Hans Küng | Izborena sloboda: Sjećanja

Hans Küng Izborena sloboda: Sjećanja

S njemačkoga preveli Željko Ivanković i Roman Ivanković

Sadržaj Biblioteka Ecumenica Izdavači Ex libris, Rijeka i Synopsis, Sarajevo Za izdavače Željko Međimorec i Ivan Pandžić Naslov izvornika Hans Küng Erkämpfte Freiheit. Erinnerungen Piper Verlag, München 2002. © Hans Küng © za prijevod Ex libris i Željko Ivanković, 2008.

Urednici Zoran Grozdanov i Ivan Lovrenović Recenzenti Željko Pavić i Davorin Peterlin Redaktura Alen Kristić Dizajn Damir Bralić i Hrvoje Živčić Tipografija Nikola Đurek (Marlene) Tisak Grafomark cip zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120225063 ISBN 978-953-6932-15-3 (Rijeka) ISBN 978-9958-587-31-3 (Sarajevo) Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Predgovor Hansa Künga: Zašto pričam o svom životu, 13 1 Korijeni slobode, 17 Domovina?, 19 Ugrožena sloboda, 20 Prvi šokantan datum: 25. srpnja 1934., 21 Drugi šokantan datum: 12. ožujka 1938., 22 Treći šokantan datum: 1. rujna 1939., 24 Prilagođavanje ili suprotstavljanje?, 25 Junaci slobode, 26 Prilagodljivi i nepokolebljivi, 28 Biti slobodan, kao što su bili preci, 30 Politička sloboda – bez vođe i vođenih, 31 Život iz povijesti slobode, 33 Život s prirodom: o jezeru i planinama, 35 Mistika prirode?, 38 Tri generacije, 40 Koliko ovisi o genima?, 43 Građanska počast i počasni građanin, 46 Iz zatvorenoga katoličkog svijeta, 48 Jedan je bio drukčiji, 51 Rana odluka, 55 Rastanak s getom katoličanstva, 57 Švicarska i Europa, 60 Odluka za Rim, 63 2 Odgoj za slobodu?, 67 Slobodno izabrano babilonsko-rimsko sužanjstvo?, 69 Demokracija ili komunizam?, 70 Odložiti starog – obući novog čovjeka, 72 Rimska kadrovska škola, 73 1928. – 1948. – 1968., 75 Propisani život, 76 Nikakva posebna prijateljstva, 77 ‘Naš’ papa: Pio XII., 79

Najprije filozofski temelj, 82 Tko ovdje kaže kad je vrijeme?, 83 Jedan rani ‘treći put’, 85 Visoki posjet, 87 Težnja za višim?, 88 Raspust u rimskoj Campagni, 89 Sasvim blizu pape, 91 Duhovna vježba, 93 Trajne spoznaje, 94 Prijeteća nesloboda, 96 Prvo protivljenje, 97 Sloboda bez granica?, 99 Nepokolebljivo racionalni temelj?, 101 3 Proboj k slobodi mišljenja, 103 Okamenjene fronte, 105 Jedna disputatio publica, 106 ‘Redovita’ učiteljska služba: za sve dane, 108 Kritičko propitivanje, 109 ‘Izvanredna’ učiteljska služba: Marijanska dogma iz 1950., 111 Dogmatika na rimski način, 113 Kriza poslušnosti, 115 ‘Sveti eksperiment’, 116 Sloboda savjesti, 118 Tihi dvoboj, 120 Kriza teologije, 122 Zabrana okupljanja, 123 Spas za nekršćane?, 126 Smisao moje slobode?, 128 Imam izbor, 130 Usuditi se na temeljno povjerenje, 131 Kriza Crkve, 133 Reforma crkve – odozgo ili odozdo?, 135 Radnici svećenici – presedan, 137 Čistka teologa: Yves Congar, 138 U duhu poslušnosti podložan, 141 ‘Kad bih jednoga mogao eliminirati’, 144 ‘Going may way’: kritički katolicitet, 146 U spilji svetog Petra, 147

Kapelan slugâ, 149 Neugodni memorandum, 151 Rastanak od Rima, 154 Mali dodatak, 155 4 Sloboda jednog kršćanina, 157 U potrazi za temom, 159 Učitelj laičkog reda: Hans Urs von Balthasar, 161 Zašto baš Karl Barth?, 164 Poticajan i uznemirujući rezultat, 167 ‘Ako želite pohvalu…’, 169 Pariz – studentski život, 171 Defensio i jedna mala laž, 175 Spreman za obranu, 179 Dobivena bitka, 182 Bez pobjedničkog slavlja, 185 Teološka senzacija i za Montinija, 186 Moj dosje u Inkviziciji: br. 399/57i, 189 Zahvala mojim učiteljima, 192 Kasni uspjeh, 193 Osnova kršćanske slobode, 196 Knjiga postaje sudbinom, 197 Uživanje u filozofiji: G. W. F. Hegel, 199 Madrid: očaravajuća Španjolska, 201 Neobični Lourdes (i Fatima), 205 London: engleska demokracija – Anglikanska crkva, 209 Amsterdam: katolička tradicija i obnova, 212 5 Hod k Crkvi u slobodi, 215 Osvjedočenje u praksi: Luzern, 217 Što je vikarov posao, 218 Teološki uzori, 221 Ecclesia semper reformanda: brizantna tema, 223 Koncil!, 225 Pio XII.: Najveći papa XX. stoljeća?, 227 Ivan XXIII.: drukčije shvaćanje papinstva, 229 Zanemarena reforma Kurije, 231 Slabost vodstva, 234 Na razkrižju: praksa ili teorija?, 235

Put u znanost, 237 Njemačka teologija – testirana, 241 Profesor kao biskup?, 242 Koncil i ponovno ujedinjenje, 243 Opća vizija, 246 Stijena kao smetnja, 248 Reforme: što je teološki moguće?, 249 Reforme: što je praktično moguće?, 251 To tako ne može!?, 253 Rim pred Koncil – kardinal Montini, 256 Mnogo truda oko popratne riječi, 260 Tajne postupka imenovanja, 263 Poziv i knjiga, 267 Sloboda u svijetu, 269 6 Borba za slobodu teologije, 273 Izabrati vrelo željezo?, 275 Fundamentalni problemi, 277 Vjera ili znanje?, 279 Slobodni zrak Tübingena, 281 Samostalna teologija, 283 Kako razumjeti Bibliju – doslovno, duhovno-simbolički…?, 286 Veliki teolozi u završnoj fazi: Barth i Bultmann, 289 Zbog Biblije postati katolik? Schlier i Käsemann, 292 Diskusija u trokutu o Bibliji i Crkvi, 294 Katolicitet umjesto ‘hereze’: dakako samo program, 296 Što je ekumenski sabor?, 298 Laici na Koncilu? Želja Martina Luthera, 300 A uloga papinstva?, 302 Bez euforije angažiran za Koncil, 303 Moguć neuspjeh Koncila, 306 Prva izmjena udaraca, 308 Glasine na glasine, 310 Nove-stare strukture Crkve: tri puta u službu, 312 Koncil iznad pape? Konstanz i Vatikanum I, 315 Dvojba o nezabludivosti: rotenburški biskupi, 317 Kurijalni kardinal na Sveučilištu: Augustin Bea, 319 Prvoborac slobode u teologiji: Karl Rahner, 322

Rasprava oko dogmi, 325 Imprimatur?, 328 Biskupov vještak, 331 Novoformiranje katoličke teologije, 333 Kurijalna koncilska priprema i protuakcija, 335 Unatoč očekivanju bestseler, 337 ‘Time Magazine’: Između Luthera i pape Ivana, 339 Veza s Ivanom XXIII., 342 ‘Sua Santità… je pročitala’, 344 7 Borba za slobodu Koncila, 347 Pesimistično raspoloženje uoči Drugoga vatikanskog sabora, 349 Proturječno otvaranje Koncila, 351 Skok naprijed, 353 Otvaranje prema ekumeni, 356 Koncil – osobnost za sebe, 359 Svjetski razgranato katoličanstvo, 362 Doživljena sloboda, 363 Monopol latinskog kao instrument moći, 366 Zašto prvo reforma liturgije?, 368 Dopunska nastava za biskupe, 370 Povratak izvoru: idem li predaleko?, 372 Liturgijska komisija na kurijalnom lancu, 374 Ostvarenje protestantskih želja, 376 Zaokret od protureformacije, 378 Glasovanje protiv dvotrećinske većine, 381 Organizira se koncilska teologija, 383 Impulsi za reformu struktura, 385 Historijska rasprava i zabrana poučavanja, 388 SAD: sretna konstelacija, 390 Crkva i sloboda?, 393 Sloboda savjesti, govora, djelovanja, 394 Moje otkriće Amerike, 396 Prvi počasni doktorat, 399 ‘Neobičan posjetitelj u Washingtonu’, 402 New Frontier Johna F. Kennedyja, 404 Slobodan čovjek sa slobodnim mišljenjem, 406 Radosna bilanca – sa sjenama, 408

Opasnost od neuspjeha, 411 Smrt koncilskog pape, 413 Papa, koji je bio kršćanin, 415 Crkveno-politički preokret: prvi ekumenski papa, 417 8 Moć protiv slobode, 421 Umjesto Ivana – Pavao, 423 ‘Naš Hamlet iz Milana’, 425 Nadzor kurijalne moći?, 427 ‘Laboratorij’ slobode, 430 Duh istinske i lažne slobode, 433 Karl Barth kod pape, 435 Papin apel za reformu Kurije, 437 Koncilski program Pavla VI., 440 Crkva kao piramida ili kao zajednica?, 443 Levensko ‘posredovanje’, 445 Kobni kompromis, 448 Komisijski rad – da ili ne?, 451 Borba za moć, 454 Korektura koncilskih definicija, 457 Laici i njihova karizma, 459 Protiv juridizma, centralizma, trijumfalizma, 460 Kolegijalitet, đakonat, celibat?, 462 Potisnuto pitanje crkvene nepogrešivosti, 464 Nepogrešiva Biblija?, 465 Podnesene značajne molbe, 468 Kako nastaje knjiga, 470 Moć rimske ‘glavne sigurnosne službe’, 472 Mučne usporedbe, 474 Jedan kardinal protiv inkvizicije, 476 Vrhovno biskupsko vijeće?, 478 Starosna granica za papu?, 480 Politička kriza u Italiji, 481 Papa na antikoncilskom kursu, 484 Ekumensko otvaranje, 486 Pro i contra ‘Conciliuma’, 488 Concilium odolijeva Kuriji, 490 Papinsko omalovažavanje teologije, 492

Prvi inkvizicijski postupak u Rimu, 494 Inkvizicija i u biskupskom gradu, 496 Političari uzmiču, 498 Rad – i dokolica?, 501 9 Srozavanje u staru neslobodu?, 505 Nervoza pred treće koncilsko razdoblje, 507 Borba za javno mnijenje, 508 Rimska ili ekumenska optika?, 511 Ispunjeno proročanstvo, 514 Indija – kršćanstvo kao manjina, 515 Putovanje oko svijeta, 517 Protuudarac: ‘crni tjedan’ Koncila, 520 Od koncilskog pape do pape Kurije, 524 Kobne prekretnice pred četvrto koncilsko razdoblje, 525 Blokada religijske slobode, 528 Borba za dekret o Židovima, 530 Napokon ipak dvije epohalne nove orijentacije, 532 Crkva i sloboda u Poljskoj, 534 Na razgovoru s velikim inkvizitorom, 536 Kod Pavla VI.: ‘Stupiti u službu Crkve’?, 540 Reforma Kurije s Janusovim licem, 543 Protiv intencija Koncila, 546 Od opće osude k prihvaćanju moderne, 548 Kontrola rađanja kao presedan, 551 Ispunjeni zahtjevi, 554 Neispunjeni zahtjevi, 556 Fakultetska drama u tri čina, 558 Uskrsno iznenađenje, 563 Moja služba u Crkvi, 565 Joseph Ratzinger u Tübingenu, 567 Rimska reakcija, 571 Marš kroz institucije?, 572 Svemu reći Da i Amen?, 575 Pogovor Željka Ivankovića: Osvajanje slobode, 581 Kazalo imena, 587 Biografija i bibliografija, 599

Predgovor Hansa Künga: Zašto pričam o svom životu?

Zašto pričam o svom životu Srdačna zahvalnost gradovima Surseeu i Tübingenu za čast počasnoga građanina

Sve je moglo biti posve drukčije. Ali zahvalan sam da je bilo tako a ne drukčije. Zahvalan sam i mnogim različitim ljudima koji su me tijekom katkad burnih sedam desetljeća pratili, podupirali, krijepili.

Zahvalan sam istovremeno onoj skrivenoj uzdržavajućoj snazi, čiju blagonaklonu volju u svom životu mogu razabrati nakon gorkih vremena. Zahvalnost je dakle temeljno raspoloženje u kojemu činim ovo životno izviješće.

Ali se također nipošto borbeni duh ne smije pomiješati sa svadljivošću. Ipak nije se u svim sukobima, koje najčešće nisam tražio, a nisam ni izbjegavao, radilo o nečem od čega sam tek tako lako mogao odustati.

Naprotiv, radilo se velikoj stvari, u koju vjerujem i za koju se isplati boriti, a koja, kao i osoba koja joj u ovim sjećanjima pokušava služiti nadam se, dobiva jasne obrise: pravo lice Katoličke crkve, ekumene, čak kršćanstva uopće. O tome želim pripovijedati. ‘Posljednji korak’ moje borbe mogao bi biti opis moga života, rekao sam šaljivo onima koji me već godinama na to nagone. Hoće li to uistinu biti ‘posljednji’? U svakom slučaju odgodio sam planove o drugim knjigama, jer mi je postalo jasno da se moje životno izviješće mora pojaviti sad, a ne kasnije. Iz osobnih razloga: Koliko ću još dugo moći pisati? Ali i iz političkih: ne postavlja li se sad prekretnica za novu svjetsku i crkvenu epohu? Bez ikakve dvojbe, dugo sam živio i mnogo toga doživio, tako da moja sjećanja, koja se često dotiču i onih živućih, neće izgledati kao drskost.

Naravno, znam da je svaka priča, također i moga života, protumačena priča. Ipak, kao autobiografija koju sam sâm protumačio, ima svoju vlastitu autentičnost. Doduše, ne mislim kao Oscar Wilde da dok svaki čovjek ima svoje pristaše, obično je Juda taj koji piše biografiju – jer autor može postati i omiljeni učenik Ivan. Ipak, sâm bih poželio još živjeti i, koliko to bude moguće, spriječiti stvaranje legendi, zlonamjernih i dobrohotnih. Želio bih se suprotstaviti objedinjavanju životne i crkvene povijesti, kao i svakom usklađenom pisanju povijesti, koje u novoj crkvenoj, teološkoj ili koncilskoj povijesti (Vatikan II!) prešućuje neugodnosti i omalovažava konflikte. Vlastiti životopis s informacijama iz vlastitog iskustva može pomoći uklanjanju hipoteza,

13

Predgovor Hansa Künga: Zašto pričam o svom životu?

14

nagađanja i pogrešnih interpretacija, pogotovu što se čovjek u mojoj teškoj struci, manje nego u politici i šoubiznisu, mora plašiti biografskih šarlatana i šakala.

Strukturalisti, prije svega francuske provenijencije, neko vrijeme su u priči vidjeli samo strukture i procese, držali su čak da se može proklamirati ‘smrt subjekta’. Zacijelo, svatko osobno prihvaća oblik kao odgovor na socijalnu i intelektualnu klimu. Ipak je ‘novo pisanje povijesti’ (‘nouvelle histoire’) napustilo, najzad se korigirajući, svoj prezir događaja, činjenične povijesti, pripovjednog pisanja povijesti i životopisa. Kod likova svjetske povijesti kao što su kralj David i Martin Luther, na to sam i sâm ukazao: posvuda u povijesti postoji djelotvorna dijalektika struktura i osoba, institucija i mentaliteta.

Kod takvog se pripovijedanja mora uvijek ići na povijesnu istinu, koja neće dopustiti da se zamute činjenice i izmišljotine, fakti i fikcije. Predstavljalo mi je kušnju kad mi je australski pisac Morris West, autor svjetskih bestselera kao što je U ribičevim cipelama, osamdesetih godina došao jednom u Tübingen, uvjeriti me da se sâm na svom teškom putu neću moći braniti i da bi mi on pomogao nekim ‘romanom vrai’. Ali nije me zanimao egzistencijalni roman u kojemu istini i pjesništvu treba trajno prosijavanje, a Morrisu Westu nisam mogao dopustiti uvid u ono što mu je iz naslage spisa samo i količinski jedva bilo pregledno. A i ja sam također potpuna suprotnost Umbertu Ecu, koji je, kao ‘filozof zamagljenja’, junaku iz svoga romana ‘Baudolino’ na putu dao biskupski savjet: ‘Želiš li postati čovjek pisanja, onda moraš i lagati i moći izmisliti priču, inače će tvoja historija postati dosadna.’

Vjerojatno najinteresantnije priče priča, jer su istinite, još uvijek sam život. Moja historija će se u cjelini držati kronologije, no ni u kom slučaju kroničarske činjenice neće biti ispričane jednostavno jedna za drugom, naprotiv kronika i tematika jedna drugu tkaju, i time postaje očito da je sve sa svim povezano.

Kao zatečeni svjedok vremena i kršćanin pokušavam spojiti intenzitet doživljaja i jasnoću analize da bih iz sadašnjosti bolje razumio prošlost. Kao svaki biograf činjenice moram izabrati, tumačiti i procjenjivati. Ipak, uza svu strast, koju niti mogu niti hoću odbaciti, htio bih se oko stvarnosti što je moguće više potruditi, nasuprot mojim protivnicima. Prikaz samih doživljenih političkih i suvremenih događaja važniji mi je od svih mogućih privatnosti; osobna životna iskustva i iskustva kriza pritom neću izostaviti. Ako se nešto u moja prva četiri

desetljeća pojavilo kao crvena nit, onda je to bila sloboda: borba za slobodu u naciji i crkvi, u teologiji i osobnom životu. Izborena sloboda.

Dobro znajući kako sjećanja lako varaju, potrudio sam se preispitati izvore, što je bilo za preispitati, a onda sam pojedina poglavlja dao na čitanje i ispravljanje svjedocima vremena. Za mene je osobitu sreću značilo da su dvojica izvanredno kompetentnih kolega i prijatelja, s kojima sam desetljećima vezan, rukopis višekratno pročitali i dali mi neprocjenjive stilske kao i sadržajne savjete i poticaje: profesor retorike i pisac dr. dr. h. c. Walter Jens i specijalist za teologiju i književnost prof. dr. dr. h. c. Karl-Josef Kuschel. Međutim, rukopis su intenzivno čitali i pregledali i dr. Günther Gebhardt, dr. Thomas Riplinger, Marianne Saur, dipl. teol. Stephan Schlensog, Betinna Schmidt m. A., dr.

Wolfgang Seibel DI. Mnogi obiteljski srodnici, prijatelji i poznanici također su čitali dijelove rukopisa. Za tehničku realizaciju nebrojenih obrada ovog rukopisa bila je nadležna Anette Stuber-Rousselle m. A., a prema potrebi potpomognuta od strane mojih tajnica Inge Baumann i Eleonore Henn. Layout i izgled knjige ponovo su, kao i kod svih mojih posljednjih knjiga, bili u rukama Stephana Schlensoga.

Svima njima želim iskazati svoju srdačnu zahvalnost. Oni ovdje predstavljaju bezbrojne i neimenovane, koji su me na mom dugom životnom putu pratili i kojima posvećujem ova sjećanja.

Provjerena suradnja s izdavačem Piperom unatrag trideset godina i ovaj put se odvijala kao i uvijek mirno, kolegijalno i konkretno: pod egidom urednika izdavača Viktora Niemanna, voditelja lektorata Ulricha Wanka, i produkcije Hannsa Polanetza, a ne treba zaboraviti ni Evu Brenndörfer zaduženu za publicitet i Ingrid Ullrich za promidžbu.

Svima njima također moje srdačno hvala.

I posljednje: Intenzivno promišljanje prošlosti pomaže neumornom pred-mišljanju budućeg. Kod svih sjećanja – moj pogled ostaje, Deo bene volente, također i nadalje okrenut ne natrag nego naprijed, pun radoznalosti za ono što može doći. Drugi (i posljednji) svezak moje biografije o tome će vjerojatno moći više moći reći.

Tübingen, 1. kolovoza 2002.

Hans Küng

15

Biografija i bibliografija

598

Visser’t Hooft, W. 214, 322, 335, 418 Vogt, E. 489 Vögtle, A. 456 Volk, H. 236, 237, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 254, 255, 259, 260, 267, 268, 269, 304, 312, 326, 330, 373, 430, 448 Vorspel, F. 78, 89, 96, 97, 99, 115, 116, 119, 121, 122, 127, 130, 134, 154, 240, 328, 426 Vries, W. de 489 Wagner, A. 116, 152 Wagner, J. 373, 374, 384 Wagner, R. 48 Wahl, J. 183, 200 Wallace, E. 43 Wallraff, H. J. 159 Wank, U. 15 Weber, C. M. v. 102 Weber, H. 284 Weber, W. 144, 159, 284, 471, 559, 560 Weigel, G. 384, 389, 402, 449 Weihenmaier, H. 285 Weiler, A. 384 Weisbender, H.-J. 84 Weizsäcker, C. F. von 35 Weizsäcker, R. von 19 Welte, B. 198, 236, 255, 264 Wemmer, W. 238 Wendel, J. 93 Werfel, F. 205, 206, 207, 208, 209 Werners, H. 238, 342 Werthmann, L. 134 West, M. 14 Wetter, G. 150, 242, 284 Wilde, O. 13 Wille, U. 27 Willebrands, J. 244, 245, 254, 266, 303, 330, 333, 334, 335, 345, 349, 357, 383, 435, 435, 456, 487, 490 Winkelried, A. 34, 35 Witte, J. L. 191, 260, 310, 349, 489, 495 Wittstadt, K. 276, 319 Wojtyla, K., vidi Ivan Pavao II. Wolf, A. J. 398 Wright, J. J. 335 Wulf, F. 440 Wüst, O. 36, 63, 64, 84, 111, 116, 123, 148, 305, 311, 334 Wüstenberg, B. 69 Wyszynski, S. 535, 536 Yzermans, V. 403, 404, 449

Zapelena, T. 108 Zdešar, J. 119 Zerjal, V. 102 Zerwick, M. 288, 307, 456, 461, 466, 468 Ziegler, J. 34 Zimmermann, H. 315 Zizola, G. 136 Zoa, J.-B. 369 Zumsteg, J. 46 Zur, G. 117 Zurkirchen, H. 55 Zurmühle, O. 221

Kratka biografija Profesor Hans Küng rođen je u Surseeu, Švicarska, 1928. godine. Stručnjak je za teologiju i filozofiju. Studirao je filozofiju i teologiju na Gregorijanskom Sveučilištu (Rim), na Sorbonni i Institute Catholique de Paris. Dr. Küng je također višestruko nagrađivan te je počasni doktor na nekoliko sveučilišta.

Predsjednik je Zaklade za globalnu etiku (Stiftung Weltethos).

Od 1960. do umirovljenja 1996. bio je profesor ekumenske teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu.

Bio je gostujući profesor u New Yorku, Baselu, Chicagu, Ann/Arboru u Michiganu i Houstonu u Texasu. Od 1962. do 1965. bio je službeni teološki savjetnik (Peritus) na Drugom vatikanskom saboru, a imenovao ga je Ivan XXIII. 1979. Vatikan je povukao dozvolu za crkveno naučavanje dr. Künga zbog suprotstavljanja doktrini o papinskoj nepogrešivosti.

Dr. Küng je urednik nekoliko časopisa te je napisao mnogo knjiga koje su prevedene na mnoge jezike. Bio je sastavljač ‘Deklaracije prema globalnoj etici’ Parlamenta svjetskih religija 1993, kao i prijedloga Interaction Council za Univerzalnu deklaraciju o ljudskoj odgovornosti 1997. 2001 pozvao ga je glavni tajnik UN-a za člana Skupine dvadeset eminentnih osoba koje su napisale Manifest za UN ‘Crossing the Divide: Dialogue among Civilisations’.

Biografski podaci 19. 3. 1928. rođen u Surseeu (Švicarska) 1935.–1948. školovanje u Surseeu i Lucernu 1948.–1951. studira filozofiju na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu: lic. phil.

1951.–1955. studira teologiju na Gregorijanskom sveučilištu: zaređenje i lic. theol.

1955.–1957. studira na Sorbonni i Institute Catholique u Parisu: Dr. theol.: ‘Justification. La doctrine de Karl Barth et une réflexion catholique’. Nakon toga studira u Amsterdamu, Berlinu, Madridu i Londonu

599

Biografija i bibliografija

600

1957.–1959. pastoralni rad u Hokirche u Lucernu (Švicarska) 1959.–1960. asistent na katedri dogmatske teologije na fakultetu katoličke teologije na Sveučilištu u Münsteru (Westphalia) 1960.–1963. redovni profesor fundamentalne teologije na fakultetu katoličke teologije Sveučilišta u Tübingenu 1962.–1965. službeni teološki savjetnik (peritus) na Drugom vatikanskom saboru; imenovao ga je Ivan XXIII. 1963.–1980. redovni profesor dogmatske i ekumenske teologije na fakultetu katoličke teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu 1980.–1996. redovni profesor ekumenske teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu (pod direktnom odgovornošću predsjednika sveučilišta i senata) 1995. predsjednik Stiftung Weltethos, Njemačka 1996. profesor emeritus 1997. Predsjednik Stiftung Weltethos, Švicarska

Gostujući profesor Unio Theological Seminary, New York City (1968.). Fakultet protestantske teologije na Sveučilištu u Baselu, Švicarska (1969.). University of Chicago Divinity School (1981.). Sveučilište u Michiganu, Ann Arbor (1983.). Sveučilište u Torontu (1985.). Sveiučilište Rice, Houston/Texas (1987. i 1989.). Brojna predavanja na svim kontinentima.

Počasni doktorati, nagrade i članstva Počasni doktorati: Doktor prava (LL.D.) Sveučilišta St. Loius/Missouri (1963.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Pacific School of Religion, Berkeley/California (1966.). Doktor humanističkih znanosti (HH.D.) Loyola University Chicago (1970.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Sveučilišta Glasgow (1971.). Doktor prava Sveučilišta Toronto (1984.).

Doktor teologije Sveučilišta u Cambridgeu/UK (1985.). Doktor humanističkih znanosti (L.H.D.) Sveučilišta Michigan, Ann Arbor (1985.). Doktor teologije Sveučilišta u Dublinu/Irska (1995.). Doktor teologije (D.D.) Sveučilišta Wales, Swansea (1999.). Doktor humanističkih znanosti

(L.H.D.) Rampano College/država New Jersey (1999.). Doktor humanističkih znanosti Hebrew Union College – židovski Institut za religiju, Cincinnati/Ohio (2000.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Florida International University, Miami (2002.). Doktor teologije (D.D.) Ecumenical theological seminary, Detroit (2003.).

Nagrade: Ludwig-Toma – medalja grada Münchena za građansku hrabrost (1975.). Predsjednik teološkog društva sveučilišta u Edinburghu (1982./1983.). Oskar Pfister nagrada Američkog psihijatrijskog udruženja (1986.). Kulturpreis der Innerschweiz, Lucerne, Švicarska (1991.).

Karl-Barth nagrada od Evangelische Kirche in Union, Berlin (1992.).

Hirt-nagrada Zaklade Hirt, Zürich (1993.). Bundesverdienstkreuz 1.

Klasse Federalne republike Njemačke (1994.). Nagrada za građansku hrabrost od Vereinigung Christlicher Unternehmer, Zürich (1995.).

Srebrna medalja Sveučilišta u Tübingenu (1996.). Theodor-Heuss-Prize od Zaklade Theodor-Heuss, Stuttgart (998.). Počasni građanin grada Sursee, Švicarska (1998.). Interfaith Gold Medallion Međunarodnog koncila kršćana i Židova, Lonodn (1998.). Nagrada gradova Martina Luthera ‘Das unerschrokkene Wort’, Eisenach (1999.). Ernst-RobertCurtius književna nagrada, Bonn (2001.). Skupina eminetnih osoba koju je sazvao Kofi Annan (2001.).Mirovna nagrada Göttingena (2002.).

Počasni građanin grada Syrakuze, Italija (2002.). Počasni građanin grada Tübingena (2002.). Großes Bundesverdienstkreuz mit Stern (2003.).

Juliet-Hollister nagrada (2004.). Članstva: Jedan od osnivača Međunarodnog teološkog časopisa ‘Concilium’. Pridruženi urednik ‘Časopisa za ekumenska istraživanja’.

Njemački i Američki PEN centar. Académie Internationale des Sciences Religieuses. American academy od religion. Predsjednik zaklade Herbert-Haag za slobodu u Crkvi (Lucerne). Dopredsjednik Svjetskog vijeća religije i mira (New York). Predsjednik Stiftung Weltethos (Tübingen i Zürich).

601

Biografija i bibliografija

Bibliografija

602

a) Kršćanska egzistencija Rechtfertigung. Die Lehre Karl Barths und eine katholische Bessinung, Johannes, Benzinger 1957, Serie Piper 674.

Credo. Das Apostolische Glaubensbekenntnis – Zeitgenossen erklärt, Piper 1992; Serie Piper 2004.

Menschenwürdig sterben. Ein Plädoyer für Selbstverantwortung (s W. Jensom), Piper 1995; Serie Piper 2329.

Erkäpfte Freiheit. Errinerungen, Piper 2002., Serie Piper 4135.

Hans Küng. Vertrauen, das trägt. Spiritualität für heute, Herder 2003. b) Crkva i kršćanska ekumena Konzil und Wiedervereinigung. Erneuerung als Ruf in die Einheit, Herder 1960.

Strukturen der Kirche, Herder 1962; Serie Piper 762.

Kirche in Konzil, Herder 1963.

Die Kirche, Herder 1967; Serie Piper 582.

Wahrhaftigkeit. Zur Zukunft der Kirche, Herder 1968.

Was ist Kirche?, Herder 1970; Gütersloher-TB 181.

Unfehlbar? Eine Anfrage, Benzinger 1970; Serie Piper 1016.

Fehlbar? Eine Bilanz, Benzinger 1973.

Katholische Kirche – wohin? Wider der Verrat am Konzil (s N. Greinacherom), piper 1986; Serie Piper 488.

Die Hoffnung bewahren. Schriften zur Reform der Kirche, Benzinger 1990.

Die Frau aim Christendum, Piper 2001; Serie Piper 3327.

Kleine geschichte der katolischen Kirche, Berliner Taschenbuch Verlag 2001. c) Temelji teologije i kršćastva Menschwerdung Gottes. Eine Einführung in Hegels theologisches Denken als Prolegomena zu einer künftigen Christologie, Herder 1970; Serie Piper 1049.

Existiert Gott? Antwort auf die Gottesfrage der Neuzeit, Piper 1978; Serie Piper 2144. 24 Thesen zur Gottesfrage, Piper 1979; Serie Piper 171.

Christ sein, Piper 1974, Serie Piper 1736.

20 Thesen zum Christsein, Piper 1975; Serie Piper 100.

Ewiges Leben?, Piper 1982; Serie Piper 364.

Freud und die Zukunft der Religion, Piper 1978; Serie Piper 709.

Große christlicher Denker, Piper 1994; Serie Piper 2283. d) Međureligijski dijalog Jesus in Widerstreit. Ein jüdisch-christlicher Dialog (s P. Lapideom), Calwer, Kösel 1976.Christentum und Weltreligionen. Hinführung zum Dialog mit Islam, Hinduismus und Buddhismus (s J. van Essom, H. v. Stietencronom i H. Bechertom), Piper 1984; Serie Piper 1908/2055/2130.

Christentum und Chinesische Religion (s J. Chingom), Piper 1988; Serie Piper 2738. e) Književnost i glazba Dichtung und Religion. Pscal, Gryphius, Lessing, Hölderlin, Novalis, Kierkegaard, Dostojewski, Kafka (s. W. Jensom), Kindler 1985; Serie Piper 901.

Theologie und Literatur. Zum Stand des Dialogs (s M. Jensom i K.-J. Kuschelom), Kindler 1986.

Anwälte der Humanität. T. Mann – H. Hesse – H. Böll (s W. Jensom), Kindler 1989, Serie Piper 1267.

Mozart – Spuren der Transzedenz, Piper 1991; Serie Piper 1498.

Kunst und Sinnfrage, Benzinger 1980. f) Reliozna situacija vremena Theologie – wohin? Auf dem Weg zu einem neuen Paradigma (s D. Tracyjem), Benzinger 1984; Gütersloher Verlagshaus 1984.

Das neue Paradigma von Theologie. Strukturen und Dimensionen (s D. Tracyjem), Benzinger 1984, Gütersloher Verlagshaus 1984.

Theologie im Aufbruch. Eine ökumenische Grundlegung, Piper 1987; Serie Piper 1312.

Das Judentum, Piper 1991; Serie Piper 2827.

Das Christentum. Wesen und Geschichte, Piper 1994; Serie Piper 2940.

Der Islam. Geschichte, Gegenwart, Zukunft, Piper 2004.

Die Schweiz ohne Orientierung? Europäische Perspektiven, Benzinger 1992.

Spurensuche. Die Weltreligionen auf dem Weg (Sachbuch Piper, 7 Videos Komplett-Media, CD-ROM, Schroedel 1999).

603

Biografija i bibliografija

604

g) Svjetski etos Projekt Weltethos, Piper 1990; Serie Piper 1659.

Weltfrieden durch Religionsfrieden. Antworten aus den Weltreligionen (s K.-J. Kuschelom), Piper 1993; Serie Piper 1862.

Erklärung zum Weltethos. Die Deklaration des Parlamentes der Weltreligionen (s K.-J. Kuschelom), Piperom 1993; Serie Piper 1958.

Ja zum Weltethos. Perspektiven für die Suche nach Orientierung, Piper 1985.

Weltethos für Weltpolitik und Weltwirtschaft, Piper 1997; Serie Piper 3080.

Wissenschaft und Weltethos (s K.-J. Kuschelom), Piper 1998.

Globale Unternehmen – globales Ethos. Der Globale Markt erfordert neue Standards und eine globale Rahmenordnung, FAZ-Verlag 2001.

Brücken in die Zukunft. Ein Manifest für den Dialog der Kulturen. Eine Initiative von Kofi Annan, S. Fischer 2001.

Wozu Weltehos? Religion und Ethik in Zeiten der Globalisierung, Herder 2002.

Dokumentation zum Weltethos, Piper 2002, Serie Piper 3489.

Friedenspolitik. Ethische Grundlagen internationaler Beziehungen (s D. Senghaasom), Piper 2003. h) Odabrana djela o Hansu Küngu H. Häring i J. Nolte, Diskussion um Hans Küng ‘Die Kirche’, Herder 1971.

H. Häring i K.-J. Kuschel, Hans Küng. Weg und Werk.

Chronik, Essays, Bibliographie, Piper 1978.

W. Jens, Um nichts als die Wahrheit. Deutsche Bischofskonferenz contra Hans Küng, Piper 1978.

N. Greinacher i H. Haag, Der Fall Küng, Piper 1980.

H. Häring i K.-J. Kuschel, Gegentwürfe. 24 Lebensläufe für eine andere Thelogie, Piper 1988.

K.-J. Kuschel, Hans Küng. Denkwege. Ein Lesebuch, Piper 1992.

R. Nowell, Hans Küng – Leidenschaft für die Wahrheit. Leben und Werk, Benzinger 1993.

W. Jens i K.-J. Kuschel, Dialog mit Hans Küng. Mit Hans Kungs Abschiedsvorlesung, Piper 1996.

H. Häring, Hans Küng. Grenzen durchbrechen, Grünewald 1998.

i) Küng u Hrvatskoj Bog i patnja, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1979.

Sloboda u svijetu: sir Thomas More, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1980.

Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku, Naprijed, Zagreb, 1987.

‘Credo’, u: Treći program Hrvatskog radija 36/1992., str. 70–110.

Kršćanstvo i svjetske religije: uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom, s J. van Essom, H. von Stietencronom i H. Bechertom, Naprijed, Zagerb, 1994.

Biti kršćanin, Konzor – Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2002.

Promišljanja: čitanka, Miob naklada, Velika Gorica, 2003.

Projekt svjetski etos, Miob naklada, Velika Gorica, 2003.

Katolička crkva: kratka povijest, Alfa, Zagreb 2007.

Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo, Intercon, Zagreb 2007.

Svjetski ethos za svjetsku politiku, Intercon, Zagreb 2007.

Utjelovljenje Boga: uvod u Hegelovu teologijsku misao kao prolegomenu za jednu buduću kristologiju, 2 sv., Demetra, Zagreb 2007.–2008.

605