Izdavači scm-Canterbury Press, engleski Matthias-Grünewald-Verlag, njemački Editrice Queriniana, talijanski Editoria Vozes, portugalski Editorial Verbo Divino, španjolski Ex libris & Synopsis, hrvatski
Izdavači hrvatskog izdanja Ex libris, Rijeka i Synopsis, Sarajevo, 2015. Za izdavače Željko Međimorec i Ivan Pandžić Urednici hrvatskog izdanja Zoran Grozdanov Alen Kristić i Entoni Šeperić © Međunarodno udruženje za koncilsku teologiju, Madras, Indija, www.concilium.in © za hrvatski prijevod, Ex libris 2010. Lektura fra Ivan Nujić Dizajn Damir Bralić prijelom Lana Grahek Tipografija Nikola Đurek (Marlene Pro, TyponineSans Pro) Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika Concilium, Asia Center for Cross-Cultural Studies, 40/6A Panayur Kuppam Road, Sholinganallur Post, Panayur, Madras 600119, India issn (Sarajevo) 1986–5732 issn (Rijeka) 1847–5213
globalizacija i crkva siromašnih
Tajništvo Conciliuma Asian Centre for Cross-Cultural Studies 40/6A Panayur Kuppam Road, Sholinganallur Post, Panayur, Madras 600119, India t +91 44 24530682, f +91 44 24530443 concilium.madras@gmail.com Tajnica ravnatelja: Nirmal Anthony Das
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
Sadržaj
7 Uvodnik Globalizacija i siromašni u Crkvi
19 Ljudi ispred profita: globalizacija i siromaštvo, Maryann Cusimano Love
33 Opcija za siromašne i Učiteljstvo. Katolički socijalni nauk od Drugog vatikanskog koncila do Aparecide, Paulo Fernando Carneiro de Andrade
47 Put koji je pred nama, Carlos Mesters i Francisco Orfino
61 Zahtjev za dostojanstvom siromašnih nakon oslobođenja u Južnoj Africi, Gerald West
73 Plodovi saveza s onima na koje nitko ne računa, Etienne Grieu
85 Siromah po teologiji oslobođenja, Jung Mo Sung
Globalizacija i Crkva siromašnih Daniel Franklin Pilario, Lisa Sowle Cahill, Maria Clara Bingemer i Sarojini Nadar (ur.)
Siromaštvo i otpor u globalnom kontekstu
101 Migranti i Crkva u doba globalizacije, Gemma Tulud Cruz
109 Krajnje je vrijeme da se nad narkoratom proglasi stečaj, Ronilso Pacheco
119 Ekološke i etičke implikacije pljačkanja afričkih resursa, Peter Kanyadago
129 Nezaposlenost u Prvome svijetu: iskustvo SAD-a, Kenneth Himes
Teološki forum
139 Papa na granici, Dennis Kim SJ 147 Ukrajinski Majdan. Građanska mobilizacija za dostojanstvo i vjerska situacija u Ukrajini, José Casanova
155 Izvanredna Sinoda o obitelji – no, gdje su bile žene?, Tina Beattie
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
6
Daniel Franklin Pilario St. Vincent School of Theology (Adamson University) 221 Tandang Sora Avenue, P.O. Box 1179 1151 Quezon City, Philippines danielfranklinpilario@yahoo.com
Daniel Franklin Pilario je profesor i dekan Teološkoga fakulteta sv. Vincenta na Sveučilištu Adamson u Manili. Doktorirao je teologiju na Katoličkome sveučilištu u Louvainu 2002. godine. Područje njegova istraživanja je fundamentalna teologija, teološka antropologija, inkulturacija, međureligijski dijalog, teološke metode te politička i društvena teorija. Objavio je knjigu Back to the Rough Grounds of Praxis (Leuven, 2005), te je uredio nekoliko antologija, među kojima su Mediations in Theology (Leuven, 2003); PCP II Twenty Years After (Quezon City, 2014). Osnivač je i bivši predsjednik DAKATEO (Filipinsko katoličko teološko društvo). Član je uredničkog vijeća Conciliuma.
Prof. Lisa Sowle Cahill Theology Department Boston College Chestnut Hill USA 02467 cahilll@bc.edu
Lisa Sowle Cahill (doktorirala na Sveučilištu u Chicagu u SAD-u) je J. Donald Monan, S.J. profesorica na Boston Collegeu (SAD). Bivša je predsjednica Američkog katoličkog teološkog društva (1992.–1993.) i Društva za kršćansku etiku (1997.– 1998.). Članica je vijeća urednika Conciliuma. Objavljene knjige: Sex, Gender and Christian Ethics (Cambridge), Genetics, Theology and Ethics: An Interdisciplinary Conversation (Herder and Herder), i Theological Bioethics: Participation, Justice, and Change (Georgetown). Trenutno istražuje biblijskog Isusa, kristologiju i etiku.
Maria Clara Bingemer Rua Almirante Salgado 51, Laranjeiras 22240–170 Rio de Janeiro Brasil
Maria Clara Lucchetti Bingemer predaje teologiju na Papinskomu katoličkomu sveučilištu u Rio de Janeiru u Brazilu. U posljednje vrijeme objavila je Isus Krist: sluga Božji i slavni Mesija (Jesus Cristo: servo de Deus e Messias glorioso, Valencia/São Paulo, Siquem/Paulinas, 2009.); Simone Weil: snaga i slabost ljubavi (Simone Weil: a força e a fraqueza do amor, Rio de Janeiro, Rocco, 2007.); Lice za Boga? (Um rosto para Deus? , SP, Paulus, 2005.), uz mnoštvo članaka u brazilskim i inozemnim časopisima.
Sarojini Nadar Gender and Religion Programme School of Religion, Philosophy and Classics Memorial Tower Building Howard College Campus University of KwaZulu-Natal Južna Afrika nadars@ukzn.ac.za
Sarojini Nadar je profesorica i voditeljica programa Rod i religija na Sveučilištu KwaZulu-Natal u Južnoj Africi. Kao interdisciplinarna istraživačica, objavljivala je iz područja feminističke biblijske hermeneutike s posebnim zanimanjem za HIV i AIDS, rodno nasilje, muškost i spolnosti. Također je istraživala i objavljivala djela o teorijama feminizma u Africi te je odnedavno uključena u sustav socijalne pravednosti i visokoga školstva.
1 Usp. papa Franjo, ‘Homily in Tacloban’, na http://www.rappler. com/specials/pope-francis-ph/81106-full-text-pope-francishomily-tacloban#English (pristupljeno 30. siječnja 2015).
7
‘Siromašni... siromašni su u središtu Evanđelja, u srži su Evanđelja i ako maknemo siromašne iz Evanđelja, ne možemo razumjeti cijelu poruku Isusa Krista’, naglasio je papa Franjo u svom spontanom i nespretnom engleskom jeziku na misi za kler i redovnike u katedrali u Manili 16. siječnja 2015. Kako bi dokazao to što je rekao, sljedećega je dana odlučio odletjeti na otok Leyte – tzv. ‘Nultu točku’ tajfuna Haiyan – usprkos velikoj oluji. I na improviziranoj pozornici koju je udarao snažan vjetar i kiša, slavio je euharistiju ispred više od dvije stotine tisuća ljudi koji su već bili pokisli do kože jer su se čitavu noć pripremali za susret s njim. Usprkos tankoj žutoj kabanici koju je nosio kao i svi prisutni, i on se potpuno smočio. Odlučio je da neće čitati svoju propovijed na engleskom jeziku već je govorio iz srca, na španjolskom, uz pomoć svog prevoditelja: ‘Permítanme esta confidencia – cuando yo vi desde Roma esta catástrofe, sentí que tenía que estar aquí. Esos días decidí hacer el viaje aquí. Quise venir para estar con ustedes, un poco tarde me dirán, es verdad, pero estoy.’1 Ova dramatična gesta
globalizacija i crkva siromašnih / uvodnik
Uvodnik
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
8
solidarnosti ugrijala je srca svih okupljenih – od kojih je većina preživjela najsnažniji tajfun u zabilježenoj povijesti te su izgubili svoje obitelji i posjede. Ako išta obilježava pastoralni pristup pape Franje, onda su to ove dramatične geste koje konkretiziraju solidarnost s Crkvom siromašnih te njegov prividno spontani izbor imena ‘Franjo’, kada ga je kardinal Hummes iz São Paola podsjetio da se ‘sjeti siromašnih’; zatim nezabilježena gesta pranja nogu mladih osuđenika, uključujući i muslimanku, na tradicionalnom obredu Velikoga četvrtka u Casal del Marmou; njegov posjet Lampeduzi gdje je na zastavi pisalo: ‘Dobrodošao među ultimi!’ (talijanska riječ koja znači ‘i najdalji i najmanji’). Ovaj popis se može i nastaviti. Ove hrabre geste prate i snažne riječi. Fraze koje upućuju na neke konkretne društvene analize postale su popularne krilatice, uglavnom na razočaranje ekonomske i političke desnice: ekonomija isključenja, globalizacija indiferentnosti, kultura bacanja, ekonomija koja ubija, skandal siromaštva, idolatrija novca, kultura otpada itd. Osude sebičnih stavova postale su omiljene među medijima, a istovremeno čuvaju svoje ‘eminencije’: duhovnu bezsvjetovnost, osjećaj besmrtnosti i nezamjenjivosti, mentalno i duhovno okamenjenje, egzistencijalna shizofrenija, sterilni pesimizam, duhovno pustošenje, rivalitet, ogovaranje i isprazna slava. I s tim riječima dolazi i nekakvo početno odlučno djelovanje: restrukturiranje vatikanske banke, reforma Rimske kurije, decentralizacija moći itd. Je li tzv. ‘učinak pape Franje’ više stvar stila nego nešto supstancijalno? Potrebno je vrijeme da se odgovori na ovo pitanje jer papa mora primijeniti svoju viziju na praktičnoj razini. No, njegova vizija Crkve je vrlo jasna i popularna: ‘Želim vidjeti siromašnu Crkvu za siromašne’; ‘Više volim Crkvu koja je izranjavana, prljava jer je bila na ulicama, od Crkve koja je nezdrava jer se drži svoje sigurnosti’. Njegov izazov je izravan i jednostavan: ‘Idite na margine’... ‘Idite i uznemirujte!’ Diskurs ‘Crkve siromašnih’ nije nov: on ima dugačku povijest. Ono što današnja Franjina obnova toga pojma čini taj pojam naizgled novim je činjenica da je ‘opcija za siromašne’ zatamnjena, udomaćena i pripitomljena prethodnih
2 Vidi Kongregacija za nauk vjere, ‘Ten Observations on the Theology of Gustavo Gutiérrez’, u: Alfred T. Hennelly (ur.), Liberation Theology: A Documentary History, Orbis Books, Maryknoll, NY, 1990, str. 348–350. 3 Jon Sobrino, Jesucristo liberador. Lectura histórica-teológica de Jesús de Nazaret, Trotta, Madrid, 1991; prevedeno kao Jesus the Liberator: A Historical-Theological Reading of Jesus of Nazareth, Orbis, Maryknoll, New York, 1993. 4 ‘Explanatory Note on the Notification of the Works of Father Jon Sobrino, SJ’ http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20061126_notasobrino_en.html (pristupljeno 31. siječnja 2015). 5 Isto.[naglasak u izvorniku]
9
globalizacija i crkva siromašnih / uvodnik
desetljeća. Pokušaji kardinala Ratzingera da cenzurira Gustava Gutierreza pismom koje je poslao peruanskim biskupima 1983. uvelike su poznati.2 Gutierrez nikada nije bio službeno cenzuriran no godinu dana nakon toga Vatikan je objavio dokument Libertatis nuntius kojim odzvanjaju gotovo iste optužbe protiv nekih tokova teologije oslobođenja. Drugi teolozi oslobođenja doživjeli su istu sudbinu – Leonardo Boff, Pedro Casaldaliga, Tissa Balasuriya i drugi. 2006. godine, Jonu Sobrinu poslana je Notifikacija Kongregacije za nauk vjere upravo zbog korištenja pojma ‘Crkva siromašnih’ u njegovoj knjizi Isus Krist osloboditelj.3 Jedna od glavnih Sobrinovih metodoloških manjkavosti, piše tako Kongregacija je “tvrdnja da je ‘Crkva siromašnih’ eklezijalno ‘mjesto’ kristologije i pruža joj njezino temeljno usmjerenje”.4 Upravo je zbog ove polazišne točke njegova kristologija označena manjkavom. Za Kongregaciju, ‘samo apostolska vjera, koju je Crkva prenosila generacijama, čini eklezijalno mjesto kristologije i teologije uopće’.5 No, Sobrinova tvrdnja o prvenstvu siromašnih (i Crkve siromašnih) nije drugačija od onoga što papa Franjo danas naviješta u Evangelii gaudium: ‘Zbog toga želim Crkvu koja je siromašna i za siromašne. Oni nas mogu mnogo toga naučiti. Oni ne dijele samo sensus fidei već u svojim teškoćama poznaju Kristove patnje’ (EG, 198). Drugim riječima, bez nijekanja važnosti apostolske vjere, upravo iskustvo patnje siromašnih čini njihove živote fundamentalnim mjestom Crkve u spoznaji Isusa; oni su ‘eklezijalno mjesto kristologije’,
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
10
da upotrijebimo riječi Notifikacije Kongregacije. Ono što se nekad ‘osuđivalo’, danas postaje središnjim u mišljenju učiteljstva. Gustavo Gutierrez je već dobrodošao u Vatikanu, a monsinjor Oscar Romero, nekoć gurnut na margine, sada se bliži proglašenju blaženim. Doprinos Paula Fernanda Carneira de Andradea u ovome svesku prati diskurs ‘Crkve siromašnih’ od povijesne radijske poruke Ivana XXIII. prije Drugoga vatikanskog koncila, rasprava na samome Koncilu, recepcije u Latinskoj Americi, nastanka teologije oslobođenja te krize s kojom se suočila nakon pontifikata Pavla VI. I dok neki pisci pobjednički naviještaju ‘povlačenje teologije oslobođenja’6 tijekom tih kriznih trenutaka, Andrade tvrdi da je diskurs pape Franje u stvari potvrda Crkve siromašnih ‘u svom izvornom smislu’ koji je oduvijek bio prisutan – na raspravama na Drugom vatikanskom koncilu, Paktu u katakombama, na Medellinu, u Puebli, Santo Domingu, Aparecidi i posljedičnoj latinskoameričkoj praksi. S one strane ovog izvornog konteksta, ovaj svezak želi istražiti i ‘radosti i nade, strahove i strepnje’ muškaraca i žena, napose novih lica siromašnih u različitim kontekstima u ovom globaliziranom vremenu. I dok ‘globalizacija’ postaje sve prisutnija u 21. stoljeću, namjera ovih članaka u ovome svesku je istražiti na koji način ovaj globalni ekonomski poredak utječe na živote siromašnih, na crkvene zajednice i na način na koji se bavimo teologijom. Zbog globalizacije, siromaštvo se proširilo na mnoga područja – npr. na rod, rasu, klase, etničku pripadnost, religije i dr. No, čak su i ovi novi oblici već zadobili nova obličja i dimenzije. Na primjer, sve raširenija migracija promijenila je demografsku strukturu, rodni i kulturalnoreligijski ustroj zemalja iz koje ljudi dolaze kao i one u koje odlaze, a da ne spominjemo neskrivenu društveno-psihološku cijenu ovoga fenomena. Uspon novih lokalnih elita u zemljama u razvoju dovodi u pitanje područja starih rasnih politika identiteta u postkonfliktnim i neoliberalnim globalnim kontekstima. Sve snažniji oblici 6 Edward Lynch, ‘The Retreat of Liberation Theology’, u: Homiletic and Pastoral Review (1994), str. 12–21.
11
globalizacija i crkva siromašnih / uvodnik
kulturnoga razaranja domorodačkih zajednica i iskorištavanje prirodnih resursa koje se vodi željom za zaradom nastavljaju kolonijalni projekt na još intenzivnijim i destruktivnijim razinama. Ti novi razvojni tokovi čine nužnim novo promišljanje naših socioloških analiza, teoloških kategorija i pastoralnih intervencija. Maryann Cusimano Love, kao politička znanstvenica, istražuje globalizaciju i njezin složeni odnos sa siromaštvom. Ona tvrdi da su pozitivne procjene toga fenomena utemeljene na okvirima zasnovanima na BDP-u koji ukazuju na smanjenje siromaštva u nekim dijelovima svijeta, poput Indije i Kine. Daljnje istraživanje dovode u pitanje te rezultate. 85% najbogatijih ljudi na svijetu posjeduju bogatstvo koje je veće od polovice svjetskoga stanovništva. Čak i u razvijenim ekonomijama, blagoslovi globalnog kapitala zapravo nisu ‘uspjeli’. Globalizacija napada slabije upravljane države. Korporacije se slobodno kreću, ali ne i radnici, napose u zemljama u razvoju i onim nerazvijenim zemljama. Autorica poziva Katoličku crkvu, koja je i sama globalna institucija, na promicanje ‘institucionalnog pluralizma’ – suradničkog napora zarad globalnog upravljanja međudržavnim, nedržavnim i pred-državnim čimbenicima u svrhu sustavnog odgovora koji je u konačnici staviti ‘ljude prije profita’. Članak stručnjaka za Bibliju Carlosa Mestersa i Francisca Orofina na pastoralan i unekoliko kolokvijalan način podsjećaju na snažno latinoameričko iskustvo pučkoga čitanja Biblije. Od 1970-ih godina, Biblija je bila nešto što je bazičnim zajednicama pružalo poticaj za borbu za oslobođenje. Širenje biblijskoga i pučkoga pokreta pomoglo je zajednicama da se suoče s izazovima vojnih diktatura koje su progonile i mučile siromašne i one koji su se borili za njih i s njima. Međutim, nove situacije u našem globaliziranom svijetu postavljaju nove metodološke probleme i izazove pučkim čitanjima Biblije – među ostalima, pitanja feminizma i roda, dominacije fundamentalističkih tumačenja, čežnja za duhovnošću u osloboditeljskim čitanjima, perspektive domorodačkih naroda, zahtjev za dubljim proučavanjem Biblije u bazičnim zajednicama i manjak profesionalnih
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
12
savjetnika. Koristeći metaforu iz knjige Otkrivenja, Mesters i Orofino upućuju na promijenjeni kontekst, od ‘stare zvijeri’ (tj. države nacionalne sigurnosti) prema novoj (tj. globalnom neoliberalizmu). Zadatak se sastoji u pronalaženju prikladnih metoda čitanja Biblije kako bi se odgovorilo na ove nove izazove. Iz južnoafričke situacije, članak Geralda Westa preuzima ‘ljudsko dostojanstvo’ kao teološki ključ s kojim možemo razumjeti političku borbu siromašnih u novoj Južnoj Africi. Za Westa, borba južnoafričke sirotinje promijenila se od one političke borbe u moralnu borbu; od ostvarivanja revolucionarnih ciljeva do zahtjeva za osnovnim ljudskim dostojanstvom kako bi uživali u odnosnim ljudskim potrebama – domu, sigurnosti, zdravstvenoj skrbi, političkom predstavljanju. I dok se stara kolonijalna rasistička struktura bavila sustavnom eksploatacijom, nova neoliberalna kapitalistička enklava, sada sastavljena od crnačke afričke elite, za sobom ostavlja pustoš putem sustavnoga nijekanja toga osnovnog dostojanstva. West izaziva društveno angažirane biblijske stručnjake da dovedu biblijsku struku na periferiju – da upotrijebimo frazu pape Franje – i da zajedno s njima ostvare teologiju naroda koja uspostavlja ‘proročku nit pobune dostojanstva u Bibliji’. Iz potpuno drugačijega konteksta, Etienne Grieu započinje svoj članak pitajući se koje to sile u današnjemu svijetu imaju moć oduprijeti se naizgled univerzalnoj i razornoj moći globalizacije. Govoreći o svom iskustvu u Diaconia7– trogodišnjemu programu francuskih biskupija koji je svoj vrhunac doživio na nacionalnom okupljanju u Lourdesu u svibnju 2013. – Grieu govori o onima čiji su životi zahvaćeni krajnjim siromaštvom i očajem (’cuex qui ne comptent pas’) kako bi odveo Crkvu na put otpora. Na tim sastancima, u prvom planu su bili siromašni koji su govorili o svojim bolima i strahovima, svojim radostima, nadama i prijedlozima za preživljavanje. Grieu naglašava da se predanost poniženim ljudima ne može smatrati borbom koja se događa 7 Vidi ‘Diaconia, Servons la Fraternité’, na: http://diaconia2013. fr/ (pristupljeno 30. siječnja 2015).
13
globalizacija i crkva siromašnih / uvodnik
samo izvan crkava. Suprotno tome, crkva postaje smislenom tek kada prihvati biti uznemirena od strane siromašnih i kada počne učiti od njih. Samo kada se preobrazi tim susretom može započeti naviještati Evanđelje. Članak Jung Mo Sunga tvrdi da je analiza pape Franje o globalnom kapitalizmu kao ‘društvenom isključenju’ proizvod ne samo čvrste društveno-ekonomske analize ili pravovremena kulturalna procjena već predstavlja teološku kritiku koja udara u srce kršćanske teologije. Papina kritika ‘idolatrije novca’ (EG, 55) kao nove verzije štovanja zlatnoga teleta (Izlazak 32,1–35) već je bila prisutna u ranim uvidima teologije oslobođenja. Teologija oslobođenja je dugo govorila da problem Latinske Amerike nije ateizam već idolatrija. Njezin utemeljujući trenutak nalazi se u duhovnom iskustvu osnovnog etičkoga gnušanja spram dominantnih kapitalističkih struktura koje mijenjaju ljudska bića u ‘neosobe’ lišene dostojanstva te, u činu potpune inverzije, postavljaju novac, dobit i razvoj kao nove bogove koje treba štovati. Hugo Assman, Franz Hinkelammert, Gustavo Gutierrez, Pablo Richard i drugi već su uputili na ovo idolatrijsko obilježje tržišta. Današnji izazov, tvrdi Sung, sastoji se u neprestanom demaskiranju tih lažnih bogova koji su postali globalni te u potvrđivanju dostojanstva njihovih žrtava kao načina življenja neidolatrijske vjere. Drugi dio ovoga broja želi identificirati i razotkriti djelo globalizacije primjereno određenim problemima koji prevladavaju na nekim kontinentima – migracija, iskorištavanje prirodnih resursa, trgovina drogom i nezaposlenost. Onkraj apstraktnih brojki i statistika, naši autori otkrivaju na koji način ovi novi oblici siromaštva dehumaniziraju konkretne osobe i marginaliziraju stvarne zajednice. Kao prvo, Gemma Tulud Cruz izlaže učinke velikih migracija u Aziji, pogotovo među neobrazovanim i nedokumentiranim radnicima koje se smatra najnižom klasom među migrantima. Uvjeti koje postavlja globalno tržište i izrabljivačka imigrantska politika u njihovim zemljama tjeraju ove ‘nove robove’ da bježe nedokumentirani i tako ih čine ranjivijima naspram nepravednih uvjeta rada. Drugo, Ronsilo Pacheco raspravlja o granicama politike Rata protiv droga kao glavnoga alata
concilium međunarodni teološki časopis / broj 3 / lipanj 2015
14
javne politike u svrhu rješenje problema proizvodnje, korištenja i trgovine droge u Latinskoj Americi. Ova politika ne samo da ne uspijeva ukinuti nasilje povezano s drogama već se koristi i kao alat globalnog političkog miješanja SAD-a na tom kontinentu. Treće, Peter Kanyandago raspravlja o tome kako se pljačka i piratstvo prirodnih resursa iz Trećega svijeta može pratiti od europskoga samoproklamiranoga kolonijalnoga prava da ‘otkriva’ nove zemlje, uz primjerenu crkvenu i političku podršku – od papinskih bula do međunarodnoga zakona. U ovim globalnim vremenima, ova pljačka ne poprima samo oblik osiromašenja afričkih resursa već i odlaganja otpada na afričkom tlu bez brige za posljedice koje će to odlaganje imati na ljude i okoliš. Četvrto, članak Kennetha Himesa govori o ozbiljnom problemu nezaposlenosti u SAD-u nakon recesije 2007. godine. Ova situacije nam ne daje samo pogled na duboku patnju nezaposlenih i nekoć snažnoj ekonomiji već i na rastuću nejednakost koja vodi ‘plutokraciji’ (’vladavini bogatih za bogate’) u Prvome svijetu. No, uviđamo da gore navedene analize globalnoga siromaštva istovremeno sa sobom nose i neke pripovijesti o otporu. Siromašni, čak i kada su žrtve su i djelatnici svoje preobrazbe. Na primjer, migracijske crkve u rodnim zemljama često ne služe kao toliko potrebno utočište za migrante koji traže bilo kakvu vrstu pomoći (od savjetovanja do jezičnih tečajeva i mogućnosti za zaposlenje) već pružaju i prostor pronalaženja načina pomaganja drugim migrantima u duhu zajedništva. To je slučaj ‘siromašnih koji pomažu siromašnima’, Crkve siromašnih za siromašne, siromašnih koje se evangelizira ali i koji sami postaju evangelizatori. Tu se može pronaći i sličan slučaj u Latinskoj Americi, gdje crkvene zajednice među sirotinjom, u inače nasilnim gradskim četvrtima, ljudi smatraju mjestima utočišta i otpora, zajednicama moralnog utočišta – drugačijega svijeta u kojemu nasilje i oružje ne mogu vladati nad njima. I usred današnjega iskorištavanja afričkih prirodnih resursa, otpor se ne nalazi samo u službenim crkvenim dokumentima i zagovaračkom djelovanju već se također čuje u kritičkim glasovima crkvenih ljudi koji na hrabar način dovode
15
globalizacija i crkva siromašnih / uvodnik
u pitanje sudjelovanje Crkve u tom iskorištavanju. Isti se izazov upućuje i crkvama u razvijenim zemljama kako bi izvršile svoj proročki poziv i uspostavili konsenzus ‘rada kao svačijega prava’ u globalnom kapitalističkom svijetu koji samo želi akumulirati dobit i odbaciti ljude. U Teološkom forumu, važni nedavni događaji zaslužuju promišljanje iz sociološkog i teološkog gledišta. Prvo, Dennis Kim piše o putovanju pape Franje na Lampeduzu 8. srpnja 2013. – što je bio njegov prvi službeni posjet izvan Rima. Na toj granici između utvrde Europe i marginalizirane Afrike, papa je napao ‘globalizaciju indiferentnosti’ te je pozvao države i ljude da otvore svoja srca (i granice) migrantima u situacijama njihove bijede. Drugo, sociolog religije José Casanova govori o religijskoj situaciji u Ukrajini nakon pobune na Majdanu u veljači 2014.; o povijesnoj i političkoj dinamici među različitim crkvama i vjerskim tradicijama; i o njihovoj javnoj ulozi u nemirnoj političkoj situaciji u Ukrajini. Treće, Tina Beattie govori o Izvanrednoj sinodi o obitelji koja se održala u Rimu u listopadu 2014. te predlaže dva glavna izazova za koja se nada da će biti uključena u plan za Sinodu sljedeće godine: puno sudjelovanje žena da govore kao žene (a ne kao dio bračnoga para) te premošćivanje jaza između Zapada i ostatka svijeta u, primjerice, razlici u pozicijama seksualne etike između afričkih biskupa i njihovih liberalnijih europskih kolega. Urednici izražavaju zahvalnost Joaou Villachu, Rosinu Gibelliniju, Diegu Irarrazavalu, Einarodu Bingemeru, Felixu Wilfredu, Thierry-Marfie Courau i Solange Lefebvre na njihovim vrijednim komentarima, prijedlozima i pomoći.