svk magazin broj 19

godina 3. broj 3 ukupno br. 19 listopad 2012.

Cijena 0,00kn

S vremena na vrijeme poželite čitati samo kulturne vijesti

SVIJET KULTURE

Svijet kulture koristi i preporuÄ?uje Avalon hosting

Panta rhei - čuvena je izreka grčkoga predsokratovskog filozofa Heraklita. Možda i nije, ali mu se ipak pripisuje.

Obrađivali su tu izreku i Shakespeare i Preradović i mnogi drugi nakon njih. Koristimo je svaki dan kako bismo preživjeli u ovome prokletom vremenu u kojemu smo jedni drugima smrtni neprijatelji. Izbrazdanih čela od stalne namrgođenosti, i pomalo ludi od pohlepe, izmijenili smo ovaj svijet posljednjih dvadeset godina do neprepoznatljivosti. Uglavnom na bolje, ali nije nedostajalo ni loših epizoda. U tome općem ludilu promjena nekako nam se čini kao da je ona istinska i prava umjetnost nekakva čvrsta konstanta u našim životima. Nepromjenjiva, svevremenska pripovjedačica povijesti i života kakvoga svi zaslužujemo. Umjetnost je to o kojoj i mi pokušavamo pričati, a onda na kraju pomislimo da možda, od svega na svijetu, uistinu „… samo mijena stalna jest“.

Filip Filipović

SADRŽAJ The Words Prijedlog s/sa Etnofilm Djeveruše pod gasom Ljubav Pulski forum - intervju Ideologija ljepote HRT3 Baletni iskorak u bronci

SVK MAGAZIN - za promicanje svih vrsta umjetnosti, znanost i tehnički razvoj Godina 3 Broj 3, listopad 2012.

Ukupno izdanih brojeva: 19

Maribor Ted Planetopija pregled Iz kajkavskih krajeva The girl from Ipanema Dancing bear pregled Ignor Jeduš - novela Skice iz Azije Prva regionalna stand up komedija S NOGU* Blickfang Paranormalno 4 Alex Cross

IMPRESSUM

Izdavač: Udruga Svijet kulture i Filip Filipović ISSN: 1847-697X Glavni urednici: Andrija Filipović i Filip Filipović Grafički urednik: Filip Filipović Grafička priprema: Filip Filipović Lektura i korektura: Matea Srebačić Kristina Špiranec Suradnici na ovom broju: Hrvoje Korbar Ivana Ćosić Davor Drezga Matea Srebačić Kristina Špiranec Filip Filipović Andrija Filipović Manuela Krakar Tihomir Milovac Marina Karamatić Sopić Nemruth Dagi

Magazin je neprofitan i ne naplaćuje se

Kontakt: info@svijetkulture.com tel: 091/7853-090 web stranica magazina: magazin.svijetkulture.com Fotografije u magazinu: Arhiv redakcije Autorsko vlasništvo novinara Besplatna baza fotografija MorgueFile Sponzorski tekstovi i tekstovi umjetnika nisu obuhvaćeni lekturom.

Svi radovi autora ustupljeni su besplatno

NE PROPUSTITE! Upoznajte Indiju kroz ljubav, izdaju i sreću... ...koju ćete pamtiti i kad sklopite zadnju stranicu!

‘’Šal od kašmira’’ je očaravajuća priča o hrabrosti, odvažnosti i ljubavi. Mair, nakon smrti roditelja pronalazi ključ svoje sudbine − šal od kašmira, ručni rad neprocjenjive vrijednosti stvaran u dugim, oskudnim mjesecima u zabačenom i siromašnom indijskome selu Kanihama.

‘’Sandalovo drvo’’ je moćna priča o izdaji, praštanju i sudbini koja oživljava dvije intrigantne priče o tri žene, njihovim ljubavima, izdajama i ponovno pronađenoj sreći.

Roman je prepun živopisnih opisa Indije i likova koje ćete pamtiti i kad sklopite zadnju stranicu.

‘’Rosie Thomas piše prekrasno. Njezini se romani čitaju bez napora. Kao spisateljica pokazuje rijetko suosjećanje i pravo razumijevanje prirode ljubavi. ‘’ The Times

Potražite u Svim knjižarama i oStalim Prodajnim mjeStima.

Kad Rory Jansen (Bradley Cooper) objavi svoj prvi roman, to je onaj rijedak, jedinstveni događaj što literarni svijet i javnost obori s nogu. Prijatelji ga zdušno preporučuju, kritika diže u nebesa i jednostavno je posvuda; od književnih klubova, aviona do sveučilišnih kampusa.

Svježinom glasa i mudrošću koja se čini nekako bezvremenskom, Rory postaje instant zvijezda na literarnom nebu.

Karizmatičan, talentiran, inteligentan, čini se da mladi autor ima sve: divan život, krasnu suprugu (Zoë

Saldana), svijet mu je pod nogama- i sve to zbog njegovih riječi. Ali čije su to riječi?

I na koncu, čija je priča? Na vrhuncu slave, tajanstveni starac (Jeremy Irons) dođe Roryju i suoči ga s činjenicom da je zapravo on autor romana. Starac prebrojava prelijepe, ali tragične uspomene iz svoje mladosti u Parizu nakon II. Svjetskog rata, na temelju kojih je roman i nastao. Vidjevši da je netko drugi platio cijenu za istinu i viziju priča, Rory preispituje svoju kreativnost, ambiciju i moralni izbor koji je učinio na milost i nemilost ovih poriva. Napisana kao priča u priči i Roryjev život je proizvod mašte. Iza svega stoji stvarni literarni mag, Clay Hammond (Dennis Quaid.) Prekrasna i lukava studentica (Olivia Wilde) navela ga je na priču o stvarnom značenju njegova romana,pri čemu si ne može pomoći sakriti vezu između priče i vlastite tajnovite prošlosti.

REDATELJ: Brian Klugman, Lee Sternthal ULOGE: Bradley Cooper, Dennis Quaid, Olivia Wilde U kinima od 18.10.2012.

PRIJEDLOG S/S

PRIJEDLOG PRIJEDLOG PRIJEDLOG S

PRIJEDL

PRIJEDL

Ovomjesečnu smo rubriku Jezične (ne)kulture odlučile posvetiti pisanju prijedloga s/sa jer se često griješi u njegovoj uporabi, i to na dvjema razinama: 1) 2)

prijedlog s/sa pogrešno se upotrebljava s instrumentalom sredstva pogrešno se koriste alomorfi prijedloga s i sa.

Prijedlog s/sa najčešće se koristi s instrumentalom društva:

Danas sam pričao s tvojom učiteljicom.

Marko je išao u školu sa svojim prijateljima.

No, instrumentalom se, osim društva, označava i sredstvo:

Ne volim putovati vlakom.

Ovim je nožem nemoguće išta odrezati!

Pogrešno je s instrumentalom sredstva koristiti prijedlog s/sa:

*Ne volim putovati s vlakom.

*S ovim je nožem nemoguće išta odrezati.

Odabir oblika s ili sa ovisi o glasovnome sastavu riječi ispred kojih prijedlog dolazi.

Prijedlog sa dolazi ispred imenica koje počinju glasovima s, š, z, ž ili suglasničkim skupinama kojima su glasovi s, š, z, ž na drugome mjestu, primjerice ps (sa psom) ili ks (sa Ksaverom). Prijedlog sa obavezno dolazi s instrumentalom osobne zamjenice ja: sa mnom.

U svim se drugim slučajevima koristi prijedlog s.

Dakle:

Volim šetati sa svojim djedom.

Gdje mi je ona majica sa zelenom mašnom?

Uvijek imam neke probleme sa psima.

Ne možeš tako razgovarati sa mnom!

Ali:

Volim šetati s njegovim psom.

Provodim previše vremena s tobom.

Čini se da imaš problema s osjetilom sluha. (Nije suglasnička skupina!)

Matea Srebačić i Kristina Špiranec

SA

G SS G

LOG S

LOG S

PRIJEDLOG S/SA

SVK MAGAZIN 19

11

JUBILARNI 5. ETNOFILM FESTIVAL OTVORIO NATJEČAJ ZA PRIJAVU FILMOVA ETNOFILm – međunarodni festival etnografskog filma u organizaciji Etnografskog muzeja Istre otvara natječaj za natjecateljski dio programa. Festival će se tradicionalno održati u Rovinju, od 24. do 27. travnja 2013. godine. Uz druženje s gostujućim autorima filmova, publiku očekuje i radionica digitalne vizualne antropologije (hipermedija), radionice animiranog filma za djecu, predavanja o recentnim vizualno-antropološkim temama te izložba i koncert u popratnom programu.

Prijave za sudjelovanje na 5. izdanju festivala otvorene su za filmove s inovativnim pristupom kulturnim fenomenima i etnografiji svakodnevice i to u četiri kategorije. Natječaj je otvoren do 15. listopada 2012. godine, a film ne smije biti stariji od pet godina (godina produkcije: 2008-2012).

Prijavnicu preuzmite na: http://www.etnofilm.com/ download/ Davor Drezga

Noć prije nego li se njihova stara prijateljica koju su u srednjoj školi ismijavale udaje, tri drske djeveruše su u potrazi za malo zabave. Dražesna Becky se udaje za zgodnog Dalea a preostale članice školske klike priredit će joj razuzdanu djevojačku večer u Velikoj jabuci. Regan je ambiciozna djeveruša koja se živa jede što se ne udaje prva, Gena je naoko sarkastična kučka no zapravo romantičarka dok je Katie tek ljepotica sklona uživanju. Večer iz pakla započinje!

Početak prikazivanja od 25.10.2012.

REDATELJ: Leslye Headland ULOGE: Kirsten Dunst, Isla Fisher, Lizzy Caplan

DJEVERUŠE POD GASOM

SVK MAGAZIN 19

13

LJUBAV

Tekst napisao: Filip Filipović

Toliko teških i mučnih kadrova jako dugo nisam gledao na filmskome platnu. Film se otvara gledateljima početnom scenom provaljivanja vrata u stan i pronalaskom starice koja mrtva leži u krevetu. Georges i Anne su osamdesetogodišnjaci u skladnome braku. Oboje intelektualci, profesori glazbe i istinski ljubitelji umjetnosti. Idilično proživljavanje starosti remeti teški moždani udar koji Anne jedva preživi, a s vremenom joj se stanje pogoršava i ona postaje potpuno nesamostalna u svakodnevnome životu. Suprug Georges brižno je njeguje, no izuzetno objektivno sagledava ne samo njezino trenutno stanje već i čitav život i budućnost koja nikako ne može biti idilična.

Anne želi umrijeti, no Georges takve ideje smatra suludima, a mučne dane bolesti uljepšava zanimljivim razgovorima o prošlosti i lijepim trenucima života.

Njihova kći, također glazbenica, živi u inozemstvu i neprestano je zaokupljena vlastitim obvezama, rastrganošću između obitelji i posla i za probleme roditelja nema pretjerano mnogo razumijevanja. Nastoji nagovoriti oca na jedino logično rješenje: „Majku smjestiti u dom!“ Kći smatra kako zbrinjavanje Anne može pružiti čitavoj obitelji kvalitetniji život bez obveza, a Georgesu miran starački život bez bolesne osobe na leđima.

Georges sve teže prati Annein zahtjevan životni ritam koji traži neprekidnu pažnju i njegovanje. Pokušava uposliti medicinsku sestru, no umjesto brige

Anne dobiva nestručnu njegu i prijezir. Sve teža zdravstvena situacija postaje pravi izazov za Georgesa, koji i sam pomalo narušena zdravlja razmišlja kako dalje.

Nevjerojatna je ovo priča o ljubavi i zajedništvu bračnih partnera koji se u najtežim životnim situacijama oslanjaju jedno na drugo. Težina situacije i sumorna atmosfera bolesničke sobe nevjerojatno su dobro preneseni na filmsko platno. Emmanuelle Riva zrači ljepotom i šarmom čak i u poodmakloj životnoj dobi. Vjerno odigrana uloga nasmrt bolesne žene, čiji moždani udari sve više uzimaju od života, na trenutke zaprepašćuje realnošću. Spokoj i prihvaćanje sudbine, tako karakteristični simptomi u trenucima kada više nema izlaza, još više otežavaju ionako težak film kojemu se teško oduprijeti i ostati distanciran.

Jean-Louis Trintignant u ulozi Georgesa, poznavateljima filma poznat iz klasika „I Bog stvori ženu“, suvereno vodi ovo vrhunsko ostvarenje svojom strpljivošću i nesebičnim davanjem koje na trenutke prelazi u očaj, pa u tugu i konačno u ludilo i iscrpljenost životom.

Ovo vrhunsko ostvarenje, nagrađeno Zlatnom palmom Filmskoga festivala u Cannesu, životna je drama o prolaznosti svega što vidimo oko sebe. Konstatirat ću, i mislim da neću pogriješiti, kako ne postoji osoba koja je pogledala ovo remek-djelo, a da bar na trenutak nije pomislila na sebe, svoje roditelje i pogledala smrtnosti u oči.

Ovaj sam film gledao potpuno nepripremljen i ostavio me zaprepaštenoga.

PULSKI FORUM KAZALIŠTE POTLAČENOGA 20. - 27. 06. 2012.

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula

Kao najavu za Pulski forum, kazališni festival koji se odvija u Puli od 20. do 27. lipnja, imali smo čast razgovarati s gospodinom Aleksandrom Bančićem, umjetničkim voditeljem festivala.

SVK MAGAZIN 19

17

1. Mnogo se ljudi još nije susrelo s forum 3.MKFM je kratica za Međunarodni kakazalištem. Kako biste im Vi objasnili o zališni festival mladih. Možemo reći da čemu je riječ? ste se posljednjih godina fokusirali na kaForum kazalište samo je jedna od tehnika koja zalište potlačenoga. Kako je došlo do te čini metodu kazališta potlačenoga (iz portugal- ideje? skoga Teatro do Oprimido). Osim foruma u kazalište potlačenoga spadaju i novinsko kazalište, kazalište slika, nevidljivo kazalište, duga želje, legislativno kazalište i estetika potlačenoga.

Razvio ih je brazilski teatrolog Augusto Boal (jedna od najznačajnijih figura svjetskoga kazališta 20.st.). Važno je reći da ih je razvio, a ne izumio jer je svaka od tih tehnika nastala kao odgovor na konkretne društvene probleme i nastale su uvijek u kolektivnome radu Boala i njegovih suradnika. Forum kazalište interaktivnoga je karaktera i na scenu postavlja društvene probleme, a od gledatelja očekuje da potraže rješenja koja bi se kasnije mogla iskoristiti u stvarnome životu. Gledatelji postaju “gledatelji-glumci”.

Forum kazalište, kao i ostale tehnike kazališta potlačenoga, stvara sliku zbilje (nepravednoga društva) koju se na pozornici preoblikuje (onako kako to gledatelji žele), ali uvijek s ciljem da se ta preoblikovana slika vrati u zbilju, odnosno da se sama zbilja preoblikuje (stvaranje pravednijega društva).

2. Kako ste se Vi počeli baviti forum kazalištem?

Prvi put sam se susreo s tim tipom kazališta na radionicama Hrvatskoga centra za dramski odgoj, no pravi sam politički potencijal uvidio tek nakon što sam u Mostaru, na Alternativnoj akademiji koju organizira Mostarski teatar mladih pohađao radionicu Juliana Boala. Tada sam shvatio koliku moć zapravo kazalište može imati.

MKFM je nastao 1996. g. i bio je jedan od prvih takvih festivala na našim prostorima. Bio je to festival koji je nudio jedan alternativni tip kazališne edukacije radioničkoga tipa. Tako je funkcionirao do 2008. g. kada je bilo nužno promijeniti koncepciju zbog sve manjega interesa i drastičnoga smanjenja financiranja. Bilo je pitanje treba li festival ugasiti ili ga u temeljima promijeniti. Odlučili smo se na ovo drugo i to tako da smo festival podijelili na dva dijela: na dio koji se bavi plesom, u suradnji sa zagrebačkim Liberdanceom, s obzirom na to da interes za plesne radionice nije nikada jenjavao, i na dio koji će se baviti kazalištem potlačenoga jer smo se unutar našega matičnog kazališta (Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula) već neko vrijeme vrlo uspješno bavili tim tipom kazališta i htjeli smo to dodatno razviti. Osnovali smo “potfestival” i nazvali ga “Pulski forum”, gdje “forum” označava forum kazalište, ali i centralni trg u našemu gradu koji simbolički predstavlja mjesto susreta i dijaloga. Moja je ideja bila iskoristiti naš geografski položaj i stvoriti mjesto na kojem će se praktičari s naših (ex-Yu) prostora moći naći s onima sa zapada gdje je KP razvijeniji, i na taj način razmijeniti iskustva i učiti jedni od drugih. Mogu reći da je Pula za pokret kazališta potlačenoga danas, uz Rio de Janeiro, Calcuttu i Barcelonu, jedan od najvažnijih centara edukacije. Na našemu smo festivalu do sada imali sve najvažnije stručnjake i najznačajnije grupe koje su nam se predstavile svojim projektima i predstavama.

4. 2008. godine jedan od voditelja radionica bio je i sam utemeljitelj forum kazališta Augusto Boal. Što nam možete reći o njegovoj radionici? O njemu?

Tako je. Augusto Boal otvorio je prvi Pulski forum svojim dvjema radionicama. Imali smo i malu “off” ceremoniju otvaranja u sklopu koje je Augusto na trgu Forum održao vrlo sugestivan govor o kazalištu i edukaciji. Što se tiče njegovih radionica, moram naglasiti da su to bile najposjećenije radionice na MKFM-u od njegova osnutka. Nije bilo dovoljno mjesta za sve zainteresirane. On se u to vrijeme mnogo bavio estetikom potlačenoga pa je vodio i radionicu o toj tehnici. To su bile njegove posljednje radionice u Europi. Bio je dosta umoran, ali je bio jako znatiželjan, poput djeteta, htio je znati sve o Puli, Hrvatskoj.

5.Trenutačno se spremate za 17. po redu MKFM. Imate li već kakve informacije o radionicima, predavačima, predstavama?

Ove godine nas je jako iznenadila činjenica da nas je Istarska županija prestala financirati. Stoga smo morali razmisliti kako da se taj problem ne reflektira na naš program. Imamo sreće što smo u krugovima KP-a već dovoljno priznati da imamo prijatelje koji žele doći na festival, iako im ne možemo pokriti troškove. Jedna od glavnih novina jest sudjelovanje našega kazališta (i to zahvaljujući ponajviše našemu festivalu) u međunarodnome projektu “TOgether” koji se održava uz pomoć Programa za cjeloživotno učenje “Grundtvig” Europske komisije. Naša Agencija za mobilnost i programe EU prepoznala je projekt i odlučila nas je financirati. Dvije radionice ovogodišnjega Pulskoga foruma („Dramaturgija kazališta potlačenoga“ i „Estetika potlačenoga: Zvuk i ritam“) i jedna predstava („Hotel Europa“) spadaju u projekt TOgether. Osim njih imamo radionicu “Zoom

SVK MAGAZIN 19

19

Out” izraelskoga aktivista Urija Noy-Meira koja ima za cilj spojiti digitalne medije i KP, zatim radionicu domaće praktičarke Ivane Marijančić koja će nam pokazati kako tehnikama impro kazališta doći do scena za forum kazalište, a Roberto Mazzini za temu radionice uzima različite strategije kojima se u pokretu KP-a dolazi do istoga cilja. Radionica se zove “Ujedinjeni u različitostima”. Što se predstava tiče, osim spomenute „Hotel Europa“ koja tematizira ekonomsku krizu te radnička i emigrantska prava, imat ćemo goste iz Srbije s predstavom koja govori o dječjem radu, Njemačke (na temu ženskih prava) i

Francuske (o patrijarhatu). Uz to, predstavit će nam se svojim predavanjima grupa Combatants for Peace koja okuplja izraelske i palestinske aktiviste, Udruga CARE Srbije i studenti i profesori Sveučilišta Masaryk iz Brna koji redovno koriste ove tehnike u svojemu radu.

Svi koji bi se htjeli baviti kazalištem potlačenoga pronaći će na našim radionicama nešto što bi im moglo biti korisno u kasnijem radu, a oni koji se ne misle baviti tim tipom kazališta, ali su zainteresirani za kazalište i aktivizam, također mogu naći nešto za sebe. Pogotovo na Urijevoj radionici koja će se baviti fotografijom i dokumentarnim filmom u kontekstu političkoga aktivizma, ili radionici “Estetika potlačenog: Zvuk i ritam” Bárbare Santos i Tilla Baumanna koja će pokušati stvoriti kazališnu predstavu kroz zvuk i ritam koji će polaznici stvarati na “pronađenim” predmetima. Također, radionica Ivane Marijančić može pomoći onima, poput učitelja i profesora, koji žele na jednostavan i zanimljiv način doći do predstave.

rekao, projekt financira Europska komisija kroz Program cjeloživotnoga učenja “Grundtvig”. To je projekt čiji je cilj stvoriti program edukacije, odnosno kurikulum, za praktičare kazališta potlačenoga za rad u zajednici. Edukaciju vodi Bárbara Santos koja je bila desna ruka Augusta Boala dugi niz godina. Svaki partner radi sa svojom lokalnom skupinom i cilj je prenijeti znanje koje nama prenosi Bárbara.

6. Tko sve može sudjelovati na radionicama? Kome su radionice namijenjene?

Kako je jednom rekao Augusto Boal za kazalište potlačenog, to je kazalište kojim se mogu baviti svi, pa čak i glumci, a upravo takav princip imamo i mi. Radionice su otvorene za svakoga.

8. Priča se da već imate neke planove i za MKFM 2013. godine. Možete li nam bar nešto otkriti?

Tako je. Ne mogu vam sve otkriti. Sljedeće godine na našem festivalu završava projekt TOgether i trebali bi se sakupiti svi partneri sa svojim grupama. Kako je jedan od ciljeva projekta 7. Možete li nam reći malo više detalja o da svaki partner stvori predstavu sa svojom skprojektu nazvanom TOGETHER? upinom, iskoristit ćemo Pulski forum kako bismo TOgether (gdje TO označava kraticu za ka- prezentirali sve te predstave. A kako je predzalište potlačenoga na više jezika) je projekt u stava „Hotel Europa“ zajednička predstava svih koji smo ušli prošle godine s partnerima iz Por- partnera i radit će se kroz cijelo vrijeme projekta, tugala, Velike Britanije, Njemačke i Španjolske, sljedeće godine u Puli gledatelji će imati priliku a kasnije nam se pridružila i Italija. Kao što sam vidjeti gotov rezultat. Imamo još neke planove,

ali oni će prvenstveno ovisiti o financijama.

9. Za kraj, imate li možda još koju riječ pred sam festival?

Htio bih pozvati sve zainteresirane da nam se pridruže, kao polaznici radionica ili kao gledatelji-glumci na našim predstavama.

Fotograf Saša Miljević Tekst: Manuela Krakar

Karim Rashid

Ideologija ljepote

SVK MAGAZIN 19

25

Pod nazivom „Ideologija ljepote“ u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u subotu 20. listopada u 19 sati otvara se izložba Karima Rashida, jednog od najproduktivnijih i najcjenjenijih dizajnera današnjice, kojeg mnogi s pravom nazivaju „dizajnerskom zvijezdom“.

Radeći u preko 35 zemalja širom svijeta Rashid je autor više od 3000 realiziranih dizajnerskih radova i dobitnik više od 300 važnih nagrada. Smatraju ga živućom legendom dizajna. Raznolikost i golemi raspon Karimovog talenta i interesa, kao i sposobnost da se s lakoćom prebacuje iz područja u područje, koristeći u svom radu različite materijale i poigravajući se najraznovrsnijim idejama i estetikama, pomažu mu da uistinu proširi vidike i pomakne granice dizajna, podižući ga istodobno na višu razinu.

Na poziv MSU-a Karim Rashid će predstaviti svoje dizajnerske objekte koji su proteklih desetljeća plijenili pažnju dizajnera i oduševljavali korisnike, a oblikovno i tehnološki pomicali su granice dizajna. Dizajnerski predmeti Karima Rashida bit će postavljeni u Muzeju suvremene umjetnosti u dijalogu s umjetničkim djelima iz stalnog postava –

Zbirkama u pokretu. Sama izložba zamišljena je kao rasprava između umjetnosti i dizajna, svijeta na prijelazu tisućljeća i ovog današnjeg. U formi multimedijske prezenzacije - fizičke i digitalne – Karim Rashid predstavit će svoju dizajnersku filozofiju, pozivajući publiku na interakciju i dijalog, te najaviti nove pomake za budućnost.

Tijekom boravka u Zagrebu Rashid će održati predavanje u okviru Dana Orisa.

Kustosi izložbe: Tihomir Milovac, muzejski savjetnik MSU-a i dr. Albrecht Bangert, Bangert Verlag u suradnji s Neue Sammlung, München (The Intenational Design Museum).

Tihomir Milovac

Kulturna oaza ili kultura u egzilu?

Autor: Hrvoje Korbar Samu vijest o pokretanju trećega programa HTV-a pozdravila je gotovo čitava kulturna javnost, ali sam koncept trećega programa doima se kao egzil za sve kulturne sadržaje koji su se do sada prikazivali u opskurnim terminima.

Atraktivno otvaranje

Treći program HTV-a javnosti je predstavljen u srpnju , kada je došlo do smjene vodstva HRT-a.

Unutar samo dva mjeseca realiziran je koncept programa koji je započeo 15. i 16. 09. emitiranjem filmskoga maratona, odnosno 17.09., kada je i službeno započela programska shema koje će se HTV očito neko vrijeme pridržavati.

Filmski maraton prikazan tijekom prvoga vikenda emitiranja jasno je naglasio kakvim će se sadržajima baviti HRT 3. U filmskome izboru koji se protezao od „Mjesta pod Suncem“ s Elizabeth Taylor i Montgomeryjem Cliftom (koji slovi za najdraži film Toma Gotovca) do nezavisne komedije „Djeca su dobro“. Prema nekim podatcima o gledanosti, „Kradljvce bicikla“, antologijski film Vittorija de Sice gledalo je čak 26 tisuća ljudi, što je respektabilan broj za film koji je prikazivan u tri sata poslijepodne. Filmski maraton, što je najbitnije od svega, nije bio prekidan reklamama, kao ni ostali sadržaji trećega programa, čime se poštuje integritet filma kao umjetničkoga djela.

Arhivski sadržaji na malim ekranima

Shema, u najmanju ruku, i nije pretjerano inovativna, ali ne valja osuđivati HTV, koji je u samo dva mjeseca, bez posebne redakcije, pokrenuo novi program. U prva dva tjedna imali smo priliku vidjeti arhivske snimke HRT-a (razni dokumentarni filmovi, koji prema današnjim standardima i nisu pretjerano zanimljivi) i dokumentarne filmove koje smo već nekoliko puta mogli gledati na programu HTV-a, ali u nimalo atraktivnim terminima. Uz brojne arhivske sadržaje HRT 3 ponudio je i zanimljiv filmski izbor, kakav inače imamo prilike vidjeti samo u Kinoteci. Ciklusi filmova Charlieja Chaplina, Franka Capre, Vala Lewtona, Akire Kurosawe i europskih klasika emitiraju se svakoga dana oko 19 sati. Emitiranje filmskih klasika jedna je od najvažnijih sastavnica trećega programa, jer se na taj način i sustavno provodi edukacija o filmskoj umjetnosti, koja je u Hrvatskoj potpuno zanemarena. Uz navedene cikluse emitira se i ciklus rumunjskoga filma i vrlo zanimljiv izbor svjetske kinematografije u programu pod nazivom „Put oko svijeta u 52 filma“.

Kvalitetne serije u neobičnim terminima

Za razliku od komercijalnih programa, i invazije turskih i „dalmatinskih“ sapunica kojoj možemo svjedočiti, HRT 3 odlučio je prikazati jednu od najhvaljenijih europskih serija posljednjih godina. „Ubojstvo“, u produkciji danske radiotelevizije, sjajna je serija, koja kao tipičan skandinavski kriminalistički proizvod radnju prati na policijskome, političkome i osobnome planu, sa sjajnom fotografijom i radnjom. Uz „Ubojstvo“, prikazuje se i antologijski „Berlin Alexanderplatz“ R.W.Fassbindera i „Žica“, jedna od najkvalitetnijih serija američke produkcije.

Dok su „Ubojstvo“ i „Berlin Alexanderplatz“ imali sreće s terminima emitiranja, „Žica“ se emitira u svojevrsnim maratonima, tijekom cijelih noći u petak i subotu. Zaista je upitno čemu prikazivanje serije od 1 do 5 sati ujutro kad su tada malo-

brojni – budni. Neobično je da HRT 3 ne emitira i neke od klasika našega dramskog programa, ali vjerojatno će se uskoro početi i s tom praksom.

Egzil za kulturu

Unatoč sjajnim filmskim ciklusima i maratonima, HRT 3 liči na svojevrsni egzil za kulturne sadržaje. Budući da su sve emisije povezane s kulturom (osim standardnih „Pola ure kulture“) prebačene na treći program („Posebni dodatci“, „Peti dan“), pitanje je treba li prvi i drugi program u potpunosti očistiti od kulture i hoće li prvi i drugi program biti očišćeni i od raznih sportskih utakmica kada konačno bude pokrenut i HRT 4, namijenjen isključivo sportskim sadržajima.

Jedna od najzanimljivijih emisija u programu HRT-a 3 jest „Emisija“, u kojoj se razgovara o najširim temama iz područja kulture i umjetnosti i u kojoj stručni novinari razgovaraju s uglednim osobama iz kulturnoga života. U prvoj emisiji gostovali su Zoran Ferić, Nenad Puhovski, Pascal Rambert, a emisije su realizirane na visokoj profesionalnoj razini.

HRT 3 predstavit će i emisije o animiranome, kratkometražnome i igranome filmu te emisiju o književnosti „Knjiga ili život“, koja na televiziju vraća odavno iščezlu književnu kritiku. Nadamo se da ćemo na HRT-u 3 moći vidjeti i neke recentne hrvatske dokumentarce (npr. „Nije ti život pjesma Havaja“, „Oblak“, „Bosanoga – sasvim slučajna smrt“, „Blokada“), ali i proširenje vlastite proizvodnje te prikazivanje arhivskih snimaka kazališnih predstava, koje HRT zasigurno posjeduje. Pokretanje trećega programa u svakome slučaju treba pozdraviti, jer je njime HRT konačno opravdao svoj način financiranja, ponudivši građanima kvalitetan sadržaj bez reklamnih sadržaja.

Izložba Degasovih skulptura

Baletni iskorak u bronci (Klovićevi dvori, 15. ožujka – 3. lipnja)

Francuski umjetnik Edgar Degas (1834. – 1917.), jedan od pripadnika kruga impresionista, svojim je radom nesumnjivo pridonio razvoju moderne umjetnosti. Poznat kao „slikar plesačica“, ostao je zapamćen po uljanim platnima balerina koje plešu na pozornici pariške opere ili se iza kulisa pripremaju za nastup. Manje je poznato da je Degas svoje plesačice modelirao i u glini i vosku, s obzirom na to da je tijekom života izložio svega jednu skulpturu. Nakon umjetnikove smrti njegovi bliski prijatelji Paul Durand-Ruel i Ambroise Vollard pronašli su u Degasovoj kući na Montmartreu oko sto pedeset dotad neizloženih skulptura koje je Degas držao skrivenima iza vrata svojega studija.

Tijekom proteklih nekoliko mjeseci posjetitelji Klovićevih dvora imali su priliku uživati u ljepoti brončanih odljeva voštanih skulptura pronađenih u Degasovu domu. Izložba je otvorena sredinom ožujka povodom obilježavanja tridesete godišnjice otvorenja Klovićevih dvora kao izložbenoga prostora. Riječ je o gostujućoj izložbi M. T. Abraham Centra za vizualnu umjetnost koja je dosad bila predstavljena u Grčkoj, Izraelu, Bugarskoj, Španjolskoj, na Cipru i Kubi, a sada i u Hrvatskoj.

Degasov interes za skulpturu javio se početkom šezdesetih godina 19. stoljeća kada je počeo izrađivati skulpture konja. Česti posjeti farmi čistokrvnih konja u Normandiji i konjskim utrkama u Parizu pobudili su u njemu zanimanje za anatomiju i pokret tih životinja. Vidno inspiriran studijama pokreta fotografa Eadwearda Muybridgea (Životinjsko kretanje, 1887.), Degas je pokušavao uhvatiti svaki stadij konjskoga tijela u pokretu. Izložene skulpture poredane u niz poput fotografskoga filma zorno predočavaju kretanje konja iz stadija mirovanja u lagani kas, potom trk te naposljetku snažni galop koji završava propinjanjem na stražnjim nogama.

Kao i u slikarstvu, Degasova glavna preokupacija u kiparstvu bile su plesačice. Kao vjeran posjetitelj kazališta i opere često je boravio iza scene promatrajući ih kako uvježbaju plesnu rutinu ili se odmaraju nakon nastupa. Boravak iza kulisa omogućio mu je da vidi dalje od zasljepljujućeg glamura pozornice i pronikne u stvaran život plesačica koji je počinjao sa završetkom predstave. U ono vrijeme većina plesačica dolazila je iz niže, radničke klase. Plesom su pokušavale pobjeći iz siromaštva i uzdići se na društvenoj ljestvici. Naporne svakodnevne vježbe i nastupi često su ostavljali trajni biljeg na njihovim tijelima. Degas ih je htio prikazati upravo takvima – kao stvarne žene koje pokušavaju preživjeti i izbjeći sudbinu neimaštine. Modelirao ih je kako predano uvježbavaju i izvode pojedine plesne figure ili pak istežu i masiraju bolne udove i stopala nakon naporna nastupa.

Glavno djelo izložbe svakako je Mala četrnaestogodišnja plesačica, jedina skulptura koju je Degas izložio za svojega života. Skulptura je prvi put predstavljena javnosti 1881. godine na Šestoj izložbi impresionista. Naturalistički prikaz mlade debitantice pariške opere Marie van Goethem izazvao je opće zgražanje publike koje je u potpunosti obeshrabrilo Degasa da dalje izlaže svoje skulpture. Izduljenih tankih udova, nabrekla trbuha, ravnih prsa i neugledna lica, Degasova plesačica nikako se nije uklapala u kanon klasične ljepote na koji je publika dotad bila navikla. Veliko negodovanje izazvalo je i Degasovo netradicionalno, u ono vrijeme krajnje inovativno korištenje kiparskih materijala. Naime, Degas je svoju plesačicu odjenuo u pravu baletnu suknjicu, obuo joj baletne papučice i načinio pletenicu od prave kose koju je povezao satenskom vrpcom. Degasovu pozornost ipak nisu privlačile samo plesačice. Umjetnik je često promatrao obične žene u njihovim svakodnevnim poslovima, dužnostima i navikama. Tako je nastao njegov ciklus skulptura kupačica. Za razliku od drugih akademskih slikara i kipara koji su uvijek prikazivali kupačice u gracioznim pozama koje pretpostavljaju postojanje publike, foto: Wikipedia

Degas je htio pristupiti temi na drugačiji, realniji način. Želio ih je prikazati u stvarnim pozama svojstvenima tomu ritualu tjelesne njege, nesvjesnima da ih netko promatra. Portretirao ih je u prirodnim pozama kako spužvicama čiste svoje tijelo, izlaze iz kade, brišu se ručnikom ili češljaju kosu.

Tijekom kasne faze svojega stvaralaštva Degas se sve više okretao kiparstvu. Međutim, skulpture je uvijek smatrao tek pomoćnim sredstvom koje mu je omogućavalo da poboljša svoje slike i crteže, nikad im ne posvećujući punu pozornost. Unatoč njegovu osobnomu mišljenju, ova izložba svakako otkriva Degasa kao umješnoga i inovativnoga kipara koji je zadužio modernu umjetnost ne samo svojim slikovnim već i skulpturalnim stvaralaštvom.

Maja Žvorc

SVK MAGAZIN 19

31

Maribor

prijestolnica europske kulture za 2012. godinu

Maribor leži na izlazu Drave iz Alpa, na dodiru sjevernoga Dravskog polja, zapadnih Slovenskih gorica i istočnoga Pohorja u Republici Sloveniji. Drugi je slovenski grad po veličini s nešto više od sto tisuća stanovnika. Maribor se ubraja među industrijski najrazvijenije balkanske gradove, a njegova bogata arhitektonska baština koja je obilježena mnogim stilovima i arhitektonskim novinama posjetitelje ostavlja zatečene ljepotom i prostranošću grada. Maribor je svakako mjesto bogate tradicije koja se brižljivo čuva. Umjetnost oslikavanja košnica jedna je od mariborskih baštinskih posebnosti. Riječ je o jedinstvenom obli-

ku narodne umjetnosti. Nastala je u 18. stoljeću, razdoblju kada je pčelarstvo bilo jedna od najvažnijih gospodarskih grana u Sloveniji.

Uz bogatu arhitektonsku i tradicijsku baštinu Maribor uvelike čine i priče koje su s njime povezane.

Najveću pažnju zaokupljaju priče iz razdoblja Prvoga svjetskog rata koji je na Mariboru ostavio značajne ožiljke.

Maribor je proglašen prijestolnicom europske kulture za 2012. godinu. Titula europske prijestolnice kulture dodjeljuje se od 1985. na prijedlog tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri. Te je godine europskom prijestolnicom kulture proglašena Atena, a nakon nje i mnogi drugi europski gradovi. 2011. godine titulu europske prijestolnice kulture nosili su finski grad Turku i estonski grad Tallinn.

S još pet manjih slovenskih gradova Maribor je u 2012. godini organizirao pregršt kulturnih događanja koja su, uz razvoj domaće infrastrukture i kulturne svijesti građana, svakako doprinijeli i turističkom razvoju regije. Unatoč krizi, koja je na kulturu ostavila itekako značajne posljedice, program je bio iznimno bogat, a sam projekt učestalih kulturnih događanja nastaviti će se i u idućoj godini uz značajan doprinos gradskih vlasti i Ministarstva kulture.

Tekst: Filip Filipović Fotografije: Filip Filipović

Jedno od značajnijih događanja u ovoj festivalskoj godini svakako je bila Europeana tijekom ožujka i travnja koja je organizirala nekoliko obiteljskih povijesnih izložbi u Mariboru i još nekim gradovima u Sloveniji kako bi zabilježila priče, dokumente i predmete iz Prvoga svjetskog rata čuvane u privatnome vlasništvu. Digitalizirani materijali toga uistinu posebna događanja bit će dodani Europeaninom online arhivu Prvoga svjetskog rata.

Kada sam prvi put ugledao najavni plakat filma Ted, rekao sam si: „Da, to je to! Tu komediju moram pogledati. Ludi, živi medvjedić i njegov frend. To je sigurno nešto urnebesno smiješno!“ Ovo je lepršav film o prijateljstvu igračke i dječaka Johna koji je jedne večeri zaželio da njegov novi plišani medo postane ni manje ni više nego živo biće s kojim može razgovarati. I tako Ted i John žive 27 godina u nerazdvojnome prijateljstvu. Prolaze kroz različite zgode i nezgode, a kako John sazrijeva, tako se i osobnost njegova medvjedića Teda mijenja i nadograđuje. Ted je sklon ludorijama i razuzdanim provodima, a John sve više mora razmišljati o ozbiljnome životu, poslu i ljubavi.

To je posebno izraženo nakon što mu djevojka konačno daje ultimatum: ona ili medo. John i Ted od toga trenutka moraju krenuti svaki na svoju stranu. Promjena je to koja nije nimalo laka, a njihovo dugogodišnje prijateljstvo stavljeno je na kušnju dok prolaze kroz životne probleme u kojima su čak i njihovi životi u pitanju.

Film Ted uistinu je urnebesan, ali moja euforija s početka ove priče splasnula je već nakon desetak minuta. Film je svakako smiješan, no smijeh očito nije formula na koju je ciljao redatelj Seth MacFarlane. Urnebesna je u filmu ideja u kojoj plišani medvjedić posjeduje ljudske osobine i još je urnebesnije da društvo u kojemu žive prihvaća medvjedića kao veliku atrakciju. No ono što je najurnebesnije jest svakako način na koji se redatelj narugao stilu života koji je općeprihvaćen kao poželjan, otmjen i mladima tako privlačan. Zar je redatelj mogao biti okrutniji? On je frajer, zavodnik, problematičan tip, ali je prije svega izgubljen pojedinac koji nedostatak ozbiljnih ciljeva u životu kompenzira glupiranjem, drogom i neodgovornošću. Za sve to dovoljno je biti običan plišani medo!

Osim ludih provoda, ovdje je itekako aktualna tema prijateljstva i privrženosti. Razbacan između novoga života, ljubavi, obveza i starog prijatelja, John proživljava situacije u kojima se svi nalazimo prije ili kasnije. Sazrijevanje, promjena životne okoline i iznenadno preuzimanje odgovornosti za život i postupke pravi je šok i izazov. Ako ste mekša srca, postoji dovoljan broj scena na kojima ćete i zasuziti.

Ted

mali medo velikoga srca

Ted je uistinu zabavan, vrlo lagan i pitak, film pun sladunjavih scena i dijaloga. Iako nije namijenjen maloj djeci i maloljetnicima, zbog nekih scena koje baš nisu primjerene dječjim očima, svakako je dobar materijal za zabavno poslijepodne ili večer, ali i nešto više od toga. Priča je to o pravome prijateljstvu i vrijednostima koje nikada ne umiru.

Filip Filipović

SVK MAGAZIN 19

37

Viktor E. Frankl

ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM U svojoj kultnoj knjizi Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, donosi osobno, u potpunosti iskreno i ogoljeno iskustvo iz koncentracijskih logora. Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom?

Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer „onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako“.

U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini, logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja.

Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.

„Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se zatvorenika koji su predano tješili druge dajući im i posljednju koricu kruha. Možda je takvih ljudi bilo malo, ali oni su čvrst dokaz da se čovjeku može oduzeti baš sve osim njegove posljednje slobode – slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji ma kako ona bila bezizgledna, sloboda da sam odluči kojim će putem krenuti„ Viktor E. Frankl „Stoljeće mudrosti je priča o ženi koja je svojom odlučnošću da se u životu usmjeri isključivo na dobro uspjela preživjeti neke od najcrnjih razdoblja ljudske povijesti“ Iz predgovora Vaclava Havel Stotinu i osam godina stara, Alice je najstarija osoba koja je preživjela holokaust, ali i najstarija koncertna pijanistica na svijetu. Kao svjedokinjačitavom prošlom stoljeću i prvom desetljeću ovog stoljeća, vidjelaje sve – ono najbolje i najgore od čovječanstva. Živjela je u kontekstudobra okruženog kaosom zla, ali ipak i dalje zabacuje glavu dok sesmije, s jednakim optimizmom kojim je zračila i kao dijete.

Njezino prezime Herz-Sommer znači “srce ljeta”, premda jerođena jednoga vrlo hladnog dana, 26. studenog 1903. godine u Pragu.Roditelji Friedrich i Sofie Herz nazvali su je Alice, što znači “plemenitaroda”. Otac joj je bio uspješan trgovac, a majka visokoobrazovana ženakoja se kretala u krugovima poznatih umjetnika i pisaca među kojima subili Gustav Mahler, Rainer Maria Rilke, Thomas Mann, Stefan Zweigi Franz Kafka.

Nevjerojatna priča koja će vas dirnuti i istinski nadahnuti da živite život bez ograničenja!

Kao propovjednik i motivacijski govornik ljudima diljem svijeta prenosi svoju glavnu poruku utkanu i u ovu knjigu najvažniji cilj svakog čovjeka je pronaći svrhu života usprkos svim poteškoćama ili izazovima. U knjizi je to sročio ovako: „Vjerujem da život nema ograničenja! Želim da i vi to osjetite bez obzira na izazove pred kojima se trenutačno nalazite.

Prije nego što krenete sa mnom na ovo putovanje, zamolit ću vas da osvijestite koja ste sve ograničenja nametnuli sebi u svome životu. A sada razmislite o tome kako bi bilo živjeti bez svih tih ograničenja. Kako bi život izgledao kad bi sve bilo moguće?”

Sa sedamnaest je godina osnovao neprofitnu organizaciju Life Without Limbs (Život bez ekstremiteta), ima diplomu iz računovodstva i financijskog planiranja i živi život bez ograničenja!

„Ime mi je Nick Vujicic. Dvadeset i sedam mi je godina. Rođen sam bez udova, ali me moje okolnosti ne sputavaju... Jedna od mojih najpopularnijih videosnimki na web-stranici YouTube prikazuje kako vozim skateboard, surfam, sviram, udaram lopticu za golf, padam, ustajem, govorim pred publikom i, najbolje od svega, kako me grle razni iznimni ljudi. Sve u svemu, to su prilično obične aktivnosti za koje je gotovo svatko sposoban, zar ne? Zašto je tada, po vašem mišljenju, ta videosnimka pogledana milijune puta? Prema mojoj teoriji, ljudi je žele pogledati jer ja, unatoč svojim tjelesnim ograničenjima, živim kao da granice za mene ne postoje.“ ovo su riječi kojima Nick Vujicic uvodi čitatelja u svoju autobiografiju ŽIVOT BEZ OGRANIČENJA čije je hrvatsko izdanje objavila Planetopija.

Nick Vujicic, rođen je u Australiji s poremećajem poznatim kao sindrom tetra-amelia. U autobiografiji iskreno progovara o svim poteškoćama s kojima su se morali suočiti on i njegova obitelj, te kako je, unatoč svoj boli i poniženjima, uspio nadići svoj hendikep i ostvariti ne samo samostalan nego i ispunjen život.

Na inspirativan način otkriva kako izgraditi samopouzdanje, kako naučiti vjerovati drugima, kako razvijati međusobno podržavajuće odnose te kako skupiti snagu bez obzira na okolnosti u kojima se čovjek nalazi.

SVK MAGAZIN 19

39

vol. 3 i 4

Iz kajkavskih krajeva

Promocija CD-a

Ovaj dvostruki CD nastavak je dvaju uspješnih nosača zvuka Iz kajkavskih krajeva - vol.1 i Iz kajkavskih krajeva - vol.2, u izdanju BeST MUSIC-a izdanih 80-ih godina.

Na dvije kompaktne ploče predstavljeno je pedesetak vokalnih, instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih glazbenih brojeva iz sjeverozapadne Hrvatske: Podravine, Hrvatskog zagorja, Prigorja, Međimurja, Posavine, Moslavine, Turopolja, Gorskog kotara i Pokuplja koji nisu objavljeni na prva dva CD-a, a nastali su i uvršteni na repertoar Lada u proteklih petnaestak godina.

LADO profesionalni je folklorni ansambl osnovan 1949. godine sa zadaćom i ciljem istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskog prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije.

LADO kroz svoj rad okuplja najpoznatije hrvatske etnokoreologe i koreografe, etnomuzikologe, glazbene aranžere i folkloriste, ali i skladatelje i dirigente nadahnute pučkim glazbenim stvaralaštvom. Sve to rezultiralo je impozantnim koreografskim i glazbenim repertoarom s preko stotinu različitih koreografija i nekoliko stotina vokalnih, instrumentalnih i vokalnoinstrumentalnih brojeva, u kojima se iznad svega poštuje izvorna narodna umjetnost. Njegovih 37 vrhunskih plesača, koji su istovremeno i izvanredni pjevači, s lakoćom se transformira iz plesnog ansambla u reprezentativan folklorni zbor, a 15 odličnih glazbenika svira na pedesetak različitih tradicijskih i klasičnih instrumenata. Ansambl LADO također posjeduje jedinstvenu kolekciju izvornih narodnih nošnji iznimne vrijednosti i ljepote (preko 1200 kompleta) pa je svaki koncert Ansambla, uz pjesmu i ples, ujedno i svojevrsna revija originalnoga hrvatskog tradicijskog ruha.

The Girl from

Ipanema Visoka i preplanula, mlada i zgodna, „Djevojka iz Ipaneme“ postala je jedna od najizvođenijih pjesama u povijesti 20. stoljeća, a prepjevali su je gotovo svi - od Franka Sinatre do Elle Fitzgerald i Diane Krall.

„The Girl from Ipanema“ pjesma je brazilskoga skladatelja i pijanista Antonia Carlosa Jobima, jednoga od najznačajnijih skladatelja bossa nove, stila koji kombinira sambu i cool jazz, a javio se u Rio de Jaineru sredinom prošloga stoljeća. Od „lokalnoga stila“ bossa nova je ubrzo postala vrlo popularna i u Sjevernoj Americi, čemu svjedoči suradnja sa Stanom Getzom, Milesom Davisom i brojnim drugim utjecajnim glazbenicima.

Autor Hrvoje Korbar

Bossa nova podrazumijeva jednostavan instrumentarij (akustična gitara, klavir, udaraljke, gudače), a poznata je po zvuku koji često koriste nu-jazz glazbenici – jednostavnost, opuštenost i suzdržanost.

Uz „The Girl from Ipanema“, poznati su bossa nova standardi i „Desafinado“, „Corcavado“, „The Look of Love“ i „Agua de Beber“.

Iako je originalno napisana 1962. na stihove Viniciusa de Moraesa, pjesma je svoju popularnost dosegla tek 1964. na albumu „Getz/Gilberto“, koji se smatra jednim od najvažnijih albuma u povijesti jazza. Uz „The Girl from Ipanema“, na albumu su predstavljene i pjesme „Desafinado“ i „Corcovado“ („The Quiet Nights“), koje su i danas dio standarnoga jazz repertoara.

Stan Getz surađivao je s Joaom Gilbertom, jednim od utemeljitelja bossa nove, već na albumu iz 1962. „Jazz samba“, ali je „Getz/ Gilberto“ postao pravi hit u Sjedinjenim Američkim Državama, te je osvojio Grammyja za najbolji album i za najbolji album instrumentalnoga jazza.

U to vrijeme prije globalizacije „The Girl from Ipanema“ postao je svjetski hit i osvojio Grammyja za najbolju snimku. Astrud Gilberto, koja je pjesmu izvela na albumu „Getz/Gilberto“, nije prethodno nastupala kao pjevačica, a uspješnu karijeru nastavila je u Brazilu. Pjesmu su kasnije snimili gotovo svi utjecajni pjevači (Frank Sinatra, Ella Fitzgerald, Peggy Lee; a u novije vrijeme i Amy Winehouse i Diana Krall), a brojni su posvetili i čitave albume bossa novi. Među njima je i album „Ella Abraca Jobim“, „Quiet Nights“ Diane Krall, a ženski izvođači često djevojku pretvore u – mladića („The Boy from Ipanema“).

Identitet djevojke itekako je dobro poznat.

Sam autor stihova de Moraes rekao je da se radi o brazilskoj manekenki Helô Pinheiro, koja je tada imala 17 godina. Visoka 172 centimetra, svakoga je dana odlazila do poznate plaže u Riju na kojoj su se okupljali i brojni tekstopisci i skladatelji. Helô je svojevrsna zvijezda i atrakcija Rija, drži svoj butik s odjećom, sudjeluje u snimanju raznih TV emisija, a uskoro se sprema organizirati i izbor za novu „djevojku iz Ipaneme“.

LYNYRD SKYNYD

LAST OF DYIN’ BREED Sve okorjele fanove čvrstog rock zvuka, razveselit će informacija da je u Dancing Bear CD shopove stigao novi album legendarnih Lynyrd Skynyrd. Album ‘Last of Dyin’ Breed’ objavljen je nakon trogodišnje stanke, donosi jedanest čvrstih south-rock brojeva čijom se produkcijom pozabavio stari prijatelj benda Bob Marlette. Cijena friško-objavljenog ‘Last of Dyin’ Breed’ iznosi 109,00 kuna, a oni koji u svojoj fonoteci žele imati deluxe izdanje morat će izdvojiti 129,00.

RY COODER – ELECTION SPECIAL Pred sam kraj mjeseca kolovoza objavljen je i novi album jednog od najuvaženijih gitarista Ryja Coodera. Album ‘Election Special’ političke je tematike i ujedno je poziv na buđenje Amerikancima koje ove jeseni čeka izborna kampanja. Svih devet pjesama napisao je i producirao Cooder, a osim vokala, uskočio je i ulogu multi-instrumentalista pa tako svira mandolinu, gitaru i bas.

Cijena 109,00 kuna

CHUI

CD s modernom klupskom instrumentalnom glazbom Chui i pochui!!!

Chui je novi bend na praktički nepostojećoj hrvatskoj sceni moderne klupske instrumentalne glazbe. Oformljen od strane članova benda Mangroove, Đure Dobranića i Tonija Starešinića, Chui je od početka bio zamišljen

kao skup modernih glazbenih pravaca koji će pred njihove zvučnike okupiti jednak broj ‘jazz štrebera’ kao i plesnih partijanera i ‘samoprozvanih alternativaca’. Uskoro se u tom društvu našao Andrej Jakuš koji je sa svojom trubom legao kao šlag na tortu i postao njihov glavni “vokal”. Kad ih već moramo svrstati u neke ladice izabrali bi electro ambiental fusion. Njihova svirka je naravno potpuno živa i organska ali zato obilato rabe čuda moderne tehnologije. Prvim albumom predstavljaju i svoju maskotu Chui-a čiji izgled je oformljen značenjima i asocijacijama riječi chui. Chui nas prvo asocira na riječ čuj, poslušaj te je maskota dobila mnogo velikih ušiju, a kako Chui na starom afričkom jeziku Swahilli znači leopard maskota je dobila i rep. Naziv chui također asocira na slatko umiljato biće kako u konačnici i izgleda ova naša maskota. Ambijentalno svemirska glazba benda Chui je pak priskrbila našem malom chuiu fino svemirsko odijelo.

Chui: Toni Starešinić – Keyboards & Effects Đuro Dobranić – Drums & Percussion & Sounds Andrej Jakuš – Trumpet & Effects

Ignor - Bez ‘e’

Mladi zagrebački pop punkeri ignor postali su ponosni vlasnici albuma prvijenca nazvanog Bez ‘e’.

Tim nazivom htjeli su poručiti svima da se naziv benda ‘ignor’ piše bez slova ‘e’ i s malim slovom „i“ J Izlazak svog debi albuma najavili su dopadljivim singlom ‘Sara,Lana’ kojeg prati zabavni i veseli video spot .

Na albumu se osjeća utjecaj bendova, omiljenih ignoru, poput Blink 182, Sum 41, NOFX, Green day, Zebrahead, Millencolin, Bowling For Soup, Reel Big Fish...Sniman je od travnja do lipnja vođen ‘teškom’, ali više nego sigurnom rukom producenta Marka Mrakovčića koji je radio s bendovima: Fraktura Mozga, Mašinko, Radioaktiv...

Album donosi 13 pjesama, a ignor svoj prvijenac najavljuju samo jednom, ali vrlo simpatičnom i osebujnom rečenicom: „U sažetku ovo je jedan pravi, veseli album, koji ćete poželjeti slušati vozeći se u automobilu ali i uz brojne pijanke i roštilje, a neće biti problem niti ga pokazati vlastitoj mami...“ Ne propustite čuti kako dečki iz ignora praše uživo! Rezervirajte četvrtak, 04.10.2012. za ignor i dođite u Mali pogon Tvornice kulture po svoju dozu energije kojom pršti ova mlada pop punk četvorka!

Gosti: Lobotomija Upad: od 21:00 Cijena ulaznice: 15 kn

REDATELJ: Mark Tonderai ULOGE: Jennifer Lawrence, Elisabeth Shue , Max Thieriot Majka I kćer su se doselile u novi grad ali nesrećom u kuću koja ima zlokobnu prošlost.

Naime u istoj je kući mlada djevojka ubila svoje roditelje. Kada se kćer sprijatelji sa preživjelim sinom iz te nesretne obitelji shvatit će da ta priča nije ni izbliza gotova. Jeza tek počinje!

Početak prikazivanja od 04.10.2012.

~ Jeduš

U ljeto te 1948. godine grad je još zacjeljivalo svoje ratne rane. Svatko je na svoj način osjećao posljedice, a oporavak je bio težak i neizvjestan.

Stanovnici mirne četvrti čiji je potok uz cestu činio glavni krvotok patili su od gubitka međusobna povjerenja. No, više od narodnoga neprijatelja koji ne spava ni danju ni noću mučila ih je neobična tajanstvena pojava. U gluho doba noći, kad tmina proguta dio gradske četvrti, prestaje svaka kretnja. Do svitanja cijeli je kvart talac mraka i vlastitoga straha. Stanovnici bi zatvarali vrata i prozore zabrinuti za zvukove koji noću dolaze izvana, a prestaju sa zorom. Sve je započelo kad su starog Jožu Šlafuteka pronašli obješena o krušku. Pričalo se da se ubio jer ga je morila nečista savjest. Možda je tako i bilo, no ne može se zanemariti činjenica da ga je netko prokazao kao suradnika okupatora. Izabravši krušku, prije no osudu “u ime naroda“, počinio je samoubojstvo. Od tada su se čudni zvuci noću širili naokolo. Škriputanje i jaukanje, hukanje i cvilež, a neki kažu i režanje, jeka je raznašala kvartom. Ujutro su stanovnici pronalazili posljedice noćnoga orgijanja nečistih sila; potrgano cvijeće ili povrće, uništeno i umrljano rublje, nestanak kokoši... Više od štete ljudi su se plašili buke što ih je podsjećala na divlje zvijeri.

& Praznovjerni su ispleli bapske priče o duhu staroga Jože Šlafuteka koji nemiran luta kvartom sveteći se svojim prokazateljima. Oni s više mašte, poput stare Marte Begačeve, tajanstvene su zvukove i posljedice pripisivali demonima iz pakla. Prošlo je tek nekoliko godina od krvavoga sukoba, ali su žive slike nasilja i dalje prisutne jer nije bilo obitelji koju zvijer rata nije dohvatila svojim kandžama. Ljudi su izmišljali strahote kako bi prikrili vlastiti strah. Tako je nastala priča o Jedušu, čudovištu jedaču ljudskih duša koji ispušta jezive krikove od koji se ledi krv u žilama. Danju bi sve bilo normalno: obrtnici su radili, domaćice čistile kuću, djeca su išla u školu, no noću se strah uvlačio u ljude te bi oni sa sumrakom okretali ključeve u bravama. Tišina te gradske četvrti bila je sablasna bez dernjave uličnih mačaka ili laveži pasa. Ne zna se tko je prvi spomenuo ime Jeduša, čudovišta što jede duše živih ljudi, no stanovnici toga kvarta obavijestili su narodnu miliciju o neobičnim događajima.

Patrole nisu ništa pronašle, a kako su imali pune ruke posla s ideološkim neprijateljima, narodna milicija slučaj je vrlo brzo zatvorila.

& Marko Paver, mesar premazan svim mastima, odlučio je Jedušu stati na rep. Naime, bio on duh ili ne, kvario mu je posao jer po noći više nije mogao potajno dopremati meso sa sela. Smanjivali su mu se prihodi, a obitelj treba hraniti.

Našiljene kvartovske uši čuju što ne treba. Tako bi dolazak “robe“ mogao kobno završiti jednim pozivom miliciji. Priče o čudnim pojavama širile su se plašeći ljude. Jedino je stari Tomo Fircajg odmahivao glavom u nevjerici, kao i svaki osvjedočeni ljubitelj kapljice. Vinskomu bratu svaka je noć bez alkohola čudovišna sama po sebi. No, kad su ga u zoru pronašli kako posve izbezumljen gol tumara potokom smijući se vlastitomu malom prstu, očito je bilo da mu se nešto dogodilo. Neki su govorili da je to posljedica alkohola, cinici da je to nedostatak istoga, dok je većina tvrdila da je Fircajg sreo Jeduša. Strah se mogao rezati nožem, a ljudi su pored vratiju držali sjekire, mlatove ili neko drugo dozvoljeno oružje. Napad na Fircajga poljujao je sve sumnjičavce. Demon nazvan Jeduš zastrašivao je kvart i nitko mu nije mogao ništa, pa čak ni vlast.

& Mesar Pavor, zabrinut za posao koji već tjednima ide loše, shvatio je da je vrijeme za djelovanje. Ni ženi ni kćeri nije govorio ništa. Noć je već uvelike počistila kvartovske ulice, a on je s najvećim mesarskim nožem u mraku iza grmlja odmah do potoka čekao čudovište dok mu se znoj cijedio niz leđa. Nataložio je u sebi dostatnu količinu bijesa na Jeduša. No, više od toga čudovišta ljutila ga je obavijest narodnoga odbora da će morati zatvoriti mesnicu i prijeći u gradsku klaonicu.

Dežurao je neko vrijeme pored potoka, a zatim je odlučio promijeniti mjesto. Privukao ga je čudan prigušen šum koji je dolazio iz vrta Belecovih.

Zvuk šuškanja lišća i krckanja grančica govorio je da se nešto događa, ali s toga mjesta mesar nije imao dobar pregled. Polagano se kretao duž ograde, stišavajući šum vlastitih koraka. Stao je pored plota priljubivši tijelo uz daske.

Dvije su kreature petljale oko Belecova kokošinjca nastojeći ga otvoriti. Ono što je pri slabu svjetlu mesar mogao primijetiti jest da jedna od njih šepa baš na isti način kao postolar Blaž. Više nije bilo dvojbe oko nestajanja kokoši. Postolar i njegova žena kradu perad jer nemaju od čega živjeti. Sin im je nestao na onoj “drugoj“ strani

koja je izgubila rat, a skvrčene Blaževe artritične ruke ne mogu više držati postolarski čekić. Kad su konačno otvorili kokošinjac, strpali su omamljenu kokoš u vreću. Postolar Blaž kriknuo je iz sveg glasa tako da je sakrivenomu Pavoru ispao mesarski nož iz ruke. Starci su se izgubili u mraku. Mesar se još dugo oporavljao od preživljenoga straha. Nakon što je došao k sebi, Pavor je posložio kockice. Postolar se služi jednostavnom tehnikom zastrašivanja i dobro mu ide. Za krik se nije trebao potruditi. Dovoljno je stisnuti bolešću iskrivljene prste pa da bol izađe iz usta bez ikakve glume. Uz takvu zvučnu kulisu lopove neće otkriti. Mesar krene prema gornjemu dijelu četvrti, ostavljajući za sobom potok. Blizu vrha ugleda tamnu siluetu kako se prikrada nečijem dvorištu. Odluči je pratiti na odstojanju, ali mu ipak ruka još čvršće stegne veliki nož čija bi oštrica povremeno zabljesnula pri dodiru sa svjetlom ulične rasvjete. Lik u crnom dahtao je sporo se probijajući kroz mali park. Pavor ga je oprezno, s pristojne udaljenosti, pomno pogledom pratio.

Odjednom je parnjača nestala u tami. Nije prošlo dugo, a iz mraka je izronilo biće ispuštajući zvuk poput stroja. Mesar se ukipio od straha, ali je brzo odahnuo. Ono što je bilo ispred njega teško da je imalo veze s Jedušem. Stara Marta Begecova opustošila je vrt Kolarovih noseći svoju lovinu.

Sutra će rano odnijeti cvijeće na tržnicu i prodati ga. Prije negoli je krenula prema svojemu domu, ispusti snažan zvuk iz frule koji odjekne poput režanja. Slična tehnika kao i postolareva, no isti rezultat. Zaokupljen onime što je vidio, Pavor nije krio zadovoljstvo što nije naletio na Jeduša, ali se i zabrinuo. Noć mu je pokazala kako neki njegovi sugrađani teško žive. Duhovi mrtvih nisu problem, ali živi ljudi jesu...

& Sjeverni povjetarac pratio ga je milujući ga svojim rukama dok je zamišljeno hodao prema potoku. Pogled mu padne na svjetleću točku koja se sporo gibala mrakom. Pritaji se iza stabla.

Točka koja je lelujala amo-tamo odjednom stane.

Strpljivo čekajući razvoj događaja, razmišljao je o kvartovskim kradljivcima. Misli mu prekine huk ptice iz pravca kretanja točke. Mesar se od toga zvuka stresao, ostavši zakopan u mjestu.

Iz dvorišta je ubrzo izašla spodoba, huknuvši

još jednom u okruglu stvar. Pavor nije vidio lice “ćuka“, no vidio je što je lik ukrao. Ugasivši svjetiljku, lopov je pojurio s plijenom. Nakon sto metara skrenuo je u malu ulicu. Udovac Franjo Gorski na rukama je nosio intimno žensko rublje i brzinom vjetra zatvorio vrata svoje kuće.

Ono što je mesar te noći vidio bilo je dovoljno za zaključak. Olakšan spoznajom da se ne radi o čudovištu, već o stanovnicima kvarta, ušao je u ulicu gdje stanuje. Protrnuo je ugledavši utvaru kako hoda po krovu njegove drvarnice. Krov je škripio pod težinom, stare su letvice jaukale ispod crepova. Uhvativši pogledom čudovište na šupi, mesar postane svjestan ozbiljnosti situacije.

Vidno uzbuđen, utišao je vlastito disanje, promatrajući kretanje lika u crnom. Ruka mu se čvršće zalijepila za držak mesarskoga noža. Jeduš se sporo kretao krovom, nastojeći dohvatiti prozor mesareve kuće. U trenutku kad je bio blizu okna, mesar je iz sveg glasa povikao. Demon s krova drvarnice, poskočivši na mjestu, napravio je krivi potez. Stare letvice nisu izdržale. Uz veliku buku utvara je propala jednom nogom kroz krov, dok su crepovi padali zbog urušene drvene konstrukcije.

& Ana je dobro prošla: par ogrebotina, nešto masnica i povrijeđen ponos. Krov drvarnice bio je u gorem stanju nakon njezina propadanja. Mesareva kći dobila je zabranu izlaska, ne samo preko krova nego i kroz vrata, za neko duže vrijeme. Pavor je odahnuo. Jeduš ne postoji. Neki stanovnici “jeduši“ su koji noću vrište, huču, reže da bi preživjeli. Mesar je pak riješio svoj problem – tuđom odlukom. Krajem godine narodna mu je vlast zatvorila mesnicu. Dobio je posao u klaonici, radeći u tri smjene. Jedne zimske noći pogledavši u pravcu potoka, ugledao je Jeduša. Sjedio je na kamenu cerekajući mu se u lice. Kažu da je mesar preko noći posijedio. Kasnije su ga odveli u umobolnicu iz koje se više nije vratio.

Priča o Jedušu nema kraja ili još bolje, priča o zlu nema svoj početak. Šifra: TIA Nemruth Dagi

SVK MAGAZIN 19

55

SKICE IZ AZIJE Autor: Andrija Filipović „Šetajući vrtom za dnevnoga povjetarca, Bog zovne čovjeka: ‘Gdje si?’ reče mu. On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gô, pa se sakrih.’

Nato mu reče: ‘Tko ti kaza da si gô? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?’ Čovjek odgovori: ‘Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.’“ Tako govori jedna od prvih prispodoba iz Biblije, tema mnogih filozofskih rasprava.

Iako je filozofija ljudski pokušaj razumijevanja svijeta oko sebe bez utjecaja religije, filozofija staroga i novoga svijeta usko je povezana s religijom i religijskim vjerovanjima. Filozofija Zapada i Istoka značajno je determinirana religijom dotičnih prostora i naukovanjem njezinih mislilaca. U tom smislu moramo pratiti komparativni pristup filozofske baštine Istoka i Zapada u djelu Skice iz Azije Ksenije Premur. Dok je za zapadnu filozofiju značajno vjerovanje u povijesne događaje oko rođenja, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, istočna filozofija dopušta neovisnije i slobodnije filozofske sadržaje utemeljene na moralnim vrijednostima. Zajedničko je svim filozofskim školama Istoka da postoje dva svijeta, jedan je svijet koji osjetimo osjetilima, takozvani iskustveni svijet, a drugi je tajnovit svijet kojemu ne možemo pristupiti jer ga ovaj prvi sakriva. Zajedničko je misaonomu shvaćanju Istoka i Zapada da je materijalni svijet koji osjećamo prolazan, nestabilan i uglavnom bolan i pun patnje te da prije ili kasnije nestaje, dok je drugi, nama skriveni svijet, trajan, stvaran, lagodan, vrhunaravan i vječan. Bez obzira vjerujemo li u besmrtnu dušu ili neprestano rađanje, reinkarnaciju. „Sigurno je da će oni koji su rođeni umrijeti, Kao i da će oni koji su umrli ponovno se roditi.“ (Bhagavad Gita) U svojemu djelu Skice iz Azije Ksenija Premur donosi razlike i sličnosti u razmišljanju između Istoka i Zapada gledano iz njezina filozofskoga rakursa u kojemu promišlja i analizira europsku i azijsku filozofiju kroz karakter spoznaje u europskoj i indijskoj filozofiji te razrađuje filozofske teme misaone baštine Indije, Kine i Japana, odnosno,obrazlaže kako kao subjekti zapadne kulture možemo pristupati i misliti u kodu Istoka.

Odabrana poglavlja – eseji, rezultat su istraživačkoga rada autorice koji je započeo 1982. objavljivanjem djela Čedomila Veljačića, a nastavljeno je razradom misaone baštine Indije, Kine i Japana.

Pred nama su odabrani fragmenti najznačajnijih poglavlja azijske misaonosti.

Ksenija Premur rođena je 1962. u Zagrebu, studirala je filozofiju i ruski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Zvanje magistar stekla je u Ljubljani nakon obranjene radnje iz filozofije, a 1997. magistrirala je u Zagrebu s radom o teoriji prevođenja. Ksenija Premur radila je kao predavačica na Glazbenoj akademiji u Lovranu i kao asistentica na Sveučilištu u Zagrebu. Osim toga, u zemlji i inozemstvu sudjelovala je na raznim znanstvenim simpozijima i objavila niz znanstvenih članaka i knjiga. Osim što se bavi znanstvenim radom, Ksenija Premur napisala je i romane, pripovijetke i zbirke poezije. Od 1981. prevodi znanstvena i književna djela s engleskoga, ruskoga i slovenskoga, a od 2005. g. postala je članom Hrvatskoga društva pisaca i stekla status samostalnoga umjetnika.

Izbor iz djela: Znanstvena djela: obuhvaćaju filozofsku tematiku komparativne filozofije i azijskih filozofija. Iz toga je područja objavila niz članaka i knjiga („Ethos spoznaje u filozofiji Čedomila Veljačića“, „Bergson i Buddha“, „Fragmenti drevne Indije“ i „Skice iz Azije“...).

Književna djela: - romani: „Ljubavnici“, „Ispovijest jednog stranca“, „Opsesija“; - zbirke pripovijetki: „Neobične priče“, „Arabeska“, „Novele“, „Zrcalo“ , „Dvije pripovijetke“; - zbirke poezije: „Od obale do obale“, „Madrigal za ljeto“ ,i „Krhotine kineskog porculana“.

u kazalištu Vidra

Prva regionalna stand up komedija S NOGU* (* Sredstvo za protiv jugonostalgije i jugofobije)

Autor: Marina Karamatić Sopić

Ko je blesaviji, Amerikanci ili Englezi…ili Japanci? Ili mi? Što se zapravo dogodi kada Hrvati popizde na Slovence? Koja je razlika između Bosanke i Hercegovca, u krevetu ili u novčaniku? Zašto riječ ‘čimbenik’ izluđuje Srbina? Jesu li Kosovari muzikalniji od ostalih i zašto Crnogorac još ne spava…?

A, gdje je nestalo makedonsko devojče…?

Odgovori na ta pitanja dobro će vas nasmijati u prvoj regionalnoj predstavi stand up komedije S NOGU* (* Sredstvo za protiv jugonostalgije i jugofobije) popularnoga stand up komičara Pedje Bajovića koja će se održati 11. listopada u 20 sati u kazalištu Vidra. Komedija S NOGU već je obišla šest država bivše Jugoslavije i oduševila više od dvije tisuće gledatelja. U jednoiposatnom nasmijavanju ovaj, kako sam sebe naziva, “postjugoslaven” gledateljima otkriva vlastita iskustva i opservacije o načinu života na “ovim prostorima”, o temama koje nas i dalje povezuju, ali i o različitostima koje nas dijele kao svjetlosne godine.

Ovo nije nikakva nostalgična priča, već priča o nama, danas i tu. Politike ima, ali je prisutna upravo onoliko koliko i druge, mnogima i važnije stvari: novac, obitelj, sport, estrada... – objašnjava Pedja Bajović i nastavlja – Imam sreću i svojevrsnu privilegiju da se puno krećem regijom i mogu uspoređivati mentalitete, medije, političke procese... Sve je to u nekim detaljima gotovo identično u svakoj od naših zemalja, a u nekim toliko različito kao da živimo na različitim planetima Sunčeva sustava!

Naime, boraveći u gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije tijekom svojih 40 godina, Pedja je u svima njima otkrio nepresušnu inspiraciju za svoje nastupe. Pričom koja je velikim dijelom autobiografska i inteligentnim i zdravim humorom razbija mnoge predrasude o ljudima koji žive u susjednim zemljama i te iste predrasude dovodi do apsurda, a smijeh je pritom jedini lijek.

U predstavi nisu izostavljeni ni zapadnjaci ni razlike između ovdašnjih ljudi i njih “tamo”, a razlog je tomu i dvogodišnji Pedjin boravak u SAD-u na postdiplomskome studiju komunikacija. Tu je i nastala ljubav prema stand up komediji.

Nakon kazališne premijere regionalne stand up komedije koja je dobila zasluženo mjesto i na kazališnim daskama, Pedja Bajović u studenom odlazi na prestižno natjecanje stand up komičara Seattle International Comedy Competition 2012. Na to je natjecanje pozvan kao jedini predstavnik s “ovih prostora”, a u natjecanju koje traje gotovo mjesec dana svoje će komičarske sposobnosti odmjeriti s tridesetak komičara iz cijeloga svijeta.

Pedja Bajović jedan je od utemeljitelja regionalne stand up komičarske skupine SVE5 koja je prerasla u pravu regionalnu stand up scenu. Okuplja desetak komičara i razvija se velikom brzinom.

Prva regionalna stand up komedija S NOGU* (* Sredstvo za protiv jugonostalgije i jugofobije) namijenjena je svima onima koji se žele prisjetiti kako je to bilo, a i još uvijek jest “s one tamo strane”, ali i onima mlađima, da o tome prvi put saznaju – ova će predstava biti jedno malo predavanje ili, možda još točnije, humoristični dokumentarac – uživo.

SVK MAGAZIN 19

59

BLICKFANG 2012 Bečki međunarodni sajam dizajna

Bečki Muzej primijenjene umjetnosti “MAK” će od 19. do 21. listopada ove godine ponovno biti domaćinom devetom po redu međunarodnom sajmu namještaja, mode i nakita pod nazivom “Blickfang”. Bečki se Blickfang u međuvremenu profilirao kao svojevrsna platforma mlade i kreativne dizajnerske scene, koja mladim talentima nudi mogućnost besplatnog predstavljanja njihovih ra-

dova. Posjetitelji će na ovom 3.500 m2 velikom prodajnom sajmu moći doživjeti nove, inovativne i otkačene dizajnerske ideje i oblike koji potiču od preko 100 dizajnera, od kojih je čak 40 po prvi puta sudjeluje na sajmu, a sajam je koncipiran tako da otvara mogućnost za živi i direktni dijalog između dizajnera i konzumenta koji tijekom posjeta kreću na istinski dizajn-safari. Predstavljeni radovi su naime često prototipovi proizvoda koji se u okviru prodajnog sajma mogu biti direktno testirati na krajnjim potrošačima. Nazočnost samih dizajnera je upravo ono što daje posebnost cjelokupnom sajmu, tj. ona kupcima na svojevrstan način jamči “kontrolirano podrijetlo” proizvoda. Blickfang se svake godine održava još i u Tokiju, Zürichu, Stuttgartu i Baselu, a novost ovogodišnjeg sajma koji je i tematsko težište posvećeno češkom i mađarskom dizajnu. U okviru koncepta “Curator of the Year” koji predstavlja prošlogodišnji novitet sajma će svoje umijeće pokazati španjolski dizajner Jaime Hayon koji će ove godine biti zadužene za organizaciju sajmova u sva četiri spomenuta grada.

Autor: Ivana Ćosić

PARANORMALNO

4

Najstrašniji horor svih vremena dobio je svoj četvrti nastavak. Za one koji prate sestre Katie, Kristi i demonsku silu koja ih progoni od djetinjstva, postoje mnoga neodgovorena pitanje i neobjašnjene aktivnosti.

Paranormalno 4 daje neke odgovore…Priča se nastavlja tamo gdje je završio drugi dio ove horor sage.

Očekivati možete samo jedno, da vas bude strah, više no ikad… Paranormalne aktivnosti bliže su nego što misliš… čuvaj se!

REDATELJ: Henry Joost, Ariel Schulman ULOGE: Katie Featherston, Matt Shively U kinima od: 18.10.2012.

Alex Cross

Ove godine na velika platna stiže nova ekranizacija romana najplaćenijeg pisca na svijetu, Jamesa Pattersona, o policijskom psihologu Alexu Crossu. Prethodno su ekranizirani Kolekcionar i Paukova zavjera, sa Morganom Freemanom u glavnoj ulozi, koji su ostvarili veliki uspjeh na kino blagajnama. Film donosi priču o policijskom psihologu Alexu Cross-u koji istražuje jeziva ubojstva serijskog ubojice Michaela Sullivana aka The Butchera. Međutim sukob postaje osoban i Alex Cross a je gurnut na rub vlastitih moralnih i psiholoških granica. Sa nezaustavljivom akcijom i nepredvidivim obratima, ovaj akcijski triler će vas držati na rubu svog sjedala.

REDATELJ: Rob Cohen ULOGE: Tyler Perry, Matthew Fox U kinima od 18.10.2012.

SVK MAGAZIN 19