Trganje je knjiga o djetinjstvu koje se odvija krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Svijet u kojem se pokušava biti djetetom srušit će se u jednom krvavom ratu koji se u prvom dijelu romana nagovještava kroz detalje iz svakodnevnog života. Taj svijet je po svemu sudeći nedovršen ili neodrastao, svijet improvizacije, život u njemu je život iz nužde, bez dokolice, tek s ponekim ritualom koji se prakticira samo zato „jer to tako treba“. Dječak o čijem djetinjstvu je ovdje riječ potječe iz muslimanske kuće, kultura u kojoj odrasta u dodiru je s katoličkom, dječakov djed ima za najbolje prijatelje dvojicu kršćana od kojih je jedan (da bi se iskupio) postao i „komunista“. Pričan iz dječje perspektive, Trganje je roman o besmislu rata koji se vodio između ljudi koji se i nisu imali po čemu razlikovati iako su to i sami htjeli. To je priča o društvu koje je sklono da prešućuje, da prikriva, da zaboravlja.
