FranJo tOPIĆ
TEOLOGIJA POVIJESTI I HANS URS VON BALTHASAR
FRANJO TOPIĆ
TEOLOGIJA POVIJESTI I HANS URS VON BALTHASAR
Synopsis Zagreb – Sarajevo 2014.
U sudbini Ä?ovjeÄ?anstva ja moram prepoznati svoju vlastitu sudbinu, a u svojoj sudbini povijesnu sudbinu. Nikolaj Berdjajev
Opći uvod
Prvi poticaj u odabiru ove teme bio je seminar održan 1979. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu kod prof. Renea Latourellea (Družba Isusova). Na predavanjima su ponuđene različite teme: rad, napredak, ljubav, pravda, smrt i sl., ali uvijek u okviru pitanja „Što se može reći o ovim problemima u Kristovu svjetlu?”. Jedna od tema ticala se problema povijesti: što je povijest, odakle nastaje i kamo je usmjerena? To je oduvijek trajno aktualan problem, a čini se da je tako i danas. Problem povijesti sve više dotiče i samu teologiju. Od Hegela i Marksa filozofija je biće promatrala povijesno; znanost je sa svojom teorijom evolucije preokrenula statičku viziju kozmosa i prošlosti, a sama nas teologija, preko egzegetskoga rada i povijesti dogmi stavila nasuprot značajno drugačijem po5
vijesnom gledanju vjere. Također i ideja „povijesti spasenja“ i našega osobnog iskustva Crkve, koja danas snažno proživljava poticaj semper reformanda, uvodi nas u konkretno iskustvo fenomena povijesti kao „cjeline“ i povijesnosti kao važne osobine ljudskih stvarnosti. Živeći u vremenu velikih promjena i zanosa „povijesnih“ ideja, Hans Urs von Balthasar znao je uočiti važnost i suvremenost ove teme. Kako je trajna zadaća teologa traženje odgovora na probleme svojega vremena i suvremenoga čovjeka u svjetlu Božjega govora tijekom povijesti, tako se von Balthasar dao na posao kako bi razradio kršćansko viđenje povijesti uopće i njezinih najvažnijih problema. Prisjetimo se da nije velik broj onih koji su spremni suočiti se s problemom povijesti tako ozbiljno kao Hans Urs von Balthasar, što je bio jedan od motiva za moj odabir ovoga autora, te da bi se vidjelo kako je on pokušao razriješiti gordijski čvor problema povijesti. Tako sam izradio magistarski rad na Gregoriani, Teologija povijesti kod Hansa Ursa von Balthasara, koji je završen 1980. Nevjerojatno je kako se malo ozbiljnijih radova pojavilo na europskoj razini o ovoj temi, čak i nakon toliko godina. Stoga smatram da može biti zanimljivo, pogotovo za siromašno hrvatsko teološko tržište, ponuditi taj prerađeni rad na uvid našoj javnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pa i u širem okruženju. Prerađenom magistarskom radu smatrao sam korisnim dodati posebno prvo poglavlje s kratkom osobnom i teološkom biografijom ovoga velikog teologa i mislioca. Uz aktualiziranje bibliografije i drugih prerađivanja dodana su i dva ekskursa o Fukuyami i o filozofiji povijesti na hrvatskom jeziku. Drugo poglavlje prikazuje što je teologija povijesti, koji je njezin objekt i sadržaj, koju metodu koristi i gdje su njezine granice. Zatim se obrađuju neke suvremene teologije povijesti, kako na protestantskom i orijentalnom području tako i na katoličkom. 6
U trećem poglavlju prikazane su dvije glavne knjige švicarskoga teologa o ovom predmetu, i to na način da se slijedi metoda vlastita tumačenja, tj. slijedi se malo-pomalo autorova misao, kako ju je sam izložio. Napokon se u četvrtom poglavlju sažimaju važnije i uočljivije teme von Balthasarove teologije povijesti. Rad se okončava završnim opaskama i prigodnom bibliografijom. Ova knjiga može poslužiti u promišljanju vjere kao velikom Božjem daru nama ljudima, a posebno dobiva na važnosti jer je rukopisno završena u Godini vjere, koja je završila na svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenoga, 24. studenoga 2013. Zahvalnost je uvijek lijepa i svatko je duguje različitim osobama. Ponajprije zahvaljujem prevoditelju osnovnoga teksta magistarskoga rada, prof. dr. Tomislavu Joziću, koji je to uradio na zavidnoj razini. Zahvaljujem Dragani Radić koja je uložila puno truda i pedantnosti u tehničkoj realizaciji ovoga projekta kao i svima drugima koji su na bilo koji način pomogli da knjiga ugleda svjetlo dana. Autor
7
TEOLOGIJA POVIJESTI
Jedna od tema koje su se u razvoju teološke misli sporo i ne bez poteškoća probijale u teologiji jest teologija povijesti. Nije nevažno odmah napomenuti da je u vrijeme tomističke renesanse u XVI. st. španjolski dominikanac Melchior Canus (1509–1560) bio prvi teolog koji je upozorio na „izvore“ teologije ili teološka „mjesta“ u djelu De locis theologicis. Čak je i povijest uvrstio u izvore, ali ju kasnije ne nalazimo u sedam klasičnih izvora. Tek će Drugi vatikanski sabor priznati važnost povijesti kao svojevrsnog teološkog mjesta izrazom „experientia humana“ (ljudsko iskustvo; GS, 46), u teologiji potom poznatog i kao „povijest spasenja.“ Među rijetkim teolozima koji su se bavili teologijom povijesti bio je priznati švicarski teolog i filozof Hans Urs von Balthasar. Produbljujući kršćanski pogled na važnost povijesti, kao jednog od središnjih pitanja teologije i Crkve, vrlo se ozbiljno suočio s ovim pitanjem. Tu je suvremenu temu studentima na rimskoj Gregoriani ponudio i profesor René Latourelle, a za svoj magistarski rad kao izazov rado odabrao Franjo Topić. Rad je završen 1980. i Latourelle ga je ocijenio maksimalnom ocjenom. Šteta da ovaj rad nije i prije objavljen s obzirom na to da se u to vrijeme o spomenutoj temi gotovo i nije pisalo. Sadašnji je rukopis obogaćen novim prvim poglavljem o von Balthasarovu životu i djelima. Širina von Balthasarovih kulturoloških tema i mnogovrsnost izobrazbe odražavaju se u njegovim brojnim napisanim djelima. U dodanom prvom poglavlju treba posebno spomenuti bar njegovu trilogiju: Slava (Teoestetika, povratak lijepom), te Teodramatika i Teologika (povratak dobrom i istinitom). Balthasar je postao klasik teološke misli koji se jedini od suvremenih teologa usudio napisati „teo 135
lošku sumu“ i postati teolog „velikih sinteza“ (Pavao VI.). Za svoj kulturni i znanstveni rad dobiva brojna priznanja, a 1988. imenovan je kardinalom, ali iste godine umire. Sprovod je u Luzernu vodio kardinal Joseph Ratzinger, donedavni papa. Drugo se poglavlje bavi općim pojmovima teologije povijesti, njenim metodama i sadržajem u svjetlu danas sve više naglašene povijesti i povijesnosti čovjeka, društva, Crkve i teo logije. Pored uvida u suvremene teologije povijesti protestanata i katolika, tu su i dva dodatka (ekskursa). Prvi ekskurs tretira pitanje filozofije povijesti američkoga profesora japanskoga podrijetla, Francisa Fukuyame, u djelu Kraj povijesti i posljednji čovjek, dok drugi dodatak sumarno prikazuje hrvatsku filozofiju povijesti. Autor potom u trećem i četvrtom poglavlju ulazi u samu srž von Balthasarove teologije povijesti kao glavne teme. Time nas zapravo uvodi u najzanimljiviji, ali i najzahtjevniji dio u praćenju sadržaja, napose kroz dva dijela: Theologie der Geschichte (Teologija povijesti) te Das Ganze im Fragment (Cjelina u odlomku). U prvom razlaže odnos vremena i povijesti i tvrdi kako jedini način da vrijeme ne ode u ništavilo jest prihvaćanje Krista. On postaje norma povijesti. Kristovom pojavom cijela je povijest postala „posvećena“. Druga knjiga (Das Ganze…) analizira, pored ostalog, i pitanje čovjeka. Prema von Balthasaru čovjekova bitna osobina je njegova osobnost, pa makar je on proturječno biće, on po osobnosti ne može nestati, te dalje smjelo tvrdi: „Ako je čovjek samo jedan ulomak i kao takav nesposoban biti ispunjen, bilo bi nedvojbeno bolje da i ne postoji“. Stoga, iako je čovjek proturječno biće kroz svoje stranputice, kršćanski put je put ljubavi. Promišljajući o vremenu, čovjeku i povijesti kao uporištima ove teme, von Balthasar analizira Riječ, Božju i čovjekovu, kroz razgovor, komunikaciju, te cijelu povijest spasenja vidi 136
kroz naizmjenično priopćavanje Boga i čovjeka posredstvom riječi. Dubina i istinitost Riječi plaćena je patnjom, smrću i uskrsnućem. Samo vjera može obuhvatiti cjelinu u njezinim dijelovima – Ganze im Fragment. I napokon, u četvrtom dijelu susrećemo glavne teme von Balthasarove Teologije povijesti. Autor kao da je ovdje htio između brojnih Balthasarovih ideja izdvojiti one središnje i na njihovu važnost još jednom upozoriti. Kao prvo, to je prije svega povijest. U deset podnaslova obrađene su različite varijante pogleda na povijesne stvarnosti. Drugo je uloga Kristova lika kao središta povijesti. Zatim je tematizirano mjesto Crkve i Marije u teologiji povijesti te konačno i pitanje čovjeka kako ga von Balthasar razumije. To je vizija nedorečena čovjeka koji se ipak ostvaruje na putu prema kraju kao „dijete Božje“ (Iv 1,12). U završnom osvrtu knjige, kao crvena nit von Balthasarove teologije povijesti je kristološko usmjerenje, koje je prožeto i ekumenizmom, kontemplacijom te snažnom potrebom jedinstva. Autor smatra da su neke teme u njegovoj teologiji zanemarene ili nedovoljno naglašene, kao što je pitanje providnosti, sloboda, napredak, svijet, kao i tema vjere. I pored toga cjelina uvida u von Balthasarovu teologiju povijesti doima se poput velebne katedrale ili raskošna mozaika. Ukratko, za ovog švicarskog teologa Krist je polazište i zadnje odredište čovjeka i povijesti, a Bog kao cjelina (Ganze) kojoj se fragmentarni čovjek konačno pridružuje. Jahve nije samo Onaj koji jest, nego nadasve Onaj koji je prisutan u konkretnom čovjeku i konkretnoj povijesti. Tema teologije povijesti i danas je vrlo aktualna i važna. Ova knjiga može pomoći njezinu boljem upoznavanju i razumijevanju, pogotovo što na hrvatskom jezičnom području ima malo radova o toj temi. Prof. dr. Tomislav Jozić 137
Teologija povijesti i Hans Urs von Balthasar
Autor obrađuje uvijek i posvuda živu i aktualnu temu povijesti i njezina smisla te odnos čovjeka i čovječanstva spram povijesti. Polazište je razmatranje stavova o teologiji povijesti glasovitoga švicarskog teologa i filozofa povijesti Hansa Ursa von Balthasara. Pri tomu autor znatno proširuje tematski obzor i prikazuje radove i teze o teologiji i filozofiji povijesti različitih suvremenih mislitelja, uključujući i iznimno važan prikaz radova na našim prostorima. Uvodno obrazlaže kako ga je tematika teološkoga promišljanja povijesti okupirala od kraja 1970-ih godina, kada se s njome susreo na seminaru na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu kod prof. Renea Latourellea. Tako jezgru teksta čine razmatranja što ih je izložio u magistarskom radu 1980. na Gregoriani. Ta su razmatranja u međuvremenu aktualizirana i prerađena te znatno dopunjena novim spoznajama i usporedbama s autorima kao što je Francis Fukuyama te radovima o filozofiji povijesti na hrvatskom jeziku. Prvo poglavlje prikazuje teologiju povijesti Hansa Ursa von Balthasara, njegov život i djela. Uz vrlo instruktivan prikaz života izložen je također osvrt na pojedina djela. Poseban je naglasak stavljen na velebnu trilogiju, svojevrsnu teološku sumu našega doba koja polazi od tri transcendentalne vlastitosti i njihovih transcendentnih kutova promatranja: lijepo, dobro i istinito: Teoestetika, Teodramatika i Teologika. Upravo na temelju toga izvanrednoga i opsežnog triptiha švicarski je mislitelj proglašen „klasikom“ teološke misli. U duhu velikih skolastičkih sustava on se kao jedan od rijetkih suvremenih teologa usudio sam napisati teološku sumu koja se može uzdignuti „s punim pravom na liniju velikih sinteza koje su obilježile tijek zapadne teologije“ (str. 6). 139
Autor opisuje kako je von Balthasar preokrenuo uvriježenu shemu transcendentalnih vlastitosti i na prvo mjesto stavio ljepotu kao „vrhovni i tajnoviti temelj bitka koja prosijava u svim očitovanjima. U ovom ona je napose neposredna objava onoga nečega nesvedivoga koje se otkriva u svemu što je objavljeno, onoga vječnoga 'uvijek-više', koje leži u biti bitka“ (str. 7). U temelju je Teodramatike transcendentalna vlastitost dobrote koja se dariva kao ljubav, a iskazuje se u djelovanju, događaju i drami. Završni, treći dio trilogije posvećen je pojmu transcendentalne vlastitosti istine u kojemu von Balthasar „ujedinjuje grčki pojam istine (a-letheia) kao otkrivanje, očitovanje i otvorenost bitka s hebrejskim pojmom istine (emeth) koji označava povjerenje, stabilnost i vjernost“ (str. 8). U drugom poglavlju autor postavlja pitanje što je to filozofija povijesti te odgovara na njega razmatranjem njezina objekta i sadržaja, ispitivanjem njezine metode i dosega. Pritom posebice tematizira pojedine suvremene teologije povijesti pisane iz protestantskoga (Oscar Cullmann, Eric Charles Rust, Wolfahrta Pannenberga i dr.), pravoslavnoga (Nikolaj Berdjajev, Vladimir Solovjev) ili katoličkoga (Jean Daniélou, Henri-Irenee Marrou) obzora. Polazi od stajališta Renea Latourellea koji je kazao: „O Bogu ne možemo reći ništa ako ne polazimo od povijesti spasenja u kojoj se Bog objavljuje“ (str. 14). Iz toga je autor izveo kao ključnu zadaću teologije spoznaju Boga preko povijesti spasenja. Razmatra posebice razloge zašto je teologija povijesti doživjela uzlet i procvat sredinom XX. stoljeća. Povezuje to s katastrofičnim događajima koji su se u povijesnim ciklusima ponavljali u pojedinim razdobljima kao što svjedoče primjeri Danijela u Starom zavjetu ili Augustinove refleksije o padu Rima i raspadu Staroga svijeta kao uvod u velebnu teologiju povijesti izloženu u djelu De civitate Dei. U XX. stoljeću spominje se više pokušaja teološkoga i filozofskog promišljanja povijesti od Berdjajeva do Fukuyame i Wilbera. 140
Drugom su poglavlju pridodana dva ekskursa. U prvom se analiziraju teze glasovitoga američkog znanstvenika japanskoga podrijetla Francisa Fukuyame, poglavito njegova djela Kraj povijesti i posljednji čovjek te Kraj čovjeka. Drugi donosi prikaz razvoja hrvatske filozofije povijesti u kojemu se izlažu radovi Predraga Vranickoga, Julija Makanca, Živana Bezića i dr. Treće poglavlje usredotočeno je na dvije ključne knjige Hansa Ursa von Balthasara koje se odnose na teologiju povijesti. U izlaganju autor primjenjuje metodu imanentne interpretacije kojom raščlanjuje stavove o zadanoj temi. Prva knjiga nosi naslov Theologie der Geschichte, a objavljena je prvotno 1950., a potom i u proširenom izdanju. Razmatrajući povijest spasenja Balthasar se poslužio biblijskom prispodobom sukoba dva grada, zemaljskoga i nebeskoga, Babilona i Jeruzalema, koji se odvija unutar članova Crkve. Druga je knjiga objavljena 1963. pod naslovom Das Ganze im Fragment. Aspekte der Geschichtstheologie. U središtu je razmatranja povijesno vrijeme, poglavito Augustinovo poimanje vremena i usporedba s Plotinovim razumijevanjem vremena. Potom slijedi osvrt na čovjeka, pitanje o njegovoj, biti, strukturi i osobnosti. Naposljetku se izlaže problem smisla povijesti općenito i povijesti svijeta s kršćanskoga gledišta. Konačni smisao povijesti daje objava i Božja riječ. Svjetlo donosi vjera u kojoj se sadašnjost ispunjava s budućnošću vječnosti. Četvrto poglavlje sažima osnovne teze i razmatranja von Balthasara o teologiji povijesti. Polazi se od samoga pojma povijesti i značenja te riječi u europskim jezicima u dvostrukoj dimenziji, s jedne strane prostora i vremena, zbivanja i činjenica, te s druge strane sjećanja i pripovijedanja o onome što se događalo. U prikazu razvoja promišljanja povijesti zahvaća se cjelovito zapadna povijesna i filozofska tradicija, od starih Grka i Rimljana preko Biblije, kršćanstva i Augustina do novovjekovnih sustava filozofija povijesti Voltairea i Hege141
la te napokon kritike historicizma u Nietzschea i Heideggera. Balthasar svoju filozofiju povijesti produbljuje i učvršćuje teologijom otaca. Nasuprot uvriježenim shvaćanjima, dokazuje da je i biblijsko vrijeme ciklično, a ne linearno „jer je svaki pojam vremena nužno ciklički“ (str. 43). Nit koja prožima cjelinu von Balthasarovih izlaganja o teologiji povijesti jest prisutnost Kristova lika i osobe koja predstavlja nit života i zraku spasenja za sav svijet i za cijeli život. Posebice je u razmatranju teologije povijesti posvetio mjesto ulozi i zadaći Crkve u spasenju i određenju čovjeka koji je pod okriljem vjere „u svakom razdob lju svoga života 'potpun čovjek, savršen čovjek u stvaralačkoj Božjoj zamisli', uza sve patnje i unatoč svim neizbježnim poteškoćama“ (str. 51). U završnom razmatranju riječ je o kritičkom vrednovanju i prosudbi osobina i postignuća von Balthasarove teologije povijesti. Autor ističe kristološko usmjerenje te posebice naglašava ekumensku crtu te osebujne i samosvojne teologije povijesti. Prepoznaje u njoj kontemplativni duh koji se napaja na vrelima vlastitih promišljanja s jedne strane, te na djelima koja potječu iz biblijsko-duhovne, otačke i žive tradicije mišljenja i vjere s druge strane. Pohvaljuje kao kvalitetne vlastitosti težnju prema jedinstvu, prisutnost Duha Svetoga te lijep i bogat stil pisanja i izlaganja. Međutim isto tako upućuje kritičke primjedbe i iskazuje rezerviranost u pogledu na neke nejasnoće i nedorečenosti u von Balthasarovoj teologiji povijesti. Tako zamjera von Balthasaru što je njegovo promatranje čovjeka previše „globalno“ i „nadrealno“ te što čovjeka svodi prije svega na ulogu vjernika i sagledava u obzoru vjere. Potom primjećuje nedostatnu obrađenost pojedinih tematskih sklopova koji su neophodni za teologiju povijesti kao što je poglavito pojam svijeta, a isto tako i pojmovi slobode i napretka. Naposljetku upućuje na pojedine nejasne izraze i formulacije. 142
Završna je prosudba autora o von Balthasarovoj teologiji povijesti iznimno pozitivna. Ona je na njega ostavila veleban dojam poput velike srednjovjekovne katedrale ili bizantskog mozaika s obzirom na prepoznatljivo jedinstvo koje povezuje mnoštvo prekrasnih detalja u jednu smislenu cjelinu. Prof. dr. sc. Pavo Barišić
143
KAZALO
Opći uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Prvo poglavlje HANS URS VON BALTHASAR: Ulomci iz života i djela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1. Život. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2. Neka djela.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3. Trilogija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3.1. Teoestetika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 3.1.1. Kabod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3.2. Teodramatika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
3.3. Teologika.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Zaključna riječ o von Balthasaru.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Drugo poglavlje TEOLOGIJA POVIJESTI OPĆENITO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1. Problematika teologije povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.1. Pojmovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.2. Objekt i zadaća teologije povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.3. Definicija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.4. Metoda i ograničenost teologije povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.5. Zaborav i obnova teologije povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2. Pregled suvremenih teologija povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.1. Protestanti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 2.1.1. Oscar Cullmann. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 2.1.2. Eric Charles Rust. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 2.1.3. Drugi protestanti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.2. Pravoslavni mislioci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
144
.2.1. Nikolaj Berdjajev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 2 2.2.2. Vladimir Solovjev.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.3. Katolici.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 2.3.1. Inkarnacionizam i eshatologizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 2.3.2. Različiti prilozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 2.3.3. Jean Daniélou.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 2.3.4. Henri-Irenee Marrou. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Ekskurs 1. FRANCIS FUKUYAMA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
1. Kraj povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2. Kraj čovjeka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Poslije - ljudska povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Ekskurs 2. Hrvatska filozofija povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Treće poglavlje IZLAGANJE TEOLOGIJE POVIJESTI HANSA URSA von BALTHASARA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 I. THEOLOGIE DER GESCHICHTE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
1. Vrijeme i Krist. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
2. Krist i univerzalna povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3. Krist – norma povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
4. Povijest po Kristovoj normi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
II. DAS GANZE IM FRAGMENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
1. Vrijeme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 1.1. Augustinovo shvaćanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
1.2. Povijesno vrijeme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
2. Usavršivost čovjeka.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 2.1. Čovjek - proturječno biće.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 2.2. Ljudske stranputice i kršćanski put. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3. Usavršivost povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 3.1. Teološki problem povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 3.2. Teološki problem Crkve.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
145
3.3. Teološki problem smisla svijeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 3.4. Povijest i integracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
4. Sinteza u Riječi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 4.1. Riječ i povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 4.2. Cjelina u ulomku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Četvrto poglavlje GLAVNE TEME VON BALTHASAROVE TEOLOGIJE POVIJESTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
1. Povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
1.1. Pojam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
1.2. Povijest shvaćanja povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 a) Grčka i Rim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 b) Biblija i kršćanstvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 c) Od renesanse do XIX. stoljeća.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 d) Heidegger, historicizam i povijesnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
1.3. Povijest kod von Balthasara.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 a) Podrijetlo njegove ideje povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 b) Vrijeme i povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 c) Sveta i profana povijest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
2. Isus Krist – središte povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 2.2. Tko je središte povijesti?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 2.3. Povijesni pogled na ovu ideju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
3. Mjesto Crkve i Marije u von Balthasarovoj teologiji povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 3.1. Crkva kao vidljivi Krist.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 3.2. Marija – potpuni čovjek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4. Čovjek u von Balthasarovoj teologiji povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 4.1. Čovjek i povijest.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 4.2. Ostvarenje čovjeka.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
ZAVRŠNA RAZMATRANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
1. Neki doprinosi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
2. Neka pitanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
3. Zaključna riječ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
146
4. Posljednja primjedba.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
BIBLIOGRAFIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
I. Djela Hansa Ursa von Balthasara koja se odnose na teologiju povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
II. Djela o Hansu Ursu von Balthasaru .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
III. Djela o teologiji povijesti općenito. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
TEOLOGIJA POVIJESTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 TEOLOGIJA POVIJESTI I HANS URS VON BALTHASAR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
147