svk magazin broj 18 by Filip Filipovic

SVK

MAGAZIN godina 3. broj 2 ukupno br. 18 rujan 2012. Cijena 0,00kn

S vremena na vrijeme poželite čitati samo kulturne vijesti

SVIJET KULTURE

Srce od kamena Kamen je sinonim čvrstoće, snage i postojanosti, simbol dugovječnosti i neprolaznosti. Kamen je vječan. Kamen je teško obradiv, ali kad se ispolira, njegova površina sjaji se kao ogledalo. Kamen je svuda oko nas i od njega su izgrađene najcjenjenije građevine svijeta. Kamenom meljemo pšenicu i gnječimo masline. Kamenom pritisnemo kiseli kupus u kaci. Kamenčić bačen na vodu pod određenim kutom poskakuje po njezinoj površini kao da ne može potonuti. Kad je netko hladan i bešćutan, kažemo da ima srce od kamena. U kamenim vrtačama ljeskaju se najljepša jezera svijeta, takozvane gorske oči. U kamenu se kriju i najljepše tvorevine prirode. Najskupocjeniji su minerali u obliku kamena. Kamen skriva najbrižnije skrivene tajne tisućljeća izlivene u fosilima. Krešući kremen o kremen nastaje iskra iz koje se rađa vatra. Kamenom su izgrađene mnoge ljudske nastambe. Kamen nas prati od rođenja do smrti. Upravo stoga su naši ljudi idući u daleke zemlje svijeta trbuhom za kruhom ponijeli sa sobom krišom uzeti kamen iz rodnoga kraja za uspomenu na svoju domovinu. Kamen ih je u tamnim i tuđim noćima grijao kao sunce i davao im snagu i nadu da će se jednoga dana vratiti doma. Vratiti se kao ptice koje su otišle u toplije krajeve i s proljeća se vraćaju u svoj rodni kraj. A opet, vraćaju li se ptice kući, ili putuju od jednoga do drugoga rodnog kraja? Selice putuju kao kamenčići bačeni iz ruke i skakuću po vodi kao ptice od kamena. Ptice koje će jednom jedna ruka naći kao fosil u srcu kamena. Bit će to ptice srca kamenoga. Urednik - Andrija Filipović

NE PROPUSTITE! Upoznajte Indiju kroz ljubav, izdaju i sreću... ...koju ćete pamtiti i kad sklopite zadnju stranicu!

‘’Šal od kašmira’’ je očaravajuća priča o hrabrosti, odvažnosti i ljubavi. Mair, nakon smrti roditelja pronalazi ključ svoje sudbine − šal od kašmira, ručni rad neprocjenjive vrijednosti stvaran u dugim, oskudnim mjesecima u zabačenom i siromašnom indijskome selu Kanihama.

‘’Sandalovo drvo’’ je moćna priča o izdaji, praštanju i sudbini koja oživljava dvije intrigantne priče o tri žene, njihovim ljubavima, izdajama i ponovno pronađenoj sreći. Roman je prepun živopisnih opisa Indije i likova koje ćete pamtiti i kad sklopite zadnju stranicu.

‘’Rosie Thomas piše prekrasno. Njezini se romani čitaju bez napora. Kao spisateljica pokazuje rijetko suosjećanje i pravo razumijevanje prirode ljubavi. ‘’ The Times

Potražite u Svim knjižarama i oStalim Prodajnim mjeStima.

SADRŽAJ Breaking Bad .........8 Resident evil..............12 Judge Dred 3d.........14 Pina ............................16 Filmomanija 6.........22 Roman na filmu Ime ruže.................32 Lawless................36 Jedinstveni bečki muzej krivotvorina..........39 Katie Peterson.........40 4. Supetar Super film festival................42 Modro jezero.........48 Ante Juretić.............52 Bečka noć krimića......55 Crveno jezero...........56 Museum Insel Hombroich.....64 Jezična (ne) kultura........72 Tihomir Čulina.........74 Otvoreni atelier..........78 Dancing bear noviteti.....84 Društvena životinja.........87

SVK MAGAZIN - za promicanje svih vrsta umjetnosti, znanost i tehnički razvoj

Magazin je neprofitan i ne naplaćuje se

Godina 3 Broj 2, rujan 2012. Ukupno izdanih brojeva: 18 Izdavač: Udruga Svijet kulture i Filip Filipović ISSN: 1847-697X Glavni urednici: Andrija Filipović i Filip Filipović Grafički urednik: Filip Filipović Grafička priprema: Filip Filipović Lektura i korektura: Matea Srebačić Kristina Špiranec Suradnici na ovom broju: Željka Rakić Hrvoje Korbar Ana Odak Ivana Ćosić Ivana Šimudvarac Filip Filipović Andrija Filipović Danijel Čorić Matea Srebačkić Kristina Špiranec

Kontakt: info@svijetkulture.com tel: 091/7853-090 web stranica magazina: magazin.svijetkulture.com Fotografije u magazinu: Arhiv redakcije Autorsko vlasništvo novinara Besplatna baza fotografija MorgueFile Sponzorski tekstovi i tekstovi umjetnika nisu obuhvaćeni lekturom. Svi radovi autora ustupljeni su besplatno Naslovnica - Filip Filipović, Pleternica

SVK MAGAZIN 18

Autor: Željka Rakić

Breaking Bad – stigla je nova sezona Novija produkcija donosi mnoge zanimljive serijale koji će vas prikovati ispred televizora. Serije kao što su Breaking Bad, Lost, Dexter, Walking Dead ili čak Game of Thrones jednostavno ne možete prestati gledati pa ih zbog toga neki nazivaju suvremenim serijskim ubojicama kojima gledatelji sami žele biti žrtve. Zaraznost tih serija ne proizlazi iz klasično insceniranih napetosti prisutnih u popularnim turskim, španjolskim ili kakvim sličnim sapunicama. One vas vežu za sebe zanimljivom radnjom i zaokupljaju vaš um. Gledatelji jednostavno ne mogu ne razmišljati o razvoju situacije, o karakterizaciji likova i ostalim detaljima bilo koje epizode navedenih serija. Režiser Vince Gilligana kreirao je odličnu seriju Breaking Bad koja je nesvakidašnja i primamljiva već i samim opisom radnje. Profesor kemije saznaje da je obolio od teško izlječive bolesti i preokreće svoj život u potSVK MAGAZIN 18

puno drugom pravcu. Izlazi iz okvira dosadašnjeg života i svojim postupcima prelazi granice morala. Preskače u novi svijet, rušeći svoja dotadašnja načela i razbijajući sve predrasude o profesorima – prelazi u svijet dilera i modernih proizvođača droge. Kao izvrstan kemičar zna kako kemijski proizvesti savršene kristalne narkotike. Bryan Cranston, Anna Gunn i Aaron Paul čine glumačku ekipu bez koje serija ne bi mogla biti tako dobra. Glumac Bryan Cranston iz serije Malcolm u sredini glumi profesora. Čak i on izlazi van svojih okvira i donosi nam nova glumačka umijeća koja nismo mogli vidjeti u prethodnoj seriji. Nadmašuje humorističnu ulogu oca i zaista izvrsno odrađuje zahtjevne scene iz epizode u epizodu. Sve transformacije od profesora do dilera, sve unutrašnje čovjekove moralne i nemoralne borbe odražavaju se u tom liku. Pošteni svijet profesora kemije kojemu je bliski član obitelji inspektor za narko-

tike u potpunosti će se slomiti. Njegove životne odluke utjecat će na obitelj, ali i na mnoge druge živote. Iznenađujući, ali logični i krajnje inteligentni preokreti radnje oduševit će vas u epizodama prve sezone. U srpnju ove godine počela je druga sezona koju gledatelji s nestrpljenjem očekuju. Svakako se radi o jednoj izvrsno osmišljenoj i odrađenoj seriji na koju nećete uzalud potrošiti

svoje vrijeme. Prva sezona donijela je toliko toga uzbudljivog da je jednostavno nevjerojatno zamisliti što će se još izdogađati u sljedećim epizodama. Kako će profesor kemije i diler nastaviti svoj život i kako će se sve to odražavati na njegovu obitelj? Ostaje nam samo da naslućujemo i željno očekujemo kao vjerna, neuništiva žrtva svojega

serijskog ubojice.

SVK MAGAZIN 18

U kinima od 13.9.2012. U akcijskom SF trileru RESIDENT EVIL: OSVETA, smrtonosnim T-virusom korporacija Umbrella nastavlja osvećivati Zemlju, transformirajući globalnu populaciju u legije živih mrtvaca. Posljednja i jedina nada ljudske rase, ALICE (Milla Jovovich), se probudi usred najtajnije Umbrelline ustanove, i što više zadire u sam kompleks to više otkriva i detalje o svojoj misterioznoj prošlosti. Bez sigurnog utočišta, Alice nastavlja ganjati odgovorne za izbijanje epidemije; kreće u potjeru koja ju vodi od Tokija do New Yorka, Washingtona i Moskve, a kulminira spektakularnim otkrivenjem koje će ju prisiliti da ponovno razmisli o svemu u što je nekada vjerovala. Uz pomoć novootkrivenih saveznika i poznatih prijatelja, Alice se mora boriti kako bi preživjela dovoljno dugo da pobjegne neprijateljskom svijetu, na rubu zaborava. Odbrojavanje je započelo.

JUDGE DREDD 3D U kinima od 20.9.2012.

Remake filma Judge Dredd, snimljen u 3D–u, po istoimenom legendarnom stripu. U novoj adaptaciji, Karl Urban (Star Trek, Priest, Red) glumit će jednog od poznatijih strip junaka. Sudac Dredd stvoren je u britanskom SF magazinu 2000 D 1977. u autorskoj radionici Pata Millsa i Johna Wagnera. Priča je to o futurističkom Prljavom Harryju koji nasilno donosi pravdu na jednako nasilne ulice New York Cityja. Ubrzo je postao hit, a nakon brojnih stripovskih verzija i inkarnacija kroz desetljeća, 1995. snimljena je filmska adaptacija sa Sylvester Stalloneom u glavnoj ulozi

SVK MAGAZIN 18

Autor: Hrvoje Korbar

Pina 3D Wima Wendersa prvi je europski i umjetnički 3D film, a za razliku od blockbustera, gdje 3D tehologija služi postizanju veće popularnosti, ovdje je tehnologija upotrijebljena na najbolji mogući način – Wenders nam preko platna želi prenijeti najljepše koreografije prerano preminule Pine, te preispitati značenje plesa za nju i njezine plesače.

SVK MAGAZIN 18

Pina Bausch, velika njemačka plesačica i koreografkinja, i sama je planirala surađivati s Wimom Wendersom na filmu koji bi u prvi plan stavio njezine plesače i koreografije, dok bi ona zapravo bila iza kamere. Nažalost, prerana i iznenadna smrt Pine Bausch promijenila je Wendersov scenarij, pa je film prikazan kao velika posveta Pini Bausch, u kojoj sudjeluje više generacija njezinih plesača. Sama Pina nije voljela sebe stavljati u prvi plan, i to je Wenders pri snimanju filma poštivao. U prvome su planu njezine četiri poznate koreografije – Posvećenje proljeća, Café Müller, Kontakthof (Dvorište susreta) i Vollmond (Puni mjesec) – iz četiriju različitih razdoblja stvaralaštva, a povezane su i kraćim plesnim ulomcima te kratkim izjavama njezinih plesača, koji o Pini govore kao o majci, zahvaljujući joj što im je pomogla da se izraze onako kako to najbolje mogu i znaju – pokretom. Plesači su izrazito posvećeni svojemu djelovanju, a verbalni je dio ovoga filma potpuno potisnut, tako da bi se film mogao sjajno razumjeti i bez tih kratkih ulomaka, koji se ipak sjajno uklapaju u čitav koncept. Wenders u svojemu prvom 3D ostvarenju ni u jednom trenutku ne poseže za poetikom blockbustera koji inače koriste tu tehnologiju, nego dosljedno stavlja ples i pokret u prvi plan, te ga izvodi iz samoga plesnog kazališta u Wuppertalu na brojne lokacije diljem grada kao što je tzv. viseća željeznica ili napušteno gradilište, ali i lokacije koje ne bismo vezali za industrijsku zonu Ruhra, kao što su prekrasni šumski eksterijeri i stakleni paviljon.

Pina je prvenstveno veliko slavlje života i plesa, a ne tehničko postignuće Wima Wendersa. Četiri koreografije koje pratimo kroz film nose potpuno različitu glazbu, raspoloženja i motive, o kojima je bilo riječi već u najavi filma, koja ističe motive poput ljubavi, povjerenja, prijateljstva, oprosta i otuđenosti. U prvome dijelu filma, posvećenome koreografiji Posvećenje proljeća, kontroverznoga baleta Igora Stravinskog , imamo priliku pratiti plesače podijeljene u dvije grupe i žrtvu koja je ovdje u centru brutalnoga postupanja i okrutnosti. Café Müller posveta je Pininu djetinjstvu. Koristi glazbu Henryja Purcella iz opere Didona i Eneja te Vilinska kraljica, koja sjajno nadopunjuje melankolične trenutke te predstave. Na pozornici je niz mjesečara koji prolaze kroz kafić, a koreografija je vrlo minimalistička. Najljepši trenutak same koreografije nije prikazan u filmu, a to je dio koji prati arija Didone „When I am laid“. Café Müller jedna je od najpoznatijih koreografija Pine Bausch, a počast joj je odao i Pedro Almodóvar u svojemu filmu Pričaj s njom. Kontakthof je koreografija koja je djelomično postavljena izvan kazališta i najviše govori o pojedinim motivima koje i gledatelj manje upućen u ples može zaista lako razumjeti. Scene smještene u gotovo nadrealnoj visećoj željeznici i bajkovitim šumskim eksterijerima vizualno su i najdopadljivije u ovome filmu, iako mnoge od njih razbijaju granice suvremenoga plesa te odlaze u pantomimu i ostale oblike neverbalnoga izražavanja. Osim scena postavljenih u eksterijerima, tu su i scene iz kazališta koje uključuju tinejdžere i umirovljenike, s kojima je Pina također radila. Upravo taj ulomak pokazuje različite sposobnosti ljudskoga tijela i našega govora tijelom – umirovljenici i na plesnoj pozornici potpuno različito djeluju od tinejdžera. Naposljetku, Vollmond je izrazito dojmljiva koreografija u kojoj je čitava pozornica prekrivena vodom, što dodatno otežava kretanje plesačima, ali pridonosi i sjajnome ugođaju filma. Ipak, tehnička strana filma ne smije se zanemariti. Pokreti plesača vjerno su preneseni na filmsko platno, a Wenders pažljivo bira i eksterijere kako bi postigao dojam perspektive i među gledateljima. Iako sva umjetnost 20. i 21. stoljeća naginje apstrakciji i nadrealnome, teško je reći postoje li dvije umjetnosti koje su toliko povezane kao ples i glazba, a obje toliko apstraktne u svome izrazu. Ples Pine

SVK MAGAZIN 18

Bausch ovim je filmom stavljen u kontekst razumljiv svakomu gledatelju te Wenders potpuno bježi od povijesne dimenzije njezina lika, ostavljajući je bliskom kroz niz fotografija i, naravno, njezinih djela. Teatrolozi često raspravljaju može li snimka predstave, kao njezin jedini zapis, biti i vjerodostojan teatrološki izvor, a upravo je Wim Wenders ovim filmom dokazao kako je 3D tehnologija zaista pomaknula granice realnoga na filmu.

MAXtv Filmomanija 6 samo u kinu CINEPLEXX CENTAR KAPTOL od 20. do 30. rujna 2012. SVK MAGAZIN 18

SVK MAGAZIN 18

Osobito nam je zadovoljstvo obavijestiti Vas da će se u razdoblju od 20. rujna do 30. rujna 2012. godine ekskluzivno u kinu Cineplexx Centar Kaptol održati MAXtv Filmomanija 6 – šesta po redu filmska revija recentne europske i svjetske kinematografije koja će gledateljima donijeti izbor najzanimljivijih filmova s najznačajnijih svjetskih filmskih festivala! Tijekom revije koja će trajati punih deset dana bit će prikazano više od dvadeset filmova, a prvi puta u povijesti revije domaća će publika imati priliku vidjeti sva tri pobjednika najvećih filmskih festivala – Venecije (Faust, redatelja Aleksandra Sokurova), Berlina (Cezar mora umrijeti, redatelja Paola i Vittorija Tavijanija) i Cannesa (Ljubav, redatelja Michaela Hanekea)! Već tradicionalno, filmovi će biti prikazivani svaki dan u po nekoliko termina u razdoblju od deset dana s naznakom da će vikendom biti više projekcija.

NOVI FILMOVI REDATELJA KENA LOA TODDA SOLONDZA, ISTVANA SZABA

SAMO NA MAXtv

FILMOMANIJI 6!

SVK MAGAZIN 18

ACHA, FRANCISA FORDA COPPOLE, I JACQUESA AUDIARDA

Uz već najavljene pobjednike filmskih festivala u Veneciji, Berlinu i Cannesu ovo će biti najjača revija dobrog filma do sada! U razdoblju od 20. do 30. rujna održat će se najjača filmska revija do sada – MAXtv Filmomanija 6! Punih 11 dana ekskluzivno u kinu Cineplexx Centar Kaptol gledatelji će moći uživati u naSVK MAGAZIN 18

jnovijim remek-djelima sedme umjetnosti redatelja kao što su Ken Loach, Francis Ford Coppola, Todd Solondz, Istvan Szabo i Jacques Audiard. Jedan od zasigurno najatraktivnijih filmova svakako je novi uradak redatelja Kena Loacha – Danak anđelima (The Angel’s Share) koji je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu osvojio

nagradu žirija. Atraktivnosti ne manjka niti novom filmu Jacquesa Audiarda – Hrđa i kost (De Rouille Et D’os) koji je također prikazan u službenoj konkurenciji na Canneskom festivalu, a u kojoj je glavnu ulogu ostvarila Marion Cotillard. Jedini mađarski dobitnik prestižne filmske nagrade Oscar do danas, István Szabó, nakon punih šest godina snimio je novo remek-djelo s Helen Mirren u glavnoj ulozi – Vrata (The Door) koji je predstavio na ovogodišnjem filmskom festivalu u Moskvi. Pune dvije godine bile su potrebne redatelju filmske trilogije Kum, Francisu Fordu Coppoli, da snimi novi film – triler Između svjetova (Twixt) u kojem je glavnu ulogu ostvario Val Kilmer, a koji se prikazao u sklopu filmskog festivala u Torontu. Tu je i novi film kultnog redatelja Todda Solondza, Tajni adut (Dark Horse) koji je prikazan u sklopu filmskog festivala u Veneciji. Uz već ranije najavljene filmove Faust (pobjednik filmskog festivala u Veneciji redatelja Aleksandra Sokurova), Cezar mora umrijeti (pobjednik filmskog festivala u Berlinu redatelja Paola i Vittorija Tavianija) i Ljubav (pobjednik filmskog festivala u Cannesu redatelja Michaela Hanekea) nesumnjivo je da će ovogodišnja MAXtv Filmomanija 6 svakako biti najjača revija dobrog filma do sada! Već tradicionalno, projekcije filmova održavat će se svakoga dana u razdoblju od 20. do 30. rujna s početkom u 16:00, 19:00 i 21:00 sati.

SVK MAGAZIN 18

Roman na filmu: IME RUŽE Dilema „knjiga ili film“ za čitatelje knjiga nikad nije niti postojala, uvijek će prevaga biti na strani književnoga izvora, ma koliko uspješno adaptirano bilo djelo kao audiovizualna umjetnina. Ako i ustvrdimo da ekranizacije romana nastaju iz čistoga oportunizma – budući da je recepcija priče već provjerena i treba je samo preoblikovati u drugi medij i to medij koji je bliži široj publici zbog živopisna prikaza, medij koji svodi zahtjeve za recipijenta na minimum, tek na koji sat pozornosti – moramo se upitati što je to u romanu što za dokoličare koji ne čitaju vrijedi prenijeti na veliki ekran? Ime ruže jedan je od romana koji su poslužili kao predložak za filmsku adaptaciju. Na film prenijeti sve što knSVK MAGAZIN 18

jiga daje nemoguć je pothvat, pogotovo kada se, kao u ovome slučaju, radi o postmodernističkom romanu koji objedinjuje kriminalističku priču, povijesni roman te filozofsku i teološku raspravu. No zato se redatelju nudi mogućnost da pruži svoju interpretaciju, ostajući manje ili više vjeran predlošku. Krimić smješten u okvir srednjega vijeka, koji ima, nipošto slučajno, i svojega Sherlocka Holmesa, može računati na prijem široke publike, željne i dobra zapleta i egzotike srednjega vijeka. No, je li trivijalna kriminalistička fabula sve što ovaj film nudi? Radnja filma temelji se na sjećanjima sjedokosa starca na strašne događaje kojima je svjedočio u mladosti kada je godine Gospodnje

1327. sa svojim učiteljem, franjevačkim redovnikom, posjetio samostan na sjeveru Italije. Glas Adsona od Melka vodi nas kroz zbivanja koja ni on sam ne razumije, ali im pripovijedanjem pokušava dati smisao te se na taj način osloboditi tereta prošlosti koji ga ne prestaje opsjedati. Cilj njihova putovanja sudjelovanje je u teološkoj raspravi između franjevačke braće i predstavnika Crkve (papinih izaslanika) o naoko banalnom pitanju „Je li Isus bio vlasnik svoje odjeće?“, koje se zapravo odnosi na moralni aspekt bogaćenja Crkve. No, odmah po dolasku u samostan taj se vid njihova djelovanja stavlja u drugi plan, budući da, nakon što su upoznati s misterioznim događajima koji su

zadesili samostansku zajednicu, Vilim od Baskervilla, kao iskusni istražitelj s karijerom „propaloga“ inkvizitora, biva zamoljen da pokuša rasvijetliti zbivanja, čime počinje njihova pustolovina pronicanja u zamršene odnose i tajne. Atmosfera u kojoj se odvija radnja filma obavijena je dubokim mrakom srednjega vijeka. Vizualno je srednji vijek dočaran prizorima zagušenim tamom, prljavštinom, bijedom te bolesnim i gladnim ljudima čiji je izgled najčešće groteskan. No, ono što je bit srednjovjekovnoga mraka tiče se upravo duhovne i intelektualne sfere. Dok većina zajednice misteriozna ubojstva mladih redovnika pripisuje nadnaravnim silama ili pak apokaliptičnim predznacima,

Vilim, slijedeći tragove i pouzdajući se u logiku, u njima prepoznaje ljudski faktor. No istraga se od potrage za ubojicom pretvara u potragu za intelektualnim svetim gralom. Otkrivanjem intelektualne preokupacije ubijenih otvaraju se duhovno-filozofske rasprave koje će dovesti do rješavanja slučaja. Tako dolazi do prepletanja labirinta ubojstava i labirinta samostanske knjižnice, jedne od najvećih knjižnica kršćanskoga svijeta kojoj pristup nije dozvoljen, a s čijim je skrivenim inventarom povezan rasplet priče. Mitski predmet koji pokreće djelovanje aktera radnje, a čije postojanje predstavlja prijetnju kršćanskoj srednjovjekovnoj filozofiji, druga je knjiga Aristotelove Poetike – knjiga o komediji. Ovdje na vidjelo izlazi pravi srednjovjekovni mrak koji se ogleda u Jorgeovim očima. Sljepoća njegove konzervativne vizure koja u smijehu vidi opasnost za opstanak vjere i Crkve pokazala se pogubnom, ne samo za pojedince koje je sudbina dovela u konflikt s njegovim shvaćanjem

SVK MAGAZIN 18

nego i za sveukupni daljnji napredak kulture i civilizacije – a sve zbog straha od drukčijega mišljenja. Naravno, i inkvizicija je prisutna kao dežurni čuvar konzervativnih vrijednosti, ali na jednoj drugoj razini – fizičkoj. Inkvizitor se bavi konkretnim djelovanjem, čije se podrijetlo pripisuje mračnim silama, a zapravo je rezultat ljudske bijede, tjelesnih poriva, pa čak i borbe protiv nepravde počinjene u ime Crkve. Naime, otac Jorge prijetnju vidi u idejama koje bi mogle uzdrmati temelje kršćanstva. Pitanje odnosa između tjelesnoga i duhovnoga problematizira se preko odnosa dvaju suprotstavljenih likova – Vilima i Adsona. Adson je svojim grijehom, kao i suzama zbog djevojke, pokazao svoju okrenutost prema fizičkome svijetu, svijetu patnji, ljubavi i prema stvarnome životu. Vilim je pak netko tko će zaplakati zbog spaljene knjižnice, on pripada svijetu ideja. Ta će se dva svijeta najsnažnije međusobno suočiti u trenutku kada istovremeno budu pokrenuti lomača i požar

u knjižnici. Adson pati zbog gubitka djevojke, Vilim zbog gubitka ogromnoga znanja. Kraj filma zahtijevao je holivudski sretan završetak u vezi sa sudbinom djevojke, no takav je rasplet situacije otvorio prostor za Adsonovu dilemu između djevojke i učitelja, odnosno, dilemu između zemaljske ljubavi i intelektualnoga samoostvarenja. Adson na kraju daje svoj odgovor na pitanje koje je prije postavio svojemu učitelju – jesu li mu knjige važnije od ljudi – te donosi odluku kojom se opredjeljuje između tjelesnoga i duhovnoga. Tu dilemu, naravno, treba razmatrati u kontekstu srednjega vijeka, razdoblja u kojemu su svećenici bili jedini pismeni ljudi, a Crkva institucija pod čijom se kontrolom nalazilo cjelokupno znanje. Izlazak iz svećeničkih redova značio je i izlazak iz kruga ljudi koji su imali privilegiju da se bave intelektualnim radom. Što se tiče Vilimove sudbine, iako Adson ne zna što se s Vilimom događalo nakon njihova ras-

tanka, on mora ostati dosljedan sebi, tako da je njegov daljnji put već određen. No, jedno je pitanje u vezi s Vilimom ostalo neriješeno – koje je knjige spasio iz knjižnice? Odgovor na to pitanje mogao bi biti prava priča. Ime ruže, bilo kao film ili kao knjiga, djelo je otvoreno za različita tumačenja i ovdje smo se pozabavili samo nekim aspektima i mogućim interpretacijama. Ipak, nešto možemo sa sigurnošću tvrditi, a to je da je u Imenu ruže pod formom kriminalističke priče gledatelju/čitatelju ponuđeno puno više od napete radnje. Naravno, pojedincu treba prepustiti da u djelu uživa na onoj razini koja mu je prihvatljiva i da ga tako i interpretira. Ana Odak

SVK MAGAZIN 18

LAWLESS

REDATELJ: John Hillcoat ULOGE: Tom Hardy, Gary Oldman, Guy Pearce, Shia LaBeouf ŽANR: kriminalistička drama U kinima od 20.9.2012. Gangsterska krimi drama prema scenariju Nicka Cavea. Ekranizacija biografskog romana „The Wettest County in the World“ o braći Bondurant koji su za vrijeme prohibicije u SAD-u zarađivali proizvodeći alkohol u šumama Virginije a s vremenom je oko njih stvorena legenda da su neuništivi. Filmsku ekipu čine glumačke zvijezde Shia LaBeouf i Tom Hardy te Jessica Chastain, Guy Pearce i Gary Oldman. Režiju potpisuje John Hillcoat dok je slavni glazbenik Nick Cave napisao scenarij i glazbu. SVK MAGAZIN 18

I krivotvorine zaslužile mjesto u muzeju Točno prekoputa poznate bečke znamenitosti, šarene građevine Hundertwasserhaus, smjestila se još jedna neobična turistička atrakcija. Riječ je jedinstvenom europskom muzeju krivotvorina, u kojem posjetitelji mogu vidjeti neke od najboljih falsifikata, čuti spektakularne priče o načinu djelovanja poznatih svjetskih krivotvoritelja umjetnina te ujedno mogu saznati u čemu se sastoji razlika između originalnog djela, kopije i krivotvorine. Zbirka muzeja obuhvaća krivotvorine poznatih djela umjetnika kao što su Klimt, Raffael, Brueghel, Rembrandt, Chagall te mnogih drugih, a jedan od zasigurno najneobičnijih izložaka muzeja su i krivotvoreni Hitlerovi dnevnici koje je načinio umjetnik Konrad Kujau. Ivana Ćosić

Jedinstveni bečki muzej krivotvorina

SVK MAGAZIN 18

Bečki izložbeni prostor BAWAG Contemporary od 13. rujna do 11. studenog ove godine predstavlja prvu samostalnu izložbu škotske umjetnice Katie Peterson u Austriji. Katie Peterson je rođena 1981. godine u Škotskoj, a studirala je na Slade School of Fine Art u Londonu. Mlada umjetnica svojim radom nastoji publici približiti nezamislivo velike i udaljene procese u prirodi i svemiru koje izmjenjuje uz pomoć svakodnevnih predmeta ili materijala te ih reducira na ljuske dimenzije. Prilikom realizacije svojih projekata se koristi zahtjevnim tehnološkim napravama počevši od satelita do teleskopa te stručnim znanjem znanstvenika kako bi na intiman, poetski i filozofski način objasnila prirodu, ekologiju, geologiju i kozmologiju. Bečka izložba pod nazivom „Inside the desert...“ obuhvaća izbornjezinih najnovijih radova kao što su Ancient Darkness TV (2009.), The Dying Star Letters (2011.) i 100 Billions Suns (2011.-2012.). Projekt 100 Billion Suns je pri tom izvorno nastao za Venecijanski 2011 godine. Rad rekonstruira povijest svemirskih bljeskova gama zraka koje se u okviru izložbe simuliraju svakodnevno u 16 sati ispaljivanjem topa s konfetima koji po boji odgovaraju ovim kozmičkim procesima. Ivana Ćosić

4. Supetar

Super

Film Festival

SVK MAGAZIN 18

4. Supetar Super Film Festival ponudio je svojim posjetiteljima bogat filmski, glazbeni i edukativni program, a svojim gostima pravi mediteranski ugođaj. 4. Supetar Super Film Festival održao se od 10. do 14. srpnja, a tijekom pet dana raznolikog programa predstavio je selekciju švedskoga dokumentarnog filma, međunarodni program, te retrospektivu i tradicionalni Brački dnevnik. Uz filmski program svaku večer održavali su se i koncerti raznih izvođača, te radionica dokumentarnog filma u kojoj su sudjelovali polaznici svih uzrasta te radionica žongliranja, koja je unijela posebno veselje na festivalsku plažu. Supetrani vole Švedsku Nakon prošlogodišnjeg uspjeha filma „Muškarci koji plivaju“ redatelja Dylana Williamsa (Švedska, Velika Britanija) SSFF odlučio je na svome četvrtom izdanju predstaviti selekciju recentnoga švedskog dokumentarnog filma. Uz pomoć Agnete Mogren, kreativne direktorice uglednog Tempo Film Festivala, u Supetar je stiglo pet švedskih filmova, od kojih je jedan postao i pobjednik festivala. Film „Zbogom, gotovo je“ redateljice Tore Martens govori o 74-godišnjoj Lini Merceis koja danju radi kao telefonistica, a noću se zabavlja sa svojim mlađahnim ljubavnicima. Zbog kratkog metra filma, ali i očite namjere redateljice da publiku privuče prvenstveno fantastičnom fotografijom i prizorima Ria de Jainera, filmu nedostaje spontanosti i ne ulazi se dovoljno duboko u kompleksnu ličnost… koja se odlučila suprotstaviti društvenim konvencijama. Unatoč nedostatcima film je oduševio supetarsku publiku te je proglašen pobjednikom 4. SSFF-a. Uz njega predstavljeni su i filmovi „Ja sam svoja Dolly Parton“, „Kiss Bill“ , „Kosa (je sve)“ i „Pokajnici“. Film „Kosa (je sve)“ prikazan je na zatvaranju festivala, a budući da je projekciji prisustvovala i autorica filma, Christina Hoglund, izazvao je sjajnu reakciju i interes publike. Autoričina borba s gubitkom kose prikazana je kroz djelomično stereotipne poruke („svaka žena je lijepa“), koje i sama autorica propituje zajedno s pojmom ljepote koji je prvenstveno uvjetovan fizičkim izgledom. Razgovor s autoricom koji se odvijao na posljednjoj festivalskoj projekciji oko ponoći trajao je gotovo dvadeset minuta, što je dokazalo da je film, unatoč hladnoći i sterilnosti pojedinih prizora, uspio prenijeti emocije autorice. Filmska i glazbena putovanja svijetom Supetar Super Film Festival ne predstavlja specijalizirane, tematske programe, ali bi se filmovi prikazani ove godine mogli staviti pod zajednički nazivnik putovanja i tranzicije. Film „Ambasador“ danskog redatelja Madsa Bruggera odveo nas je u Srednjoafričku Republiku te prikazao dekadentnog bijelog diplomata koji se predstavlja kao filantropski nastrojen prijatelj naroda te osiromašene države, a zapravo se bavi lovom na krvave dijamante. Zanimljivo je da su svi prizori snimljeni u filmu stvarni, pa tako i „kuverte sreće“, odnosno, mito koji diplomat ciljano odnosi pojedinim ministrima i diplomatima kako bi ostvario svoje planove. Drugi danski film koji je prikazan na festivalu također se odlikuje neposrednošću, ali i velikom humanošću. Radi se o filmu Ine Holmqvist „Dječak i klaun“ koji prati borbu šestogodišnjaka s rakom i metodu koja se provodi u Danskoj, a pomaže djeci da se suprotstave smrtonosnoj bolesti. Naime, u specijaliziranim bolnicama rade klaunovi, a ovaj klaun otkriva i svoju osobnu borbu protiv smrti te djece, te osjećaje koji se javljaju nakon rada s teško bolesnom djecom i njihovim obiteljima. Kroz svijet svojevrsne tranzicije proveli su nas filmovi „Epohalno putovanje gospodina Triske u Rusiju“, „Na putu kući“, „Ovde sam“ i „Pismo ocu“. Dok „Epohalno putovanje“ i „Na putu kući“ prikazuju tranzicijsku Rusiju iz različitih perspektiva, „Ovde sam“ i „Pismo ocu“ govore o problemima područja bivše Jugoslavije. „Ovde sam“ govori o problemima ilegalnih romskih naselja u Srbiji te obespravljenosti njihova stanovništva, što je problem o kojem, u manjoj mjeri, treba govoriti i u Hrvatskoj. „Pismo ocu“ privatna je ispovijest, istraživanje razloga iznenadne smrti autorova oca, ali i film o životu u Jugoslaviji u 70-ima i 80-ima, o ratu te životu nakon njega. SVK MAGAZIN 18

Nažalost, na festivalu je predstavljen tek jedan hrvatski film, dvostruko nagrađen na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Film „Nije ti život pjesma Havaja“ Dane Budisavljević govori o ponovnom susretu jedne zagrebačke obitelji, predrasudama koje se javljaju između generacija i problemu komunikacije između roditelja i djece. Prava je šteta što festival nije predstavio veći izbor hrvatskoga suvremenog filma, za koji su se turisti itekako interesirali, smatrajući kako bi iz tih filmova mogli dobiti bolji uvid u društvo zemlje koju su izabrali za svoj odmor. Filmski program prikazao je i uratke dokumentarne radionice koja se održavala pod vodstvom Olivera Sertića i Zlatka Zlatkovića. Radionica se odvijala u dvije grupe s obzirom na veliku dobnu razliku sudionika, te na raznim supetarskim lokacijama, a oba uratka uhvatila su najveće kvalitete ovog festivala – nesputanost, prijateljstvo i ljubav prema filmu koja tih pet dana vlada Supetrom. Glazbeni program festivala također je ponudio šaroliku paletu izvođača. Najuspješniji nastup bio je onaj benda ABOP (After je bolji od partyja), koji je svojim elektroničkim zvukom rasplesao klub Thriller, ali i oduševio vizualnom komponentom nastupa. Uz njega vrijedi spomenuti i nastup DJ-a Sere, alter-ega festivalskog selektora Olivera Sertića, koji je izborom najboljih romskih i slavenskih melodija oduševio publiku na tradicionalnoj Fešti Balkaniki. Sjajna energija malenog festivala Supetar Super Film Festival iz godine u godinu donosi više filmskih naslova, ali i popratnih programa te gostiju festivala. Ove godine festival je posjetilo čak šest redatelja iz čitave Europe, ali i članovi njihovih ekipa (montažeri, pa čak i skladatelji glazbe). Posebnost je malog festivala to što nema protokola, tako da su gosti prepušteni „guštima“ Mediterana i predivna otoka Brača, te druženju s festivalskim timom i volonterima. Direktor festivala Petar Trebotić te producentica Milana Martinović stvorili su u posljednje četiri godine bazu volontera koji svake godine dolaze na festival, te unatoč rastu festivala ne žele izgubiti prijateljsku atmosferu koja vlada festivalom. Ove godine festival su posjetili i prvi gosti koji su odlučili kupiti kampersku ulaznicu, a sve je to samo najava sjajne budućnosti ovog festivala, koji sljedeće godine najavljuje i nove festivalske lokacije, što znači i bogatiji program. Autor: Hrvoje Korbar

SVK MAGAZIN 18

MODRO JEZERO SVK MAGAZIN 18

SVK MAGAZIN 18

U neposrednoj blizini Imotskoga nalazi se Modro jezero. Ime je u narodu dobilo zbog svoje izražajne boje i neobična oblika koji podsjeća na bubreg. Vodostaj Modroga jezera podložan je neprestanim oscilacijama. Tako nije rijetkost da korito potpuno presuši, a nekoliko je puta zabilježeno i prelijevanje jezera iz korita kada je vodostaj mjerio 147 metara. Za sušnih razdoblja na dnu jezera mještani igraju nogomet, a krasno uređenom stazom vrlo se jednostavno dođe do samoga podnožja. Zanimljivo je da se na dnu jezera u vrijeme suše mogu nazrijeti minijaturni krateri koji podsjećaju na ugasle vulkane. To su zapravo otvori podzemnih pukotina iz kojih, zbog hidrostatskoga pritiska, izbija voda i puni jezero te uz kišnicu i okolne pritoke značajno doprinosi rastu vodostaja. Modro jezero, poput Crvenoga, za mještane Imotskoga i okolnih mjesta ima mistično značenje, i to prije svega zbog brojnih legendi povezanih s tim jezerima. tekst i foto: Filip Filipović

Portret književnika Intervju - Ante Juretić

Sunčanoga srpanjskog dana, u subotnje prijepodne pored Pleterničkog parka susreo sam pjesnika i romanopisca, Dalmatinca po rođenju i Moslavca po stvaralačkome radu, Antu Juretića. U sjeni stogodišnjih kestenova i lipa, tik do ostataka temelja Trenkove vojarne, prije nego što će posjetiti vinske lokalitete Starac i Klikun i vinograde zasađene plemenitom lozom i ružama, pričao nam je o sebi i svojemu književnom radu. Ante Juretić: Rođen je 6. travnja 1941. godine u Splitu. Diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, živi u Kutini. Objavljuje stihove, aforizme i komedije, a objavio je i lirski roman u stihovima. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja svojega grada Kutine i Sisačko-moslavačke županije za doprinos razvitku i općem napretku Županije. Član je Društva hrvatskih haiku pjesnika.

Tri boje mladosti, roman u stihovima. Zašto i o čemu govori roman u stihovima? Ovaj roman u stihovima napisao sam po uzoru na Puškina. Napisan je u obliku onjeginske strofe. Uspješan sam u tome odražavanju Puškina On tako piše u svojemu romanu Evgenije Onjegin i Ja se pozivam na njega. Nek’ oprosti mi Puškin slavni Nevješta što se moja ruka Drznula…(mada nismo ravni U ovom poslu)…sto me muka Košta to što njega diram Neslavno dok ga imitiram. Kad odlaze lastavice, Tri boje ljubavi, roman u prozi

Koje značenje imaju tri boje koje se pojavljuju kao lajtmotiv u Vašim dvama djelima: Tri boje mladosti i Tri boje ljubavi u romanu Kad odlaze lastavice? Tri boje predstavljaju tri djevojke o kojima je riječ u ovim romanima. Mirna, Dunja i Lidija. Napisao sam dva romana s istom temom, jedan u stihovima, jedan u prozi. Kroz te tri boje ispričana je cijela jedna ljubavna povijest između studenta Antonija i triju djevojaka koje glavni junak Antonio susreće kao student i koje ga prate kroz cijeli život.

Haiku poezija Ante Juretić prepoznatljiv je i kao haiku pjesnik. Pitali smo ga o tome. Ja sam zapravo novi u haiku poeziji iako sam postigao određene uspjehe na tome području. Tu je jedna druga nagrada s haiku susreta iz 2003., a moje pjesme uvrštene su u antologiju hrvatskoga haiku pjesništva - Nepokošeno nebo, dok sam sa 16 hrvatskih renomiranih pjesnika uvršten u francuski časopis haiku pjesništva GONG s jednom pjesmom. Dobio sam i poziv iz Japana da sudjelujem u njihovu haiku natječaju, što mi je neobično drago. Haiku pjesma objavljena u zbirci Nepokošeno nebo: Jesenja kiša. Beskućniku je šešir cijela kuća.

Pisma sina razmetnoga, poezija Cijela knjiga sastoji se od pisama kojima se obraćam različitim adresantima: Tinu Ujeviću, A. G. Matošu i nekim meni važnim osobama. Obraćam se i licemjeru.

Tko je licemjer? Ne bacaj preda me kost laskavče Jer ja ne lajem na tebe, nego na mjesec. Radi se o aforističkome izražaju u formi epigrama.

Drame na kajkavskom Napisao sam četiri komedije na kajkavskome dijalektu, što je interesantno jer sam ja rođeni čakavac. Dragec (urednik nakladničke kuće Spiritus movens) kaže da pišem vrlo uspješno na kajkavskom.

Uredenik izdavačke kuće Spiritus movens iz Kutine, Dragutin Pasarić, prati stvaralaštvo Ante Juretića. Meni je osobito drago da mogu predstavljati stvaralaštvo Ante Juretića koji je i dobitnik nagrade grada Kutine za prosvjetnu i kulturnu djelatnost. U svojih 40 godina rada u moslavačkome kraju saživio se s tim krajem i narodom i ne samo da je bio za katedrom nego je okupljao i učenike izvan nastave, i to oko jednoga plemenitoga posla, oko dramskoga amaterizma. On vodi jednu našu zanimljivu kazališnu udrugu koja se zove Beskućnici. Kutina baš njemu zahvaljuje na nastavku dramskoga amaterizma po čemu je nekada bila poznata. Ne samo da je voditelj udruge nego je i pisac četiriju komedija, a osobito je zanimljivo da su one povezane s kajkavskim narječjem sela i prigradskoga naselja. Bilo bi dobro kada bi se njegove komedije ekranizirale jer nose poruku koja je stizala serijama poput Gruntovčana. Antu Juretića prepustili smo zanosnomu ugođaju pleterničkih vinograda u kojima se čita njegova, ali ne i samo njegova poezija. Nadamo se skoromu susretu i odgovorima sažetima u njegovim trima bojama, stvaralaštvu kojemu se još ne nazire kraj. intervju i foto: Andrija Filipović

SVK MAGAZIN 18

Bečka noć krimića 2012 Cijeli će se Beč 18. rujna ove godine u okviru osme po redu bečke Noći krimića pretvoriti u jedno veliko kriminalističko poprište, a u ukupno 54 bečka lokala će te večeri krv teći u potocima. U kafićima kao što su slavni Hawelka ili čak Starbucks mnogobrojni će ljubitelji krimića uz šalicu kave ili čašicu vina moći poslušati ulomke najnovijih dostignuća kriminalističke književnosti. Ovogodišnja noć krimića u Beč dovodi čak tri zvijezde međunarodne krimi scene, Danca Jussija Adler-Olsena, Šveđanina Arnea Dahla te Amerikanca Daniela Woodrella, čiji je roman “Winter’s Bone” tj. njegova filmska obrada proglašena najboljim filmom na Sundance Film Festivalu 2010. godine. Naravno niti domaći, tj. austrijski pisci kriminalističkih romana neće biti zanemareni. Najavljeni su nastupi autora kao što su Stefan Slupetzky, Thomas Raab, Ernst Hinterberger, Sabina Naber ili Andreas Pittler. Prošlogodišnju Noć krimića posjetilo je preko 27.000 posjetitelja, a organizatori ove godine očekuju još bolji odaziv zaljubljenika u krimiće. Ulaz je naravno slobodan. Ivana Ćosić

CRVENO

JEZERO

SVK MAGAZIN 18

Kada govorimo o imotskim jezerima, uglavnom mislimo na Crveno i Modro jezero. Ostala jezera Imotskoga polja i njegova oboda velikim su dijelom nepoznata čak i domaćemu stanovništvu. Nepristupačni putovi, divljina i oštri krš koji lako razreže noge neiskusnim planinarima odbojni su turistima naučenima na komfor asfaltiranih cesta. Tako su ta dva jezera, unatoč velikomu bogatstvu Imotskoga polja, postala glavne turističke atrakcije. Crveno jezero dobilo je ime po crvenkastim stijenama koje čine obod jezera. Većinu posjetitelja zbuni upravo taj podatak jer pri dolasku očekuju vodu jezera u crvenoj boji. Okrugla je oblika i podsjeća na velik, divovski zdenac pa često ostavlja dojam umjetne tvorevine. Postanak te jezerske ponikve vrlo je svjež, pripada najnovijemu geološkom periodu i vrlo je lako moguće da je čovjek bio svjedok nastanka toga prirodnog fenomena. Zapravo, Crveno je jezero zadržalo svoje aktivnosti formiranja sve do danas. Stoga nije rijetkost svjedočiti velikim urušavanjima stijena koje, pospješene seizmološkim aktivnostima, znaju izvesti pravu predstavu eksplozija i oblaka prašine koji danima kruže oko oboda jezera. Dubina Crvenoga jezera, mjerena od sjevernoga ruba oboda do dna, iznosi 518,8 metara i predstavlja najdublju provaliju u našoj zemlji. Uz Crveno jezero veže se priča o Gavanovim dvorima. Predaja govori kako se još danas na rubu jezera mogu nazrijeti ostaci toga velikog zamka čije su zidine bile velika kružnica, pa zato jezero i ima oblik zdenca. Taj dobro ispričan mit dodatno dobiva svoju snagu vrlo zanimljivom prirodnom pojavom – u Crveno jezero ne možete ubaciti kamen niti mu možete izmjeriti dubinu. Stariji mještani to pripisuju legendi o Gavanu, dok sa znanstvene strane možemo govoriti o snažnome strujanju zraka iznad površine jezera što odbacuje kamenje poput magneta. foto i tekst: Filip Filipović SVK MAGAZIN 18

GAVANOVI DVORI

koru kruva, metnu joj sluga na papuču od noge i ona dobaci prosijaku. Sramota joj se činilo da rukom prosijaku dade. “Daj mi gazdinice i jedan trs kupusa, kad ti ga je Bog da u vrtlu ovliko.” – opet će prosijak. Gavanovica naredi slugi, da mu odriže Prikupio i napisao fra Silvestar Kutleša, franjevac trs kupusa, ali oni trs uz put što u nj pasi zapišaju. u Imockom, najviše po kazivanju Stipana Mršića, Sluga ode i odriza, ne oni trs, nego drugi zdravi. Boja se je Boga ovi sluga. Prosijak primi i ode. Ivana Sliškovića i Mate Škore, 15.11.1936. Ali na rastanku reče slugi: “Noćas će biti svašta, ti se ne boj ništa! Gromovi će pucati, zemlja će se Bio je u davna doba, blizu Imotskoga, jedan bo- tresti, i jezera će se otvarati. Ali sve to tebi nauditi gati čovik zvani gavan. Po kipu čovik, ali po srcu i neće!” Prosijak reče i ode. Sluga ostade zamišlduši đava. U Gavana bilo svega samo duše nije. U jen. Sluga je ovi virova u Boga, i zaradi Boga i Gavana dvoji dvori, jedni lipši od drugi. U dvorima svoje duše Gavana pošteno služijo, ali prosijaku svakog blaga, a van dvora ni broja se ne zna. Čije nije sve virova. Od sveg Gavanova dobra najvolijo polje? Gavanovo. Čije brdo? Gavanovo. Novca je je ovi sluga Gavanovo dite. Kad se naš Gospodin ima toliko da mu pogotovu broja nije zna. Novac je – milosnaga bila – rasta od poštenoga sluge, poša je od jednog do drugog čobana i kmeta Gavanova. drža u sobam, na tavanu, a ne u sanducim. Zlato u jednoj, srebro u drugoj, bakar u trećoj sobi. Od sedamdeset i sedam čobana, i isto toliko kmeMala je ima na sedamdeset i sedam mista. U svi ta nađe ji samu dvojicu sa srcem i dušom. Kako bi sedamdeset i sedam mista bile su pojate i torovi. Isus kome doša, pita bi kakav darak na put Božji. Različite pojate za krupni, a različite za sitni zub. I svi ga odbiše ili zanikaše osim dvojice. Ali ji je Otklen Gavanu toliko blago? Ništo i stariji doranili, zato sve Bog i pokara, osim ove dvojice čobana. a najviše Gavan krivo steka i primaka. Što privar- U jednoga od ove dvojice zapita Isus jedno janje. om, što silom, što kamatom, pritiska i grad i sva “Bi li ti prijatelju – upita Isus prvoga – zaradi Boga sela, od Kamenjaka do Gruda, svu burnu i zapad- pogleda na čovika siromaja i prigorijo jedno janje? nu stranu polja i oko polja imotskoga. Ima je dosta Odavna se omrsijo nisam?” – “Moj gospodar Gakmeta i slugu, bezdušni ka i on sam (Gavan). S van – reče Isusu kmet – ne daje mi godišnje nego pomoću kmeta otima je čoviku parnicom. Kmeti se tri ovce. Tri ovce ojanjile po jedno, to ti je troje janzakuni krivo, a Gavan dobij parnicu. Je li ti zajmijo jaca. I moja su dica i gola i bosa i sotna, ali kad pisto kroz godinu dana, valja mu vratiti dvista. U jed- taš zarad Boga, prigoriću janjca. Evo ću otići odma nim dvorima litova je Gavan, a u drugim dvorima po nj.” “Nemoj ići – reče mu Isus – ako je srce ka i zimova. Ima je Gavan ženu i jedno muško dite, jezik, sam će janjac doći!” Kad evo ti domalo jannejako. Žena bila prava slika i prilika svog čovika jca iđe sam iz tora. Kmet uze nož, zakla janjca i pa i gora, jer olija. Težaka mrzila, a prosjaka s vra- sadri. Žena mu navisi vodu i pristavi meso. Kad je ta gonila. Dosta je palo sirotinjski suza. Uzdasi i janjac bijo gotov, reče Isus: “Svi idimo i blagujmo, suze sirotinjske i Bogu dodijali. Jednom Isus – mi- ali nijedne košćice nemojmo na stranu baciti!” Kad losnaga bila – dođe ka prosijak, prid istočne dvore su blagovali i nasitili se, Isus skupi kosti sa sinije Gavanove. U dvorima ne bilo Gavana, nego mu i metnu na sridu. Kosti se sjediniše, janjac oživi i žena. Otiša Gavan u zapadne da miri i broji novac. uteče u tor. A Isus reče: “Prijatelju, od ovog janjca Zakuca Spasitelj na Gavanovim vratima šćapićem Bog će ti dati iljadu ovaca!” Tako je i bilo. Kad dođe i reče: “Daj štogod prosijaku, Bog ti da! Pogledaj Isus drugomu poštenjaku Gavanovu čobanu, zapna sirotu, Bog na te pogleda! Utiši gospodarice ita šaku vune na put Božji. I ovi čoban reče: “Kad gladna, utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici, pitaš prijatelju, na put Božji, daću ti ne šaku, nego izađe na vrata i reče prosijaku: “Ajde mi s vrata! jedno runce. I ja sam go i odrpan, žena i dica još Vi skitančine i linčine ne date mi mira meni i ditetu gore. Kmet sam Gavanov. mome u kući mojoj!” – “Daj zalogaj kruva, Bog ti To je dosta reći! Svejedno, kad pitaš na put Božji, da!” – proslidi prosijak. “Šta će meni Bog tvoj, dok evo ti cilo runce!” Isus primi runo vune, prikriži ruje meni Gavan moj!” – uzgorito reče Gavanovica. kom i ukaza se cili plast vune prid kućom. ProsijaNu da se otrese prosijaka, donese joj sluga iz kuće ka nestade, a vuna ostade. Gavan ta dan vazdan SVK MAGAZIN 18

novac mirijo i brojijo, i nije ga pribrojijo. Ka puno ga bilo. U brojenju i noć ga zatekla, pa osta na konaku u zapadnim dvorima. Dok je on s novcom se bavijo, nije ni pogleda šta na dvoru biva. Na dvoru crne oblačine spušćale se do zemlje. Ne vidi se prsta prid očima. Od Bijakove i Zavelima siva i grmi. Gromovi pucaju i Gavana pozivlju zadnji put na obraćenje i skrušenje. Ali sve zaludu. Gavan ne viruje u Boga, nego u novac. Munje i gromovi se približaju, vitrina trese Gavanovim dvorim, Gavan isto u novac pilji. Pod zemljom čuje se tutnjava, zemlja se već trese, Gavan ne more da se rastavi od novca. Dolazi jedan jaki udarac od potresa, za njim drugi još jači. Kad dođe treći – najjači – proside se zemlja. I dvori Gavanovi, i vas novac, i Gavan sa svom svojom službom ode u zemlju. Stvori se Crljeno jezero. Kako su zidovi oko dvora uokruga bili, tako je i jezero okruglo. Zidovi od dvora, za vedra neba i mirne vode, mogu se nazriti i danas u vodi. Ali Gavana nigdi. Gavan se nije ustavijo prvo pakla, a novci i dvori jesu. Iste te noći prosidoše se i istočni dvori i Gavanovica u njima. Vitar, munje, grmljavina i trišnja uplašiše nemilo Gavanovu ženu u istočnim dvorima. Vapije Gavana u pomoć, a Gavana nema. Zove sluga, ni slugu nema. Bave se sami sobom. Prišnija je njima glava nego gospodarica. I dok Gavanovica kriči, plače i jauče, Boga neće u pomoć da zove, jutrošnji prosijak javlja se virnomu i dobromu slugi Gavanovu, i veli mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi, u njoj ti je vas najam. I odma biži, ovo će sve otići u propuntu! U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Kad to reče, nestade ga. Sluga uze zobnicu i obisi o ramenu. I dok se mislijo, šta će poniti još od svoji stvari, pade mu na pamet, u bešici dite Gavanovo. Skoči do diteta, uze ga u naručaj i biži. Čim izađe iz dvora, utonuše dvori u zemlju i Gavanovica u njima. Kako je sluga biža i dite nosijo, za njim je zemlja tonula i jezero se stvaralo. Tako je postalo Modro jezero zvano i Imocko, ali najviše zvano Gavanovo. Zato je i Modro jezero otišlo u dugljinu, a ne uokruga. Sluga je biža najprvo polju, zatim u zapad, rođenoj kući, jer se u Kamenjaku rodijo. Kad je stiga u Proložac, čuje glas iz oblaka: “Baci

SVK MAGAZIN 18

dite, ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi, malo promisli i dite baci. Kako ga baci, zemlja se otvori i proguca dite. Iz zemlje rastvorene udari velika voda, živa voda. Ta se i danas zove “Utopišće”. Sluga se za ditetom raskaja, ne da mu se ni koraka naprid. Ali opet oćuti glas iz oblaka:”Biži dalje, ne žali diteta! Od zla roda nek nije ni poroda!!!” Malo poviše Gospine crkve u Prološcu imadu dva okrugla i duboka jezerca. Zovu ji danas Grbavčeva jezera. Tu su – kažu – bila dva guvna Gavanova. Niki vele, dva plasta sina. Bili plasti bila guvna, danas su dva jezerca, dva svidoka, kako Bog pedipsaje olost i lakomost. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare, zovu ji danas Krenice i Udovica. I U Krenicam i Udovici bili su zimski torovi Gavanovi. Marva nije kriva što je gospodar pas. Jezera se nisu tu otvorila, ali su se iste noći virovi otvorili i voda marvu podušila. I Krenice i Udovica nesrtno je i prokleto misto. I danas Krenice kada krenu voda dosta šćete učini. A Udovica dosta je žena u crno zavila, i udovicam rano učinila. Istina, niki Udovicu zovu Duovica, ili zbog duova, ili zbog dušenja, ili je to igra riči, ko bi zna. U današnjem Prološkom Blatu, tri su jezera: Provalija, Krenica i Postranjsko jezero. Provalija je malešna, ali duboka. I tu je bilo guvno i pojata Gavanova. U Krenici snopi i granice. U Postranjskom jezeru pojate i plasti. Iste noći provali se Provalija, utonu Krenica, i stvori se Postranjsko jezero. Sve što je Gavan drža prida se, te strašne noći, zemlja proguca i voda pokri, a pokriva i danas. Od sedamdeset i sedam čobana, isto toliko kmeta, te strašne noći pogibe ji sedamdeset i pet čobana i svi kmeti. Pogiboše strašnom smrću, proguca ji crna zemlja, ali ji ne pokri voda, ka Gavana i Gavanovicu. Prid Bogom manje krivi. I to su suva jezera. Od svega Gavanova jedine kokoši ostadoše žive i kokošinjak uzgor. Kokošinjak je Gavanov ima tri tavana. Između Modrog i Crljenog jezera, stare zidine, ne samo da iz zemlje vire, nego se i uzgor drže. Maovina, kupina i bršljan jesu ji poklopili, ali se zidine još drže. Ove zidine narod nazivlje “Gavanov kokošinjak”. Ovde vas narod o Gavanu pripovida. Svak znade po štogod, ali ritko ko sve i vezano!

Car Maksimilijan i umjetnost Dürerovog doba u bečkoj Albertini Car Maksimilijan I. (1459. – 1519.) ubraja se u najfascinantnije ličnosti u povijesti. Kao majstor jedne gotovo suvremene samoinscenacije on je najboljim umjetnicima svoga vremena, prije svega Albrechtu Düreru, davao naloge za umjetnička djela. Zahvaljujući velikom broju na taj način nastalih slika, grafika i skulptura je samome sebi, ali i dinastiji Habsburgovaca, sazdao impozantan spomenik. Maksimilijan je bio prvi regent koji je naručene umjetničke radove ciljano koristio u propagandne svrhe, a upravo se u bečkoj Albertini čuva veliki broj ovih radova koji su nastali u svrhu promicanja „trade marka Maksimilijan“. Među radovima koji će biti izloženi u okviru bečke izložbe koja se može posjetiti od 14. rujna ove do 6. siječnja 2013. godine nalaze se radovi već spomenutog Albrechta Dürera, ali Albrechta Altdorfera, Hansa Burgkmaira te Bernharda Strigela. Središe izložbe predstavlja drugi dio Altdorfeorovog friza pod nazivom „Trijumfalna povorka“ koji je oslikan na pergamentu i izvorno je imao dužinu od ukupno 100 metara. Pored radova iz vlastite zbirke Albertina će u okviru ove izložbe predstaviti i radove posuđene iz velikih svjetskih muzeja kao što su Metropolitan Museum of Art iz New Yorka ili Državni muzej iz Berlina. Ivana Ćosić

Museum Insel Hombroich

SVK MAGAZIN 18

Desetak minuta automobilom udaljeno od centra Düsseldorfa, usred polja i tu i tamo kojeg imanja, nalazi se skretanje za Museum Insel Hombroich. Insel u prijevodu znači otok, što Insel Hombroich u strogom (a i ne toliko strogom) značenju nije. On je više areal, oaza, ograđeno područje rezervirano samo za umjetnost i prirodu u neposrednu dodiru. Ta neposrednost čini posjet Inselu Hombroichu posebnim događajem, jednim koji ostaje u sjećanju zbog svoje jedinstvenosti. Na sveukupno 77 000 m2 zemlje u izložbenim paviljonima, atelijerima, halama i stambenim zajednicama svoje su mjesto našli ne samo slikari, arhitekti i kipari već i književnici, filozofi, skladatelji i znanstvenici. Posjetitelji Insela Hombroicha tako mogu uživati u bogatom stalnom postavu, u koncertima, festivalima, čitanjima, simpozijima, seminarima i drugim događanjima. S njime je tako nastalo ne samo mjesto za individualan, neovisan i slobodan umjetnički razvoj već i mjesto sastajanja i razmjene. Sve je počelo kad je Karl-Heinrich Müller 1982. napokon odlučio udomiti svoju privatnu zbirku umjetnina koju je dotad morao držati u svojemu stanu, u kojemu su se slike i artefakti doslovce gomilali posvuda, pa i ispod njegova kreveta. Rođen 1936. u Düsseldorfu kao sin tvorničkog radnika Müller se uspio izboriti za uspješnu poslovnu karijeru mešetara nekretnina s podružnicama u Beču i Londonu. Time se, međutim, njegova strast prema umjetnosti nije stišala, naprotiv: nesuđeni umjetnik postao je strastven kolekcionar. Iako se Müller pri kupovini umjetnina vodio vlastitim ukusom, a ne povijesnoumjetničkim kriterijima, s vremenom su se ipak mogla razaznati glavna težišta njegove zbirke, koja je u međuvremenu postala vrlo bogata. Prvo težište obuhvaća modernu i suvremenu umjetnost 20. stoljeća. Toj kategoriji pripadaju asemblaži i kolaži Kurta Schwittersa, reljefi, kolaži i skulpture Hansa Arpa, monokromatski objekti Yvesa Kleina te slike, skulpture i figure Jeana Fautriera. Njima se nešto kasnije pridružuju dekolaži Raymonda Hainsa, crteži i bakropisi Lovisa Corintha, akvareli Paula Cézanna, crteži Henrija Matissa i mnoštvo drugih umjetničkih radova. Drugo težište grade artefakti (između ostalog nakit, oružje i posude) nađeni u iskopinama na području Dalekoga istoka, Afrike i Oceanije. Tu je, primjerice, zbirka kineskoga stakla – vaza, zdjela i raznoraznih posuda - iz 18. SVK MAGAZIN 18

stoljeća. Müller je dugo tražio prigodno mjesto za svoju zbirku, dok se naposljetku nije rodila ideja o nekoliko umjetničkih paviljona na jednome mjestu. Godine 1982. za svoju je ideju našao i prikladno zemljište – zapušteni park na rijeci Erft, zaštićeno područje na kojemu su stajale dvije kuće: Rosa Haus iz godine 1816. i tzv. ‘sporedna zgrada’ iz godine 1906. Oba je objekta Müller dao renovirati i u njima se danas nalaze izložbene prostorije i gostinjske sobe. U sporednu se zgradu i sam uselio te je u njoj dao urediti i atelijere za Erwina Heericha i Gottharda Graubnera. Erwin Heerich, već tada višestruko odlikovan arhitekt i profesor na düsseldorfskoj Akademiji umjetnosti, u suradnji s Müllerom počeo je osmišljavati prvi od konačnih deset objekata izgrađenih na Otoku, koji služe kao umjetnički paviljoni, atelijeri, kafeterija, stambene prostorije i prijemna zgrada. Heerichovi objekti mogu se promatrati kao prohodne skulpture, spoj čiste forme, beskompromisne, purističke ljepote i funkcionalnosti. Kroz domišljatu kombinaciju položaja i materijala Heerichu je uspjelo osmisliti samosvjesne gradnje koje ujedno nisu strana tijela u prirodi. Koristeći osnovne geometrijske forme kruga, pravokutnika i kvadrata uspio je nanovo interpretirati vizualni jezik umjetnika Bauhausa. Kao što je Heerich dao Otoku nezamjenjivo lice, Graubner mu je svojevrsnom prezentacijom umjetnina udahnuo život. Naime, on je Müllerovu višestranu zbirku umjetnina priredio tako da je u neprestanu dijalogu s prostorom i umjetnosti oko nje. Izložbenim komadima nedostaje bilo kakva oznaka vremena, autora i tehnike, kao što je to u muzejima uobičajeno, tako da su posjetioci prepušteni svojemu osjećaju, a ne sudu. Umjetničkim paviljonima nedostaje nadležno osoblje, parkovima oznake botaničkih vrsta, putovima putokazi. Između posjetitelja, umjetničkih djela i prirode tako otpadaju svi slojevi oznake, zaštite i ograničenja. Cilj je toga pozvati ljude da povrate svoju odgovornost, koja im se sve više oduzima u reglementiranu svijetu u kojemu žive. Insel Hombroich brzo se širio. Godine 1994. Müller je kupio polje Kirkeby (nazvano po danskom umjetniku Peru Kirkebyju) i napuštenu raketnu stanicu, čiju je gradnju u šezdesetim godinama prošloga stoljeća financirao NATO savez. To zapušteno i negostoljubivo zemljište trebalo je kultivirati, što je Mülleru i njegovoj «otočnoj familiji», kako Müller

SVK MAGAZIN 18

naziva krug umjetnika koji zajedničkim snagama neumorno rade na toj viziji, naposljetku i uspjelo: renovirani su bivši hangari, hale i promatrački tornjevi i u njima su svoje mjesto za život i rad našli umjetnici različitih nacija i kultura. Internacionalno renomirani arhitekti kao što su Raimund Abraham, Tadao Ando, Oliver Kruse, Katsuhito Nishikawa i Alvaro Siza pomogli su u osmišljavanju zgrada. Krajem 1996. godine Müller je osnovao zakladu u čije je vlasništvo prepustio sve kupljeno zemljište, izgrađene objekte i zbirku umjetnina, svoj vlastiti arhiv umjetničkih radova, pismenih i fotografskih dokumenata. Pjesnik Thomas Kling, koji je do svoje preuranjene smrti 2005. živio na Otoku, glazbenik Christian Schneider, filozof Walter Biemel i literarni kritičar, autor i izdavač Norbert Wehr isto su tako odlučili darovati zakladi Insel Hombroich svoj životni rad. Müller je 2007. iznenada umro, no njegova ostavština živi i dalje. Financira se kroz njegovu zakladu i financijsku potporu grada Neussa te pokrajine Nordrhein-Westfallen. Museum Insel Hombroich Minkel 2, D – 41472 Neuss Telefon: +49(0)2182887 4000 foto i tekst: Ivana Šimudvarac

SVK MAGAZIN 18

SKLONIDBA IMENICA MATI I KĆI Imenice kći i mati nepravilne su imenice koje u svojoj sklonidbi imaju supletivne oblike, imenica kći u nominativu jednine, a imenica mati u nominativu i vokativu jednine, što se često zaboravlja te se najčešće griješi u upotrebi nominativa, akuzativa i vokativa jednine tih imenica. Stoga ponovimo njihove paradigme! Jednina N mati G mater-e D mater-i A mater V mati L materi I mater-om

Množina kći N mater-e kćer-i kćer-i G mater-a kćer-i kćer-i D mater-ama kćer-ima kćer A mater-e kćer-i kćer-i V mater-e kćer-i kćer-i L mater-ama kćer-ima kćer-ju, kćer-i I mater-ama kćer-ima

Dakle, treba pripaziti da se ne zamjenjuju nominativni i akuzativni oblici, kao u sljedećim primjerima: *Moja mater te traži. *Martinina je kćer upisala Filozofski fakultet. *Obećala je da će posjećivati svoju mati što češće. *Stjepan je stalno ponavljao kako obožava svoju živahnu kći.

Pravilno je: Moja mati te traži. Martinina je kći upisala Filozofski fakultet. Obećala je da će posjećivati svoju mater što češće. Stjepan je stalno ponavljao kako obožava svoju živahnu kćer. Ponovimo! Nominativ jednine imenice mati glasi mati, akuzativ jednine mater, a vokativ jednine mati. Nominativ jednine imenice kći glasi kći, akuzativ jednine kćer, a vokativ jednine kćeri. Matea Srebačić i Kristina Špiranec

JeziÄ?na (ne) kultura

TIHOMIR ČULINA (1926.-1983.), akademski slikar, pisac i pjesnik U sjeni stabala kestena, lipa i borova gradskog parka u Pleternici, na ostatku temelja stare Trenkove vojarne stoji skulptura postavljena 1967. godine. Skulptura rađena betonom s ugrađenim poliranim kamenjem predstavlja muškarca i ženu, koje povezuje srce s pticom ispod njega. Ptica i oči figura rađene su od poliranog kamenja. Sjećam se kako smo na drvenim kolicima moj prijatelj i ja kao osmoškolci vozili ovu netom dovršenu skulpturu iz dvorišta autora do njezina sadašnjeg postamenta. Tada sam prvi put u životu bio u ateljeu jednog slikara. Kamenje je, rekao nam je slikar tom prigodom, dobio od naših ljudi iz pečalbe, koje su oni kao uspomenu ponijeli iz rodnog kraja. Sjećanje na ovaj događaj iz djetinjstva bio je povod da prikažemo umjetničku stranu života pleterničkog učitelja Tihomira Čuline. Čulina je najpoznatiji po svojim pejsažima inspiriranim požeško-pleterničkim krajolicima i rijekom Orljavom, a radio je i skulpture, te se okušao u svim slikarskim tehnikama. Sasvim je nepoznato da se Čulina bavio pisanjem proznih tekstova i pjesama koje je objavljivao u časopisima svojega vremena. Nadamo se da će ovaj tekst biti poticaj kulturnim radnicima za istraživanje i tumačenje stvaralaštva slikara, pisca i pjesnika Tihomira Čuline. Andrija Filipović

SVK MAGAZIN 18

Pjesma bez naslova Moje mrtve ruke dodiruju mrtve strune, usijano ljeto runi se u hladovini zemlje. Cvjetni krug nikada nije zatvoren čak i grobnice imaju vrijeme otvaranja. Previja se lišće preko ramena i mete putove prošlosti, na jednoj ruci svjetlica, u drugoj zvjezdica, hoću li stići do rijeke do jutra.

Tihomir Čulina

SVK MAGAZIN 18

JUBILEJ „OTVORENOG ATELIERA“ „Na konferenciji u Firenci 1999. godine kanadska ministrica za kulturnu baštinu Sheila Copps naglasila je: ‘Susretala sam se s mnogim ministrima kulture širom svijeta. I ja razumijem da se u mnogim zemljama pitate: Kako si mogu priuštiti ulaganje u kulturu kad ima toliko drugih hitnih potreba? Ministri su govorili: Sheila, što je sa zdravstvom? Što je sa siromaštvom? Što je s obrazovanjem? I vjerujte mi, ja znam da je situacija u Kanadi različita od mnogih zemalja. Ja znam da smo mi sretna zemlja. Ali dozvolite mi da vam kažem, prije 70 godina Kanada je imala javne kuhinje. Deseci tisuća beskućnika bili su na ulicama. Imali smo strašno siromaštvo. Veliku nezaposlenost. I bilo je to vrijeme, vrijeme velike depresije, kada je kanadska vlada započela ulaganje u kulturu. Kultura je identitet naroda. Kultura je duša naroda. Kultura stvara poslove. Kultura stvara prilike. Kultura stvara nadu. Kultura stvara napredak. Kultura zbližava ljude... Ono zbog čega su neka društva napredovala, a druga nazadovala bila je kultura. Ono zbog čega su neka društva uspjela kroz milenije bila je kultura’.“ (Antolović, Jadran: Očuvajmo kulturnu baštinu – vodič za pripremu i provedbu projekta očuvanja kulturnih dobara, Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2006.) Ovaj ulomak moto je udruge „Otvoreni atelier“ koja je ove godine na 10. Međunarodnom likovnom simpoziju u Karlobagu proslavila deset godina postojanja. Simpozij se održao od 6. do 11. kolovoza 2012. na prostorima mediteranskog vrta SVK MAGAZIN 18

„Kava“ i u velikoj dvorani kapucinskog samostana u Karlobagu. Simpozij je, uz voditelja projekta, akademskog slikara Sergija Mihića, otvorio i fra Josip Grivić, gvardijan kapucinskog samostana, te zamjenik načelnika općine Karlobag Boris Smojver. Prisutnu djecu i roditelje pozdravili su i renomirani umjetnici i gosti iz raznih područja likovne i scensko-glazbene umjetnosti: Leila Mehulić, povjesničarka umjetnosti (Zagreb), Maja Arčanin, ak. slikarica (Zagreb), Ivančica Cvitić-Znidarčić, mag. art. keramike (Zagreb), Snježana Aleksić, mag. rehab. educ. (Zagreb), Zlata Tomljenović, mag. art. (Rijeka), Ivica Kiš, dipl. ing. arch. (Zagreb), Ivan Špehar, ak. slikar (Zagreb), Nadica Einchorn, dipl. ing (Zagreb), Verica Jelinić, učiteljica (Karlobag), Danijel Čorić, student Odjela za nastavničke studije u Gospiću, te umjetnik Nikolai Ivanov Hristov iz Bugarske. Kao i prijašnjih godina umjetnici su djeci ponudili i objasnili razne likovne tehnike te načine rada. Djeca su prema vlastitim interesima i željama birala kojom će tehnikom raditi, a bilo je i one djece koja se okušala u više tehnika. Tako se radilo u glini i kolažu te se učile tehnike camera obscura, cijanotipija i mozaik. Odaziv i oduševljenje djece, kao i njihovih roditelja, bio je veći nego prijašnjih godina, što potvrđuje i činjenica da se tražila stolica više kako bi svi imali svoje mjesto, zbog čega su organizatori bili jako ponosni. Zadivljeni dječjom kreativnošću, zainteresiranošću i predanosšću radu, oduševljenje su izrazili i umjetnici

jer su mogli prenijeti svoje znanje na mlađe generacije te im osvijestiti važnost umjetnosti u životu, kao i važnost očuvanja kulturne baštine. „ZID KAO BLOKADA ILI POTICAJ” bila je osnovna misao ovogodišnje teme simpozija gdje zid predstavlja opasnost, rizik, tjeskobu, hrabrost, borbu i nadu bez kojih umjetnik nije u stanju pomaknuti granice vlastitog napretka. Simpozij je uspješno završen izložbom dječjih radova u subotu 11. kolovoza u dvorani kapucinskog samostana. S obzirom na to da su djeca i ove godine napravila jako puno radova, umjetnici su odlučili nakon izložbe te radove darovati djeci, što SVK MAGAZIN 18

je djecu još više razveselilo i potaknulo da dođu i dogodine, a neki će se radovi zadržati za izložbe koje slijede. Osnovna škola u Karlobagu ove godine proglašena je eko školom tako da će mozaik nastao na simpoziju, koji sadrži logotip škole s novim statusom, biti poklonjen školi i ugrađen u nju. Supruga voditelja projekta Sergija Mihića i organizatorica Marina Mihić zahvalila je djeci koja su sudjelovala, njihovim roditeljima, umjetnicima, ali i ostalim gostima koji hvale, ali i svojim odazivom podržavaju ovaj projekt. Također se zahvalila pokroviteljima, partnerima i donatorima: Gradu Karlobagu, Turističkoj za-

jednici Općine Karlobag, kapucinskom samostanu, OŠ Karlobag, umjetničkoj organizaciji Histeria Nova, Muzeju Like (Gospić), tvrtki NOVA-chem iz Karlovca, g. Dani Šimiću te obitelj Milišić, čijom je pomoću simpozij i ostvaren. Mihići su zadovoljni što su svojim projektom uz pomoć umjetnika volontera obogatili turističku ponudu Karlobaga te pružili djeci radost igre, druženja, komunikacije, kulture i umjetnosti, i to sve na jednom mjestu, na likovnom simpoziju. Također poručuju da će se ova ljetna priča nastaviti i dalje te tako postati najbolja umjetničko-turistička posebnost i tradicija Karlobaga. Tako pozivaju sve one koji se nalaze u Karlobagu, koji su na odmoru ili u prolazu, ali i sve ostale da posjete ove radionice. U subotu 11. kolovoza u večernjim satima prigodom proslave jubilarne desete godine udruge u mediteranskom vrtu „Kava“ dipl. koreografkinja i dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta Marija Šćekić

SVK MAGAZIN 18

izvela je plesni performans na već spomenutu temu simpozija. Dolazak Marije Šćekić u Karlobag početak je šire suradnje s Mihićem i „Otvorenim atelierom“ na projektu „Vrata Velebita“. Nakon nje glazbenu točku izveo je bugarski umjetnik, slikar i glazbenik Nikolai Ivanov Hristov koji u Karlobagu gostuje već treći put. Jubilej udruge završen je u nedjelju 12. kolovoza sjajnim koncertom Nikolaia Ivanova u crkvi sv. Josipa u Karlobagu povodom čega je glazbenik izveo svoju novu skladbu „Sretno jutro u Karlobagu“ čime je izazvao oduševljenje umjetnika i građana, ali i ostalih posjetitelja koncerta. Povedeni emocijama, umjetnici i organizatori odlučili su da ova skladba postane glazbeni znak udruge. Danijel Čorić Fotografije: Aleksandar Resanović-Aco

Đani Stipaničev Dalmacijo Od Kamena

U suradnji s Nenadom Ninčevićem, Đani Stipaničev snimio je singl koji je već poharao obalu i smjestio se po top listama radio postaja. “Dalmacijo Od Kamena” najavljuje album koji je trenutno u fazi snimanja. Đani će nakratko prekinuti studijske obaveze zbog nastupa u Sacramentu, gdje će 09. i 10.06. po drugi put zabavljati naše iseljenike na njihovom najvećem godišnjem tulumu “Croatian Extravaganza”. Iako nije običaj da se izvođači ponavljaju Đani je izabran zbog mnogobrojnih zahtjeva posjetitelja.

The Bambi Molesters

‘A Nigh In Zagreb’ live album. Prvi koncertni film na DVDu i dvostrukom CDu Godinu i pol od izlaska fenomenalnog i iznimno hvaljenog albuma ‘As the Dark Wave Swells’, kako u domaćim tako i u stranim medijima, The Bambi Molesters se ove jeseni u izdanju Dancing Bear Recordsa vraćaju s nečim stvarno posebnim - u zadnjoj fazi pripreme nalaze se njihov live album i prvi koncertni film sniman u HD rezoluciji! Nakon sedamnaestogodišnjeg lutanja svjetskim i domaćim pozornicama, The Bambi Molesters su 29. ožujka ove godine u Teatru &TD okupili vrhunsku glazbenu svitu te pozvali producentsku ekipu iz Slowboat Filmsa koju predvodi Marc Littler - jedan od najcjenjenijih nezavisnih njemačkih redatelja mlađe generacije - kako bi pred punom dvoranom snimili svoj prvi koncert film u karijeri. Rezultat toga je 90-minutno surfanje karijerom našeg svjetski najpoznatijeg benda pod režiserskom palicom Marca Littlera kojeg su Bambiji upoznali na jednoj od svojih turneja po Njemačkoj, a regionalna ga je publika upoznala kroz video ‘As the Dark Wave Swells’. Za vrijeme upoznavanja Marc je bio na početku karijere, a danas desetak godina kasnije slovi za etabliranog europskog redatelja filmova i glazbenih spotova. Izdanje naslovljeno ‘A Night in Zagreb’ bit će objedinjeno u vrhnski dizajniran paket, složen od DVDa i dvostrukog CDa

SVK MAGAZIN 18

The Black Keys najavili izlazak novog albuma ‘El Camino’ Album će 06. prosinca objaviti etiketa Nonesuch (Dancing Bear Group), donedavni dom grupe Wilco koju ćemo u Zagrebu imati prilike vidjeti u ožujku 2012.! Inače, ovaj pregenijalan blues/rock duo je za Nonesuch potpisao još 2006., ali ‘El Camino’ će biti prvo izdanje koje će ta etiketa bedinati na svjetskom nivou! Sedmi studijski album zajedno s The Black Keysom producirat će Danger Mouse iz Gnarls Barkleyja (za kojeg smo prvi put čuli 2004. kada je kombinacijom vokala s Jay-Zjevog ‘crnog albuma’ i instrumentala s The Beatlesovog ‘bijelog albuma’ objavio ‘The Gray album’) s kojim je duo dosad surađivao na prethodna dva izdanja; 2008. na ploči ‘Attack and Release’ te 2010. na albumu ‘Brothers’ koji ih je lansirao na vrhove top lista, priskrbio im tri nagrade Grammy, jednu nagradu MTVja te bio proglašen za album godine u mnogim svjetskim glazbenim magazinima.

‘’NOTHING BUT THE BEAT 2.0

izlazi 10. rujna! Reizdanje sadrži sve hitove sa albuma NOTHING BUT THE BEAT uz 6 novih pjesama uključujući suradnje sa izvođačima kao što su Alesso, Akon, Daddy’s Groove, Nervo, Ne-Yo, Nicky Romero, Sia, Taped Rai i Tegan&Sara.

Megapopularni DJ i producent David Guetta najavio je da će svoje hvaljeno izdanje Nothing But The Beat (2011) ponovno objaviti 10. rujna dopunjeno sa novim pjesmama. Nova verzija Nothing But The Beat 2.0 uključuje sve hitove saoriginalnog albuma i potpuno novi singl ‘’She Wolf (Falling To Pieces)’’ u kojem gostuje Sia, koja je pjevala i na No.1 hitu ‘’Titanium’’. Album sadrži nove pjesme, ‘’Play Hard’’ feat. Ne-Yo & Akon, ‘’Wild One 2’’ koju je producirao Nicky Romero uz još jedno gostovanje Siae, ‘’Just One Last Time’’ feat. Taped Rai, ‘’In My Head’’ produciranu od Daddy’s Groovea (feat. NERVO) i ‘’Every Chance We Get We Run’’ koju je producirao Alesso (feat. Tegan & Sara). Nothing But The Beat 2.0 uključuje četiri elektronske, futurističke pjesme koje su bile objavljene na originalnom izdanju (‘’Sunshine’’, ‘’Lunar’’, ‘’Toy Story’’ i ‘’The Alphabet’’), plus dva nova underground plesna komada. Tu je i potpuno nova tema ‘’What The F***’’ koja će sigurno oduševiti i najosjetljivije konzumente klupske scene, te ‘’MeSVK MAGAZIN 18

tropolis’’ koju je Guetta producirao u suradnji sa Nickyjem Romerom, a koja je bila prvo izdanje objavljeno kroz njegovu nedavno pokrenutu etiketu Jack Back Records. Guettin album Nothing But The Beat uskoro će dostići dvostruku platinastu nakladu u Velikoj Britaniji. Iznjedrio je šest Top 10 singlova; ‘’Sweat’’, ‘’Where Them Girls At’’, ‘’Little Bad Girl’’, ‘’Without You’’, ‘’Turn Me On’’ i hit singl ‘’Titanium’’ (ft. Sia). Do danas, album Nothing But The Beat prodan je u gotovo 3 milijuna primjeraka, dok je zadivljujućih 16 milijuna singlova prodano širom svijeta od prošlog kolovoza kada je objavljen. Guetta je proveo ljeto svirajući kao rezident DJ u najposjećenijim Ibizinim klubovima Ushuaia i Pacha uz nastupe po europskim klubovima i brojnim festivalima. Uskoro se vraća u Veliku Britaniju gdje će nastupiti kao glavni izvođač na iTunes Festivalu 15. rujna. Dallas Music Shop

BESTSELER NEW YORK TIMESA DAVID BROOKS ‘’DRUŠTVENA ŽIVOTINJA’’SKRIVENI IZVORI LJUBAVI, KARAKTERA I POSTIGNUĆA

Mozaik knjiga predstavlja Vam hrvatsko izdanje knjige ‘’Društvena životinja’’ koju je napisao popularni američki kolumnist New York Timesa i TV komentator PBS-a, David Brooks, čije članke objavljuju svi prestižni mediji kao što su The New Yorker, Forbes, The Washington Post, The Times Library Supplement, Commentary, The Public Interest i mnogi drugi. Riječ je o knjizi koja otkriva nove uvide u ljudsku prirodu s velikim implikacijama za ekonomiju i politiku, kao i za našu vlastitu samospoznaju. Jasno razotkriva mit o uspjehu i ispunjenom životu kao neosnovan, a istodobno objašnjava kako je moguće voditi upravo takav život i u kojem će trenutku nesvjesni dio uma “preuzeti kontrolu” te doprinijeti ili ne, nečijim izgledima za uspjeh. Knjiga obuhvaća sve do sada poznate društvene i psihološke studije i istraživanja obrazaca ljudskog ponašanja i kulture, a priča je ispripovijedana kroz životne priče multietničkog američkog bračnog para.

Ova knjiga potakla je mnoge reakcije i rasprave u svjetskim medijima o pitanjima ljudskog ‘’nesvjesnog uma’’. ‘’Očaravajuća studija o nesvjesnom umu i njegovu utjecaju na naše živote… Brooks je sjajno rasvjetlio temu i privukao veliku pažnju na implikacije nakupljenih istraživanja uma i pokretača ljudskog ponašanja’’ The Economist ‘’David Brooks jedan je od najznačajnijih intelektualaca našeg doba, poznat, među ostalim, po razigranoj diskreciji životnog stila američke elite. Društvena životinja govori o suvremenom životu naše vrste. Istražuje privrženost, roditeljstvo, obrazovanje, ljubav, obitelj, kulturu, postignuća, brak, politiku, moral, starenje, smrt i još mnogo toga. Brooks je bridak, jasan i često vrlo zabavan pisac’’ The Washington Post Također, inspirirala je mnoge umjetnike poput portugalskog koreografa Andre Mesquita koji je u srpnju ove godine na Festivalu plesa i neverbalnog kazališta predstavio koreografiju “Nikad ne znaš kako će se stvari posložiti” inspiriranu djelom Davida Brooksa. “Prva je spoznaja da dok naš svjesni dio uma piše autobiografiju vrste, onaj nesvjesni odrađuje većinu posla…nismo prvenstveno samodostatne individue. Mi smo društvene životinje, a ne racionalne životinje. Izranjamo iz veza, i duboko smo prožeti jedni drugima. I kada vidimo drugu osobu, u vlastitim umovima preslikamo ono što vidimo u njihovim. Kada gledamo jurnjavu auta u filmu, kao da i mi sami donekle sudjelujemo u jurnjavi. Kada gledamo pornografiju, pomalo je kao da i sami upražnjavamo seks, premda, vjerojatno, ne podjednako dobro. Vidimo to kada zaljubljeni parovi šećuu ulicom, duboko uzajamno prožimanje” – kaže David Brooks