Franjevačka Biblija | Fra Silvije Grubišić – fra Gracijan Raspudić

FRANJEVAÄŒKA

BIBLIJA

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd I

9.4.2010. 18:03:36

Izdavači NAŠA OGNJIŠTA Tomislavgrad, Trg fra Mije Čuića 1 KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d. o. o.

Zagreb, Marulićev trg 14 HRVATSKO BIBLIJSKO DRUŠTVO Zagreb, Ratkajev prolaz 2

Za izdavače Fra GABRIEL MIOČ Prof. dr. sc. ŽELJKO TANJIĆ DAMIR LIPOVŠEK Copyright © Provincijalat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2010.

Oblikovanje i grafička priprema Franjo Kiš, ArTresor naklada, Zagreb Tisak Kina Naklada 2000 Meki uvez 800

Tvrdi uvez 1200

ISBN 978-9958-782-14-5

(NAŠA OGNJIŠTA)

ISBN 978-9958-782-13-8

ISBN 978-953-11-0573-6

(KRŠĆANSKA SADAŠNJOST)

ISBN 978-953-11-0574-3

ISBN 978-953-6709-72-4

(HRVATSKO BIBLIJSKO DRUŠTVO)

ISBN 978-953-6709-71-7

Imprimatur BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE prot. br. 219-2/09

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd II

9.4.2010. 18:03:36

FRANJEVAČKA

BIBLIJA STARI ZAVJET

preveo i popratio razjašnjenjima

Silvije Grubiši, franjevac NOVI ZAVJET

preveo i popratio razjašnjenjima

Gracijan Raspudi, franjevac Bibliofilsko izdanje Priredio fra Ivan Dugandži

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

HRVATSKO BIBLIJSKO DRUŠTVO TOMISLAVGRAD – ZAGREB 2010.

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd III

9.4.2010. 18:03:36

Bibliofilsko izdanje priređeno prema:

STARI ZAVJET HRVATSKA BIBLIJA (I.–VIII.) West Allis – Chicago, 1982. – 1984.

NOVI ZAVJET Kršćanska sadašnjost, Zagreb; Teološka biblioteka, Sarajevo; Provincijalat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 1987.

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 27-23 FRANJEVAČKA Biblija / Stari zavjet preveo i popratio razjašnjenjima Silvije Grubišić, Novi zavjet preveo i popratio razjašnjenjima Gracijan Raspudić. – Bibliofilsko izd. – Tomislavgrad : Naša ognjišta ; Zagreb : Kršćanska sadašnjost : Hrvatsko biblijsko društvo, 2010. – XII, 1674 str. ; 24 cm ISBN 978-9958-782-13-8 COBISS.BH-ID 17956358

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 734246

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd IV

9.4.2010. 18:03:37

RIJEČ PRIREĐIVAČA Zamisao ovog izdanja Biblije rođena je na Simpoziju hrvatskih bibličara, održanom 4. svibnja 2001. u Zagrebu u organizaciji Hrvatskoga biblijskog društva (HBD-a). Simpozij se bavio pitanjem prevođenja Biblije na hrvatski jezik, a na njemu je predavanje održao i poznati hrvatski jezikoslovac, akademik Stjepan Babić. Na kraju svoga predavanja predložio je »da se izdaju prijevodi Biblije koji su ostali u rukopisu, ne onako luksuzno kao Kašićeva Biblija, već primjereno prilikama, jer bi tako bila obogaćena naša biblicistika« (S. Babić, O današnjim problemima prevođenja Biblije, Jezik, 49, 43-55, str. 55).

Za »Hrvatsku Bibliju« hercegovačkoga franjevca Silvija Grubišića, kako je on sam zove, ne može se, doduše, reći da je ostala u rukopisu, ali jest u neprimjerenom izdanju. On je, naime, svoj prijevod Staroga zavjeta tiskao u osam svezaka, onako kako je prevodio pojedine dijelove. Ti svesci pojavljivali su se u vremenskom rasponu od 1973. do 1983. godine, s tim da je prvi svezak, Mojsijevo Petoknjižje, već prije ušao u domovinsko izdanje Zagrebačke Biblije 1968. U predgovoru iseljeničkom izdanju Petoknjižja u svibnju 1973. godine Grubišić žali zbog loše opreme svojih svezaka i priželjkuje da se to promijeni: »I ovo naše iseljeničko izdanje Biblije je rutavo vanjskom opremom. Hoće li se ikad zaodjenuti pravom, privlačivom vanjskom opremom, dostojnom Svete knjige?« Sretni smo što ovim izdanjem njegova žarka želja postaje stvarnost. Treba također reći kako u tom istom predgovoru Grubišić napominje da je njegov prijevod Petoknjižja u »Zagrebačkoj Bibliji« jezično dotjeran, što je zadržano i u spomenutome iseljeničkom izdanju.

Grubišićevu sedmom svesku priložen je letak datiran rujna 1983. godine. On sadrži zanimljiv podatak s obzirom na prevoditeljeve daljnje planove: »Dostavljamo Vam dva sveska Hrvatske Biblije, II. u drugom izdanju i TISKAN te VII. svezak. Kako vidite na crtežu, još nam ostaje prevesti Novi zavjet, svega tri sveska, dok je cijeli Stari zavjet, njegovih osam svezaka već prevedeno, a VIII. svezak bit će objavljen slijedeće, 1984. godine.« Grubišićeva opaska »tiskan« s obzirom na drugo izdanje II. sveska najvjerojatnije znači da je prvo izdanje bilo šapirografirano.

Planirani prijevod Novoga zavjeta fra Silvije Grubišić nije uspio dovršiti, jer ga je zatekla prerana smrt. Tako je njegova »Hrvatska Biblija« ostala nedovršena. No već je prije njega Novi zavjet prevodio također hercegovački franjevac i član Kustodije u Sjedinjenim Američkim Državama fra Gracijan Raspudić. Njegov prijevod doživio je, doduše, domovinsko izdanje 1987. godine, ali na vrlo lošem papiru. Zato se nekako sama po sebi nametnula ideja da se s Grubišićevim prijevodom Staroga zavjeta izda Raspudićev Novi zavjet, kako bismo imali cjelovitu Bibliju nastalu u hrvatskoj dijaspori.

I dok je Grubišićev naziv »Hrvatska Biblija« u uvjetima njezina nastanka u dijaspori imao jasnu domoljubnu poruku, ovomu domovinskom izdanju bolje pristaje naziv »Franjevačka Biblija«. To bibliofilsko izdanje, iako s priličnim zakašnjenjem, neka bude priV

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd V

9.4.2010. 18:03:37

znanje za veliku ljubav te dvojice vrijednih franjevaca prema riječi Božjoj i zahvala za njihovu pastoralnu skrb za stotine tisuća Hrvata katolika u dijaspori, ponajprije u Americi, gdje su obojica pastoralno djelovala.

Budući da je riječ o bibliofilskom izdanju, u njegovoj pripravi nisu poduzimani nikakvi zahvati na samome tekstu prijevoda. On nije prilagođivan današnjemu standardnom hrvatskom jeziku. Samo su ispravljene uočene gramatičke grješke koje su promakle prijašnjoj lekturi te ujednačene sitnije razlike u pisanju nekih biblijskih imena u različitim svescima. Grubišićev hrvatski jezik je osebujan, što se prepoznaje već u nazivima pojedinih starozavjetnih spisa: Brojidba u pustari (Knjiga Brojeva), Tumačenje nauka (Ponovljeni zakon), Životne upute (Mudre izreke), Velepjesan (Pjesma nad pjesmama), Predsjedatelj (Propovjednik). Hebrejski oblik imena nekih malih proroka drukčije je transkribiran nego u Zagrebačkoj Bibliji: Mika (Mihej), Zekarija (Zaharija), Malaki (Malahija). Sve je to ostavljeno nepromijenjeno kao svjedočanstvo raznolikosti i bogatstva hrvatskoga prevođenja Biblije kroz povijest.

Tekst Novoga zavjeta u prijevodu fra Gracijana Raspudića preuzet je, također bez ikakvih preinaka, iz prvoga izdanja, koje su 1987. godine zajednički priredili Kršćanska sadašnjost (Zagreb), Teološka biblioteka (Sarajevo) i Provincijalat hercegovačkih franjevaca (Mostar). Iz predgovora tom izdanju prenosimo riječ zahvale iz koje se razabire tko je napravio jezičnu i teološku lekturu: »Prevoditelj i Izdavači zahvaljuju Tomislavu Ladanu na jezičnoj i dr. Mati Zovkiću na teološkoj lekturi prijevoda.« A priređivači ovoga bibliofilskog izdanja »Franjevačke Biblije« zahvaljuju svima koji su na bilo koji način pomogli da do njega dođe, uvjereni da će time biti »obogaćena naša biblicistika« (S. Babić).

Pred Uskrs 2010.

Dr. fra Ivan Dugandžić

VI

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd VI

9.4.2010. 18:03:37

PREDGOVOR ISELJENIČKOM IZDANJU Seljenja ljudi iz jednog kraja u drugi, iseljavanja u nove zemlje, često su rađala dobrim plodom po pojedince i skupine, a kojiput i po cijelo čovječanstvo. Naši preci, dolaskom u svoje današnje zemlje, pružili su mogućnost budućim naraštajima da se razviju u slavni hrvatski narod. Doseljenici s drugih kontinenata u Amerike – da navedemo najzornije primjere – izrastavši u posebne narodne zajednice, donijeli su goleme plodove cijelom ljudskom rodu.

Doseljenje, međutim, jednog muža u negdašnji Kanaan, našu Svetu zemlju, u drevnoj starini – gotovo četiri tisuće godina prije – rodilo je jedinstvenim plodom i tako bogatim da su se bezbrojni milijuni ljudi hranili njim u vjekovima poslije njega, kako se hrane njim zaista i danas. Tome je mužu ime Abraham. Blagodat kojom je Abraham obogatio ljudstvo jest vjera u jednoga Boga.

Ime prvog nositelja vjere u jednoga Boga u učenim biblijskim krugovima izvode od riječi koja korijenski znači: doseljenik, a naziv hebrejski, kojim je okršteno njegovo duhovno potomstvo, znači: doseljeni narod. Tako, stablo vjere u pravoga Boga, što ga je posadio Abraham, od njega potekli narod je gajio, presađivao i razgrađivao, o njem pričao i pisao te je pisanje konačno izraslo u zbirku knjigâ nazvanu: Biblija. U jednu ruku, Biblija je dio narodne književnosti hebrejskoga naroda. Mnogo se je knjiga one književnosti izgubilo, ali Biblija, čuvana kao oko u glavi, sačuvala se je i postala vječnim svjedokom ispunjenja davnih Božjih obećanja. U činjenici očuvanja Biblije kroz sve duge vjekove, usprkos sverazornom vremenu, ne vidi li se da Božja Providnost bdije nad Biblijom kao nad svojom knjigom?

Radi bolje preglednosti sadržaja, Bibliju dijele na retke, poglavlja i na knjige. Židovi dijele svoju Bibliju na tri dijela: Nauk, Proroke i Duhovno štivo, što se izrazuje kraticom u hebrejskome: Tanakh, dok mi kršćani dijelimo cijelu Bibliju na dva glavna dijela: Stari i Novi zavjet. Stari zavjet obuhvaća četrdeset i šest knjiga, napisanih prije dolaska Isusa Krista. A Novi zavjet drugih dvadeset i sedam, napisanih o Isusu Kristu, Spasitelju, koga je Bog obećao i svijetu poslao. Tako je Biblija knjiga davnog Božjeg obećanja i ispunjenja.

Prema tome, jedno nedjeljivo djelo.

U penjanju ljudstva prema Bogu – svome Vrhuncu – Biblija mu pruža najsigurnije stube. Očito ljudi prihvaćaju njezinu ponudu. Da mogu živjeti po biblijskim načelima, stalno Bibliju prevode na svoje jezike i izdaju u novim izdanjima. Računa se da je Biblija prevedena na više od tisuću različitih jezika, dok se neprestana biblijska izdavanja gomilaju u prava brda.

Prevođenja Biblije na hrvatski jezik, barem djelomično, morala su biti vršena u najstarijim vremenima, jer je to zahtijevalo kršćansko bogoslužje, koje se je kod Hrvata od davnine obavljalo na narodnome jeziku. Prije pet godina cijela je Biblija izdana u Zagrebu u VII

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd VII

9.4.2010. 18:03:37

stotisućnoj nakladi. Domovinska javnost to je izdanje toplo prihvatila i veselo pozdravila.

Kritika je ipak zapazila u prijevodu stanovitu neujednačenost.

To je jedan razlog da smo mi nastavili s prevođenjem. Ima i drugih. Nova značenja, postizavana suvremenim otkrićima na biblijskome polju, valja nastojati unositi i u Hrvatsku Bibliju.

Stoga, ovo je prvi svezak našeg najavljenog prijevoda. Svih pet knjiga u ovome svesku tiskano je u zagrebačkom izdanju, 1968., nakon što su urednički odbori i jezikoslovci moj prijevod jezično dotjerali. Njihova jezična dotjeranost – za što smo vrlo zahvalni – i ovdje je zadržana. Ipak, drugih promjena u ovome izdanju ima izobilja.

Tako, ovo je naše iseljeničko izdanje Biblije. Njim kušamo oživjeti biblijsku stvarnost kod hrvatskih iseljenika širom svijeta. Iako je ovaj pothvat među nama novost, u ostalom svijetu ipak nije. Uz biblijsko doseljeničko začetništvo, veliki dio posla, onog ljudskog dijela: pisanja, prevođenja, izdavanja i čuvanja Biblije u starini su obavljali baš doseljenici. Židovski su doseljenici u Egiptu prvi preveli Hebrejsku Bibliju na grčki jezik i tim zadužili ne samo svoj narod nego i cijelo čovječanstvo.

Izabrani se narod nalazio u pustari, na putu u Obećanu zemlju. Trebalo je sagraditi Svetište, oko kojega će se narod moći okupljati. Mojsije se obrati na darovatelje dobroga srca za novčane doprinose. Narod rado prihvati njegov poziv, i Svetište se podigne bez ikakve smetnje. Istina ono pustarsko Svetište nije bilo ni slika krasnoga budućeg Hrama u Jeruzalemu – bio je ono obični šator od zavjesa i dasaka – ali ipak sveto mjesto, u kojem je Bog s Mojsijem razgovarao licem u lice; u njem su se čuvale najveće narodne svetinje.

Dopuštate li primjenu toga primjera našemu pothvatu? Nadamo se, dopuštate. Zato, evo: I ovo naše iseljeničko izdanje Biblije prilično je rutavo vanjskom opremom. Hoće li se ikad zaodjenuti pravom, privlačivom vanjskom opremom, dostojnom Svete knjige? Kakva će mu biti sudbina? Pokazat će vrijeme. Ali se i sad može reći: Stajat će do samih hrvatskih iseljenika i njihova primanja ovog izdanja. No i ovakvo kakvo jest, naša je dvostruka svetinja: iz nje nam govori Bog; ona je čuvarica našeg materinjeg, hrvatskoga jezika.

U želji da Biblija tim postane hrvatskim iseljenicima, a osobito njihovoj djeci, ovo im izdanje Biblije nudi Silvije Grubišić, prevoditelj, doseljenik iz Hrvatske.

Ambridge, Pennsylvania, U.S.A. U svibnju 1973.

VIII

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd VIII

9.4.2010. 18:03:37

SADRŽAJ

Uvodna riječ priređivača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . V Predgovor iseljeničkom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .VII

STARI ZAVJET PETOKNJIŽJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 POSTANAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 IZLAZAK IZ EGIPTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 LEVITSKI ZAKONI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 BROJIDBA U PUSTARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 TUMAČENJE NAUKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 JOŠUA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 SUCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 RUTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 ŠAMUEL I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 ŠAMUEL II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 KRALJEVI I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345 KRALJEVI II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379 LJETOPIS I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409 LJETOPIS II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439 EZRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473 NEHEMIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 487 TOBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501 JUDITA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .517 ESTERA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535 PRVA MAKABEJSKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 555 DRUGA MAKABEJSKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589 JOB

613 IX

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd IX

9.4.2010. 18:03:37

PSALMI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 649 ŽIVOTNE UPUTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 829 PREDSJEDATELJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 861 VELEPJESAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 875 MUDROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 885 SIRAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 907 IZAIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 957 JEREMIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1025 TUŽALJKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1095 BARUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1107 EZEKIEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1117 DANIEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1171 HOŠEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1197 JOEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1211 AMOS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1217 OBADIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1229 JONA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1233 MIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1237 NAHUM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1245 HABAKUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1249 SEFANIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1255 HAGAJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1261 ZEKARIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1265 MALAKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1277

NOVI ZAVJET EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1285 EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MARKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1333 EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO LUKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1359 EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO IVANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1405 DJELA APOSTOLSKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1439 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1479 PRVA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA KORINĆANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1499 DRUGA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA KORINĆANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . 1517 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA GALAĆANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1529 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA EFEŽANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1537 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1545 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA KOLOŠANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1551 X

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd X

9.4.2010. 18:03:38

PRVA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1557 DRUGA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . 1563 PRVA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA TIMOTEJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1567 DRUGA POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA TIMOTEJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1573 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA TITU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1577 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA FILEMONU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1581 POSLANICA SV. PAVLA APOSTOLA HEBREJIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1583 JAKOVLJEVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1597 PRVA PETROVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1603 DRUGA PETROVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1609 PRVA IVANOVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1613 DRUGA IVANOVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1619 TREĆA IVANOVA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1621 JUDINA POSLANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1623 OTKRIVENJE SV. IVANA APOSTOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1625 Uvod u Novi zavjet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1649 Tablica nedjeljnih čitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665

XI

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd XI

9.4.2010. 18:03:38

POSTANAK

UVOD Starozavjetnim je vjernicima Knjiga Postanka poznata pod imenom Berešit – Na početku. Tim se je riječima otvarao biblijski svitak. Prevodeći Bibliju na grčki jezik, Sedamdesetorica su knjigu nazvali: Genesis – Postanak. Ovaj naslov knjizi zaista dobro pristaje. Ispripovjedivši stvaranje svemira, nebesa i zemlje, kako se ondje veli, pisac završuje: »Takav im je bio postanak.« Nadalje, u knjizi se govori o postanku Čovjeka, o postanku Zla, pa o postancima različitih naroda i, posebno, o postanku naroda, iz kojega će izići Spasitelj. Uz razlaganje o postancima ovih širokih zahvata govori se i o pojavama u prirodi; o narodnim običajima, o velikim i zaslužnim muževima, patrijarsima, i tako dalje.

Dok pismenost ne preuzme mah, usmena predaja igra veliku ulogu među pukom. Tako je bilo i kod Izabranog naroda. Od praoca Abrahama pa do početka sastavljanja svetih knjiga moralo je proći više stotina godina. U tom razdoblju kolala je usmena predaja. Iz usmene predaje uzeto je mnogo gradiva za ovu knjigu. Predaju su sabrali, uglavnom, dvojica pisaca, kojima ne znamo imena. Ali prema štivu, koje su u Knjigu Postanka uvrstili, jednog zovemo jahvističkim, a drugoga elohističkim piscem.

Tako su ih nazvali biblijski stručnjaci, jer u svome pisanju jedan Boga nazivlje njegovim osobnim imenom: Jahve, a drugi općim nazivom Elohim. Čitatelj, koji to želi, moći će lako vidjeti prema upotrebljenim nazivima, koje štivo pripada jednome, a koje opet drugome piscu. U ovome prijevodu Ja-

hve se prevodi s Gospodin, gdjegod Gospod, već prema tome, koji naziv u prevoditeljevu ritmu mjesto zahtijeva.

Iako su sakupljači ovih dviju predaja pridonijeli najviše gradiva Knjizi Postanka, ima i drugih zaslužnih pisaca, koji su nam jednako nepoznati. Tako, na primjer, jedan svećenik, pa još neki drugi. Zbog ove činjenice štivo u ovoj knjizi nije jednolično; na mjestima ima ponavljanja pa čak i suprotnih tvrdnja i izvješća. Ukoliko bi ovakva mjesta mogla čitatelju smetati, neka drži na umu, da su ta mjesta istodobno i dokaz cjelovitosti i posvemašnjeg poštenja: ni pisci ni urednici nisu se usuđivali ništa mijenjati, ispuštati ili dodavati.

Suvremeni zemljoznanci tvrde, da je Zemlja stara kojih četiri i po milijarde godina i onda nižu tvrdnju za tvrdnjom o postanku Čovjeka te pišu debele knjige o ljudskom napredovanju, ratovima i drugim zalima. Dok ovi pisci priznaju, da su njihove tvrdnje temeljene više puta na nedokazanim pretpostavkama, dotle pisci Postanka i sami obuhvaćaju sve to golemo vrijeme; laćaju se posla da dadu odgovore na pitanja o istim predmetima i, uvjereni o Božjoj Objavi, jamče za Stvaranje svijeta, Života i Čovjeka. Ne zaustavljaju se pisci Knjige Postanka samo na ovim najvažnijim predmetima, nego izrazuju svoje poglede i o drugim pojavama u svijetu. Budući da mnoge pojave, o kojima oni pišu ne igraju nenadoknadivu ulogu u ljudskom Spasenju, vrijednost odgovara na njih, datih u Knjizi Postanka, kako ne potječu od Božje Objave, ovisi o piščevim sposob3

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:15

9.4.2010. 18:03:38

nostima, znanju i izvorima, kojima se je služio. Kad izričemo sud o valjanosti rada ovih pisaca, treba nam se sjetiti, kako su mršavim podacima raspolagali. Tako će nam biti lakše izreći pohvalan sud o zaslužnim muževima onih drevnih vremena.

Kao što je Knjiga Postanka prva u Bibliji, tako je prva i u izlaganju temeljnih bogoštovnih istina; prva uči o jednom vječnom, osobnom, dobrom i sveznajućem Bogu, Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga.

Bog Knjige Postanka isti je Bog i kršćanskog

shvaćanja i bogoštovlja. U tom i stoji prva i nenadmašiva vrijednost ove knjige.

Iako se u Knjizi Postanka nalaze istine iz prvih vremena Objave, vrijeme pisanja knjige mnogo je mlađe. Biblijski stručnjaci drže, da Postanak sadrži odlomaka, na primjer 14. poglavlje, napisanih stoljećima prije, ipak je prihvaćeno mišljenje, da je glavnina sadržaja bila napisana za kralja Davida ili Salomona. Bilo bi to 10. stoljeće prije Krista, dok je knjiga konačno sređena za današnji oblik u 6. stoljeću prije Krista.

4

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:16

9.4.2010. 18:03:38

I. Drevna predaja o Postanku svijeta 14

Na početku, kad je Bog stvorio nebesa i zemlju – 2 dok je još zemlja bila gola pustoš, tama prekrivala bezdane i oluja urlala nad pučinom voda – progovori Bog: 3 »Neka bude svjetlost!« I svjetlost je postala.

4 Vidje Bog, da je svjetlost dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Bog nazva svjetlost danom, a tamu nazva noću. Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan prvi. 6 Zatim reče Bog: »Neka bude svod posred voda, da dijeli vode od voda!« Tako i bi. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 Svod prozva Bog nebesima. Tako dođe večer, onda jutro svane: dan drugi.

9 Zatim reče Bog: »Vode pod nebesima neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« Tako i bude. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. Vidje Bog, da je dobro. 11 Onda opet reče Bog: »Neka iz zemlje nikne raslinstvo: sjemenita trava; plodonosna stabla, koja nose svoje sjeme u sebi!« 12 Tako nikne iz zemlje zelena trava, što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti. I vidje Bog, da je dobro. 13 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan treći.

Opet reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskome, da luče dan od noći, da određuju stalno doba, dane i godine: 15 neka svijetle na svodu nebeskome da rasvjetljuju zemlju!« I tako bude. 16 Načini Bog dva velika svjetlila veće da ravna danom, a manje da ravna noću – i zvijezde. 17 Bog njih smjesti po nebeskom svodu, 18 da ravnaju danom i noću te rastavljaju svjetlost od tame. Vidje Bog, da je dobro. 19 Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan četvrti.

20 Zatim reče Bog: »Neka provrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!« 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove, što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog, da je dobro. 22 Potom ih blagoslovi govoreći: »Plodite se, množite se i napučite vode morske! A ptice neka se množe na zemlji!« 23 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan peti.

24 Onda reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrsti!« Tako i bude. 25 Stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrsti. I vidje Bog, da je do-

Tri se prva retka smatraju uvodom u Knjigu Postanka, zapravo, uvodom u cijelu Bibliju.

1:1-25 Pod nebesa i zemlja treba razumjeti svemir. Tako su zaista izjavili i sabrani Oci na Drugom Vatikanskom saboru.

Da je neko božanstvo stvorilo svijet i sve, što je u njemu, stari narodi na Bliskom istoku uzimali su za gotovu činjenicu. I biblijski pisac ovdje polazi s

istoga stajališta, ali s razlikom, da je stvaranje svega izveo vječni, osobni Bog. Pripoviješću o Stvaranju pisac želi istaknuti ovisnost svega postaloga o Bogu. Budući da o Bogu ovisimo, dugujemo mu štovanje. To mu štovanje izrazujemo svetkovanjem subote, dana, kad je i Bog otpočinuo od svoga stvaralačkog posla. Inače je pripovijest o Stvaranju odraz shvaćanja ljudi onog drevnog vremena.

Prva predaja o Stvaranju

1

5

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:17

9.4.2010. 18:03:38

1,26–2,12

POSTANAK

bro. 26* Zatim Bog reče: »Izradimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima, što gmižu po zemlji!« 27

Na sliku svoju Bog čovjeka stvori; na božansku sliku stvori ga; stvori ih: muško i žensko.

jer se je tada odmarao od svoga rada, što ga je za stvaranja vršio.

4* Takav je bio postanak nebesa i zemlje, kad su stvarani.

Druga predaja o Stvaranju

Tako su bila dovršena nebesa i zemlja sa svim njihovim mnoštvima. 2 Budući da je Bog sedmoga dana završio posao, koji je obavljao, počinu sedmoga dana od svakoga rada, što ga bješe poduzeo. 3 Tim Bog blagoslovi sedmi dan i svetim ga proglasi,

Kad je Gospod Bog sazdao zemlju i nebesa, 5 dok još nije bilo nikakva grmlja na zemlji niti je kakvo poljsko bilje bilo još niklo, jer Gospodin Bog nije puštao dažda na zemlju niti je bilo ljudi, da zemlju obrađuju – 6 doduše, vode je iz zemlje izviralo i svom se površinom razlijevalo – 7* tada Gospod Bog napravi čovjeka od zemaljskog praha, u nosnice mu udahne dah života i tako čovjek postane živim bićem.

8* Potom Gospodin Bog zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je načinio. 9 Tada Gospodin Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – sa stablom života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.

10 Rijeka je izvirala u Edenu i natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11 Prvom je ime Pišon. Optječe okolo sve zemlje havilske, u kojoj ima zlata. 12 Zlato je te zemlje izvrsno, a ondje ima i bdelija i onik-

Prema tome nikako u skladu sa suvremenom znanošću. Ako ima ikakve sličnosti, to je ili slučajno ili samo prividno. Ovim u vidu možemo razumjeti tvrdnju o stvaranju svjetlosti prije nego sunca.

Možda se čudimo mršavom znanju onog nadahnutog pisca. Jamačno ćemo se imati pravo čuditi manje, ako upozorimo na pisanje o istom predmetu nekih učenjaka naših dana. Pa pogledajmo. Početkom Gospodnje godine 1973, Columbia University – jedno od najvećih rasadišta znanja u Americi, kojemu se prije može predbaciti sve nego vjerska pristranost – izdala je Povijest svijeta. Na djelu je radilo četrdeset stručnjaka, sve samih profesora s glasovitih učilišta iz različitih zemalja, pa govoreći o istoj stvari – poslije više od tri tisuće godina!

– vele: Početak je nebesa, zemlje i čovjeka obavit tajnom, čijemu rješenju nismo bliže nego i ljetopisac Knjige Postanka. »The origin of what is – man, the earth, the universe – is shrouded in a mystery we ere no closer to solving then was the Chronicler of Genesis.« Dalje pisci ovog znamenitog djela nastavljaju: Čini se, da je naše najbolje suvremeno znanje – lišeno biblijskog pjesničkog čara – u jednu ruku manje uvjerljivo nego izvješće Biblije. Da

obrade svoj predmet, pisci su potrošili skoro pola milijuna riječi, pa su ipak o počecima svijata smogli kazati samo toliko.

1:26 Glagolskom obliku u izvorniku bolje odgovara Izradimo, nego obično: načinimo. Način izričaja o stvaranju Čovjeka govori, da je Čovjek smatran kruna svega stvorenja. Čovječja sličnost s Bogom očituje se u čovječjim duševnim moćima: sposobnosti mišljenja i volji.

2:4 Ova predaja potječe iz drugoga izvora, i općenito se drži, da je mnogo starija od prve. Bog koji se ovdje zove osobnim imenom: Jahve – Gospodin ili Gospod, stvara najprije čovjeka, a onda druga stvorenja, da budu čovjeku na službu.

2:7 Ime prvog čovjeka Adam dolazi od riječi: adama, što u hebrejskom znači: zemlja.

2:8 Naziv Eden potječe od asirske riječi, koja znači: ravnica. I u pričama drugih starih naroda, Sumeraca, Babilonaca, kolaju priče o nekom vrtu naslada, koji je postao poprište oprečnih snaga, dok biblijska pripovijest pripovijeda o gubitku zbog ćudorednosti. Iako mnogi smještaju Edenski vrt u južni dio Mezopotamije, suvišno bi bilo reći, da za to nema nikakvih dokaza.

28*

Bog ih blagoslovi govoreći: »Plodite se i množite; zemlju napučite i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima, što gmižu po zemlji! 29 Još doda: »Evo, dajem sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji i sva stabla plodonosna što se sjemene: neka vam budu za hranu! 30 A svoj živini po zemlji i pticama u zraku te svim gmizavcima na zemlji, koji imaju dah života, neka je za hranu zeleno bilje!« I tako je bilo. 31 Pogleda Bog sve, što je načinio i zaista je sve bilo dobro. Uto dođe večer, a onda jutro svane: dan šesti.

2

6

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:18

9.4.2010. 18:03:38

POSTANAK

sa. 13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a protječe kroza svu zemlju Kuš. 14 Treća je Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.

15 Gospodin Bog uzme čovjeka i smjesti ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. 16 Gospodin Bog zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, bit ćeš osuđen na smrt.

18 Reče Gospodin Bog: »Nije dobro čovjeku biti sam: načinit ću mu prikladnu drugaricu.« 19 Tada Gospod Bog načini od zemlje sve divlje životinje i sve ptice u zraku, i dovede ih čovjeku, da vidi kako će koju nazvati. Kako koje stvorenje čovjek prozove, tako će mu biti ime. 20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i divljim životinjama. No čovjeku se ne nađe drugarica. 21 Tada Gospod Bog pripusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra, što ga je uzeo iz čovjeka, Gospod Bog napravi ženu, pa je dovede čovjeku. 23 Nato čovjek reče: »Napokon, ovo je kost od kostiju mojih, meso od mojega mesa! Ženom nek se zove, od njenoga čovjeka, jer je uzeta!« 24

Stoga čovjek ostavlja svoga oca i majku svoju, a prione uza svoju ženu, i njih dvoje postane jedno tijelo.

25 Oboje ih, čovjek i njegova žena, bijahu goli, ali ne osjećahu stida.

Čovječji pad

3

Zmija je, međutim, bila lukavija od sve zvjeradi, što Gospod Bog stvori. Tako reče zmija ženi: »Zar vam je Bog zbilja rekao, da ne smijete jesti ni s jednoga drveta u vrtu?« 2 Žena odgovori zmiji: »Plodo-

3:1 Od skoro tri tisuće različitih vrsta zmija što zemljom gmižu, Palestinu je zapalo mnogo više nego koju drugu zemlju iste veličine. U starini osobito, zmija je u onim stranama bila na glasu. Neki su joj iskazivali posebno štovanje, dok su je drugi držali vražjom spodobom – predstavnicom sila Zla. 3:15 U izvorniku je upotrebljen isti glagol i u drugom dijelu ovoga retka – šuf, da se označi od-

2,13–3,16

ve sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3 Samo o plodu stabla, što je nasred vrta, rekao je Bog ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« 4 Nato će zmija ženi: »Ne, ne ćete vi umrijeti! 5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji znaju, što je dobro, a što zlo.« 6 Vidje žena, da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. 7 Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju, da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

8 Uto čuše glas Gospoda Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca te se sakriju – čovjek i njegova žena – pred Gospodom Bogom, među stabla u vrtu. 9 Gospodin Bog zovne čovjeka: »Gdje si?« reče mu. 10 On odgovori: »Čuo sam, gdje hodaš po vrtu; pobojah se, jer sam gol pa se sakrih.« 11 Nato mu reče: »Tko ti kaza, da si gol? Dakle, jeo si sa stabla, s kojega sam ti zabranio jesti!« 12 Čovjek odgovori: »Žena, koju si stavio uza me – meni je dala sa stabla, pa sam jeo.« 13 Gospod Bog zapita ženu: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila, pa sam jela«, odgovori žena.

14

Nato Gospodin Bog reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom!

Na trbuhu svome gmizat ćeš i zemlju jesti sveg života svoga!

15* Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš njemu petu ranjavati.« 16

A ženi reče:

nos ljudskoga roda prema zmiji. Najpribližniji smisao je ranjavati, a nikako vrebati, i osobito ako se želi ostati pri neprekinutom učenju, koje i starozavjetni i kršćanski teolozi pridaju ovome retku, da će naime Bog poslati svijetu Otkupitelja. Glagolska radnja, kako je ovdje izražena, zaista je u skladu s tom naukom: Glavu će zmiji satirati i konačno satrti.

7

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:19

9.4.2010. 18:03:38

3,17–4,19

POSTANAK

»Trudnoći tvojoj muke ću umnožit; u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a nad tobom on će gospodariti.« 17

Potom reče čovjeku: »Budući da si poslušao svoju ženu te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! –

18 19

Tlo neka je zbog tebe prokleto!

S trudom ćeš se od njeg hraniti svega vijeka svoga!

Rađat će ti trnjem i korovom.

U znoju lica kruh ćeš jesti svoj, dokle se u zemlju ne vratiš.

Ta ̏ iz zemlje uzet si bio!

Prah si, u prah ćeš se i vratiti.« 20*

Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svim živima.

21 Čovjeku i njegovoj ženi Gospodin Bog skroji odjeću od krzna pa ih odjenu. 22 Zatim reče Bog: »Evo, čovjek postade kao jedan od nas – zna dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!« 23 Zato ga Gospod Bog istjera iz vrta Edenskoga da obrađuje zemlju, iz koje je i uzet. 24* Kad je Bog istjerao čovjeka, nastani ga istočno od Edenskoga vrta; a postavi kerubine i plameni mač – koji se okretao – da straže nad stazom k stablu života.

Kajin i Abel

4

Čovjek općiše sa svojom ženom Evom, koja zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Gospoda!« 2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova. Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3 Tijekom vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od zemaljskih plodova. 4 A prinese i Abel

3:20 Kad bi se ime: Eva moglo dovesti u vezu s glagolom haj, što pisac u izvorniku tvrdi, onda bismo Adamovoj ženi morali pridjeti ime u: Živka.

3:24 Na ovom se mjestu slijedi prijevod grčki, Sedamdesetorice, a ne izvornik.

4:1 U ovome je poglavlju štivo ponešto izmiješano. Na kraju se veli, 26. redak, kako su ljudi počeli zazivati ime Gospodnje, to jest štovati Stvori-

od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Gospodin milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. 6 Stoga reče Gospodin Kajinu: »Što si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7* Ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš, a ne radiš li pravo, grijeh ti je vrag na pragu što na te vreba; ali mu se možeš oduprijeti.« 8 Kajin pak reče svome bratu: »Hajdemo u polje!« Našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubije. 9 Onda Gospodin zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam – odgovori – zar sam ja čuvar brata svoga?« 10 Gospodin tada reče: »Što si učinio? Čuj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11 Stoga budi proklet na zemlji, koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti ne će davati roda. Vječni ćeš skitalac na zemlji biti.« 13 A Kajin reče Gospodinu: »Kaznu je moju odviše teško snositi. 14 Budući da me tjeraš s tla, moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji. Tko me god nađe, može me ubiti.« 15 A Gospodin mu reče: »Ne! Nego tko bi god ubio Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« Potom Gospodin stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16 Kajin ode ispred lica Gospodnjega u nodski kraj, istočno od Edena, i ondje se nastani.

Kajinovo i Šetovo potomstvo 17

Kajin općiše sa svojom ženom, te ona zače i rodi Enoka. Kajin također podigne grad i prozove ga imenom svoga sina Enoka. 18Enoku se rodi Irad, a od Irada je potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, a od Metušaela Lamek. 19 Lamek uz-

telja istom za Enoša, a na početku se čita, da su mu već Kajin i Abel prinosili žrtve.

4:7 Novootkriveni izvori na asirskom jeziku upozoruju, da riječ robes znači isto što i vrag. To označuje asirska riječ robisu. Slično se je ustvrdilo u bilješci I. Zagrebačkog izdanja, ali se ipak ostalo pri starom prevađanju.

8

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:20

9.4.2010. 18:03:39

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

Isusovo djetinjstvo

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

2 Abraham rodi Izaka. Izak rodi Jakova.

Jakov rodi Judu i braću njegovu. 3 Juda s Tamarom rodi Faresa i Zaru. Fares rodi Esrona. Esron rodi Arama. 4 Aram rodi Aminadaba. Aminadab rodi Naasona. Naason rodi Salmona. 5 Salmon s Rahabom rodi Booza. Booz s Rutom rodi Obeda. Obed rodi Jeseja. 6 Jesej rodi kralja Davida.

David sa ženom Urijinom rodi Salomona. 7 Salomon rodi Roboama. Roboam rodi Abiju. Abija rodi Asu. 8 Asa rodi Jozafata. Jozafat rodi Jorama. Joram rodi Ozi-

ju. 9 Ozija rodi Joatama. Joatam rodi Ahaza.

Ahaz rodi Ezekiju. 10 Ezekija rodi Manasiju. Manasija rodi Amona. Amon rodi Joziju. 11 Jozija rodi Jehoniju i njegovu braću u vrijeme prognanstva u Babilon.

12 Poslije prognanstva u Babilon Jehonija rodi Salatijela. Salatijel rodi Zorobabela.

13 Zorobabel rodi Abijuda. Abijud rodi Elijakima. Elijakim rodi Azora. 14 Azor rodi Sadoka. Sadok rodi Ahima. Ahim rodi Elijuda.

15 Elijud rodi Eleazara. Eleazar rodi Matana.

Matan rodi Jakova. 16 Jakov rodi Josipa, muža Marijina, od koje se rodi Isus zvani Krist.

17 Svega dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do pro-

1, 1-17: Usp. 3, 23–30.

1: Isus, hebrejski »Ješua«, znači Spasitelj. »Krist« je grčki prijevod hebrejske riječi »Mašiah«, koja znači Pomazanik.

Isus Nazarećanin je očekivani Mesija ili Pomazanik Božji. Hebrejska riječ »Mašiah« – »Pomazanik« – prevedena je na grčki »Christos«. I to je dosta rano postalo vlastito ime = Isus Krist. Tako ga rabi i Mt 1,1.17. Ali u knjigama Novoga zavjeta te se dvije riječi ne rabe uvijek kao vlastito ime. Zato bi bilo, tako se čini, na nekim mjestima uputnije prevoditi sa Pomazanik nego sa Krist (što je u stvari grčki prijevod hebreskoaramejske riječi »Mašiah«). Tako, Mt 2, 4. moglo bi se lijepo i dobro prevesti: Herod »propitkivaše, gdje bi se Pomazanik rodio.« Noviji hrvatski prijevodi (osim Šarićeva) prevode navedeno mjesto sa Krist, a ne sa Pomazanik. Na slijedećim mjestima u Evanđeljima i Djelima apostolskim moglo bi se, dosta razložno, upotrijebiti riječ Pomazanik mjesto riječi Krist.: Mt 2, 4; 16. 16. 20; 23, 10; 24, 5; 26, 63, 68; Mk 8,

29; 13, 21; 14, 61; 15, 32; Lk 2, 11, 26; 3, 15; 4, 41; 9, 20; 20, 41; 22, 67; 23, 2; 24, 26; Iv 1, 20; 3, 28; 4, 29; 7, 26; 9, 23; 10, 24; 11, 27; 12, 34; Dj 2, 31, 36; 3, 18; 4, 26; 5,42; 9, 22; 17, 3; 18, 5; 26, 23. Kako većina novijih hrvatskih prevoditelja Novoga zavjeta na spomenutim mjestima rabi riječ Krist mjesto Pomazanik (Mesija) i ja sam im se pridružio, ali poslije gornjih objašnjenja. »Sin Davidov« je najslavniji naslov kojim su proroci označavali budućeg Mesiju. Rodoslovlje služi svetom Mateju da dokaže da je Isus iz Davidove kuće, iz koje je prema prorocima imao doći Mesija.

16: Ovaj je redak po obliku različit od prethodnih, jer je i po sadržaju različit. Isus je začet po Duhu Svetomu. Josip nije njegov naravni otac, već samo pravni. Između Marije i Josipa postojala je prava ženidbena veza prema židovskom ženidbenom pravu, kojom je Josip mogao prenijeti na Isusa prava koja su imali Josipovi pređi. »U Židova je zakonsko očinstvo bilo jače nego tjelesno.« (Rupčić)

Rodoslovlje Isusa Krista

1

1285

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1297

9.4.2010. 18:06:50

1,18–2,14

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

gnanstva u Babilon četrnaest naraštaja; od prognanstva u Babilon do Mesije – Krista četrnaest naraštaja.

Isusovo rođenje 18 A rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom. Ali prije nego se oni sastadoše, nađe se trudna od Duha Svetoga. 19 Nato Josip, njezin muž, jer je bio pravedan pa je nije htio sramotiti, naumi je potajno otpustiti. 20 Dok je o tom razmišljao, ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: »Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati uzeti k sebi svoju ženu Mariju, jer što je ona začela od Duha je Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od njegovih grijeha.« 22 To se sve dogodilo da bi se ispunila riječ Gospodnja po proroku, koji kaže: 23 »Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel«, što znači: Bog s nama.

24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu je naredio anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne spoznavaše je dok ne rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.

i dođosmo mu se pokloniti.« 3 Čuvši to kralj Herod, smete se on i s njim sav Jeruzalem.

4 I sazva sve svećeničke glavare i narodne pismoznance te se kod njih propitkivaše, gdje bi se Krist rodio. 5 »U Betlehemu judejskom – odgovore mu, – jer je ovako pisao prorok: 6 ‘Betleheme, Judina zemljo, ti nipošto nisi najmanji među Judinim kneževstvima, jer će iz tebe izići Vođa, koji će vladati mojim narodom Izraelom’.« 7 Tada Herod potajno dozva mudrace i pomno ih ispita, kad im se ukazala zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: 8 »Idite, – reče im, – i pomno se raspitajte o Djetetu. Kad ga pronađete, javite mi da bih i ja došao i poklonio mu se.« 9 Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! zvijezda, koju bijahu vidjeli na istoku, iđaše pred njima, dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše Dijete. 10 Kad ugledaše zvijezdu, mudraci se obradovaše vrlo velikom radosti.

11 Uđoše u kuću i nađoše Dijete s njegovom majkom Marijom, padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše svoje škrinjice te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom.

12 Opomenuti u snu, da se ne vraćaju k Herodu, vratiše se drugim putem u svoju zemlju.

Bijeg u Egipat Poklon mudraca

2

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, u vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka mudraci u Jeruzalem 2 i upitaše: »Gdje je novorođeni židovski kralj? Vidjesmo, naime, njegovu zvijezdu na istoku

23: Iz 7, 14.

25: Marija je bila djevica u porodu, prije poroda i poslije poroda.

2, 1: Betlehem: grad južno od Jeruzalema kojih 7 km.

Herod: Herod I. Veliki, otac Heroda Antipe, koji se spominje više puta u Evanđelju. »Mudrace« izvornik zove »magoi«. Riječ je iranskoga podrijetla, a znači »dionik u daru«, gdje dar znači prije svega vjeru.

Mudraci su bili svećenici upućeni u zvjezdoznanstvo. Nije moguće reći odakle su bili. Većina drži da su došli iz Perzije ili Arabije. Evanđelje ne veli koliko ih je bilo. Predaja – dosta stara – nabraja ih trojicu i zove ih kraljevima, kojima daje imena: Melhior, Gašpar i Baltazar.

13 Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: »Ustani, uzmi Dijete i njegovu majku te bježi u Egipat i budi ondje dok te ne upozorim, jer će Herod tražiti Dijete, da ga ubije!« 14 I on se diže noću, uze Dijete i njegovu majku, te ode u

2: Sigurno za mudrace »židovski kralj« nije bio obični kralj, već Mesija, koga su u to vrijeme očekivali na sve strane. »Zvijezda«: Evanđelje iznosi samo činjenicu da se ukazala zvijezda, bez razjašnjenja kakva je bila ta zvijezda. Zato su sva druga razjašnjenja samo nagađanja.

5: Mih 5, 2.

11: Sveta je Obitelj, po svoj prilici, ostavila spilju i prešla u neku kuću, kad se, nakon obavljenog popisa pučanstva, razišao narod.

13: Egipat je bio utočište mnogim Židovima.

Legenda veli da je sv. Obitelj za vrijeme svoga boravka u Egiptu bila u mjestu Matarieh blizu Kaira.

1286

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1298

9.4.2010. 18:06:50

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

Egipat, i 15 ondje ostade do Herodove smrti, da bi se ispunilo, što je rekao Gospodin po proroku: »Iz Egipta pozvah svoga Sina.«

Pokolj nevine djece 16 Tada se Herod, vidjevši da su ga mudraci izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine i naniže; prema vremenu za koje se pomno raspitao kod mudraca. 17 Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: 18 »U Rami se ču glas: plač i mnogi jauk. To Rahela oplakuje svoju djecu i ne će da se utješi, jer ih nema.«

2,15–3,7

Povratak u Nazaret 19

Kad umrije Herod, anđeo se Gospodnji ukaza u snu Josipu u Egiptu 20 i reče mu: »Ustani, uzmi Dijete i njegovu majku te idi u izraelsku zemlju, jer su umrli oni, koji su htjeli ubiti Dijete.« 21 On ustade, uze Dijete i njegovu majku te ode u izraelsku zemlju. 21 Ali kad ču da u Judeji kraljuje Arhelaj mjesto svoga oca Heroda, poboja se ići onamo. Opomenut u snu, ode u pokrajinu Galileju. 23 Došavši onamo, nastani se u gradu zvanom Nazaret da bi se ispunilo što su rekli proroci: »Zvat će se Nazarećanin.«

Propovijedanje Ivana Krstitelja i Isusov javni nastup

U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u judejskoj pustinji: 2 »Obratite se, – govorio je, – jer je blizu kraljevstvo nebesko!« 3 To je onaj, koga proreče prorok Izaija riječima: »Glas onoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze!« 4 A on, Ivan,

imao je odijelo od devine dlake i o bokovima kožni pojas. Hrana mu je bila: skakavci i divlji med. 5 Tada je k njemu dolazio Jeruzalem, sva Judeja i sva jordanska okolica.

6 On ih je krstio u rijeci Jordanu, dok su oni priznavali svoje grijehe.

7 Videći mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im:

15: Hoš 11, 1.

16: Broj se dječice ne može posve sigurno ustanoviti. Računa se, da ih je poginulo od 30–50. Poubijana su sva; osim jednoga, a Herod je htio ubiti upravo to jedno.

18: Rama se nalazi oko 8 km sjeverno od Jeruzalema; tu su se okupljali Židovi iz plemena Judina i Benjaminova da budu silom odvedeni u Babiloniju. Prorok Jeremija (31, 15) opisuje tugu i bol naroda u osobi Rahele, Benjaminove majke, čiji je grob prema vrlo staroj predaji bio u Betlehemu.

22: Arhelaj je poslije smrti svoga oca Heroda I. Velikog vladao u Judeji i Samariji 10 godina: 4. pr.

Krista – 6. pos. Krista.

23: Iz 4, 2; 11, 1.

Nazaret, gradić u Galileji, koji nije imao nikakva značenja u židovskoj povijesti. On svoj život i slavu duguje Isusu.

3, 1–12: Usp.: Mk 1, 1–8; Lk 3, 1–78; Iv 1, 19-31.

Evanđelist, prije opisa Isusova javnog rada, predstavlja nam Ivana Krstitelja: najprije Preteču pa onda Mesiju.

Pustinja o kojoj se govori leži istočno od crte Hebron–Jeruzalem–Jerihon.

2: Izraz »kraljevstvo nebesko« dolazi samo kod Mateja. Drugi evanđelisti vele »kraljevstvo Božje«.

Samo ime razbija židovska nadanja da će Mesija osnovati silno zemaljsko kraljevstvo. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

3: Preteču je prorekao Izaija (40, 3) i označio njegovu ulogu: pripraviti izraelski narod da primi Krista. Priprava čisto ćudoredna i duhovna.

7–12: Ivanovo se propovijedanje sastoji od dva dijela. U prvom se dijelu obraća onima koji su se htjeli krstiti; u drugom dijelu otklanja mišljenje i nagađanje, prema kome bi on, Ivan, bio Mesija.

7: Farizeji su bili vatreni čuvari Zakona i predaja, ali puki formalisti koji su ubijali duh da bi očuvali mrtvo slovo. Tako su lišavali pravoga smisla Božju riječ. Spasitelj, koji je Milosrđe, nemilosrdan je prema njima. Usp. Mt 23, 1–39; Lk 18, 9–14.

– Saduceji su predstavljali većim dijelom svećeničku aristokraciju koja je bila materijalistički, skeptički i oportunistički raspoložena.

Ivan Krstitelj

3

1287

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1299

9.4.2010. 18:06:50

3,8–4,11

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

– Zmijski nakote! Tko vas upozori da bježite od srdžbe koja dolazi? 8 Donesite plod, dostojan obraćenja. 9 Ne usuđujte se govoriti sami sebi: »Imamo Abrahama za oca«, jer, kažem vam, da Bog može i iz ovog kamenja podići Abrahamove sinove. 10 Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako se stablo, koje ne rađa dobrim plodom, siječe i u oganj baca.

– 11 Ja vas krstim vodom radi obraćenja ali onaj koji dolazi poslije mene jači je od mene.

Ja mu nisam dostojan ni obuće ponijeti. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12 On drži vijaču u svojoj ruci, očistit će svoje gumno i skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći neugasivim ognjem.

Isusova kušnja

4

13 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu, da ga on krsti. 14 Ivan ga je odvraćao: »Treba da ti mene krstiš, a ti dolaziš k meni.« 15 Odgovori mu Isus: »Pusti sada, jer nam tako valja ispuniti svu pravdu.« I Ivan mu popusti.

16 Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Najedanput se otvoriše nebesa, te vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. 17 I gle, glas s neba reče: »Ovo je moj ljubljeni Sin, u kojem uživam!«

Tada Duh odvede Isusa u pustinju, da ga kuša đavao. 2 Pošto je postio četrdeset dana i četrdeset noći, ogladnje. 3 Tada mu pristupi napasnik i reče: – Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruh.

4 Isus mu odgovori: – Pisano je: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.« 5 Zatim ga đavao odvede u sveti grad, postavi ga na vrh hrama 6 i reče mu: – Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: »Naredit ću svojim anđelima za te, da te nose na rukama, da ne bi nogom zapeo o kamen.« 7 Isus mu reče: – Također je pisano: »Ne kušaj Gospodina Boga svoga!« 8 Opet ga odvede đavao na vrlo visoku goru, te mu pokaza sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu 9 pa mu reče: »Sve ću ti ovo dati, ako padneš ničice te mi se pokloniš.« 10 Nato mu Isus reče: »Odstupi, sotono, – jer je pisano: ‘Klanjaj se Gospodinu Bogu svomu i njemu jedinom služi!’« 11 Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili.

8: »Imamo Abrahama za oca«: Tim riječima Ivan iznosi temeljnu židovsku zabludu kojom su obećanje Božje, dano pravim Abrahamovim sinovima, sinovima po duhu, vezali uz rasu, koja nema nikakve vrijednosti pred Bogom, jer od kamenja može ...

10: Usp. Mt 7, 19.

11: Ivanovo krštenje nije opraštalo grijeha; ono je pripravljalo krštenika na pokoru. Kristovo je krštenje sakramenat koji oprašta grijehe: briše ih oganj Duha Svetoga.

13-17: Usp. Mk 1, 9-11; Lk 3, 21-22; Iv 1, 32-34.

14: »Ivan ga je ... odvraćao.« On, koji je »održao lekciju« židovskim veličinama, iščezava kad se pojavi Isus.

4, 1-11: Usp. Mk 1, 12-13; Lk 4, 1–13.

1: Duh Sveti koji je svojim silaskom na Isusa u Jordanu ušao u mesijansku djelatnost Sina Božjega, odvodi Spasitelja u pustinju da u početku svo-

ga nastupa izvojuje odlučnu pobjedu nad glavnim protivnikom kraljevstva Božjega, nad Sotonom osobno. Sotona u samom nastupu kraljevstva Božjega nastoji, da mu da drugi smjer, da ga »razvodni« i usmjeri prema zemlji. Ali Krist, slijedeći taktiku svog protivnika, iznosi tri riječi iz Pisma kojima određuje glavni smjer i ističe duh i sadržaj svog kraljevstva.

4: Usp. Pnz 8, 3.

5: Jeruzalem se u židovskoj književnosti često zove »sveti grad«.

6: Ps 91, 11-12.

7: Pnz 6, 16.

9: »Sve ću ti ovo dati«: ovdje glavar zlih duhova ističe, i to vrlo rječito, koliko vrijedi služba Bogu.

On bi dao sva kraljevstva svijeta i svu slavu da Krista skrene s toga puta.

10: Usp. Pnz 6, 12.

Isusovo krštenje

1288

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1300

9.4.2010. 18:06:50

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

4,12–5,4

Isusovo djelovanje u Galileji Isus u Galileji 12

Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, povuče se u Galileju. 13 Ostavi Nazaret te ode i nastani se u primorskom gradu, u Kafarnaumu u međama Zabulonova i Neftalijeva plemena 14 da se ispuni riječ Izaije proroka: 15 »Zemljo Zabulonova i zemljo Neftalijeva na Morskom putu s onu stranu Jordana, poganska Galilejo: 16 Narod što je boravio u tmini vidje veliko svjetlo, a onima što su boravili u kraju i sjeni smrti zasja svjetlo.« 17 Od toga časa Isus poče propovijedati: »Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!«

Prvi učenici 18

Kad je prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bijahu naime ribari – 19 pa im re-

če: »Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!« 20 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 21 Pošavši odatle, opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađi gdje krpaju svoje mreže. 22 Pozva ih, a oni odmah ostaviše lađu i svoga oca i pođoše za njim.

Obilazi Galileju čineći čudesa 23

Isus je obilazio svom Galilejom, učeći u njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o kraljevstvu te ozdravljajući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu. 24 I pronese se glas o njemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje je mučila neka nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete. On ih je ozdravljao.

25 I za njim krene veliko mnoštvo iz Galileje i Dekapolisa iz Jeruzalema i Judeje i s one strane Jordana.

Govor na gori Uvod

Blaženstva

Kad Isus vidje veliko mnoštvo naroda, uspe se na goru. Kada sjede, pristupiše mu njegovi učenici. 2 Zatim otvori usta i poče ih ovako učiti:

5

– 3 Blago siromasima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!

4 Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti!

13: Kafarnaum: prometni trgovački grad na sjeveru Genezaretskog jezera.

14: Iz 8, 23-9, 1. »Na Morskom putu«: glasovita »Via Maris« – derek ha-yam – koja je vezala Damask s Egiptom.

17: »Obratite se«: Preteča i Spasitelj počinju svoje poslanje, pozivajući na obraćenje. Tim ističu važnost i ulogu obraćenja, bez kojega nema pristupa u kraljevstvo Božje.

18-22: Usp. Mk 1, 18-20; (Lk 5, 1-11); Iv 1, 35-51.

24-25: Usp. Lk 6, 17-19.

25: Dekapolis je savez od deset gradova, nastanjenih pretežno grčkim pučanstvom. Iako je prav-

no zavisio od rimskog legata u Siriji, imao je izvjesnu nezavisnost. Ti su se gradovi, većim dijelom, nalazili na sjeveroistoku Palestine, a istočno od rijeke Jordana.

5, 1: Usp. Lk 6, 17–19. Slijedeća tri poglavlja, od 5, 1–7, 28, sadrže Govor na gori. Prvi redak iznosi okolnosti i povod Isusovu izlaganju: veliko mnoštvo svijeta, željno, a možda i radoznalo, da čuje Spasiteljevu riječ, sili ga da se uspne na goru i da progovori o stvarima koje podižu prema nebu. Nije nimalo sigurno, da je današnji Qurn Hattin mjesto, koje je čulo ovaj jedinstveni govor u povijesti ljudstva. Mjesto nema važnosti – svakako je jedan

1289

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1301

9.4.2010. 18:06:50

5,5–5,23

EVANĐELJE ISUSA KRISTA PO MATEJU

5

Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!

Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se zasititi!

7 Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe!

8 Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!

9 Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!

10 Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!

11 Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svako zlo!

12 Radujte se i kličite od veselja, jer je velika vaša plaća na nebesima!

Ta ̏, tako su progonili i proroke, koji su živjeli prije vas!

– 17 Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh, da ih ukinem, već da ih ispunim.

18 Jer zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedan potezić iz Zakona ne će nestati, dok se posve ne ispuni. 19 Stoga, tko god prekrši jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i pouči druge da tako čine, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom, a tko ih bude vršio i naučavao, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom. 20 Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko.

Sol i svjetlo svijeta

Ubojstvo i srdžba

– 13 Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van, da je ljudi pogaze.

14 Vi ste svjetlo svijeta. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. 15 Ne žeže se svjetiljka, da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak, da svijetli svim ukućanima. 16 Vaše svjetlo neka tako svijetli pred ljudima,

– 21 Čuli ste, da je rečeno starima: »Ne ubij! Tko ubije, bit će odgovoran sudu.« 22 A ja vam kažem da će svatko tko se ljuti na svog brata, biti odgovoran sudu; a tko rekne svom bratu »raka«, bit će odgovoran Vijeću. A tko ga nazove »luđakom«, odgovarat će za to u ognju paklenom. 23 Dakle: Ako doneseš svoj dar na žrtvenik i ondje

od galilejskih brežuljaka u blizini Kafarnauma – važan je Kristov nauk.

Osnovna misao Govora na gori jest pravednost novoga kraljevstva. Nakon što je Spasitelj u blaženstvima (2–16) istaknuo tko ulazi u mesijansko kraljevstvo, kamo se dolazi isključivo na temelju moralnih zasada, prelazi na samu pravednost i naglašuje: 1. njezinu bit, uspoređujući je s pravednošću Staroga zavjeta i s »duhom« farizeizma (5, 17–48); 2. način, kako se ima vršiti; tu je odlučna nakana (6, 1–18); 3. cilj, za kojim teži i koji postiže, ako se dolično vrši (6, 19–34). Zatim, kao zaglavak, slijede razni savjeti praktičnoga značenja (7, 1–27).

2-12: Usp. Lk 6, 20-23.

3–12: Svako blaženstvo ističe, s jedne strane, ćudoredna svojstva, a s druge strane, nagradu koja im se daje u kraljevstvu nebeskom.

4: Isus ima u vidu obećanu, mesijansku zemlju (Ps 37, 11), koja naznačuje kraljevstvo Božje, što počinje ovdje, a dolazi k svojoj punini tek na nebesima.

6: »Žedni i gladni pravednosti« jesu oni koji žele da se vrši Božja pravda.

9: »Mirotvorci«, o kojima Isus govori, nisu mirna čeljad, već oni koji djelotvorno promiču mir, mir duša i srdaca, Kristov mir (Iv 14, 27), bez koga je svaki drugi mir nemir.

13–16: Lk 34–35; Mk 9, 50 Spasitelj daje tri zorne slike – soli, svjetla i grada na gori – koje osvjetljuju ulogu apostola i svakoga kršćanina. Ne traži da se njegovi učenici hvastaju, ali traži da budu savršeni i da drugima svijetle svojim životom.

15: Usp. Mk 4, 21; Lk 8, 16; 11, 33.

17: Zakon i Proroci: Stari zavjet. Isus iznosi smisao svoga dolaska i poslanja: ispuniti. To se ostvaruje ljubavlju. Ovdje Isus postavlja načelo, a u zaglavku poglavlja (5, 43–48) kazuje čim se ostvaruje i čemu vodi.

18: Usp. Lk 16,17. – Kristova je misija usavršiti. Zato s obzirom na Stari zavjet, koji je riječ Božja, jamči da će se sav ispuniti. Stari zavjet u Kristu dobiva svoj smisao i doseže svoj vrhunac, jer je pisan radi Krista.

21: Usp. Pnz 20,13. – Sud je bio sastavljen od dvadeset i tri suca.

22: »Raka« je aramejska riječ, a znači po svoj prilici šupljeglavac.

6

da vide vaša dobra djela te slave vašeg nebeskog Oca.

Načelno stajalište prema Starom zavjetu

1290

Franjevacka Biblija 9,5 t-s predgovorom i ZG.indd Sec1:1302

9.4.2010. 18:06:51