Boško Kućanski | Mrven sna

Boško Kućanski

MRVEN SN A

Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2007.

Od mog glasa unutrašnjeg što ga u snu slušam mrven sna postaje

VARLJIVO VREME

Čim sam se uspravio i učinio prvi korak u svet sustigao me moj ce­ loživotni san. Otpočeo sam sanjati, naslućene tajne prostore sna u sebi ot­ krivati i u stogove varljivo vreme slagati. Bila je to kob iskona, znak ukletosti i usuda.

U korak me pratilo nesklono mi vreme. Saplitalo je moje korake. Na put stavljalo prepreke i zamke. Vreme mi je uvek bilo za petama! Nisam sti­ zao da se okrenem a kamoli da mu umaknem. Nisam ga prepoznao niti mo­ gao primetiti da je moljac podmukli, taj crv svevremeni moj san naselio. U vreme crvotočno ostao mi samo mrven sna od praotaca.

Ma koliko bio malen pod svodom zvezda dalekih i samih moj mrven sna opet san je svekoliki. Opstojava i živi od unutrašnjih vatrica u pepelištu duše zapretanih. Brani se od mraka i beznađa! Opstojava! Samim sobom lju­ bi svoj krajičak Neba.

Samo Tvorac zna šta sve u mrvenu sna pohranjeno biva. Kad dođe ono urečeno vreme zvezdane vatre se pale i san sobom vreme obasjava. U mrvenu sna je cela vasiona. Duboko u srcu jedna suza procvetala u tuzi za­ borava i teretu saznanja.

Slutim mračne senke prateće hode kroz noć. Samrtno proleće ko­ rača u moju zelenu dolinu. Trave venu. Prelaze u pustinju. I sve sipki pesak biva. Visoko gore mesec mastodont krupno žuto oko ćuti i gleda smenu dana i noći. Vekovima premerava vreme!

Budim se i kličem svakom prosanjanom danu. Svakom potoku, šumi, šušnju i kamenu. Nebu nada mnom što postaje krletka bez početka i kraja za veverice i laste, svice i strižibube. Sanjare i izbeglice. I ne prestajem sanjati. U meni duboko večno zelena čuvarkuća raste. Nadrasta kućni prag i polazi u svet blagoslovena i naga. Ukleta počinje igrati. Vrti se omamljena do poslednjeg daha. I ne prestaje da sanja. Vreme se slaže odrazima kao list na list, zvuk na zvuk. Kaplje kap po kap. Na namučenu zemlju spušta se ko­ prena tuge. I sve drukčije biva. I sve biva samo mrven sna. Uzalud ga budim.

Uzalud dozivam. Ostaje tek uklet pomen u srcu varljivog vremena.

SAMO ZVEZDE U TAMI

MRVEN VREMENA Koliko je dugo Adam čekao Evu More u kišni oblak i potočić stiglo Svitac vesla u okrilju mraka Koliko budnih noći Pesma samuje u dnu srca Čekajući da duša obasja stih I isplovi smisao na svetlo dana Da li nas skrivene u pesmi Vide svevide oči Neba I osluškuju nevidive seni Minulih predaka Ili je to samo mrven sna i vremena Tren nebeske tajne Treptaj daleke zvezde Kucaj srca tih – smrtnički (1948)

10

PESMA Kad dođe njeno vreme Pesma sama sebe oblikuje Podiže plimni talas Bogovima se javlja Traži svoje mesto pod suncem Senka je čini stvarnom Kletvom opominje Zvonom oglašava Kad pređe rodni prag I zaigra kolo uokolo Sama sobom odjekuje Sobom ljubi svoj krajičak neba (1947)

11

POEZIJA IZVOR I ULIŠTE

Što može značiti sintagma mrven sna koja je naslov ove knjige? Mrva je malo i manje, najmanje od hljeba, kolača i peciva. Obrok za mrava i pti­ cu vrapca. Zalogaj za goluba. Nedovoljna za čovjeka i njegovu nezajažlji­ vost koja rasipa mrve, mada bi, po svemu što o sebi znamo, morali biti bića mjere. Ili, pak, samo mrven, što je to?

Stvar je rečena, ali se u samom naslovu, u rečenoj sintagmi, dalje, iznimno komplicira. Ma koliko je mala mrva, izvedena riječ mrven koja ima značenje malo od nečega, zvučno se postvaruje kao grumen ili barem kao domišljatost u tom smjeru. Poetski rafinirano, inteligentno i dovitljivo, oda­ brana je nosiva riječ mrven. Baš riječ, u kojoj se zrcali jezik kao kuća bitka, što bi rekao Martin Hajdeger. Dakako, otvaranje prostora za multipliciranje značenja i umnožavanje asocijacija, tipično su pjesnička posla. Ustvari, ri­ ječ mrven je na tragu smišljanja općenitog, pa počinje i zvučati kao zbir i ukupnost, kao: Sve. Dakle, ma koliko mrva bila mala, postoji mogućnost koja će je učini­ ti ukupnošću čovjekovog poimanja sebe i svijeta, onoga što čovjek jeste, tek mali dio Svega. Čovjek jeste mali, ali, moćan je čovjek jer je Milosrdno darovan, jer je Njegovo Milosrđe Svemilost.

Boško Kućanski, vidljivo je iz njegovih pjesama, ne voli teološke prilaze i aspekte propitivanja. Visoko samosvjestan i svjestan materijalne pojav­ nosti svijeta, duboko vjeruje sebi. Ali, vjera ima porijeklo koje nije moguće odricati. Teizam i ateizam su samo lice i naličje istoga. Rastojanje među njima i ne postoji. To je mjesto od kojega se kreće po svojoj volji i na svoju odgovornost, o svome trošku u jednom ili drugom smjeru. Odlučujući da piše pjesme, Boško Kućanski je preuzeo taj rizik.

Za razliku od mrve koja je tek malo od bilo čega, mrven se javlja kao pjesnička slika dovoljnog za bilo što. Jer, mrven je nastao od glasa unutarnjeg datog Bošku Kućanskom, čovjeku obdarenom i darovanom, zauvijek.

Tako je mrven i dio Njega/Svega u Bošku Kućanskom. Stvar je zanimljivi­ ja, jer se riječ mrven, u Sarajevu, javlja i kao jezička jedinica argoa (franc. argot), dakle kao dio jezika ulice.

215

No, stvar nije riješena, ni izdaleka. Hajde, što je to mrva, a potom mrven, ali riječ je o mrvenu sna! Šta je to, tek sad, treba reći! I, misao staje pred dubinom spoznaje i vizije, viđenja, kao: proviđenja, kao progledanja kroz neprozir! Jeste, nema šuhve, to je ona vrsta proviđenja koja je samo Pjesniku data. I, niko drugi ne mora, a teško i da bi to mogao shvatiti i ra­ zumjeti. Na dušu svima koliko nas ima. Riječ je o odnosu prema jeziku kao najprisutnijoj građi u čovjekovom životu, o mediju kojim je čovjek dobro­ voljno okovan.

Za razliku od mrve, izvedena riječ mrven, naočigled postaje grumen.

Od sasvim malo što znači riječ: mrva, mrven znači Sve. Dakle, ne više malo od nečega, već malo od svega. Baš kao malo od hljeba koje zadržava sva svojstva hljeba, ali i malo od kamena ili drveta, od boje. Sve sa čim radi i gradi Boško Kućanski ima svojstva svega. Riječ mrven vezana u sinta­ gmu, u odnosni spoj s riječju: sna, može značiti i više: baš sve i čovjeka i svijet uopće.

A to je, nesumnjivo i najznačajnije mjesto i odnos u koji možemo do­ vesti naslov iz rane mladosti neobjavljenog rukopisa pjesama Boška Ku­ ćanskog. Naime, nema sna bez čovjeka, niti čovjeka bez sna. San jeste čovjekova suština, a o suštini, riječ jest. I eksplicite, pjesnički je odnos po­ slije svih postignuća u životu, potražiti se u vlastitoj pjesmi s početka.

Cijela stvar, dakle, pojavljuje se kao krajnje intiman gest preispitiva­ nja i inventarisanja osobnih postignuća, u odnosu prema prvotnom snu i namjeri, ali u nivou pjesme! To znači, u najzahtjevnijoj varijanti, u kojoj čo­ vjek i kad bi to želio, samome sebi ne može prešutjeti trun u oku i crno iza nokta. *** Ova knjiga pjesama je u vrijeme njezinoga nastajanja slika traganja za snom u sebi i svojim djelićem velikoga, općeg sna. Prostor u sebi javlja se kao potencija koja će se suočiti sa svijetom u nivou osobnih želja i stvarnih mogućnosti. Riječ je o definiranju prostora u kojem san egzistira već zadat porijeklom, roditeljima i rodnom kućom, očevim rukama izrađenom i obo­ jenom igračkom, majčinim tkanjem i pletivom, domaštanim predmetima i oblicima, majčinom ljubavlju, obiteljskim tegobama i šutnjama, brestovom šumom, večitim i ukletim brestom, ali bitno – brestovim drvetom, tvrdim i žilavim kao život. Izdržljivim kao najbolji čelik.

Ova knjiga u trenutku njezinog obljavljivanja, biva neprijepornim su­ dijom samome maštaču i snivaču, makar i mrven sna. Ova knjiga, u se­ damdeset i šestoj godini života je čisto nemilosrđe i otvoreno suočavanje

216

sa sobom. Knjiga je svjedok. Autor zna koliko je prošao najveći dio puta i sada se suočava sa sobom. Ništa ne mora reći i ništa ne može prešutje­ ti, jer o njemu je riječ i, cijeli poduhvat sveden tek na paradu, ne bi mogao imati nikakav osim farsičan smisao.

Da. San je čovjek na jedinom mogućem mjestu izjednačenja sa sobom i svijetom, u snu. I, tog i takvog mrven sna, zatrebao je, za svoje potrebe i žitije, još u svojoj ranoj mladosti odrediti, mladi čovjek imenom Boško Ku­ ćanski. Zatrebao je, e da bi bio čovjekom po mjeri svoga sna, čovjekom koji ima san i tako samoga sebe, makar kao pršaku koja lebdi u traku svje­ tla i koja dokazuje i čini očiglednim i sebe i svjetlo. Znači, ni cijeli atom u Kozmosu, u Vaseljeni, rekao bi Boško Kućanski. *** Boško Kućanski. Skoro, pa bismo to prezime, mogli čitati i kao Crnjan­ ski. Asocijacija je neizbježna i zadata sazvučjem glasova, a zbog srodstva majčinom linijom i stvarima. Ako je i nismo imali, ona se javlja naspram sjajnog, kozmičkom vizijom Boška Kućanskog artikuliranog obimnog ciklu­ sa slika Seobe. Rođen 1931. godine, Kućanski se potražio i uspravio prije svega u poeziji, jer poezija jeste sve. Dakle, u Svemu. I našavši se krenuo i otišao, sobom i svojim tragom, kao što smo naprijed vidjeli: za svojim snom. A njegove pjesme pisane od 1947. do 1954. godine i Boško Kućan­ ski bitno u njima, ostale su neobjavljene. Ali, ostale su neprijepornim svje­ dokom o tome kako se ovaj čovjek našao u poeziji, u potpunosti. Ustvari i o tome, kako je pjesničkim projektom odredio sebe i svoj put, anticipirao i uvjetovao svoje kretanje. I to je razlogom, pa je potom u svemu što je či­ nio, prije svega bio i ostao pjesnikom.

U poeziji je našao i artikulirao svoj, mrven sna, od svoga glasa unutrašnjeg sazdan. Poeziji je potom ostao vjeran kao najdubljem sebi, stvar­ nom i neporecivom u svakom poslu. Istinitom zauvijek. A zaputio se da san učini stvarnim, materijaliziranim. Na tom putu morao se puno puta upita­ ti, je li to što drži u rukama, dio sna koji je artikulirao svojom pjesmom na početku puta.

I tako do današnjeg dana. Boško Kućanski ne gubi vrijeme. Radi bez predaha, pedesetšestu godinu, in continuo i, hodeći u budućnost, sve bo­ lje i bolje vidi i razumijeva svoje prve korake. Zato su se i pjesme iz rane mladosti našle u knjizi. Pjesme, koje čitajući prepoznajemo i kao prvot­ nu osobnu potrebu, dijelom potisnutu ili u cijelosti ostvarenu na životnom

217

putu. Tako, vidimo i koliko često smo sami gubili ključeve od važnih mo­ gućnosti za sebe i svoj život, za mogućnost uspjeha. *** Sada možemo puno o pjesmama pojedinačno, ciklusima i cjelovi­ toj knjizi. Kućanski je nesebičan i daje sve argumente za ljudski problem i svoju sliku, kao i opcije njegovog rješavanja, koje u njemu/čovjeku, djelat­ nim opstaju. Iskren je i, bez sumnje, kazuje više nego možemo razumjeti.

Povremeno, čak se čini hermetičnim, samo zato jer je ubojito i sam prema sebi do nemilosrđa iskren. A, u svemu što nam je o njemu i nama pozna­ to, to je ono što nismo sasvim dohvatili, jer, baš od toga zaziremo i u svo­ me životu.

Očigledno, Kućanski nikad nije poželio biti nešto/neko drugo/drugi, ali je do isključivosti želio spoznati sebe i biti to što jeste rođenjem i što takav može biti. Potom, Kućanski je čovjek koji je uspio u svojoj nakani, pa mu to sada i pjesma ispisana na početku života, štedro potvrđuje.

Kućanski se, nesumnjivo vraćao svojim pjesmama bez prikrivanja tra­ gova. Sasvim iskreno, uključujući u pjesmu i ono što je nakon njega pre­ poznao svijet i imenujući to svijetom, kao potvrdom samoga sebe i svoga uvjerenja. To je uvijek smatrao dovoljnim za osobne potrebe. I, nije griješio u svome uvjerenju. Život i djelo ga afirmiraju kao neusporedivu pojavu.

Valja reći sasvim jednostavnu i istinitu riječ, a, prema toj riječi, Kućan­ ski je već u ranoj mladosti jasno razaznavao istinu i podvalu, i podvali se nije dao. Nije pristajao lagati sam sebe. A nije odustao od samog sebe.

Ostao je svoj. Nasuprot većini ljudi koji najviše vole ono što im se sviđa, Kućanski voli istinu o sebi, kao samoga sebe. Istina mu je draža od sve­ ga. Zato je tako stvaran i neporeciv u svemu što je odano svojoj namjeri i cilju, radio ukupnom snagom svojih moći. Pa se danas lijepo vidi, kako su to velike snage značajne moći koje čovjek može imati na raspolaganju. *** I sve drugo kažu pjesme često pisane distihom – gnomskim stihom, tercetima, katrenima, i njegovom osjećaju pjesme prilagođenim forma­ ma. U pravilu, Kućanski stihuje bez rime, ali jezički čvrsto organizira stih i strofu, nedvosmisleno i bez pukotina u smislu i značenju. Iz pjesama kao uporednu informaciju iščitavamo i sjajnu pjesničku načitanost i obaviješte­ nost Boška Kućanskog. Pjesme su nerijetko osobni pjesnički pojmovnik, ali puno češće, one su inventivna komunikacija sa svijetom uopće i svije­ tom umjetnosti par exellance, koju kao osobnu mogućnost, Kućanski već u porivu vidi i identificira u poeziji.

218

Ova knjiga pjesama, biva nezaobilaznim dijelom životnog i umjetnič­ kog puta Boška Kućanskog. Bez ove knjige ne bi bilo moguće razgovijetno i cjelovito sagledavati monumentalnu pojavu čovjeka i umjetnika, institu­ ciju koju imenujemo: Kućanski. Ova knjiga i definitivno, Boška Kućanskog prevodi u virtualni svijet i pretvara u jednu od njegovih blistavih skulptura (slika). Kažemo ovo, jer crteži Boška Kućanskog izgledaju kao da je na nji­ ma razmotao svoje jedinstvene skulpture.

Poetički knjiga je naputak za razumijevanje cjeline koju čine život i djelo. Pjesma Zidovi iz 1949. godine glasi: Svaki sam svoj zid dizao sam / Ništa sam dobio na dar / U ruku se svoju pouzdao / Uzdao sebe u kam / / Sad u svakom zidu vidim svoje kosti / Brižna oka motrim na sve strane / Proveravam da li budan sanjam / Il’ uspravan u zidu opstajem.

Ako obratimo pažnju na konsonante i riječi koje ih donose: zidovi, zid, dizao, dobio, dar, pouzdao, uzidao, budan, zvučna slika nam sugerira i ar­ tikulira pjesnikovo unutarnje stanje kao samopouzdanje, zadatost, odluč­ nost, istrajnost, nedvosmislenost.

Ponekad, izgleda da je Kućanski proživio jedan od ranije mu poznat život, ili barem život, koji je on veoma rano i do kraja razumio. Pjesma ­Kaž­njenička zastava, pisana 1950. godine, sugerira tu vrstu razumijevanja: Jednoga dana nosiću / Svoju kožu svoju zastavu / Na brestovom štapu / / I pevati iz sveg glasa / Da me ceo svet čuje / I plakati da me niko ne vidi / / I ništa se neće promeniti / I niko neće primetiti / Da sam to ja / To je samo obična koža / / Moja koža moja kažnjenička zastava / Znamen pod kojim sam jedino mogao opstati / Postati i sobom zalogom biti / Krvariti kao živa rana.

Zanimljivo, Kućanski je u poeziji sve životne situacije gledao jednako razgovijetno i sve motive uvijek usidren na istom rastojanju, uvijek nemilo­ srdno inteligentan i konzistentan, prema sebi i pjesmi nepopustljiv. Takav odnos sugerira kako je pjesnička opcija u Kućanskom živjela uporedo sa svim što je radio i kako je neupitna bila poetička ravan u kojoj je artikulirao sebe i zadatost, prepoznao svoju ljudsku nadu i namjeru, čovjekovu sudbinu. Sonet – Tad i više nikad: Sve se desi / Samo jednom / Tad i više nikad / Sve se desi / / Tad procveta cvet / Odmetne se trn / Poteče krv / Okupa sunce / / Rodi se glas / Obleti svet / Padne zvezda / / Samo jednom / Sve se desi / Tad i više nikad.

Toliko o jednom sonetu. Jednako kao u životu, i poistovjećenju svoga života s brestovim drvetom.

219

*** Poezija Boška Kućanskog sasvim je jednako lijepa kao njegove skulptu­ re ili slike. Sasvim je precizna u izričaju, dorađena u stihu, pjesmi, konzi­ stentno organizirana u knjizi, sasvim isto kao i u namjeri da se kaže što se ima reći. Jezički i formalno racionalna, svedena na sebe kao mogućnost koja nema zamjenu. Pjesnički cjelishodna. Istinito estetična. Boško Kućan­ ski je jednako dobar kad radi s jezikom i u jeziku, kao kad radi u drvetu, mermeru, bojom ili perom.

Zbog rečenog i navedenog, ovu knjigu smatramo iznimno dragocjenim doprinosom samoga autora njegovome djelu. Ona je neodvojivo obasja­ nje svekolikog i ovaploćenog smisla jednog izuzetnog čovjeka i njegovog života, blistave inventivno-kreativne energije i ostvarenog djela.

Augusta, 2006.

220

Atif Kujundžić

BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU

BOŠKO KUĆANSKI rođen je 1931. u Kr­ bavici (Lika) u učiteljskoj porodici. Osnovnu školu pohađao je u više mjesta Like, Dalma­ cije, Bosne i Srbije, a Realnu gimnaziju u Šap­ cu. Završio je Stomatološki fakultet u Beogra­ du i Medicinski fakultet u Sarajevu. Studirao istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu i studijski boravio u Italiji, Francu­ skoj, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u i Kana­ di. Odbranio je doktorsku disertaciju, specija­ lizirao hirurgiju i predavao na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Po pozivu predavao na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju. Profesor je emeritus sarajevskog Univerziteta i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Uporedo s pedagoškim, naučno-istraživačkim i literarnim radom, pisa­ njem stručnih knjiga i naučnih publikacija, aktivno se bavi likovnim umjet­ nostima, slikarstvom i skulpturom. Izlagao je na međunarodnim bijenali­ ma (Budimpešta, Padova, Venecija, Gabrovo, Njujork, G. Milanovac, Alek­ sandrija) i brojnim reprezentativnim i selektivnim izložbama jugoslavenske umjetnosti gotovo na svim kontinentima. Organizovao je 76 samostalnih izložbi svojih djela u zemlji i inostranstvu i za svoja ostvarenja dobio pre­ ko 50 nacionalnih i internacionalnih nagrada i priznanja. Po pozivu izlagao u poznatim evropskim galerijama: Galerija Palazzo dei diamanti Ferrara i Galerie Akademie der Künste Berlin. Djela mu se nalaze u mnogim doma­ ćim i stranim galerijama i privatnim zbirkama kao i u Muzeju umjetnosti XX vjeka u Budimpešti i Internacionalnom muzeju umjetnosti u Kairu.

Interesovanje Kućanskog za literaturu potrajalo je u ranoj mladosti i rezultiralo zbirkom stihova Vječni visovi Ararata (1952), Brestovi uspravno hode (1955) i Brestova duga sen (1956) kao i zbirkom poetske proze Zelenzim (1960 i 2002) i ilustrovanom zbirkom stihova Uzdarja 14 autora (2004).

223

SADRŽAJ VARLJIVO VREME

SAMO ZVEZDE U TAMI

7

9

MRVEN VREMENA

10

PESMA

11

SENKA

12

PRAMENOVI NEBA

13

SAMO ZVEZDE U TAMI

14

IZA SNA

15

USTVARI

16

KOBNA PUKOTINA

17

DRUGO BRDO

18

GRAVITACIJA

19

NIŠTA NEOBIČNO

20

PISANJE, KRIŽANJE, BRISANJE

21

DOK SMO KORAČALI

22

ČESTICE ZEMLJE I SNA

25

SVET SUTRA

26

KRHKI SPOJEVI NEURONA

27

ČESTICE ZEMLJE I SNA

28

DA LI ĆU IKAD

29

LIČNE PARABOLE

30

ČOVEK SVITAC

31

STEPENICE

32

IZMEĐU ČETIRI ZIDA

33

BLAGO PUŽU

34

STRAH ME ŽIVIH VELIČINA

35

KO

36

ODBEGLI GLASOVI

39

ZAŠTO PITATI

40

SLUTIM ONAJ GLAS

41

SLUŠAO SAM I GLEDAO

42

GLASOVI

43

SAM

44

SLUŠAJUĆI ZARATUSTRU

45

TVOJ GLAS

46

BEZ INSPIRACIJE

47

225

PESAK JE SVE

48

POTAJNI CRV

49

BUDNO OKO

51

ONO NEŠTO

52

SAMOM SEBI

53

VEČNI PUTOKAZI

54

NEK POTEČE

55

BLAGOSLOVEN UDARAC

56

BUDNO OKO

57

ZIDOVI

58

IMELA

59

LOVIM KAPI ROSE

60

NIKO BEZ BREMENA

61

OPORUKA

62

KRUGOVI

63

KAŽNJENIČKA ZASTAVA

64

VLAT TRAVE

65

OSVAJANJE SEBE

66

VUČJE VREME

226

69

KAD POŠAST NEKA

70

TUGA NA TAMJAN MIRIŠE

71

NEKE CRNE SLUTNJE

72

VUČJI ZAVIČAJ

73

OPET SMO BILI META

74

VUČJE VREME

75

KRBAVO KLETVO

76

OPET SE SPREMA OLUJA

77

PEV SANJARA

78

SLOVENSKA LIPA

79

GRUDVA SNEGA

81

REČ LJUBAV

83

BEZ NASLOVA

84

KAD POTOPIMO NAŠE SAMOĆE

85

GRUDVA SNEGA

86

BELI ANĐEO

87

SANJAO SAM

88

IDU DANI

89

U SRCU LUDE NOĆI

90

DOĐEŠ MI DOĐEM TI

91

IMAM TE IMAŠ ME

92

ĆUTIMO

94

UTVA ZLATOKRILA

97

SUNCOKRET

98

SRP

99

PUZAVICA

100

ČEKIĆ

101

STO

102

TOČAK

103

GAVRAN

104

NOŽ

105

UTVA ZLATOKRILA

106

KUĆNI PRAG

107

CESTA

108

IZVOR

109

VODOPAD

110

STIH

111

POTRAGA ZA ODBEGLIM NEŽNOSTIMA

113

ŠARENPERKA

115

SVETAC

116

DANICA

117

ČESNICA

118

HAJDUČKI BREST

119

SAMOŽIVI STVOR

120

KAMIČAK

121

ŠVABICA

122

GENERACIJSKA

123

ANDOLIJA

124

MILICA

125

PRADEDA

126

JUTARNJA MOLITVA

127

MRTVI I BEZIMENI

129

KAMENA POČIVALA

131

BEGOVICA

132

ŠESTI APRIL 1941.

133

SJAJNA ZVEZDA

134

BICIKL

135

MAESTRO STEVAN ČALIĆ

136

MRVA

137

LEPA JEVREJKA

138

VERA

139

MRTVI I BEZIMENI

140

KRILATI SOKO

141

NEPOZNATI IKONOPISAC

142

227

PEJZAŽI ODBEGLOG VREMENA

146

JUTARNJI AKVAREL

147

BELA VISORAVAN

148

UKLETO VREME

149

PALOMA

150

AVGUST

151

GLUVO DOBA

152

JESENJE KIŠE

153

BRONZANI GRADITELJI

154

DOGAĐAJ JUTRA

155

OKTOBAR

156

BELA POLJA

157

IZMEĐU DVA BRDA

158

O TEMPORA

159

KOLIBA U ŽITU

161

PROZOR U CVIJIĆEVOJ

163

KOLIBA U ŽITU

164

NA POVRATKU

165

SELJAČKA PESMA

166

PRACVET

167

GAVRAN

168

BREZA U ULICI JOVANA CVIJIĆA

169

MOJA MATI

170

DEDOVI DEDOVA

171

SAMOM SEBI

175

KO SE U TRPLJENJU SPASAO

176

VREME ŠUMOM KORAČA

177

SAMOM SEBI

178

SVE U SVOJE VREME

179

VREME NE PRAŠTA

180

VREME GRAĐENJA

181

VREME BOGOČOVEKA

182

ČOVEK IGRA PARTIJU ŠAHA

183

TUNEL

184

TAD I VIŠE NIKAD

185

VETROMETINA VREMENA

186

UZEĆE MI SVE

187

ČOVEK OD ZEMLJE

188

BRESTOVI USPRAVNO HODE BLIZINE I DALJINE

228

145

SNOVIĐENI PEJZAŽ

191 192

NEĆE ŠUMA SA SVOG BRDA

193

BRESTOVI USPRAVNO HODE

194

PRADEDOVSKI BREST

195

BRESTOVI KORENI

196

GRANA JE RUKA

197

IMATI SVOJ BREST

198

NISAM MOGAO BITI

199

UZVODNO SE OTISKUJEM

200

DOLAZAK IZABRANOG

201

BREST SA MITINOG BRDA

202

BRESTOVA DUGA SEN

203

BRESTOV BELEG

204

NAVIKA BRESTOVA

205

UKLETI BREST

206

REKVIJEM ZA BREST

207

POSVEĆENJE MUČENIKA

208

NOSTALGIČNA PESMA

209

MEĐU BRESTOVIMA

210

BRESTOVO RASPEĆE

211

POEZIJA IZVOR I ULIŠTE

215

BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU

223

229

Nakladnici Synopsis d.o.o.

Bunićeva 22, Zagreb Synopsis d.o.o.

Kralja Tvrtka 9, Sarajevo

Za nakladnike Ivan Pandžić Aleksandrida Kosić

Urednik Ivan Lovrenović

Korektorica Morana Kovač ISBN 978-953-7035-27-3 (Zagreb) ISBN 978-99-585-89-492 (Sarajevo) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653079.

Tisak Tiskara Zelina d.d.

Tisak završen u prosincu 2007.