Hans Küng | Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku

Hans Küng

POSTOJI LI BOG? Od g ovor na pi ta n j e o B o gu u novom e v i j e k u Drugo popravljeno izdanje S njemačkoga prevela truda sta m ać

bi bl iotek a ecu m en ic a Izdavač e x l i br is, Rijeka, 2006.

Za izdavača ž elj ko m eđi mor ec Naslov izvornika h a ns k ü ng Existiert Gott?: Antwort auf die Gottesfrage der Neuzeit R. Piper & Co. Verlag, München, 1978. © Hans Küng, 2005.

Urednik z or a n groz da nov Recenzenti josi p osl ić , ž elj ko pav ić Prijevod redigirali I va n Bu ba l o, Josi p Joz ić Dizajn da m i r br a l ić Prijelom h rvoj e ž i včić Tisak pau k ci p – Katalogizacija u publikaciji sv euči l išna k n j i ž n ic a r i j ek a u dk 232 K ü ng, Hans Postoji li Bog?: Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku / Hans Küng; prevela s njemačkoga Truda Stamać. – Rijeka: Ex libris, 2004.– (Biblioteka Ecumenica; knj. 2) Prijevod djela: Existiert Gott? isbn 953-6932-18-0 110119073 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Sadr žaj

Pr edgovor novom hrvatskom izdanju , 15 Što se želi ovom knjigom?, 23 a. Um ili vjer a?, 27 i. Mislim, dakle jesam? Rene Descartes, 29 1. Ideal matematičke izvjesnosti, 29 Neophodnost egzaktne metode, 30 Samoizvjesni pojedinac, 35 2. Praizvjesnost uma, 40 U što se sve može sumnjati, 40 Arhimedova točka, 43 3. Um kao osnovica vjere?, 46 Od samoizvjesnosti do izvjesnosti Božje, 47 Ni slobodno mislilaštvo ni augustinizam, 52 Tomističko nasljeđe, 54 Jasnoća kao ideal teologije, 56 4. Razbijeno jedinstvo, 62 Rascijepljena zbilja?, 63 Matematika kao ideal istine?, 66 Neprotuslovna matematika?, 69 Konkluzivan dokaz Božje opstojnosti?, 73 Katovi? Toma Akvinski i posljedice, 74 ii. Vjerujem, dakle jesam? Blaise Pascal, 83 1. Relativnost matematičke izvjesnosti, 83 Konvergencije i divergencije, 84 Logika srca, 89 2. Praizvjesnost vjere, 96 Veličina i bijeda čovjekova, 97 U što se ne može sumnjati, 102

3. Vjera kao osnovica uma, 107 Umni um – vjerodostojna vjera?, 108 Ni slobodno mislilaštvo ni tomizam, 113 Augustinsko nasljeđe, 116 Vjera kao temelj teologije: Augustin i posljedice, 120 Spor vjere s vjerom: jansenizam, 129 4. Tragovi ateizma, 139 Pitanja morala: humanistički ateizam?, 139 Pitanja politike: politički ateizam?, 142 Pitanja znanosti: znanstveni ateizam?, 146 iii. Protiv racionalizma, a za racionalnost, 155 1. Epistemološka rasprava, 155 Empirijsko i ‘mistično’: Ludwig Wittgenstein, 156 Logika i teorija znanosti protiv metafizike? Rudolf Carnap, 159 Univerzalna pretenzija prirodoznanstvenog mišljenja? Karl Popper, 169 Znanstvene revolucije: Thomas Kuhn, 177 Teologija i promjene slike svijeta, 184 2. Međubilanca i: Teze o novovjekovnoj racionalnosti, 190 Korekcija kursa, 190 Novovjekovna znanost, 196 Odnos teologija – prirodna znanost, 198 Znanost i pitanje o Bogu, 200 Mnogoslojnost i jedinstvo zbilje, 202

b. Novo r azumijevanje Boga , 205 i. Bog u svijetu: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, 207 1. Od deizma do panenteizma, 207 Granice prosvjetiteljstva, 208 Sve u Bogu: Spinoza i posljedice, 212 2. Ateizam?, 218 Fichte i spor o ateizmu, 219 Poslije ateizma, 221 Božji primat, 227 ii. Bog u povijesti, 231

1. Fenomenologija duha, 231 Apsolut u svijesti, 232 Dijalektika u samome Bogu, 235 2. Sustav u povijesti, 239 Nova sinteza, 240 Nova filozofija povijesti, 244 Nova filozofija religije, 248 iii. Svjetovni i povijesni Bog, 255 1. Diferencija koju nije moguće ukinuti, 256 Identičnost konačnoga i beskonačnoga?, 256 Sve umno?, 259 Sve nužno?, 262 2. Bog u postajanju, 265 Napredak bez Boga? Auguste Comte, 266 Bog evolucije: Pierre Teilhard de Chardin, 268 Bog u procesu: Alfred N. Whitehead, 276 3. Međubilanca ii: Teze o svjetovnosti i povijesnosti Boga, 283 Korekcija kursa, 284 Svjetovnost Boga, 287 Povijesnost Boga, 290

c. Izazov ateizma, 295 i. Bog – čovjekova projekcija? Ludwig Feuerbach, 297 1. Antropološki ateizam, 299 Od teologa do ateista, 300 Spor oko Hegela: očuvanje ili uništenje religije?, 303 Preteča ateizma u Njemačkoj: David Friedrich Strauß, 307 Bog kao zrcalna slika čovjeka, 311 Tajna religije: ateizam, 315 2. Feuerbach u kritici, 318 Obzor antropološke kritike religije, 318 Beskonačnost ljudske svijesti?, 320 Konac kršćanstva?, 322 Bog – želja ili zbilja?, 325

3. Nema povratka na stanje prije Feuerbacha, 327 Ateizam – trajni izazov, 328 Što ostaje od Feuerbachove kritike religije?, 331 ii. Bog – utjeha uvjetovana interesom? Karl Marx, 337 1. Društvenopolitički ateizam, 338 Od Židova do ateista, 339 Od ateista do socijalista, 343 Umjesto idealizma, dijalektički materijalizam, 347 Feuer-bach (‘vatreni potok’) prema Marxu?, 351 Opijum naroda, 354 Ekonomski utemeljeni ateizam, 358 Ateizam kao svjetonazor: od Engelsa do Lenjina, 364 2. Marx u kritici, 372 Obzor društvenopolitičke kritike religije, 373 Je li religija čovjekovo djelo?, 376 Budućnost bez religije?, 380 Obećanje bez ispunjenja?, 384 3. Nema povratka na stanje prije Marxa, 388 Što ostaje od Marxove kritike religije?, 389 Kršćanstvo i marksizam, 394 Obistinjenje u praksi, 401 iii. Bog – infantilna iluzija? Sigmund Freud, 403 1. Psihoanalitički ateizam, 404 Od prirodoslovca do ateista, 405 Od fiziologije do psihologije, 413 Carstvo skrivenih želja, 417 Odakle religija?, 423 Što je religija?, 431 Odgoj za realnost, 436 2. Freud u kritici, 440 Religija u Adlera i Junga, 441 Osporeni počeci religije, 450 Religija – tek mišljenje vođeno željom?, 456 Vjera u znanost?, 461 Potisnuta religioznost, 464

3. Nema povratka na stanje prije Freuda, 468 Što ostaje od Freudove kritike religije?, 468 Značenje psihoterapije za religiju, 473 Kritika i protukritika, 476 Značenje religije za Junga, Fromma i Frankla, 481 4. Međubilanca iii: Teze o ateizmu, 490 Korekcija kursa, 492 Pitanje istine, 496 Protiv teološke strategije povlačenja, 500 Za jednu ozbiljnu teologiju, 506 Ateizam – valja ga shvatiti ozbiljno, 511

d. Nihilizam – posljedica ateizma , 515 i. Podrijetlo nihilizma: Friedrich Nietzsche, 517 1. Kritika kulture, 518 Darwinovo mišljenje razvoja, 519 Straußov filistarski optimizam, 527 Nietzscheovi počeci, 531 Schopenhauerov pesimizam, 538 Nietzscheov vlastiti put, 547 2. Protureligija, 557 Protiv ateizma bez posljedica, 559 Natčovjek kao protulik, 564 Najponornija misao, 568 3. Što je nihilizam?, 573 Descartes, Pascal ili spor oko temeljne izvjesnosti, 574 Prevladavanje morala, 579 Podrijetlo nihilizma, 584 Je li Nietzsche bio nihilist?, 591 ii. Prevladavanje nihilizma?, 601 1. Nietzsche u kritici, 602 Vječno vraćanje istoga?, 603 Ateizam utemeljen?, 609 2. Što mogu naučiti kršćani, 612 Jedini pravi kršćanin?, 613

Biti kršćanin i biti čovjek?, 616 3. Što mogu naučiti nekršćani, 618 Posljedice privatnog nihilizma, 619 Posljedice društvenog nihilizma, 621 4. Međubilanca iv: Teze o nihilizmu, 626 Korekcija kursa, 626 Zbilja, problematična, 630 Nihilizam – moguć, neoboriv, ali nedokazan, 637

e. Da zbilji – alter nativa nihilizmu , 641 i. Načelni stav, 643 1. Razjašnjenja, 644 Koje ja?, 644 Koja zbilja?, 647 2. Stav prema zbilji, 650 Sloboda u granicama, 651 Sloboda kao iskustvo, 656 Osnovna alternativa, 659 ii. Osnovno nepovjerenje ili osnovno povjerenje?, 665 1. Sučeljenje, 665 ‘Ne’ zbilji, 666 ‘Da’ zbilji, 669 Nipošto pat, 671 Dar i zadaća, 677 2. Konkretizacija, 681 O nastanku osnovnog povjerenja u malom djetetu, 683 Osnovno povjerenje kao doživotna zadaća, 688 3. Eksplikacija, 694 Osnovno povjerenje kao baza znanosti, 695 Osnovno povjerenje kao baza etike, 702 Osnovno povjerenje i religiozna vjera, 715 Trajna temeljna zagonetka zbilje, 718

f. ‘Da’ Bogu – alter nativa ateizmu, 723 i. Višedimenzionalni čovjek, 725

1. Transcendencija?, 726 Pogled unazad i pogled unaprijed, 726 Transcendirajući čovjek: Ernst Bloch, 729 Transcendiranje bez transcendencije?, 732 2. Druga dimenzija, 737 Čežnja za posve drugim: Max Horkheimer, 738 Pitanje o bitku: Martin Heidegger, 741 Šutjeti pred Bogom?, 749 Čekati Boga?, 752 ‘Bog’ – smislena riječ: Ludwig Wittgenstein, 757 ii. Teološke rasprave, 769 1. Katolički ili protestantski put?, 769 Spoznaja Boga putem uma: Vaticanum I, 770 Spoznaja Boga putem vjere: Karl Barth, 777 2. Spor oko prirodne teologije, 783 Narav i nadnarav: nouvelle théologie, 784 Spoznaja Boga u nekršćana, 790 Prešutna korekcija: još jednom Karl Barth, 794 iii. Dokazati Boga?, 801 1. Argumenti pro i contra, 802 Argumenti pro, 802 Teškoće, 804 Nedokazivi sadržaj, 807 2. Više od čistog uma: Immanuel Kant, 811 Samokritika uma, 812 Bog kao vodeća ideja, 815 Kant u kritici, 820 Uvjet mogućnosti zbilje, 826 Posredno verificirano na iskustvu, 828 iv. Bog postoji, 833 1. Pristup, 833 Nova otvorenost, 834 Svjetovna kvazi-religioznost, 837 Ponovno otkrivanje transcendencije, 840 Budućnost za religiju, 844

2. Bog kao hipoteza, 847 Što se mijenja, ako, 848 Temelj, uporište i cilj zbilje, 851 Temelj, uporište i cilj ljudskog opstanka, 855 3. Bog kao zbilja, 856 I ‘ne’ i ‘da’ Bogu, mogući, 856 Bog – stvar povjerenja, 858 Vjera u Boga kao konačno utemeljeno osnovno povjerenje, 860 Vjera u Boga, racionalno opravdana, 863 Vjera u Boga kao dar, 866 4. Konzekvencije, 867 Za dogmatiku: ipak prirodna teologija?, 868 Za etiku: teološki utemeljena autonomija, 870

g. ‘Da’ kršćanskom Bogu , 879 i. Bog nekršćanskih religija, 883 1. Mnoga imena jednoga Boga, 886 Mnogoimeni Bog u kineskoj religiji, 887 Konzekvencije za kršćanstvo, 894 Bezimeni Bog u budističkoj religiji, 897 Obostrani izazov, 905 2. Dva glavna tipa religioznog iskustva, 909 Mistička ili proročka religija?, 911 Sve jednako istinito?, 915 Istina putem pragmatičke odluke?, 920 ii. Bog Biblije, 925 1. Živi Bog, 925 Povijest jedne zablude?, 925 Jedan i jedini Bog, 927 Bog oslobođenja, 934 Jedan Bog s imenima, 936 Čovjekov odgovor, 939 Jedan Bog i mnogi bogovi, 941 2. Bog i njegov svijet, 946 Kocka li se Bog? Albert Einstein, 934

Je li Bog osoba?, 951 Što je bilo u početku?, 956 Upleće li se Bog?, 967 Čudesa?, 978 Što je na kraju?, 985 Božje pravo i ljudska prava, 992 Bog filozofâ – Bog Biblije, 934 iii. Bog Isusa Krista, 1003 1. Bog kao Otac, 1004 Bog tiranin?, 1005 Bog – muško?, 1010 Otac izgubljenih, 1013 2. Bog po Isusu Kristu, 1018 Smrt – a nakon toga?, 1019 Sin Božji, 1023 Kršćanska specifičnost kršćanskog Boga, 1035 Kriterij kršćanske etike, 1039 Bog ljubavi, 1042 3. Bog u Duhu, 1046 Što znači Duh Sveti, 1047 Bog – trojedan, 1052 Postoji li Bog?, 1057 Zahvala , 1059 Prevodiočeva zahvala, 1061 KR ATK A Biogr afija , 1062

odabr ana bibliogr afija hansa kü nga , 1066 K azalo imena , 1071

kratice upotrijebljene u bilješkama cc — Corpus Christianorum seu nova Patrum collectio (Turnhout – Pariz 1953. i d.) csel — Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (Beč 1866. i d.)

Denz. — denzi nger, h., Enchiridion symbolorum, definitionum et declarationum de rebus fidei et morum (Barcelona – Freiburg/Br. – Rim 311960.)

Pr e d g ovor novom h r va t s ko m i z d a n j u

Ova knjiga pojavila se u lijepom izdanju u Hrvatskoj godine 1987., nekoliko godina pred velikim političkim prevratom u Europi.

Veseli me što 2006. izlazi novo izdanje za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zapravo su od tada mnoga pitanja ostala ista, i knjiga je još uvijek posve aktualna. Dapače, možda je postala još aktualnija. Jer obje su zemlje u međuvremenu prošle kroz godine velike patnje, i rane ratova još nisu zacijelile. Radost pobuđuje ponovno stečeni mir i nova sloboda, manje su radosne za mnoge ljude u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini posljedice rata i ekonomska nesigurnost kao i nova dezorijentacija. U sukobu snaga religija nažalost nije igrala integrirajuću ulogu, već ulogu koja je uvelike razdvajala. U ova vremena se isto tako raspravlja o ulozi vjere u sekularnim državama u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini kao i u drugim zemljama Europe. Iza tih rasprava stoji dublje pitanje, da li i kako prosvijećen moderan čovjek može zastupati vjeru u Boga pred razumom, pogotovo nakon iskustva patnje i okrutnosti.

Zato je u ovoj knjizi riječ o tome da se otvore vrata prema zbilji posve drugoga, koje, ili koja se najzad dakako moraju sama otvoriti. Ni teologu ne uspijeva tu tek pokretom ruke u svakom slučaju ništa. Jednostavnim receptima, duševnim nagovještajima, plačnim zaklinjanima nije moguće postići gotovo ništa: na prilaznom putu se nakupila previsoka šuta i preveliki blokovi, osobito nakon prosvjetiteljstva. Mnogobrojne predrasude, koje su jednako skrivili crkva i teolozi, valja poravnati u mukotrpnom sitnom radu, predrasude osobito trovrsne: 1. Nije moguće biti doista čovjek ako se vjeruje u Boga: Bog nužno ide na uštrb čovjeku, on je dapače uopće izraz otuđenja čovjeka od samoga sebi; konzekventni humanizam može biti samo ateizam.

15 Predgovor novom hrvatskom izdanju

16 Predgovor novom hrvatskom izdanju

2. Nije se moguće doista baviti znanošću ako se vjeruje u Boga: vjerovanje i znanje se isključuju; znanost smjenjuje religiju, definitivno.

3. Nije moguće biti istinski demokrat, ako se vjeruje u Boga; nije moguće pomiriti vjeru u Boga i slobodu, jednakost, bratstvo svih; politika je stupila na mjesto religije.

Da, što sve nije potrebno da bi se u obzoru tih novovjekih teoloških dilema ponovno vidjelo jasno, i – uz uporabu svekolikog vrijednog materijala – da bi put ponovno bio prohodan! Da, pokazalo se neophodnim započeti već s početkom novovjeke znanosti, s genijalnim filozofima, matematičarima, prirodoznanstvenicima Descartesom i Pascalom, antipodima u novom razumijevanju razuma i vjere; da bi se nastavilo do Hegelove nove sveukupne koncepcije Boga i svijeta; da bi se najzad osvrnulo na velika oprečna stajališta vjeri Božjoj, osobito na Feuerbacha, Marxa, Freuda te na krajnju točku negativnog razvoja, Nietzscheov nihilizam. Ovdje valja slijediti hrvanje oko posljednjih pitanja od kojega zastaje dah. Tek nakon intenzivnog dijalektičkog svrdlanja, koje vodi do dubina bitka i nebitka, moguće se odvažiti na promišljeno penjanje stepenicu po stepenicu u malim koracima i objašnjavanje alternativa: suprotno nihilizmu jedno da zbilji uopće, suprotno ateizmu da Bogu, suprotno općem agnosticizmu da i biblijskom, kršćanskom Bogu. Sve to ne kao put čistog uma, ali ne i čiste vjere, nego put odvažnog povjerenja, koje u izvršenju pokazuje unutrašnju racionalnost.

Već iz ovih kratkih primjedbi moglo bi biti jasno: na pozadini čvrsto uočenog ‘ne’ zbilji, Bogu, kršćanskom Bogu – eminento potvrđujuća knjiga. Na kraju dugog puta na pitanje naslova ‘Postoji li Bog?’ bez ikakvog okolišavanja odgovara se jasno, uvjereno, pred kritičkim umom odgovorno ‘da’. Razumijevanje Boga izvelo se ovdje sa svim neophodnim znanstvenim naporom, što – nadamo se – odolijeva ne samo svakom obliku humanizma i filozofije uopće, nego i današnjoj prirodnoj znanosti, društvenoj kritici, psihoanalizi, teoriji znanosti: vjera u Boga, koju kao razuman, prosvijećen čovjek današnjice mogu smisleno provoditi pred

samim sobom i ispovijedati je pred bližnjima bez ikakva straha.

Vjerniku bi valjalo posredovati novu samosvijest, kako bi mogao uspravno kročiti svojim putom u budućnost. A ne-vjerniku bi prije svega valjalo ponuditi obavijest o današnjem razumijevanju Boga koje ne odbacuje ništa od onoga što je nevjerniku s pravom važno i dragocjeno: informaciju koja sama od sebe postaje poticaj, ljubazni poziv da se donesena odluka iznova promisli.

Da, doista, nadamo se: da će se pokazati otvorena vrata što ih je u novo vrijeme mnogima zatrpao i zaključao antihumanizam, neprijateljstvo crkve i teologije prema znanosti i demokraciji, a na pojedincu je da pogleda što će od toga učiniti.

Moram li još naglasiti da je neophodna popratna sjena te konstruktivne knjige stalna samokritika teologije i crkve, koja uvelike potpisuje suodgovornost za agnosticizam, ateizam i nihilizam novog vremena? Ne bi li se moralo kritički spomenuti sve moguće osude novovjekih mislilaca, teologa i neteologa, od slučaja Galileja pa do slučaja Teilhard de Chardina, od spora oko Pascala i jansenista pa do spora oko kineskih imena Boga, nego i mnoge danas kao stvaranje svijeta do istočnog grijeha ili do novovjekog demokratskog oslobodilačkog pokreta. Neprestance valja kritizirati ponajprije podjelu zbilje, uobičajenu od srednjeg vijeka, na dva kata: prirodni kat prirode, razuma, evidencije i nadprirodni kat milosti, vjere, tajne – kritika koja ne bi sve površno racionalizirala nego diferencirano integrirala u jedinstveni zor zbilje, gdje se Bog vidi u svijetu i svijet u Bogu; gdje razum svuda suigra ali nikad kao čisti um; gdje se i priroda, a ne tek nadpriroda shvaća iz milosti; gdje zbilja ne zahtijeva ‘vjeru’ za svoja viša područja nego već iz temelja traži povjerenje, neotklonjivo ali odgovorno temeljno povjerenje.

Zato se na kraju prvih četiriju osvrtnih poglavlja u međubilanci crkve i teologije programatski stalno iznova traži korektura smjera: novi stav prvo prema prirodnim znanostima, drugo prema modernoj filozofiji i prema modernom mišljenju uopće, treće izvan svake teorije prema vlastitoj crkvenoj praksi, četvrto prema razumijevanju zbilje uopće.

17 Predgovor novom hrvatskom izdanju

18 Predgovor novom hrvatskom izdanju

Ova knjiga je pisana za opću publiku. Nije pisana samo za teologe, ali i za teologe. Poput već Biti kršćanin ona želi današnjoj teologiji postaviti posve određena mjerila. Moglo bi ih se formulirati u slijedećih deset sprovodnih linija koje obilježuju novi početak knjige.

Nikakva tajna znanost samo za one koji vjeruju, nego razumljivost i za one koji ne vjeruju.

1. Nikakvo isticanje ‘jednostavne’ vjere ili obrana nekog ‘crkvenog’ sustava nego beskompromisno nastojanje oko istine u strogoj znanstvenosti.

2. Ideološke protivnike ne valja ignorirati ni optuživati kao krivovjerce niti teološki prisvojiti nego interpretirati s najvećom mogućom širinom i tolerancijom in optimam partem i istodobno ih izložiti stvarno fer raspravi.

3. Interdisciplinarnost valja ne samo poticati nego i vježbati: dijalog s znanostima zaokupljenih istim i koncentracija na vlastitu stvar povezuju se.

4. Nikakvo neprijateljsko suprotstavljanje, ali ni mirnorazdiobna usporednost, nego kritično dijaloško zajedništvo osobito teologije i filozofije, teologije i prirodnih znanosti: religija i racionalnost spadaju skupa!

5. Prioritet nemaju problemi prošlosti, nego zamašni i slojeviti problemi čovjeka i ljudskog društva danas.

6. Sve druge norme normirajuće norme kršćanske teologije ne mogu biti ni crkvena ili teološka tradicija ili institucija, nego samo Evanđelje, sama izvorna kršćanska vijest: teologija posvud orijentirana prema povijesno-kritički analiziranom biblijskom nalazu!

7. Ne valja govoriti ni u biblijskih arhaizmima i helenističkoskolastičkim dogmatizmima niti u mondenom filozofskoteološkom žargonu, nego u opće razumljivom jeziku današnjeg čovjeka: za to se ne valja plašiti nijednog napora!

8. Vjerodostojnu teoriju i praksu koju je moguće živjeti, dogmatiku i etiku, osobnu pobožnost i reformu institucija nije moguće dijeliti, nego ih valja vidjeti u njihovoj neokrnjenoj povezanosti.

9. Nikakav konfesionalni mentalitet geta nego ekumenska širina, koja uzima u obzir svjetske religije kao i moderne ideologije: najveća moguća tolerancija prema izvancrkvenom, opće religioznom, opće ljudskom a s druge strane izrađenost specifično kršćanskog idu skupa!

Srdačno zahvaljujem nakladniku Ex libris što iznova izdaje ovu knjigu.

19

Tübingen, ožujak 2005.

Hans Küng

Predgovor novom hrvatskom izdanju

Š to se ž e l i ovom k n j ig om?

Postoji li Bog? I, uključeno u to: Tko je Bog? Knjiga želi odgovoriti 23 na oba pitanja i obrazložiti taj odgovor. Želi ozbiljno uzeti Što se želi ovom upitnik, i ne stati na tome. Da, ima Boga? To već odavno mnogim knjigom? vjernicima nije nešto što bi bilo samo po sebi razumljivo. Ne, nema Boga? Isto tako ni mnogim nevjernicima.

Da ili ne? Između vjere i nevjerovanja mnogi su zbunjeni, neodlučni, skeptični. Sumnjaju u svoju vjeru, ali sumnjaju i u svoje sumnje. A mnogi su ponosni upravo na te svoje sumnje.

Ostaje međutim čežnja za izvjesnošću. Izvjesnost? Bili to katolici, protestanti, pravoslavci, kršćani ili Židovi, vjernici ili ateisti – danas se ta rasprava odvija diljem svih starih konfesija i novih ideologija.

Doista su moguća pitanja: Nije li kršćanstvu došao kraj? Nije li gotovo s vjerom u Boga? Ima li religija još budućnosti? Nema li morala i bez religije? Nije li znanost dovoljna? Nije li se religija razvila iz magije? Ne gubi li se ona iznova u procesu evolucije?

Nije li Bog od samog početka projekcija čovjeka (Feuerbach), opijum naroda (Marx), ressentiment prikraćenih (Nietzsche), iluzija infantilnih (Freud)? Nije li ateizam dokazan, a nihilizam neospo­ran? Nisu li napokon i teolozi odustali od dokaza Božje opstojnosti? Ili se dapače mora vjerovati i bez razloga? Jednostavno, vjerovati? Ili sumnjati u sve osim, možda, u matematiku i ono što se može promatrati, vagati i mjeriti? Nije li ideal matematička izvjesnost – ili pak izvjesnost nema nikakve osnove?

A sve kad bi i bilo Boga: Je li on osoban ili neosoban? Ne bi li prvo bilo naivno, a drugo apstraktno? Ili bi možda valjalo dati prednost mudrosti Istoka? Šutnji budizma pred bezimenim Apsolutom? Nisu li na kraju sve religije iste? Ne bi li Bog filozofâ bio intelektualno pošteniji? Zašto bi baš Bog Biblije morao biti

24 Što se želi ovom knjigom?

bolji? Bog kao stvoritelj svijeta i njegov dovršitelj? A što uopće znamo o početku i kraju? I onda baš kršćanski Bog: Otac, Sin i Duh Sveti – to Trojstvo? U što se sve tu ne mora vjerovati?

Da, pa zašto onda vjerovati u Boga? Zašto ne jednostavno u ljude, društvo, svijet? Zašto vjerovati u Boga, a ne jednostavno u humane vrijednosti: slobodu, bratstvo, ljubav? Zašto pored samopouzdanja još uzdanje u Boga, zašto uz rad još i molitva, uz politiku religija, uz um Biblija, uz ovostranost još i onostranost? Čemu uopće vjera u Boga? Čemu vjera u Boga danas?

Mi se ne zavaravamo: ateizam kao još nikada dosad poziva vjeru u Boga na odgovornost. Tijekom novoga vijeka sve više u defenzivi, vjera je danas počesto nijema, isprva u nekolicine, zatim u sve više njih. Ateizam kao ma­sovni fenomen naravno je fenomen najnovijega, našega doba. Naviru pitanja: Kako je došlo već toliko daleko? Što su uzroci? Gdje je izbila kriza?

Teška ali i fascinantna problematika, u kojoj jednaku ulogu igra francuska revolucija i teorija relativnosti, prirodne znanosti i politika, teorija znanosti i psihoanaliza, povijest religije i njezina kritika – što sve zapravo ne? Ali kako na sve to odgovoriti istodobno – s obzirom na nepregledno gradivo što ga je nanijela rijeka novoga vijeka? S obzirom na sva pitanja i probleme, na koje valja odgovarati istodobno, hoće li se na njih odgovoriti uvjerljivo?

Neka to bude objašnjenje i za dužinu ove knjige.

Da bismo našli obrazložen odgovor, moramo se vratiti na početak novoga vijeka; ali ne zato da bismo napisali povijest filozofije, gdje filozofi uvijek stvaraju filozofe, a ideje rađaju idejama. Ne izvješćujemo o povijesti ideja već o konkretnom čovjeku od krvi i mesa, s njegovim dvojbama, borbama i patnjama, s njegovim vjerovanjem i nevjerovanjem, sa svim onim pitanjima koja pokreću i nas danas. Zapanjuje tko se sve nije rvao s pitanjem Boga, od Descartesa, Pascala i Spinoze, preko Kanta i Hegela, sve do Prvog vatikanskog koncila i Karla Bartha, do Williama Jamesa, Teilharda de Chardina, Whiteheada, Heideggera i Blocha.

Augustin i Toma Akvinski imaju u toj povijesti jednako udjela koliko i reformacija, jansenizam i prosvjetiteljstvo, zatim Comte

i Schopenhauer, Darwin i Strauß, jednako koliko i pozitivizam i egzistencijalizam, te napokon Carnapova i Wittgensteinova filozofija jezika, kritička teo­rija frankfurtovaca Adorna i Horkheimera te kritički racionalizam Poppera i Alberta.

To što nas put neprestance vodi u povijest nije zato da bismo nizali či­njenice, slavili velikane duha, raspredali priče, ukratko: nije zbog prošlosti. Već zato da bismo stekli odmak prema sadašnjosti, a istodobno i novu blizinu. Pripovijedamo o prošlosti da bismo bolje razumjeli našu sadašnjost, nas same u svim našim dimenzijama: umu i srcu, svijesti i podsvijesti, povijesti i društvu, znanosti i kulturi.

Postoji li Bog? Valja tu igrati otvorenim kartama. Odgovor će glasiti: da, Bog postoji. I moguće je da i čovjek 20. stoljeća posve razumno vjeruje u Boga, dapače u kršćanskog Boga. Danas možda i lakše nego prije nekoliko desetljeća, ili čak stoljeća. Jer se nakon tolikih kriza razjasnilo čudesno mnogo toga i uklonile su se mnoge teškoće pri vjerovanju u Boga – premda toga još mnogi nisu svjesni: danas čovjek više ne mora biti protiv Boga ako je za geocentričnost i evoluciju, za demokraciju i znanost, za liberalnost ili socijalizam. Dapače, moguće je biti za istinsku slobodu, jednakost i bratstvo, za humanost, libe­ralnost i socijalnu pravdu, za humanu demokraciju i usmjeren znanstveni napredak baš zato jer se vjeruje u Boga. Nedavno je jedan engleski nobelovac, na pitanje vjeruje li u Boga, navodno odgovorio: ‘Of course not, I am a scientist! Naravno ne, pa ja sam znanstvenik!’ Ova se knjiga zanosi nadom u svanuće novoga doba, u kojemu će odgovor glasiti obratno: ‘Of course, I am a scientist! Naravno, pa ja sam znanstvenik!’

Gdje bude uputno, nećemo se ustručavati ispovijediti svoju vjeru. Ali se ništa neće zagovarati hvalama ili propovijedima! Čitalac ima pravo da se najprije jednostavno obavijesti o današnjem stanju pitanja, te da se orijentira. Istodobno će čuti i odgovore: jednoznačne, ali ne i gotove. Na njima je da potaknu slobodnu odluku, pro ili contra: na razumski opravdanu odluku.

A možda i na reviziju kakve odluke.

25 Što se želi ovom knjigom?

26 Što se želi ovom knjigom?

Najzad: knjige Biti kršćanin i Postoji li Bog? nadopunjuju se i, nadamo se, bez loma prelaze jedna u drugu. Ondje gdje se činilo da su potrebna ponavljanja, osobito naravno u zadnjem dijelu, nije ih se ni izbjegavalo. Svaka knjiga mora sama za se biti čitka i razumljiva. Bilo mi je do toga da što dosljednije i preglednije izreknem cjelinu vjerovanja u Boga, sve ako se u mnogim pojedinačnim pitanjima više pokazuju putovi razmišljanja nego što se pokazuju čvrsta rješenja. Ta cjelina omogućuje toliko prilaza od kojih svi vode prema središtu, da čitatelj i po piščevu mišljenju može postupati onako kako i inače često postupa s takvim knjigama: započeti ondje gdje mu se svidi.

K RAT K A B I O GRA F IJA

Profesor Hans Küng rođen je u Surseeu, Švicarska, 1928. godine. 1063 Stručnjak je za teologiju i filozofiju. Studirao je filozofiju i teologiju Kratka na Gregorijanskom Sveučilištu (Rim), na Sorbonni i Institute biografija Catholique de Paris. Dr. Küng je također višestruko nagrađivan te je počasni doktor na nekoliko sveučilišta.

Predsjednik je Zaklade za globalnu etiku (Stiftung Weltethos).

Od 1960. do umirovljenja 1996. bio je profesor ekumenske teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu. Bio je gostujući profesor u New Yorku, Baselu, Chicagu, Ann/Arboru u Michiganu i Houstonu u Texasu. Od 1962. do 1965. bio je službeni teološki savjetnik (Peritus) na Drugom vatikanskom saboru, a imenovao ga je Ivan X XIII. 1979. Vatikan je povukao dozvolu za crkveno naučavanje dr. Künga zbog suprotstavljanja doktrini o papinskoj nepogrešivosti.

Dr. Küng je urednik nekoliko časopisa te je napisao mnogo knjiga koje su prevedene na mnoge jezike. Bio je sastavljač ‘Deklaracije prema globalnoj etici’ Parlamenta svjetskih religija 1993, kao i prijedloga Interaction Council za Univerzalnu deklaraciju o ljudskoj odgovornosti 1997. 2001 pozvao ga je glavni tajnik UN-a za člana Skupine dvadeset eminentnih osoba koje su napisale Manifest za U N ‘Crossing the Divide: Dialogue among Civilisations’.

Biografski podaci 19. 03. 1928. rođen u Surseeu (Švicarska) 1935.–1948. školovanje u Surseeu i Lucernu 1948.–1951. studira filozofiju na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu: lic. phil.

1064 Kratka biografija

1951.–1955. studira teologiju na Gregorijanskom sveučilištu: zaređenje i lic. theol.

1955.–1957. studira na Sorbonni i Institute Catholique u Parisu: Dr. theol.: ‘Justification. La doctrine de Karl Barth et une réflexion catholique’. Nakon toga studira u Amsterdamu, Berlinu, Madridu i Londonu 1957.–1959. pastoralni rad u Hokirche u Lucernu (Švicarska) 1959.–1960. asistent na katedri dogmatske teologije na fakultetu katoličke teologije na Sveučilištu u Münsteru (Westphalia) 1960.–1963. redovni profesor fundamentalne teologije na fakultetu katoličke teologije Sveučilišta u Tübingenu 1962.–1965. službeni teološki savjetnik (peritus) na Drugom vatikanskom saboru; imenovao ga je Ivan X XIII. 1963.–1980. redovni profesor dogmatske i ekumenske teologije na fakultetu katoličke teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu 1980.–1996. redovni profesor ekumenske teologije i direktor Instituta za ekumenska istraživanja Sveučilišta u Tübingenu (pod direktnom odgovornošću predsjednika sveučilišta i senata) 1995. predsjednik Stiftung Weltethos, Njemačka 1996. profesor emeritus 1997. Predsjednik Stiftung Weltethos, Švicarska Gostujući profesor Unio Theological Seminary, New York City (1968.). Fakultet protestantske teologije na Sveučilištu u Baselu, Švicarska (1969.).

University of Chicago Divinity School (1981.). Sveučilište u Michiganu, Ann Arbor (1983.). Sveučilište u Torontu (1985.).

Sveiučilište Rice, Houston/Texas (1987. i 1989.). Brojna predavanja na svim kontinentima.

Počasni doktorati, nagrade i članstva Počasni doktorati: Doktor prava (LL.D.) Sveučilišta St. Loius/Missouri (1963.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Pacific School of Religion, Berkeley/California (1966.). Doktor humanističkih znanosti (HH.D.) Loyola University Chicago (1970.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Sveučilišta Glasgow (1971.). Doktor 1065 prava Sveučilišta Toronto (1984.). Doktor teologije Sveučilišta u Kratka Cambridgeu/UK (1985.). Doktor humanističkih znanosti (L.H.D.) biografija Sveučilišta Michigan, Ann Arbor (1985.). Doktor teologije Sveučilišta u Dublinu/Irska (1995.). Doktor teologije (D.D.) Sveučilišta Wales, Swansea (1999.). Doktor humanističkih znanosti (L.H.D.) Rampano College/država New Jersey (1999.). Doktor humanističkih znanosti Hebrew Union College – židovski Institut za religiju, Cincinnati/Ohio (2000.). Doktor protestantske teologije (D.D.) Florida International University, Miami (2002.). Doktor teologije (D.D.) Ecumenical theological seminary, Detroit (2003.).

Nagrade: Ludwig-Toma – medalja grada Münchena za građansku hrabrost (1975.). Predsjednik teološkog društva sveučilišta u Edinburghu (1982./1983.). Oskar Pfister nagrada Američkog psihijatrijskog udruženja (1986.). Kulturpreis der Innerschweiz, Lucerne, Švicarska (1991.). Karl-Barth nagrada od Evangelische Kirche in Union, Berlin (1992.). Hirt-nagrada Zaklade Hirt, Zürich (1993.).

Bundesverdienstkreuz 1. Klasse Federalne republike Njemačke (1994.). Nagrada za građansku hrabrost od Vereinigung Christlicher Unternehmer, Zürich (1995.). Srebrna medalja Sveučilišta u Tübingenu (1996.). Theodor-Heuss-Prize od Zaklade TheodorHeuss, Stuttgart (998.). Počasni građanin grada Sursee, Švicarska (1998.). Interfaith Gold Medallion Međunarodnog koncila kršćana i Židova, Lonodn (1998.). Nagrada gradova Martina Luthera ‘Das unerschrokkene Wort’, Eisenach (1999.). Ernst-Robert-Curtius književna nagrada, Bonn (2001.). Skupina eminetnih osoba koju je sazvao Kofi Annan (2001.).Mirovna nagrada Göttingena (2002.).

Počasni građanin grada Syrakuze, Italija (2002.). Počasni građanin grada Tübingena (2002.). Großes Bundesverdienstkreuz mit Stern (2003.). Juliet-Hollister nagrada (2004.).

1066 Kratka biografija

Članstva: Jedan od osnivača Međunarodnog teološkog časopisa ‘Concilium’. Pridruženi urednik ‘Časopisa za ekumenska istraživanja’. Njemački i Američki PE N centar. Académie Internationale des Sciences Religieuses. American academy od religion. Predsjednik zaklade Herbert-Haag za slobodu u Crkvi (Lucerne). Dopredsjednik Svjetskog vijeća religije i mira (New York). Predsjednik Stiftung Weltethos (Tübingen i Zürich).

oda br a na bi bl io g r a f i ja h a n s a k ü ng a

a) Kršćanska egzistencija Rechtfertigung. Die Lehre Karl Barths und eine katholische Bessinung, Johannes, Benzinger 1957, Serie Piper 674.

Credo. Das Apostolische Glaubensbekenntnis – Zeitgenossen erklärt, Piper 1992; Serie Piper 2004.

Menschenwürdig sterben. Ein Plädoyer für Selbstverantwortung (s W. Jensom), Piper 1995; Serie Piper 2329.

Erkäpfte Freiheit. Errinerungen, Piper 2002., Serie Piper 4135.

Hans Küng. Vertrauen, das trägt. Spiritualität für heute, Herder 2003.

b) Crkva i kršćanska ekumena Konzil und Wiedervereinigung. Erneuerung als Ruf in die Einheit, Herder 1960.

Strukturen der Kirche, Herder 1962; Serie Piper 762.

Kirche in Konzil, Herder 1963.

Die Kirche, Herder 1967; Serie Piper 582.

Wahrhaftigkeit. Zur Zukunft der Kirche, Herder 1968.

Was ist Kirche?, Herder 1970; Gütersloher-TB 181.

Unfehlbar? Eine Anfrage, Benzinger 1970; Serie Piper 1016.

Fehlbar? Eine Bilanz, Benzinger 1973.

Katholische Kirche – wohin? Wider der Verrat am Konzil (s N. Greinacherom), piper 1986; Serie Piper 488.

Die Hoffnung bewahren. Schriften zur Reform der Kirche, Benzinger 1990.

Die Frau aim Christendum, Piper 2001; Serie Piper 3327.

Kleine geschichte der katolischen Kirche, Berliner Taschenbuch Verlag 2001.

c) Temelji teologije i kršćastva Menschwerdung Gottes. Eine Einführung in Hegels theologisches Denken als Prolegomena zu einer künftigen Christologie, Herder 1970; Serie Piper 1049.

Existiert Gott? Antwort auf die Gottesfrage der Neuzeit, Piper 1978; Serie Piper 2144.

1067 Odabrana bibliografija Hansa Künga

24 Thesen zur Gottesfrage, Piper 1979; Serie Piper 171.

Christ sein, Piper 1974, Serie Piper 1736.

20 Thesen zum Christsein, Piper 1975; Serie Piper 100.

Ewiges Leben?, Piper 1982; Serie Piper 364.

Freud und die Zukunft der Religion, Piper 1978; Serie Piper 709.

Große christlicher Denker, Piper 1994; Serie Piper 2283.

1068 Odabrana bibliografija Hansa Künga

d) Međureligijski dijalog Jesus in Widerstreit. Ein jüdisch-christlicher Dialog (s P. Lapideom), Calwer, Kösel 1976.

Christentum und Weltreligionen. Hinführung zum Dialog mit Islam, Hinduismus und Buddhismus (s. J. van Essom, H. v. Stietencronom i H. Bechertom), Piper 1984; Serie Piper 1908/2055/2130.

Christentum und Chinesische Religion (s J. Chingom), Piper 1988; Serie Piper 2738.

e) Književnost i glazba Dichtung und Religion. Pscal, Gryphius, Lessing, Hölderlin, Novalis, Kierkegaard, Dostojewski, Kafka (s. W. Jensom), Kindler 1985; Serie Piper 901.

Theologie und Literatur. Zum Stand des Dialogs (s M. Jensom i K.-J. Kuschelom), Kindler 1986.

Anwälte der Humanität. T. Mann – H. Hesse – H. Böll (s W. Jensom), Kindler 1989, Serie Piper 1267.

Mozart – Spuren der Transzedenz, Piper 1991; Serie Piper 1498.

Kunst und Sinnfrage, Benzinger 1980.

f) Reliozna situacija vremena Theologie – wohin? Auf dem Weg zu einem neuen Paradigma (s D. Tracyjem), Benzinger 1984; Gütersloher Verlagshaus 1984.

Das neue Paradigma von Theologie. Strukturen und Dimensionen (s D. Tracyjem), Benzinger 1984, Gütersloher Verlagshaus 1984.

Theologie im Aufbruch. Eine ökumenische Grundlegung, Piper 1987; Serie Piper 1312.

Das Judentum, Piper 1991; Serie Piper 2827.

Das Christentum. Wesen und Geschichte, Piper 1994; Serie Piper 2940.

Der Islam. Geschichte, Gegenwart, Zukunft, Piper 2004.

Die Schweiz ohne Orientierung? Europäische Perspektiven, Benzinger 1992.

Spurensuche. Die Weltreligionen auf dem Weg (Sachbuch Piper, 7 Videos Komplett-Media, CD-ROM, Schroedel 1999).

g) Svjetski etos Projekt Weltethos, Piper 1990; Serie Piper 1659.

Weltfrieden durch Religionsfrieden. Antworten aus den Weltreligionen (s K.-J. Kuschelom), Piper 1993; Serie Piper 1862.

Erklärung zum Weltethos. Die Deklaration des Parlamentes der Weltreligionen (s K.-J. Kuschelom), Piperom 1993; Serie Piper 1958.

Ja zum Weltethos. Perspektiven für die Suche nach Orientierung, Piper 1985.

Weltethos für Weltpolitik und Weltwirtschaft, Piper 1997; Serie Piper 3080.

Wissenschaft und Weltethos (s K.-J. Kuschelom), Piper 1998.

Globale Unternehmen – globales Ethos. Der Globale Markt erfordert neue Standards und eine globale Rahmenordnung, FAZ-Verlag 2001.

Brücken in die Zukunft. Ein Manifest für den Dialog der Kulturen. Eine Initiative von Kofi Annan, S. Fischer 2001.

Wozu Weltehos? Religion und Ethik in Zeiten der Globalisierung, Herder 2002.

Dokumentation zum Weltethos, Piper 2002, Serie Piper 3489.

Friedenspolitik. Ethische Grundlagen internationaler Beziehungen (s D. Senghaasom), Piper 2003.

h) Odabrana djela o Hansu Küngu H. H ä r i ng i J. Nolte, Diskussion um Hans Küng ‘Die Kirche’, Herder 1971.

H. H ä r i ng i K.-J. K uschel , Hans Küng. Weg und Werk. Chronik, Essays, Bibliographie, Piper 1978.

W. Jens, Um nichts als die Wahrheit. Deutsche Bischofskonferenz contra Hans Küng, Piper 1978.

N. Gr ei nacher i H. H a ag, Der Fall Küng, Piper 1980.

H. H ä r i ng i K.-J. K uschel , Gegentwürfe. 24 Lebensläufe für eine andere Thelogie, Piper 1988.

K.-J. K uschel , Hans Küng. Denkwege. Ein Lesebuch, Piper 1992.

R. Now ell , Hans Küng – Leidenschaft für die Wahrheit. Leben und Werk, Benzinger 1993.

W. Jens i K.-J. K uschel , Dialog mit Hans Küng. Mit Hans Kungs Abschiedsvorlesung, Piper 1996.

H. H ä r i ng, Hans Küng. Grenzen durchbrechen, Grünewald 1998.

1069 Odabrana bibliografija Hansa Künga

i) Küng u Hrvatskoj

1070 Odabrana bibliografija Hansa Künga

Bog i patnja, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1979.

Sloboda u svijetu: sir Thomas More, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1980.

Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku, Naprijed, Zagreb, 1987.

‘Credo’, u: Treći program Hrvatskog radija 36/1992., str. 70–110.

Kršćanstvo i svjetske religije: uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom, s J. van Essom, H. von Stietencronom i H. Bechertom, Naprijed, Zagerb, 1994.

Biti kršćanin, Konzor – Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2002.

Promišljanja: čitanka, Miob naklada, Velika Gorica, 2003.

Projekt svjetski etos, Miob naklada, Velika Gorica, 2003.