

šanse virus ima da pređe sa jedne na drugu osobu?

Na ovu varijablu direktno utiče naše društveno ponašanje. Prema navodima Adama Kucharskog, u normalnim okolnostima svaka osoba ima fizički kontakt s drugim ljudima oko pet puta dnevno. Taj se broj može smanjiti ako npr. povećamo fizičku distancu i ne pružamo jedni drugima ruku u znak pozdrava.

• Vjerovatnoća prenosa

(Transmission probability): Kolika

je vjerovatnoća da se virus stvarno prenese s jedne osobe na drugu kad se dvije osobe susretnu?

Adam Kucharski i njegov tim pretpostavljaju da će se to dogoditi u svakoj trećoj prilici. • Osjetljivost (Susceptibility): Ako

je virus već prenesen na drugu osobu, kolika je vjerovatnoća da će se ta osoba razboliti?

Dijagram linearnog i eksponencijalnog rasta: Linearni rast je rezultat kontinuiranog dodavanja konstante, dok je eksponencijalni rast rezultat kontinuiranog množenja konstante, što se može uočiti na dijagramu ispod (izvor: dw.com)

Budući da trenutno ne postoje zaštitni mehanizmi, ne postoji vakcina, niti imunitet, taj postotak je otprilike 100%. Sada nastupa matematika. Naime, kada pomnožimo D, O, T i S dobijemo stopu reprodukcije, sva četiri parametra su osnova za zaustavljanje širenja virusa. Inače, najbolji lijek za to su uvijek vakcinacije, ali pošto njih još nema, može se raditi samo na parametrima D, O i T: izolirati bolesne, izbjegavati društvene kontakte, kašljati u lakat i prati ruke, što nam svakako preporučuju i stručnjaci. Cilj ovakvih mjera je da se u sadašnjem trenutku "snizi ili izravna krivulja" (eng. to flatten the curve), što je prikazano na slici. Očito je da svi stručnjaci

Dijagram ravnanja krive - usporavanje širenja koronavirus infekcije socijalnim distanciranjem (izvor: dw.com)

insistiraju upravo na fizičkoj distanci, kao i korištenju zaštitne opreme. Ono čemu se teži jeste da broj oboljelih slučajeva ne premaši kapacitet zdravstvenih sistema, kako se ljekari ne bi suočili s odlukom koje pacijente mogu liječiti, a koje ne, u čemu većina zemalja u svijetu i uspijeva. ♣

Izvor: dw.com