Umjetnici
MARIJAN FALICA
Izdavač zbirke: Svijet kulture - 2016. Grafička priprema: Filip Filipović
www.svijetkulture.com Autorica pjesama: Marijan Falica Marijan Falica (1975) trenutno živi u Zagrebu, piše prozu i poeziju. Od 2014. Sudjeluje na raznim književnim natječajima. Piše na blogu: “King For A Day... Fool For A Lifetime” Proza: -Congo Speed Dating - elektronski časopis Kreativni magazin (2014) -Život nizvodno - elektronski časopis Afirmator. Beograd (2014) -Ljeto u septičkoj - elekronski časopis Ne-Ma, Zagreb (2015) -Nestajanje - književne novine Zvezdani kolodvor, Međunarodno udruženje umetnika, Beograd (2015) -Zašto pijem sam i stan u suterenu - elektronski časopis Ne-Ma, Zagreb (2015) -Sutra možda neće doći - književne novine Zvezdani kolodvor, Međunarodno udruženje umetnika, Beograd (2015) -Pogled iz suterena - književne novine Zvezdani kolodvor, Međunarodno udruženje umetnika, Beograd (2015) Poezija: -Odabrane pjesme: -elektronski časopis Afirmator, Beograd (2015) -elektronski časopis Poezija online, Zagreb (2015) -Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja, Petrinja (2015) -elekronski časopis Ne-Ma, Zagreb (2015)
Odlaziš? Namjeravaš li išta više napisati za mene? – upitala je. Vrtjela je grudnjakom na prstu, prešetavajući se po sobi samo u gaćicama. Naravno – rekoh. Nešto slatko, znaš, kao ja. Stala je zamišljeno ispred prozora i dalje vitlajući tim grudnjakom. Slatko je loše za zube - rekoh, mrzeći susjede koji su mogli vidjeti te savršene sise. Ne seri – rekla je ne okrećući se. Donesi mi pivu. – odvratih. Odvratan si! – Zamahnula je i pokušala me pogoditi grudnjakom. Dolazi s godinama – rekoh. Ne voliš me više? – Mazno je upitala klizeći prstima po savršenom tijelu. Zašto je vrag uvijek muško? – Pomislih. Volim sebe više - rekoh. Odjebi! – Okrenula se opet susjedima. Zraka svjetla neonske reklame obasjala je odsječak sobe. Može ta piva sad? – Zapitah, uživajući u pogledu na njenu guzu. Jednog ću te dana samo ostaviti – rekla je. Bez cuge? Bez svega! Nemaš baš puno za odnijeti – rekoh. Nije odgovorila. Jebiga, nisam si mogao pomoći. Morao sam zajebati sve ono dobro što sam imao. Bila je savršena, ja nisam bio.
Četvrtkom Konobar je lijeno brisao čaše. Promatrao sam kapljice koje su klizile niz orošenu bocu. Nisam dozvoljavao da mi se piva ugrije. Kao neki superjunak, rješavao sam ju hladnu. Nije bilo nikoga u blizini tko bi to cijenio. Hej, evo gledam te pa kontam da ti malo zasmetam, Imaš vremena? – Upitala je prilazeći. Duga smeđa kosa, pune usne, jebene noge. Naravno – rekoh. Upravo sam prekinula sa dečkom – rekla je. Nije te zaslužio – rekoh. Jednostavno mi je bilo glupo vući ga za nos ako on ima te svoje velike planove, a i malo sam se prestrašila, on je htio zajednički život na faksu i sve što dolazi s tim – otpila je gutljaj pa nastavila. Recimo, da ja nisam za to, bar ne još. Mislim, želim nekog ozbiljnog, ali i prostor za sebe. Ne moraš mi milijun puta u danu reći da me voliš i onda dodati još sve te svoje planove. Zavrtjelo mi se u glavi, mislim, nisam ga htjela povrijediti, to valjda svakoj curi laska, ali nisam mogla ostati s nekim tko je opčinjen mnome.
Smučilo mi se. Razumiješ? Potpuno – rekoh. Pijan si? – Upitala je. Ne – rekoh. Sigurno? Sigurno, treniram svaki dan. Koliko si danas popio? Ništa. Par piva. Pravi gospodin. Nije mi jasno kako te ne opali – nastavila je. Ja sam sa alkoholom, onak, dosta dobra, ali svaki dan? Nije mi jasno. Opali me, naravno da me opali, zar bi inače imalo smisla? – Rekoh. Znaš da je to sranje? Znam, ali drugi rade sranja. Imam doma neki whiskey – rekla je. Ok.
Umjetnici
Na putu Jutra su ista. Praznina je ista. Mamurluk je isti. Ne možeš pobjeći od sebe. Tichijeva ulica ili Jurišićeva. Pariz, Zagreb, Dar Es Salem. Scena se mijenja, Glumci ostaju isti. Vino je jeftinije u Francuskoj. Piva je jeftinija u Tanzaniji. Ako ne znaš veslati nijedan čamac nije ti dobar.
AlkoholiÄ?ari odlaze u nebo Sanjala si me? Ĺ˝ao mi je, ja nisam sanjao tebe. Pijan, samo se sruĹĄim u krevet. Spavam bez sna. Probudim se da bih opet pio i budan sanjao. Koliko si drugih sanjala? Nema veze. Ja sanjarim samo o tebi.
Lažni usponi i beskonačni padovi Nedjeljni ručak. Njena obitelj i ja. Pričamo, smijemo se. Dragi su mi. Dobra je hrana, Skupa vina. Zašto ne osjećam ništa? Zašto se ne potrudim više? Nedjeljni ručak i obitelj. Djeca, putovanja, krediti. Loš posao, dobar posao. Zajeban šef, nesposobne kolege. Zar nije to cilj? Zar to nije normalan život? Ne za mene. Ja sam kralj ničega. Volim biti sam. Ono što osjećam, Ono što je u meni, Uspomene, misli, sjećanja. Ne pokazujem nikome. To je samo moje. Kao i bol. Bol je tu, uvijek, ali ne želim je dijeliti. Samo je moja. Želim biti sam. Pustiti muziku na najglasnije. Piti do besvijesti i čekati jutro.
Nadati se. Iako znam da jutro ništa novo ne donosi. Prestani! Potrudi se. Budi normalan. Kao i ostali. Odlazim u kupaonicu. Umivam se hladnom vodom. Gledam se u ogledalu. Ti nisi normalan. Jebiga, izgleda da ne želim što i drugi. Obitelj, blagdane, druženje. Stalni posao, novi auto, ljetovanje, zimovanje. Štednju, brigu za budućnost. Ne zanima me ništa od toga. Briga je za druge. Gubitak vremena. Opusti se. Nisi normalan i znaš to. Nasmiješi se, u redu je. Pogledaj se u ogledalo. Vidiš tu osobu? To je jedina osoba zbog koje ikad tebaš brinuti. Sad iziđi i nasmiješi se.
Od sutra krećem Mamuran i umoran. Od sebe, od svijeta. Što nije u redu sa mnom? Dozivam konobara i naručujem. Zašto si lažem? Što si to govorim? Prestajem pušiti? Ne prestajem, znam to. Idući dan duplo ću više popušiti. Prestajem piti? Ne prestajem, jer znam što slijedi. Bit ću pijan idućih tjedan dana. Ok, neću se više kladiti! Samo još na zicera da stavim, Nema šanse da izgubim! Sranje! Što si to govorim? Ok, odlučujem. Od sutra! Zdrav život, vježbanje. Druženje sa frendovima. Smiješak na licu. Ispunjavam očekivanja. Štedim za stan, za auto. Dobar sam. Imam curu. Kino, kazalište, izlasci.
Umjetnici
Smiješimo se, držimo za ruke i šećemo. Pričamo o budućnosti. Djeca, kuća, pas, ljetovanja. Nekoliko kredita, dobar auto, skijanje. Starimo. Zaboravili smo na sebe. Slijepi smo. Naše mane su tuđe. Lažnih prijatelja sve je više. Varanje, dugovi, ogovaranje. Smiješimo se i mrzimo se. Zašto!? Zato jer je to „normalno“? Daj odjebi od mene s time. Ne želim to. Što nije u redu sa mnom? Ok, pokušat ću. Ponekad ionako poželim nestati u masi. Bilo bi jednostavnije. Znam, znam. Raditi ono što se očekuje od tebe. Prekasno je za mene. Preživljavati. Prekasno je za biti „normalan“. Prestati piti i pisati sranja. Uklopiti se. Jebe mi se za to! Naručujem novu cugu. Umoran sam. Palim cigaretu, naručujem pivu. Bejzbol je na TV-u, Japanska liga. Tu dobijam! Easy money.
Sve je Ok. Od sutra krećem. Ponovno ću pokušati biti „normalan“. Danas sam ja. Mamuran i umoran.
Na cilju Hoćeš se ubiti? – Upitala je. Ne vjerujem – rekoh. Tako izgledaš – mahnula je konobaru i naručila novu rundu. Hvala – odvratih. Led u mojoj čaši imao je više smisla nego nastavljanje ovog razgovora. Ona je trebala nekog da ga spasi. Meni nije bilo do spašavanja. Mislim da sam ju razočarao. Nisam bio tip samoubojice. Samo me je zanimalo koliko nisko mogu pasti. Šutjeli smo i gledali se. Sjene nisu mogle sakriti vatru u njenim očima. Natočio sam nam piće. Bili smo ratnici. Krvavih očiju od alkohola i luđačkih pogleda. Bili smo na kraju puta. Odlučni u namjeri. Ona da bude sretna. Mene je zanimalo koliko nisko mogu pasti.
Zabava i bježanje od sebe nisu isto Probudio sam se mamuran. Na stolu je bila otvorena boca pive. Nagnuo sam iz boce. Nije li malo rano za to? - Upitala je. Zašto? Pa budan sam - rekoh. Nešto je promrmljala i oteturala do kupaonice. Pokušavao sam podići roletne na prozorima. Kako si? - Upitala je. Nisam čuo da se vratila u sobu. Dišem - rekoh. Činio si mi se tužan sinoć. Život je tužan - rekoh. Jesi primjetio kako vrijeme prolijeće kad je svaki dan isti? Ne. Meni nije isti. Pijan si svaki dan - rekla je. To zahtjeva predanost - rekoh Mnogi je nemaju. Vikend cugeri, naprimjer. Ubiju se vikendom u alkoholu i onda posramljeni bježe doma svojim „životićima“. Posramljeni onim u što ih alkohol pretvara. Odlučuju ne popiti ni kapi više. Agresivni, glupi, dosadni. Plaču, hvale se, mrze, vole, gube se. Zar nismo svi takvi kad popijemo? - Upitala je. Ne, ja nisam. Ne plačem za ženom koju sam pijan prevario. Ne žalim jer sam udario nekog idiota. Ne krivim policiju jer mi je mrtvom pijanom uzela vozačku. Ne optužujem drugi dan cijeli svijet. Prekritičan si, ljudi se samo zabavljaju - rekla je. Zabava i bježanje od sebe nisu isto - rekoh. Moram doma. Muž me očekuje na ručku kod njegovih.
Umjetnici
Sami zajedno Mogli smo satima šutjeti, Bez preseravanja. Nismo se trudjeli razumijeti jedno drugo. Pili smo do besvijesti i slušali muziku. Nismo glumatali. Riječi su bile suvišne, Izbjegavali smo ih. Nitko nam nije trebao. Bili smo sami zajedno i bilo ja savršeno. Ja nisam trebao nju. Ona nije trebala mene. S osmjehom smo tome nazdravljali. Znali smo da smo dovoljno jaki da budemo sami. Bili smo sami zajedno i bilo je savršeno.
Umjetnici