Andreja Malta: Moja mačka Bella... radila je što je htjela by Studio TiM

V. Babić 2, Rijeka www.studiotim.hr priprema materijala Tamara Modrić, Studio TiM ilustracije © Stanislav Kozhukov | Dreamstime.com naslovnica © Ranida Barieva | Dreamstime.com ISBN 978-953-7780-54-8

Andreja Malta

Moja maÄ?ka Bella... radila je ĹĄto je htjela

[studio TiM] Rijeka, 2016.

Bella Sjećam se, tog dana padala je kiša uz pratnju hladnog vjetra, a ja sam plakala dok sam polako hodala izgubljena u tuzi zbog jedne raskinute ljubavne veze koja je već otpočetka bila totalno bez veze kao što i obično budu sve moje takve vrste veza. I onda iznenada, poput groma iz vedrog neba, ugledala sam ispod jednog auta drhtavo crno-bijelo klupko.

Mokro prljavo i gladno malo mače. Sagnula sam se, uzela ga u ruke, nije se opiralo, samo je tužno mijaukalo, a ja sam plakala još više. U trenu sam odlučila odnijeti ga kući. Dok sam kupala to klupko, shvatila sam da je ženka i kad sam je osušila, poslužila sam je kolutićem salame. Kasnije, kad sam sjedila na kauču, došla je do mene, protrljala mi se uz nogu i skočila mi u naručje. Malo sam je dragala dok je ona prela, nisam više plakala zbog one veze bez veze, nego sam odlučila pružiti joj dom i nazvati je Bella. 6

Potraga Dogodilo se to jednog jutra, jutra koje je trebalo biti sasvim obično jutro. Večer prije toga moja tek nedavno udomljena, pomno oprana i od svih nametnika očišćena mačka Bella navečer je legla pokraj mene do neba zahvalna i da me uspava, do nesvijesti je prela. Probudila sam se u ranu zoru, pružila ruku da podragam malo mače kad ono Belle nije bilo pokraj mene. Nisam se baš puno uzrujavala, nego sam krenula obavljati uobičajene jutarnje obaveze. 7

Ipak malo mi je bilo čudno što se moja Bella ni nakon šuškanja njezinim omiljenim keksima nikako nije pojavila i onda me odjednom uhvatila neopisiva panika. Provjerila sam sve prozore i vrata pa dalje redom sobe, kupaonicu, ormare, čak sam pogledala i u kantu za smeće, ali mojoj Belli nije bilo traga. Što ću sada? Već sam trebala krenuti na posao pa sam od puste muke odustala te ih nazvala da mi je strašna muka u želucu i uopće nisam lagala. Još jednom sam pomno pretražila stan, otvorila svaku ladicu i raskopala ugradbeni ormar vičući na sav glas: Bella, dođi, Bella, nemoj mi to raditi jer ću uskoro poludjeti! 8

Odaziva nije bilo pa sam se obukla, uzela kutiju s njezinim omiljenim keksima, po vrućem suncu i sparini kružila po dvorištu, obližnjem i daljnjem susjedstvu uz povike iz petnih žila Bella, Bella! kao luda šuškajući kutijom u kojoj su odzvanjali keksi. Ljudi su me malo čudno gledali, vjerojatno misleći da mi baš nisu svi na broju. Jedan prosijedi gospodin skoro pa je htio pozvati hitnu. Na kraju sam se još rasplakala, poput olujne kiše licem su mi klizile suze veće od male žlice, a u glavi su se vrtjele horor-priče o tome što se sve mojoj jadnoj Belli na ulici dogoditi može. Na kraju sam odlučila završiti tu neuspjelu 9

potragu i vratiti se doma, još jednom pretražiti čitav stan. Umjesto toga sam potpuno iscrpljena, plačući i dalje, na krevetu u spavaćoj sobi nesvjesno utonula u noćnu moru. Tek me predvečer probudilo nekakvo šuškanje i, gle vraga, odjednom se Bella sva prašnjava iskobeljala ispod mog kreveta, jedinog mjesta koje nisam provjerila. Dobro se protegnula i na kraju zadovoljno zijevnula. Mislila sam da sam uistinu poludjela dok je nisam dodirnula opipavši joj oštru dlaku. Baš si neka, znaš, upropastila si mi čitav dan! viknula sam. Skoro sam umrla od straha, ti moja luda mala, dlakava vragolasta maca! Poslije sam joj dala jesti, naravno, odmah su planuli 10

oni njezini keksi i mali kolutići salame kojima se ona isto rado hrani. Navečer, prije nego što smo otišle leći, provjerila sam sve prozore, zatvorila sve ladice i vrata u slučaju da se ne bi ponovila još koja neplanirana potraga jer sam danas shvatila da će moja mačka Bella biti itekako nepredvidljiva!

Gošća Jednom sam umorna od napornog dana zadrijemala na kauču sama dok se moja mačka Bella igrala vunenim mišem bacajući ga gore-dolje po našem stanu. I dok sam slatko snivala neostvarene snove, moja je Bella smišljala nove avanture. Bio je mrak kada sam otvorila oči shvativši da je u stanu zastrašujuća tišina i da sam očito još jednom ostala sama. Ovog je puta vragulja uspjela otvoriti nezaključana ulazna vrata koja sam očito zaboravila zaključati, 12

što me ne čudi jer me u zadnje vrijeme sve više i više zajebava godina moje proizvodnje. Doći će ona kada ogladni, tješila sam se kao što se uvijek tješim u takvim teškim trenucima. Srećom u nesreći nisam baš dugo čekala. Odjednom je nešto zagrebalo po ulaznim vratima koja sam širom otvorila u namjeri da izgrdim nevaljalu vragulju. A umjesto toga ostala sam zureći u nju bez ijedne riječi. Bella se umiljato meškoljila kad se iza nje odjednom stvorila mala crna mačka, mršava i neugledna, ali ipak draga. Znači, Bella nam je dovela nenajavljenu gošću koju je očigledno negdje putem srela. 13

Što sam drugo mogla? Pozvala sam ih unutra, gošći je bilo malo neugodno, Bella mi se trljala uz noge što je značilo da je vrijeme da se gazdarica pokrene i u hladnjak po večeru za njih dvije krene. Servirala sam im Bellinu omiljenu hranu, potom malo suhih keksa i svježe vode iz boce Svetog Roka. I tako site i napite malo su se igrale ganjajući jadnog vunenog miša svukuda po kući. Nije prošlo ni pola sata kad je mala crna gošća sjela ispred vrata, našto sam ja shvatila da je posjet završen i da treba otvoriti vrata.

Na izlasku je mijauknula, bio je to mijauk zahvale, i dok je Bella tužno gledala kako nestaje u mraku, ja sam joj kratko mahnula. Ostale smo opet same moja vragolasta Bella i ja, vjerna i jedina služavka njezina, u miru i tišini našeg toplog doma koji naša mala crna gošća nažalost sigurno još nema.

Veterinar Prije mjesec možda dva moja se vragolasta mačka Bella tijekom jutra dok me nije bilo doma bezobrazno prejela kopajući po kanti za smeće, iako je znala da to nije smjela. I onda se razboljela, samo je spavala i povraćala. Jadna ona, a i ja. Nisam znala što bih s njome pa sam je strpala u košaru i odnijela je veterinaru. Malo ju je po trbuščiću pipkao, 16

štipkao i na kraju mi je rekao: Bit će dobro vaša Bella. Jedan vitaminski tonik napravit će čudo, pravo čudo... Dok je gladio Bellu svojom muškom, ali tako nježnom rukom, gladio je svojim pogledom i moje oči pitajući jesam li za jednu kavu. I sada zahvaljujući mojoj Belli postali smo on i ja baš sretan zaljubljeni par.

Mama Bila je veljača. Mjesec na nebu smješkao se. Kasno sam došla i primijetih pritvoreni prozor u kuhinji O, jebemti! rekla sam sama sebi kada sam shvatila da je moja mačka Bella netragom nestala. Plakala sam, nisam plakala, urlikala sam od brige i tuge te večeri. Kada je svanulo, osvanula je i Bella na kućnom pragu.

Umiljato me gledala dok sam ja brisala suze neizmjerne sreće. Bila je gladna i umorna, jako umorna. Odmah nakon jela sklupčala se uz mene i zaspala. I tako s vremenom Bella se debljala, jela je sve više i više, a trbuh joj se zaoblio. Odjednom sam shvatila da će moja Bella uskoro postati mama.

Mačka, majka, kraljica Dan kada je moja mačka Bella postala mama, za mene je bio prava mala drama. Već se navečer čudno ponašala, prela, namještala se, pa opet premještala, zijevala, uzdisala, kratko disala. Tek je pred jutro malo zaspala pa sam ja od muke nazvala svog dragog, njezinog veterinara, a on se samo nasmijao: Ne brini se za Bellu, ona je mačka prava, 20

što god da bude, snaći će se sama... Ostavila sam Bellu usnulu na mom najljepšem odijelu koje nisam stigla spremiti u ormar i nabrzinu otišla. Na poslu zbrka, frka, od svih vrsta nervoza. Umjesto marende pojela sam pola olovke, zalila je s malo kave i čekala da mi na satu četiri sata svane. Došavši kući, ušuljala sam se u stan. Bella je spavala u svojoj košari, a uz nju stisnuta su ležala 21

tri mala tek okoćena mačića, još ljepljiva, debela poput malih praščića. Od dragosti sam se rasplakala. Shvatila sam da je moj dragi, njezin veterinar, bio potpuno u pravu. Moja je Bella zaista prava Mačka Majka Kraljica!

Joj, mene, joj! Od kada je moja mačka Bella mama, moja je kućna karijera iznenada napredovala. Od obične mačje služavke postala sam čistačica malih mačjih kakica. Dadilja, medicinska sestra, u neku ruku čak i bakica. Ona tri mala Bellina mačića, debeli slatki praščići, osim što su otvorili oči i pomalo već stali na noge, sada se igraju istraživača 23

prevrćući izvrćući koprcajući se gdje treba i ne treba. Premorena Bella često spava, a ja trčim za njima po kući spašavajući im živote, učeći ih što smiju i što ne smiju, tražeći ih u sudoperu, ispod kauča, na balkonu, u kadi, na svim mjestima gdje zapravo ne bi smjeli ići. Bella mi zahvaljuje žmirkajući očima, a ja sam sretna što joj pomoći mogu. 24

Kada padne mrak, u kući sve se konačno polako smiri. I taman kada se u krevetu udobno namjestim očekujući malo mira, evo njih, svih, dolaze redom k meni leći pa se ujutro budim stisnuta poput sardele. Joj, mene, joj!

Jan E! E! Eeee! Vrijeme prolazi, zatvorio se krug, došao je dan da se malim Bellinim mačićima, medenim šarenim kolačićima, nađe novi dom. Stoga sam njih trojicu fotografirala, baš su fino pozirali kao da su imali neki predosjećaj, i ispod fotografije veselim sam velikim slovima napisala: Mi smo mali mačići dobri kao kolačići, tražimo si novi topli dom. 26

Molimo nazovite našu tetu čuvalicu na dolje napisani mobilni telefon! Oglas sam polijepila u nekoliko zoo prodavaonica u gradu i jedan na ulaz u moju zgradu. Isto popodne pozvonila mi je na vrata susjeda Mina s gornjeg kata i u letu izabrala onog smećkastog s crnim šarama oko vrata. Bella je srećom spavala dok je susjeda Mina s mačićem nestala sva radosna i sretna kroz ulazna vrata. Drugi me dan nazvao 27

neki gospodin i rekao da će popodne svratiti do nas. Došao je prije mraka taj pomalo tužan gospodin, vrlo uglađen, pravi finjak. Prije mjesec dana uginula je moja mačka Nana, rekao je tako tužnim glasom da sam skoro zaplakala i ja dok je birao između preostala dva mačića. Bella je nekako bezvoljno sjela pokraj mene na kauč, a ja sam je dragala da se jadna ne bi ljutila jer će opet ostati bez svog djeteta. Gospodin je izabrao onog najmanjeg, bijelog sa smeđim 28

okicama, i na odlasku obećao da će se brinuti za njega poput vlastitog djeteta. A treći, onaj tigrasti poput Belle, e, a, po njega nije nitko došao niti je zvao pa smo Bella i ja pogledima jednoglasno odlučile da će ostati s nama. Nazvale smo ga jednostavno kratko i slatko: Jan.

Jazavčar Ben Moj prijatelj Maks ima zanimljivog psa jazavčara koji je duži nego širi, ali bez obzira na to jako je drag i simpatičan. Jednom je Maks morao na put pa me zamolio da mu na dan, najviše dva moja mačka Bella i ja pričuvamo psa. Jesi li lud? pitala sam ga. Kako će moja Bella podnijeti psa? Ne brini, dobar je on, učini mi to, neće vam biti problem. I tako sam doma dovela 30

psa, malog smeđeg jazavčara imena Ben koji ne bi trebao stvoriti problem. Kad ga je Bella ugledala, sva se nakostriješila, počela je puhati, on je tvrdoglavo lajao, a ja sam shvatila da je tu potrebna ozbiljna diplomacija. Svađa između njih dvoje trajala je nekih pola sata dok nisam viknula na oboje najglasnije u životu: E, pa sad je dosta!!! Malo su se prenuli, Ben se stišao, Bella je prestala puhati i za nekoliko sekundi nestali su svaki u svom kutu. Istina da su po sobi i dalje letjele otrovne strijele 31

moje ogorčene mačke Belle pa je Ben zatvorio oči za svaki slučaj, da ga koja od njih slučajno ne pogodi. Prije spavanja izvela sam Bena u šetnju, malo sam ga podragala i rekla mu da Bella ipak nije tako loša kako mu se čini i da ga lijepo molim da se smiri. Kada smo se vratili, Bella se već rastegnula po mom krevetu da kojim slučajem ne bi uletio i pas. Bena sam ostavila u dnevnom boravku i prije nego što sam legla uz Bellu, zatvorila sam vrata da noću ne bi bilo rata. Ujutro su opet letjele otrovne strijele 32

moje nakostriješene Belle i Ben je opet lajao na sav glas, bijesno kao što zna samo pas. A onda je iznenada neočekivano došao spas. Na vratima se uz zvonjavu pojavio moj prijatelj Maks koji se prijevremeno vratio s puta. Zvali su ga susjedi jer mu je netko noću provalo u stan. Maks mi je zahvalio uz nježan zagrljaj, mahnuo Belli i uz vidimo se, by, by izgubio se s kratkonogim Benom u tek probuđeni dan. Dok sam kuhala jutarnju kavu, Bella se iz divljeg risa pretvorila u najmiliju mačku na ovome svijetu motajući mi se oko nogu i samo je prela, prela i prela.

Kakav dan, takav san Bože, kakav je to bio dan! Ponedjeljak kao uvijek dosadan, naporan, nikako mu se ne nazire kraj. Kad sam stigla doma, moja se mačka Bella nervozno vrtjela po kući dok sam ja sjela na kauč u namjeri da se odmorim i opustim uz Pedeset nijansi sive, one nove knjige. Umjesto da čitam, uhvatio me san. Bio je to čudan, neobičan, skoro grozan san. Sanjala sam da je moja mačka Bella progovorila i da je bila strašno ljuta dok mi je govorila: 34

Znaš, baš sam loše volje, nema te cijeli dan i onda dođeš kući i čitaš “Pedeset nijansi sive” što ti ne treba. Za takve ti svari može poslužiti onaj naš veterinar. Nisi mi dala jesti salamu, nego si mi u zdjelu sasula onu odvratnu kupovnu mačju hranu. Da ne pričam o zapetljanoj dlaci. Nisi me češljala tko zna od kada, možda se i koja buha u krzno prikrila. Eeee, draga moja, nisam baš zadovoljna tvojim tretmanom pa sam zato odlučila da te za kaznu jako ogrebem, da te ugrizem i da pobjegnem dok vrištiš od bola. 35

Skroz mi se približila. Osjetivši njezin dah i pandže na svom licu, kriknula sam u mrak: Nemoj, Bella, ljubaviii!!! Sva u znoju otvorila sam oči, kad ono iznad mene sjedi moja Bella i nestrpljivo me svojom šapom budi.

Kradljivica Jedne sam večeri tako onako spremala ručak za sutra. Krenula sam sa sjeckanjem luka, češnjaka, peršina, ostalih potrebnih i nepotrebnih stvari. Dok sam rezala meso za šnicle, moja se mačka Bella tiho prišuljala zasjevši u fotelju nasuprot, pomno prateći što se događa između svih tih kuhinjskih pomada. Dok se dinstao luk i ostale stvari, Bella je halapljivo hvatala zamamne mirise hrane. 37

I dok su šnicle veselo plivale krčkajući se u umaku, Bella se digla i krenula prema štednjaku. Bježi, Bella! rekla sam strogo Nije to tvoja papica! To je za mamu! Malo se naljutila, podigla svoj kitnjasti rep izgubivši se hodnikom u tamu. Ujutro sam žurila, Bella je drijemala, a ja sam kasnije shvatila da sam zaboravila poklopiti sinoć skuhanu hranu. Kasno sam došla gladna kao vuk, a Bella je spavala zimski san medvjeda u svojoj pletenoj košari.

Spremila sam stol dok sam podgrijavala sinoćnje kuharsko umijeće. I kad sam promiješala umak, primijetila sam... Iz umaka su netragom nestale šnicle i da sam očito loše sreće. Gledajući Bellu kako spava, shvatila sam da moja draga Bella zapravo ne spava. Pametna je ona mačka. Shvatila je da je krala i zaključila da će biti bolje, dok me ne prođu bijes i loša volja, da se sklupča i odglumi kako spava.

Ljepše, slađe i draže Ponekad se pitam ima li što ljepše, slađe i draže od mirnih nedjeljnih jutara kada moja mačka Bella i ja, njezina pokorna služavka, spavamo ili se izležavamo u krevetu sve dok nam se da. Pitam se također ima li što slađe od šetnje mojih prstiju po njezinoj gustoj dlaci, mekanim šapicama s oštrim uvučenim kandžama ili njezinog neprimjetnog mačjeg mirisa, zahvalnog pogleda koji izlazi iz dubina okruglih očiju koje su poput sjajnih bisera. 40

Pitam se ima li što draže od tihog predenja, meškoljenja, zijevanja, rastezanja, prepredenog ulizivanja, laganog gurkanja šapicom po mom licu što nalik je na nježno prijateljsko buđenje. Odgovor je jednostavno uvijek isti: za mene nema ljepšeg, slađeg i dražeg!

Ljubomora Nedavno me nazvala prijateljica i pozvala mene i moju mačku Bellu koju jako voli da je dođemo posjetiti. Imam malog mačića, rekla je prije nego što je poklopila slušalicu. Ja sam kupila malu šarenu lopticu, kutiju suhe mačje hrane i jednu ružu za prijateljicu i njezinog novog ljubimca. Strpala sam Bellu u njezin pleteni transporter (jadna, malo se prepala da je vodim veterinaru) i krenula s njom u posjet. Prijateljica nam je srdačno otvorila, a iza nje je doskakutalo malo sivo mače. 42

Ja sam pustila Bellu iz košare, mače je veselo vrtjelo repićem, a Bella... Bella je demonstrativno sjela ispod jedne od sjedalica u dnevnom boravku, nije se pomicala, gledala je ravno ispred sebe, ignorirala nas, nije se ni odazivala. Sivo se mače vrtjelo oko nje sve dok nije zafrktala poput ljute zmije otrovnice. Bože, kako mi je bilo neugodno... Bella, što mi to radiš? pitala sam se. U međuvremenu, dok sam ispijala kavu i pričala priče bez početka i bez kraja, vrpoljila sam se na sjedalici od neopisive neugode. Čudila se i prijateljica. Da Bella nije možda bolesna? zabrinula se. I kad sam uzela mačića u naručje i pogladila ga, Bella je odjednom skočila prema meni 43

i ljutito me svom snagom ogrebla po ruci kojom sam dirala drago malo biće. Kriknula sam, prijateljica je vrisnula, mače je uplašeno poskočilo, a Bella je demonstrativno krenula prema svom transporteru, smjestila se unutra što je bila poruka došlo je vrijeme da se bezuvjetno krene! Ispričala sam se prijateljici dok mi je lijepila flaster na ranu, poslala poljubac mačiću izgubivši se s nevaljalom Bellom u mrkli mrak. Doma su vladale moja ljutnja i Bellino prigušeno predenje. Prišuljala mi se i ušuljala se pokraj mene počevši mi lizati ranu svojim hrapavim jezikom. Upalila mi se lampica u glavi dok je ljutnja pomalo nestajala u svjetlu uličnih svjetiljki. 44

Shvatila sam, Bella me toliko voli da se, jadna, nije mogla suzdrĹžati i odoljeti svojoj maÄ?joj ljubomori!

Pjesnička večer Te sam večeri trebala na jednu pjesničku večer u grad otići. Iskreno, nije mi se dalo pa smo ostali nas troje, Jacques Prevert, četvrto izdanje, moja mačka Bella i ja, njezina pokorna služavka, u dnevnom boravku u tišini doma skutreni na sofi. Dok je Bella drijemala, odlučila sam razbiti tišinu otvorivši Prevertovu Neke stvari i ostalo i počela čitati poluglasno Za tebe ljubavi kao da sam na nekoj bini mojoj Belli 46

koja se razbudila i od dragosti odjednom počela potiho presti. Zatim sam joj čitala Rue de Seine i Mačju travku, Pjesmu o dva puža koja su pošla na sahranu, Kako naslikati pticu pa onu moju najdražu Barbaru koja se, primijetila sam, i Belli jako svidjela jer se bila sva naježila. Još bih ja nastavila da Bella nije zijevnula i pogledom poručila da je vrijeme da se naša pjesnička večer privede kraju, ugase svjetla i krene ususret snovima koji, nažalost, uvijek kratko traju.

Poslije tri Ponekad nakon posla poslije tri poželim si zasjesti u kafiću, uz kavu čitajući u žutom tisku neku glupu priču. Poslije toga rado bih otišla u shopping kupiti si hrpu nepotrebnih stvari da se malo razveselim. Ili bih se mogla naći s tipom kojeg često viđam i znam da mu se jako, jako sviđam. 48

Eh, da... Sve to tako bilo bi da nema moje mačke Belle koja doma čeka nestrpljivo da se vratim, da joj vrijeme kratim. Zato uvijek nakom posla poslije tri brzinom munje žurim doma samo da izbjegnem Bellin ljutit smeđi pogled i onaj nevidljivi krug koji bijesno ocrtava njezin dugi kitnjasti rep.

Rođendan Prije nekoliko dana bio mi je rođendan koji sam proslavila u dobrom društvu mojih frendica, fine hrane i dvije-tri boce petnaestak godina starog crnog vina. Bilo je to žensko slavlje, čak nisam pozvala ni mog dragog veterinara. Naravno, bila je tu i moja mačka Bella koja se neko vrijeme radoznalo vrtjela oko mojih poklona da bi kasnije, po običaju, diskretno negdje nestala. 50

Zabava je potrajala sve do ranih jutarnjih sati uz glazbu iz 60-ih i ples iz 70-ih što nam je budilo lijepe, pomalo čak nostalgične uspomene. Na kraju ostali su samo prazni tanjuri, ispijene čaše i ja. Upravo sam mislila leći ovakva, godinu starija i umornija, pitajući se kamo je nestala Bella kad se kroz pritvoreni prozor u mraku potiho ušuljala ona, u svojoj njušci držeći malog sivog krepanog miša, 51

spustivši ga uz moje bose noge ponosno mašući kitnjastim repom, pogledavši me svojim okruglim očima punim bezuvjetne ljubavi koje su govorile da je to njezin dar za moj upravo završen rođendan.

Shopping Koji je to dobar osjećaj kada se sunce ranom zorom nacrta na prozoru i ne silazi cijeli dan. Moja je mačka Bella već zbrisala tog jutra kroz poluotvoreni prozor van u lov na još usnule šarene leptire da joj brže prođe vrijeme. Nakon popijene kave odlučila sam da je savršeno vrijeme da konačno pospremim stan. Krenula sam redom od vrha do dna i kada sam konačno sjela, 53

sjetila sam se da nisam istresla i protresla Bellinu košaru pa sam stoga krenula s njom na balkon. Primijetila sam da je košara poprilično istrošena te je došlo vrijeme da se poslije ručka u shopping krene. Lijepo sam se uredila i Bellu sam sredila, stavila sam joj čak i crnu mašnu oko vrata. Kada smo se dovezle u Avenue Mall, uzela sam je na ruke i tako smo uz mnoštvo radoznalih pogleda konačno pronašle veliki Pet Shop. U dućanu su cvrkutale ptice, ljutile se male papigice, Bella se oblizivala 54

tko zna što je sve u svojoj mašti priželjkivala. Prodavačica nam je ljubazno izvadila sve moguće košare poredavši ih uredno po podu. Ja sam pustila Bellu da ih pogleda, da ih ponjuši, da izabere onu koja joj se najviše sviđa. I gledaj ti vragulju istančanog ukusa, zapela je za pravu mačju krpenu kućicu, legla je unutra i ni pod razno više nije htjela van. Kućica je bila skupa, a moj novčanik poprilično se stanjio kada sam uz tihi Aaaa, jebi ga! Samo nek’ Bella bude sretna prodavačici na pult skoro pa sve novce iz njega istresla. 55

Srdačni darak Na badnje je jutro moja mačka Bella, koju sam spasila s ulice jednom davno, ne sjećam se više kad je to bilo, još spavala kao i obično dok sam se ja spremala na posao. Kao i obično kasnila sam akademskih pet minuta. Kao i obično odradila sam sve što je trebalo i što nije trebalo, čak sam se malo umorila, priznajem. Dobro mi je došlo kad su kolege predložile da idemo poslije na mali domjenak, 56

ipak je Badnjak, priličilo bi. Složili smo se bratski kao još nikad do sada i tako smo slavili zaboravivši da je poprilično kasno pa je vlasnik kafića odlučio istjerati nas van. U međuvremenu zatvorili su se dućani, Bella me čekala doma žedna i gladna. Rekla sam Belli Odmah će papica, a ono, koje sranje, kutija s njezinom hranom potpuno prazna. U frižideru ničega osim malo sira, kolut mortadele, 57

u košarici malo osušenog kruha. Podijelile smo to Bella i ja. Nije se ljutila, ona zna da je život okrutan, nanjušila je to odavno. Zatim sam ja izvadila iz ledenice puricu i mlince i jednu ribu za Bellu. Ispružile smo se na kauču da dočekamo Božić u miru. Upalila sam svijeću, vani je bio mrak, u sobi govor tišine koji je Bella isprekidala svojim predenjem, glavom naslonjena na moje rame dok nije zaspala. Vjerojatno je sanjala onu ribu iz zamrzivača koju ću joj sutra 58

skuhati lešo i servirati joj kao moj mali srdačni darak za Božić.

Prijevremeni povratak s malog odmora Bilo je vruće tog jednog ljeta, prava pržionica i savršeno vrijeme da se negdje konačno na mali odmor krene. Stoga je moj dragi, ujedno i moje mačke Belle veterinar, odlučio da idemo nas dvoje nekoliko dana posjetiti otok Hvar. Napravili smo plan... Nazvala sam sina, naravno da sam prije toga ljubazno pitala Bellu ako će ga primiti da je služi dok mene neće biti. Nevoljko je zijevnula, nije okom trepnula, stoga sam zaključila da se, na svu sreću, s time složila. 60

I tako, došao je moj sin na tih nekoliko dana da joj bude pri ruci, da ne bude sama i da bude poslužena baš kao i svakoga dana. Put je bio lijep i dug, ali nema veze odmah nas je očarao otok Hvar, prelijepi hotel, toplo plavo more i sve je bilo tako čarobno kao da smo završili u nekoj lijepoj priči. Ali... Sve što je lijepo nažalost kratko traje. Već nas je u zoru nemilosrdno probudio telefon. Na drugoj strani žice javio mi se sin da Bella nije, od kada sam otišla, niti pila niti jela. Rekla sam mu da ona i ne jede 61

baš tako puno i neka se ne brine. Kasno navečer, dok smo moj dragi i ja ispijali u hotelskom baru mediteranski cocktail, u mojoj je torbi počeo zvoniti mobitel. Bio je to opet moj sin, sad već poprilično nervozan i uplašen, žaleći se da Bella opet nije jela i da cijeli dan spava, da se ne miče i da ni na što ne odgovara. E, sad sam se već malo zabrinula, ali me brzo smirio moj dragi veterinar rekavši da to i nije tako strašna stvar. Drugi dan, dok smo se fino pržili na plaži, 62

stigao je SMS mom dragom, veterinaru, u kojemu mu je napisao moj sada već izluđeni sin da Bella, ničim izazvana, samo neutješno mijauče čitav dan i da se baš grozno ponaša, da čak puše na njega dok se sprema da je malo mazi. Još je napisao – da, da! – kako nas lijepo moli neka se što prije spakiramo i vratimo kući. Ja sam počela cmizdriti shvativši što proživljava moja Bella, a moj dragi je rekao: A jebat’ ga, idemo kući! Čim smo ušli u stan, Bella je brzinom munje uletjela u moj zagrljaj, polizala me svojim 63

hrapavim jezikom po osunčanom licu, repom pogladila po nogama svog veterinara i trk u kuhinju gdje ju je u zdjelici sad već nestrpljivo čekala njezina omiljena hrana. Sin je popio jedno hladno pivce da si rashladi užarene živce, a nas dvoje sok od maline da isperemo gorki okus prerano završenog odmora na prelijepom otoku Hvaru. I dok smo tako sjedili i pili bez ijedne riječi, moja se mačka Bella skutrila na kauču i zadovoljno prela.

Vanilla sky Za stolom sjedimo Bellin mačić Jan i ja. Zapravo, on ne sjedi nego leži na stolu iako mu je to strogo zabranjeno. No, danas mu iznimno dopuštam sve... U zidove ugniježdena kraljuje tišina, iz mojih otečenih očiju više ne padaju suze ni prema dolje ni prema nebu boje vanilije. Osušile su ih neizmjerna Žalost i Tuga. Noćas nas je nenajavljena posjetila smrt izabravši moju mačku Bellu, uzevši je bez pitanja i dozvole dok je mirno snivala.

Odmah kada sam primijetila da se Bella ne miče i da ne diše, nazvala sam svog dragog, Bellina veterinara, koji je došao brzo poput podivljale munje i odnio sa sobom beživotno Bellino tijelo da utvrdi uzrok njezine perane smrti. Srce. Bella je imala bolesno srce. Draga, tako mi je žao... rekao je tužno kad me nazvao. Izvadila sam kartonsku kutiju oslikanu šarenim kružićima, unutra sam stavila Bellinu smeđu dekicu s utkanim otiscima mačjih šapica, njezino klupko vuneno i krpenog miša da ne bude sama kad je zakopamo 66

na livadi ispod masline na imanju mog dragog, Bellina veterinara. Sa sobom ćemo povesti i maloga Jana, bio bi red, Bella mu je bila mama. Konačno je stigao moj dragi s Bellinim beživotnim tijelom. Položila sam je u kutiju i zadnji je put podragala onako kako je ona to voljela. Prije nego što sam poklopila kutiju, ubacila sam još malo pisamce koje sam napisala samo za nju, za moju nikada prežaljenu družicu koja će, dok sam živa, ostati u mom sjećanju i napuklom srcu, svoja i nepredvidljiva, a ujedno tako draga i mila kakva je samo ona bila. Dok smo se vozili prema imanju, prisjetila sam se tih zadnjih riječi koje sam rukom napisala u tom 67

pisamcu svojoj najvećoj sreći: Vidjet ćemo se u drugom životu kad obje budemo mačke. (iz filma Vanilla sky, 2001.) Voli te samo tvoja, zauvijek pokorna služavka!

O autorici Andreja Malta rođena je u Ljubljani 1961. godine, gdje završava školovanje. Pisanjem se bavi od rane mladosti. Godine 1980. primila je prvu nagradu za kratku prozu koju je raspisao tadašnji ljubljanski Nedeljski dnevnik. Kasnije objavljuje u slovenskom tjedniku Mladina, sve do službenog odlaska u Irak, te se potom seli u Zadar koji postaje njezin dom. Nakon dužeg stvaralačkog prekida, 2007. godine ponovo se vraća pisanju proze i poezije. Povremeno objavljuje poeziju u zadarskom Narodnom listu, listovima za nacionalne manjine Most, Planika i Liburnijska priloga, u Zarezu i Marulićevoj književnoj reviji te na slovenskim portalima Pesem. si i Širi poezijo, ne strahu. Prozu objavljuje u časopisima Sensa i Ulične svjetiljke te na portalima Književnost uživo i fb stranici izdavačke kuće Studio TiM. Godine 2013. ušla je u uži izbor na natječaju za kratku priču Mate Raos te u nakladi Slovenskog kulturnog društva Lipa, Zadar, čija je aktivna članica, izdaje svoju prvu dvojezičnu (slovensko-hrvatsku) zbirku poezije i kratke proze naslova Po stezah spominov/Stazama uspomena. Članica je i zadarske udruge neafirmiranih pisaca ZaPis. U zajedničkoj zbirci Samo ti pričaj... (2013.) sudjelovala je kratkom pričom Zobene pahuljice. Njezina priča Maks također je uvrštena u zbornik Turopoljska poculica 2009.-2013.

Godine 2015. prevela je sa srpskog na slovenski jezik dio zbirke poezije Dušana Gojkova Tužne šansone. S hrvatskog na slovenski jezik te iste godine prevela je i zbirku poezije Izbor iz poezije te osvrt na prvi zadarski film Mali div Nikole Šimića Tonina (objavljeno u prvoj slovenskoj literarnoj on-line reviji Locutio). U toj istoj reviji i sama povremeno objavljuje. Također je, u suradnji sa slovenskim portalom Poiesis, prevela nekoliko poetskih uradaka tamošnjih pisaca za portal Književnost uživo. U proljeće 2015. izdavačka kuća Studio TiM iz Rijeke objavljuje njezinu prvu zbirku kratkih priča Lica i naličja ljubavi koja je predstavljena na zadarskom KaLibar bestiValu u rujnu iste godine, te je nagrađena kao knjiga iznenađenja godine Hrvatskog književnog društva, ogranak Zadar, čija je također članica. U prosincu 2015. godine, u nakladi Slovenskog kulturnog društva Lipa, Zadar, izdala je i svoju drugu dvojezičnu (slovensko-hrvatsku) poetsko-proznu zbirku Vsakdanje stvari/Svakidašnje stvari, čija je promocija održana u Gradskoj knjižnici Zadar. U posljednje vrijeme objavljuje i na portalu Časopis Kvaka. Književni izričaj Andreje Malte podjednako je onaj na hrvatskom i slovenskom jeziku. Živi i radi u Zadru.

Sadržaj Bella 5 Potraga 7 Gošća 12 Veterinar 16 Mama 18 Mačka, majka, kraljica 20 Joj, mene, joj! 23 Jan 26 Jazavčar Ben 30 Kakav dan, takav san 34 Kradljivica 37 Ljepše, slađe i draže 40 Ljubomora 42 Pjesniča večer 46 Poslije tri 48 Rođendan 50 Shopping 53 Srdačni darak 56 Prijevremeni povratak s malog odmora 60 Vanilla sky 65 O autorici 69

Andreja Malta ˇ Moja macka Bella... ˇ radila je sto je htjela

Čini se, a potvrdu tome daje bezbroj primjera s naših društvenih mreža, da čovjek u više od 5000 godina, od faraona do danas, nije značajno napredovao: piše svoje intimne povijesti i svete knjige po zidovima (ovaj put virtualnim) i klanja se mačkama (ovaj put bezbrojnim šarenim tigricama, sivim, sijamskim, perzijskim, ribaricama s jezera Van, bezrepim manks, Maine Coon, norveškim šumskim, ali ponajviše običnim uličnim i kućnim mačkama, bile plemenite ili neplemenite). Mačke svih boja, vrsta i fela predmet su obožavanja milijardi ljudi diljem svijeta, zaštitni znak cijelih skupina (ponajprije žena), a kojima tijekom prijenosa uživo iz bezbrojnih azila na društvenomrežnim stranicama u terabaj tima lete emotikoni u obliku srca i poljubaca... Takva je i mačka Bella: ona je, naravno, obična mačka, ali istovremeno centar svijeta ove knjige. Ona je dobra, zločesta, umljata, prepredena vragulja. Jednostavno rečeno - mačka.

ISBN 978-953-7780-54-8 ISBN 978-953-7780-54-8

9 789537 780548

[studio [studio TiM] TiM]