Umjetnici
Ivanka Cvitan
Izdavač zbirke: Svijet kulture - 2016. Grafička priprema: Filip Filipović
www.svijetkulture.com Autorica pjesama: Ivanka Cvitan
Već dugo pišem o onom što proživljavam, uglavnom poeziju. Davne 1985. mi je u zajedničkoj zbirci Ostaje mi poezija, objavljeno nekoliko pjesama, ostalo čuvam po folderima, papirima, na blogu. Nešto je objavljeno i na portalu Strane. Rođena sam isto tako davne 1961., no za pisanje sam i nadalje mlada.
LIJEK ZA SMRT ZA LIJEK jutro je bilo sablasno tiho a ja sam krenula put istoka na kojem se nebom razlilo crvenilo nema jesenjeg mira u to doba dana kao ni onog jutra kad sam jurila za kolima hitne pomoći a tebe su odveli ostavili cjevčicama spojili dok smo se obje nadale to je samo jedno loše jutro dan donosi vedrinu danima se umiralo smrti ni za lijek malo se toga promijenilo sve manje je daha u plućima ljudi se odriču čovjeka okreću glavu od sebe jedino su eno našli vodu na Marsu ne vjerujem im ko ni otac onda kad su snimali šetnju po Mjesecu pust nam je Svemir u grudima i neotkrivenim divljinama bojimo se susreta sa sobom i sličnima pa se klanjamo zlatnoj teladi prazno mi je ali tebi je tamo mirnije ne bi poželjela ovo ništa pa makar bilo lijeka za smrt
KRUH ZA NAŠE tri i po ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica bez uniforme s dopola izgorenom cigaretom na polovici radnog vremena kaže radi cijeli dan pa tako cijela dva tjedna do kad će ne zna uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje ne možemo brinuti o tamo nekima usporavam korak pokrenut ko zamašnjak s posla da što prije stignem skuham prostrem
operem legnem i da nije to dobro naši nemaju o oni tamo prolazim mimo bačenog opuška možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene za naše a ne one tamo radi li sve smjene ako ne skida uniformu poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši
Umjetnici
na istoku SA nesigurno na sjeveru SA tisuću kilometara zida izgorjela strogo čuvana zgrada broje se žrtve traže se uzroci
ZIDOVI
(gradi li se zid na pogrešnoj strani) Emirati su istočno od SA sigurni i čuvani plaća se rad dobro se jede bilo je to prije dva mjeseca sina je skoro domovina ko Garfield Nermala poslala u Abu Dhabi srećom ga evo zapadno od svega doma s povremeno malim poslom na privremeno materinoj spizi sigurnost je varijabla u ovom vremenu bez konstanti (zidovi su ionako uvijek na pogrešnim stranama)
LET
danas sam koristeći privilegiju slobode u domu umu i relativno okolo izbacila neko smeće iz doma uma i okolo umorila se dvaput zaronom u slanu dubinu kasnije sam izvaljena na leđima pogledom tražila letače nebo se u visini crnilo od nepoznatih ptica prešle su zamišljenu točku mogućeg leta vrane su se niže nad vrhovima par čempresa svađale oko plijena dostatnog svima dva opjevana galeba ometala su skupljače boca na prvom kontejneru Jonathani su negdje u nama viču brojači krupnih novčanica zvučeći prazno u domu i umu kako zamahnuti krilima kad se uvaljaš u blato i koliko u promjeru zahvaća taj relativan okolo i kome je do privilegije u društvu nemogućih sloboda
NOĆ NAKON JUTRA kao dobra knjiga za lošeg čitatelja kao puno dobrog vina u jako lošim navikama kao malo lošeg teksta u skoro dobrim susretima slamam se u točki svog kraja rastem bez početka, c´est moi
UZNIČKI VEZNICI proključam pa se raskopčam i otvaram prozor a vrućina ostane te jedva skopčam: ni čemu mi ni zašto tako niti zato jer tek: ne skidam više nego zakopčam vrućinu u se (stoga stalno vrim)
NITI NEMA VEZE mogla bih biti ono sto niti strgane niti nikad ne bi ti oko vrata splele vele prevaranta skine se tako: on grli mlako davi polako a drugi lako urezuje ne dodiruje potrganim nitima veze vezuje (ima tako nekih sutnji strasnih samo slutnji jasnih)
Umjetnici
BOJOM NA BJELINU poželim nešto slatko i željno saspem šaku soli u grlo prevarilo me oko
CRNA STVARNOST – BIJELI SVIJET
sve nestaje razaramo s
u svim dijelovima zaspalog svijeta privreda se napokon probudila za izradu metalnih profila traže se radnici posao cvjeta
kako sam evo dobro na čednoj sam strani m gazim markiranim šums udišem ozon zamišljam novi šareni s dok nesvjesno ubijam m i lijepim ih na potplat ne
metal putuje morem oblacima drumovima djeca se ne skrivaju po parkovima šumama ustrojeni stoje friško metalno naoružani (očevi i majke su napokon uredno isplaćeni) ruše se nasuprotni svjetovi otkazuju putovanja letovi makrokozmosi crne rupe komete
ruše se i paralelni svjeto mognutih razaranja mikrokozmosi nestaju u gubim ljude pomalo čovjeka u sebi svjesno?
se u elemente
morskog ah juga skim putem
svijet mravlje porodice epromočivih cipela
ovi bez limeno potpo-
u crnome prahu
OD(U MIR)EM uzmem malo od umirem stisnem hladnim dlanom odlane mi pa odem
ne otvaram oči dva sata prije zvuka prvoga gradskog autobusa prije javljanja prve kvartovske ptice točnije dva sata prije pet i pedeset jutros upijam stvaran mrak kad svane bit će gušći i crnji od kolonije crnih mravljih porodica u crnoj zemlji slučajno pobjeglih pred nepromočivom cipelom tražim grešku u mraku jedino tamo bi moglo biti svjetla
Umjetnici