svk magazin broj 16

SVK MAGAZIN godina 2. broj 9 ukupno br. 16 LIstopad 2011.

Cijena 0,00kn

A G A M K V UZ S a z g o l i r p r e sup Drama Kristine Gavran

PRED VRATIMA

6 1 j o r b AZIN mje

d a p o t s i l c e s

SVK MAGAZIN - za promicanje svih vrsta umjetnosti, znanost i tehnički razvoj Godina 2. Broj 9, listopad 2011.

Ukupno izdanih brojeva: 16 Izdavač: Udruga Svijet kulture i Filip Filipović ISSN: 1847-697X Glavni urednik: Andrija Filipović Grafički urednik: Filip Filipović Grafička priprema: Filip Filipović Lektura i korektura: Matea Srebačić Kristina Špiranec Ljudski resursi, koordinacija, logistika: Antonela Lulić Magazin je neprofitan i ne naplaćuje se

Stalni novinari: Tea Caratan Ante Čubrić Ante Fumić Maja Kos Antonela Lulić Emina Lulić Barbara Pleić-Tomić Ana Slade-Šilović Kontakt: info@svijetkulture.com tel: 091/7853-090 web stranica magazina: www.svijetkulture.com/svk Fotografije u magazinu: Arhiv redakcije Autorsko vlasništvo novinara Besplatna baza fotografija MorgueFile Sponzorski tekstovi i tekstovi umjetnika nisu obuhvaćeni lekturom.

Svi radovi autora ustupljeni su besplatno Naslovnica - Miho Skvrce, Epidaurus festival

IMPRESSUM

SADRŽAJ Mozaik knjiga pregled Planetopija pregled Nek’ zabava počne Budući da / jer vs. pošto Je li Van Gogh ubijen?

Matica hrvatska Kathmandu Heroine pop-arta Ana Tot Ines Ignjačić Elma Velić Kristina Gavran Šetnja kroz 5. Epidaurus festival Školska knjiga Nikola Tesla Projekt Interno Dunja Elitna postrojba 2 Jedan dan Paranormalno 3 Vrijeme je novac Velika krađa nebodera

VODA II Kada govorimo o vodi, često se poslužimo sentencama: „Voda je izvor života. Voda je osnova svega živoga. Svatko ima pravo na vodu.“ Bez obzira na to, vodu smo do sada uzimali zdravo za gotovo i trošili je nemilice i bezobzirno. Što je zapravo voda i odakle dolazi na Zemlju?

Kemijski spoj kisika i vodika koji se na Zemlji pojavljuje u tri agregatna stanja.

Koristimo je u svemu: od pića i pripreme hrane do kupanja i natapanja, koristimo je i kao pogonski medij te je osnova svega živoga na zemlji. U njoj živi čovjek u prvim mjesecima svoga života, a i najveći broj životinja živi u vodama oceana, jezera i rijeka. Voda je božanski dar i najveći misterij dostupan svakomu.

Voda se obnavlja i cirkulira atmosferom. Sve što padne s neba dolazi na zemlju u obliku vode.

Znanstvene spoznaje govore da je voda nastala u svemiru prilikom stvaranja zvijezda.

Mlade zvijezde stare stotinu tisuća godina ispaljuju vodu u svemir brzinom od 140 tisuća kilometara na sat (80 puta brže od metka ispaljenoga iz strojnice). Voda je u svemiru prisutna i na asteroidima.

Iz svemira voda dolazi na pojedine svemirske lokacije pa tako i na Zemlju.

Djelovanjem su čovjeka i razvojem tehnologije vode na Zemlji ugrožene i sve više zagađene.

Danas stoga pijemo vodu iz plastičnih boca, posebno pripremljenu za konzumaciju.

Prijeti li nam nestašica vode u skorijoj budućnosti, nitko doista ne zna. Čista i pitka voda važna je za održanje života na Zemlji i potrebno je brinuti se o njoj. Mi koji imamo čiste i pitke vode u izobilju nismo je od nikoga kupili pa je ne možemo ni prodati. Vodu smo dobili na posudbu od naših predaka, a sutra je moramo vratiti našoj djeci.

Hoćemo li održati taj nepisani međugeneracijski ugovor, ovisi jedino o nama.

Glavni urednik

BISER KINE

Anchee Min U malom južnjačkom gradiću Chin-kiangu, posljednjih dana devetnaestog stoljeća, dvije djevojčice stat će jedna drugoj na put no ipak postati nerazdvojne prijateljice. Vrba je kći jedinica u sirotinjskoj obitelji. Pearl je svojeglava kći gorljivih kršćanskih misionara. Kad odraste postat će Pearl S. Buck, Nobelovom nagradom ovjenčana spisateljica i aktivistica, no za sada je tek djevojčica koja se srami svoje plave kose i očarana je novom prijateljicom, Kineskinjom.

Zakoračivši zajedno u svijet, povjeravat će jedna drugoj snove i nade i skupa pokušati prebroditi prve ljubavi i izjalovljene brakove. Ali kada Pearlina obitelj bude prisiljena napustiti Kinu, Vrba će zbog prijateljstva s njom doživjeti niz neugodnosti. No odanost američkoj prijateljici bit će jača od svega i nijedna kazna Vrbi neće biti teška. Ipak, kroz ljubavi i gubitke, radost i patnju, izgnanstvo i zatočeništvo, duše tih dviju žena ostaju prisno isprepletene, a njihovo ponovno sjedinjenje u Americi bit će potresan i bolan čin koji na dirljiv način zaokružuje ovu neobičnu biografiju slavne književnice i nobelovke.

Božićna knjiga Ne postoji ništa ljepše od Božića. A vrijeme koje mu prethodi ispunjeno je veselim očekivanjem i slatkim pripremama. Ove godine vam predlažemo jednostavniji, ekološki prihvatljiviji Božić, s više domaćeg ugo aja – pravljenjem božićnih čestitki, ukrasa za dom i božićno drvce, zamamnih jela i domaćih poslastica, i – vlastitih darova. Nije li ljepše darovati košaricu s vlastitim domaćim džemom, umacima i kolačima, ljekoviti pripravak ili unikatni predmet s daškom starine? A sve to možete načiniti od stvari koje uglavnom imate u kući. Potaknite kreativnost cijele obitelji, čak i najmlađih: uz jednostavne upute korak po korak i predloške (šablone), pravit ćete ukrase, darove i poslastice kao od šale!

Izradite sami: • najljepše darove i čestitke • ukrase od prirodnih materijala • tradicionalna jela i slastice Knjiga sadrži: • detaljne upute i recepte • opise postupaka korak po korak • predloške za ukrase i predmete

KALIGRAFIJA Ann Bowen Komplet Kaligrafija pomoći će vam da svladate tehnike lijepog pisanja te od početnika postanete pravi majstor.

Upoznat ćete se s najpoznatijim tehnikama pisanja i s vremenom razviti vlastiti osebujni stil. Komplet sadrži dvije samostalne knjižice s uputama za korištenje i komplet osnovnog pribora. U prvoj ćete knjižici naći oblike slova i metode pisanja u klasičnim alfabetima, kompozicije, način biranja i miješanja boja te ukrašavanja i pozlaćivanja. Druga je knjižica prava riznica nepresušnih ideja. Kako ukrasiti dar, uokvirenu sliku, napisati logotip, jelovnik ili tekst na pozivnici – sve je tu.

Iznenadite obitelj i prijatelje ovim maštovitim darom, ali i sami naučite kako napraviti prekrasne unikatne čestitke za svaku prigodu.

ČUDA I ZAGONETKE NAŠEG SVIJETA Velike piramide, Shangri-La, pekinški Zabranjeni grad, Kilimandžaro, Sargaško more... naš je planet prepun mjesta protkanih tajnovitošću i obavijenih zagonetkama. Neke je oblikovala zadivljujuća snaga prirode, neka su pobjedonosni izraz ljudskoga duha, a neka žive samo u našoj mašti. No sve ih je dotaknula čarolija.lako su nam mnoga od njih možda poznata, u njima se kriju još brojne tajne. Kako su nastala? Tko ih je otkrio? Zašto bude takve osjećaje strahopoštovanja i divljenja? Jesu li ikad postojala - ako jesu, gdje?Čuda i zagonetke našeg svijeta pomoći će vam odgovoritina ta pitanja, ali i uz to potvrditi snagu mjesta koja bude znatiželju, potpiruju maštu i prožimaju osjećaje.•Naš jedinstveni planet•Vječni spomenici•Vodeni svjetovi•Zagonetke i simboli•Bezvremenski krajolici

Linda Schierse Leonard

RANJENA ŽENA Iscjeljivanje odnosa očeva i kćeri

Odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem za mnoge je žene tek nedostižan ideal. Otac je prva muška figura u životu žene i o njemu ovisi njen budući razvoj, ali taj je odnos često bolan i težak. Mnoge „ranjene” žene čitavog života pokušavaju popuniti prazninu nepotpunog odnosa s ocem. Bore se s nedostatkom samopouzdanja, usamljenošću, strahom od odbacivanja, rade poslove koji ih ne ispunjavaju i održavaju odnose s pogrešnim partnerima. Pune su suza i bijesa.

Dr. Linda Schierse Leonard, jungijanska psihoanalitičarka, smatra da otac koji je i sam ranjen nije u stanju kćeri pružiti ljubav i podršku. Govori i o vlastitom teškom odnosu s ocem i u tome je dirljivo i bolno iskrena. Navodeći i primjere iz svoje prakse, te iz bajki, mitova, antičkih drama i filmova, utire put prema psihološkoj preobrazbi, oprostu, ponovnom prihvaćanju oca i pretvaranju patnje u kreativnu energiju.

Zdenko Bašić

SJEVEROZAPADNI VJETAR

O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog gorja Nekad je noć pripadala bićima mraka, jagarima, kvatrima, mrakima... Nekad je cvijeće pripadalo vilama. Nekad su ljudi poštovali ono što ne razumiju i ne umiju. A vjetar je pričao i jednima i drugima. No danas ga rijetko tko čuje.

Ljudi su se zaglušili bukom koju prave, a bića noći su pred njom pobjegla, izblijedila pod uličnom rasvjetom. Tek rijetki od njih su se zadržali i motre na nas noću iz guštare zaboravljenog vremena. Srećom po nas, jedan dječak još čuje što vjetar zbori. Vjetar sa sjeverozapada nosi mu priče s Medvednice i Samoborskog gorja. Čujete li ih?

Zdenko Bašić, jedan je od najnadarenijih mladih hrvatskih likovnih umjetnika. Svoj je talent osvjedočio brojnim domaćim nagradama kao i uspjehom u radu na svjetskom tržištu. U Sjeverozapadnom vjetru u kojem ovaj puta potpisuje uz likovni dio i tekst, svoj je unutarnji stvaralački poriv prožeo pričama koje su mu u djetinjstvu pričale bake te uz iznimno snažne vizuale kreirao svojevrsni intimni spomenar ne samo svojeg djetinjstva već i sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog gorja. Uz istraživanje, pronalaženje i stvaranje raznih predmeta, tekstova, kostima, lutaka, fotografija i crteža stvorio je fantazmagoričan šumski svijet koji pod krošnjama krije iznenađenja, toplinu, opasnost i gorko-slatku radost odrastanja.

Sharon Salzberg

ISTINSKA SREĆA

Moć meditacije Meditacija nas vodi do „zlatne žile dobrote“ iz koje osnaženi crpimo snagu za sve što nam se u životu zbiva!

Suvremena znanost potvrđuje ono što što redovni meditanti već znaju iz prakse – meditacija jača područja mozga uključena u pamćenje, učenje i emocionalnu prilagodljivost. Ljudi koji redovito meditiraju imaju jedinstvenu sposobnost njegovanja pozitivnih emocija, zadržavanja emocionalne uravnoteženosti i promišljenog ponašanja. Meditacijom otvaramo srce i počinjemo iskreno voljeti sebe zbog onoga što jesmo, sa svim našim nesavršenostima, a ljubav prema sebi omogućuje nam voljeti i druge ljude.

Sharon Salzberg nam u Istinskoj sreći

otkriva kako meditiranjem možemo reagirati bolje i primjerenije, na kreativnije i velikodušnije načine. Donosi pregled znanstveno utemeljenih blagodati meditacije i vodi nas kroz četverotjedni program meditacije, koji se bez ikakvih problema može primijeniti u svakodnevnom životu. Za meditaciju, kako kaže autorica, nije potrebna priprema, ne zahtijeva posebne vještine, ne morate meditirati 2 sata dnevno.

Možete početi odmah. Ako možete disati, možete i meditirati.

Prema svjedočenju brojnih čitatelja diljem svijeta, za svakoga koga zanima meditacija Istinska sreća bit će savršen početak, a za predane meditante trajni izvor inspiracije.

PINOKIJEVE PUSTOLOVINE

Carlo Collodi Ilustracije: Zdenko Bašić i Manuel Šumberac Pinokio je dječji klasik koji je nebrojeno puta bio nadahnuće za filmove, crtiće, stripove... Ovo je izdanje ilustrirano rukom priznatog svjetskog ilustratora s hrvatskom adresom Zdenka Bašića, a ujedno je i druga knjiga u seriji čarobnih i začudnih obrada klasika čije hrvatsko izdanje potpisuje nakladnička kuća Planetopija. Nakon Alise u zemlji čudesa, Pinokio je još jedna knjiga koja nastavlja čaroliju i svojim neodoljivim dizajnom privlači velike i male.

Bašić i Šumberac višestruko su nagrađivani dvojac, najpoznatiji široj javnosti po kratkometražnim animiranim filmovima Guliveri Vesla, te Porinu za spot Gibonnijevog hitaŽeđam.

David Richo

Sinkronicitet

Kako nam život pokazuje što trebamo znati Psihoterapeut David Richo na vrlo zanimljiv i uzbudljiv način otkriva pravo značenje fascinantnog fenomena sinkronih događaja, u koje spadaju smislene podudarnosti, poveznice, sukladnosti, odnosi ili utjecaji koji nam se događaju u životu. Richo propituje kako te smislene podudarnosti djeluju na gotovo svim područjima svakodnevnog života - odnosi s drugim ljudima, naš kreativni svijet, posao, emotivni život. Pokazuje nam da se smislene podudarnosti i iznenađujuće poveznice događaju svakodnevno, ali ih često previđamo i ne cijenimo to što nas one mogu voditi, upozoriti i usmjeriti na našem životnom putu. Taj je sinkronicitet potreban da nas potakne na promjene i buđenja koja smo spremni iskusiti – usmjeravamo pozornost prema svojoj sudbini i svjesno je prihvaćamo, umjesto da joj se opiremo.

Uz pomoć ove knjige lako možemo uvidjeti kako naši životni izbori mogu biti neočekivano čudo na našem životnom putu.

David Richo cijenjeni je psihoterapeut, pisac, učitelj i voditelj radionica čiji rad naglašava dobrobit promišljanja i meditacije potičući osobni rast i emocionalno dobrostanje. Svojim pristupom povezuje rad C. G. Junga, transpersonalnu psihologiju i mitologiju.

Želiš

A G I J N K VIŠE OVAC ?

N J O V S A Z

Učlani se već danas u PRVI I NAJVEĆI KNJIŽNI KLUB

i dobivaš ovu knjigu BESPLATNO BESPLATNO! BESPLATNI DAR Egipat - hramovi, ljudi i bogovi

0 kn za novog člana

Redovna cijena: 476 kn

Više informacija na besplatni tel. 0800 10 16

Niccolo Ammaniti:

Nek’ zabava počne

Dakle, Ammaniti.Već kad sam se pitala kako si mogao upasti u zamku i ne izvući se od stila i tema koje su ti bliske, već kada sam pomislila kako te je talent uvrstio i odredio pa ćemo već prema korici i naslovu prepoznati početak objavljene priče i njezin kraj, dogodio se i tebi i nama ovaj sjajan roman.

Za tebe, sada sam sigurna, bio je to period u kojem si sebi dao oduška. Vidljivo si uživao (barem nam se tako čini dok čitamo roman). I baš zato, jer ti je roman nastao iz čista opuštanja i prepuštanja mašti i bujici misli, nastao je zanimljiv roman - napet i zabavan, nevjerojatan u radnji, zapletu i obratu, likovima burlesknim i grotesknim i s elementima fantastike i pretjerivanja. A kako drugačije oslikati priču u kojoj su središnji likovi poznati pisci, glumci, sotonisti, političari, visoko rangirani liječnici na kokainu, bugarski kuhar s paranormalnim moćima...ooo, kakve li povorke! Ne pamtim da sam na jednome mjestu srela toliko nevjerojatnih likova. Kao da sam se pripremala duhom i tijelom za nadolazeći Cirque du Soleil pa gledala kroz okno u svlačionicu gdje se ansambl priprema za skorašnji nastup. Presvlače se kostimi, navlače se maske, uigravaju uloge...I sve je tu: publika, mediji, noć pada, zastor se podiže...»Nek’ zabava počne»! A on, Ammaniti, točno zna što radi. Vodi nas. Točno bira likove i zna zašto su takvi. Osobenjaci, svi skladno povezani bizarnošću modernoga svijeta koji ih gazi.

Kao čitatelj gotovo redovito zaobilazim humoristične romane, filmove, predstave. Općenito, sve s predznakom komedije izbjegavam u širokome luku. Prvo, zato što me zaista rijetke mogu nasmijati i umjesto smijeha u meni zapravo bude suprotan učinak. Uvijek gledam u njih očima Aristotela. Tako me je podučio još na prvoj godini fakulteta i od toga kobnog susreta s njim komedija je za mene – čista tragedija. Čak veća od tragedije same. Smiješ se drugome liku. Njegovim manama, nespretnostima, sakatostima, glupostima, nesnalaženjima...ne mogu...i zato, poučena vlastitim iskustvom, uvijek biram.

Ammaniti je ušao u nevjerojatnu priču. Sadržajno, to je iznimno dinamična priča, stavljena u aktualno doba, s junacima modernoga svijeta, slavnim osobama, PR stručnjacima, znalcima marketinga, majstorima privlačenja masa, manipulacije i općenito, svjetonazorom koji oslikava svijet medija. TV, novine, knjige, časopisi, kritičari, poznati i poznatost... ako ne pišu o tebi, valjda ne vrijediš i ne postojiš...Ta hijerarhijska zadanost kroz svijet medija oslikat će i odnose junaka koji se nađu svi okupljeni na najvećoj zabavi koju je Rim vidio, na imanju nehumano bogata građevinskog poduzetnika koji se obogatio (gle čuda!) kriminalnim radnjama. Abnormalno bogat, on želi biti prihvaćen od strane poznatih. Celebrity. Napravit će zabavu kakvu nije zapisala povijest Italije. Postat će napokon dio njih.

Elita. Bit će zapisan. Kralj zabava. Donijet će im pred noge trpeze o kakvima nisu sanjali, postaviti mora, jezera i životinje sa svih krajeva svijeta. Organizirati lov i hajke. A pjevat će im najpoznatija dama s estrade (usput, kasnije saznajemo, vegeterijanka i aktivistica u borbi za prava životinja).

Dolaze svi koji nešto znače. Pa i on, glavni lik, Fabrizio Ciba, poznat i moderan talijanski pisac, miljenik publike i žena, koji se preispituje kao autor, ali i kao čovjek na prekretnici života. Dolaze i Zvijeri Abadonove, sotonistička skupina sačinjena od četiri simpatična prijatelja koji u nedostatku sređenih obiteljskih odnosa, u pomanjkanju ljubavi i u otuđenoj sredini, svoju skupinu gledaju kao malu, zaokruženu obitelj u kojoj se osjećaju dobro i napokon prihvaćeno. I oni žele ući u povijest. Saveria Moneto, njihov vođa, prezren od vlastite žene koja ga cijeli život vara, prezren od njezina oca i općenito od sebe samoga, odluči biti netko drugi. Bit će Mantos. Vođa. Ljubitelj Sotone.

Koji će s njima na najvećoj zabavi napraviti obred žrtvovanja nakon čega će si svi, prema napravljenome planu, oduzeti život.

I tako, okupljena ekipa dolazi na zabavu. Svatko postaje netko drugi. «Nek’ zabava počne» roman je naslova koji poziva na cirkusku predstavu. Najavljuje ga pompozno. Klaunove, pajace i lutke koje trče po žici. Raspad sustava. Kaos. Sve se to odvija u samo jednoj noći u kojoj se sve otima kontroli, osim autora.

Ammaniti piše brzo. Ponekad iznimno kratko. Dvije, tri riječi čine rečenicu. Pa uvrsti kratak dijalog. Pa zatim formu digresije. Misli i preispitivanja. Samo potez oka. Ili, dao je znak rukom. Lik mahne i potrči. Sagne se. Prihvati je za ruku. Kakva je to majstorija! Vrhunska. Snalaziti se u tako zamršenoj priči može samo onaj koji točno zna što radi. A on je uporno oslikao drušvo bez da mu je riječ spomenuo. Ironija. Satira.

Ponegdje bolni žalac. Doveden si do žaljenja.

To je ono što me se u romanu najviše dojmilo - Ammanitijevo balansiranje na žici. Stoji i hoda u tome cirkusu, razapet na tankoj niti razdvajanja između komedije i tragedije. Na sasvim tankoj žici satire i ironije. Već kad mu noga padne u izvrstan humor, druga ga rečenica izravna i hod ponovno krene. Ta nijansiranost najljepša je karakteristika romana. Brojnost emocija. Iz humora i glasnoga smijeha u čistu suprotnost. Smiješ se često i u nemogućim, gorkim situacijama. Pitaš se: pa, kako to da se smijem?! I već nakon smijeha osjetiš kako postaješ tih i kako šutiš. Razmišljaš. Itekako razmišljaš. Jer, probode te njegova riječ. Trbuhom ti uđe u tijelo. U svega par riječi. Bez opisa. Samo kratkoća. Brtikost njegova uma. Sitni detalji u pokretu lika. Sve je razrađeno.

Nema niti jednoga jedinog slučajnog lika. Nema rupe koju bi trebalo zakrpati. Sve sjedne i na kraju, sve se stiša. Već s buđenjem jutra osvijetli se stanje na terenu. Epilog. Kraj cirkuske predstave. Samo malo utjehe u posljednja dva lika. Ja plješćem. Ammaniti, majstore!

Senka Kušer-Mijić

Budući da / jer vs. pošto Budući da i jer uzročni su veznici. Dolaze u zavisnim surečenicama koje se uvrštavaju u glavnu surečenicu na mjesto priložne oznake uzroka, odnosno njima se označava uzrok radnje izrečene u glavnoj surečenici: Njegova su me predavanja oduševljavala jer su uvijek bila drugačija, nepredvidljiva.

Budući da ionako ideš u grad, otiđi do onoga novog dućana.

Budući da i jer značenjski se ne razlikuju. Njihova upotreba ovisi isključivo o položaju u rečenici.

Budući da dolazi na početku rečenice, odnosno kada zavisna surečenica dolazi ispred glavne: Budući da ćemo se s izleta vratiti kasno, ponesite dovoljno hrane i pića.

Kada zavisna surečenica dolazi iza glavne, koristi se isključivo jer: Ponesite dovoljno hrane i pića jer ćemo se s izleta vratiti kasno.

Treba napomenuti da je vezno sredstvo u uzročnim surečenicama isključivo budući da. Nije pravilno upotrebljavati skraćeni oblik budući. Budući je glagolski prilog sadašnji i pridjev (Veselimo se budućim pothvatima.) pa ga je u hrvatskome standardnome jeziku pogrešno je upotrebljavati kao vezno sredstvo: *Budući ćemo se s izleta vratiti kasno, ponesite dovoljno hrane i pića.

Često se u uzročnome značenju pogrešno upotrebljava i vremenski veznik pošto: *Pošto si ti pogriješila, ti ćeš i ispraviti pogrešku. *Ti ćeš ispraviti pogrešku pošto si ti i pogriješila.

Ispravno je: Budući da si ti pogriješila, ti ćeš i ispraviti pogrešku. Ti ćeš ispraviti pogrešku jer su ti i pogriješila.

Veznik pošto u hrvatskome se standardnom jeziku upotrebljava isključivo u vremenskome značenju: Pošto se najedeš, možeš gledati televiziju. (Nakon što se najedeš, možeš gledati televiziju.)

Matea Srebačić i Kristina Špiranec

Je li Van Gogh ubijen?

Senzacionalna nova knjiga sugerira Van Goghovo ubojstvo. Van Gogh: The Life - izmijenit će vaš pogled na dosadašnje shvaćanje smrti velikoga umjetnika.

Nova biografija Van Gogha, napisana rukom Jacksona Pollocka, dobitnika Pulitzerove nagrade, u suradnji s Naifehom i Whiteom, u potpunosti mijenja prihvaćene okolnosti njegove smrti.

Klasična priča o smrti Van Gogha govori kako je umjetnik, propucavši samoga sebe u napadu panike i straha, 27. srpnja 1890. pošao ranjen u svoju omiljenu gostionicu, a umire dva dana kasnije u ranim jutarnjim satima. Autori Steven Naifeh i Gregory White Smith pitaju se je li umjetnik imao snage hodati više od kilometra nakon ranjavanja i sugeriraju moguće ubojstvo Van Gogha.

Njihova 970 stranica duga biografija prolazi kroz 60 minuta Van Goghova života, i to kroz onu najvažniju fazu u kojoj se postavlja pitanje: je li umjetnik otišao u polje Auvers-sur-Oise i uistinu pucao u samoga sebe?

Naifeh i Smith započinju sa sumnjom kako je uopće psihički bolesna osoba, u mjeri u kojoj je to Van Gogh bio, mogla dobiti oružje na korištenje.

Ovo je djelo nastalo na temelju pristupa tisućama obiteljskih pisama, kao i značajnom suradnjom s Van Goghovim muzejom u Amsterdamu, na čemu je radilo više od 20 istraživača i prevoditelja. Naifeh i Smith dugogodišnji su istraživači nasilnih smrti i iza sebe imaju značajan i priznat rad na tom području koji se ogleda u naslovima Final Justice iz kasnih sedamdesetih i The Mormon Murders koji prikazuje stravičan zločin u Salt Lake Cityju osamdesetih godina.

Filip Filipović

Hrvatski identitet Zbornik

Urednici izdanja Zorislav Lukić i Božo Skoko biblioteka: BIBLIOTEKA ZBORNICI izdavač: Matica hrvatska, Zagreb, 2011.

Ovom se knjigom hrvatskoj javnosti prvi put na jednom mjestu predstavljaju najvažnija pitanja vezana za hrvatski nacionalni identitet, a što je još važnije, otvorena su i nova, moderna pitanja, primjerice, čak i ekonomskog korištenja određenim hrvatskim vrijednostima na dobrobit cjelovitoga hrvatskog društva.

Analiza i vrednovanje elemenata hrvatskoga nacionalnog identiteta (Koje su naše najveće kulturne, povijesne, umjetničke vrijednosti, najvažnija prirodna bogatstva, najviša znanstvena dostignuća, najzaslužnije povijesne osobe, itd.?) prva je naša zadaća.

No, ona je tek početak procesa kojim sve te vrijednosti treba iznijeti na prebogato svjetsko tržište na kojem se golem broj zemalja (velikih i malih, bogatih i siromašnih) vlastitim sposobnostima, koristeći se svojim prednostima, nadmeće za ostvarenje svojih interesa. U tome nadmetanju najbolje rezultate ne postižu uvijek najveći i najbogatiji, često su mogućnosti otvorene i zemljama kao što je Hrvatska.

Zorislav Lukić

Pobunjeni čovjek Izmijenjeno i prilagođeno izdanje

Preveo i priredio Zvonimir Mrkonjić biblioteka: BIBLIOTEKA PARNAS. NIZ FILOZOFIJA izdavač: Matica hrvatska, Zagreb, 2011.

U vrijeme kada se diljem svijeta dižu prosvjedi i pobune protiv neodrživih i tlačiteljskih gospodarskih i političkih sistema, Camusovu knjigu o biti i naravi pobune mnogi će kritičar postojećega stanja predstaviti, djelomice i s pravom, kao Bibliju suvremenoga bunta protiv nametnutih antihumanističkih koncepata ljudskoga života i razvoja.

Potaknuta sovjetskim zločinima počinjenim u ime ideologije i države, a objavljena prije 60 godina u pariškome Gallimardu, Camusova knjiga izazvala je žestoku filozofsko-etičku i političku polemiku na Zapadu, priskrbivši autoru brojna neprijateljstva i zamjerke na njegovu, kako se tada tumačilo, preoštru kritiku komunizma i drugih sličnih oblika totalitarističke vladavine. Štoviše, teorije nekih suvremenih istraživača toga razdoblja ljudske povijesti nastoje pokazati da je Camusovu tragičnu smrt u automobilskoj nesreći vješto isplanirala i u djelo provela sovjetska tajna služba KGB

KATHM

MANDU

Foto i tekst: Hrvoje Ivančić

Prvi susret s Kathmanduom može izazvati preopterećenje senzora jer mirisi, začini i buka ulice prejaki su za prosječnoga europskog posjetitelja. S jedne strane, uske uličice s drvenim, izrezbarenim balkonima iznad sićušnih trgovina; trgovi kojima dominiraju hinduistički ili budistički hramovi, prenatrpane tržnice voća i povrća te konstantna cirkulacija ljudi, stranaca, vozila, bicikl-rikši. S druge strane, tu su betonske zgrade modernoga doba, smog i prašina, džambo plakati Coca-Cole i turisti koji za sobom povlače neizbježne prosjake. Glavni i najveći grad Nepala centar je kulturnoga, gospodarskoga i noćnoga života zemlje. Kathmandu predstavlja glavno prometno, turističko ali i povijesno središte Nepala pa je tako vrlo posjećen i primamljiv stranim gostima. Smješten na 1 400 metara nadmorske visine u udolini ispred moćnih Himalaja u jednu se ruku učini kao skulptura netaknuta još od srednjega vijeka, dok s druge strane zrači modernim životom i predstavlja još jedan glavni grad zemlje trećega svijeta koja galopira prema svjetlijoj budućnosti. Razlike između bogatih i siromašnih ovdje su ogromne, ali stanovnici Kathmandua zadržali su šarm i dozu ponosa pa je šetnja ulicama sigurnija nego u većini europskih gradova.

Moj se dolazak u Kathmandu bitno razlikuje od dolaska većine posjetitelja koji zuje njegovim drevnim ulicama. Svi su oni dakako stigli zrakoplovom, u vremenu kraćem od jednoga dana, dok je moj put trajao punih pet mjeseci! Pitate se sad: pa kako pet mjeseci, kuda li sam prolazio i što sam radio? Ukratko, putovao sam od Hrvatske do Nepala kopnenim putom prešavši preko deset zemalja, uključujući Iran, Pakistan i Indiju. Punih pet mjeseci trebalo mi je da ugledam smogom okupani Kathmandu.

Takav pustolovni pothvat nije za svakoga, ali ipak ću ga spomenuti. Doduše, spomenut ću samo dio povezan s Kathmanduom.

Dakle, kad sam već bio u indijskome gradu Vranasiju, imao sam dvije solucije: uzeti zrakoplov i odletjeti u Kathmandu za 100 dolara, koliko je i cijena iz glavnoga grada Indije New Delhija, ili za 50 kuna kupiti autobusnu kartu i dva se dana voziti preko nepreglednih brda i loših cesta.

Odlučio sam se dakako za ono zadnje. Kada je u autobus ušla gospođa s dvije kokoši koje su se uneredile, većina se putnika preselila na krov, a ja sam shvatio da je izbor prijevoznoga sredstva bio pravi fijasko. Autobus je na kraju stajao svakome tko se htio povesti, tako da se unutra ugurati nije mogao niti list.

Iako je na karti pisalo „luksuz i turizam“, vožnja s ta dva pojma nije imala nikakve veze. No bez obzira, bio je to doživljaj stoljeća!

Za one manje pustolovna duha, isto kao i za one s manjkom vremena, uvijek postoje zrakoplovi. Za let Zagreb – Kathmandu potrebno je izdvojiti oko 700 eura što, računajući udaljenost, i nije prevelik iznos. No, postoje i letovi za 2 500 eura, pa tko voli nek’ izvoli. Put do Kathmandua ustvari je najskuplji dio cijele priče jer su cijene smještaja i hrane uistinu smiješno niske. Šećući ulicama Kathmandua nisam mogao, a da ne primijetim stotine i stotine pansiona, hotela, privatnih smještaja porazbacanih od predgrađa pa sve do centra.

U svakom od njih nalaze se gosti, što samo potvrđuje turističku opredijeljenost zemlje. Strancima najnapučeniji dio grada četvrt je Thamel u kojoj se često kaže da je turizam nova državna religija. U njoj je sve podređeno posjetiteljima sa zapada, pa su tako i cijene malo više. Noćni klubovi,

prodavaonice alkohola, restorani, suvenirnice, sve to nalazi se u Thamelu iz kojega će oni željni Nepala pobjeći jer ga tu definitivno neće pronaći.

No vratimo se mi na za posjetitelja toliko važne hotele. Čak i u središnjemu dijelu grada nije problem pronaći smještaj za svega 25 kuna. To je najčešće jedna soba s WC-om koji dijeli cijeli kat. Osim toga, sobe su uglavnom čiste i uredne, ali ima i hotela koji nisu obnavljani desetljećima.

Uglavnom se sobe, za one popularno zvane „budget travellers“, kreću od 20 – 50 kuna po noći, dok onima dubljega džepa na raspolaganju stoje luksuzni hoteli za kojih 500 – 1 000 kuna.

No to je nešto najbliže Sheratonu ili Hiltonu! Ono što je između dvije spomenute krajnosti, uvijek pali i daje najbolje rezultate za one zahtjevnije, isto kao i za one siromašnije. Za recimo 100 kuna moguće je dobiti sobu bez mrlje na zidu, s klimatizacijskim uređajem i svim mogućim tehničkim pomagalima poput televizora i telefona. Moja je solucija bila dakako najjeftinija jer mi nije smetalo malo prašine i zajednički WC. Ionako sam trebao samo prespavati, dok sam ostatak dana proveo u istraživanju toga drevnog grada.

Većina kulturnih spomenika Kathmandua upravo je religijske prirode. Utjecaji hinduizma i budizma miješaju se tako da je ponekad teško prepoznati o kojoj se od te dvije tradicije radi.

Prođete li bilo kojom ulicom, začut ćete sićušna zvona hinduističkih hramova ili veliko zvono ispred budističke stupe. Za oko će vam zasigurno zapeti poneki od sadua, odnosno svetih ljudi koji zemljom hodaju bez imovine i dijele blagoslov, a mnogi žive u dubokoj meditaciji. Da bi se osjetilo samo srce Kathmandua, najbolje je mjesto za istraživanje njegova povijesna jezgra i centralni trg Durbar. Samo ime Durbar na nepalskome znači palača jer je upravo na tome mjestu bivši kraljevski dvor okružen mnoštvom hramova i živopisnim zgradama. Na trgu se nalazi Kasthamandap ili kuća od drva po kojoj je Kathmandu dobio ime. Zgrada je prema legendi izgrađena materijalom od samo jednoga drveta, a sigurno je da u njoj nema ni jednoga metalnog dijela.

Iako se centar Kathmandua doima kao veliki otvoreni muzej, on nikako nije lišen životne energije koja struji gradom. Podno hramova stanovnici trguju, nadvikuju se, dogovaraju nove poslove. U podnožju hrama hinduističkoga boga Šive okupljaju se prodavači povrća, a povremeno i ulični brijači, dok u blizini, pored hrama Maju Deval, vozači bicikl-rikši čekaju svoje mušterije ne bi li ih odvezli na željeno mjesto. Ovdje vrijedi spome-

nuti da, ako ste stranac, vozači podižu cijenu što je više moguće jer vi, po njihovim uvjerenjima, imate puno više novaca od njih. Ustvari, takvo je razmišljanje lokalnih stanovnika ispravno jer za-

padnjaci u prosjeku imaju više novaca, ali platiti tri, četiri ili pet puta višu cijenu gura posjetitelja na nivo budale. Međutim, na takve i slične stvari lako se naviknuti i lako je s njima izaći na kraj jer u Kathmanduu nitko nije naporan, napastan ili nepristojan. Ako vam priđe prosjak, a vi ga odbijete, on neće hodati za vama i zanovijetati, što je potpuna suprotnost od turističkih mjesta u susjednoj Indiji gdje su prosjaci uporni i ne ostavljaju posjetitelja dok ne dobiju svoje. Naravno,

oni su siromašni i vrijedi im dati nešto novca, ali zareda li se njih deset, priča poprima drugačije značenje. No, vratimo se mi na glavni trg Kathmandua. Od silnoga broja hramova koji se ovdje nalaze teško je izdvojiti samo poneke, ali opet ih je teško nabrojati sve. Vrijedi spomenuti da je većina hramova posvećena bogu Šivi, jednomu od tri glavna božanstva hinduizma, koji predstavlja razaranje, ali i ponovno rađanje. Jedan je od najposjećenijih svakako hram Jagannath poznat po erotskim rezbarijama koje datiraju iz 16. stoljeća. Tamo se okupljaju mladi, tek vjenčani parovi, a rezbarije su nešto najbliže teškoj pornografiji današnjice.

Najvažniji hinduistički hram Kathmandua i najvažniji u cijelome Nepalu jest Pashupatinath na obalama rijeke Bagmati. Hram je jedno od najvažnijih mjesta štovanja boga Šive uopće pa ga posjećuju i hodočasnici iz susjedne Indije. Šiva je razarač i stvaratelj te se pojavljuje u mnogim formama. Često ga se prikazuje kao bijesnog uništavača, ali ima on i blage inkarnacije kao što su Mahadev i Pashupati – gospodar zvijeri. Kao pastir ljudi i životinja Šiva u obliku Pashupatia pokazuje svoj najsmireniji i najblaži oblik. Pored hrama su zabranjene životinjske žrtve, isto kao što je zabranjeno i nošenje kože. Rijeka Baghmati pored koje je hram smješten sveta je i tamo se vrše kremiranja, odnosno hinduistički pogrebi. Tijela se spaljuju neprestano, što privlači brojne turiste kojima je način pogreba egzotičan

i u najmanju ruku neobičan. Mnogi vade svoje fotoaparate i često se ponašaju neprimjereno. Fotografiranje nije zabranjeno, ali spaljivanje tijela predstavlja obiteljsku tragediju i religijska je ceremonija koja zahtijeva dozu poštovanja.

Kao što smo spomenuli, u Kathmanduu se isprepliću hinduizam i budizam. Velika svetišta egzistiraju jedno pored drugoga, pa tako u neposrednoj blizini Pashupatinatha stoji najveća budistička stupa u Nepalu i jedna od najvećih na svijetu. Mjesto Bodhnat vjerski je centar mnoštva Tibetanaca izbjeglih iz susjedne Kine i predstavlja važan centar očuvanja tibetske kulture.

Baza stupe kružna je oblika oko kojeg cirkuliraju hodočasnici u smjeru kazaljke na satu. Iz središta prema visini izranja stup u obliku bora na kojemu se nalaze Budhine oči. Prve su stupe građene ne bi li sačuvale svete relikvije ili označile mjesto važnoga događaja. Stupe nikad nisu šuplje! Pretpostavlja se da stupa u Bodhnatu sadrži kost koja je nekad pripadala samom Budhi. U podnožje stupe dolaze mnoge životinje, uključujući i pse lutalice, jer im tamo nitko ne smije nauditi. U još jednome važnom budističkom centru, na brdu iznad Kathmandua, popularno je zvan „hram majmuna“. Cijele obitelji tih zaigranih životinja svakodnevno cirkuliraju oko brda do čijega vrha vodi na stotine stepenica. Ime je hra-

ma Swayambhunath i njime također dominira velika stupa pred koju dolazi na tisuće hodočasnika dnevno. Pogled s brda najbolja je panorama Kathmandua, a mnogi dolaze u najraniju zoru ne bi li uživali u izlasku sunca. Većina stranaca u Kathmanduu posjećuje mjesta koja su upravo za njih rezervirana. To su noćni barovi, restorani, klubovi. No, osim toga, Kathmandu ima i svoje drugo, lokalno lice. Postoje u gradu mjesta gdje se okupljaju samo domaći stanovnici i ta mjesta dočaravaju

pravo srce grada. To su većinom stračare od svega nekoliko kvadratnih metara, sa zemljanim podom, u kojima se pije rižino vino (3 kn) i jedu jednostavna jela poput samose (prženo tijesto punjeno krumpirom) ili momo (mesne okruglice u tijestu kuhane na pari). Iako se polumračne prostorije u prvu ruku doimaju pomalo strašno, u njima se sastaju cijele obitelji i stari prijatelji, a atmosfera je krajnje gostoljubiva. U svakome slučaju, vrijedi upoznati sva lica toga drevnog grada.

Heroine pop-arta

Prema definiciji jednog od pop-art pionira Richarda Hamiltona radi se o dopadljivoj, populističkoj, kratkoročnoj, jeftinoj umjetnosti namijenjenoj prvenstveno mladima. Pop-art, umjetnički pravac koji je definitivno obilježio 60-e godine 20. stoljeća uglavnom povezujemo s djelima muških umjetnika. Sa stripovskim stilom Roya Lichtensteina ili s alfom i omegom pokreta Andyjem Warholom i njegovim legendarnim portretima Marilyn Monroe u jarkim bojama. U njihovoj sjeni stvarale su i dokumentirale vrijeme u kojemu su živjele izvrsne umjetnice: Niki de Saint Phalle, Sister Corita Kent, Evelyne Axell, Rosalyn Drexler i mnoge druge. Poput svojih muških kolega glavnu inspiraciju za svoja djela crpe iz komercijalne kulture. Kritiziraju kapitalizam, poslijeratni kult robe kao veliko postignuće i sveopću

površnost potrošačkoga društva. Ne libe se dati osvrt i na tadašnja politička zbivanja poput Vijetnamskoga rata. Stvarale su u još uvijek jasnim okvirima strogo patrijarhalnoga društva. Njihova djela reflektiraju ulogu žene u tadašnjemu društvu. No, skidanjem „korzeta“ slave žensku seksualnost i požudu, fokus je na pin-up djevojkama, koje su sve samo ne čedne i poslušne, već drske i buntovne i spremne djelovati. Njihov stil, kao i stil muških protagonista pop-arta, odražava smisao za humor, ironiju i jednu lakoću pristupu životu koji je i danas prisutan u suvremenoj umjetnosti. Ove žene koje su rušile granice i postavljale nove zaslužuju 15 minuta slave, ako ne i više.

Adrijana Vrtarić

ANA TOT

Pitate se tko je Ana Tot? I ona, svakodnevno. Ako je za vjerovati mami i rodnom listu, rođena je u Osijeku prije 22 godine. Studentica je dvaju osječkih fakulteta, a u slobodno vrijeme uči hebrejski jezik. Oduševljava ju apstraktna umjetnost.

A ja?

Slušala je dosadne pjesme i izmišljala nadimke svim stvarima u stanu. Ostavljala je nepismene poruke na hladnjaku. Loše je glumila da kuži filozofiju. Čula je za sve slikare i pisce koje sam spomenuo. Počela je obožavati životinje. Naučila je imena svih mojih kućnih ljubimaca. Obećala je prati posuđe i prozore.

Nosila je dva broja prevelike cipele. Bila je okorjeli nikotinski ovisnik. Pila je mlijeko s kavom.

U braku smo već 20 godina. Ne sjećam se kako smo počinili tu pogrješku. Imamo dvoje djece. Zaboravio sam kako se zovu.

Mislim da nikada nisam niti znao njihova imena. On je stariji od nje. Valjda. Svira gitaru. Ili bubnjeve. Ona jako sliči majci.

Jučer joj je bio rođendan. Ponekad se izgubi u gradu. Satima bezglavo luta parkom. Trči kroz lišće.

Moj je otac bio slikar. Naivac. Boem. Pijanac i propalica. Dane je provodio na tavanu uz kist i rakiju. Majka je bila krojačica.

Subotom je čistila crkvu.

Sestru nisam stigao upoznati. Ili možda jesam. Rođena je tri minute prije mene. Nije zaplakala.

A ja? Ja samo sanjam neke čudne snove.

Ana Tot

Ines Ignjačić Ines Ignjačić studira psihologiju u Zagrebu. Osim oslikavanja zidova bavi se crtanjem i ilustriranjem, te snimanjem filmova. Trenutno je zaposlena kao novinar i filmski kritičar na web portalu. Voli Arsenovu poeziju, Balaševićevu glazbu, Burtonove filmove i Murakamijeve knjige. Voli vintage haljine, sok od rajčice, kamione, brodove, vlakove, ekstremne sportove i fotografiju.

Ima 25 godina.

Slikanjem se bavi oduvijek, a oslikavanjem zidova zadnje dvije godine.

Sve je počelo kada je zidove svoje tadašnje sobe okrečila u ljubičastu te ih potom oslikala crno-bijelim likovima iz omiljenih filmova. Ljubičasta boja simbolizira umjetnost više nego bilo koja druga, i nalazi se na rubu spektra, baš kao i Ines; živi neuobičajenim životom, a energiju crpi iz najobičnijih svakodnevnih sitnica.

Šetnja kroz 5. Epidaurus festival Peti Epidaurus festival održan je od 26. kolovoza do 24. rujna 2011. Ponudio je vješto i maštovito izabran program. Pod krilaticom “Živjeti s umjetnošću” ovaj je festival postigao prepoznatljivost i omiljenost i u domovini i izvan nje. Lijepo je doživjeti da se turisti ponovno vraćaju i posjećuju događanja na Epidaurusu, uvijek sa zahvalnošću i uz čestitke. Program festivala i ove je godine uključio ponajviše glazbu, likovno izlaganje, stručno predavanje, kao i kazalište i tako objedinio izbor za svaki uzrast i ukus. Svečano otvorenje obilježio je koncert Meri Cetinić uz Klapu FA Linđo. Koncert je bio izuzetno posjećen, a ljubitelji naše glazbe i stiha uživali su u romantičnu i nepogrešivu muziciranju hrvatske dive zabavne glazbe. 28. kolovoza otvorena je izložba splitskoga akademskog umjetnika prepoznatljiva i neobična stila pod imenom Homo ludens (Čovjek koji se igra). Ta likovna prezentacija trajala je tijekom cijeloga festivala.

Umjetnik Mikulić donio nam je u Konavle svoj suvremeni govor art bruta i njemačkoga ekspresionizma, ali sa snažnim utjecajem podneblja odakle potječe, sa zagorskim motivima i medit-

eranskim ugođajem. Njegova djela rese alkari, mornari, umorne bake, težački život, kapetani, brodovi, nostalgija. Oni se kreću zamišljenim putanjama. Nakon izložbe uslijedio je glasovirski recital mlade Stefani Grbić. Ovdje se Epidaurus festival opet založio za promoviranje mladih glazbenika, poglavito iz svojega kraja. Stefani je izvela djela Bacha, Beethovena i Chopina, čime nam je predstavila svoj diplomski program. 31. kolovoza održan je koncert koji slavi poznatoga Cavtačanina, tenora Tina Pattieru (1890.

– 1966.). Reminiscencija na pjevača kojim se ponosimo prepoznatljivi je amblem Epidaurus festivala. Ove godine večer je slavila impozantne obljetnice Franza Liszta i Gustava Mahlera, u krasnome tumačenju hrvatske mezzosopranistice Katje Markotić uz glasovirski doprinos A. Cesara koji nam se predstavio fascinantnim virtuozitetom sa svjetskih koncertnih podija. Franzu Lisztu 200 je godina od rođenja, a Gustavu Mahleru 100 godina od preminuća. Izvedena su tako zahtjevna djela njemačkoga Lieda, ciklusi pjesama obaju slavljeničkih velikana. Rujanski opus koncerata počeo je nastupom glasovirskoga

dua Pas de deux s pijanistima Silvijom Maserati i Diegom Terrenijem. Taj nas je duo prošetao kroz salonsku glazbu Europe i SAD-a u djelima Barbera, Beach, Gottschalka i Moskowskog.

Sjajno dvojezično izlaganje na predavanju uz koncert održao je predsjednik Društva glazbenih hrvatskih teoretičara, prof.Tihomir Petrović. Dao nam je potku u skladalačkome i teorijskome znanju smatrajući da je za kvalitetno i smisleno slušanje glazbe potrebno i obrazovanje. Gost večeri bio je hrvatski mladi skladatelj Vladimir Bodegrajac, koji je na glasoviru izvodio svoja djela i predstavio nam svoj novi nosač zvuka. Vrhunac festivala svakako je bio mjuzikl za djecu i odrasle, i to poznata Ćopićeva Ježeva kućica čiju glazbu potpisuje Hrvoje Hegedušić. Predstava je 16. rujna izvedena pred mnogobrojnom publikom ispred prekrasnoga zdanja franjevačkoga samostana sv. Vlaha u Pridvorju, u realizaciji Kazališta Smješko iz Zagreba. Isti kazališni ansambl podario je sljedeći dan predstavu za mališane u Čilipima pred župnom crkvom sv. Nikole. Tu monopredstavu izveo je na dirljiv način akademski glumac Hrvoje Zalar, približivši se dječjemu razmišljanju i upoznavši ih s prometnim znakovima s kojima se svakodnevno susreću. Ukazao je na opasnost koja vreba na svakome uglu i na učinkovit način utkao u njihovu svijest važnost poštivanja znakova i pravilna ponašanja na cesti.

Predstava je bila poklon najmanjim stanovnicima naše županije na nagovor umjetničke direktorice festivala, pijanistice Ivane Marije Vidović, a na veliku radost ravnateljice Dječjega vrtića Konavle

gđe Jadranke Trojanović i mnoštva razveseljene djece kojima je predstava bila namijenjena.

Posljednja tri koncerta pokazala su visok domet muziciranja. Na koncertu 23. rujna nastupio je ugledni hrvatski klarinetist Mihael Paar uz glasovirsku pratnju Ivana Pernickog. Ta dva rođena Zagrepčanina povezao je upravo Epidaurus festival i nadamo se da će njihova suradnja uspješno potrajati. Izveli su djela Danzija, Kovácsa, Magnanija, Poulenca i Rosenblatta.

23. rujna uzvisio je Franza Liszta na pijedestal koji zaslužuje. Sudjelovali su mladi hrvatski glazbenici, Dubrovčanin Ivan Violić te Ivan Pernicki i Trio Querelle iz Zagreba. Hommage 200. obljetnici rođenja tom je karizmatičnomu skladatelju odao veliko priznanje na dostojan način. Finalni koncert pod nazivom Ave Marija za Cavtat održan je 24. rujna u divnome interijeru cavtatske crkve Gospe od Snijega. Nastupio je talijanski sastav iz Barija Mezzotono.

To je vokalna skupina sastavljena od soprana, mezzosoprana, tenora, baritona i basa. Poznata skupina oduševila nas je svojim besprijekornim vještinama pjevanja,vokalnim oponašanjem brojnih zvukova i instrumenata i nepogrešivom intonacijom. Uistinu su zazvučali kao mali orkestar bez instrumenata. Vrhunac večeri bila je Schubertova Ave Marija koja je donijela poruku da se vidimo uskoro u prelijepome Cavtatu.

Sastavila: Franica Vidović – Krampus Fotografije: Miho Skvrce i Filip Filipović

Vrhunski skandinavski kriminalistički roman visoke književne vrijednosti koji propituje ljudskost u svijetu u kojemu živimo.

Lijepi mali park u tihom finskom gradiću Forshälla postaje mjesto zločina kada se u njemu otkrije tijelo brutalno ubijene žene. Slučaj je povjeren načelniku policije, uspješnom istražitelju Haraldu Lindmarku. Lindmark jedva da započinje istragu kad se dogodi i drugo ubojstvo. Je li idilična Forshälla na udaru serijskog ubojice?

Torsten Pettersson rođen je 1955. u Turku u Finskoj. Godine 1990. seli se u Švedsku gdje počinje predavati književnost na Sveučilištu u Uppsali. Napisao je niz kratkih priča i nekoliko zbirki poezije. Njegov prvi roman Alfabetist nagrađen je te je izazvao popriličan interes u inozemstvu, a prava su prodana u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Češkoj. Alfabetist je prvi dio trilogije o istražitelju Lindmarku, drugi je dio objavljen 2010., a treći se očekuje.

Pettersson je primijenio zanimljiv i za ovaj žanr neobičan narativni postupak. U romanu se izmjenjuju poglavlja s različitim pripovjedačima – svaki lik priča svoju verziju priče – čime je ostvarena višestruka perspektiva. Na taj je način istina relativizirana i postignut je dublji uvid u psihologiju svih likova, njihovih sudbina i onoga što ih motivira. „Uvjerljivo i zastrašujuće. Na samom početku Pettersson zgrabi čitatelja i uvuče ga u svoj prijeteći, hipnotički svijet. Jezik mu je britak i ništa ne prepušta slučaju osim čitatelja koji je nemoćan u iščekivanju onoga što će se dogoditi.”

Jury

lumen

129,00 kn

Kad je Torsten Pettersson završio pisanje svojega prvog romana, stavio ga u omotnicu i poslao, nitko nije mogao pretpostaviti da je ovaj ugledni pjesnik i profesor književnosti odlučio postati pisac kriminalističkih romana.

Nakon što su primili rukopis, čak ni Petterssonov izdavač Söderstorm nije znao identitet pisca koji mu je rukopis poslao anonimno. Rukopis je osvojio srebrnu medalju na Söderstormovu natječaju za kriminalistički roman.

Povjerenstvo je nagradilo roman usporedivši ga s najboljim djelima toga žanra u švedskoj književnosti, s vješto konstruiranom fabulom, jedinstvenim pripovjedačkim glasom i autentičnim uvidom u svijest serijskog ubojice.

AlfAbetist je roman koji počinje kao uobičajeni triler, ali se vrlo brzo pretvara u ozbiljnu studiju ljudske prirode i ljudskog uma.

Elma Velić Ne volim da pišem o sebi, jer obično napišem dobre stvari. Ali biografije tome i služe. Ime sam dobila odmah po rodjenju, i nisam ga od tada mijenjala. Znači nosim ga već 25 godina. Rodjena sam u Bihaću, ali živim u Bosanskoj Krupi. Taj mali gradić je moja najveća inspiracija, najveći i prijatelj i neprijatelj, i najdraži grad. Pišem od malena, ali nikad nisam bila svjesna svojih radova. Tek odnedavno sam shvatila da umijem i da napišem nešto što bi neko mogao pročitati, i to me učinilo sretnom. Od tada to mi je i jedina želja i strast, da pišem. Učestvovala sam na Euroorijentacijama 2009 i 2010 i uvrštena sam u zbirku Euroorijentacije za obje godine.

Uvrštena sam i u zbornike u sklopu Novosarajevskih susreta 2010 i 2011 godine. Objavila sam svoju prvu knjigu ove godine, u izdanju KNS-a, u sklopu Novosarajevskih susreta, gdje sam osvojila nagradu za najboljeg mladog autora i prvu knjigu. Nemam hobija niti omiljenih stvari, jer volim sve probati i u svemu učestvovati. No, kad pišem, osjećam da nema nikoga na svijetu osim mene,mojih misli i riječi, mojih priča, i samo tada mogu reći da nemam briga, problema niti bola. Toliko o osobi koja ne voli pričati o sebi.

Zaborav Zaborav je najteže zaboraviti. Sjetim se ponekad, da sam rekla da ću te zaboraviti, pa stisnem oči, obrazima i čelom, i zaboravljam te polako. Ali uvijek se vratiš.

I onda odlučim da ću te sutra zaboraviti.

I nekad, samo nekad, kad imam nešto da radim, i kad zaboravim da moram zaboravljati, smetnem te s uma, i kao da živim. Al onda opet, neko se pojavi sličan tebi, i moj zaborav se opet vrati.

Sinoć sam te zaboravljala skoro cijelu noć. Gledala sam u strop, i našla malu točkicu, gore visoko, jedva vidljivu, ali imala je tvoj oblik lica, iz profila. Čudila sam se u početku, ali onda sam ispričala zaboravu zašto ti je nos tako kriv, usne toliko oble i kosa tako složena.

Zaboravila sam te bila i juče, na kratko, u toku dana, dok sam mislila o sutra i o obavezama, i onda sam te se sjetila, sjeckajući uspomene na dva dijela, u sjećanje i zaborav.

Kudila sam opet zaborav, a on se izvinjavao i izvinjavao.

Danas sam te isto bila zaboravila, i kao dijete , sretna, ostavila sam i svoju torbu, kraj one fontane, da leži zaboravljena. Kad sam došla kući, sjela sam za stol, i upitala zaborav šta sam zaboravila. Tebe je prvo spomenuo, a onda torbu, i užurbano sam otrčala do fontane, da te nađem, ali samo sam torbu pronašla.

Tužna, uzela sam torbu, te zamolila zaborav da te smetne negdje, te da mi javi kad to uradi.

I evo, bas sam bila zaboravila da sam ga to zamolila te sam sjela da ti napišem nešto, da vidiš da te zaboravljam.

Ovaj put mislim da sam uspjela.

Elma Velić

Nikola Tesla Svi znamo za filmski serijal Ratovi zvijezda, a većina nas je sve i pogledala. Svidjeli se nama ti filmovi ili ne, oni su postali dijelom opće kulture.

Cijela svemirska tematika filmova prožeta je mnoštvom nezamislive tehnologije koja je nastala kao plod mašte vrhunskoga redatelja. Takvi filmovi rasplamsavaju ljudsku maštu do te mjere da zbog njih djeca odlučuju jednoga dana postati znanstvenici i inženjeri. Jedini problem u toj odluci jest taj da je mašta i želja jedno, a gomila dosadnih, teških i kompliciranih zadataka iz matematike, fizike i drugih znanstvenih predmeta kako bi se steklo potrebno znanje nešto sasvim drugo.

Da bi osoba postala inženjer takvoga kapaciteta da može smisliti i izumiti nešto korisno

Općenito o Tesli:

te tako pridonijeti čovječanstvu, potreban je dugačak i naporan put pun muke i odricanja na kojemu mnogi posustanu. Ipak, Nikola Tesla bio je čovjek koji je taj put prelazio s lakoćom.

Jedna od njegovih mnogobrojnih izreka govori upravo o tome: Čovjek je stvoren da radi, da trpi i da se bori. Tko tako ne čini, mora propadati. Njegova genijalnost redovito je prelazila granice poimanja prosječnih ljudi, a kombinacija njegova znanja i genijalnosti s njegovom neograničenom maštom i sposobnošću stvaranja novih ideja rezultirala je stvaranjem mnogobrojnih revolucionarnih izuma koji su bili nekoliko generacija ispred njegova vremena, a danas su, više od 60 godina poslije njegove smrti, mnogi od njih sastavni dijelovi

moderne tehnologije kojom se koristimo. Iako je široj populaciji poznat prvenstveno zbog svojih znanstvenih postignuća i mnogobrojnih izuma, Nikola Tesla bio je zanimljiva ličnost zbog cjelokupnoga pogleda na život, načina razmišljanja o mnogim stvarima i načina na koji je živio. Čitav njegov život prožet je mnogim zanimljivostima i anegdotama te nekakvom simbolikom koja nas fascinira jednako koliko i njegova postignuća.

Ako malo proučimo Teslin život i razmišljanja koja su ga pratila tijekom njegova stvaralaštva, dolazimo do zaključka da je to osoba od koje se mnogo može naučiti, a stvari za koje se on zalagao i o kojima je govorio čitav svoj život svatko bi od nas mogao primijeniti na sebi u svrhu kvalitetnijega življenja.

pet, u padu s konja koji je bio u vlasništvu Nikola Tesla rođen je u noći s 9. na 10. srpnja obitelji. Za svojega pokojnog brata Danu Tesla 1856. godine u Smiljanu, malome mjestu u je uvijek govorio kako je bio strahovito inteliLici, pokraj grada Gospića. Legenda kaže da gentan i nadaren za matematiku, te je upravo je rođen točno u ponoć u trenutku sijevan- njegova rana smrt potaknula mladoga Nikolu ja snažnih munja. Iako postoje konstantne na putu da postane inženjer koji će jednoga rasprave o Teslinoj nacionalnosti i podrijetlu, dana promijeniti svijet. Sam Tesla govorio je najobjektivnije bi bilo jednostavno citirati od- da mu je, upravo zato što je obitelj Danu smagovor samoga Tesle na jedno pitanje takve trala genijem, smrt brata do kraja života usaprirode u kojemu je rekao da se jednako pono- dila potrebu da svojim roditeljima nadomjesti si svojim srpskim podrijetlom, kao i hrvatskom krivicu i tugu što je osjećao jer je on preživio, domovinom, dok za svoje prezime sam kaže a ne njegov stariji brat. Tako je jednom izjakako ga je dobio od djeda kojega je zbog is- vio: Sve vrijedno što sam učinio, samo je još turenih prednjih zubiju tako prozvao narod, više podsjećalo moje roditelje na gubitak koji prema tesli, alatki kojom se obrađuje drvo. Nje- su pretrpjeli, tako da sam odrastao s vrlo malo gov otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a povjerenja u sebe. Njegova najranija motivacimajka Georgina (zvana Đuka) kućanica. Imao ja bila je da svojim radom i trudom postane paje tri sestre, Milku, Angelinu i Maricu te stari- metan i sposoban poput svojega brata. Još od jega brata Danu, koji je poginuo u dvanaestoj najranijih dana isticao se sposobnošću koja godini života, kada je malome Nikoli bilo samo je bila temelj njegovih kasnijih tehnoloških

postignuća. Naime, bio je sposoban u glavi vizualizirati situacije, ljude i predmete toliko snažno i detaljno da ponekad niti sam ne bi bio siguran što je stvarnost, a što vizija. Tako je ponekad znao staviti ruku ispred očiju samo da se uvjeri je li neka scena koju vidi samo vizija u njegovoj glavi ili stvarnost.

Neki nagađaju kako su se Tesli ti bljeskovi priviđenja počeli pojavljivati nakon što je još kao dijete tijekom igre pao s krova obiteljske staje i udario u glavu.

Neki tvrde da je Tesla, kako je još od malih nogu bio kreativan i pun ideja, s krova staje pao zato što je pokušao držanjem otvorena kišobrana u ruci blago sletjeti s krova staje. Kasnije je tu neobičnu sposobnost pokušao objasniti sljedećim riječima: Po meni, priviđenja su bila dio refleksnog djelovanja mozga, pod nekim izuzetnim utjecajem. Definitivno se nije radilo o halucinacijama. Evo kako je to bilo: pretpostavimo da sam bio na sahrani ili nekom sličnom događaju. Noćima poslije toga, kada se sve smiri, žive slike tih prizora bi se pojavljivale pred mojim očima i ostajale, uprkos svim naporima koje sam činio da prestanu. Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih. Do smrti njegova brata obitelj živi u maloj kućici u Smiljanu, pored pravoslavne crkve u kojoj je otac Milutin bio svećenik. Kućica u kojoj je obitelj Tesla živjela bila je okružena prirodom, s malim brojem susjeda na velikim razmacima. Otac Milutin bio je vlasnik zavidnoga broja knjiga, među kojima je bio velik broj svjetski poznatih pisaca. Mnogo knjiga bilo je na stranome jeziku. Kako je bio okružen knjigama i prirodom, Teslin

hobi od najranije dobi postaje čitanje i igranje u prirodi, što ga je potaklo na razmišljanje o svijetu i o tome kako svijet funkcionira, te kako bi ga se moglo unaprijediti, učiniti pogodnijim za život. Ubrzo nakon Danine smrti obitelj se seli u Gospić.

Nikola se iz osnovne škole u Smiljanu premješta u osnovnu školu u Gospiću, gdje se po prvi puta susreće s velikim brojem djece svoje dobi. Kako je u Smiljanu bio naviknut na izolaciju i samoću, nagli ulazak u takvu okolinu negativno utječe na Teslu kojega novonastala situacija deprimira, zbog čega se još više povlači u sebe i u čitanje u kojemu pronalazi bijeg iz svakodnevice. Takvim će načinom živjeti jedan dio osnovne škole dok se ne navikne na novu okolinu. Kako u osnovnoj školi u Gospiću dobiva prirodoslovne predmete, tako se i u mladome Tesli razvija interes za znanost, a posebno za fiziku. Učenje je osnovnih pravila fizike vjerojatno bilo samo nastavak, ili na neki način nadogradnja njegovih uobičajenih razmišljanja o svijetu u kojemu živimo, a kojima se bavio u slobodno vrijeme od rane mladosti. Zbog upoznavanja s fizikom Tesla shvaća da želi postati inženjer i donosi odluku da će to biti njegov životni poziv, što se uvelike suprotstavljalo željama njegova oca da postane svećenikom, za što ga je otac smatrao predodređenim.

Međutim, Teslin je otac popustio u svojim željama kada je njegov sin obolio od kolere. U tim trenucima otac mu obećaje da će ga, ukoliko preživi, pustiti da ode studirati na poznatoj Politehničkoj školi u Grazu.

U osnovnoj je školi Tesla bio izuzetno uspješan, kao i u srednjoj, realnoj gimnaziji u Karlo-

vcu, koju završava u dobi od samo 17 godina, 1873. godine.

Nakon toga odlazi na godinu dana živjeti u planinama da se oporavi od kolere, zbog koje je izbjegnuo i služenje vojsci.

Poslije jednogodišnje pauze, 1875. godine, Tesla po dogovoru s ocem odlazi u Graz studirati elektrotehniku. Profesor fizike na fakultetu Tesli pokazuje novi Gramov stroj. Kada je primijetio snažno iskrenje na komutatoru stroja, uređaju koji je mijenjao smjer struje, Tesla je spomenuo profesoru kako stroj zbog toga smatra nesavršenim. Tada mu je rekao da je moguće napraviti stroj koji mijenja smjer struje bez komutatora. Profesor ga je tada ismijao nakon što je poslušao Teslin prijedlog. Međutim, Tesla je toga dana shvatio kako rješenje takvoga problema leži u izmjeničnoj struji, struji koja mijenja smjer te se na taj način uz veoma male gubitke može prenijeti na velike udaljenosti.

Nije tada još znao kako bi takav stroj funkcionirao, ali je znao da ga je moguće stvoriti. Od toga dana Tesla postaje opsjednut tom idejom, da bi nakon četiri godine, u dobi od samo 26 godina, dobio ideju za elektromotor, stroj koji pretvara električnu energiju u mehanički rad i koji je danas sastavni dio gotovo svih kućanskih uređaja i električnih aparata. Ideja za elektromotor osvanula je u jednom od njegovih mnogobrojnih bljeskova vizije, kada je u glavi zamislio čitav stroj sa svim dijelovima i najmanjim detaljima. Trenutak inspiracije došao mu je četiri godine poslije razgovora s profesorom, tijekom jedne šetnje parkom u Budimpešti s prijateljem, a obilježio ga je tako što je shemu elektromotora nacrtao štapom u pijesku na podu

parka. Nakon šest godina patentirat će ga u Americi. Još jedna zanimljivost vezana za Teslino razdoblje života u Grazu jest ta da se je tijekom studija upoznao s Voltaireovim djelima koja su ga se toliko dojmila da ih je ubrzo sve pročitao, a navodno ih je i naučio napamet.

Na trećoj godini Tesla prekida studij. Razdoblje od šest mjeseci 1878. godine, kada je prekinuo studij, poznato je kao ‘’crna rupa’’ u Teslinome životu.

Nitko nema točne dokaze niti se sa sigurnošću može reći što se događalo u tome razdoblju te zbog čega je uspješan student tehnike na fakultetu odlučio naposljetku i prekinuti studij i sve kontakte sa svojom obitelji. Međutim, glasine kažu da je Tesla tada započeo s porocima i razvratničkim životom.

Alkohol i kockanje tada su mu postali svakodnevica na koju je trošio novac namijenjen za studij. Vjerojatno se zbog toga i posvađao s ocem koji je odlučio prestati financirati Teslu, što ga je nagnalo da odustane od fakulteta i pronađe posao. U tih šest mjeseci života posvađao se s ocem, prekinuo studij i svaki kontakt s obitelji.

Mnogi misle da je Tesla, inače poznat po disciplini te zdravome životu, upravo u tih šest mjeseci proživio i iskusio sve ‘’čari’’ mladenačkoga života, zbog čega se kasnije mogao potpune koncentracije posvetiti drugim interesima u životu, onima koji su ga i proslavili kao genija.

Zbog odustajanja od fakulteta i problema s financijama, Tesla se 1879. godine zapošljava kao pomoćni inženjer u jednome tehničkom poduzeću u Mariboru. 1880. godine Tesla na nagovor svojega oca ponovno kreće na studij, ovaj put na

sveučilište u Pragu. Međutim, nakon manje od godinu dana provedenih u Pragu Tesli umire otac i zbog manjka financijskih sredstava primoran je ponovno napustiti fakultet. 1881. godine odlazi u Budimpeštu i zapošljava se u Centralnoj pošti u Budimpešti te radi pod okriljem poznatoga mađarskog izumitelja Tivadara Puskása koji je izumio telefon. Na tom je radnom mjestu na početku radio kao crtač te je priključivao telefone po kućama. Međutim, u kratkome razdoblju savladao je sve zahtjeve svojega posla i u roku od godinu dana postao glavni inženjer, a kasnije i glavni operater telefonskoga sustava u Budimpešti. U tome razdoblju izumio je i uređaj za pojačanje glasa u telefonskoj slušalici. Godinu dana poslije, tijekom već spomenute šetnje parkom, smišlja ideju za elektromotor i ucrtava shemu uređaja štapom u pijesak u parku. Za taj događaj sam Tesla kaže: Razgovarao sam s prijateljem i recitirao poeziju.

U to vrijeme znao sam cijele knjige napamet. Jedna od njih bila je Goetheov ‘’Faust’’. Recitirao sam jedan naročito inspirativan odlomak, i dok se sunce spuštalo, pred očima mi se ukazao odgovor. Kleknuo sam i na zemlji štapom nacrtao dijagram, koji ću šest godina kasnije pokazati pred Američkim udruženjem elektroinženjera.

Slike koje su mi se prikazale bile su neobično oštre, jasne i imale su čvrstinu metala.

1882. godine Tesla se iz Budimpešte seli u Pariz, gdje se zapošljava u europskoj podružnici velike tvrtke američkoga izumitelja Thomasa Edisona Continental Edison i radi za direktora Charlesa Batchelora, engleskoga

inženjera. Tvrtka ga od tamo šalje na rad u Strasbourg kako bi tamo radio na unapređenju dinamostrojeva i drugih uređaja tvrtke koji su dolazili s druge strane oceana kao produkt rada Thomasa Edisona. Ubrzo je Tesla dobio u tvrtci ugled stručnjaka koji zna otkloniti kvar na svakoj električnoj centrali u kratkome vremenu. Godinu poslije sastavlja točan nacrt za motor s izmjeničnom strujom bez komutatora, poznati elektromotor. Međutim, u Europi ne uspijeva dobiti patent za svoj nacrt jer nitko ne doživljava uređaj kao veliko otkriće. Radi toga ga savjetuju da pokuša svoje ideje progurati u Americi i iz toga razloga 1884. godine Tesla odlazi u New York.

Nakon prekooceanskoga putovanja Tesla dolazi u Ameriku sa samo 4 centa i pismom preporuke svojega bivšeg šefa Charlesa Batchelora, u kojemu Batchelor preporučuje mladoga izumitelja Edisonu, između ostaloga, sljedećim riječima: Poznajem dva velika čovjeka, jedan ste Vi, a drugi je ovaj mladić. Prema nekim izvorima Tesla je navodno bio odbijen na razgovoru za posao s Edisonom, jer je na razgovoru uglavnom govorio o izmjeničnoj struji o kojoj američki izumitelj nije znao ništa. Dapače, nije niti želio znati jer se ta ideja kosila s njegovom idejom istosmjerne struje koja je bila pokretač čitave njegove industrije. No u tome je trenutku do Edisona dotrčao zadihani dječak koji mu je rekao da se pokvarila razvodna kutija na uglu ulica Pearl i Nassau.

Tada je Edison upitao Teslu zna li popraviti brodsku centralu.

Nakon dobro odrađenoga posla Tesla dobiva posao u Edisonovoj tvrtci Edison MachineWorks i tada dva povijesna

izumitelja i genija započinju svoju suradnju. Kako se u veoma kratkome roku pokazao kao kvalitetan zaposlenik i stručnjak u svojemu poslu, Edison mu je ubrzo ponudio 50.000 dolara (koji su u današnjoj vrijednosti, prilagođenoj inflaciji, ekvivalentni 1,1 milijunu dolara) da napravi remont dinama u njegovim centralama, za koje je Tesla tvrdio da su veoma neefikasni. Nekoliko mjeseci kasnije, poslije odrađenoga posla, Tesla je zatražio isplatu svojega honorara, na što mu je Edison s podsmijehom odgovorio: Gospodine Tesla, kada postanete Amerikanac, shvatit ćete naš američki humor. Nakon odbijenoga honorara Tesla traži povišicu s 18 dolara na tjedan, kolika mu je bila plaća, na 25 dolara. Nakon što je i taj zahtjev odbijen, odmah daje otkaz.

1885. godine osniva svoju vlastitu tvrtku Tesla Electric Light & Manufacturing koja se bavi proizvodnjom i usavršavanjem sustava osvijetljenja lučnom rasvjetom. U ožujku iste godine

prijavljuje svoj prvi patent, novu vrstu lučnih sijalica s karbonskim elektrodama. Ipak, tvrtka se zbog loša poslovanja zatvara te Tesla od 1886. do 1887. godine neko vrijeme živi od kopanja kanala. U tome razdoblju upoznao je drugoga uglednog fizičara Williama A. Anthonyja koji je bio direktor Western Uniona za Europu. Kako su se dotičnome svidjele Tesline ideje, on mu odlučuje pomoći te s njegovim ugledom Tesla uspijeva prikupiti dovoljno sredstava za otvaranje vlastitoga laboratorija u New Yorku. Njegova tvrtka počinje ponovno raditi u travnju 1887. godine s početnim kapitalom od nekoliko stotina tisuća dolara. Iste godine napokon provodi u stvarnost svoj dugoročni san i sastavlja svoj prvi, potpuno funkcionalni indukcijski motor. Za svoj veliki izum, kao i niz drugih otkrića nastalih kao rezultat rada laboratorija, dobiva patent nakon demonstracije američkome udruženju elektroinženjera.

Tada dobiva preko 40 patenata

za svoj sustav motora, transformatora i generatora koji su služili za prijenos električne energije pomoću izmjenične struje. Tada se Tesla upoznaje sa Georgeom Westinghouseom, američkim investitorom i izumiteljem, poznatome po otkriću zračnih kočnica za vlakove.

Dvojica izumitelja razgovarali su o svojim idejama, a Westinghouseu se odmah svidjela Teslina ideja prenošenja električne energije na velike udaljenosti korištenjem sustava izmjenične struje. Westinghouse je u tome prepoznao budućnost primjene električne energije koja je tada bila tek u začetku i to u potpunosti pod monopolom Thomasa Edisona i njegovim generatorima direktne struje. Westinghouse će uskoro pokucati na vrata Teslina laboratorija s unosnom ponudom. Kotaćić se počeo okretati, njihova je suradnja započela intenzivno, a jednako se tako spremala i bura događanja u koju će se uključiti tada najmoćniji i najbogatiji ljudi u Americi.

‘’Rat struja’’ ili poznati “War of currents”:

Mnogo ljudi čulo je za izraz “War of currents”, međutim, gotovo većina ne zna ništa o događaju pod tim imenom, osim da je jedan od njihovih sudionika bio i Nikola Tesla. ‘’Rat struja’’ krenuo je zato što je američki izumitelj Westinghouse jedini prepoznao potencijal u Teslinim izumima.

Naime, u to doba, kada je industrijska revolucija krenula s punim zamahom i kada je cijeli

svijet počela zahvaćati ogromna navala dotada neviđene tehnologije, kućanstva su počela dobivati potrebu za strujom i električnom energijom, kako bi za osvijetljenje koristili lampe umjesto svijeća, kako bi mogli početi paliti svoje prve kućanske aparate i olakšati si mnogobrojne kućanske poslove. Jedna osoba već je uvodila električnu energiju u kućanstva, i svaki vat potrošene struje dobro je naplaćivala.

Thomas Edison i njegova tvrtka proizvodili su i isporučivali električnu energiju pomoću svojih generatora. Međutim, ti generatori bili su veoma neefikasni. Da bi se direktna struja

prevela na veću udaljenost, bili su potrebni debeli kablovi i centrale na svakih nekoliko kilometara koje su nadoknađivale gubitke izgubljene u kablovima.

Teslin sustav naizmjenične struje mogao je prenijeti električnu energiju na jednaku pa i veću udaljenost s mnogo tanjim žicama i bez ikakvih velikih, skupocjenih centrala na svakih nekoliko kilometara. Westinghouse je to shvatio i prepoznao u tome priliku da preuzme od Edisona monopol nad kraljevstvom električne energije i još ga znatno proširi – efikasnije te s mnogo manje troškova.

Nakon kratkoga razgovora Westinghouse je Tesli ponudio ugovor prema kojemu bi Tesla trebao dobiti 2,5 dolara od svake jedinice konjske snage struje koju će proizvesti sustav izmjenične struje iz Westinghouseove tvrtke. To je bio dogovor koji bi tada Teslu učinio najbogatijim čovjekom na planetu, a ako danas preračunamo tih 2,5 dolara za svaku jedinicu konjske snage koju proizvede sustav naizmjenične struje u cijelome svijetu, dolazimo do vrijednosti od preko 7 milijardi dolara u vrlo kratkome razdoblju. Ipak, u cijelu su se priču uključili i ljudi kojima takav dogovor nikako nije odgovarao.

Na prvome mjestu Thomas Edison čija je tvrtka proizvodila već postojeći sustav direktne struje i koja se upravo našla u opasnosti od gubljenja svojega glavnog izvora zarade. Tu je također bio i bogati američki bankar J. P. Morgan kojemu je profit bio na prvome mjestu.

Nije ga zanimalo koji se sustav prenošenja električne energije upotrebljava, dokle god on ima kontrolu nad tim sustavom. A tada je imao kontrolu nad proizvodima Edisonove kompanije

i naplaćivao potrošnju struje u svim kućanstvima koja su je koristila. Rat je otpočeo punom snagom, a Westinghouse i Tesla su ga polako, ali sigurno dobivali. Jedan od najvećih udaraca na Edisonovu kompaniju (koja je tada posredstvom J. P. Morgana već postala General Electric, danas jedna od 10 najmoćnijih kompanija u svijetu) bio je kada su zbog puno manje cijene Westinghouse i Tesla dobili posao osvijetljavanja Svjetskoga sajma u Chicagu 1893. godine. Njihova cijena za postavljanje rasvjete na sajam

bila je pola milijuna dolara, dok je General Electric tražio cijeli milijun. Takvu cijenu mogli su si dozvoliti upravo zahvaljujući jeftinijoj i ekonomičnijoj potrošnji energije koju je pružao njihov sustav. Edison se pokušao suprotstaviti Tesli i Westinghouseu taktikom zastrašivanja, no bezuspješno. Njegov je glavni argument i sadržaj njegove reklamne kampanje protiv Tesle i Westinghousea bio taj da naizmjenična struja u dodiru sa živim organizmima razara tkivo. Pokušao je zaplašiti nar-

od pričama o ubojitosti Westinghouseove struje. Išao je toliko daleko da je pred publikom uključivao mačke i pse na izvor naizmjenične struje s pratećom izjavom: Gledajte što će se dogoditi ovim životinjama kada pustim naizmjeničnu struju kroz njih. Sa svojim argumentima o opasnosti takve struje pokušao je i predložiti da se u državi New York ograniči razina dozvoljene naizmjenične struje na 800 volti, što bi je učinilo izuzetno nepraktičnom. Taj je prijedlog odbijen. Zanimljiva je i činjenica da je kao rezultat Edisonovih pokušaja da zaplaši ljude od korištenja naizmjenične struje nastala električna stolica. Prvu električnu stolicu izumili su Harold P. Brown i Arthur Kennelly, koji su obojica prije bili zaposlenici Edisonove kompanije i koji su također sudjelovali u Edisonovim pokušajima dokazivanja razornosti naizmjenične struje, te su tako i došli na ideju stvaranja ovoga ubojitog izuma koji je američki zakonodavni sustav ubrzo prihvatio kao jedan od načina kažnjavanja

kriminalaca. Jedan od najmisterioznijih događaja vezanih za ‘’Rat struja’’ jest požar koji je izbio u Teslinome laboratoriju u ulici Houston u New Yorku 1895. godine, u koji je Tesla uselio četiri godine ranije. Tesla se u taj laboratorij preselio 1891. godine i on je bio njegovo glavno mjesto za provođenje eksperimenata i istraživanja. Razlozi zbog kojih je izbio požar obavijeni su velom tajni i nitko ne zna detalje vezane za taj događaj.

Međutim, kako su sva Teslina oprema i rad uništeni u jednoj noći, mnogi sumnju bacaju upravo na njegove protivnike u ideji provođenja naizmjenične struje. Kako su svi Edisonovi pokušaji bili uzaludni, u pomoć mu je priskočio bogatiji i moćniji partner J. P. Morgan, koji je potegnuo svoje veze i iskoristio svoj ugled među investitorima na Wall Streetu te proširio glasine da je Westinghouseova tvrtka blizu propadanja te jako nestabilna za ulaganje. To je u kratkome roku otjeralo svu financijsku pripomoć od Westinghouseove kompanije i dove-

lo je na rub bankrota. Tada je, u trenucima očaja, Westinghouse objasnio Tesli da je jedino što može spasiti njegovu tvrtku od propadanja micanje klauzule iz njihova međusobnog ugovora o isplaćivanju Tesle za svaku konjsku snagu potrošene struje, koja je Westinghouseu postala preveliki teret. Tesla ga je saslušao i iz zahvalnosti što je imao povjerenja u njega kada nitko nije, te uz Westinghouseovo obećanje da će svijetu pružiti njegov izum, poderao oba primjerka potpisanoga ugovora i time propustio priliku postati najbogatiji čovjek na svijetu, a možda i najbogatiji čovjek koji je ikada živio.

Svojom je odlukom pobijedio u ‘’Ratu struja’’. Ipak, također je poražen u borbi za svijet kakvim ga je htio napraviti, lakšim za život. Jer svijet je dobio Teslinu naizmjeničnu struju, ali ne onako kako je Tesla to htio – besplatno. Westinghouse je u kratkome roku ubrao plodove brzoga rasta svoje kompanije.

Tesla od toga nije dobio ništa, pa čak ni slavu ni zasluge.

Tesla poslije ’’Rata struja’’:

Poslije višegodišnje avanture u partnerstvu s Westinghouseom, Tesla se 1899. godine seli u novi laboratorij u Colorado Springsu te tamo vrši nova istraživanja za koja je dobivao ideje prethodnih godina. U kratkome razdoblju (u Colorado Springsu zadržao se oko godinu dana) došao je do mnogih fascinantnih otkrića. Neka od najvećih otkrića iz toga razdoblja možda su otkriće postojanja stojnih valova koji se ne miču, nego osciliraju na mjestu pri određenoj frekvenciji, kao i umjetno stvaranje munja dugih duljine do

7 metara, koje su bez većih poteškoća postizale napon od nekoliko milijuna volti, što je posebno zaprepaštavalo narod i medije koji su u to doba dolazili u njegove laboratorije bilježiti Tesline eksperimente. Tesla je u to doba također došao do saznanja i napravio tehnologiju za prenošenje električne energije na daljinu koristeći samo Zemlju kao vodič. Do te spoznaje došao je upravo zbog otkrića stojnih valova, kada je pomoću njih shvatio da sama Zemlja može koristiti kao vodič električne energije. To znanje iskoristio je da upali 200 električnih žarulja koje međusobno nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara od centra kružnice u koju su postavljene. Svaka je osvijetljavala udaljenost od oko 40 metara oko sebe. Sve je te pokuse vršio pomoću poznate Tesline zavojnice koja je proizvodila struju visoke frekvencije i visokoga napona, a slabe jačine, te

je imala veoma male gubitke u prijenosu energije. 1900. godine zbog dugova napušta svoj laboratorij i rasprodaje svoju opremu, a sve do 1905. godine još uvijek povremeno odlazi tamo i dalje vršiti neke eksperimente, kada je cijeli objekt sravnjen sa zemljom.

Toranj Wardenclyffe:

1900. godine s prikupljenih 150.000 dolara od više investitora (neki tvrde da je 51 % cijele svote bilo investirano od strane J. P. Morgana, što je veoma moguće), Tesla započinje gradnju tornja Wardenclyffe, koji je veliki znanstvenik zamislio kao mjesto gdje će moći provesti sve svoje ideje prikupljene tijekom eksperimentiranja u Colorado Springsu. Glavna svrha toga tornja trebala je biti da se pronađe sustav pomoću kojega se električna energija i radiovalovi mogu prenositi s jednoga mjesta na drugo bez ikakvih vodiča.

Električna energija bila je glavni cilj projekta, ali je Tesla vjerovao da bi, zajedno s pronalaskom načina prenošenja energije pronašao i način prenošenja radiovalova na daljinu bez vodiča, što znači da bi bilo moguće na veće udaljenosti bežično prenijeti i vijesti, informacije te komunicirati na daljinu. Vjerovao je da bi bežično komuniciranje na daljinu bilo moguće korištenjem samo malih aparata s mikrofonom i slušalicom, koji su danas poznati pod nazivom ’’mobiteli’’.

Tu je ideju Tesla smislio prije više od 100 godina, kada je tek izumljen prvi telefon. Nije samo smislio ideju, znao je točan način kako proizvesti takve aparate. Tijekom gradnje svoga novog laboratorija jednom je dao sljedeću izjavu vezanu za ciljeve svojih istraživanja u Wardenclyffu: Čim toranj Wardenclyffe bude završen, poslovni čovjek u New Yorku moći će diktirati upute koje bi bile istog trenutka natipkane u njegovom uredu u Londonu ili bilo gdje drugdje. Biti će u mogućnosti nazvati, direktno sa svojeg stola i razgovarati sa bilo kojim telefonskim pretplatnikom na planeti, bez ikakvih promjena na postojećoj opremi. Jedan jeftini instrument, ne veći od sata, omogućit će svojem vlasniku da čuje bilo gdje, na moru ili kopnu, pjesmu, govor političkog vođe, pronalazak uglednog znanstvenika, propovijed rječitog svećenika, poslane sa drugog mjesta, nebitno koliko udaljenog. Na isti način će bilo koja slika, skica, crtež ili ispis moći biti prebačeni sa jednog mjesta na drugo. Toranj je zapravo bio kuća s metalnim tornjem na sredini krova te metalnom kupolom na vrhu. Visina mu je bila 56 metara, a zanimljiva činjenica vezana za tu građevinu

jest ta da je ispod tornja također prokopana rupa dubine 56 metara. Do danas nitko ne može sa sigurnošću reći čemu je ta jama trebala služiti.

Toranj je trebao funkcionirati kao golemi oscilatorski odašiljač koji bi odašiljao elektricitet visoke frekvencije te bi pretvorio Zemlju u golemi dinamo koji bi stvarao neograničenu količinu energije bilo gdje u svijetu. Tesla je tvrdio da bi, uz postojanje još samo oko 11 takvih, ali potpuno funkcionalnih tornjeva kao što je njegov, rasprostranjenih diljem planete, koji bi radili kao odašiljači i prijamnici istovremeno, svaka osoba na svijetu mogla besplatno i bez utičnica ili drugih vodiča dobivati neograničene količine električne energije za svoje kućanstvo. Također bi bilo moguće bežično slanje poruka, slika, vijesti, vremenskih

titora dodatna sredstva za dovršavanje tornja, J. P. Morgan mu je postavio jednostavno pitanje koje je zapravo bilo razlog njegovu financijskom doprinosu, a na koje poznati izumitelj nije znao odgovor: Gdje mogu staviti mjerač potrošene struje?. Morgana je zanimalo kako može ljudima naplatiti potrošnju energije ako je bilo tko može crpiti gdje god želi. Tesla na to pitanje nije znao odgovor. On uopće nije namjeravao u svoju ideju uključiti mjerač. Htio je da cijeli svijet električnu energiju dobije besplatno i u neograničenoj količini.

Bogati bankar Morgan stoga se već 1904. godine povlači iz projekta i odustaje od financiranja Teslina tornja, a također isto savjetuje i svim ostalim financijerima. Do srpnja 1904. godine J. P. Morgan i ostali investitori povlače se iz projekta

prognoza, burzovnih izvještaja i slično na bilo koju lokaciju u svijetu. Međutim, upravo su dvije riječi – besplatno i neograničeno - u njegovu veliku naumu zapravo predstavljale najveći problem za sve njegove investitore. Investitori su financirali Tesline projekte s namjerom da im se investicija višestruko isplati. Nakon dvije godine gradnje poznati izumitelj seli svu svoju opremu u prostorije tornja Wardenclyffe. 1903. godine toranj je nadomak potpunoj funkcionalnosti, ali nije u mogućnosti proraditi zbog promjena u dizajnu koje su bile nužne, a Tesla ih je uočio u posljednjemu trenutku. Kada je tražio od svojih inves-

shvativši da se ta investicija nikome neće isplatiti. Nažalost, samo godinu dana poslije toga, u svibnju 1905. godine Tesli ističu i njegovi patenti za motor s naizmjeničnom strujom i sustave prijenosa električne energije, čime gubi prava na udio u zaradi od prodaje tih izuma. Tesla tako gubi svaku mogućnost financiranja dovršetka svojega tornja, a i trenutne aktivnosti morale su se završiti. Tesla je u posljednjim trunkama nade u spas pokušao reklamirati usluge i mogućnosti završenoga tornja kako bi pronašao nekog zainteresiranog investitora, no nitko se nije javio. U to doba također je nekolicini poduzeća prodavao

Teslinu zavojnicu koju je dizajnirao još u Colorado Springsu te Teslinu turbinu koja je izašla kao rezultat njegovih istraživanja u nezavršenom Wardenclyffu. Novac zarađen na taj način nije bio dovoljan za nastavak njegova velikoga i ambicioznoga projekta. U 1906. godini, kada je već potpuno izgubio vlasništvo i kontrolu nad svojim propalim projektom, Tesla postaje depresivan i doživljava živčani slom. To je razdoblje označeno kao najveći udarac Teslinu stvaralaštvu i najveći poraz u njegovu životu. Nakon te godine, ogorčen ljudima koji zbog pohlepe nisu dijelili njegovu viziju da učini svijet lakšim i ljepšim mjestom za život, te razočaran silnim neuspjesima, veliki se izumitelj potpuno zatvara u sebe i ostatak života provodi u popriličnu siromaštvu.

nata. 1928. je godine prijavio svoj posljednji patent u životu. Bio je to aparat za zračni transport koji je kasnije postao ključni dio VTOL letjelica, zrakoplova koji imaju sposobnost vertikalnoga uzlijetanja. Tesla je za života mnogo puta istupao u javnost s izjavama vezanima za svoje teorije ili predviđanja koja su bila previše nevjerojatna za povjerovati, te su stoga dočekana s podsmijehom i nevjericom. Mnoge su se teorije tada, pa čak i danas, činile suludima jer su bile u najmanju ruku nevjerojatne za povjerovati. Međutim, te Tesline tvrdnje i teorije ne treba tako olako shvatiti, bez obzira na to što nisu realizirane i dokazane u stvarnosti jer bi i njegovi mnogobrojni izumi koje je stvorio također bili dočekani s istim podsmijehom da su ostali u fazi teorije i da ih Tesla nikada nije ostvario i u praksi. Razlog je Posljednje godine Teslina života: tomu činjenica da su Teslini izumi i sva njegova Iako nas do 1943., posljednje godine Teslina razmišljanja općenito bili daleko ispred njegova života, dijele još gotovo tri puna desetljeća, posli- vremena te stoga i daleko izvan granica logike je svojega najvećeg poraza obilježena zatvaran- tadašnjega prosječnog čovjeka. Tako je, na primjem Wardenclyffa, malo je toga poznato o Tes- jer, od svih Teslinih izuma vjerojatno s najvećim linu životu i njegovim radovima. Tesla je tih šokom i nevjericom dočekan njegov minijaturni godina gotovo bankrotirao i počeo živjeti od fi- brod na daljinsko upravljanje koji je Tesla 1898. nancijske pomoći koju dobiva iz svoje domovine predstavio na jednoj egzibiciji u Madison Square Jugoslavije. Zbog nedostatka kapitala da ostvari Gardenu, gdje je demonstrirao njegove svoje zamisli, a sada također i zbog nedostatka mogućnosti. To je bila prva naprava u povijesti volje, demoraliziran zbog silnih poraza i udaraca čovječanstva kojom je upravljano na daljinu, nanijetih od drugih ljudi, Tesla se istraživačkim korištenjem tehnologije radiovalova. Vidjevši da radom počinje baviti dosta suptilno i povučeno. Tesla upravlja brodićem na vodi koristeći se Zatvoren u svojoj hotelskoj sobi, sa sposobnošću malenom spravom u rukama, ljudi su bili šokirani snažne vizualizacije, Tesla sve svoje ideje, she- u svojoj nevjerici. Ta je tehnologija za tadašnje matske prikaze i nacrte sastavlja na svojim pa- doba bila toliko napredna da je velikom broju pirima i bilježnicama koje koristi za projekte, a ljudi jedino objašnjenje bilo kako se slavni i genimalo koji pokušava realizirati. 1911. je godine jalni inženjer bavi crnom magijom. Takvo tako primjerice prijavio svoj patent efikasnije tur- šokiranje javnosti Tesli je bio više običaj nego bine koja umjesto lopatica ima paralelne ploče. iznimka, a kako posljednjih godina nije bio u Za života od tog patenta nema nikakve finan- mogućnosti u praksi dokazati svoje teorije i hipocijske koristi, ali zato samo koju godinu poslije teze, one su ostale upravo to – samo teorije i njegove smrti patent bez plaćanja naknade hipoteze o kojima se i danas raspravlja jesu li preuzimaju sve naftne kompanije jer se takva zaista moguće i izvedive. Tako je slavni inženjer turbina pokazuje kao najbolji uređaj za izvlačenje u svojim brojnim izjavama tvrdio da bi, kada bi nafte. 1915. godine Tesla je podigao tužbu protiv htio, mogao cijelu planetu raspoloviti na dva dijeslavnoga talijanskog izumitelja Guglielma Mar- la poput jabuke koristeći se napravom koja se conija, koji je 1909. godine osvojio Nobelovu na- zvala Teslin oscilator. To je sprava veličine koja gradu iz fizike za svoj patent za radio, a koji je stane u čovjekov kaput, s kojom je Tesla mnogo originalno izumio Tesla kada je pronašao način godina prije navodno prouzrokovao potres u emitiranja elektromagnetskih valova za vrijeme cijeloj zgradi gdje se nalazio njegov laboratorij eksperimentiranja u Wardenclyffu. Teslina je tijekom eksperimentiranja. Jednako su nevjerotužba odbijena, a Marconiju su zasluge za izum jatne bile i njegove tvrdnje kako postoji način za radija ostale, iako je Tesla tvrdio kako je Marconi, ostvarenje komunikacije s drugim planetima da bi uspio izvršiti prekooceanski prijenos elek- pomoću radiovalova (koje je NASA poslije tek tromagnetskih valova, koristio 17 njegovih pate- više od jednog stoljeća zaista i primijenila za

slanje poruka u svemir), kao i da zna napraviti smrtonosnu zraku koja bi mogla uništiti 10.000 aviona rasprostranjenih na udaljenosti od 400 km. Ipak, postoji jedna od njegovih mnogobrojnih tvrdnji koja je i danas predmetom brojnih rasprava, a obavijena je velom misterije. Ta jedna Teslina izjava zaintrigrirala je javnost kao ništa drugo što je u svome životu rekao. 1938 godine, kada mu je bila 81 godina, Nikola Tesla na jednom predavanju izjavio je kako je izmislio ‘’dinamičku teoriju gravitacije’’, kako ju je sam prozvao, da ju je razradio do posljednjih detalja te da je uskoro namjerava predati svijetu.

Nažalost, do toga ostvarenja nije nikada došlo, a slavni izumitelj umro je 5 godina poslije, ostavljajući svoju izjavu i sva nagađanja vezana za nju pod velikim upitnikom. Do danas nitko ne zna točno što je trebala biti ‘’dinamička teorija gravitacije’’ i o čemu je trebala govoriti, ali postoje brojna nagađanja koja su stvorena na temelju Teslinih prijašnjih govora. Naime, ‘’dinamička teorija gravitacije’’ trebala je navodno biti nova teorija koja bi potpuno promijenila dosadašnja znanja o zakonima fizike. Tesla se nikada nije slagao sa Einsteinovom teorijom relativnosti i uvijek je tvrdio da je cijeli svijet, pa i čitav svemir, ispunjen nevidljivom tvari (koja je nekad bila poznata kao ‘’eter’’ prije nego što je isključena mogućnost njezina postojanja) pomoću koje sva bića i predmeti crpe energiju iz okoline. Vjerovao je kako sva fizikalna tijela, svi materijalni objekti, imaju samo energiju koju dobivaju iz okoline.

Kada bi se to mišljenje ispostavilo istinitim, mnogi prethodno izmišljeni zakoni fizike, uključujući i Einsteinovu teoriju o zakrivljenosti prostora i svjetski popularan E=MC2, pali bi u vodu. Kao što smo prije napomenuli, Tesla je za čitava svog života kao glavni cilj imao dvije osnovne ideje: dobiti električnu energiju uz što manju potrošnju te je prenositi na bilo koju udaljenost bez vodiča.

Jednom je dao izjavu vezanu za te ciljeve, u kojoj tvrdi kako je moguće crpiti energiju iz okoline bez ikakve potrošnje: Naš svijet je uronjen u ogromni ocean energije. Letimo u beskonačnom prostoru sa nevjerojatnom brzinom. Sve se vrti okolo, sve je u pokretu – sve je energija. Imamo ambiciozan zadatak – da pronađemo način iskorištavanja ove energije, te zatim dobivajući ju iz nepresušnih izvora, čovječanstvo će krenuti naprijed golemim koracima. Taj način, taj sustav koji iz prostora crpi neograničene količine energije te je efikasno iskorištava vjerojatno je trebao biti konačni produkt njegove ‘’dinamičke teorije

gravitacije’’, kada bi ona funkcionirala. Nitko do danas ne zna kako bi famozna Teslina teorija funkcionirala u praksi, ali nagađa se da bi to bio sustav koji bi energiju pretvarao u snažniju silu, zvanu ‘’elektropropulzija’’, kojom bi bilo moguće kontrolirati gravitaciju te koja bi vršila veći rad u istoj jedinici vremena negoli bilo kakva druga sila. Kada bi ta teorija zaista bila moguća i ostvariva, to bi značilo da bi čovječanstvo bilo sposobno proizvoditi letjelice na koje ne bi utjecala gravitacija, što znači da bi bile sposobne letjeti u svim smjerovima, pa čak i prema nebu, potpuno jednakog ubrzanja, bez da ih gravitacija naše planete usporava. Svaka osoba i svako kućanstvo na svijetu mogli bi crpiti energiju iz okoline i koristiti je za svoje potrebe, a tehnološki napredak svijeta počeo bi rasti nevjerojatnom brzinom.

Znanost se uvijek suočavala s jednim konstantnim problemom – kako pronaći dovoljno snažan i stalan izvor energije za pokretanje nečega.

Kako današnja tehnologija napreduje, nikada se ne postavlja pitanje kako nešto napraviti, već kako to pokrenuti. Najveći problem za istraživanje svemira jest upravo u tome što niti jedna svemirska letjelica koju je čovječanstvo sposobno napraviti ne može preletjeti veliku udaljenost jer mora ostaviti dovoljno goriva kako bi se vratila natrag na Zemlju. Sama pomisao na uređaj, sustav koji energiju crpi iz okoline te je pretvara u snažnu silu koju koristi za rad, pomiče sve granice ljudske znanosti i otkriva bezbroj novih mogućnosti. Međutim, Tesla svoje otkriće ipak nije podijelio sa svijetom, a nikada nećemo saznati iz kojega razloga. Je li uopće od toga odustao ili je nekako bio spriječen, ostaje misterija. Ipak, mnogi pretpostavljaju kako je i u tome naumu bio spriječen od strane ljudi kojima postojanje takvoga izuma nije nikako odgovaralo. Zakoni ekonomije kažu da je sve čega ima u neograničenim količinama – besplatno.

Sve čega ima u ograničenim količinama ima svoju cijenu, a ta se cijena plaća onome koji ima vlasništvo nad tim ograničenim količinama. Tesla je svoj život posvetio tome da svijet pretvori mjestom gdje su energija i ostale povlastice poput komuniciranja, informacija i sličnoga neograničena i dostupna svima. Da mu je to uspjelo, mnogo bogatih ljudi više ne bi imalo što naplaćivati te nam je stoga jasno zašto je genije uvijek nailazio na više protivnika nego zagovornika. A što se tiče njegove izjave o ‘’dinamičkoj teoriji gravitacije“, ostaju nam samo nagađanja o tome je li veliki izumitelj zaista pronašao nešto

revolucionarno ili je sam sebe preduhitrio sa svojom izjavom.

Nikola Tesla umire 7. 1. 1943. godine, u 86 -oj godini života od zatajenja srca u svojoj hotelskoj sobi broj 3327 u hotelu New Yorker. Njegov nećak Sava Kosanović bio je jedina osoba koja je bila bliska s njim posljednje desetljeće njegova života. Sava je nakon njegove smrti tvrdio da je Teslu svakoga dana gledao s njegovom bilježnicom, dnevnikom u koji je bilježio sve svoje ideje, radio skice i nacrte te izvodio računice za izume koje je smišljao. Sava je u javnosti nekoliko puta izjavio kako su po dolasku u sobu svojega pokojnog ujaka, da preuzme njegove stvari, u sobi bile sve Tesline stvari osim njegove bilježnice i papira u kojima je zapisivao svoje ideje. Ti papiri navodno su zaplijenjeni od strane američkoga Ureda za skrbništvo nad stranom imovinom, koji je djelovao za vrijeme Prvog

i Drugog svjetskog rata upravo radi zapljene imovine ljudi koji nisu američki državljani, iako je Tesla bio američki državljanin još od svoje 35. godine. Sve ideje koje je veliki izumitelj smislio posljednjih nekoliko desetljeća svojega života, a nije ostvario u praksi, vjerojatno su bile detaljno razrađene i zapisane na tim papirima, uključujući i Teslinu veliku ‘’dinamičku teoriju gravitacije’’.

Iako je za života došao do mnogih vrijednih izuma te nebrojeno mnogo puta bio u prilici obogatiti se, umro je u popriličnu siromaštvu, ali ostavivši iza sebe rad zbog kojega je ljudska tehnologija danas na razini na kojoj je. Mnogo pitanja vezanih za tajanstvenoga, genijalnoga izumitelja ostalo je neodgovoreno, a njegovo stvaralaštvo, život i izjave mnogi proučavaju s velikim zanimanjem.

Autor teksta: Ante Čubrić

Od veljače 2011. godine, Kazališni Epicentar postao je mjesto okupljanja nove generacije dramskih pisaca. Nezadovoljnim statusom nevidljivosti svoje profesije, s čime se uostalom trenutno bore i drugi domaći pisci, dramatičari su došli na ideju osnivanja platforme za razmjenu ideja u drami – Interno.

Interno je zamišljen kao mjesto okupljanja struke i drugih zainteresiranih za dramsko pismo, koje bi autorima pružio svojevrstan prostor rezonancije, mjesto u kojem se njihove drame mogu okušati u komunikaciji s vanjskim svijetom. Kao autor djela koje se ne može izdati, koji ne može računati da će vidjeti uskoro svoju dramu izvedenu u nekom od kazališta, sa sve manjim brojem onih koji će njegovu dramu barem pročitati i dati mu objektivan sud, pisac drame osuđen je na stvaranje u nekoj vrsti ‘gluhe sobe’.

INTERNO projekt

Pod uvjetom da je pisanje jedan oblik komunikacije, ima li pisma koje traži komunikaciju više od dramskog? Dramski se tekst stvara s pretpostavkom da će ući u komunikaciju s redateljem, preko njega u komunikaciju s glumcem koji će je na sceni ponovno vratiti u dijalog, dijalog likova i dijalog s publikom, ne bi li preko svega toga i pisac na kraju progovorio iz tišina među replikama. No stranice i stranice novog teksta koje uporno ostaju u ladicama, dok kazališta recikliraju Krležu i druge lektire iz godine u godinu, demoralizirajuća su stvarnost suvremenih dramatičara. Tu i tamo dogode se neki pomaci, pa tekst suvremenog, novog dramatičara bude postavljen, no postavljanje suvremenih autora nikako da postane trend, suvremeni tekstovi poslani u urede intendanata nikako da se počnu čitati, a vrlo ih se lako zamjenjuje prvim zvučnijim stranim imenom.

Ne bi li, čekajući da se stvarnost promijeni, suvremeni dramski pisci zanemarili svoj izgleda nepopularan hobi, i prihvatili se isključivo poslova koji plaćaju režije (ili tek jedva to), Interno nudi izlaz iz nametnute nevidljivosti, pružajući mogućnost dramskim piscima da izlože svoje djelo drugima i ujedno ostanu u tijeku s novim zbivanjima u drami. Interno večeri se održavaju svake druge srijede, a svaka je večer posvećena jednom autoru i njegovom djelu. Djelo se čita u komornoj, prijateljskoj atmosferi okupljenih, uz čašicu vina i prigušenu svjetlost, čemu slijedi rasprava o drami, kako bi autor dobio toliko potrebnu povratnu informaciju, vidio vlastito djelo u očima drugih. Na Interno se mogu prijaviti drame autora neovisno o njihovom formalnom obrazovanju i starosti. Važno se samo da prijavljena drama nije bila postavljena u nekoj od domaćih kazališnih kuća, te je na taj način predstavljena široj javnosti. Drame izvedene na radiju, drame postavljene kao čitaće izvedbe na radionicama ili festivalima, kao i drame koje nikada nisu napustile ladicu – dobrodošle su na Interno. Svi će autori predstavljeni na Internu imati mogućnost izdavanja svoje drame u godišnjoj knjizi Interno tekstova, koju nam je cilj dostaviti u glavni ured svakog kazališta u Hrvatskoj. Zadaća Interna je napokon pružiti drami mogućnosti za odjek.

Osim dramskih pisaca, na Interno su dobrodošli i svi zainteresirani za sudjelovanje kao slušatelji i sugovornici, jednako važan dio skupine. Raspored čitanja i detalji o projektu Interno mogu se pronaći na stranici Kazališnog Epicentra (www.theatre-epicentre.org), a sva pitanja i prijave za sudjelovanje mogu se poslati na mail adresu interno.epicentar@gmail.com.

Prostorije Kazališnog Epicentra nalaze se centru Zagreba, u Preradovićevoj 44. Vidimo se na sljedećem Internu.

Rona Žulj

Kost i gozba Pjesme 1957-2011.

biblioteka: BIBLIOTEKA IZABRANA DJELA izdavač: Matica hrvatska

Gotovo 300 pjesama otisnutih u ovom izboru otkrivaju široj kulturnoj javnosti medijski manje istican odjeljak umjetničkog i književnog rada Igora Zidića, a riječ je o opusu čiji su ponajbolji dijelovi uvršteni u različite čitanke te u šezdesetak pjesničkih antologija na hrvatskom i na mnogim stranim jezicima! I premda se pjesništvom bavi već više od pedeset godina, autor vlastito pjesništvo doživljava ponajprije kao privatni hobi kojim se, kako kaže, u trenucima dokolice lijepo umara.

Bez obzira na takav stav kritičari Zidićevoj poeziji pristupaju krajnje ozbiljno, smatrajući je neizostavnim dijelom suvremenoga hrvatskog pjesništva. Ističu da se Zidićev izlazak na pjesničku scenu mora promatrati u sklopu pojave i poetike »razlogovaca« (uostalom, Zidić je jedan od pokretača časopisa Razlog), naglašavajući pritom i Zidićeve izvorne pjesničke osobitosti koje njegovu neveliku opusu osiguravaju trajnu prepoznatljivost i vrijednost.

Gazdarica na vratima Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine biblioteka: IZDANJA U SURADNJI izdavač: Matica hrvatska

Posljednja knjiga Katičićeve trilogije posvećene rekonstrukciji praslavenskoga sakralnog pjesništva iznosi rezultate istraživanja tekstovne predaje o slavenskoj Velikoj Majci, božici Mokoši koju su pod raznim nazivima štovali i Balti.

Kao i u prethodne dvije knjige (Božanski boj i Zeleni lug) o slavenskim obrednim tekstovima, osim neposrednih uvida u vjerske sadržaje, posredno se otkriva i slavenska mitska slika svijeta čiji se govor i danas prepoznaje u našemu jeziku zahvaljujući izrazima i obratima koji se »izvorno odnose na mitski ustroj svijeta«.

Izabrana djela I.

Priredio Slobodan Prosperov Novak, prvotiske transkribirale Marijana Horvat, Ivana Vrtič i Ivana Žužul biblioteka: STOLJEĆA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI izdavač: Matica hrvatska

»Ono što je Marko Marulić hrvatskoj književnosti značio u punini renesanse, značio je Marin Držić na kraju te iste renesanse, na pragu modernoga vremena. On je u hrvatsku knjigu i još više na hrvatsku pozornicu unio dušu moderniteta. U književnost investirao je dušu kao da je ona bila i tijelo. Ponudio je samoga sebe svijetu kao mjeru. Okolnosti u kojima je živio bile su nesretne, one su ga uvlačile u beskorisne sukobe koje on nikad nije izbjegavao. Živio je u doba krize, u vrijeme kad je Europom zavladala opasna nepokretljivost, kad je u njegovom zavičaju postepeno ugašen humanistički san, kad su se započele povlačiti fantazija i briljantnost, te kad su igra i slučaj postali nepozvanim i prokazanim. U tom svijetu htio je Marin Držić prakticirati književni rad kao pitanje odgovornosti pa je po tome prvi hrvatski autor koji je posjedovao modernu svijest.« Slobodan Prosperov Novak

Hrvatski pravopis Drugo izdanje

izdavač: Matica hrvatska

Budući da je prvo izdanje Hrvatskoga pravopisa u nakladi od deset tisuća primjeraka rasprodano – i to u roku od samo pola godine – Matica hrvatska objavila je i njegovo drugo izdanje, koje je u prodaji u svim dobro opremljenim knjižarama u Hrvatskoj. Drugo izdanje od prvoga se razlikuje neznatno, ispravljeni su tek manji propusti. Činjenica da je Pravopis rasprodan u tako kratkom roku potvrđuje ispravnost procjene o potrebi hrvatskih građana za pravopisnim priručnikom koji će - za razliku od prethodnih, vezanih uz autorska imena – prirediti nacionalna ustanova, u ovom slučaju Matica hrvatska. Ispravnom se pokazala odluka o angažiranju Lade Badurina, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića, pisaca iz nove generacije hrvatskih jezikoslovaca, koji su svojim rješenjima primjereno odgovorili na pravopisne potrebe i zahtjeve novih naraštaja koji pišu hrvatskim jezikom, a, što je također jako važno, svoj su posao mogli obaviti bez tereta međusobnih dugogodišnjih sukoba koji nose prethodne generacije jezikoslovaca.

ELITNA POS TROPA DE EL

Elitna postrojba 2 Zemlja: Brazil Redatelj: Jose Padilha Uloge: Wagner Moura, Irandhir Santos, Andre Ramiro Godina: 2010. Trajanje: 115 min Discovery film

STROJBA 2 LITE 2

Nakon krvave invazije u Rio de Janeiru, a kako bi se pobuna stavila pod nadzor, poručnika Roberta Nascimenta i drugog zapovjednika, kapetana Andrea Matiasa optužio je član Udruge za ljudska prava ,Diogo Fraga, za egzekucije zatvorenika. Matias je premješten u vrlo koruptivnu Vojnu policiju, a Nascimento je izbačen iz postrojbe BOPA. Međutim, zbog sve veće popularnosti Nascimenta, upravitelj ga poziva da se pridruži Odjelu za sigurnost.

JEDAN DAN / ONE DAY Zemlja: SAD Redateljica: Lone Scherfig Uloge: Anne Hathaway, Jim Sturgess, Patricia Clarkson Godina : 2011. Trajanje: 108 min

Nakon provedene zajedničke noći na dan mature, Dexter i Em u godinama koje slijede, na taj isti datum, život odvodi u raznim smjerovima. Nekad su bili zajedno, nekad nisu, i to na isti dan.

O redateljici Lone Scherfig Rođena 1959. u Danskoj, Lone Scherfig diplomirala je na Danskoj školi filma 1984., a svoj prvijenac kao filmski redatelj imala je 1990.sa filmom „The Birthday trip“. Nekoliko godina Scherfig je pisala i režirala kratke filmove, radila na radijskim i scenskim nastupima te režirala epizode za razne televizijske serije. Njezin je veliki uspjeh hit film Sve o jednoj djevojci iz 2009. godine.

PARANORMALNO3 IZVORNO IME: Paranormal Activity 3 REDATELJ: Henry Joost, Ariel Schulman ULOGE: Katie Featherston, Sprague Grayden, Lauren Bittner ŽANR: horor TRAJANJE FILMA: 84 minuta

Početak prikazivanja: 27.10. 2011.

Najstrašniji horor svih vremena dobio je svoj treći nastavak.Očekivati možete smo jedno - da vas bude strah, još više nego prva dva puta!

VRIJEME JE NOVAC IZVORNO IME: In Time REDATELJ: Andrew Niccol ULOGE: Justin Timberlake, Amanda Seyfried, Cillian Murphy ŽANR: SF triler Početak prikazivanja: 27.10. 2011.

Dobrodošli u svijet u kojem je vrijeme postalo ultimativna valuta.

Prestajete stariti kad napunite 25 godina. Ali problem je što vam onda opstaje još samo jedna godina života, ako si ne možete kupiti još vremena. Bogati si osiguravaju još desetljeća, a ostali mole, kradu i snalaze se za svaki sat koji mogu dobiti da prežive još jedan dan. Mladić se nađe u situaciji da dobije više vremena nego može i zamisliti, ali je prisiljen bježati od korumpirane policije kako bi sačuvao život.

VELIKA KRAĐA NEBODERA IZVORNO IME: Tower Heist REDATELJ: Brett Ratner ULOGE: Eddie Murphy, Ben Stiller, Casey Affleck ŽANR: akcijska komedija Početak prikazivanja: 04. studeni 2011.

Eddie Murphy i Ben Stiller predvode zvjezdanu ekipu u ovoj visokobudžetnoj komediji o malim ljudima i običnim radnicima i njihovom pohodu na mešetara s Wall Streeta koji ih je prevario – ukravši im sav ušteđeni novac.

Njihov je plan ultimativna osveta – uzet će nazad ono što im pripada, ne birajući način i sredstva.

Dunja

Dunja (Cydonia oblonga Mill.) pripada porodici ružičnjača i bliski je srodnik jabuke.

Domovina su joj šume sjevernog Irana, gdje raste samoniklo u obliku grma ili drveta.

Preko Italije stigla je u Europu, a dobro uspijeva i u našim krajevima, osobito na zasjenjenim mjestima i na neutralnom tlu. Poznata je i pod nazivom „sidonijska kruška“. Znanstveno ime Cydonia dobila je po mjestu Cydonu na Kreti. U Grčkoj mitologiji poznata je pod nazivom „zlatna jabuka“, a za stare Grke bila je simbol ljubavi i plodnosti pa su mladenci prije vjenčanja morali pojesti dunju. Dunja cvjeta od svibnja do lipnja, a veliki pojedinačni cvjetovi bijele su ili ružičaste boje. Listovi su kožasti, jajoliki, cjelovitog ruba, dugi 5-10, a široki oko 7 cm, gusto obrasli finim, sivkastim dlačicama. U ljekovite svrhe skupljaju se od sredinje svibnja do sredine rujna i suše u tankom sloju, zaštićeni od izravnog sunčeva svjetla.

Iako je danas pomalo zaboravljena, dunja je u našim krajevima nekada imala veliku ulogu u liječenju, prehrani i kulturi. Miris dunja s ormara širio se domovima u kasnojesenskim i zimskim danima, a trajno se smjestila na slikarska platna i u narodne pjesme. Marmelada i kompot od dunja i danas su mnogima omiljene slastice.

Plodovi dunje dozrijevaju od sredine rujna do kraja listopada, ovisno o klimatskim prilikama staništa na kojem se uzgajaju. Pokriveni su dlačicama koje se lako skidaju, a dosežu težinu od 300 do 500 grama.

Dunje obvezno treba brati prije prvog mraza, i to u trenutku kad je cijela površina ploda blijedožute boje i lako se otkida uvrtanjem peteljke. Prerano ubrani, zelenkasti plodovi, znatno su slabije kakvoće i ne mogu se dugo čuvati, kao ni oni prekasno ubrani, obično s tamnim pjegama. Vrlo su osjetljivi na udarce i oštećenja, treba ih čuvati u negrijanim prostorijama, u jednom sloju i s peteljkom okrenutom prema gore. Kad se boja plodova promijeni iz blijedožute u zlatnožutu, spremni su za korištenje. Sirovi plodovi se ne koriste jer su trpki, drvenasti i teško probavljivi. Od hranjivih tvari sadrže oko 14 posto ugljikohidrata, 0,5 posto bjelančevina i oko 0,4 posto masti. Voda čini 70-80 posto ploda, a značajno je i 2 posto neprobavljive celuloze koja je važna za normalan rad crijeva. Pečene i kuhane dunje odlično su sredstvo protiv podrigivanja te kod bolesti jetre i žuči. Hildegard od Bingena preporučivala je sirove i pečene dunje kod kožnih oboljenja, bolesti srca i krvnih žila, gihta i reume.

Marija Kranjčević, dipl. ing.

KRISTINA GAVRAN Kristina Gavran rođena je 24.4.1987. u Zagrebu. Završila je osnovnu školu za gitaru, glumila u različitim dramskim skupinama, pisala, režirala, snimala i na kraju se odlučila za studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti gdje je trenutno 5. godina. Pisala je za teatar.hr, radi kao dramski pedagog s djecom u dramskom studiju Tirena, glumi u dječjim predstavama i vodi različite radionice za pisanje i dramske igre. Na DeSADu se predstavila dramom „Zvonimir“ koja je kasnije izvedena na KRADU, kao i drama „Pfanova“. U Teatru Tireni izveden joj je dječji mjuzikl „Čarobni kolač“.

PRED VRATIMA Lica: Vera, 46 Franjo, 48

1. scena Nalazimo se u hodniku bolnice. Hodnik je obojan u umirujuću zelenu boju. I laminat na podu je zelen. Na sredini pozornice su bijela vrata. Odmah desno do njih je nekoliko crvenih, plastičnih stolica i automat za vodu. Sasvim desno je vješalica za kapute. U lijevom uglu nalaze se još jedna vrata, a pored njih je stolić na kojem se nalaze letci, reklame za lijekove i lončanica u kojoj se nalazi visoka zelena biljka s koje dugo nije brisana prašina. Po zidovima su obješeni lijepo uokvireni medicinski plakati.

U čekaonici je Vera, plavuša srednjih godina, u kaputu ispod kojeg je crno, strukirano odijelo i bijela košulja. Na nogama su joj cipele s visokom petom, lijepo je našminkana. Vera je nervozna, hoda s jednog kraja na drugi, lomi prste na rukama. To traje neko vrijeme. Ona neprestano pogledava prema lijevim vratima, ali onaj kojeg očekuje ne dolazi. Iznenada se vrata otvore. Ulazi Franjo, izgleda kao da je odjenuo prvo što mu se našlo pod rukom. Franjo je malo deblji muškarac, proćelav, ali snažan i lijepog lica.

Vera: Napokon!

Franjo: Nisam mogao prije, auto je bio kod Mirjane, išla je svojoj mami i...

Vera: Čekam tu već dvadeset minuta!

Franjo: Oprosti, trebalo mi je da se dovezem. On je tu?

Vera: Iza ovih vrata. Nitko mi ništa ne govori. Teta Marija me nazvala na posao, plakala je, nisam je ništa razumjela...Vikala je da mu nije dobro, da leži na krevetu...Jedva sam došla do bolnice, nisam mogla naći parking, još ta bljuzga, kiša, nigdje praznog mjesta! Kako samo grade te bolnice! Ima tu invalida, ljudi ne mogu hodati, ne mogu se uopće snaći po tim hodnicima, svi izgledaju isto, kao zeleni labirint, svugdje moraš čekati u redu. Moraš čekati u redu da ti odgovore na najmanje pitanje.

Nitko mi nije znao reći gdje su ga odvezli, gdje je ta prokleta intenzivna.

Franjo: Dobro, dobro, smiri se. Glavno da si ga na kraju našla.

Vera: Jedna sestra mi je rekla da je tu. Ali da ne smijem ući.

Franjo: Imaju oni svoje procedure.

Vera: Briga me za njihove procedure i pravila, i redove! Samo želim vidjeti sina!

Franjo: Polako, Vera. Daj, sjedni malo.

Vera: Nitko ne prolazi ovim hodnikom. Strah me otići i pitati nekoga. Što ako doktor baš izađe kad ja odem?

Franjo: Dobro, dobro. Ja sam sad tu.

Vera: Idi, nađi nekoga i pitaj ga što se događa. Ja ću čuvati vrata.

Franjo: Doktor Milčec je rekao da će doći razgovarati s tobom.

Vera: Tko? Franjo: Doktor Milčec, on ga je primio.

Vera: Odakle ti znaš tko ga je primio?

Franjo: Razgovarao sam malo prije s njim.

Vera: Razgovarao si s njim, a meni ništa nisi rekao!

Franjo: Nisi mi dala da dođem do riječi!

Vera: Što su ti rekli? Što mu je? Što se dogodilo?

Franjo: Rekli su mi da pričekam doktora.

Vera: Molim?

Franjo: On će ti to sve stručno objasniti.

Vera: Ne trebaju meni njihova stručna objašnjenja na latinskom! Valjda ta bolest ima neko normalno ime.

Franjo: Nije to tako jednostavno.

Vera: Izvoli mi reći što se događa!

Franjo: Vera, moraš se smiriti. Matej će biti dobro. Dobro se brinu za njega, i zato je sad najbitnije da se ti smiriš.

Vera: Hoću ga vidjeti.

Franjo: Vidjet ćeš ga. Dođi, sjedni tu pored mene, (Vera sjeda kraj njega.)

Franjo: Sad mi reci što ti je sve gospođa Marija rekla? Sve čega se možeš sjetiti.

Vera: Ne znam! Bila je uzrujana, onda sam se i ja uzrujala i...

Franjo: Polako, ajde. Ispričaj mi sve po redu. Od trenutka kad je zazvonio telefon...

Vera: Javio se moj tajnik Filip, ja sam bila na pauzi, pila sam kavu. Filip me tražio po cijelom prizemlju, rekao je da je važno. A ona je plakala na telefonu, pričala je nekako nepovezano. Nešto o tome kako je Matejeva soba uvijek najneurednija...i onda je počela plakati. Vidjela ga je kako leži na krevetu. Htjela ga je probuditi, ali nije odgovarao...i onda je...nije mu mogla otvoriti oči...rekla je da su mu ruke bile mlohave...ne znam...nisam je ništa razumjela...plakala je...samo sam sjela u auto i došla ovdje.

Franjo: Gdje je sad gospođa Marija?

Vera: Otišla je kad ga je hitna odvezla.

Franjo: Dobro.

Vera: Hoćeš mi konačno reći što je rekao taj doktor?

Franjo: Rekao je da će uskoro doći i sve ti lijepo objasniti.

Vera: Što će mi objasniti?

Franjo: Pa to...sve.

Vera: Zašto mi nije došao prije objasniti?

Franjo: Čekao je da ja dođem.

Vera: Kakve veze ti imaš?

Franjo: Netko mora biti uz tebe.

Vera: Što je s Matejem? Nemoj me plašiti!

Franjo: Misle da će sve biti dobro.

Vera: A što bih ja trebala dok oni misle?

Franjo: Pričekaj da dođe doktor.

Vera: Zašto moram toliko čekati da mi netko napokon kaže što se događa s mojim sinom!

(Franji zvoni mobitel. On se sav zbuni, gasi zvuk.)

Franjo: Oprosti. Gdje se to gasi...

Vera: Kakva iritantna melodija!

Franjo: Nije posrijedi bolest, mislim, hoću reći...

Vera: Nemoj mi tu petljati! Lijepo objasni, valjda znaš ponoviti pet rečenica koje ti je doktor rekao!

Ne vidim što je tu toliko teško. (opet zvoni mobitel) Franjo: Oprosti...Mirjana je.

(Franjo odlazi malo dalje razgovarati, Vera je ljuta. Nakon par trenutaka Franjo se vraća.)

Vera: Znači, njoj možeš reći, a meni ne.

Franjo: Ma Vera, nisam joj ništa...

Vera: Ne laži!

Franjo: Oprosti, ali morao sam joj kratko reći da je sve u redu, ne želim da doma čeka u neizvjesnosti, teško joj je što nije tu.

Vera: Dobro, koji vrag bi ona tu radila?

Franjo: Nemoj tako. Ona jako voli Mateja, uzrujala se kad je čula da je završio u bolnici.

Vera: Poštedi me!

Franjo: Oprosti, trebao sam je nazvati kasnije.

Vera: Valjda ja imam pravo prva znati što se događa.

Franjo: Nemoj se ljutiti, samo su mi rekli da pričekam. Dok ne dođe doktor.

Vera: Vidiš da ne dolazi!

Franjo: Možda ima nekog pacijenta.

(Franjo nekoliko trenutaka u šutnji gleda Veru, ona je jako uzrujana.)

Vera: Reci više!

Franjo: Čekaj, donijet ću ti prvo malo vode.

Vera: Franjo, ne želim vode! Prekini me iritirati! Zašto se baviš nebitnim stvarnima!

Franjo: Ne znam kako da ti kažem.

Vera: Jednostavno reci!

Franjo: Uredu, onda barem sjedni.

Vera: Dobro, sjedim! Evo, smirena sam!

(Franjo šuti.)

Vera: Ako mi sad kažeš da je neka neizlječiva bolest, da je neki... ili tako nešto...umrijet ću.

Franjo: Ne, nije.

Vera: (ne čuje ga) Jer ja ne mogu to sve ponovo...te bolnice...mirisi lijekova i urina...ne Matej...

Franjo: Matej je pokušao suicid.

Vera: Što?

Franjo: Pokušao se ubiti.

(Vera šuti. Franjo je gleda, ne zna što bi učinio, kreće je zagrliti, ali ona se trzne.)

Vera: Lažeš!

Franjo: Vera...

Vera: Tko ti je rekao nešto tako odvratno!

Franjo: Vera...

Vera: Nemoj! Lažeš! Izmislio si to zato...zato da...

Franjo: Znaš da nikada ne bih izmislio tako nešto. Doktor Milčec mi je rekao da su mu u krvi pronašli...

Vera: Taj tvoj doktor nema pojma! Zašto? Zašto bi to učinio!? Nije istina!

Franjo: (za sebe) Trebao sam čekati doktora.

Vera: Misliš da bi me on uvjerio u te gluposti?

Franjo: Vera, koncentriraj se. Moramo shvatiti zašto...

Vera: Doktori lažu. Ne znaju postaviti dijagnozu, pa onda kažu bilo što, ono što im prvo padne na pamet. Tako su i za moju mamu rekli da joj nije ništa, slali su nas od jedne bolnice do druge, rekli su da je izmislila svoju bolest jer želi privući pažnju, da joj nije ništa i da država bez veze plaća pretrage.

A onda je umrla. Ne vjerujem doktorima ništa. Nije istina! Ne može biti istina!

(Vera viče, a zatim sjedne i počne plakati. Franjo je posve zbunjen njenom reakcijom.)

Vera: Znam....

Franjo: Vera, smiri se. Što ti je?

Vera: Tablete...

Franjo: Što? Što s tabletama?

Vera: Rekla mi je Marija...rekla je...kad smo pričale...ali nisam je čula.

Franjo: Dobro, dobro. Sve je u redu. (Franjo je zagrli.)

Vera: Rekla je da su bile kraj njega...na stolu...dvije kutije...ali zašto? Zašto bi to učinio?

Franjo: Ne znam. Ne znam, Vera. (Ljulja je kao malo dijete.)

Vera: Nije mi ništa rekao...nije me ni pozdravio ujutro...ujutro kad sam išla na posao. Što ako...što ako...ako...

Franjo: Ne će. Nemoj plakati. Rekao je doktor da će sve biti uredu.

Vera: Možda su to izmislili da nas utješe! Da nas smire!

Franjo: Nisu, ne brini.

Vera: Nikad ne kažu odmah da je netko umro. Nego te puste, da čekaš...da čekaš u hodniku.

Franjo: Nije Vera, sve će biti uredu. Pričao sam s doktorom...

Vera: Zato ti je rekao da mi daš tabletu za smirenje. Tako da mi mogu reći da mi je sin umro.

Franjo: Ne, Vera, nije. Matej je dobro.

Vera: Zašto mi onda ne daju da ga vidim?

Franjo: Odveli su ga na ispumpavanje želudca. Sad vjerojatno spava.

Vera: Samo da ga vidim! Na kratko!

Franjo: Ne možeš sad.

Vera: Hoću vidjeti da diše!

(Vera se diže, odlazi do vratiju, udara šakama.)

Vera: Otvorite! Otvorite mi!

Franjo: Vera, smiri se! Ne možeš lupati po vratima!

Vera: Imam pravo ući! Ja sam mu mama! Želim ga vidjeti!

Franjo: Ako je unutra, budiš ga.

Vera: Zašto si rekao „ako“?

Franjo: Što?

Vera: Zašto si rekao „ako je unutra“?

Franjo: Ne znam.

Vera: Nije unutra! Lažeš mi!

Franjo: Vera, ne budi luda. Unutra je, ako su ga odveli u tu sobu.

Vera: Zašto me onda ne puste unutra?! (nastavlja udarati po vratima.) ...

Kristina Gavran

Želite pročitati cijelu dramu? Možete ju potpuno besplatno otvoriti u sklopu SUPER PRILOGA SVK MAGAZINA broj 16