Köntöy nyimaaytïk

Page 1

KÖNTÖY NYIMAAYTÏK Diez variantes de leyendas Köntöy

Federica Díaz Pérez



Presentación 5

ÍNDICE

Agradecimientos 11 KONTOY KYÄ'XÏN JYÖÖJTYKÏN 14 Variante de Santa María Ocotepec, Municipio Totontepec Villa de Morelos WINTSËN KONTOY 61 Variante de Santa María Huitepec, Municipio Totontepec Villa de Morelos


ÄPTEETY KYONK 66 Variante de Santa María Tlahuitoltepec KONTOY NYIMAAYTÏK 77 Variante de Totontepec Villa de Morelos KONK OY 83 Vatriante de San Juan Cotzocón KONK OY 106 Variante de Santiago Zacatepec


KONTOY 133 Variante de San Pedro y San Pablo Ayutla KONTOY 141 Variante de Asunción Cacalotepec KONTOY 171 Variante de San Miguel Quetzaltepec KONTOY 188 Variante de San Cristóbal Chichicaxtepec, Municipio Mixistlán de la Reforma


PRESENTACIÓN Se sabe que con el tiempo, nuestra lengua mixe estará en riesgo de ser reemplazada por la castellana, esto debido a que, por una parte los hablantes no nos damos la tarea de ver por su desarrollo y florecimiento, ya que cada vez hablamos más castellano que mixe. Por ejemplo, los padres de familia jóvenes ya no están enseñando a sus hijos la propia lengua, los niños que están aprendiendo a hablar ya lo hacen únicamente en castellano; y los adultos están mezclando palabras del español en su hablar cotidiano, aunque existan las palabras en mixe.


Las escuelas siguen jugando un papel importante en la pérdida de nuestra lengua, porque son pocos los maestros que han puesto en práctica la educación bilingüe e intercultural. Otro factor que influye en el abandono de nuestra lengua es la emigración, pues hombres y mujeres que salen de la comunidad tienen que usar la lengua castellana para educar a sus hijos. Debemos mencionar también a los medios masivos de comunicación, que se han convertido en atracción para niños, jóvenes y adultos, logrando que aprendan con mayor facilidad el castellano, pero dejando a un lado nuestra lengua.


También vemos que por parte del gobierno no existe una política de enseñanza y desarrollo de las lenguas indígenas, se ha creado la ley de los derechos linguísticos de los pueblos indígenas pero no se dan las facilidades para ponerla en práctica. Estas y otras razones me motivaron a hacer la recopilación de la leyenda de Kontoy, en 10 variantes mixes, a fin de que contribuya a la reflexión acerca de toda esta problemática. Recordemos que nuestro idioma es un elemento principal pues que hace vivo a nuestro pueblo,


en él está contenida nuestra historia y cosmovisión, nos sirve para llamar o nombrar todas las cosas visibles e invisibles y es el elemento que distingue a un pueblo de otro. Abordé el tema de Kontoy, por ser un personaje que está presente en la memoria de las comunidades mixes, es el símbolo de identidad para los mixes. Si como comunidades mixes tenemos un símbolo de identidad sería más fácil resolver los problemas agrarios que han enfrentado a algunas comunidades, así como los problemas políticos y religiosos que están provocando el divisionismo en algunas de ellas.


Por este atrevimiento, tanto por las variantes de la lengua como por el tema Kontoy, ofrezco disculpas a cada hablante mixe, a cada originario de las tierras del Cempoaltépetl, por intentar escribir la variante que no es la mía y por tratar un tema de importancia para los mixes. Los errores de transcripción y de escritura mixe, quedan bajo mi responsabilidad, sin embargo, lo que se desea es que de allí parta el interés para que los hablantes no olviden nuestra lengua.


El presente trabajo contiene leyendas de Kontoy, algunas historias de las comunidades donde se llevaron a cabo las entrevistas, y trabajos de niños y jóvenes que fueron presentados en diversos eventos relacionados con la lengua mixe. Bienvenidas serán las observaciones y comentarios porque servirán para mejorar trabajos posteriores sobre la lengua mixe.


AGRADECIMIENTOS A los integrantes del equipo de trabajo que elaboró el proyecto: María Eugenia Siva Díaz, Francisca Díaz Pérez, Noemí Rivera Pérez y Rafael Cortés Díaz. Al Programa de Apoyo a las Culturas Municipales y Comunitarias PACMYC 2006. A las Autoridades Municipales y Agrarias de San juan Cotzocón, a las Autoridades Municipales de Totontepec Villa de Morelos, de Santiago Zacatepec, de San Pedro y San Pablo Ayutla y de Asunción Cacalotepec que


participaron como enlace para buscar a las personas que contaran la leyenda e historia. A Hortencia Ignacio Vargas y Victorino Vásquez Martínez por su aporte en el concurso, ahora se puede dar a conocer su trabajo. Al igual que a cada una de las personas que participaron en la narración de las leyendas en diferentes tiempos y en su mayoría en el 2007: Juán Díaz Vásquez (†), Paulino Díaz Pérez, Federica Reyes de Gómez, Constantino Mateos Romero, Luis Inocente Morales, Manuel Ezequiel Cruz Cristóbal, Lucía de Jesús Tomás, Filemón Francisco Lucas, Mario Francisco Aniceto,


Genaro Rodríguez Rojas y Carlos Sánchez Franco por su entusiasmo y paciencia. Al maestro Juan Carlos Reyes Gómez por su asesoría lingüística y orientación para lograr el presente trabajo y a Anabell Arango Tello por su apoyo.


Variante de Santa María Ocotepec, Municipio Totontepec Villa de Morelos Contadas por: Juán Díaz Vásquez (†), Paulino Díaz Pérez Traducción al español: Federica Díaz Pérez Fecha: 1985


KONTOY KYÄ'XÏN JYÖÖJTYKÏN Ja jayïk tsyoo'mpa, Nëwa'apjit nëjkxpa kyamjëët jäpïk ja pyëëmtïk ti jayep, jäpïk ja wyaaxkkam, kyafekam, tsya'amkam, may pëëmtïkïk jawe jäp jyayejpp, ka'aktsjawe nyimaya 'yönïkta, tö'kamïkjawe ja pyi'kiix'önïkta ax we'emïkts jawe jäp ti mëëtinï kyamjëët. Ax jäpïktsjawe tyun ëjxk'oo'yitinï, jäpïk ja tyun tsïïnyitinï, këx tiimïk ijk jäp ka ijtp, jäpïk ja pyëëmtïk, jäpïk ja yöönï työönnï, jäpïk ja myook xyëjk tyak'it, jäpïktse tyun mëjtsïïna; tun jäpïktse nëë tyëk'aakïp, jäpïk ja myux jä


nëë, ax jäpïktsjawe xyë'ma nakyupujï ja amëj, jäpïk ja tsyi'iwta xyëtsta, komïk jäp ja nëë tyëk'aakï. Xääkts ja nyëëx mëjanï, makmäjtsk maktööjk jööjntanïkjawe'e jätsïkjawe tsyoo'mpa, jämïk ja tsawiimpa jatö'kwiijn jekïmjatsy, we'emïkjawe jäm jekïm ti mëj'ix xämïktsjawe nëë tyun kistëy këëjxm, na' kätswiijnïk jäm ja nëë wyanyïk. Xääkjawe jäp nëjkx wyitït ja na'aw “jömas yï nëë jäp nyaxkita'aky jäp käts'ëëkp, wintso yï jäp 'yixïwa”. Nëëmïkjawe wya'any, ojts jäp wyitït, jii na' koo'tsïk jäp


ja na' tsaa, tsamej pen ti jawe jäp, jäpïktamtse ja nëë nyaxkita'aky, wa'ajts yëkïk ja jäp kyukä'äxa ja nëë, jätsïk jä we'em ojts jäp ti'ix. Ka'a jätsïk ja nyëëx mëjan, maktööjk makmajkts jööjnt, puwinxïp jööjntjawe'e, xääk ja wya'any: —Xim ëts nëjkx ntsi'iwïwa'any jöma xim yï nëë wyanyïk tsawiinm, jäm ëts nëjkxïwa'any. Xääk jäm nyïjkx. Koojyjïk ja yo'y'ukwaajny jäm xë'ma jämïkts ja nëjkx tsyi'iw, nyakyupujï, xë'ma jämïkts ja nyïjkx. Xääk jä tyee' tyaak jyanëë'mïxjï:


—Tis mits jäme m'ixtip, ti mits jäme m'anëjkxip, wa'ajts atsë'kipts yï jäm yï nëë, ka tëëp ëts yï jäm nja'ix, ka'a mits jäm mtsë'ëka ku jäm mnïjkx, jömawe nëjkx jäm mwitpuj, mtsi'iw. —Ka'a, wa'ajts tsöj xa jäm, tsöj xa ëts jäm nayjawajï, tsöj xa ëts jäm nwitpuj, tsöj xa ëts jäm ntsi'iw, jämam ëts nëjkxït, komï nëë jäm nam wää'n yï ya. —Aa we'em, kom yï jäm, jati pën ti ka'ixp jäts kom yï jäm, jä'äts ku wa'ajts atsë'kip jöma yï jäp nyaxkita'aky, të


ëtsyï jäm nja'ix tsë'kipts ëts jäm wiinm, ka'a mits jäme mtsë'ëka —Nëëmïk ti nïïjmja jä nyëëx. —Ka'a wa'ajts tsö xawe jäm. —Aa we'em nawe'e, mitss mnijaa'wip. Tï'ïmïk wya'any. We'emïktsjawe kawinxïpnaxji ti ja nïïjmji jäts ka'a jäm nyëjkxït. —Ka'a xa ëts jäm ntsë'ëka tiim ijk ëts jäm x'atsë'ëkap, wa'ajts tsöjts jäm.


Jämïkts jawe wane'em nyïjkx tsiiwa ja kiix, jämjyamïk ja nyëjkxkojpa. Wan'itïktse we'emna jätsïk jäm tö'k pi'k të'ëk ti ixpaaty nëpa'ayi, wa'ajts koyïk jä'ä, wa'ajts tsöjïk jä'ä, tsöj koyïk jä'ä, wä'äk jä jyawa tyaktökoy tum ooro we'emïk jä kye'ex, wan'itïkts wya'any jäts jä'äme tyun tsëjkp pen tiyame jäm pyaa'tïp. —Aa yë'amts ëtse ntun paa'tïwaampy, tëts ëtse mpaa'tsy, yë'ë xa ëtse ya njatun ayo'yip, yë'ë ëtse ntuntsëjkp, yë'ëts ëts nkonïp jäts ntee' ntaak ntök'ixït.


Nëëmïk wya'any, xääk ti uk ninïjkx jäts nëjkx ti pawits ja pi'k të'ëk, wa'ajts namïk jawe jäm ti'ix; ka'a, kuuk jäm ti nimejts, yamïk tinixaja winjapnmöjkjïp jä, winxaa'tsmöjkjïp jä, atijijïpïk jä mejjëëtp jäts yaknëjkxji jäp kopkjëëtp. Ka'a jömak ja ojts pyitsïm, këtaakïk jäm jöma nëë nyawyaa'tsyjï, jäpïk nëë jatö'k kyitaakpa juu' jëë'kojmtsow, wä'ä Kënkë'mtsow, pujömawe jä nëë tsyëë'n xäpïk ja yakpatëjkijinï, jäpïktam na' aajntk mëëjïk jäp jä na' aajntk, xäpïk ja yakjä'yjinï jä të'ëktsaa'n, të'ëktsaa'nïktamjawe'e, jä'ätse jäp yaknëjkxjinï, ax jäpïkts ojts yakpitsïmjï aajntkïp, jäpïkts ojts ti mëëtsïïna ja na' kopk. Xääkts jäp ojts ti mëëttsïïna wuxtöjtïk po'o.


Wan'itïktse tyee' tyaak jyu'uk tun winmaajyjinï pen jömawe 'yit, tokïnïwe'e ja kiix'önïk. Xääktse nyëë'mïxjï: —Nëjkx mits mtee' mtaak x'ixï, wä'ä xa n'itjä'ä jotmayitip kum jä'ä ku jekan ya köjk ntsïïnyim, nëjkxïts mits nëjkx x'ixï, xya meen jäts jäm xyak jä'yat, mtee' mtaak mo'op. Tö'k xuu'tskïk jä meen yakmoojy. Wan'itïkts kuwuxtöjtïk po'o jyä'ynï, tö'k xuu'tskkïk meen ti mëëta jätsïk jä tyee' tyaak nyëë'mïxjï pen jömawe 'yit, tyëjxjawe we'em tyokï. —Jömas mitse mtsëë'n, jöma mitse mwitït, pën mitse


mwokääkji — nëmïk ja jyawankï — pëne mwokääkji, pëne ojts tixmëëtwitït. —Aa ka'axa, pën ëts xwokääk, jäp jä'ä, jäp ëts ja tinkuke'ek. —Tyëjxs xkamëët je'ya? —Ka'a kum jä'ä ëts xkäjxp, kum paaty ëts meen tixmë'ë, xya ëts meen nyaky jäts yë'ë nyaktö'nïmtat yë'ë n'ajootimtat.


Ka'a jatstyïk ja 'yixkëjï. —Wä'ä xa mitse'e yaa'tyëjk mëët jati tyëjxs mitsna pa'amtëkanï, wintso mitsjawe xkamëëtje'ya pen pën mitse mwokääkji, pen mitse ojts tixmëëtwitït. —Ka'a, ka'a jä jyä'yat kum paaty meen titiyaky. Xääk jäm tyaannï, tyëk'am jä tyee' tyaak ti mutaannï, kum jämïkts jä meen jatï tiikts ja wyinmaayp. Jawää'njiktse ja it nyajxy jätsïk pyööknï taaxtöjtïk po'o xääk ja pi'k maax kyä'xnï, ka'a mixïk ja kye'x.


—Aa xyats jawe ja töömpa, yë'ëts tönïp pëkïp— nëëmïk ja tyee' tyaak ti nïïjmja. —Jii we'emtamse'e mixtam ijkyïwe'e — nëëmïk, ooyïk ja ti tsokta — wä'ä xyë'ë nyakwijïmtap nyakyääkïmtap, Ka'ats jane jä tyee' jyä'yat. —Ka'am xa jä jyä'yat ka'a kum yë'ë ëts jä tixtukmukäjxinï yë'ë ëts n'ajootap. —Aa we'em nawe'e.


Jätsïk jawe jatsyji tyunwijkï tyunyää'kkï, kujööjnt yo'kyöjnïpïk jä'ä, kyojtsnï oy kumäjtskjööjnt, jatsyïk ja wyijkï, xääk we'em tyakyää'kojta, xääk jä yää'kïj, työöjk maktaaxk jööjnti xääk ti käjxnï ixpëjkpa, ixpëjkpa nyëjkxnï, jämïktsjawe 'yescuelayo'oy. We'em, na' kuwijïkjawe'e jatsyïkjawe tyun ixpëjkï, ti tun jajtkï ja nyëk. Xääkts jäwe jäm jye'ya tsëë'n jömawe 'yap tsyëënata, tyaak tsyëënata, jäm ja jye'ya tsyëë'n. Ax wan'itïkts jawe ti nïïjmja ja 'yap:


—Tata ximxa ëts ntëjk njatsëk jatö'k'atö'öm, wä'ä xa ya wiijnkjatsy, xim ëts ooy tsöj ntun jawa xim atö'k'atö'öm, ka'a 'yoya jäts jäm ëts ntëjk xpëëjmjat? —Tyëjxsjäwe xtun tsëk jäm xyaapï tëjk, yats ëtsyï njaa'k yak'oyat yï tëjk mëj penï tëjk mtsëjkp, oyap pen wintsoj xtsëk. —Ka'a, jämam ëtse ntun tsëk jäm, jämxa wa'ajts oy jawää'nï it, wä'äxa ya tsajoot, ka'axa jäm ti tsaa, wa'ajts joy'it wa'ats kijpx'it xa jäm jëkëjxts ëts jämï ntëjk ntsëk, Ka'awe m'oo'yïxjï jäts xyak'oyat?


—Aa nyak oyap ëts jä'ä jati meen ti ka' ijtp, jäxa yë'e (kum jäpïktsjäwe 'yit jä meen ka'ak ja kyïx juu'we yakjä'y, ka'ak jä kyïx ijtpïk ja jäp we'em), jäs nyak'oyat, jäxa ëts töömpa n'ixtat. We'emïk 'yuk escuela yo'oy ka'a, xäwe tö'knax jyajtsy! jäpïk tö'k jä myujatyöö' ti ti'ts, ti tsii'k puwintsojäwe ti tuujn xääk jä tyun oo'knï. Najxts jawe jä it, jekjäwe nyajxy, jäman jä tyëjk wye'na, xääkjäwe wya'any: —Tata të ëts jä ntëjk 'yoya.


—Tëxa jä 'yoya. —Aa jämts ëts nëjkxnït. —Tyëjxs jäme mnëjkxnït, pën mitse jäm mujatyöö'ajïp, kum ka'a pën, ka'a mits jäm mtsë'ëka jäts jäm tö'kam ma'at mtsëënat. —Ka'a, tiim ijk ëts jäm xjatïp, jämam ëtse ntuntsëk, jämam ëtse ntsëënawa'any, jäm ëts nëjkxït, jäm ëts nëjkx nma'a.


Jämïktse xyë'ma nïjkx maawa, xääk ja 'yap wya'any: —Tyëjxs yïne jäm ti tun tsëk nyëjkxït, wä'ä yïne'e tsöj yïne tyun nayjawajï ku jäm tö'kam tsyïïna. Xääk jäm nyïjkx, jäm myejts jöma jäm jä tyëjk xämikï silla xämïkï meesa, jämïktam ja tsyïïjtsykïn awaata, xääkts jäwe ojts ti ix we'em “Pëns yïne'e, jöma yï ti pïk yï silla meesa, jämtamxa meesa jämtamtsï silla, tijatsyïne'e, myaajtkïntam ka ijtp, winxïp ku jämanï myeesa, jämtsï nëk yukï'ï, jöma jäne ti pïk, nëëmïk, maestro pën jäne moojyjïp” xääk jä we'em ojts ti ix, “yë'ë ti nija'wip tyëjx


ëts yï tsëk nyaktïwat” yë'ëxawe ti nijaa'wip, ka'ak ja tyaktïwi. Xäwe ti ja nïïjmjikojpa: —Ka'awe mtunma'at ya tyëjxe jäm naaytïm mtun tsïïna, ka'a mitse mtsë'ëka jäm. —Ka'a, tis ëts jäm x'atsë'ëkap kum wa'ajts tsöj ëts jäm ntsïïna. Jäämïk ja xyë'ma nïjkx maawa. Xääk jatö'knax nyëjkxkojpa ja 'yap, ka'a yakxoonïk ja kajöön jäm mäjktïw, yakxonïk jä kajöön jäm titï nimäjkpäjtnï xääk ja wyinmay “tisïne jäp, jöma yïne tsyëë'n yï kajöön, pën yïne moojyjïp” ka'a tum


meenïktam jäp. Xääk wyankojpa: —Tata ka'a yï meen tö'k kaja xkë'ët xäxayïwe'e, ntee' ëtsyï xmooyp, ka'a xkë'ët tö'k kaja jäts xyak tönït jä x'ajootat, nam tö'ma ëts wiijnktso nëjkxnït. —Jömasyïwe xpïk, uk ti mitse mtuump, uk mää'tsp, uk ti mtuump! Nëmïk jä jyä në'mixjï. —Ka'a ntee' xa ëts yï xmooyp. Xim ëtsï ntee' tyëk'aak (Jätsïke työk'ixjï jömak jä tyëk'aak) jääyjits jä tsyëë'n jäts yï min ti matsë'ëk yï meen.


—Aa we'emnawe'e (Xäänïmïk jä wyinmaaynï) Ka'a yï wine jyayïwa, kopkjayï pupën yïne'e. Ax kuuktse nyëjkxpa ixpëjkpa jämïkts ti mumu'uka myupi'k'önïk, tö'kpï'kxjatsyïkts jawe tyak'ëë'k ja myukö'ök. Xääktsjäwe nyëjkxkojpa ixpëjkpa, tëëkts wye'na ja yak'ixpëjkpa ti nëëjmjata ja pï'k'önïk: —Ooy xtun yakkopkatat pen wintso yï jyayïwa xä yï pï'k'önïk, juu' xä natyijïp 'yixpïk, kawintïw yï jyawa yë'ëxawe ti yak'oo'k ja myujatyöö', ka'ats ëts n'uk


masooknït ku wye'na miits nëjkx mköö'yata, jatsy ëts yï n'ixït pen wintsöwe jyatkat. Nay jä'äkts ti papitsïmp kuuke nyëjkxta köö'yïwa. Xääk jä kyöö'yata, xäpïk ti ti'tskojpa ja myujatyöö', jii ëë'kïk jä tyun naxkitaaky. —Aa tis yë'amxawe jatkip, xim jatö'k titï ti'its tëts yï ti tunyak'oo'kkojpa—, nëëmïk ja yak'ixpëjkpa wya'any —ka'a yï jyayïwa pupën yë'ë pu ti yë'ë wä'n ëts yï ti nasjaa'yïnï. Mutööjkipïk wye'na ti ti'ts'ëë'k ti tsii'k'ëëk ja myupi'k'önïk


wan'itïkts jä nyasjaa'yijïnï, xääk nyëjkxnï, jäm Mitla nyajxy, jäm tyëjk ti uk pëmiwaajny ka'a najx ja jäm, Wakwiimnïme jyä'y, jämïk ja tëjk ti amoti, työömpa jäme jä'yawaamp we'emïk wya'any, jä'ä mo'ojïp ja jayï tëjk juu' tökwa'ajts juu' mëjtëjk jä'ätse mo'ojïp we'emïk ti nïïjmja ja jayï. —Aa xäpxa ëts ntëjk mäjtsk tööjk, xäp mëjtëjk tökwa'ajts, pen jäpts mjä'yawa'any xäptsyï tökwa'ajts. Xääk jäpe jyä'y ku ja tëjk yakmoojy ka'a kuuk ja it jyajtïk ööjtsïk ja jayï tyëjk, ja meenïk tyakajöjkpet, tëëk ja meen yak'ajöjk'uts. Xääk jawe ja jayï ti nïïjmjï:


—Mits ëtse nwaajnyjip, wä'ä yï meen naxïp yïwe'e, wää'njiyï ya tyanït nam wä'ä ëtsyï nyaknïjkx Nëwiim, Nëwiim yï nyëjkxkëxït, jää'k jä'yapyïwe'e ax tum jämts ja nyëjkxït, nam köjkm ëts ya nyakït, köjkm yï ya tyanït. Xä jäm köjkm ti yaktaajny ja myeen, xä nyëjkxpa Newiim, jäm ja tëjk ti amotikojpa, naywe'em mëjtëjk, mëjtëjk 'yamotikojpa, ka'a yakmokyojpa jäm. Ax jämnïmïkts ja meen ojts tö'k tëëjk ti ajöka, ööjtsïk ja tëjk! Ax kuts jawe we'em ja tëjk ti ajöjk'ujts Nëwiim ax wan'itts jawe wya'any jäts jämjawe tsyëënat yakutökït, ax wan'itts jawe jäm


tyëjk 'yoo'yinï wintsowine'e jätsïke jäm ti yakjay'ixjinï ja kyorona, tööjk kintaajlïk, makmäjtsk arroba, we'emïk ja kyujän tum oorok, jätsïk tyajk tö'kintaajl. Ax we'emtsjawe ojts yakkutuk jäm Nëwiim, taane jäm yakutöjkpa, jäme ojts ryeytsïïna. Ax yakutöjkts jäme jek, jä'äjame jäm yakutöjkp, ax kutse jekan yakkutuk, ax xätse ojts jyäjinï ja Dioos, kum ka'anïmne Dioos, ax wan'ittse ojts kyä'xpa niño Dioos (Cristo Rey) ax kuts jawe jyäjinï Cristo Rey jätse tee' owiispo jyäjinï. Ax kuts jawe ojts ti nija'witiïni tee' owiispo, jäjinïwe tee' owiispo juu'we Cristo rey ojts ti yak'ixpïk paatsyts jawe jäman ja tee'ta owiispota, ax jä'äts jäme yakä'äkïwaajnjitinïp.


Xääk ja kutöjkïn tyak'o'yinï, tyaktsoo'nti kyutöjkïnta, tyaknëjkxtinï Xää'mkëjxm, xääkjawe yaknijaa'wi jäts tëwe nyëk tyak'oya, yaktsoo'niwaanïpe ja kutöjkïn, ka'a xäwe yakmatsïwaannï, puwintsowe kyeek jätse kajpïnpa'ayïm nyïjkx, Newiim kajpïnpa'ayïm jäpe kyäknïjkx, nay jäp ojts kunöö'kxïn yakmooynï xäptsja we'emji yëk tyankïjx jä nyëk juu' 'yuk yak'oo'yï, xä jäm ke'ek tsyoo'nnï jätse kyuwöjtnï Pakïm, nay jämji tyëjkikojpa Pakïm ni'kxm jäm na' tsawin'aajy ti tijta xä jäp tyëjkikojnï jätse jyä'ynïwa jäp kopkïjxp.


Ax we'emtse jya jä'ynïwa jäp, ka'anïmtse jye'ya nëpäjtïn yatsow, jömawe tsyëë'n ax nay jätse jyä'ynïwa, xätse wya'any jäts jäpe nyëjkxkojpat jäp 'yaajntkïp jöma kye'x, jöma ojts jäp ja tyee' yaktsïïnajï, xä jäp nyëjkxkojpa, jäptse jyaa'k ke'ek tsïïnyi. Jäptsjawe yaknijaa'wini jäts jäpe'e jätse tee' 'yixpëjknï, Kon'ää'tsmjit tee' jyawa ti tijta ixpëjk, kon'ää'tsmjit jayï, ayöök jayï ax jä'ätse ojts 'yixpïk Wakwiinm tyee'tëjki ax jä'äts nay jäm nëjkxnïwa jäm kyajpïnkëjxm, jäm ja tee'töönk ti pëjknï. Ax kuunïmtse yaknijaa'wi jäts jäpe tsyïïna aajntkïp wan'itnïmts jawe ja tee' ti ix wintsowe ojts jäp ti


yak'oo'kta, ti yak'oo'kta ti tijta, ka'akts ja ti yak'ëë'k kum nëpa'ayikjawe jäp ja 'yaajntk jäpïktse nëjëët tyëjki. Ax jäpïktse kyïpka'ajk ti yak taampa Nëwa'ap juu'we jäp jaa'myäjtsïn yaktaan kuwe jäp kye'x ax jäptse ti yaktaampa ja kïpka'ajk, jäpïk pi'k aajntk, aajntk'aakïpïk ja ti yaktaajny; ax we'emïktse wyaampa pen ka'a 'yuk tëë'minï wye'na, wan'itïktsjawe wye'na ti tyun tokinï ka'a jöma 'yuk yaknikojtsnït. Ka'a jäpjyamïk ja kïpka'ajk ka'ak ja tyijatsyjï. Jätsïk ja kyïp juu'we jämpa Wakwiinm, ja Tule, pen tëëtsnïpts jä'ä ax tëtse tyokinï ja Rey wye'na, nam ku ja kyatokïwït jööjtsykipnatsjawe jäp nëjëëtp pen jöma jawe 'yit, jööjtsykipnajawe'e, ax we'emts yï kyukëxa.


LA VIDA DE KONTOY Salió una familia de Atitlán y se fue a su rancho, donde tenía diversos cultivos tales como de caña, café, plátanos, entre otros, tenía mucha riqueza. Esta familia no era muy numerosa pues la pareja sólo tenía una pequeña hija. La familia se estableció en el rancho porque allí nada les hacía falta. Allí rozaba, allí trabajaba, allí vivía en grande. En el mismo patio de su casa tenía agua, allí había un manantial grande, de allí se abastecían de agua para todo, era donde la señora lavaba la ropa, allí también se bañaban.


Del otro lado de los campos de cultivo, se divisaba una gran cascada que caía desde la cima de un peñasco muy alto. Cierto día, el señor quiso ir a conocer la cascada y se fue a verla; al llegar allí, descubrió que el sitio donde caía ésta era un lugar muy obscuro; el agua misma, acumulada al pie del peñasco, se veía muy obscura. Era un lugar que daba miedo. Cierto día, a los trece años cumplidos, la hija de la pareja dijo: —Voy a ir a bañarme donde cae aquella cascada.


Y se fue a bañar allá. Desde esa vez, la cascada se volvió el lugar preferido de la muchacha para bañarse y lavar su ropa, de modo que todos los días iba a aquel lugar. Sus padres le decían: —No vayas allá, ese lugar está muy feo, muy obscuro ¿Qué no te da miedo? Deberías lavar y bañarte aquí nada más, en el patio de la casa, aquí hay bastante agua. No vayas más allá que nos preocupas.


—Pues a mí ese lugar me gusta, es muy agradable y me hace sentir muy bien; esa agua me encanta y allí voy a seguir yendo a lavar mi ropa y a bañarme. Los padres siguieron insistiendo a su hija que no fuera más a aquel lugar pero la muchacha, haciendo caso omiso a las súplicas de sus padres, siguió frecuentando aquel lugar. Un día, en una de sus tantas visitas al lugar, la muchacha descubrió un pequeño petate a la orilla del remanso que formaba el agua al pie del peñasco donde caía aquella cascada. El petate era muy bonito, parecía de oro.


—¡Ándale, hasta que encontré algo; algo así quería yo encontrar, por eso es que venía tanto aquí! Dijo la muchacha, lo tomaré y lo llevaré ante mis padres para que vean cuánta belleza. La muchacha se acercó al petate para tomarlo entre sus manos pero, en cuanto estuvo cerca, éste la atrapó enrollándola y sumergiéndola dentro del agua para luego llevársela a las entrañas de los cerros. Aquello que parecía un petate era, en realidad, una víbora.


La víbora condujo a la muchacha a una cueva que está más abajo, cerca de un río que viene o de Cacalotepec o de Juquila, de alguno de estos lugares. En esta cueva estuvo viviendo la muchacha con el cerro por espacio de siete meses, aproximadamente. Al ver que la muchacha no regresaba a su casa, sus padres se preocuparon mucho y empezaron a buscarla por todas partes. Un día, el cerro decidió liberar a la muchacha diciéndole:


—Ve a ver a tus padres, que han de estar demasiado preocupados por ti pues ya tiene mucho tiempo que vives conmigo aquí y no te han visto; además, tú también has de extrañarlos mucho. Toma este dinero para que se los des como un regalo de mi parte. La muchacha tomó una red llena de dinero y regresó a su casa. Habían pasado ya siete meses desde que había desaparecido.


Cuando la muchacha llegó a su casa, sus padres se alegraron mucho de verla nuevamente. —¿Qué fue lo que pasó hija?, cuéntanos. ¿Dónde has estado? ¿Por qué te fuiste? ¿A caso alguien te raptó? ¿Por qué desapareciste? Entonces, la muchacha narró a sus padres todo lo que había pasado.


Los padres descubrieron que su hija estaba embarazada y le preguntaron: —¿Y por qué no vino contigo ese con quien estuviste viviendo? —No puede venir, sólo me dio este dinero para que lo usemos—, les contestó. Desde esa vez, la muchacha se quedó a vivir con sus padres nuevamente; tiempo después, al completarse los nueve meses de embarazo, nació un bebé y fue varoncito.


El niño iba creciendo muy fuerte y sano; todos lo querían mucho; al año ya caminaba y empezaba a hablar. Pronto tuvo la edad para ya ir a la escuela. Dicen que era un niño muy inteligente, le gustaba estudiar y aprendía muy rápido. Con el paso del tiempo, el niño pidió a su abuelo que le construyera una casa del otro lado de donde hasta entonces vivían. —Abuelito, quisiera que me hicieras una casa allá, del otro lado; ese lugar se me hace muy bonito y es allí donde quisiera vivir.


—No hijo, nuestra casa está aquí y aquí vamos a seguir viviendo; voy a ampliar esta misma casa para que estemos más cómodos, pero no nos vamos a ir a vivir allá, del otro lado, ese lugar se me hace feo y peligroso. Pero el niño insistía: —Abuelito, este lugar no me gusta, es muy pedregoso y disparejo en cambio allá, del otro lado, no hay piedras y está bastante plano. Yo quiero que me hagas mi casa allá.


—Está bien hijo, pronto buscaré quien me ayude para hacer tu casa allá, donde tanto te gusta. El dinero que había traído la muchacha allí seguía, se mantenía igual, no se acababa aún cuando gastaban de él para satisfacer todas sus necesidades. El niño seguía asistiendo a la escuela pero un día se peleó con uno de sus compañeritos a quien mató con sólo empujarlo tantito. Tiempo después, ya estaba lista su nueva casa.


—Hijo, ya terminé de hacer tu casa—, le comentó su abuelito. —¡Qué bien abuelito!, ya me voy a pasar a vivir allá—, respondió el niño. —No hijo, tú vas a seguir viviendo aquí con nosotros, hasta que ya estés grande y puedas cuidarte por ti solo. —No tengas miedo abuelito, nada malo me va a pasar; no te preocupes, estaré bien—, añadió el niño.


El niño vivía solo en su nueva casa, sólo venía a comer a la casa de sus abuelos y se volvía a ir a su casa, donde se sentía muy a gusto. En las visitas que le hacía de vez en cuando su abuelo, éste descubría cada vez más cosas y muebles en casa del niño. Un día su abuelo le preguntó: —¿De dónde sacas esas cosas qué tienes, hijo? —Me los da mi padre, abuelito—, respondía el niño.


Otro día, el abuelo descubrió que su nieto tenía varias cajas de dinero; entonces, le volvió a preguntar: —¿Hijo, de dónde obtuviste todo ese dinero?, no vayas a estar robando o haciendo otras cosas indebidas. —No abuelito, mi papá me lo ha dado todo. Desde entonces, el abuelo se puso a pensar acerca de su


nieto, quién era, qué clase de gente era y qué pasaba con él, porque todas las cosas que sucedían eran anormales. El niño seguía asistiendo a la escuela y seguía siendo un peligro para sus compañeritos porque era capaz de matarlos de un solo empujón o puñetazo. El maestro ya había advertido a los demás niños que se cuidaran de él y él mismo lo vigilaba de cerca para evitar todo tipo de desgracias.


En otra ocasión, en un descuido del maestro, el niño volvió a empujar a otro de sus compañeritos y lo mató; era ya el tercer niño que mataba, entonces se decidió que ya no podría seguir en la escuela porque era un peligro para los demás alumnos. Después de que el niño ya no pudo ir a la escuela, echó a andar para conocer otros lugares, así llegó a Mitla, allí quiso hacer su casa pero no le dio tiempo terminarla; fue así como continuó su viaje a El Tule y a la ciudad de Oaxaca.


Al pasar por El Tule sembró un árbol como recuerdo suyo diciendo que, a la vez, ese árbol sería una señal pues mientras estuviera verde él seguiría vivo, de lo contrario, si ese árbol llegara a secarse, él habrá muerto también. Se comenta también que en Atitlán, el lugar donde vivió, dejó sembrado a la entrada de una cueva un árbol de mamey como un recuerdo y que si ese árbol sigue verde él seguirá vivo, en tanto que si ese árbol se seca, él habrá muerto igual; pero, dice la gente que conoce el lugar que el mamey sigue verde y que está bastante frondoso, que sigue dando muchos frutos, al igual que el árbol de El


Tule, dicen los que lo han visto que sigue teniendo mucha vida y que cada vez está más grande y más frondoso. Cuentan que cuando nuestro caminante llegó a la ciudad de Oaxaca pidió un lugar para descansar y, en recompensa a la amabilidad de los dueños quienes le permitieron pasar la noche allí, dejó esa casa llena de dinero. Continuó su viaje a la ciudad de México y allí estableció su reynado. Allí dio a conocer su corona, que pesaba 168 kilos, y su bastón, que pesaba alrededor de 50 kilos, ambos de oro puro.


Así fue como tuvo el mando allá en México, allí fue Autoridad por mucho tiempo, hasta que llegó Dios con sus padres y obispos a ese mismo lugar, quienes quisieron matarlo. No pudieron atraparlo, pudo escapar, quién sabe cómo pero escapó, y se llevó su reynado a Tlahuitoltepec. Cuentan que en su huída, entró a una gruta que está cerca de Tlacolula y esta gruta lo condujo hasta el cerro donde tenía que llegar. Fue así como volvió a llegar por acá, a nuestra región, y fue de nuevo a la cueva donde nació, allí sigue viviendo con su padre.


Variante de Santa María Huitepec, Municipio Totontepec Villa de Morelos Contada por: Hortencia Ignacio Vargas Traducción al español: Hortencia Ignacio Vargas Trabajo presentado en el Primer Consurso de Literatura Mixe Infantil Sede: Santa María Ocotepec, Municipio Totontepec Villa de Morelos Mixe Fecha: 26 de noviembre de 1997 Grado: 4º Escuela Primaria “Emiliano Zapata”


WINTSËN KONTOY Mäjtsk 'yijt jä jayë, tu'k jä mijx Noé y María, mijx jä 'yuts tpakäjx yawpëjkpa, nëjkx yaw tpëk jä'ä juu' mutsk, tyanët mëj mook tyë'ëtsët, jä y'uts may ojts yaw tpëk jats tkaytët, jatu'knax nyëjkxkojme yawpëjkpa, tëm jä ojts tyajkje'ya mëj mook. Yëkxon ojts jä 'yajtsy jyotma'aty win'its ojts 'yuts tkëmätsy, ojts 'yanajkë'ë tkëxpux.


—Pëën we'ejn mijts xtun, jä yë mook xkaykëxet, nëjkxne ëjts jekëm. Win'its nyëjkxne yukjootp, kots jä kiix yaax'oo'kne, win'its jä naax nyëjkxkëjxne mëët jä winëë jäm maaxynëjootp.


KONTOY Érase una vez, dos niños que se llamaban Noé y María, el niño mandó a la niña a cortar elotes. —Vete a traer los elotes, puros chiquitos y que se queden los grandes para que se sequen. Trajo una vez bastante, nuevamente la volvió a mandar y trajo mucho y puros grandes, le dijo:


—Te dije que no trajeras los grandes. Se enojó mucho que le tomó la mano izquierda y se la cortó. —Si tú me haces esto hay te comes tu maíz, yo ya me voy. Se fue al monte muy lejos, como se puso a llorar mucho, con las lágrimas derramadas se llevó toda la tierra al mar.


Variante de Santa María Tlahuitoltepec Autor: Victorino Vásquez Martínez Traducción al español: Victorino Vásquez Martínez Trabajo presentado en el Segundo Concurso de Literatura Mixe Juvenil “Ayöök muutskjit'önïk wyinma'yïn 'yayöök” Sede: San Juan Jaltepec, Municipio de San Juan Cotzocón Fecha: 27 de noviembre de 1999


ÄPTEETY KYONK Äpteety kyonk, nëë tuu mejts, mejts yë nääjx myëkxëë'kypy. Xux poj mejts miti tyanajxypy tyayë'ëpy, tyakyekypy ja tunjoojt ja kojpkjoojt, ja tun'ääw ja kojpk'ääw jëts mejts nëtu'uk ja tsä'ääw, ja et'ääw, ja nëë ja kipy. Äpteety kyonk, mejts yä't nääjx myëktsujxk'ijtypy myëktsujxjajtypy mää yä'ät ja ääy ja ujts, ja nëë ja tuu, ja jëyujk ja pëktä'äky


xyëkpijyë xyëkxuukyë, xyëkmu'uty xyëkyë'ëy, xyëkjä'äty xyëkminy. Äpteety kyonk, mejts nëtu'uk nëtu'uk yä't et yä't käjp paty ja poj mëët ja m'ääw ja m'ayuujk xyëkwëtity nayë mejts yë xux yë nëk paty xta'naxy xta'tëkkë yë näxjoojt yë jëyjyoojt, yë kojpkjoojt yë tunjoojt akujk jotkujk, mejts ja m'anmajää'wën kakwëtejtp pojwëtejtp yää näxkijxy, jää kämjëëjty.


Äpteety kyonk, nayë mejts yë poj yë xux miti' wyejtsnajxypy wyejtstëjkëp ja pijyxyuuky ja pijypyä'äk miti' yëkxää'mp yëknëjkp jotkujk'atyëm paty yëkjawë mëjk ja mkupojkën ja mputëjkën Äpteety kyonk, mejts ja nëë ja tuu miti' yä't nääjx yëkxëë'kypy jëts ja ääy ja ujts pyu'utë pyëtsëmtë.


Mejts ja nëë miti' yë'ëpy miti' pujtp ja näjxkijxy nayë mejts ja'a miti' jam jä'tp këtäkp mejy jotp tum mejts ëy ë mää. Äpteety kyonk, jam mejts, mää netu'uk nëtu'uk ja jakyää xyu'uxy wyi'iky mää nëtu'uk nëtu'uk ja nityky y'iy mä ja poj ja jëmëmpë wënä'äny wyëxity jam ja m'ääw m'ayuujk yëkmatëy jëts ja ii'pyxyukpët ja y'ëë'ën.


Äpteety kyonk, mejts mnatsmäjtsëp mnatskajxëp ja jäj ja tëë'kx mejts myëktii'kyxpy ja xëëw, ja po' ja määtsä'ä mejts ja tsuu ja koots mkunë'kypy mkutii'kyxypy. Nayë mejts ja tunjoojt ja kojpkjoojt ja tsyujxk'äjtën mmëëpy mkejxypy mejts ja joon ja jëyujk ja tsyamämpë'äjtën nkëjpy. Äpteety kyonk, mejts yä't mää'mk nääjx mää ja ayukpijy jyujky'aty nayë mejts yä't nääjx mää ja ntety'amëjtë ja ntääk'amëjtë ja n'äjtsytyë ja nmëku'uktë wyënpejtë tyëkëytë.


PADRE KONK Eres la lluvia que moja la tierra, eres el viento que vuela entre la sierra; cada montaña, cada árbol, cada río, forma parte de ti. Padre Konk, tú enverdeces la vida del territorio mixe con flores y pétalos, con manantiales y arroyos, con plantas y animales.


Padre Konk, cada pedazo del territorio forman parte de ti; es por eso que en cada soplo de viento se oye tu voz florida y se percibe tu aliento sagrado, porque tú mismo eres el viento que rosa el suelo y murmura entre la sierra y entre los valles de tu pueblo, tú mismo eres la brisa que esparce el perfume de las flores campales y el aroma de los cafetales y de los pinos, es por eso que en cada olor perfumado se siente tu espíritu guerrero y protector, tú eres el viento sutil, fresco y sonoro.


Padre Konk, eres el cántaro que se sumerge en los ríos y pozos para recoger el agua de la lluvia; tú mismo eres el agua que se esparce sobre la tierra fértil pintándola de vida y de belleza; eres el agua que corre y se resbala en el azul camino de los ríos, es por eso que en cada gota de rocío, en cada charco, en cada estanque de manantial se dibuja tu rostro moreno. Padre Konk, en cada canto de los cenzontles,


en cada susurro de los grillos, en cada murmullo del aura se oye el canto de tu lenguaje, y las melodías de las veinte divinidades. Padre Konk, tú atrapas un puñado de luz porque tuyos son los matices de la luz del sol, de la luna y de las estrellas; tuyos son los colores del arco iris; es por eso que en cada rayo y en cada brillo de luz se ve la lucidez de tus pupilas y el resplandor de tu ser;


tuyo es el albor y el anaranjado crepuscular y sereno de la noche; tuyo es el verdor de la sierra y el azul del cielo; tuyos son los bellos plumajes de las aves. Padre Konk, tú eres esta tierra morena y feraz donde vive la flor de nuestra cultura, también eres la tierra que se apretuja encima de la tumba de nuestros ancestros, y te vuelves sagrado.


Variante de Totontepec Villa de Morelos Contada por: Federica Reyes de Gómez Traducción al español: Federica Díaz Pérez Fecha: 13 de agosto de 2006


KONTOY NYIMAAYTÏK Tö'kïktse pi'k amëjïtëjk nyïjkx majpa jömak pi'k mö'öt, jäts jäp kyidaaky jäts ja nëë di jää'pïwa'any wä'äkts jäm y'ixpaat tseetu'ut mäjtsk jäm nëjootm jätsïk ti këëjn. Ax ka'akts jawe tya'ni jats jawe kye'x, tö'kïk kye'x juu'ke Kontoy työkxëëjitu jatö'kïktse tsaa'n kye'x we'emïktsjawe'e. Ax kuukts jawe yee'k ax mäjtsk po'onümïktse wye'na wä'äkts jawe di jë'kxnï tö'ku'oo'työjjaty ja jï'kx juu'


myooyp, pen öjtse'e, uk pen öjts'aajy pen tiwe myooyp jä'äktse tö'k mëj ku'oo'työj yjï'kxp. Töjtïk po'otsne wye'na wan'itïktse tyaak ti nïïjmja jätsïk nyëjkxït xim Naap'ookm, jämïke këts ayöök jä'äk nëjkx ti yakni'oya, jäts yaknïïjmja jäts ka'a jäts pi'knïm jä'ä jäts wya'any: —ka'a ëts xwinmay xyamjixa ëts njä'ynït.


LEYENDA DE KONTOY Cierta vez, una anciana fue a un pozo para abastecerse de agua; una vez allí, al momento de agacharse para agarrar el agua, descubrió dos huevos adentro del pozo. La anciana buscó la manera de sacar los huevos de allí y una vez que los tuvo se los llevó a su casa. Al poco tiempo, los huevos reventaron y de uno de ellos nació un niño a quien pusieron por nombre Kontoy y del otro nació una culebra a quien nombraron Tajëëw.


Kontoy y Tajëëw crecieron muy rápido, a los dos meses de nacidos ya comían un cesto grande de alimentos cada quien. En una ocasión, cuando Kontoy apenas tenía unos seis meses, éste dijo a la anciana: —Mamá, tengo que ir a Alotepec. —¿A qué quieres ir allá, hijo?— le contestó su madre. —Tengo que ir a resolver varios problemas que hay allí— le dijo.


—No hijo, no puedes ir, aún estás muy pequeño— le volvió a contestar su madre. —No te procupes mamá, yo sabré cuidarme— respondió a la anciana—. Gracias por haberme cuidado; de ahora en adelante, me dedicaré a recorrer el mundo para arreglar los problemas de las personas y de los pueblos de la tierra— y se fue. Así fue como Kontoy inició su gran misión: ayudar a la gente de todos los pueblos del mundo a resolver sus problemas.


Variante de San Juan Cotzocón Contada por: Constantino Mateos Romero Traducción al español: Luis Inocente Morales Fecha: 10 de abril de 2007


KONK OY Tu'unë tu'un ix ti nëjkwa'nëmpë koo tu'un yajkpaaty yajk'ijxy ko yë anaawëtyë 'yu'nk, ko yë anaawëtyë wëntsën, ko anaaw mëët 'yijtyën tu'unë tu'un ta'n yajkkajpx, tu'unë tu'un ma'at yajkjikyajtpë jëtu'un ojts tnipëjktaakë jya' atëty ja wëntsën ma'at ja wëntsën'atëp ma ayuk ja'ytyëjkë. Ko ojts yajkpaaty, pos tu'un tu'un oj yajkpaaty pi'k u'nk perë ja tsa'ny jam mukon'ijt taatën tu'un ja'y wya'any ko ya' taak ajtën ja tsa'ny, ko ya tyajkmiinyën tu'k


ja rey ma'atë nyitanëp ayuk ja'y tyëjk, tu'unë tu'un ta'ana nyimëtya'aky kyojy ko tu'un yë ja'yëtsy, ko tu'un maanytyë tyaantë ta tu'un tu'k ojts ja xu'uxy kyojy matë xuuxtëwën ta tu'un tëkxëw'ajttiy Kontoy; perë ko tyam tkäjpxwaatsnëtë Konk ja tu'un, ¡Konk oy! Konk tam ja tu'un mëj ka jaa tam ja tu'unë, mëj jiiky tam ja tu'unë ko konkë tu'unëk ja tu'un tkajpxnëtë. Konkë jëtu'un yajkkapxy wi'ixy tu'kë milaagro jëtu'un ja konk, tu'unë tu'un këtan nëtaaw n'ayuuk konk jetsë tu'un mëj tpëmnëtë, të'ë tkäjpx'oyëtë ko tu'un Kontoy tët pëmtë perë tyam Konk ja tu'un Konk oy ja'a tu'un tyam txëw'ajnë


ja xuuxy matë xuxtëp, ets ja xuuxy yajkwëntsë'kënyëp ja'a ma'at yajkxuxpën ma'atë tu'un ja xuxpë xyu'uxtë. Ja tajtëkamtë xuuxptëpën yajkwëntsë'kënyëp ja'a yatskëënytëp ja kyujup, nayë'kntëp ja'a, tu'un tu'un yajkwëntsë'kyënyë ma'atë tu'un neëwinm yajkxuuxpën, ma'a tën tyijtip himno nacional ney tu'unë tu mëj yaa yajkja'winyë ayuk ja'y jooty, ja'a tën nëwïntsën yajkmëjpëmnëp ma'at jap kopkjootp kopkëjxp ja'a tën yajkmëpëmnëp, ja'a tën yajkwëntsë'kënyëp.


Jama tu'un ja wëntsë'kën nyëjkxnë ko tu'un ja xuuxy nyaxyën, kaj ja matoo maa pën tëkxuuxnë maa ëy etsyën sino jam ja yajkxuuxnë maa wëntsë'kën nyaxkëta'akë. Tu'una tu'un ja Konk oy yajkmëjpëëmnë ko yajk'ijxnë ja myëj'atën mëët ayuk ja'ytyëjk, mëët ja u'nk ëna'k tu'unë ja tu'un mëj tyannë kojpk jam ja tu'un tsyëënë ma yë kojpkë jamë tu'un ojts tyany, tu'unë tu'un yajkkajpxy tu'unë tu'un yajknëmëtya'aky ko ojts jam tyany etsë tu'un yë ayuk ja'y tyëk kwentë'aty.


Ko moo mtso'nët jamtsow ets nëjk tyaatyë perë tu'unyënet ko yë'ë yë kopk myukajpxtë ka'a yë wëntsën tmukajpxtë tu'unyënë kaj yajknëjawëtya'ay kaj yë tmukäjpxt ja Konk oy ko jam ja Konk oy ta't mukajpxtëm ëxtam ja Dios yajkmukajpxy. Tu'unë tu'un ëëts ja tuko'y nmëët'ajt ko mnëjkxmë yë'ëyë ëëts kopk mukajpxum, yë'ë jä yajkmukajpxwampap ja wëntsën ma'atë tu'un ayuk ja'aytyëjk nyëtanaapy ko jam mëëtëty ja meeny, ko jam mëëtëty ja moojk, ko jam mëëtëty ja xëjk tam ja tu'un ja jikyajtën tmët'äjtpë ets tyaky'ets tmoo mëët ja muwëjkën nënëjkxëwë.


Tu'un ja tu'un jaa 'yity ja Kon oy ma'at tu'un Konk oy ajtpë, tu'unë tu'un nëmëtya'akta mëj ja'aytyëjk ma'a ku'antët tët nëkajpxpëtsëmtë, kaj yëë kutun ëëts nutun ajty, ntsaan ajty n'ëna'k ajty ka'a yë y'ijt yajkkajpxy, namnëm yë tu'un oj tët nëjawëtë. Perë tu'unë tu'un ta'an ko tu'un yajk'ixy yë naa myëj'ajtën etsë tu'un tët tëy'ajtën tuntë ko Konk oy jam, Konk oy ja tu'un yajkwa'kxyp ja jiky'ajtën, Konk oy ja tu'un yajkmëjpëëmp. Paaty ja tu'un ojts te yajktuntë koo anaaw anaaw wëntsën ja tu'un, yë'ë tu'un wëntsën atën të nyajxnë mëëtë poj


anaaw, tu'unë tu'un yajkkojt'ajnë tu'un tu'un yajkmët'ajtnë, tu'unë tu'un yajkkajpxnë tyam. Kaj nijäwë pënë ojts jyitity, perë ëts tu'un tu'un ii nmutoompaaty ko jaa tun 'yity, ka'a nëjawë pën ojts jyitity. Koo pyaato'yëyë, tu'unëtë wya'antë ko tu'un japtsow jëën ojts tyëkë, ja'a ëts kaj nëjawë pën pën yë jëën pyëëm, pën wi'ix ja jëën tsyoo'ntaakyë perë ojtsë tu'un ijty pyaato'yitya'ay, ojts yë pyaato'yitya'ay, perë ya'atë kopk ka'a yë wyaatë yë jëën.


Yajk'ijx yë myëj'ajtën ja Konk oy ta tu'un ojts tyany ets nayë'ë të yajk'ixy ja myëj'ajtën koo kaj yaa yëë wiink wëntsën tyëjki, wiinkity pyaja'y tyëjki yaatsow, kaj tyajknäjxy; jap yë paati yëmpijty tu'un yam Ankyëpajkm tu'un yëë ja'y myiny wiink ja'y tu'unë tu'un myiintiyi perë yaatsow kaj ya myiny, kaj ya tyëjkë perë yë'ëyë tu'un 'yatujk jats nay yë'ë jëën yajkpi'tsta'ay, yë'ë jëën 'yatujk ets kaj nyënajxy ja jëën jam kopkëjxm. Tu'un ja tkajpxta koo yë kopkë tu'un ojts myëj'ajtën tyajk'ixyëyë ko tu'un jam ja wëntsën tmëëtë ets ojts t'awiky ta pyi'tsy ja jëën jats nayyë'ë tu'un ojts tawiky ja


ja'y ta kaj nyënajxy ta kaj tëkyo'oytyay yaa ayuk ja'y 'yetta ja wëntsën maa tu'un miin ja wiink ja'yëty tu'unë tu'un tnëkajpxtë, tu'unë tu'un ij nijawë, tu'un ij motoy. Ka'a ja jya'y tyajkyaa'ktëy, sino tu'unë tu'un moo yajkpaaty yajk'ijxy, tu'unyi ja tu'un na pojjootm ye'ky ja'ats ko jap kopkjootp tsyoony, nukoowë tu'un yajkpaatsy, yajk'ixy wi'ixë ja'y, poj ja tu'un ijty, poj u'nk ja tu'un ijty tu'un ja tu'un jam nyapyëëmëy ëxtamë ja'yën ja'a para yajknëjäwëty, tnëjawëty ja ja'yëty, jaa ya'kpë ka'xpë etsë tu'un nyëjkxët ja kyajpxy myëtya'aky, paatynëmë tu'un apeen tyajknëjawë, atya'akynëmë ja tu'un tyajknëjawë.


KONK OY …. Que a través de un llanto de bebé las personas se dieron cuenta de que existía un ser humano en el cerro del Cempoaltépetl, fueron a cerciorarse y encontraron al bebé y junto al bebé una culebra, por eso pensaron que el rey es hijo o era hijo de una culebra y otros comentan que es hermano de la culebra. Sin embargo aquí Don Constantino nos comenta que el niño que apareció en las montañas del Cempoaltépetl pues es o era un ser vivo que quería representar al trueno,


aquí en Cotzocón al rey konk oy lo consideran como el trueno y para Cotzocón no es rey kontoy sino rey konk oy que quiere decir: konk oy buen rey u oy rey bueno. Que al rey lo consideran como el todopoderoso en el territorio mixe, que si se va a adorar al rey konk oy en el cerro del Cempoaltépetl es porque piensa nuestra gente que sí les puede dar todo lo que piden, principalmente salud y sostenimiento familiar que sería el alimento diario de cada familia.


También el señor nos comenta que él no sabe nada sobre el desarrollo, sobre el crecimiento del rey, porque como apareció en la montaña se considera que es hijo de la montaña, creció sólo se desarrolló sólo. Se sabe de algunas hazañas que tuvo, sin embargo no se tiene precisado cuáles son las hazañas que pudo realizar en el territorio mixe, según la gente de San Juan Cotzocón. Que se considera que es hijo de la montaña, que él vive, él existe en las montañas del Cempoaltépetl.


También nos dice que por todo lo que hizo han habido compositores mixes, especialmente un compositor mixe que dedicó un himno al gran rey, el himno a Konk oy en agradecimiento y en reconocimiento de todas las hazañas que hizo. Que si se va adorar al Rey Konk oy en el Cempoaltépetl se pueden lograr todas las intenciones, porque al rey Konk oy se considera como dador de vida, protector de los mixes y representante del territorio mixe.


Para Cotzocón sigue existiendo este señor, no murió, no desapareció como desaparecen los objetos sino sigue existiendo, sigue viviendo en el cerro del Cempoaltépetl, por eso nuestros paisanos van a hacer su adoración, a pedir lo necesario para el sostenimiento de la familia, porque nuestro rey Konk oy no tiene predilectos sino el recibe parejo a pobres, ricos, profesionistas, analfabetos, a todos los recibe por igual, porque nosotros cuando vamos al cerro pues la verdad se va a pedir el pan de cada día.


También muchos piensan que cuando llueve demasiado es que la hermana del rey Konk oy sale a pasear, eso que le decimos nosotros en mixe tsa'ny. Que el rey no fue quemado sino con su poder apagó el fuego que le habían prendido al cerro del Cempoaltépetl y que nos deja muy claro que el rey Konk oy creció sin auxilio de alguien, se desarrolló sólo, no desapareció como objeto sino para nosotros sigue existiendo este gran rey.


HISTORIA DE COTZOCÓN Tëë tu'un ëëts yam na'k nimëtyaakpë koo tëkëëk peky yë ja'y ya 'yijty, jëtu'un ja'y ya 'yijty ka'ayë tyuk pekyë yë ja'y ya 'yijty, tëkëk pekyëk yë ja'y ya y'ijty, yaayëk yë tsyo'ntë yë San Juan Guichicovi, yaayëk tsyo'nti ets yëë San Juan Mazatlán yaayëk yë tsyo'ntë tu'un nakyë tu'un tu'kmukënëmë ja'y jëtu'un oj tu'k peky tsyo'nnë. Yam awa'tkë'ëpy, yamtsow kom tyaawokyënë tyaawok, wok mëj yë ti 'yity ja tyamnëm yë tu'un nyaaxypenë tyamnëm, mëj yë wok ti 'yity, mëj wokë tu'un yaa anajkp.


Yaatsowtsëk yëë, yaatsow wok naxy jaayëk yë kutsko'mtë ja'y, kutsko'mtë, jëtu'untu yajktij Kutsko'm, jaayë xiiyë tu'un yënajkpë jaatsëkë tsaa y'ijtpë ney tu'un wix ankën wix ti'in per tyam ka'a ne'eky jam, ja'ats ko ja'y myuyuutuunë jyë'aannët jëts nyëjkxnë. Ta tu'un koots, koots ja të yajktij kotsko'mtë ja'y aton a yaatsow ijt, nam ja yaatsow jaayëk ja tu'un tsyo'ontë yam awa'tkë'p maa yam yëë korraal, ma yam yë ayëktaaknë jamëkë tu'un ja San Juan Guichicovi tee tsyo'ntëy, taa tu'un tsyo'nëytë tu'untu tukpeky kyamë tu'un 'yijtpëtëy


yaa anëkëjxy yaa, nay taa pi'k nëë yaawë jaatsëk winkpë tsyo'mpë yëë ämäjktstu'ämëtë jaatsëk yë tu'un tsyo'ntëy. Jëyëjpëk yë tsyon'të yë Guichicoowitë, jëyëjpëk ojts tsyo'ntë ets tyuyo'oytiyë taa tu'un nyajëkyajpxëtë ko tu'un ja joon yuu mum tpaatëty oo yana'anëty ja tu'k animal, tënaanyëty ja mum etsë jam tyana'antë tu'unëkë tu'un kyajpxtë myëtya'aktë, tu'un kë tu'un nyawya'anëtë maa animal yëna'any jamë tu'un tä'ntë yëtu'un, nay jam ko tu'un nyëjkxtëy tëë taty kë'n kaj jaa nyëjkxnëtë komë tama ja jakam ja xipaa patëëkë am ja Guichicoovita jamtsïk ja joon ojts wyi'iky, jam ojts wyi'iky.


Jëtu'un ojts na jaayë tnëwijtstu'uttë ko wyiky, wiky, wik, witsy tu'unëk ojts të tyajktantë, ko wyiky ja joon, ko y'anaany ja joon wyiky, witsy taa wëk witsy, Guichicoovi ta tu'un ojtsë tu'un ta'anë kyajpën xëë tpëmtë, jëtu'unëk yë oj ta'n kyoj yë kajpën xëë. Ta wiinkpë tsyo'ny yëë tu'k peky nay aweky ja'y yë'ë, aweky pëk yë'ë, nëy tu'unë tu'un nyëjkxtëy, tu'un nay tu'un tëknipë'mtëy tu'un nëmëtyaaktëy ko maa animal tpaatëty jamë tu'un tyantëty, ta të nëjkxtëy taak ojts tpaatë jam ja paxëk ojts tpaatë, pax, ja'atsëk ojts jam


tpaatë, jamëkë tu'un tyaantëy, jamë tu'un tyaantëy, nay jamëkë tu'u y'awitijt'eek ta'atë amajkts, amajkts, amajkts yak ti maa tu'u y'äwitijt'eekyën ta'a tu'un ja'a mëët t'awijtsmujkti ayuk Amajktstu'am, Amajktstu'äm, tu'un ojts txëëpëmtë. Perë ja pax ja'a ojts ti xëëpëjkëtë: Mazatlán tam ojts mëët t'apëjkmuktë komë temazate yajktijy yaatsë Mazatlán ojts t'apëjkmuktë, tu'un tam tu'un ja pax mëët xëë tyëjkëy nay tu'un ixtëmëë joon ko wyiky Guich Guichicovi nay tu'un.


Tu'unë tu'un yaa wya'kxy ja ap, tu'unëkyë tu'un tsyoo'ntaky, ka'anëm natyëë tsëwa'n ka'anëm na tii, tu'unëm nëtyë ja'y 'yijty, tu'unyë tu'un ya ja'y ya paj ijt ja atajmaatsëwa'n, winitnëmëkyë tu'un nëpë'mënti ya tsëwa'n, winitnëmë tu'un y'awaatsnë ya tsëwa'n. Ëëts ja n'ap ojts tnipë'mënyë koo tyaanëty 'yayëëyë ney ijti yë tu'un koweky kaj ja tu'un nyijatsyëty, ijti ko jamë tu'un nyimayënë, ko jamë nyay ijx nyayjaa'winyë, koo naax tyajktuna'antë.


Komë jaak 'yijty yë ëxpeky ja'y, ja'a ku kaj ti 'yity yë ingenieero, kaj ti 'yity mëka licenciaado, ka maa jap tyajkkëkajpxë maa tu'un ja ijxpajtn, kaj jap ma ingenieero, kaj ma licenciaado, naa tu'unë naa ja'y (personas caracterizadas) tu'unë tu'un jap waan wyenëty ma'atë nyimëtyaakmujktim wi'ix ja naax neky kyojëy, maa tu'un nyaxët ja naax neky, maa ja kyajpxëty. Etsëë n'ixpeky ja'y ëëts ja xyëë tpëmptaayë tii xyëw'attëp maaty ja ojts ja ijxpajn tyanyën maa tën tsëwa'n tyijtëm, nataa tun ojts ja xëë tpëmta'any.


Variante de Santiago Zacatepec Contada por: Manuel Ezequiel Cruz Cristóbal Traducción al español: Manuel Ezequiel Cruz Cristóbal Edad: 67 años Fecha: 11 de abril de 2007


KONK OY Ya'at ja Konk oy wä'ä ja tyaak'ajtyp tu'k ja toxtyëjk tu'un kyäxë'ëky jä'äts ojts jam tpëjktä'äky ja tseyu'uty ma ja ank, jamts ojts ja kye'exy mëët ja myëku'uk, maatë myëku'uk'ajtyp tsa'any ja ijt, amaxan wä'ä txëëmo'otë culebrote. Kots yä'ktiy pyäjtiy jäts ja nyaax kyajp t'ayo'oytyë jäts ojts jaa kutujkn mëk tmët'aty jäts ja ayuk ja'y ojts tkuwa'any ko ojts ja yënma'yën kya'pxnë jäts ojts tmëtsipatnë, ojts ja nëtsipy kyäxë'ëky ma'atë ojts yajk'ooka'any yajktukoya'anyë, wä'ä ja ijt akats ja'y ma'at ja ojts nyi'ixtayëyë, wä'ä ja ijt Sachilëtë ja'y


ma'at ojts nyi'itayëyë ma'at ojts nyiwowëyë amaxan (rey de Zaachila). Jä'äts pawitijtëy mëët ja soldaadës mëët ja tyujnkajpë, tu'un ëëts nxëëmo'oy, jäts mëëtsp jä'ä ku tsyip tun. Kots ojts wë'kë jaa tsip myëjtaaknë jäts yam tax'am jam ojts nyanyipëjktaakëy jam ja kutujkëny tmët'ajtsy, jamts ojts wë'kë ja jya'y tyajktukmuky ma'atë mëët tsyipaaty jäts ojts wë'këë ja jya'y tmukäjpxy ja jya'y tnëëme yajk'awa'atstë yë kopk japts tëkëtë jap nayu'utsëtë pos tu'un ojts tuny. Kots ja ja nëtsip ojts ja kopk tjëënpëmtë jäts ojts wë'kë ja kopk no'ktukoytyë, jäts ja Konk oy jya'y


nitij ojts kya jatëy, jap kyëy'apta jap jotëëty, jap ank jooty ko ja jëën ojts nyaxy. Kots ja tsip ojts yëjpkëxy, ko ja tëë tyo'yëtyaaynë ja kopkwiin jäts ojts ja nëtsip ja xëë tunëtë, y'ëëtë y'äjtsnëtë jap kopkëxke'py janitsts ojts jatuknax pyitsëmy ja Konk oy jats ja jya'y ojts tnëëmë: —Pitsëmtë jätyë tsaa ayoktë.


Jäts ja tsaa ojts wë'këë wimpawijta'atë tu'unts ojts ja nëtsip wë'k ja tmumëta'aktë, jäts ojts ja nëtsip 'yo'ta'atë, ojts tyanëtë jäp tsaawatke'py naaxpatke'py tu'un ja Kon oy ojts myëëtä'äky. Kots të myëëtaknë mëët ja myëku'uk jätsëk ja nyaax kyajp nëmaay: —Të të nmëtakëmë, pëmtëts ja mkam pëmtë ja mtu'ujëty, nëy'a'ixëtë, nanyipëktaakëtë ti mtukuy'attëp, pënë jamë pën jatuknax mnijë'atëtë, jamë pën jatuknax myajk'ooka'any myajk'tukoya'anyë mëkajpxtëkëts jatuknax its jatuknax nimintëty, katii maytyë mtajtë— tu'un ja nëmatyä'äky.


Jäts nyëjkxy, jya' ajty wë'kë yam San Pablo, maa San Pablo Mitla jam ojts jya' aty, jamts ojts tanipëktaakëwa'any ja kyutujktakn ma'at tyam yajkxëëmooyp ruinas, jam ojts jya' aty, tu'un ja nikäjpxytë mëtya'aky maj ja noky, nokyjooty. Kots jam nëkäj ojts myëëtä'äky ojts ja tuunk tyajktuu'yo'oytyë tuk tsuuyë përë käj ojts y'awaatë ja kukujktaakntëjk ojts kyuxëënyënë. Kots jatuknax ja kootspë jäts ja matkëx tyutëjkny jäts ojts jya' aty maa tyam txëëmo'otë Tule, jamts ojts wë'kë ja tyajk tpëktä'äky, jam ja tajk ojts wo'omy tu'un ëëts yaa


nxëëmo'oy, n'its ojts yë'ë kepy wë'kë myixy, yë kepy ojts tsyo'oky ma'at tyam jam oy myëj xëë tuntëp, ja Konk oy ojts jam yë'ë tyajktany, jamts ojts wyä'äny: —Penë o'kp ëts itty yë kepy tyëtsnëty, penë käj yë kepy tyë'ëtsy ëj jukyajtp ëts. Jäts tyuuyo'oy tyuuyo'oy jäts ojts jya' aty Wajkwim jamts ojts wë'kë mëëtä'äky jamts ojts ja kyutujktaakn tyajknaxkëtä'äky ojts tyajktany, its ojts ja korona jam t'ëxmatsy maa ja ojts ja 'yespaatë jam tyajktannë its ja kajp tukmutany ja kyutujkën.


Tu'untsë tën tyuu'yo'oy, tu'unë tun wë'kë jaa yaa ja nyëkajpxy nyëmyatyä'äky, paty yaa maa ayuk ja'y pos tu'unë tun yajkjëjp'ixy ixëmëë Diosën, jä'ä tun ayuk ja'y wë'kë rey'ajtp tu'un ixëm yap ja kyajpxpat ya'atë rey de Zaachila, nay tu'unën 'yijty ja reyëty jäpëkë tjëjp'ixta tu'una tu'una jaa mëtyä'äky, ixëmë ayuk ja'y ja rey wë'kë tmëjpëkta'aktë, pën tjaa'kmëjpëktaakp pën kyäj tyam tëkajtsp waan ja jukyajtën. Paty tyam wë'këë maa yajkxëëmo'oy tsax'am pos ayuk ja'y nëjkxtëp jamëty, jam nëjkx tpëktsowtë t'amëtowtë ja kyaa'yën 'yuukën, ja temy ja kyojy tii pën tyukjuy'ajtypy,


pos tu'un jam, wë'kë tyajknëjkxta ja pëktsoow amëto'on tsoo pën myëëtä'äky, käj maa xëëw, po'o, jëmëjt y'a'ixë wana'an ja pën tyimnëjkxa'any porque jama tun ja Konk oy ja kyutujkën wë'kë ojts tyajktany. Tu'un ya'atë ja käjpxy mëtyä'äky yaa ëëts nmët'äty.


KONK OY Konk oy nació en una cueva, la mamá de Konk oy y su hermano el culebrote, según la leyenda, fue a dejar un huevo en una cueva, cuando fue a ver el huevo ya se había reventado pero ya no estaba Konk oy o el bebé, que ya había salido, ya había puro cascarón. Pasó el tiempo, fueron creciendo (con su hermano) cuando llegó a cierta edad ya tuvo el poder con su hermano, siempre andaban los dos hermanos y así se ayudaban y sí tuvieron el poder para conquistar a la gente.


Pero tuvo enemigos por el mando, por el valor que ya tenía, fue por eso que tuvo enemigos y fue el rey de Zaachila que también era poderoso, tenía muchos soldados y Konk oy pues no tenía soldados sino su gente, que era el pueblo mixe. Con el pueblo mixe siempre se defendían y con palos, con piedras y así lograron vencer, porque antes de que se quemara el cerro él era bueno. Cuando ya lo iban a matar, Konk oy juntó a su gente que era la gente mixe y se congregaron en el cerro del Cempoaltépetl, allí juntó a toda la gente y la escondió


en una cueva, en un túnel que actualmente ya no se ve, hay cuevas pero son chiquitas, pues allí escondió toda su gente y llegaron sus enemigos que fue el rey de Zaachila e incendiaron el cerro. Cuando se acabó el incendio Konk oy y su hermano, volvieron a aparecer en la cima del cerro entonces ordenó a su gente que abriera la roca, que aventaran la roca y así lo hizo la multitud de gente. Entonces, mientras el rey de Zaachila estaba festejando el “triunfo” vino el derrumbe y quedaron todos sepultados el rey de Zaachila con toda su gente y sus soldados.


Fue así como Konk oy venció a su enemigo y fue cuando ordenó a su gente que hicieran sus caminos, que empezaran a trabajar, a sembrar, a cultivar, todo lo que pudieran hacer y así lo hizo el pueblo mixe. Ya después de eso dio la recomendación de que si alguien los volvía a molestar que inmediatamente se comunicaran con Konk oy y con su hermano para que vuelva a defender a su gente. Después se fue caminando y llegó a Mitla, allí iba a construir su palacio donde actualmente están las ruinas, pero trabajaron durante la noche y no terminaron el


palacio, amaneció y así nada más se quedó, entonces siguió caminando rumbo a El Tule y que allí había un lodazal donde clavó su bastón y cuando clavó su bastón se convirtió en árbol que es actualmente el árbol de El Tule y allí dejó un escrito, que cuando se secara ese árbol quiere decir que el rey ya está muerto, mientras el árbol sigue con vida es que seguirá viviendo. De allí siguió, llegó a Oaxaca y allí ya construyó su palacio, allí dejó su corona, clavó su espada y sobre esa espada dejó su corona que es el mando para el estado.


HISTORIA DE ZACATEPEC Maa nyajktsontakëmëty maa yam Matsakupajkm, jamën ojts tsyontä'äky, pos jamëtën ojtsëk ëëts ja n'apkë wa'an jyä'attë. Kots ojts jam jya'atta'aktë yam Matsaakupajkm ojts jam wäänë tsyëënëtë, perë jam 'yijty ja juyujk ma'atë oy katye'eypy, ma'at ja pi'k u'nk ttsu'tsp, ma'at ja pi'k u'nk tpawijtsp tu'unyë ko ja u'nktaak nyëjkxtë witpujpë witmakpë jëts ja u'nk ja juyujk nyija'atyë.


Kots oy tja tëy'ajntuntë, tso tmëënawyaatjët tso ttuntëty, tso tkuwa'antëty ja u'nk, n'ittsëk ojts tjapëjkta'aktë ja aats ojts t'otyuntë jäts ja tsimpok, tu'un ya yajkxëmo'oy, jä'äts ojts jäm tukkujäntë kots ja juyujk jam nyaxkëtä'äky, käj maa wya'k'amëkë jäts tu'un okwa'any ojts tkuwa'antë ja u'nk. Perë ja kaa, ja tsa'any pos jä'ä ka'a tyukoy jä'ä ni'ikë katye'ynyëp koo ja mëj juyujk käj tja'ukmumëtaknë ja u'nk jä'ä kuwanëtëp ma'at ojts tpëkta'aktë ja tsimpok. Pos jä'äts ojts jam tkutso'nyëtë ets ojts ya' ämpy myinëtë, wiinkpë ojts tyany maa ëëts xëëmo'oy ja it tsajtëjkupajkm, wiinkpë ojts tyany maa ayuk kamjooty ëëts nxëmo'oy, pos


tu'untën xi yaa ojts tyaanëtë jäts yap ayukkamjooty japë tëy'ajn japë ixpät maajaty ojts tsyënaatya'aktë maa ja it naax tyajk'oyëtëy, maa tën jap tsyënaytyë. Perë jap 'yijty tu'k ja ja'y ma'atë aty ja tsäjtsk tuunk'ajtp, jä'äts ja kepy t'ixtaypy jëts tëy ojts yjitity ja it ja naax t'ayo'oy ja xi ja yaa jats ojts wë'kë ya' äämypy myiny ya kopk'akë'ëy. Mëtu'k xëëw awään ojts kya ja' aty, kots mëmäjtsk xëëw jatuknax myiiny mëëtëy tu'kë jyëmyëët jä'äts ojts tmëtowtë ko ojts jya' attë ja kopk'akë'ëy ko ja yaakë it, ja ya'axy ja buurro, ja tsajna'a 'yaya'axy, ja uk wyoj aty tu'un ojts tyukmutowëtë, jä'äts ojts wë'kë jënmaytyë ko ja ya


tsënääwyë, ja ya ja'y wë'kë ja it nax tyajktuntë pos kuwanë ko mëët nyëwyaatëyëty. Jäts ojts tsyuunë jatuknax yjëmpijti maa tun jap tyënaaytyaktëy, jäts ko mtëkëk xëëw jatëknax jyëmijtkojmëtëy nintënts ojts ya jya' attë, perë käj ma ja'y tpaattëy, käj ma juyujk, käj ma tii ixëmë buurro, ixëmë cabaallo, oyatë uk ukëë tuutk kä'äma tii, nukoo ja ojts tyukmëtowëtë jäts ojts jënmaytyë ko Dioos kyutujnkëjxmë tu'un, ja wintsën ma't tsajpjootm ijt jä'ä të tu'mooyëtëy jäts ya jya' attëty ko ojts ya y'ixpaattë ja ya jukyajktën mëjwiin kajaa ma'atë jap ka'ijtp ma ojts jya tsënaatya'aktë maa tun ayuk kamjoty yajkxëmo'oy.


N'its jatuknax jimpijtiy jäts ojts ja myëku'uk tuk'awaanëtë ninaakënë tyap të tsyënaatya'aktë, its ojts wë'kë nimay nyawyowyëtë its jatuknax ojts ya ja it t'ixtë, ojts tukë'ëyë tukyo'oyëtya'at ya'atë it naax, its ojts tpaatë maywiin ja nëë ma'atë kuy'ajtëny ajtp. Jäts ojts jënmaytyë pu yaa tën ja kyajp tnipëktaakëty yaa tën ja wëntsën tyajkkutuky ma të tsajpjootm its ya ja kyajp tpëmëty. Tu'unts ya ojts wë'kë nyaxkitä'äky yë kajpn yaa tu'unën ya ojts myinëtë, tyukmujknëtëy ma jaty pënyën its të tyany. Pos tu'unën ya'atë ja aptëjk nyikajpx nyimatya'aktë ko


ya'atë naax kajpn tu'un tën ya ojts tyukmujknë, tu'un ya ja'y ojts tsyënaatya'akta ja mëkyëjxmët ja'y. Jam xë ya ixpät, maa të tëyënë, maa yajktij ayuukkamjooty, japë tsaameky japë tëjk tsoj ya ja'y tsyënaaytyiy, perë tëëyëp jä'ä ni käj ja y'uk yajknija'aw wnaak jëmëj ti nyajxnë. Pos tu'unë ya'at naax kajpn, yëën wäänë ëëts nija'wë ya ja kyäjpxy mëtyä'äky tsoo ti jyajtnë, tsoo tkuwäjtnë yë'ëts ja wëkë ëëts ja n'aptëjk n'oktëjk, jäwaat ëtsë n'ij nijawë.


HISTORIA DE ZACATEPEC Según la historia o según nos platicaban nuestros antepasados que nuestros abuelos llegaron a un lugar que se llama la estrella (a ctualmente ese lugar se encuentra en terrenos de Puxmetacán) pues allí vivieron un tiempo, quién sabe cuántos años estuvieron allí, pero que había muchos animales que hacían daño a los niños y a los bebés cuando los hombres salían al campo y cuando las mujeres dejaban a sus hijos en su jacalito para ir a lavar, entonces llegaban los animales ya sea tigre, león, culebra, o águilas y mataban a los niños y a los bebés.


La gente buscaba la forma de defender a los niños, pero no siembre podía. Como cultivaban bule y jícara que se daba de grandes tamaños, eso partian a la mitad, hacían un arco y lo tejían como hamaca y así les ponían a los niños para protegerlos. Pero cuando ya no supieron qué hacer con los animales bravos mejor huyeron y vinieron por este lugar, por esta serranía y entonces cada quien buscó a dónde acomodarse, unas se quedaron en la parte baja de la población, que conocemos como cima de la iglesia, otras se pasaron a la tierra fría y así todas quedaron regadas.


Las que quedaron en la parte media no sufrían de agua pero tampoco estaban conformes porque estaban regadas. Las que se quedaron en tierra fría fueron esas personas que empezaron a trabajar, entre ellas estaba un señor que era carpintero pero como necesitaba material para trabajar salió en busca de la madera. El primer día caminó y no encontraba la madera que necesitaba ya al atardecer se regresó, al día siguiente volvió por el mismo camino y entonces ya encontró la madera, caminó otro tramo más y fue cuando llegó al


cerro de Zacatepec que queda aquí en frente, allí escuchó relinchar caballos, burros, escuchó cantar a los gallos, ladrar a los perros, así escuchaba. Entonces regresó otra vez al atardecer donde estaban las demás, se reunieron y comentaron lo que había escuchado y todos dijeron: No, pues vamos en busca de ellos, alguien ha de vivir allá, vamos a ver quiénes son, de dónde vienen. Ya al tercer día volvieron a buscar el camino cómo llegar hasta acá porque el lugar es accidentado y cuando llegaron hasta acá vieron que había mucha vida, había agua que es


vida y era lo que hacía falta en la tierra fría donde estaban porque allí no hay agua. Entonces ya cuando vieron que había mucha agua por todos lados dijeron: —No, pues aquí es donde vamos a instalarnos ya nuestro señor nos avisó, eso quiere decir el ruido de animales que escuchamos, por eso nos mandó aquí, pues aquí es donde vamos a concentrarnos. Entonces fue así como empezaron a poblar aquí y que ya no había ningún peligro, no había ningún daño, el lugar es tranquilo, ya no había culebras, no había tigres, no


había águilas que porque antes sí había águilas enormes que se llevaba a los bebés. Entonces ya se pusieron de acuerdo y empezaron a llegar aquí, llamaron a las que se habían quedado por la parte baja y por la parte media y ya se juntaron aquí. Y así fue como empezaron a poblar, era poca gente ahora ya creció, ya hay mucha gente. Hay cosas que se ven actualmente, en tierra fría hay una cueva, es chica no está grande apenas cabe uno para entrar, tiene de profundidad como tres o cuatro metros no es mucho y allí están las grecas pero no se sabe quién escribió allí o qué significa, de aquí está como a una hora


y media caminando. Allí mismo hay un túnel donde uno entra, al fondo hay agua allí pasa uno para salir al otro lado del cerrito. Más adelante hay un muro enorme, tendrá como veinticinco o treinta metros de largo pero son rocas enormes que uno no puede mover y está bien trabajado, bien acomodadas las piedras como si fuera una pared, a lo mejor algún corral, o quién sabe qué iban a hacer pero allí está el lugar, hay muchos lugares donde emparejaron y son piedras enormes que acomodaron para hacer sus casas o chozas.


Variante de San Pedro y San Pablo Ayutla Contada por: Lucía de Jesús Tomás Traducción al castellano: Lucía de Jesús Tomás Fecha: 21 de junio de 2007


KONTOY Tsyamts n'uk nëmatya'aka'any ja' kontoy xë'n ojts tsyo'onta'aky, xë'n ojts jyuujky'aty, majjtsk ja jä'äy ojts tsyoon jä'äxy tsyëën, tu'k jëtyëjk jëts tu'k tëxytyëjk jajp ojts tayo'owyat nëjëtypy majtsk tutsää. Nëtsët ja tutsää tkoojnjë'k tsta ojts tkoont tyëkëtijtypy, jap ojts tmëët'at jeky. Ku ojts tpääty net ojts ja tutsää kyaxë'k, jap ojts tutsjëëty kyaxë'ky tu'k mijxy jëts jatu'k tutsää tsä'ny.


Ku ja mijxy ojts ya'knë ta ojts 'yawaj mää jä'äy jajp mëte'ep ojts kyojnji'iky ja tutsää ojts ja mijxy kanaxy ja kyajp tnëtan, ko ojts y'awajn nejts ojts tsyo'nnë ta ayuuk jä'äy ojts tpëtëk, ne'ek ja ayuuk kajp ojts tputëk, tu'k tu'k ja nën ja kajp, ayuuk et ojts tputëjkëkïxy na'muk. Ja myëku'uk mëtë'ëp ja myëku'uk tsä'ny ojts kaxë'ëky ja'y ojts ja kyajp ja' ta'n tiny, ojts kyajp ta'n ti nejt ojts net ojts tukë'ëy tnito'kkixy jajp ojts tyajknijkxy mäj atu'k ja kajpë'n mate'p ka't y'ayuuk et.


Ko ojts ja mijxy tnëjäw'aty ko te'n ja myëku'uk 'yatë'ëtsy nejt ojts 'yampiky, ta ojts tnenijkxy ja jä'äy jajp ta ojts jatukojk ojts tyajk tsoony te'e weky ojts tnitooky ja 'yity ta ojts jatukojk täk jä'äty jam mëë ayuuk et, ayuuk kajpë'n. Nejt ojts tsyo'n tuteny ojts tsyo'ny ta ojts jakam et nyëjkxnë, jakam et ojts nyëjkxnë, ojts ja nyan tyat jya'ixtä'y ka'at ojts tpääty, ka'a ojts ja mijxy ni mayts kya uk yajk päätn. Te'en ja jä'äy tsyäm tmätyä'äky ko ja xoj mëte'ep jam tsyäm ejtp yäm Wäjkwemp jyënkon jamëk ja Kontoy


tsyam tsyëën mäj ja xojë'n, kuuk ja xoj y'ookt, të'ën ja jä'äy tmatya'aky, nejtëk najty ja mijxy 'yo'kn, katëk nëjty ja mijxy 'yuk juujky'ajtn. Te'en ja jä'äy ya tmätyä'äky, te'enëk ja Kontoy ojts jyuujky'aty ojts ya näxwiin kuk ja jaa mëkëk ojts ja tputëk ja kyajpn et, mëj ojts tnëtan jakëxp tsyäm akäm nmët'äjtsyëm yë tun, yë kojpk, et näxwiny oy tsuj ta jä'äy jotkujk tnëmay jëkëjxpëtën jyaaty ko ja mijxy ojts mëk'äjtën ttiny.


KONTOY Voy a contar la leyenda de Kontoy, cuentan que habían dos personas, un hombre y una mujer, que salían a traer leña, iban a medio camino cuando en el agua encontraron dos huevos, los recogieron y los llevaron para su casa; allí los tuvieron dos tres días, llegó el momento en que esos huevos brotaron, de uno nació un niño y de otro nació una mujer en forma de culebra. El niño fue creciendo de a poco, cuando ya fue adolescente ese niño fue muy listo, salió y recorrió varias comunidades,


ayudó bastante a los pueblos mixes, los apoyó bastante, en cambio la mujer que nació en forma de culebra perjudicó mucho a su pueblo, los revendió en otros pueblos que no eran pueblos mixes, les vendió varias cosas. Cuando el niño se enteró que esto hizo su hermana salió de inmediato a recuperar las cosas que había vendido, muchos pueblos se iban a quedar muy pobres pero él los recuperó después. Por eso dicen que Kontoy ayudó a bastantes pueblos y por eso existe el cerro del Cempoaltépetl donde se piden


muchas cosas, se ponen ofrendas y por eso la gente tiene muchas cosas, muchas personas se hacen ricas por eso. Cuentan que el árbol que está en Santa María El Tule es señal de Kontoy, dicen que ese árbol que existe allí es el bastón de Kontoy ahí quedó ese bastón, que cuando se muera ese árbol es que Kontoy murió, porque hasta ahora vive.


Variante de Asunción Cacalotepec Contada por: Filemón Francisco Lucas Traducción al español: Mario Francisco Aniceto, Secretario Municipal Fecha: 6 de agosto de 2007


KONTOY Jä'ä kus ja ku jëtu'un ja ëëts ja n'ap jäm ojts tsyënäy yam kopkkëjxm jämts jä'ä jëtu'un nyaxtë tyëkëtë jäpts ja nëë yënaky, në'aayë jäp, jäp mëëtë nëw'amitë mëët nyamyatstu'utwa'an'atyï, pos jäpï ojts tmëtowtë kook ja u'unk jäp jyënä'äy. —Maa u'unk yënä'äy kyäjts jë ma pën? Jëtu'un, ti jëtu'un, jëtu'unëk ja yina'antë, tääk jäm nëkë'm ojts tninëjkxtë, jäp tu'k ja mej, perë wiinkëm jëtu'un jäp,


tu'un ja nëë'ajoy wä'ä jäm, jämtsëk jëtu'un ja u'unk, jämtëm jä'ä yetsy pyojy kä' 'yuk muxunkätsyën pos täätëkë ja nä'ä n'it: —Ix u'nk, tsooxë tën u'unk pën nyajtsko'. Kootsëk we'e t'ijx'oyëtë tsa'anytyëmëk ja jäm joom mëka jëtu'un nawika jämtsëkë jëtu'un tony ja tsa'any ätsyën pos tämëkë jëtu'un nikëxë'ëky maak jämë jëtu'un ojts yetsyën ka'anëm jaa tutkë tyu'uty perë mëjëk jä'ä, mëjëk jä'ä tän ntijëmëty ka'ak jëtu'unëk jä'ä nyi'ak jämëk ja tu'uk, jämëk jä'ä.


—So ntu'nëmty ety mpako'ntë, kya'a tyakëty tsojk xmajtsmëtsy. Ook yëna'ny. Jämtsëk ja kuwima'yëntë ëëts ja n'ap jats tääkë të n'it ku ja na'aw tpawitstë pos jä'äkë n'it ja tukpootëtë wään jäty, tääk jëtu'unëty tnajtsjëwipëtë ja tsu'utsy jäätsëk ja n'it ja 'yu'unk nikowë ja tsa'any jä'ätsëk n'itë jëtu'un ojts tjëëny, yajknajtswijtsykë n'it wään wään wään, pos tääkë jëtu'un ojts ja tsa'any nyayo'oytyuktë tpanëjkxy, tpanëjkyxyëk ja jë'kyxy jëtu'un ja jäm pos tääk ja n'ita tu'un kook jämën ojts nyëjkxnë myëjnojktspëk n'it ja u'unk, tsujëk ja mixy u'unk jä'ä ja jäm.


Pos tääkë n'it jä'ä ojts tkonkä'äktsëtsy mëj'ajtëtsy maatyëjkë, wan'itsëk jamë jëtu'un jä'ä ooka'any t'ixtë yajtsi'tstik jëtu'un. Kuutsëk ja mya'ay jäätsëkë n'it ja twin'ixtë na' nukooyëk n'it jäp na' tuktsu'utsy na tukti'inën. Aa tu'unëk ja u'unk yetsy pyojy, taatsëk ja konjë'kojnmëtë, perë jantsy poonëk ja ti yukwijn, jantsy pootëk ja xyikojy kyajpxkojy, jaapë maxk mëtuuk, sëmaan, maj, wenëk ja të nyajx tyëjkëy. —Sots ajty wintsë tën jyaty yë mijxy pos jä'ä ku kyäj ja'ay tu'umëty tsotënya'ata jëtu'unëk ja nyëwya'antë jëtu'un nyëyëna'antë.


Tääkë n'it jä'ä tsyo'nkojnëk n'it nyëjkxnëkë n'it Oaxakë jämtsëk n'it nyax tyëkë nay jä'äk ojts yam tkojyëp ja pirul kepy yam tule, jä'äk ojts tkojy, tëkëëkëk ojts tkojy, pos täm jä'ä kyepy jä'ä ja jëtu'un ja tsaa uk tyuknatijëty piik jä'äjëk tyukyä'kpaawämpy jëts jëtu'unëmët ja ka' yä'kpaaty ku jëtu'un yajk'ijxy jä'ä kepy jatam ja ama'ay kepy, jä'ätsëk ja jäm n'it kuukë jëtu'un jäm Oaxakë jämtsëk ja n'ita tu'un jä'ä kojëk xyëënyë pos peety kaatsyëka tu'un it jaja yajkjë ity ja kwaadrëjotm.


—Pënts ya'at yë lyimpyaar'ajtypy pënts ya'at jä'ä yajkwatypy? Jaatsëk nyawya'an jaakë n'it jaa, ojtsëk ja koronë t'otyuntë, jäts ja koronë majmäjts arrobëk ja ti jye'mtsyë, ë kyäjëk ja pën 'yuk maayënë ats ti muwyats tkukë'ëty jats tmu'ätsëty, ja ätsaantëpëk jëtu'un. Pos, tits jä'ätë taap nyax tyëkë yë'ë uk anëëmëtë koxy yë'ë nyë'mayëty kë myë'ë, yë'ë yëna'ant ja'a. Pos tääkë n'it jä'ä mëj yaaxëyë taajëk ya'at ombrë uk natyukukonë uk mu'äts uk äts.


—Aa pos ya'at miits mtijpy këye'k n'ij natyukukonë n'ijpy. Aa pyatojts awitijtypy n'it aay ombrë pï yë'ëts mits ja mtuku'in, yë'ëts mits ombrë jëtu'unë mits myajkwa'tstäpy yë'ë mits jëtu'un aa wa'kpëtsëëm jëtu'unëkë n'it. Jeen, tääk jä'ä n'it jä'ä nja'aty 'yuk wa'an, nyajx tyëjkëy nay yam uk jä'ä yam ëëts n'utoty yam ëëts ntijy yam wënë'm Kupux jäm ojts tkojy tu'uk ja ka'ak, nay na jëtu'un ja tsa'ëjx, na jëtu'un, pos jämnëk ja ojts tkojy. Pos jëtu'un jä'ä tkayää'patnëj jats pën tsawinm jä'ä myëjye'kpety, perë apamtsë tu'key ja ka'ak, jii perë


ximanëtyë xaanwa'kxn perë tyëëmënyë jam ko'onë, nay jämë tsiny yam Potskëjxm. Kumë jämëkë jëtu'un tsyëënë jämë jëtu'un wyimpity 'yatëjy, tsyoony jyä'ty, jäts tmë'ajtnëk jëtu'un ja oorë, platë, meeny ëëk ja jäm; xim yamëk ja tmoynyë ja tëxytyëjk jëti'ipëk ja ojts tukma'aty ojts jä'ä na'amty ja Dios kyäj tkopëky kuukë jëtu'un tamp yë kopk yë'ë ya'ap yë kopk mëët yë xijtskopk, jätsëk jëtu'un jämjëk jëtu'un wya'ak'oyë kook jäm ja i'tsy jäm pyëte'eky potskëjxm jätsëk jëtu'un jap kyukä'äxëy kopkëjxm jätsëk jëtu'un, jämtsëkë tu'un pyety, jätsëk jëtu'un tä'än nyë'kyxy, jatsëk tyajkjoyä'äny,


yëna'anyëk kuukë nëë täpë wyënäky nijaaxa'ant, ciudaad tam yajk'itampy. Pos jä'äk käj ja Dios ojts tkopëky jats ojts nëkoopë ja max'u'nk tsu'utsy t'uktsu'tsnë, kyujuuypyëk jä'ä, tsowëk jä'ä mi'ikëk jä'ä tjuy, sa'asëkë tën ja Dios n'it ojts 'yekyë jaatsëka n'it jä'ä ya kyëwuty yë potskëjxy yë tu' jä' ëëts wään ja tsip jää, wä'ä ja tijtë Tsä'äkëwajkpy ëëts ja ntijy, jä'ätsëk ja ja'ay tjëjpkuwaatë jäpëk ja na'aty xyemy jä'äk ja maxu'unk ttsu'utsy jäp. Pos tääkënët ojts ja yaa'tëk ja ap ja 'yawaay.


—Ay u'unk ja mkëta'akyë. —Tyats nkëta'aky. —Maayë të mnëjkyxy —Xtäj tsë'kpë n'it. —Tii jëtu'un mpatseempy Jëtu'unëk ojts tikoxy, tëë nijawë ti mpatseemypy, menyë x'uk'ixy.


—Pos yë'ë tyam yë'ë yajknipëtë'ëkannë, tyam yë nyipëtë'ëkyë yë gobierno, tim ni'ikë 'yamëtowë, kyäj të tyip jëtu'un tai. Jëtu'unëk ja ojts jäm jyëna'any. Kook jäm ojts jyaa'k këtä'äky n'it pos tëëkë n'it jä'ä pën ti xpaaty, jëtu'unëk ja yajknëëmë: —pos kya'ats pën mpaaty, kyäjts ja'ay xpaaty, jä'äts na'k mëkëtakyp ja tuka'any'u'unk. Jä'ä, te'e ja'ay ttonmajtsnë.


—Kya'ats n'uk axajëywya'any, nëjkx yë xnëkuwipy. Tu'unëk ja tnëmaaynyë, tääk ja mëja'ay ojts wyimpijnï tääk jä'ä ojts jäp tnëëkuwijpnë. Pos tu'unëk ja nëwa'a nyax tyëkë, nyax tyëkë. Kook ja tën jäm ja i'ty pyëtë'ëky jatsëk ja kya'ay yam La kumbrë jätsëk ja nit jäm pyëtë'ëky jatsëk ja Mitla kya'ay, pyëtë'ëky jam jätsëk jam ja Oajakë kya'ay. Pos tu'unëk, jamëk ja yo'oy, jyimpity ëtëj, nyaxy tyëkë.


Jaakë jëtu'un ooyëtën jyotëkooynyë. Ojtsëkë tsajptëjk jäm Méjiko, jämëk ojts ta tkëykye'eky tu'uk, pos jëtu'unëkënë yënä'äy: —Tsya'at tsajptëjk xnëj n'ukkë'ëy yaa tsajptëjk jaa nyajk'ita'any. Jëtu'unëk ja jäm Potskëjxm wyënä'äny, tsyo'ny, tsu'm, pos tääkë jë tjantsy këëy pos jämë jëtu'un ja ojts kyuyaxë'kënyë jatsëk jäm ja tijy kyëyak kyuyaxjë'ëkety jë'ëkëty tmuja'ty, kyaj Wajkwiinm kë n'it ojts ja'a kyuyaxjë'knë ttsëk, ja'ak jäm tëk'akëwijpnëm jäm


watës tyëjkë kë'm ja tsajptëjk jatsy kanaak'aajk, jatu'k'aampyë tu'un jäm tsajptëjk, tu'unëkë tä'äkë ayuk, jëtu'unë ëjts nijawë. Tu'untsë 'yixë, patyë tu'un, ti nëja'wëny, jä'koo tu'un kyaj ja wya'ats ja'yë, ti nija'ny tsa'ny u'nknun ja ijt. Perë jä'ä jëtu'n äämpyë ko tu'un jä'ä ojts tyajknipëtë'knë, pos tääk ojts yajkpatso'nnë nay jäm jaa jäm Paka'mpa'am jamtsëkë tijy tyëjkëny tsaajotm, tsaajutjotp ankotm, jëtu'un äämyë jëtu'un nëyamëty.


Tu'unëk tu'un jyina'any kook tu'un yë'ë tamp yë kyepy tamp ja kuuy kyepy kookë nëjkx tyëtsnë pos o'kp jëtu'un naty, pos kyajmaa jäm ja tyë'ëtsy täm ja ni'ikë tyaktimmayë ja aknëja'a jap kyep'ajtnë tmumaty, mumaty aknëja'anë, nay tu'un ja yam ja ka'ak, pos axiyaja, aknëjä'ä jäp nëë joyëty nëkë'py pyitsëëmnë ak jä'ä jäp ja ka'ak. Nay yam jä'ä yam ëëts ntijy yë tsinyutsy, (aguacate chinina), jam perë tap tu'un ximp nä'ä tu'unë jii perë tyëëmëny, tu'un jäp ja tyajknë, tu'un jäp ja 'yaaputs'ajnë pya'tk, tu'un jëtu'un jä'än.


Pos jä'äkë tun kyajpy, jä'äkë kyajpy, tu'un tä'ätyë 'yixë, joo, jämëkë Potskëjxm tsyënääy, jäts jämëk ja myeeny, jämëk ja myeeny, kyaj ja ti nija'ny maa jëtu'un jäm. Jäts jäp yappë tsawiin jäp yap jay nay nëkyunaxyën jä'ä jäp ëëts ntijy jä'ä ja Xënaap'oky, jäpts jä'ä mëjtsawiin jamtsë tu'un yin'ankë, pos awa'awë'ëky ama'kxë'ëky ja jäm ënëëmë tsawääpy ja', pën jam ja tsyëkypy pën jam ja pyety tun'am it jä'ä, nay tu'un ma' ëëts ya ntijy ya Wuxtujtk kopk wiin, mëj kopk jats tsawiin anë'ë jam jä'ä tsawaapy tsama'kxy, pos jä'äkë atëtsp, joo jëtu'un nyajx tyëjkë.


Pos ko ojts yajknipëtë'knë pos tu'un aampy të yaa 'yatukoy, tyimtsaatsyepë tu'un ja tyany tsaatsyëp ja 'yixë wi'ixëp ja jyäty, tu'un jatu'un ja 'yixë, jëtu'u ja jyajty.


KONTOY Hace muchos años en un pueblito, conocido actualmente con el nombre de San Antonio Tlaxcaltepec, Municipio de Asunción Cacalotepec Mixe, cuentan que en aquel tiempo, cuyo nombre era “piedra de la tortilla”, andaban tres campesinos en busca de dónde cultivar maíz y frijol. Estaban recorriendo la colindancia de la comunidad de Santiago Atitlán Mixe y río principalmente, cuando escucharon gritos, como si llorara un niño, se fueron acercando a aquel ruido y cuando vieron había un niño


recién nacido en medio de una serpiente muy grande y al otro lado habían dos cascarones de huevo y uno entero, ellos no sabían qué hacer en el momento, fueron pensando hasta que les surgió una idea. Uno de ellos se quedó cuidando y los otros dos fueron a regresar por donde vivían, llevaron guajolotes, lo destazaron y le fueron aventando poco a poco a la serpiente para poder alejarlo del recién nacido, ya cuando estaba suelto el niño uno de ellos lo recogió y de esa forma pudieron agarrar al niño y escaparon con él.


Ya cuando estaban por llegar no tenían ni imaginación quién de ellos iba a llevárselo a su casa, pensaron que a lo mejor no era un ser humano normal, porque por donde lo encontraron nadie vivía ni entraba a ese lugar, era un lugar extraño en ese entonces. Uno de ellos se lo quiso llevar porque no tenía hijos pero no había forma de cómo alimentarlo porque su señora estaba tan anciana para poder amamantarlo. El segundo también se lo quiso llevar pero tampoco tenía forma de cómo alimentarlo. El último de ellos no se lo quería llevar pero como tenía poco tiempo que se le había muerto su hijo y su


mujer estaba por recuperarse, entonces él sí tenía forma de poder alimentar al bebé, no tenía por qué negarse. Se lo llevó, cuando llegó a su casa la señora sintió el milagro y pensó que a lo mejor Dios le había regresado su hijo, agarró al niño y le dio pecho, cuando el niño terminó de tomar se quedó dormido. En seguida lo metieron a una hamaca para que el niño durmiera tranquilamente y cuando estaba dormido vieron que cambiaba y se convertía en serpiente, en la piel le salían escamas. En ese momento la señora lo sacó de la hamaca queriéndolo aventar para poder deshacerse de él pero cuando lo agarró se convirtió en un niño normal y muy bonito.


Cuentan también que a los cuatro o cinco meses el niño ya sabía hablar, caminar, tan rápido creció que hasta ellos no lo podían creer. Era tan inteligente que por eso le pusieron el nombre de Rey. A los quince años decidió ir a la ciudad de Oaxaca, estuvo allí por un buen tiempo, se dedicó a robar collares, pulseras, aretes, anillos y otras cosas más, todo era con la finalidad de agradecer a la señora a quien consideraba como su madre, la señora quien lo había alimentado para crecer.


Cuando estaba en la ciudad las calles amanecían limpias como si alguien las hubiera barrido, los barrenderos que estaban en aquel entonces ya no tenían trabajo, hicieron una investigación pero nunca hallaron quién podía ser el de la limpieza, hasta que un día organizaron un evento. Llegó la fecha del cumpleaños del gobernador y mandó a hacer una corona de metal, cuyo peso tenía más de 300 kilogramos y dijeron que el que bailara con la corona en la cabeza él quedaba como candidato para gobernador. Intentó mucha gente, hasta llegaron luchadores, boxeadores y gente de otros países pero ni uno de ellos


pudo levantar la corona; hasta que pasó un campesino y le preguntaron cómo se llamaba y contestó que se llamaba Rey, lo llevaron por donde estaba el evento y le mostraron la corona, el campesino levantó la corona la puso en su cabeza y en seguida se puso a bailar. Cuando este terminó le comentaron cuál era el motivo pero él se negó a quedarse con el puesto, después le preguntaron que si él era el de la limpieza y contestó que sí, que todas las mañanas cuando él se levantaba soplaba tres o cuatro veces muy fuerte porque la contaminación le hacía daño.


Después decidió ir hasta la ciudad de México y cuando vio el templo que estaba en aquel lugar entonces decidió robárselo para poder llevarlo a su pueblo. Antes de que saliera de su pueblo comentó que traería un templo donde ellos pudieran adorar a Dios: “Antes de que cante el gallo les tendré un regalo en nuestra comunidad” en ese mismo día se juntó la neblina y empezó a llover, formó un arco iris y sobre él caminó hasta llegar a la ciudad de México. En ese entonces no tuvo suerte, era como la media noche, estaba de regreso y traía el templo en Oaxaca cuando el gallo cantó, en ese momento lo tuvo que dejar en ese lugar.


Cuentan también que el Rey Kontoy se alimentaba de carnes, tortillas y su favorito era la carne humana; muchas de las señoras que tenían hijos no deseados lo llevaban con él a cambio de dinero, hasta que hubo un día que una señora llevaba a su hijo para poder entregárselo después de que ella misma lo había matado. Estaba en camino cuando encontró a un señor con bigotes blancos y le dijo: —Buenas tardes señora, ¿qué llevas en tu bolsa?


Ella respondió que era ropa sucia, el señor puso su mano encima de la bolsa y le dijo: —Dile a ese hombre, a quien llaman rey que ya le quedan pocos días porque nosotros los dioses ya no le vamos a permitir que siga robando, mucho menos que se siga alimentando de seres humanos, que dentro de pocos días el gobierno y su gente se encargarán de él y sería asesinado tal como todo un delincuente y que se vaya preparando porque esto será muy duro para él.


La señora siguió su camino hasta llegar donde estaba el rey y cuando llegó quiso entregar lo que tenía. El Rey le empezó a preguntar a quien había encontrado en el camino y qué le había dicho, la señora quiso negar lo que sabía pero al no tener motivos tuvo que contar todo lo que le habían dicho. Desde ese entonces llegaron muchos soldados al pueblo para poder llevarse al Rey pero con muchas mañas se escapó de los saldados diciéndoles a su gente en la ciudad de Oaxaca: —Les voy a dejar mi bastón, esto se convertirá en un árbol, si se llega a secar algún día significará que he fallecido,


alrededor voy a poner piedras, si llega a crecer por donde están las piedras es que en esos días estoy de regreso. Nunca los voy a olvidar, los veré cuando ustedes decidan. Cuentan que salió ese día y se metió a una cueva.


Variante de San Miguel Quetzaltepec Contada por: Genaro Rodríguez Rojas Traducción al español: Genaro Rodríguez Rojas Integrante del Consejo por la Autonomía y el Desarrollo Kuna'tsm asociación civil Edad: 40 Fecha: 8 de noviembre de 2007


KONTOY Yë'ëts yam nmëtya'akäämpy tya'at yë winxoots mëja'aytyëjk myëtya'aktë yë rey Kontoy mët yë ayuk yëë Këna'tsmët 'yaaw 'yayuk. Ma yë kajpn yë Këna'tsmët kajpn, jam tu'uk yë kopk mëti'ip xyëëwën to'oxyukp, jam ojts tnimëtya'aktë jam mëja'aytyëjkëty etsë tääw ja kopk jätsow yajkpaaty ma jakoj xëwkëtä'äky, ja wyinjëkamëty tu'k kilómetro wyinjëkämëty ma yë kajpnën ets media oora yakyë'ëy taa jam njajtëmëty tääwë kopkën.


Yë mëja'aytyejk jëtu'un wya'antë ko yë tääwë kopk jam ojts yajkpaaty tu'uk tseytsyaa, ma tääw këtseytsyaa jap ojts tputu'uty jap ojts kye'exy tääw tu'ukë tsa'any, tääwë tsa'any, jätsow ojts pyitsimy tats ojts nyijkxy jätsow xëëpëtsëmy ja ojts ja tu'ut tmaty ets ojts nyijkyxy, ka'ap oy yajknëjawë pënë ma tsow ojts nyijkyxy pero je'eyë koo jatsow ojts nyaxy maa tu'ukë kajpn txëw'atyën Tsa'anytyu'am, tsyam ja'a yajktijy jam Coatlán amëxan'äämypy yajktij.


Ma' ojts tääw ja yuuk jam nyaxyën ja tsa'any, jam ojts tyak wëëny, ojts jam ja naax tyukwa'atsy je'eyë jam yajk'ixy ja tääw maa ojts nyaxyën ja tsa'any, këxë'kp tsyampaat jam ja naax jëtu'un maa ojts nyaxyën, ets nanjëtu'un tu'uk ja yaytyëjk ojts jap pyitsimy ma tääw kotseytsyaajën mëti'ip ojts yajkxëmo'oyën rey Kontoy o rey bueno, ma tääw yë yëytyëjk ojts yatsow myiny ma yatsow yë xëëwkëta'aky. Jam tu'uk yë it ma ojts yajkpaatyën, jam ojts tsyëënë jam ojts jyiky'yaty, ma jam tkuwa'any ja kyajpn ma jam tputëkën ja kyajpn, jeky'yam ojts jam 'yity. Jam tu'uk yë it


txëwaty amutsknëë'am e ma tääw yë it tyam yajktijy Santa Cruz Kontoy, ja winkon yë tyaaw yë Agencia yë këna'tsmët kajpn këna'tsmët ja'ay, ënet ojts ja xyëëw jam tpëjknë yajkmooynyë ja Agencia ku ojts ja ta'atë ja yaytyëjk jatsow tsyëënë jyiky'yaty mëti'ip yajktijp Kontoy. Nëntu'un tnimaytya'aktë koo ojts ja tääw ja ja'ay tsyëënë jyuky'yaty jam ity ja kutuunkëty mëti'ipë ja këna'tsmëtë kutuunkëty, 'yënä'ämtë win sëmaan tuk'anä'ämtë ja pi'k ana'k ni määtsk jam nëjkx tmënëjkxtë ja kyaaky, kaaky jä'ä ijty tmënëjkxtë majkmajkts katsy, ja tääw ya pi'k na'k yë'ëyë myëëyë'ëytyëp tsyëëmnëjkxtëp ja kaaky ats nëjkx jam tyajkkaytyë ja rey.


Pero ko ity jam jëtu'un tyajkkaytyë ja pi'k ana'këty ni mäjtsk, pi'k ana'këty yë'ë mëti'ipë wiink ja'ay'ajtëp tëkatsy ja'ay'ajtëp ja pi'k ana'këty yajkkääxtëp ko t'ixy jam tääw ja rey, ja kaaky tkatskaaytya'ay, wa'ats tkatskaaytya'ay majkmajkts katsypyë tats tu'uk ja pi'k ana'k yajkjëënte tats yajktsu'uts tu'uk tats tu'uk wyimpity, jëtu'un ja xëmë win sëmaan tu'un jyäty. Tu'k tiempo ojts ja rey ja tuk'ok tninëëjkxtë jats tmënëjkxtë ja kaaky makjmajkts katsy n'et ojts tu'uk ja ja'ay tpaattë, mëj ja'ay ets poop ja kyuwaay tats ojts nyë'ëmxëtë:


—Maa mnëëkxtë Ats atsowëmpittë —Jap ëts nëjkx kaaky nyaka'antë jap tu'uk rey tsyëënë, jap nëjkx nyakkaya'antë e tu'ukts ëts jap nyaktsu'utsa'antë jats tu'uk ëts mwimpita'antë. Tats ojts ja mëja'ay 'yatsoy —Nëjkxtë jotkujk ka'ap ti mjata'antë jëtu'un ojts y'ëtsoy


tääw ja mëja'ay. E kots jap myintë ma jap ja rey, mëti'ipë jap kaapyën ka'ap ojts t'okkaanyë ja majkmajktspë, ja ta'atë ja kaaky majkmajkts katsypyë ka'ap ojts myäyë tats jëtu'un t'ëxmajtsnë e taa ja pi'k ana'k ni mäjtskpë täts wyimpijnëtë, jotkujk wyimpijnëtë ka'ap ojts niti jyattë. Wenet ojts ja rey, ko ojts jëtu'un t'ijxnë ja rey ko ka'a 'yokmataknë ko ja myëk'ajttën kyëjxnë jats ojts tsyo'nëmë ma tääwë itën ets ojts kyitä'äky ma tääw it yajktijy ayuk Ap ëxtsyaa, winkon mët yë mëjyuk'amëtë kajpn, jaa oy i'px minutë nyo'oyëmëty. Jap ats ja tääwë ja wintsën jap ojts yajkpaaty, jap ojts wään jyaak'ity, jap maa tsaan jap


ojts ijxpajn tyajkwe'emy ja kyë'ë ets ja tääwë jyoot nyini'kx wa'a jap ojts tyakwe'emy ma jap wyë'ënyën, jap ojts jëtu'un tyajktany ja ijxpajn, jam ojts yajkpaaty. Jamyë winkujk tats ojts jatëkojk tsyëëny nyijkyxy jap nen tu'uk it mëti'ip yajktijp kontoky tyëjk'aaw, tu'un jap tijy kontoy tyëjk'aaw, pero tu'un tijtë mëja'aytyëjk kontoky tyëjk'aaw, ja'a wyinjëkamëty i'pxmajk minutë ma jap nkëtakëm nmi'inëmëty ma'n ojts ya tsyëënyën ma Ap ëxtsyaajën, jap ojts nyijkyxy ets jap ojts tyëjkënyë ma tääw tëjk'aawën, ma tääw tu'uk jut, jap ojts tyëjkënyë ets tyaawë it jap yajkpaaty maa yë nyaamyëtsapa'an'atëytë yë


Pots'amëtë mët yë Mëjyuk'amëtë Kënä'tsmtëja'ayëtsy, jap ojts tyëjkënyë jets ojts pyitsimy ma yajktijy it Mitla. Ko ojts jam pyitsimy Mitla täts ojts jya'ty Tule, ja ko ojts Tule jya'ty ja' ojts tyajk t'eetsy, täts ja tyajk ojts yonjë'knë mëti'ip tyam yajktijpën Arbol del Tule, ja tääw ja kepy ojts yonjë'knë ja'a jëtu'un tyam të myëjënyë. Ets ko ojts jëtu'un jyajnë tats ojts ja tyëkoonyë ets ojts tu'uk ja ayuk ja winma'any t'ixmatsy ko wyimpita'any, e tsyampaat ka'a 'yokwimpijnë.


E täts ijxpäjn ojts tpëjktä'äky ko ka'a wyimpitëty täts nëjkx t'ixtë ja 'yu'nk 'yëna'këty koo tääw ja kepy tyë'ëtsëty yë'ë n'aty tääw ja rey ti 'yo'knë.


KONTOY La leyenda del rey kontoy en la variante media de San Miguel Quetzaltepec. En la comunidad de San Miguel Quetzaltepec, del distrito mixe, existe un cerro que se llama cerro mujer que se encuentra localizado en el lado sur, a una distancia de un kilómetro aproximadamente del centro de la comunidad. Los antepasados cuentan que en ese cerro apareció un huevo, de ese huevo nació una culebra y un hombre.


La culebra partió por el lado oriente, a un rumbo desconocido, hasta donde se sabe es que pasó en una comunidad mixe que se llama Coatlán en español, Tsa'anytyu'am en mixe y que significa el paso de la culebra o camino de la culebra, que actualmente existe y se distingue el rastro o huella de aquel animal que pasó por ese lugar. El hombre partió por el lado poniente, en donde permaneció en el poder por la defensa de su pueblo durante mucho tiempo, en el lugar llamado arroyo triste


o arroyo chico, en mixe amutsknëë'am, terreno de la agencia de Sta. Cruz Condoy, perteneciente al municipio de San Miguel Quetzaltepec, por esa comunidad le dieron ese nombre. También cuentan que aquí el hombre vivía en la orilla del camino, que las autoridades municipales de Quetzaltepec ordenaban a dos niños que se portaban mal y eran los que le llevaban alimentos al rey cada 8 días. Llevaban 14 canastas de tortillas que alimentaba al rey y cada vez que entregaban las tortillas al rey se las comía todas y hasta un niño se comía, de los dos que enviaban uno era el que regresaba.


Una vez iban otros dos niños que llevaban catorce canastas de tortillas, sobre el camino encontraron a un anciano, con el pelo blanco, y les preguntó a dónde iban y le contestaron que llevaban tortillas para el rey, catorce canastas de tortillas llevaban porque las catorce canastas de tortillas se comía el rey y uno de los dos niños sería comido por él y el otro era el que regresaba, pero el anciano contestó: —Váyanse tranquilos que nada les va a pasar.


Y cuando se presentaron los dos niños ante el rey, el rey empezó a comer las tortillas y no se acababa las catorce canastas que llevaban y los dos niños se pusieron contentos porque se salvaron y luego regresaron a su pueblo. Cuando el rey se le acabó el poder se retiró del lugar y tomó el rumbo a Chuxnabán, en el paraje denominado el testículo del antepasado, a veinte minutos de Chuxnabán, en el lado sur. Allí permaneció el rey en una piedra donde dejó huella de sus manos y su cuerpo, en donde se sentó quedó grabado todo, a una distancia de 500 metros aproximadamente, o media hora de camino, se trasladó


a un lugar llamado la puerta de kontoy, en los límites de san Isidro Huayapam y Chuxnabán, perteneciente al municipio de Quetzaltepec mixe. Entró a una gruta, dicha gruta sale en la ciudad de Mitla, en esa gruta de Mitla salió el rey, pasó en el tule y en el tule plantó su bastón que retoñó y que actualmente se conoce como el árbol del tule, el rey desapareció y dejó una razón de que regresará en un tiempo y hasta la fecha no ha regresado. Pero dejó una señal, que si el árbol se seca es que el rey ha muerto.


Variante de San Cristóbal Chichicaxtepec, Municipio de Mixistlán de la Reforma Contada por: Carlos Sánchez Franco Traducción al español: Carlos Sánchez Franco Fecha: 23 de noviembre de 2007


KONTOY Yam ëts wää'n nkotst maaytïkt wi'ixp ëts njaa'myets yï konk ja tyo'nën ja jyuujkyën ku ojts ya tsyïï'n ojts ya tyun pyïk, yë'ëts yïï'n wään nkotswampy. Yë'ë ëts njaamyejtsp kuuk ojts tu'k yajën mëët ja 'yuts ojtsïk ya ja 'yuts tpakex kamjëët, kum jäp wye'na akijpxa ti yu'utï, jätsëk ojts tpakex ja 'yuts nëjkx ja yow tpatsïm jä'ä ku wä'äk jyaa'myätswaantïp ja nam mook, jä'ä jyaa'mätswaatïp. Jätsëk ja 'yuts ojts tsyëë'n, ja 'yuts ojts nyïjkx ojtsëk ja tyëktsëë'n ja pi'k mook ja yow, nam mook


ojts tyaktsëë'n, kutsëk ja 'yuts jye'y ja mook tyakje'y tum oojyjït tum mïjitïk ja tyakje'y ja yow, ax n'itsëk ja 'yuts tyaktïwa: —Jums yï xä'ät yï mook tix ojts pää't ixya yï mïjit mook jum yï x'ojts pää't. Xääk ja 'yuts 'yatsëw: —Xäps tsyë kamjëtp ti n'ots pää't. —Pero jum it yë jäp meero tix pää't, jum it yë jäp tix pää't.


Jä'ä yaktïwïp ooy, xätsëk ja 'yuts ojts 'yatsëwë: —Kam'ook ëts ti mpatëkë ëts ti ntsik ja mook, kam'ook ti mpatëkë kam'am ti mpapitsëm n'its ëts ojts kam'itkujk nyakje'yë. Jä'äk ojts ooy 'yampïk ja Konk, ojts t'ampïk n'itsïk ja 'yuts tmäjts n'itsïk ja 'yuts tkë'ëpujx, n'itsëkts tsyëë'n jatyji tsyëë'n jäts ojts ja mook t'ix jäp kyamjëëtp jomajawe jäp, ojts tja ijxtï tja ijxtï kä'ä tpää't, ka'ak ja tpää't jumawe juu' tyijp, we'e yakjawyï jäts kajäj ja ojts ti myoktsijknï


ja 'yuts. Tu'k ojts tpää't ja mook, tu'këk ja ojts ja mook twinjeew jäp kam itkujk jätsïk ojts we'eyë ja mokpajk t'ïjkx tu'k tuu' akujkmïk ojts ja mokpajk t'ïjkx jä'äts yakmayi tu'k kostaajl. Kutsëk ja ojts tpää't ojtsëk ja mëk jyë'ë'ukwinmaaynï ku ja 'yuts tit këpujxnï, jäts jyu'uk jä'ynë tyëkwinti tëëk ja 'yuts tsyo'nnï. Wan'itsïk ja Konk, kum jäpts jä nijawën tmëëtë, majë tmëëtë, n'itsïk ja juma ja jyät juma ja nyatyunïtï jätsëk ja tuu' tpanïjkx tuu' tpawinmäy juma'it n'it ja 'yuts 'yitï n'it ku ti tsyëë'n, juu' tuu' ti tpïk.


Juu'tsïk ja më tuu', juu' tu'k ja mëj tuu' pyatëkï kopk'ap jäptsïk ja it t'uk yakpoj'oo'knï, mëkï poj tpïïjm, mëk ooy tyakpëj jätsïk ja 'yuts jäp 'yatïwït ku ja poj 'yatsë'ëkï, kuuk ja it jäp t'ukyakpojnï tëwanïk ja 'yuts wye'nï nyäx. Jäts nyïjpyejt jäts kyokkok'aajpyitsïm jätsëk kopk wiijn kopk pa'a jätsï nëëj tyakmujx, majktuujkï nëëj tyakmujx, we'ets wyinmay kuuk ja nëë jäp ti myux, majktuujk ja nëë ti myux jäptsïk ja 'yuts 'yatïwït, uk jä'äts jäp tyu'ixp tyu'atïwïp ja nëë, kuuk ja nëë jäp jyu'uk mujxnï tëwan ja 'yuts wye'na nyäx.


N'its kyunäjx jäts jäm tu'k ëxyam paat ja it ti xëëjï Patsatsm jämëk ojts may oy ja patsaats ja yuk'atsaats ojts ti uk yakmujxnë ku jäm ntity tyaktuu'atukt, ka'a ja 'yuk tuu'atujknï ja 'yuts tëwan ja nyäx. Jäts jyanïjkx tjapanïjkx wyinmayïn kïjxp tnajtsjawë juma 'yuts 'yit, jäts jäp në'ap jäptsëk ojts ja tsajpkaa, kaa ojts najkïmyukë jäptsïk ja kaa najkë kyum'ëë'kë jäp, jäpts tok'atsë'ëkëwä'änï 'yuts pero ka'ats jäp 'yuk patnï. Jäwaatts ojts 'yatïwï, wä'äts xyam ja it xyëë, jä'ä tiempo ojts txëmo'ota mïjitjayïtëjktï ku ojts we'e jyaty Kaanë'am, uk


Kaa në'ap. Ja tuu' juu'k ja pyëjk ja 'yuts juu' yaktijp ayuuk Matyaakïmnë'okmët yë'ëtsïk ja pyëjk ja tuu' jäp kyunäx Tsaa'tsm wyänïk jäts kyonäx jäts jäp nyë'akyïtä'äk juma jäp tij Kaanë'ap jäts jäp pyatëkë jäts Anyikojm yje'yï. Juma jaa Matyaakïmnë'okmët, taakpïk ja 'yijt kojpïk ja 'yijt jämtsïk ja Anyikojm t'uk yajktaannë ja kyojïn ja pyii'tïn, jäm t'uk yaktaannï ax tëkëjxts yï anyikojmjit ooy kuwij ojts pyitsïmtï. Kots jäm y'uk näjx yë'ëyjïts ja ayook jäyïp ëxäj yë'ëyï jäp ti yjaa'k kunäx jäts ja tuu' tpïjk, pujuu' tuu'ts pyëjk para nëjëtp ojts kyïtä'äk.


Kuts jäp kyïtääk jäp në'ëkp xäptsëk ojts tu'k ja tsaa'n tpïm jätsïk ja tsaa'n ojts ja nëë tojk'amaatuk juu' yï nëë jum yï nëë nyawyatkïxï juu' yukjayï 'yit jëët tso'ntïp, ku ja nëë ja tsaa'n ojts t'amaatuk jätsïk ja nëë ojts kyomï kyomï, ja nëë kyompäjtnï. Jin'itts ojts ja 'yäjts ja jyäyëtë juu' ja jäp ti tmëëtan juu' jap ja 'yix'ijtp jawaanïk ojts kyanekukomïkëjxtïnï, ja kuwanïk ja 'yajts ojts nyïjkx ojts jyïïjtïk ja 'yäjts jyïïjtïk tu'k ni winkïjx jätsïk ja 'yuts nïjkx jäp tpää't jäp t'ix ku ja nëë jäp ti tyak'atuk, xääk ja ayuuk tyaktaajny ja jyäyï tnïïjmï pënë win'ïï'pkïp ja nëë ku tuujk xëë mëëtaakpts


ja wye'na, mëëtaakp ja wye'na jatse të wye'na jäp ja y'uts tmumëëtaakë, kuwe kyawin'ïï'pkït ja nëë wan'itts ja wye'na t'a'ixïtït jats oo'kp tokëp ja ayuuk jäyïtï nijë'kxkëxtïp ja nëë ja ayuuk jäyï. Ax we'etsïk ja 'yäjts jyëjk akää'y ja kuwanïk ja owintsowak ja twin'ïï'n ojts ja 'yuts took ti jawa kuuk ja ojts mëk tmunuu'kxtïk jäts ka'ajawe ja tokïn tpaa'tt ka'ajawe wyä'ät ku jawe pyu ti tutun, jätsëk ja 'yuts twëw jäts ja y'uts wyimpijnït jäts jam nya'ant tsyë'ntït juma 'yij tsyë'ntï, ka'ak ja 'yuts 'yuk waannï tëwan jäp ja yujnï tëwan jäp ja tyaannï joma jäp ja ojts tyakpää't.


Oyintsowats ojts ja 'yuts tyakjät kuwe mutu'k xëë jätsïk jä'ä pyatëkïwä'än ja 'yäjts, wa'atsïk ja t'ixtïkïx, tukë'ëyï ja t'ixtïkïx kati jäp ja naax tpatsïm, naax ku ja naax ttsëmkä'äk, kum ja nëë tëwan ja nëë nyëkukomïkëjxnë, ka'anëp uk tiinë naax, jätsïk ja wiik ja naax ttsëmke'ek ja 'yäjts tukë'ëy t'ixtïkïx we'ents ja 'yäjts kyapatëkï kuu ti ja myupatëkïp, mumäjtsk xëë nawye'ejn. Mutuujk xëëjïk ojts ja 'yuts twin'ïï'n jäts patëkïwaanëp jäts ja 'yuts ojts wiwää'n wyinmaytokï wan'itts ojts ja naax ojts tyu'uts xyëë'kpa'tkïp, ku ja naax tyu'ts xyëë'kpa'tkï


n'its ja tsaa'n ojts tpux jäts ojts y'awa'ats ja nëë, kuts ja nëë 'yawääts jä'äts ojts wyin'ïï'pkï ja nëë ku ja yo'pïjk jatu'knax jä'äts ojts wyin'ïï'pkï ax jä'äts ja 'yijxtï ja jäyë juu' jäp wye'na ti nyapyojtsïkjïtï kumë we'ek 'yix jätï myuku'uktëjkïk yë'ëtï jumjatsy yëë yï kopk yjä'ä. Kuuk ja nëë kyu'ujt'o'knë nëë pyat'o'kjïtïnï pyaa'twaajnjïtïnï n'itsëk ooy jyaa'knapya'tpotsïyï jyaa'knapyatmäkïytï we'etsëk jyaa'knaajkyëjxmpujtïkjï katii nëë pyaa'tïtï.


Kutsëk ja tja'ixta jäts të ja nëwin'ïï'pk kyu'ut n'itsïk jyaxoontïkta jäts tëwan ja myëëtä'äk ja 'yäjts, n'its ja iink iink ja nëë wyajknë, iink iink ja nëë yam wyajknïmï. Pero n'itsïk yï ojts yï ayuuk jäyë 'yit nyaxwiijn tyäny tukëk tumaak ojts tu'kë'ëyï tyany, ka'ak 'yijt wye'ejn oyëk 'yijt yï it, kijpxëk yë y'ijt yï it, n'itsïk ojts tsawiijn ojts tyankïx ku ojts ja nëë twinwijtswatskïx.


KONTOY Para empezar a hacer uso del primer producto de la cosecha acordaron que harían un sacrificio, entonces el Rey Kontoy mandó a su hermana a que fuera a traer elotes para esa ceremonia. Una vez que la hermana del Rey Kontoy fue y se regresó por la tarde con elotes casi escogidos le preguntó cómo había obtenido esos elotes tan buenos, a lo que le respondió su hermana que en el terreno donde habían trabajado juntos. Pero el Rey insistió si en qué parte a lo que su hermana le dijo:


—Bueno pues yo empecé a cosechar de abajo, subí, subí y llegué hasta la parte de arriba, regresé y llegué en medio allí es donde yo completé el costal de elotes. El Rey se molestó, se enojó mucho y le cortó la mano a su hermana, después de cortarle la mano el Rey se encaminó y fue a ver el cultivo donde había ido su hermana a traer los elotes, llegando allí buscó pensando que efectivamente había pizcado demasiados elotes pero no encontró nada, siguió buscando y encontró en medio del cultivo un elote que le había abierto el totomostle y le había desgranado


una hilera y media de granos, de la hilera y media de granos había obtenido el costal de elotes. Entonces, el Rey arrepentido regresó para pedirle perdón a su hermana, pero cuando regresó ya no la encontró; tratando de adivinar qué rumbo o qué camino había tomado supuso que el camino principal que sale de una comunidad es hacia arriba e intentando que con alguna cosa se podía distraer o alguna cosa la podía detener, mandó al viento donde calculaba que podía ir su hermana. Empezó a hacer mucho viento mientras el Rey iba caminando, pensando que su hermana se había


detenido por ese lugar pero no fue así porque ella ya iba más adelante. Entonces el Rey hizo brotar trece ojos de agua, trece manantiales pensando que su hermana se detendría cuando llegara por allí pero cuando hizo ese acto su hermana ya iba más adelante. Entonces en otro lugar, hizo crecer rápidamente bastante maguey, un tipo de maguey que se da en el monte frío, eso hizo crecer para que por allí se confundiera con el camino pero su hermana ya iba más adelante.


Entonces en otro lugar, donde actualmente se conoce como el río toro, hizo que se juntaran los animales para que con eso se detuviera su hermana, pero ella no se detuvo allí porque ya iba más adelante. Entonces, cuenta la leyenda que la hermana lo único que llevaba era una herramienta que ocupaba para tejer y para hilar, cuenta que fue en Totontepec donde la dejó, se la dejó a la comunidad de Totontepec.


De allí se supone que agarró rumbo hacia el golfo de México, pero al llegar donde se juntan todos los caudales de los manantiales, todos los ríos que nacen en el territorio mixe, allí fue donde se posesionó su hermana poniendo allí una enorme serpiente que atajaba el agua, que el agua no llegara al mar sino lo atajaba con el fin de que el agua se acumulara y se formara como tipo presa, y de esa manera presionó a su hermano porque el agua fue creciendo, el agua aquí de los mixes iba creciendo y todos los animales, todas las plantas y las personas se iban ahogando.


Entonces sus familiares empezaron a edificar como podían, con tierra con piedra se iban alzando para que no los alcanzara la inundación. Viendo todo esto el Rey Kontoy, se propuso ir a hablar con su hermana para pedirle perdón y que no les afectara de esa manera, pero dejó dicho que si podía iba a haber una señal, la señal supuestamente iba a ser una espuma que vendría del agua, si es que lograba la negociación con su hermana.


Entonces fue y trató de convencer a su hermana pero estaba muy enojada, no la convencía y pues el Rey en varias ocasiones quería regresarse, pero lo que quería era traerse la tierra de esa parte para volverla a poner en la parte alta pero su hermana no le permitía, lo esculcaba todo, lo revisaba todo cada vez que se llevaba algo. Hasta que un día la pudo engañar, guardó una poca de tierra debajo de sus uñas, y en un descuido de su hermana él pudo atacar y cortar a la serpiente que estaba allí y que pasara el agua. De esa manera, una vez cortada la serpiente, el agua empezó a pasar y se formó una espuma


que se fue para arriba como señal de que ya se había logrado, de que ya había podido. Bueno pues cuentan que anteriormente, antes de este pleito, toda la región, todo lo que es la tierra mixe era pareja, no estaba así tan accidentada como hoy pero que fue el agua que nos afectó porque arrasó la tierra y que después de esa inundación se formaron los cerros.


HISTORIA DE SAN CRISTOBAL CHICHICAXTEPEC Njaamyejtsp ëëts 'yijt ja n'ap n'oktë kuuk ojts nawya'kxï tyunï kuuk ojts yï naap jäyï ojts yï mëënatsyu'uxtunïtï jätsyï naap jäyï ojts pyïjkwa'kxïtï, itkujk ojts tutëjkinï yï naap jäyï jäts ojts ayook jäyï tyakwä'kx, ax ëëtsts ja ja n'apta ja n'oktë jä'äts tyaantï jäp yï'ï juma nyawyää'tï mëët yï yaktijït ayuuk jatu'k yaktijp sokes jä'äts mëët jäp tyantïnï. Ax kutse jyejk, jyejk jyejk, puwinxïp tiempo jä nyäjx jätsïk ja myuku'uktëjk tjaa'myets ëëts ja n'ap n'oktë


myuku'uktëjk tjaa'myets juma ja 'yit ja myu'ayuuk jäyï. Kumï tiktspts ja ayuuk ja soke ka'a ja we'e kyotstï, nawyaatïpïk tu'k'aajaty ja ayuuk ku ka'a we'e kyotstï ixkï ayuuk jäyï, jä'äts jyaamyäjtsp ja nmuku'uktï wintso 'yixïtï tmëënawyaa'tjïtï. Wan'itts ojts tu'k tiempo yje'yï, kum jäpts ja tmëëta ja maaywï matsyoowï, jä'ätsïk ojts tpayo'oy, jä'ä ojts wyä'än jäts ti tiempo ja oy xëë jäts tsyoo'ntït, jäts ojts tsyoo'ntï yo'yp ojts tsyoo'ntï jäts may xëë yo'yti, may xëë yo'yti jäts ojts tunaxtï ja naap jäyïtï ojts tunaxtï, jawää'n tkatunajxkëxtï, jawää'n tkatunajxkëxtï jätsïk ojts


nyuu'kxtinï jäts ojts pyoo'kxtï tu'kwiijn, wä'ä ja xyëë ja it naxwiijn ojts txëëmo'otï Pïjoyï. Ax kuts ojts pyoo'kxtï tu'k xëë mäjtsk xëë n'its ja këts jäts jä'äyi pyoo'kxït wää'n jäts jyaa'k yo'y'atë'ëtsït jäts tmëënawyaa'tït tutëkïtït ja ayuuk jäyï it, tmëënawyaa'tït ja myuku'uk juu' y'ixtïtip. Ax kuts ja ojts jyu'uk tsoo'ntïnï, jyu'uk tso'nwantïnë jä'ä xëëtë ni ka'a ojts nikujkwä'kx 'yuk tso'nï, jämyi ojts tyannï jäm Pïjoyïm ojts tyannï, jäts ja nikujkwä'kx jä'äts ojts yo'oy, yo'oytso'nnï jä'äts nëjkxtï jäts nyë'akitaakti jäts nyëpatëjkïtë jäts jyä'yti jum ixyampaat ja it txëëjï Laguna.


Jäts tsyoo'ntï jäts jawää'n ooy xyëjptï jäts jäp jyä'yti, wä'ä ja it jäp txëë TSin'ap, jäpts kyajpïn t'uk pëmwaantï, jäpï jëëytik ja it ka'a oy jyoyï, nika'a oy nyaxwiinï, jëëytïk ja it jäpts ja kyajpïn t'uk pëmwaantï. Tsäpts tsyïnyïtï wää'n, jäts ku jäp ka'a nyay'oyjawïytï n'its yo'ytso'ntïnï jatu'k ok, jäts kyu'ujtï kyu'ujtï jäts jäm kyu'ujtï juma it jäm txëëjï Kajtunkojm, jämts maas jekas tsyïnïtï, tsïnïtï jäm pu tu'k juujnt mäjtsk juujnt pu wi'ix jäm tsyïnïtï, jäm ja tsyajptëjk t'uk yak'oywaantï, ojts ja pi'k kïp pi'k tsin'ay tëjk ti yak'oytï.


Kumï yukjoots ja it we'ents ja wyinmaytï jäts ka'a ja we'e jyatt, jä'ä ku yukjoots ja it, kutsïk ja nyëjkxtï jäp, juma jäp ja tëjk ti tyak'oytï jäpï nyamyukïtï juu'wï tyijtïp tsajptëjk, jäpïk jä tpaa'tta jäpïkï ujtsjaa'tsy tï tyëjkïnï, jäpïkï koy tï tyëjkïnï, jäpïkï ku' tï tyëjkïnï, ëxäts wyinmaytï jäts ka'a jawe 'yoyï jatyuu'xp jä', ka oy tijp jä'ä ka oy waamp jä'ä, ka'a ja ja it naxwiijn nyayäkï ka'a ja it naxwiijn yakkutuk jäts jäm jyämïtït tsyëë'ntït, we'e tyak'ayuuk pitsïmtë. N'its ja tsyoo'nï jatu'knax jäts jawää'n ooy mäjtstï atonïm ooy kyonajxtë jämts 'yuk'ëjxktantïn, tu'k semana majk


xëë wi'ixïp jäm tsyïnïtï, wä'ä jäm ja it txëëjï Nëëjkoy këjxm. Jämts tsyoo'ntï jatu'knax tka'oyjawïtï itë, tsyoo'ntï jäts mäjtsti kyu'ojttï jäts jämtsï tyëjk wää'n t'ukyak'oywaantïnï, jämï tyëjk t'uk pëmtï, kä'xp jä'ä jäts tuumpï jä'ätï jyajtip ja y'ijtï tsoo tsaa tpijkxtït, tsoo tsaa tpaajtït jyajtip ja 'yijt. Xyampaat jämna jatu'kjaty ja tsaa tsatsets ku ojts tyak'oyïtï jä'ä tiempo, wä'ä ja it jäm txëëjï Niiwkopk kïjxm, jämts 'yuk napyëmwaajïtï. Jämts tka'oyjawïtï ti ojts tka oyjawïtï jäts yo'ytso'nkojmïtï, jäts nyajxtï nyajxtï jäts nyë'patëjkïtï kyu'ujtï jäts jäm jyä'äytï, jaakyu'u jäm yjä'äytï, jakyu'ujïmts


ja ixyam. Jämts 'yukkajpnpëkwaantï jäm 'yuk'ëjxktaantï, jäm tsyïnïtï tu'k tiempo, pero jämtsïk ja maaywï juu' myëëttï jämtsïk wyä'än jäts kuwanïk ja tpaa'tït jaa nijawin, kuwanï tpaa'tït jumï y'ëjxktanït juma tsyë'nt. Kotsïk jäm tsyë'ntï jäm tu'k tiempo wye'nï ti tsyë'ntï jäm jakyu'ujïn jämtsïk t'amotïtï koo'ts ku niwij wya'mätstï, jäm kyama'atï wintso jäm it tyaknaxtï, jämtsïk t'amotïtï jäts ja kopk ookïn, jämï kopk ook ja tsajpna'aw 'yayä'äx, ayäxp tsajpna'aw jäm. Jämïk ja tmotïtï jäyï kyapyxu'ux, jämïk ja tmotïtï jäyï tampora wojpp jäyï jäm, n'itsïk ooy ja maaywa matsyoowa pën ja tnipëmïp pën ja tnijawïp,


n'itsïk ooy jyotmaytëkï xääk wyaan ooy payo'oy ja xëë ja tiempo wintso tyajy yë'ëy xääk wyään: Yën xëë mnëjkxtït nëjkx x'ats ixtï, xämï jëëjn tyï'kx tëts ja n'ix, të'kxpï jëëjn jäm. Kutsïk nyëjkxtï jäm ojts t'ixtï, ojts tyo'ytï, jäm tyo'ytï kum yukjootts amïm yukjoot ka'a ja 'yawa'atsa y'ijt jäts ojts jäm tyo'ytï, tyo'yti jäm, mäjts tuujk xëë tmutanïtï, ojtsïk jäm tpaa'ttï tu'kï it jäm joy, joy kïjxm ojts tpaa'ttï, ka'a jïïjn tpaa'ttï, ka'a pïn tpaa'ttï jäyï nipën kya'it, yuk pa'tk yuk joojt, pero jämïk kye'ex pi'k wää'në jämïk wäänï pi'k


nax'ää wyii'x ja jïïjn tï wyii'x jätsïk ojts tpaa'ta jäm. Xääk ojts wyinmaytï jäts jämjawe yaktuknipëmïtï jäts jäm kyajpïn pëktït, jäm tsyëënït jäme it tyaknaxtït. Kots wyimpijtnï yuu' ojts t'ix, ku ojts wyimpit jäts ojts tmaaytïk jäts ojts tumumaaytïk ja jyäyïtï wi'ixïp jäp tmëëtï jäts jä'ä juu' tniwintsënïp juu' ja tnijawip ja maayk matsyook, xääk ojts wyä'än: —We'en tjaa'm, we'n tjaa'mtï jäm tyakkutuk yï it naxwiijn, jäm tyakkutuk ïï'm ja mpëmpï jäts jäme it nyaknajxïn jäm ntsïnyitanï.


Ax we'ents nyïjkxti jäm, yo'yti yo'yti jäts nyïjkxti jäts jäm yjä'ytï. Kutse jäm jyä'ytï, kum yukpa'tktse'e jämts yukpa'tk tsyïn'ukwaan, nawye'ejn nawye'ejn jäts ink ink tnipujwaatsti twinyojkwaatsti ja it naxwiijn jäts ojts twinyojwatskëjxtinï ja 'yittï jäts joyïm jäm, joy jäm juma ojts tni'ixtë joy jäm akijpx it ja it jäm, ax tïkëjts ojts tpëëmïtï xyëë Puxjoyïm, Puxjoyïm jä'ä yï tyijp ku kujoy, joy yak wimpujxwä'äts jä'ä tyijp Puxjoyïm we'ents ojtsï xyëë tpëmï.


HISTORIA DE SAN CRISTOBAL CHICHICAXTEPEC Cuenta la leyenda que anteriormente, mucho antes, los mixes y los zoques eran parientes, eran casi hermanos, entonces en un tiempo formaron una fuerte alianza, la cual significaba fortaleza. Pero un tiempo que hubo un pleito con los zapotecos, los zapotecos los lograron dividir separándolos de su territorio. Entonces una pequeña proporción de los mixes se quedó al lado de los zoques pero con la dificultad de que el habla era diferente, es diferente el mixe y el zoque, en muchas palabras coinciden, se dice igual pero hay muchas otras palabras que cada uno las dice de diferente forma.


Eso fue el problema por lo cual, la porción que se quedó al lado de los zoques pensó reintegrarse a sus hermanos mixes. Pensando por dónde quedaba más o menos, emprendieron el camino, emprendieron el viaje. Después de varios días de viaje llegaron a un lugar que actualmente se llama Xochixtepec, allí tuvieron unos días de descanso para seguir caminando y llegar al territorio mixe. Para reanudar el viaje, una mitad de los que venían peregrinando en busca de la tierra mixe ya no quiso avanzar más, prefirió quedarse en ese lugar mientras


que una mitad sí siguió caminado, siguió caminando y el primer paraje que encontró lo llamó la laguna. Es un lugar en una loma, un lugar plano donde en tiempos de agua, cuando llueve bastante se encharca el agua y se forma como una laguna, entonces a ese lugar llegaron, en ese lugar quisieron edificar su pueblo. La otra mitad que se quedó formó un pueblo que hasta en la actualidad se llama Xochixtepec y es por el lado de la región zapoteca, pues esos señores, después de unos días, semanas, un mes, vieron que ese lugar, al que llamaron la laguna no les convenía, no se sabe exactamente cuál


era la razón, iniciaron otra vez la caminata yéndose más o menos por el lado norte, encontraron un lugar más o menos accesible que fue donde le llamaron el Ocotal porque por ese lado predominan los árboles de ocote. Allí sí hay señas, hasta actualmente hay todavía algunas señas; se quedaron un tiempo allí porque intentaron edificar allí, quién sabe si un templo o alguna casa principal, juntaron piedras y empezaron a trabajar y construir o también no se sabe cuáles fueron los motivos que no les convenció y siguieron caminando, llegaron a un lugar que actualmente le llamamos loma de ganado,


allí también hay señas, allí sí estuvieron un buen tiempo, construyeron jacales con ramas de ocote que era el templo de ellos. Pero que la mala señal que les daban es que cada vez entraban los animales salvajes allí, como el venado, la ardilla, los conejos; entraban allí y para ellos era mala señal. Ellos lo interpretaban que el lugar no se prestaba para que ellos se establecieran allí o que establecieran su pueblo allí.


Después de estar allí un buen tiempo se fueron a otro lugar que se llama el llano del encino, allí estuvieron unos días nada más y se fueron a otro lugar que da señas de que sí tenían la intención de quedarse, la intención de edificar; por qué porque hay señas de que ellos sabían labrar piedras, actualmente hay señas todavía de piedras labradas que dejaron ellos en ese tiempo. Después de un tiempo, no les convenció el lugar y se pasaron a otro que se desconoce su nombre en español pero es en ese lugar donde llegaron ellos, es en ese lugar


donde actualmente está la cabecera municipal que es Mixistlán de la Reforma. En ese lugar ellos observaron que por el lado noreste, en las noches, aparecía una flamita, aparecía una luz, también allí escuchaban que cantaba un gallo, escuchaban que había gente que tocaba flauta, que tocaba la tambora y esa señal les motivó a decir: —Bueno, pues si se oye que hay gente allá en ese lugar donde no hay gente, es una señal para quedarse por ese lado.


Decidieron ir un día a ver ese lugar, a ver si había gente viviendo, buscaron y buscaron pero que no había nada porque todo era una selva, una selva virgen donde había solamente animales que eran los que gritaban. Solamente que lograron encontrar allí una señal de humo que salía de la tierra, una señal de humo que ellos interpretaron de que ése era el lugar propicio para establecerse. Regresaron con sus compañeros, con la gente que se había quedado, regresaron y les contaron, por lo que decidieron caminar a ese lugar. Llegaron a ese lugar y como es natural, tenían que empezar a descampar, empezar


a limpiar poco a poco hasta que la mayor parte logró descubrir lo que hoy es el pueblo de Chichicaxtepec. Ellos le pusieron lo que en español significa llano descampado, o sea que así se podía interpretar, en cambio el nombre actual de Chichicaxtepec es resultado de la interpretación náhuatl que dieron los misioneros dominicos que conquistaron o que evangelizaron esa parte.




Apoyo a las Culturas Municipales y Comunitarias PACMYC 2006

Adaptación a versión web e ilustración


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.