Boško Kućanski
MRVEN SN A
Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2007.
Od mog glasa unutrašnjeg što ga u snu slušam mrven sna postaje
VARLJIVO VREME
Čim sam se uspravio i učinio prvi korak u svet sustigao me moj ce loživotni san. Otpočeo sam sanjati, naslućene tajne prostore sna u sebi ot krivati i u stogove varljivo vreme slagati. Bila je to kob iskona, znak ukletosti i usuda. U korak me pratilo nesklono mi vreme. Saplitalo je moje korake. Na put stavljalo prepreke i zamke. Vreme mi je uvek bilo za petama! Nisam sti zao da se okrenem a kamoli da mu umaknem. Nisam ga prepoznao niti mo gao primetiti da je moljac podmukli, taj crv svevremeni moj san naselio. U vreme crvotočno ostao mi samo mrven sna od praotaca. Ma koliko bio malen pod svodom zvezda dalekih i samih moj mrven sna opet san je svekoliki. Opstojava i živi od unutrašnjih vatrica u pepelištu duše zapretanih. Brani se od mraka i beznađa! Opstojava! Samim sobom lju bi svoj krajičak Neba. Samo Tvorac zna šta sve u mrvenu sna pohranjeno biva. Kad dođe ono urečeno vreme zvezdane vatre se pale i san sobom vreme obasjava. U mrvenu sna je cela vasiona. Duboko u srcu jedna suza procvetala u tuzi za borava i teretu saznanja. Slutim mračne senke prateće hode kroz noć. Samrtno proleće ko rača u moju zelenu dolinu. Trave venu. Prelaze u pustinju. I sve sipki pesak biva. Visoko gore mesec mastodont krupno žuto oko ćuti i gleda smenu dana i noći. Vekovima premerava vreme! Budim se i kličem svakom prosanjanom danu. Svakom potoku, šumi, šušnju i kamenu. Nebu nada mnom što postaje krletka bez početka i kraja za veverice i laste, svice i strižibube. Sanjare i izbeglice. I ne prestajem sanjati. U meni duboko večno zelena čuvarkuća raste. Nadrasta kućni prag i polazi u svet blagoslovena i naga. Ukleta počinje igrati. Vrti se omamljena do poslednjeg daha. I ne prestaje da sanja. Vreme se slaže odrazima kao list na list, zvuk na zvuk. Kaplje kap po kap. Na namučenu zemlju spušta se ko prena tuge. I sve drukčije biva. I sve biva samo mrven sna. Uzalud ga budim. Uzalud dozivam. Ostaje tek uklet pomen u srcu varljivog vremena.
SAMO ZVEZDE U TAMI
MRVEN VREMENA Koliko je dugo Adam čekao Evu More u kišni oblak i potočić stiglo Svitac vesla u okrilju mraka Koliko budnih noći Pesma samuje u dnu srca Čekajući da duša obasja stih I isplovi smisao na svetlo dana Da li nas skrivene u pesmi Vide svevide oči Neba I osluškuju nevidive seni Minulih predaka Ili je to samo mrven sna i vremena Tren nebeske tajne Treptaj daleke zvezde Kucaj srca tih – smrtnički (1948)
10
PESMA Kad dođe njeno vreme Pesma sama sebe oblikuje Podiže plimni talas Bogovima se javlja Traži svoje mesto pod suncem Senka je čini stvarnom Kletvom opominje Zvonom oglašava Kad pređe rodni prag I zaigra kolo uokolo Sama sobom odjekuje Sobom ljubi svoj krajičak neba (1947)
11
POEZIJA IZVOR I ULIŠTE
Što može značiti sintagma mrven sna koja je naslov ove knjige? Mrva je malo i manje, najmanje od hljeba, kolača i peciva. Obrok za mrava i pti cu vrapca. Zalogaj za goluba. Nedovoljna za čovjeka i njegovu nezajažlji vost koja rasipa mrve, mada bi, po svemu što o sebi znamo, morali biti bića mjere. Ili, pak, samo mrven, što je to? Stvar je rečena, ali se u samom naslovu, u rečenoj sintagmi, dalje, iznimno komplicira. Ma koliko je mala mrva, izvedena riječ mrven koja ima značenje malo od nečega, zvučno se postvaruje kao grumen ili barem kao domišljatost u tom smjeru. Poetski rafinirano, inteligentno i dovitljivo, oda brana je nosiva riječ mrven. Baš riječ, u kojoj se zrcali jezik kao kuća bitka, što bi rekao Martin Hajdeger. Dakako, otvaranje prostora za multipliciranje značenja i umnožavanje asocijacija, tipično su pjesnička posla. Ustvari, ri ječ mrven je na tragu smišljanja općenitog, pa počinje i zvučati kao zbir i ukupnost, kao: Sve. Dakle, ma koliko mrva bila mala, postoji mogućnost koja će je učini ti ukupnošću čovjekovog poimanja sebe i svijeta, onoga što čovjek jeste, tek mali dio Svega. Čovjek jeste mali, ali, moćan je čovjek jer je Milosrdno darovan, jer je Njegovo Milosrđe Svemilost. Boško Kućanski, vidljivo je iz njegovih pjesama, ne voli teološke prilaze i aspekte propitivanja. Visoko samosvjestan i svjestan materijalne pojav nosti svijeta, duboko vjeruje sebi. Ali, vjera ima porijeklo koje nije moguće odricati. Teizam i ateizam su samo lice i naličje istoga. Rastojanje među njima i ne postoji. To je mjesto od kojega se kreće po svojoj volji i na svoju odgovornost, o svome trošku u jednom ili drugom smjeru. Odlučujući da piše pjesme, Boško Kućanski je preuzeo taj rizik. Za razliku od mrve koja je tek malo od bilo čega, mrven se javlja kao pjesnička slika dovoljnog za bilo što. Jer, mrven je nastao od glasa unutarnjeg datog Bošku Kućanskom, čovjeku obdarenom i darovanom, zauvijek. Tako je mrven i dio Njega/Svega u Bošku Kućanskom. Stvar je zanimljivi ja, jer se riječ mrven, u Sarajevu, javlja i kao jezička jedinica argoa (franc. argot), dakle kao dio jezika ulice.
215
No, stvar nije riješena, ni izdaleka. Hajde, što je to mrva, a potom mrven, ali riječ je o mrvenu sna! Šta je to, tek sad, treba reći! I, misao staje pred dubinom spoznaje i vizije, viđenja, kao: proviđenja, kao progledanja kroz neprozir! Jeste, nema šuhve, to je ona vrsta proviđenja koja je samo Pjesniku data. I, niko drugi ne mora, a teško i da bi to mogao shvatiti i ra zumjeti. Na dušu svima koliko nas ima. Riječ je o odnosu prema jeziku kao najprisutnijoj građi u čovjekovom životu, o mediju kojim je čovjek dobro voljno okovan. Za razliku od mrve, izvedena riječ mrven, naočigled postaje grumen. Od sasvim malo što znači riječ: mrva, mrven znači Sve. Dakle, ne više malo od nečega, već malo od svega. Baš kao malo od hljeba koje zadržava sva svojstva hljeba, ali i malo od kamena ili drveta, od boje. Sve sa čim radi i gradi Boško Kućanski ima svojstva svega. Riječ mrven vezana u sinta gmu, u odnosni spoj s riječju: sna, može značiti i više: baš sve i čovjeka i svijet uopće. A to je, nesumnjivo i najznačajnije mjesto i odnos u koji možemo do vesti naslov iz rane mladosti neobjavljenog rukopisa pjesama Boška Ku ćanskog. Naime, nema sna bez čovjeka, niti čovjeka bez sna. San jeste čovjekova suština, a o suštini, riječ jest. I eksplicite, pjesnički je odnos po slije svih postignuća u životu, potražiti se u vlastitoj pjesmi s početka. Cijela stvar, dakle, pojavljuje se kao krajnje intiman gest preispitiva nja i inventarisanja osobnih postignuća, u odnosu prema prvotnom snu i namjeri, ali u nivou pjesme! To znači, u najzahtjevnijoj varijanti, u kojoj čo vjek i kad bi to želio, samome sebi ne može prešutjeti trun u oku i crno iza nokta. *** Ova knjiga pjesama je u vrijeme njezinoga nastajanja slika traganja za snom u sebi i svojim djelićem velikoga, općeg sna. Prostor u sebi javlja se kao potencija koja će se suočiti sa svijetom u nivou osobnih želja i stvarnih mogućnosti. Riječ je o definiranju prostora u kojem san egzistira već zadat porijeklom, roditeljima i rodnom kućom, očevim rukama izrađenom i obo jenom igračkom, majčinim tkanjem i pletivom, domaštanim predmetima i oblicima, majčinom ljubavlju, obiteljskim tegobama i šutnjama, brestovom šumom, večitim i ukletim brestom, ali bitno – brestovim drvetom, tvrdim i žilavim kao život. Izdržljivim kao najbolji čelik. Ova knjiga u trenutku njezinog obljavljivanja, biva neprijepornim su dijom samome maštaču i snivaču, makar i mrven sna. Ova knjiga, u se damdeset i šestoj godini života je čisto nemilosrđe i otvoreno suočavanje
216
sa sobom. Knjiga je svjedok. Autor zna koliko je prošao najveći dio puta i sada se suočava sa sobom. Ništa ne mora reći i ništa ne može prešutje ti, jer o njemu je riječ i, cijeli poduhvat sveden tek na paradu, ne bi mogao imati nikakav osim farsičan smisao. Da. San je čovjek na jedinom mogućem mjestu izjednačenja sa sobom i svijetom, u snu. I, tog i takvog mrven sna, zatrebao je, za svoje potrebe i žitije, još u svojoj ranoj mladosti odrediti, mladi čovjek imenom Boško Ku ćanski. Zatrebao je, e da bi bio čovjekom po mjeri svoga sna, čovjekom koji ima san i tako samoga sebe, makar kao pršaku koja lebdi u traku svje tla i koja dokazuje i čini očiglednim i sebe i svjetlo. Znači, ni cijeli atom u Kozmosu, u Vaseljeni, rekao bi Boško Kućanski. *** Boško Kućanski. Skoro, pa bismo to prezime, mogli čitati i kao Crnjan ski. Asocijacija je neizbježna i zadata sazvučjem glasova, a zbog srodstva majčinom linijom i stvarima. Ako je i nismo imali, ona se javlja naspram sjajnog, kozmičkom vizijom Boška Kućanskog artikuliranog obimnog ciklu sa slika Seobe. Rođen 1931. godine, Kućanski se potražio i uspravio prije svega u poeziji, jer poezija jeste sve. Dakle, u Svemu. I našavši se krenuo i otišao, sobom i svojim tragom, kao što smo naprijed vidjeli: za svojim snom. A njegove pjesme pisane od 1947. do 1954. godine i Boško Kućan ski bitno u njima, ostale su neobjavljene. Ali, ostale su neprijepornim svje dokom o tome kako se ovaj čovjek našao u poeziji, u potpunosti. Ustvari i o tome, kako je pjesničkim projektom odredio sebe i svoj put, anticipirao i uvjetovao svoje kretanje. I to je razlogom, pa je potom u svemu što je či nio, prije svega bio i ostao pjesnikom. U poeziji je našao i artikulirao svoj, mrven sna, od svoga glasa unutrašnjeg sazdan. Poeziji je potom ostao vjeran kao najdubljem sebi, stvar nom i neporecivom u svakom poslu. Istinitom zauvijek. A zaputio se da san učini stvarnim, materijaliziranim. Na tom putu morao se puno puta upita ti, je li to što drži u rukama, dio sna koji je artikulirao svojom pjesmom na početku puta. I tako do današnjeg dana. Boško Kućanski ne gubi vrijeme. Radi bez predaha, pedesetšestu godinu, in continuo i, hodeći u budućnost, sve bo lje i bolje vidi i razumijeva svoje prve korake. Zato su se i pjesme iz rane mladosti našle u knjizi. Pjesme, koje čitajući prepoznajemo i kao prvot nu osobnu potrebu, dijelom potisnutu ili u cijelosti ostvarenu na životnom
217
putu. Tako, vidimo i koliko često smo sami gubili ključeve od važnih mo gućnosti za sebe i svoj život, za mogućnost uspjeha. *** Sada možemo puno o pjesmama pojedinačno, ciklusima i cjelovi toj knjizi. Kućanski je nesebičan i daje sve argumente za ljudski problem i svoju sliku, kao i opcije njegovog rješavanja, koje u njemu/čovjeku, djelat nim opstaju. Iskren je i, bez sumnje, kazuje više nego možemo razumjeti. Povremeno, čak se čini hermetičnim, samo zato jer je ubojito i sam prema sebi do nemilosrđa iskren. A, u svemu što nam je o njemu i nama pozna to, to je ono što nismo sasvim dohvatili, jer, baš od toga zaziremo i u svo me životu. Očigledno, Kućanski nikad nije poželio biti nešto/neko drugo/drugi, ali je do isključivosti želio spoznati sebe i biti to što jeste rođenjem i što takav može biti. Potom, Kućanski je čovjek koji je uspio u svojoj nakani, pa mu to sada i pjesma ispisana na početku života, štedro potvrđuje. Kućanski se, nesumnjivo vraćao svojim pjesmama bez prikrivanja tra gova. Sasvim iskreno, uključujući u pjesmu i ono što je nakon njega pre poznao svijet i imenujući to svijetom, kao potvrdom samoga sebe i svoga uvjerenja. To je uvijek smatrao dovoljnim za osobne potrebe. I, nije griješio u svome uvjerenju. Život i djelo ga afirmiraju kao neusporedivu pojavu. Valja reći sasvim jednostavnu i istinitu riječ, a, prema toj riječi, Kućan ski je već u ranoj mladosti jasno razaznavao istinu i podvalu, i podvali se nije dao. Nije pristajao lagati sam sebe. A nije odustao od samog sebe. Ostao je svoj. Nasuprot većini ljudi koji najviše vole ono što im se sviđa, Kućanski voli istinu o sebi, kao samoga sebe. Istina mu je draža od sve ga. Zato je tako stvaran i neporeciv u svemu što je odano svojoj namjeri i cilju, radio ukupnom snagom svojih moći. Pa se danas lijepo vidi, kako su to velike snage značajne moći koje čovjek može imati na raspolaganju. *** I sve drugo kažu pjesme često pisane distihom – gnomskim stihom, tercetima, katrenima, i njegovom osjećaju pjesme prilagođenim forma ma. U pravilu, Kućanski stihuje bez rime, ali jezički čvrsto organizira stih i strofu, nedvosmisleno i bez pukotina u smislu i značenju. Iz pjesama kao uporednu informaciju iščitavamo i sjajnu pjesničku načitanost i obaviješte nost Boška Kućanskog. Pjesme su nerijetko osobni pjesnički pojmovnik, ali puno češće, one su inventivna komunikacija sa svijetom uopće i svije tom umjetnosti par exellance, koju kao osobnu mogućnost, Kućanski već u porivu vidi i identificira u poeziji.
218
Ova knjiga pjesama, biva nezaobilaznim dijelom životnog i umjetnič kog puta Boška Kućanskog. Bez ove knjige ne bi bilo moguće razgovijetno i cjelovito sagledavati monumentalnu pojavu čovjeka i umjetnika, institu ciju koju imenujemo: Kućanski. Ova knjiga i definitivno, Boška Kućanskog prevodi u virtualni svijet i pretvara u jednu od njegovih blistavih skulptura (slika). Kažemo ovo, jer crteži Boška Kućanskog izgledaju kao da je na nji ma razmotao svoje jedinstvene skulpture. Poetički knjiga je naputak za razumijevanje cjeline koju čine život i djelo. Pjesma Zidovi iz 1949. godine glasi: Svaki sam svoj zid dizao sam / Ništa sam dobio na dar / U ruku se svoju pouzdao / Uzdao sebe u kam / / Sad u svakom zidu vidim svoje kosti / Brižna oka motrim na sve strane / Proveravam da li budan sanjam / Il’ uspravan u zidu opstajem. Ako obratimo pažnju na konsonante i riječi koje ih donose: zidovi, zid, dizao, dobio, dar, pouzdao, uzidao, budan, zvučna slika nam sugerira i ar tikulira pjesnikovo unutarnje stanje kao samopouzdanje, zadatost, odluč nost, istrajnost, nedvosmislenost. Ponekad, izgleda da je Kućanski proživio jedan od ranije mu poznat život, ili barem život, koji je on veoma rano i do kraja razumio. Pjesma Kažnjenička zastava, pisana 1950. godine, sugerira tu vrstu razumijevanja: Jednoga dana nosiću / Svoju kožu svoju zastavu / Na brestovom štapu / / I pevati iz sveg glasa / Da me ceo svet čuje / I plakati da me niko ne vidi / / I ništa se neće promeniti / I niko neće primetiti / Da sam to ja / To je samo obična koža / / Moja koža moja kažnjenička zastava / Znamen pod kojim sam jedino mogao opstati / Postati i sobom zalogom biti / Krvariti kao živa rana. Zanimljivo, Kućanski je u poeziji sve životne situacije gledao jednako razgovijetno i sve motive uvijek usidren na istom rastojanju, uvijek nemilo srdno inteligentan i konzistentan, prema sebi i pjesmi nepopustljiv. Takav odnos sugerira kako je pjesnička opcija u Kućanskom živjela uporedo sa svim što je radio i kako je neupitna bila poetička ravan u kojoj je artikulirao sebe i zadatost, prepoznao svoju ljudsku nadu i namjeru, čovjekovu sudbinu. Sonet – Tad i više nikad: Sve se desi / Samo jednom / Tad i više nikad / Sve se desi / / Tad procveta cvet / Odmetne se trn / Poteče krv / Okupa sunce / / Rodi se glas / Obleti svet / Padne zvezda / / Samo jednom / Sve se desi / Tad i više nikad. Toliko o jednom sonetu. Jednako kao u životu, i poistovjećenju svoga života s brestovim drvetom.
219
*** Poezija Boška Kućanskog sasvim je jednako lijepa kao njegove skulptu re ili slike. Sasvim je precizna u izričaju, dorađena u stihu, pjesmi, konzi stentno organizirana u knjizi, sasvim isto kao i u namjeri da se kaže što se ima reći. Jezički i formalno racionalna, svedena na sebe kao mogućnost koja nema zamjenu. Pjesnički cjelishodna. Istinito estetična. Boško Kućan ski je jednako dobar kad radi s jezikom i u jeziku, kao kad radi u drvetu, mermeru, bojom ili perom. Zbog rečenog i navedenog, ovu knjigu smatramo iznimno dragocjenim doprinosom samoga autora njegovome djelu. Ona je neodvojivo obasja nje svekolikog i ovaploćenog smisla jednog izuzetnog čovjeka i njegovog života, blistave inventivno-kreativne energije i ostvarenog djela. Augusta, 2006.
220
Atif Kujundžić
BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU
BOŠKO KUĆANSKI rođen je 1931. u Kr bavici (Lika) u učiteljskoj porodici. Osnovnu školu pohađao je u više mjesta Like, Dalma cije, Bosne i Srbije, a Realnu gimnaziju u Šap cu. Završio je Stomatološki fakultet u Beogra du i Medicinski fakultet u Sarajevu. Studirao istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu i studijski boravio u Italiji, Francu skoj, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u i Kana di. Odbranio je doktorsku disertaciju, specija lizirao hirurgiju i predavao na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Po pozivu predavao na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju. Profesor je emeritus sarajevskog Univerziteta i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Uporedo s pedagoškim, naučno-istraživačkim i literarnim radom, pisa njem stručnih knjiga i naučnih publikacija, aktivno se bavi likovnim umjet nostima, slikarstvom i skulpturom. Izlagao je na međunarodnim bijenali ma (Budimpešta, Padova, Venecija, Gabrovo, Njujork, G. Milanovac, Alek sandrija) i brojnim reprezentativnim i selektivnim izložbama jugoslavenske umjetnosti gotovo na svim kontinentima. Organizovao je 76 samostalnih izložbi svojih djela u zemlji i inostranstvu i za svoja ostvarenja dobio pre ko 50 nacionalnih i internacionalnih nagrada i priznanja. Po pozivu izlagao u poznatim evropskim galerijama: Galerija Palazzo dei diamanti Ferrara i Galerie Akademie der Künste Berlin. Djela mu se nalaze u mnogim doma ćim i stranim galerijama i privatnim zbirkama kao i u Muzeju umjetnosti XX vjeka u Budimpešti i Internacionalnom muzeju umjetnosti u Kairu. Interesovanje Kućanskog za literaturu potrajalo je u ranoj mladosti i rezultiralo zbirkom stihova Vječni visovi Ararata (1952), Brestovi uspravno hode (1955) i Brestova duga sen (1956) kao i zbirkom poetske proze Zelenzim (1960 i 2002) i ilustrovanom zbirkom stihova Uzdarja 14 autora (2004).
223
SADRŽAJ VARLJIVO VREME
SAMO ZVEZDE U TAMI
7
9
MRVEN VREMENA
10
PESMA
11
SENKA
12
PRAMENOVI NEBA
13
SAMO ZVEZDE U TAMI
14
IZA SNA
15
USTVARI
16
KOBNA PUKOTINA
17
DRUGO BRDO
18
GRAVITACIJA
19
NIŠTA NEOBIČNO
20
PISANJE, KRIŽANJE, BRISANJE
21
DOK SMO KORAČALI
22
ČESTICE ZEMLJE I SNA
25
SVET SUTRA
26
KRHKI SPOJEVI NEURONA
27
ČESTICE ZEMLJE I SNA
28
DA LI ĆU IKAD
29
LIČNE PARABOLE
30
ČOVEK SVITAC
31
STEPENICE
32
IZMEĐU ČETIRI ZIDA
33
BLAGO PUŽU
34
STRAH ME ŽIVIH VELIČINA
35
KO
36
ODBEGLI GLASOVI
39
ZAŠTO PITATI
40
SLUTIM ONAJ GLAS
41
SLUŠAO SAM I GLEDAO
42
GLASOVI
43
SAM
44
SLUŠAJUĆI ZARATUSTRU
45
TVOJ GLAS
46
BEZ INSPIRACIJE
47
225
PESAK JE SVE
48
POTAJNI CRV
49
BUDNO OKO
51
ONO NEŠTO
52
SAMOM SEBI
53
VEČNI PUTOKAZI
54
NEK POTEČE
55
BLAGOSLOVEN UDARAC
56
BUDNO OKO
57
ZIDOVI
58
IMELA
59
LOVIM KAPI ROSE
60
NIKO BEZ BREMENA
61
OPORUKA
62
KRUGOVI
63
KAŽNJENIČKA ZASTAVA
64
VLAT TRAVE
65
OSVAJANJE SEBE
66
VUČJE VREME
226
69
KAD POŠAST NEKA
70
TUGA NA TAMJAN MIRIŠE
71
NEKE CRNE SLUTNJE
72
VUČJI ZAVIČAJ
73
OPET SMO BILI META
74
VUČJE VREME
75
KRBAVO KLETVO
76
OPET SE SPREMA OLUJA
77
PEV SANJARA
78
SLOVENSKA LIPA
79
GRUDVA SNEGA
81
REČ LJUBAV
83
BEZ NASLOVA
84
KAD POTOPIMO NAŠE SAMOĆE
85
GRUDVA SNEGA
86
BELI ANĐEO
87
SANJAO SAM
88
IDU DANI
89
U SRCU LUDE NOĆI
90
DOĐEŠ MI DOĐEM TI
91
IMAM TE IMAŠ ME
92
ĆUTIMO
94
UTVA ZLATOKRILA
97
SUNCOKRET
98
SRP
99
PUZAVICA
100
ČEKIĆ
101
STO
102
TOČAK
103
GAVRAN
104
NOŽ
105
UTVA ZLATOKRILA
106
KUĆNI PRAG
107
CESTA
108
IZVOR
109
VODOPAD
110
STIH
111
POTRAGA ZA ODBEGLIM NEŽNOSTIMA
113
ŠARENPERKA
115
SVETAC
116
DANICA
117
ČESNICA
118
HAJDUČKI BREST
119
SAMOŽIVI STVOR
120
KAMIČAK
121
ŠVABICA
122
GENERACIJSKA
123
ANDOLIJA
124
MILICA
125
PRADEDA
126
JUTARNJA MOLITVA
127
MRTVI I BEZIMENI
129
KAMENA POČIVALA
131
BEGOVICA
132
ŠESTI APRIL 1941.
133
SJAJNA ZVEZDA
134
BICIKL
135
MAESTRO STEVAN ČALIĆ
136
MRVA
137
LEPA JEVREJKA
138
VERA
139
MRTVI I BEZIMENI
140
KRILATI SOKO
141
NEPOZNATI IKONOPISAC
142
227
PEJZAŽI ODBEGLOG VREMENA
146
JUTARNJI AKVAREL
147
BELA VISORAVAN
148
UKLETO VREME
149
PALOMA
150
AVGUST
151
GLUVO DOBA
152
JESENJE KIŠE
153
BRONZANI GRADITELJI
154
DOGAĐAJ JUTRA
155
OKTOBAR
156
BELA POLJA
157
IZMEĐU DVA BRDA
158
O TEMPORA
159
KOLIBA U ŽITU
161
PROZOR U CVIJIĆEVOJ
163
KOLIBA U ŽITU
164
NA POVRATKU
165
SELJAČKA PESMA
166
PRACVET
167
GAVRAN
168
BREZA U ULICI JOVANA CVIJIĆA
169
MOJA MATI
170
DEDOVI DEDOVA
171
SAMOM SEBI
175
KO SE U TRPLJENJU SPASAO
176
VREME ŠUMOM KORAČA
177
SAMOM SEBI
178
SVE U SVOJE VREME
179
VREME NE PRAŠTA
180
VREME GRAĐENJA
181
VREME BOGOČOVEKA
182
ČOVEK IGRA PARTIJU ŠAHA
183
TUNEL
184
TAD I VIŠE NIKAD
185
VETROMETINA VREMENA
186
UZEĆE MI SVE
187
ČOVEK OD ZEMLJE
188
BRESTOVI USPRAVNO HODE BLIZINE I DALJINE
228
145
SNOVIĐENI PEJZAŽ
191 192
NEĆE ŠUMA SA SVOG BRDA
193
BRESTOVI USPRAVNO HODE
194
PRADEDOVSKI BREST
195
BRESTOVI KORENI
196
GRANA JE RUKA
197
IMATI SVOJ BREST
198
NISAM MOGAO BITI
199
UZVODNO SE OTISKUJEM
200
DOLAZAK IZABRANOG
201
BREST SA MITINOG BRDA
202
BRESTOVA DUGA SEN
203
BRESTOV BELEG
204
NAVIKA BRESTOVA
205
UKLETI BREST
206
REKVIJEM ZA BREST
207
POSVEĆENJE MUČENIKA
208
NOSTALGIČNA PESMA
209
MEĐU BRESTOVIMA
210
BRESTOVO RASPEĆE
211
POEZIJA IZVOR I ULIŠTE
215
BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU
223
229
Nakladnici Synopsis d.o.o. Bunićeva 22, Zagreb Synopsis d.o.o. Kralja Tvrtka 9, Sarajevo
Za nakladnike Ivan Pandžić Aleksandrida Kosić
Urednik Ivan Lovrenović
Korektorica Morana Kovač ISBN 978-953-7035-27-3 (Zagreb) ISBN 978-99-585-89-492 (Sarajevo) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653079.
Tisak Tiskara Zelina d.d. Tisak završen u prosincu 2007.