Ivo Lučić | Presvlačenje krša. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja

Ivo Lučić PRESVLAČENJE KRŠA Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja

Nakladnici

SYNOPSIS d.o.o., Zagreb Vlade Gotovca 4, Zagreb SYNOPSIS d.o.o., Sarajevo Maršala Tita 32, Sarajevo Sunakladnik

Multi-trade d.o.o.

Ljuti Dolac bb, Široki Brijeg Za nakladnike

Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Za sunakladnika

Andrej Čović Recenzenti

Borna Fürst-Bjeliš (Zagreb) Andrej Kranjc (Ljubljana) Krsto Mijanović (Sarajevo) Petar T. Milanović (Beograd) Hrvoje Petrić (Zagreb) Ivan Rogić (Zagreb)

Ivo LuËiÊ

PresvlaËenje krša Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja

Zagreb ‒ Sarajevo, 2019.

4 Sadržaj Uvod .............................................................................................8 Osnovni pojmovi........................................................................12 Priroda........................................................................................12 Karstologija................................................................................13 Povijest okoliša (i/ili ekohistorija).............................................15 Kulturni krajolik.........................................................................17 Dinarski krš................................................................................18

1. DIO PREGLED LITERATURE Što je i kako napisano o kršu Popova polja............................49 RAZDOBLJE DO SREDINE 20. STOLJEĆA.............................51 1.0. Istraživanje krša Popova polja do sredine

20. stoljeća.................................................................53 Povijest poznavanja Popova polja do pojave karstologije..................................................................53

1.1. Pojava, afirmacija karstologije

i karstološka afirmacija Popova polja.................63 1.1.1. Geoznanosti................................................................63 1.1.1.1. Razdoblje Austro-Ugarske – klasici karstologije u Popovu polju ............................................................63 1.1.1.2. Kraljevina SHS/Jugoslavija: nakon oca karstologije – njegova karstološka djeca....................76 1.1.2. Bioznanosti ..............................................................104 1.1.2.1. Razdoblje Austro-Ugarske ........................................104 1.1.2.1.1. Botaničari ga zaobišli..................................................104 1.1.2.1.2. Najviše zanimanja za život u podzemlju....................106 1.1.2.2. Razdoblje Jugoslavije: nastavak istraživanja podzemne faune........................................................113 1.1.3. I straživanja podzemne faune i rekonstrukcija zametnute zoološke prošlosti.....................................117 1.2. Tradicionalna upotreba Popova polja................119

1.2.1. Vrijeme osmanske uprave.......................................119 1.2.1.1. Sela uz tumule iznad razine blata.............................119 1.2.1.2. Promet pješice, konjima i barkama...........................120 1.2.1.3. Kuće: skloništa za ljude i stoku.................................120 1.2.1.4. Hrana – sijerkov kruh................................................124 1.2.1.5. Skromna odjeća.........................................................124 1.2.1.6. Glavna zanimanja: poljoprivreda i stočarstvo ................................................................125 1.2.1.7. Promjene u Popovu polju u svjetlu širih gospodarskih prilika..................................................125 1.2.2. Vrijeme austrougarske uprave...............................128 1.2.2.1. Epohalni izazovi: gradnja željeznice.........................128

1.2.2.2. Oslobađanja od poplava – ostalo na pokušajima.................................................................134 1.2.2.3. Poboljšanje uvjeta života, rast stanovništva i iseljavanje ................................................................137 1.2.2.4. Kulturne građevine: crkvice i nekropole stećaka.......................................................................141 1.2.3. Vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije......................145 1.2.3.1. Nastavak pokušaja melioracije Popova polja ...........145 1.2.3.2. Socijalno-gospodarska slika Hercegovine u svjetlu državne politike..........................................146 1.2.3.3. Slika narodne privrede pred Drugi svjetski rat........149 1.2.3.4. Rat, stradanja i jame – masovne grobnice................158 1.3. Kulturna slika: čudni ljudi

iz čudne zemlje.......................................................165

1.3.1. Osmansko doba – još nisu vidjeli „dijete od voska“...................................................................165 1.3.2. Vrijeme austrougarske uprave: zapaljen plamen prosvjete......................................................171 1.3.3. V rijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije: nacionalizacija tradicijske kulture.........................190 DRUGA POLOVICA 20. STOLJEĆA........................................209 1.4. Karstologija kao pitanje vodoodrživosti

krša............................................................................211 1.4.1. Geoznanosti..............................................................211 1.4.1.1. Hidrogeologija ‒ središnja disciplina.......................213 1.4.1.2. Do Osnovne geološke karte .........................................223 1.4.1.3. Više „geološki supstrat“ nego „istinsko tlo“.............230 1.4.1.4. Ključno obilježje klime: nepovoljan raspored oborina.......................................................................230 1.4.1.5. Nove važne spoznaje iz geografije i speleologije ...............................................................231 1.4.2. Živi svijet Popova polja............................................242 1.4.2.1. Konopljika botaničarima najzanimljivija.................242 1.4.2.2. Istraživanje životinjskog svijeta u BiH u službi biološke ekologije ....................................................245 1.4.2.2.1. Skokuni, ravnokrilci i dnevni leptiri Popova polja ..............................................................246 1.4.2.2.2. Prijedlog za zaštitu podzemne faune Popova polja..............................................................249 1.4.2.3. Ekološke promjene i prijetnje uništenjem...............256 1.5. Upotreba krajolika: milost i nemilost

nepostojeće industrijalizacije.............................263 1.5.1. Hidroenergetski projekt na Trebišnjici ................263 1.5.1.1. Krajolik kao okvir za hidroenergetski projekt..........263 1.5.1.2. Politika industrije i energetike..................................265

5 1.5.1.3. Tri horizonta Hidrosistema na Trebišnjici ..............268 1.5.1.4. Poljoprivreda za širenje društvenog sektora............279 1.5.1.5. Svi na lokalnoj razini „za“..........................................283 1.5.2. Gospodarska situacija Popova polja ......................288 1.5.2.1. Stanje gospodarstva neposredno nakon Drugog svjetskog rata...............................................288 1.5.3. Poslijeratni razvoj započeo „vražjom“ kolektivizacijom.......................................................294 1.5.3.1. Razvoj poljoprivrede spor i zaobilazi privatni sektor ........................................................................294 1.5.3.2. Stočarstvo: tisućljetno perimediteransko „planištarenje“ na izdisaju .......................................299 1.5.3.3. Gradnja novih kuća – traktor i fićo in, ćiro out...........300 1.5.3.4. Osvjetljenje sela, telefonija, zapošljavanja u industriji ................................................................305 1.5.3.5. Moderna turistifikacija Vjetrenice ...........................306 1.5.3.6. Kultura: briga i nebriga za baštinu ..........................308 1.5.3.7. Stradanja i katastrofe: utapanja, munje i prometne nesreće ...................................................309 1.5.3.8. Antropogene promjene na Trebišnjici......................312 1.5.3.9. Modernizacija dolazi, ljudi odlaze..............................318 1.5.4. Istraživanje stanja i razvojnih mogućnosti poljoprivrede Popova polja.....................................320 1.6. Kulturno jedinstvo i politička disolucija

prostora....................................................................325 1.6.1. Popovo u monografijama .......................................326 1.6.1.1. Filipović i Mićević – Popovo u Hercegovini.................326 1.6.1.2. Puljić i drugi – Hutovo...............................................329 1.6.1.3. Kriste – Župa Trebinja (Trebimlja).............................337 1.6.1.4. Milošević – Čavaš u Popovu........................................338 1.6.1.5. Vlahinić – Poljoprivredno-melioracijska i agrohidrološka mono­grafija Popova polja...................342 1.6.2. Materijalna kultura Popova u očima službenih institucija..................................................................345 1.6.2.1. Paleolitsko doba: izvanredno otkriće Crvene stijene............................................................347 1.6.2.2. Vrijeme upotrebe metala: zemlja kamenih gomila.........................................................................350 1.6.2.3. Skromna istraživanja antičkog doba........................357 1.6.2.4. Srednji vijek ..............................................................358 1.6.2.4.1. Crkvice duge tradicije.................................................359 1.6.2.4.2. Stećci – jedinstven stil umjetnosti srednjevjekovne Bosne..............................................370 1.6.3. Narodna slika krajolika i kulturna svakodnevica............................................................387 1.6.3.1. Prirodne pojave u tradicionalnom kulturnom krajoliku.....................................................................387

1.6.3.2. Ključni markeri krajolika u pučkoj svakodnevici..............................................................391 1.6.4. Modernizacijske promjene.....................................400 1.6.4.1. Upotrebni kriterij kao obilježje krajolika ................400 1.6.4.2. Ratni krajolik Popova polja i njegovo multipliciranje...........................................................403 1.6.5. Identiteti Popova polja i krajolik............................408

2. DIO RASPRAVA Dinarska sublimacija prirodne divljine kao društvenog nasilja..................................................................423 2.1. Fizikalno prirodoslovlje krša ili holistička

krška znanost.........................................................425

2.1.1. Između mitologije i prirodoslovlja ........................425 2.1.2. Prirodoslovlje krša i fizička karstologija...............430 2.1.3. Odvojena živa i neživa materija.............................434 2.1.3.1. Geoznanosti: plodno stoljeće fizičke karstologije ..............................................................434 2.1.3.2. Epohalni rezultati bioznanosti bez organiziranog sustava...............................................438 2.1.4. Osnovna obilježja prirodoslovnih istraživanja Popova polja..............................................................441 2.1.4.1. Istraživači: najproduktivniji hidrogeolozi s Trebišnjice .............................................................441 2.1.4.2. O rganizacija istraživanja: od privatnih kolekcionara do mega­državnog projekta.................442 2.1.4.3. Ciljevi istraživanja: suzbijanje poplava i modernizacija društva.............................................443 2.1.4.4. Rezultati i po(r)uke istraživanja: unaprijedili znanost, degra­dirali okoliš........................................443 2.1.5. Prema krovnoj znanosti o kršu..............................447 2.2. Modernizacija kao ekstremna

deagrarizacija i depopulacija...............................449 Problem agrarnog krajolika......................................449

2.2.1. Pod šapom prirode...................................................452 2.2.1.1. Graditeljstvo i naselja................................................452 2.2.1.2. Prometna i tehnička infrastruktura Popova polja ..............................................................460 2.2.1.3. Stanovništvo kao činitelj agrarnog krajolika...........465 2.2.1.4. Prevladavajuća djelatnost.........................................468 2.2.1.5. Uvođenje tehnike i industrije...................................475 2.2.2. Utjecaj čovjeka na prirodu......................................476 2.2.2.1. Predindustrijski utjecaji............................................476 2.2.2.2. Industrijsko razdoblje...............................................485 2.2.3. Osluškivanje prirode...............................................502 2.2.3.1. Nosivost krajolika i antropogene promjene.............502

6 2.3. Kulturni krajolik: kamena pustinja

i zemlja grobova.....................................................508 2.3.1. Kulturni krajolik i povijest njegova razvoja..........508 2.3.1.1. Slikarska povijest krajolika.......................................508 2.3.1.2. Rađanje i razvoj teorije kulturnog krajolika.............519 2.3.1.3. Kulturne sastavnice krajolika ..................................520 2.3.2. Kulturni krajolik Popova polja...............................522 2.3.2.1. Neki prirodni elementi kao dio kulturnog krajolika Popova polja...............................................................522 2.3.2.2. Sveti krajolici Popova polja.......................................532 2.3.2.3. Krajolik Popova polja u tradicijskoj i u državnoj kulturi....................................................540 2.3.2.4. Prostor, etnicitet, identitet i politika.......................546 2.3.2.5. Identitet i nasilje.......................................................557 2.3.3. Skice za tipske slike krajolika.................................561

3. DIO SINTEZA I ZAKLJUČAK.........................................................573 3.0. K smislu cjeline.......................................................575 3.1. Znanost i Popovo polje..........................................577

3.1.1. Kako je znanost pristupala Popovu polju?............577 3.1.2. Što je znanost ustanovila o Popovu polju?............582 3.2. K ako je korišteno Popovo polje?.........................584

3.3. Percepcije krajolika Popova polja.......................586

3.3.1. Suradnja i nasilje u Popovu polju...........................588 3.3.2. Kulturni krajolik Dinarskog krša...........................593 3.3.3. Perspektive...............................................................608 KARST MOLTING History of Studies on Dinaric Karst, Using the Example of Popovo Polje Sinthesis and Conclusion...................................................... 613 Making sense of the whole................................................. 615 Science and Popovo Polje.................................................... 616 How did science treat Popovo Polje?................................. 616 What has science established about Popovo Polje?........ 620 How was Popovo polje used?.............................................. 622 Perceptions of the landscape of Popovo Polje................ 623 Cooperation and violence in Popovo Polje....................... 625 Cultural landscape of Dinaric karst.................................. 630 Perspectives......................................................................... 631 Riječ recenzenata.................................................................... 634 Napomene i zahvale................................................................ 636 Bibliografija............................................................................. 639 Kazalo imena........................................................................... 657 Kazalo toponima..................................................................... 664 Kazalo biljaka i životinja......................................................... 672 Kazalo pojmova....................................................................... 674

Bratu Andriji

8

Presvlačenje krša

Uvod Zašto je Dinarski krš – u znanosti najslavniji i najvrjedniji krš na svijetu – u najčešćoj javnoj percepciji domicilnih zemalja tek negativan razvojni pojam? Duboko proturječje koje nosi to pitanje usmjerilo je i naše istraživanje. U njemu ima čuđenja, ali i sasvim očekivanih odgovora. Istraživanje je postavljeno tako da teži cjelovitoj slici krša. Na tom putu često su iskrsavale potrebe za novim istraživačkim položajima i gledištima. Zbog njih smo mijenjali metode i discipline, osjećajući se strancem u nekima od njih. Javljalo se pitanje kojem matičnom području u nekom uobičajenom znanstvenom pogledu istraživanje uopće pripada.

Sretan je niz okolnosti što je istraživanje kombiniralo više multidisciplinarnih pristupa koji su po prirodi otvoreni za sve namjernike ili nisu sasvim izgrađeni, nisu okoštali ni ogradili oko sebe jake odstupnice pa su dopustili da se nastanimo na njihovu rubu kao invazivna biljka uz cestu.

To su suvremeno shvaćena karstologija, povijest okoliša i kulturni krajolik.

Isprobali smo ih unakrsno na području znanstvenog poznavanja, upotrebe i obilježavanja istraživanog prostora. Stekli smo dojam da bi temeljito iskorištavanje istraživačkih mogućnosti svakog od tih pristupa pojedinačno moglo dati zadovoljavajuće znanstvene rezultate.

Polazno pitanje usmjereno je na uže područje krša, koje je u našim prilikama bilo moguće istražiti. To je Popovo polje. Zašto baš ono? Prvi raz­ log je biografske naravi: na njemu smo se prvo i zapitali o kršu. Drugo je splet praktičnih okolnosti koje su povezane sa željom da se stvore znanstvene pretpostavke za bolji život i primjerenije korištenje krajolika. I, konačno, jer Popovo polje svojim iznimnim vrijednostima te povijesnim iskustvima omogućuje dovoljno kvalitetnog materijala.

Još od prvih spomena u karstologiji Popovo polje vrednovano je kao prvorazredna krška cjelina i izuzetna tema. O tome u literaturi postoje brojni dokazi. Friedrich Katzer kaže za Popovo polje da je „karakteristično obilježje bosansko-hercegovačkog krškog krajolika“ i da „spada po mnogo čemu u najzanimljivije dijelove Hercegovine“ (1903a). U svom nedovršenom radu Edu-

Uvod

ard Richter ga opisuje riječima: „Sve je najdivljiji krš s mnogo vrtača“ (1905: 399), a za Trebišnjicu kaže kako nema znamenitije krške rijeke koja „završuje u ponorima“ od nje (1905: 401). Za Karela Absolona Popovo polje je tipično polje udubljeno u čistom kršu, iz kojega mnoge podzemne rijeke otječu prema Jadranu, a najveća od njih je Ombla, ujedno i „najveća podzemna rijeka na svijetu“ (1916b). Cvijić je ocijenio da ja to „najčistiji tip slepe doline“ (1950: 3) u području koje je opisao riječima: „Nema dubljeg i celcatijeg karsta nego što je ovaj hercegovačko-crnogorski između donje Neretve, Skadarskog Blata i Jadranskog Mora“ (Cvijić 1926b: 434). Osim samom polju, pridavali su veliko značenje pojedinim njegovim dijelovima, kao Vjetrenici, humovima koji u zaravni Trebinjske šume imaju svoj locus typicus, suhim valama u kojima su tražili ključeve za zagonetku nastanka polja, i drugima.

Ništa manje, ako ne i veće zanimanje za Popovo polje pokazali su biolozi, prije svih biospeleolozi: Absolon – čija se ozbiljnost istraživanja ogleda u 150 000 sakupljenih uzoraka organizama, među kojima je oko 1000 oblika stalnih stanovnika pećina iz 40 najheterogenijih porodica, koje je obrađivalo 25 specijalista – nalazi da su mnoge od njih „žive okamine“, a da je Hercegovina „u kutu Neretve“ najveće njezino žarište (1916b). Jovan Hadži organizira ekspediciju za koju kaže da je „prva u većem stilu ...domaćih naučnika“ (Hadži 1932: 103), te i sam iz toga materijala opisuje dvije nove vrste, jednu od „naročitog znanstvenog interesa“. Pretner je ustvrdio da „nijedna pećina kod nas, možda čak na svijetu, nema tako bogatu troglobiontsku faunu kao pećina Vjetrenica“ (1963), a Sket za Popovo polje kaže da je jedno od speleobioloških najzanimljivijih i najbogatijih područja u Dinarskom kršu (1983a).

Tijekom novijeg razdoblja, u kojem je karstologija iz vizionarske prerasla u egzaktniju kvantitativnu znanost, riječi su postale suzdržanije, a istraživanja na terenu se razbuktala i dobila golemu društvenu potporu. Kroz ta istraživanja primijenjene su brojne metode, među kojima i potpuno nove, koje su bile uvjet za „prodor u suštinu fenomena karsta“ (Milanović 1979a: 143).

Unatoč svemu, spoznaje koje su se nagomilale u dotadašnjim istraživanjima, nisu imale većeg praktičnog utjecaja na lokalnu javnost i općenito

9

10

Presvlačenje krša

na upotrebu ovdašnjeg krajolika. Popovci su s vremenom usvajali sliku svojega polja kako ju je kreirala industrijsko-ekonomska era, kao pasivnog i beskorisnog krša. Ta je slika preživljavala izbljeđivanjem tradicionalnih sakralnih, mitoloških i drugih specifičnih pejzažnih obilježja koja u kulturnoj geografiji označavaju „duh mjesta“ i definiraju „područje brižnosti“.

Pored općeg nepovoljnog dojma o ovom kraju, za koji je zaslužan nepromišljen razvoj i njegovo demografsko pustošenje, sliku bitno dizajniraju napetosti po geopolitičkim šavovima koje presijecaju Popovo polje i tvore na njemu kaotičan duhovni reljef s teškim posljedicama. Zapaženo je da se u toj percepciji ne radi samo o manjku prikladnih obavijesti o vrijednostima krškoga krajolika, nego da se s političke točke gledišta potenciraju njegove negativne slike. Analizirajući radove o jamama Popova polja, domu najbogatije podzemne faune na svijetu, utvrđeno je da najviše utjecaja na javnost imaju jame masovne grobnice, tj. da se znatno više ističu „jame smrti od jama života“ (Lučić 2007b).

Pored navedenih, važnu sliku Popova polja u drugoj polovici 20. st. pruža njegova upotrebna vrijednost. Nju najbolje ilustrira izgradnja hidroenergetskog sustava, uz koji se, kao komparativna prednost, spominjala i poljoprivreda, koja je tisućama godina smatrana najvećom vrijednošću polja, ali je baš u zamahu industrijskog razvitka istisnuta iz povijesti. O ostalim aspektima krajolika Popova polja nije se vodilo dovoljno računa, iako je bilo ozbiljnih upozorenja biologa (Sket 1971, 1980, 1983a, 1983b; Pretner 1963; Čučković 1978, 1983) da će takva upotreba nepovratno umanjiti njegove izuzetne prirodne vrijednosti.

Nastojali smo stoga istražiti osnovne prirodne elemente Popova polja i osnovne oblike njegova korištenja, te okolnosti koje su kreirale kulturni krajolik toga izuzetnog područja. Unutar toga nametnulo se niz tema, poput razvoja karstologije i njezina odnosa prema interdisciplinarnosti i prema održivosti, modernizacije tradicionalnoga krškog područja, dijaloga između tradicionalne i karstološke slike krša Popova polja, razne varijable kulturnoga krajolika, osobito one koje teže zadobivanju glavnih obilježja identiteta Polja itd. Nastojali smo neke od tih pojava i procesa pratiti na razini Dinarskoga krša i uspoređivati ih sa zbivanjima u Popovu polju te tako pribaviti neke argumente koji će vrijediti na razini te poznate krške cjeline.

Knjiga se temelji na informacijama iz cjelokupne dostupne literature – osim sadržaja koji se odnose na umjetničke interpretacije krajolika – od najranijih vremena do potkraj 20. st., preciznije, do osamostaljenja Bosne i Hercegovine, odnosno do raspada Jugoslavije. Središnje mjesto ima građa 20. st., što je opravdano iz najmanje tri razloga: a) čitanje tragova u krajoliku samo po sebi omogućuje poniranje u povijest prostora, b) promjene koje su ranije zahvaćale ovdašnji krški krajolik razvijale su se dugo i sporo i premda su neke od njih bile korjenite (npr. ogoljivanje krša), najintenzivnija zbivanja u krajoliku nastaju tijekom 20. st., i c) usporedo s dolaskom karstologije izvo-

Uvod

ri o Popovu polju postaju izdašniji i kvalitetniji, a karstološki instrumenti stječu mogućnost za kompleksnije zahvaćanje bitnih pitanja krša.

Struktura rada slijedi podjelu na karstologiju, povijest okoliša i kulturni krajolik. Suvremeno shvaćenoj karstologiji namijenjena je uloga polaznog pristupa. Kroz nju su najprije proanalizirane te izložene informacije o Popovu polju i koncepcije krša kojima pripadaju. Potom su, služeći se poviješću okoliša (i/ili ekohistorije) predstavljeni oblici korištenja krša i odnos čovjeka i okoliša u dva smjera: utjecaj prirodnog okružja na društvena zbivanja i utjecaj čovjeka na prirodni okoliš, uključujući njihov negativni aspekt. Na kraju, kroz kulturni krajolik su analizirani i izloženi načini simboličkog obilježavanja prostora. Rad na tome suočavao nas je s kulturno-povijesnim svlakovima koje su pojedine zajednice oblikovale, čuvale se pod njima, zatim ih s mukom nosile i konačno odbacivale kao pretijesne i iznošene. Usporedba s oklopima kukaca i njihovim presvlačenjem sasvim je pristala iskustvima koja smo stekli ovim istraživanjem.

Te tri vrste odnosa – poznavanje, upotreba i obilježavanje krajolika – u velikoj mjeri su povezane s većim znanstvenim cjelinama: poznavanje s prirodnim znanostima, upotreba s tehničkim znanostima i obilježavanje s društveno-humanističkim znanostima. Prirodoslovlje je naglašeno zastupljeno s fizičkim geoznanostima koje prodiru u Popovo polje krajem 19. st., koje zbog prirode reljefa imaju nužno sadržaj karstologije. Upotreba se gotovo isključivo odvijala tradicionalnim sredstvima do sredine 20. st., prevladavajuće djelatnosti ostale su tradicionalne do početka zadnje trećine toga stoljeća, a modernizacija je rezultirala snažnom deagrarizacijom, nezaustavljivom depopulacijom i dalekosežnim ekološkim štetama. Obilježavanje krajolika još duže je zadržalo tradicionalni pečat dubinski temeljen na mitološkim kulturnim strukturama, koje su, premda uglavnom jedinstvene, kroz političku modernizaciju rezultirale još snažnijom podjelom prostora. Kulturna povijest primala je ovaj prirodno jedinstven prostor – promatran na bazičnoj razini kao Popovo polje i u najširem smislu kao Dinarski krš – kao dijelove različitih društvenih cjelina, što mu je dalo različite povijesne uloge i različite identitete. Do kraja 20. st. dominantni korisnici i obilježavatelji ovih prostora gotovo uopće nisu primili poruke o njegovoj izuzetnosti koje im je stotinu godina slala karstologija.

Karstologija je na kraju toga razdoblja formulirana kao kompleksna holistička znanost (Panoš 1995), ali se znanstvena praksa holizma zadržala u okvirima interdisciplinarnosti geoznanstvenog prirodoslovlja, a etička praksa povremeno snažno određivana etničkim granicama. Stoga zaključak rada nužno upućuje na potrebu ozbiljnijeg suočavanja društva s ovim pitanjima, što vodi potrebi pokretanja kompleksnih studija krajolika. U tim studijima holistički bi shvaćena karstologija – s obzirom na prirodu reljefa – mogla ostvariti svoje univerzalne ciljeve. Usporedo, trebalo bi razvijati društvene strukture, obrazovni sustav i javne medije, koji bi mogli primiti i ostvariti ta znanja.

11

12

Presvlačenje krša

Konačan oblik knjiga duguje raznim okolnostima, ne samo znanstvene nego i već spomenute biografske naravi: politološkom obrazovanju autora, pohađanju postdiplomskog studija povijesti i filozofije znanosti u Dubrovniku, novinarskom radu, višegodišnjem iskustvu istraživanja i zaštite Vjetrenice i rodnog Popova polja. Ekohistorijsku formulaciju dao joj je pokušaj da se istraživanje obavi kao doktorski rad na studiju povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a njegov karstološki okvir i instrumentarij odredio je postdiplomski Studij karstologije Sveučilišta Nova Gorica, koji se izvodi u Postojni, te na kojem je obranjen u obliku disertacije.

Ambijent na Institutu za istraživanje krša u Postojni (IZRK) bio je višestruko poticajan za pisanje rada već od samog početka. Odbacivanje formalističkih prepreka, poticanje autorske slobode i samostalnosti, te izbor uvijek najpovoljnijeg rješenja za polaznika, dobivanje stipendije, uključujući i mogućnost da se teza piše i brani na materinskom jeziku, činili su ovaj rad ugodnim izazovom, ispravljajući naivnu zamisao da su priroda i krš mjesta u koja se može pobjeći od aktualne politike i povijesti.

Osobno iskustvo potvrdilo je da je znanstveno djelo, unatoč zaokretima i raskidima koje spominje povijest znanosti, rezultat kumulativnog rada generacija znanstvenika. Razumljivo je da ono posebno dolazi do izražaja u slučaju poput našeg – koji je neposredni fizički prostor kao predmet istraživanja zamijenio svijetom svega onog što je napisano o Popovu polju. Drugim riječima, isključivo na temelju literature težilo se holističkoj interpretaciji krša.

To smo, sa zahvalnošću nepreglednoj koloni istraživača, stalno imali na umu.

Osnovni pojmovi Prije nego prijeđemo na sadržaj rada, ukratko ćemo objasniti u kojem smo smislu koristili osnovne pojmove kao što su priroda, karstologija, povijest okoliša (i/ili ekohistorija), kulturni krajolik i Dinarski krš.

Priroda

Pojam prirode vjerojatno je sadržajno jedan od najbogatijih pojmova u većini svjetskih kultura. U velikom broju enciklopedija i referentne literature, ističu se tri grupe značenja. Ta tri značenja zatičemo i u monografiji Povijesti europskog okoliša (Delort i Walter 2002). Prvo je prirodoslovno gledište, po kojem je priroda sav materijalni svijet koji nas okružuje i svi zakoni po kojima se ravna taj svijet. To gledište se uvelike koristi u našem radu, ali ne iscrpljuje sva značenja pojma.

Drugo je filozofsko-teološko shvaćanje prirode kao onoga iz čega sve nastaje i u čemu sve nestaje. U povijesti znanosti ovo je shvaćanje prethodilo prirodoznanstvenom i postupno se od vremena novovjekovnih učenja razdvajalo na ova dva pojma. Prirodna znanost nastala je iz potrebe da se

Uvod

svijet vrednuje empirijskim, provjerljivim metodama. Iako su se znanosti jasno razlučile na prirodne i društveno-humanističke, one su na našim fakultetima ostale pod istim krovovima sve do sredine 20. st. Zbog iskustvenih metoda koje su joj u temelju, u anglosaksonskim zemljama pojam znanost se odnosi samo na prirodnu znanost, dok se humanističke znanosti nazivaju humanities. U Europi se, pak, svaki sustav razmišljanja o svijetu i čovjeku smatra znanošću, unutar kojeg se razlikuju prirodne i društvene odnosno duhovne znanosti. Dvojstvo prirodnih i društvenih znanosti bitno je obilježilo zapadnu civilizaciju. Za ovaj rad važno je istaknuti da će se težiti holističkom shvaćanju prirode, dakle, da se u konačnom izrazu odražava smisao cjeline.

Treće, priroda kao skup svojstava koji čini karakter nekog predmeta: čovjeka, životinje, stvari ili pojave. Prostori i pojave koje su djelo ljudskih ruku također se danas smatraju prirodnim, poput zelenih površina, jezera, biljaka, pasmina itd. (Delort i Walter 2002). Ovo je više terminološka napomena, nego što pogađa bitan aspekt našeg promatranja.

Karstologija Općenito se kratko definira kao znanstveno bavljenje kršem. Izraz je novijeg datuma i više se koristi u svijetu (Gams 2004: 28). O njezinim znanstvenim aspektima, najčešće se govori u literaturi čiji su dijelovi jednostavno naslovljeni s krš (karst) ili krška topografija. Ponekad se koristi izraz znanost o kršu (karst science), a prema našim zapažanjima rjeđe izraz karstologija.

Naziv joj dolazi od karsta, što je izvorno geografski pojam za slovensko-talijansku pokrajinu Kras/Carso, u kojoj je krš prvo znanstveno zapažen i izučen. Od geografskog naziva prešla je put do međunarodnog naziva za struku (krasoslovje – karstologija), jedinog slovenskog u svijetu (Gams 2004: 28). Usvojeno je i nekoliko izraza koji potječu iz „dinarskih“ kultura kao što su dolina, hum, kamenica, polje, ponor i sl.

Karstološka tradicija bilježi pristupe koji joj omogućuju izgradnju cjelovita znanstvenog sustava, poput holističkog određenja krša kod Yuana (1988).

Vrlo su rijetki tekstovi u kojima se određuje sistematski položaj karstologije.

Nije nam pošlo za rukom zapaziti opće preglede znanosti u kojima karstologija nalazi svoje mjesto. Panoš (1995) je određuje kao nezavisni, integrirani znanstveni sustav individualnih grana koje poduzimaju kompleksna proučavanja područja prekrivena stijenama različita stupnja topljivosti. Znanstveni pandani za druge oblika reljefa su vulkanologija, oceanologija i slični.

Karstologija odražava temeljni sastav krajolika koji Panoš dijeli na troje: a) prirodni sastav i elementi koje kreiraju prirodni procesi i kojima upravljaju zakoni prirode, b) društvene sastavnice koje su proizvod aktivnosti čovjeka i kojima upravljaju društveni zakoni, i c) prirodno-tehničke

13

14

Presvlačenje krša

sastavnice koje su podvrgnute zakonima oba spomenuta tipa. Među sastavnicama sva tri tipa postoje brojni i komplicirani odnosi koji traže razvoj novih specijaliziranih grana karstologije. Do sada ne postoji suglasnost ni o cjelovitosti sadržaja „sustava karstoloških znanosti“ niti o granicama njihovih grana (Panoš 1995: 45).

Kranjc (2007a) utemeljiteljima karstologije i speleologije smatra A. Martela, A. Grunda, A. Pencka i F. Katzera, te F. Krausa i J. Cvijića. Milanović (1979) najvećim klasicima smatra trojku Grund, Katzer i Cvijić, a Ford i Williams (1989) u monografiji koja se smatra biblijom krša, nedvojbeno ocem karstologije proglašava J. Cvijića. Prema Kranjcu, istaknute karstološke „škole“ su američka (J. H. Bretz, W. M. Davis, A. Palmer, W. B. White), britanska (M. M. Sweeting, D. Drew, D. C. Ford, P. Smart, P. Williams), francuska (J. Corbel, P. Fénélon, B. Gèze, J. Nicod, Ph. Renault) i njemačka (W. Dreybrodt, S. Kempe, K. H. Pfeffer). Tome svakako treba pridodati „krašku“, koja se organizirano ostvaruje kroz SAZU-ov Institut za istraživanje krša (Institut za raziskovanje krasa) u Postojni, u kojoj povijesno najistaknutiju osobu predstavlja I. Gams. Gamsove pionirske aktivnosti značajno su doprinijele nastanku i razvoju novih važnih grana proučavanja krša i konstituiranju karstologije kao integriranog interdisciplinarnog sustava znanosti (Panoš 1995: 43).

Karstologija se, dakle, najprije pojavila u okviru geografije, geologije i geomorfologije – u koje vrijeme discipline nisu bile tako strogo diferencirane, a istraživači su nerijetko doprinosili svakoj od njih – te ponekad istovremeno bila primjenjivana u tehničkim granama poput šumarstva i poljoprivrede. U novije smjerove unutar karstoloških istraživanja izdvajaju se nastanak i razvoj krša, speleogeneza, uloga mikrobiologije, luminiscencija, klastični sedimenti, minerali, nastanak i razvoj siga, mjerenje njihova rasta, kemizam siga, apsolutna datacija sedimenata i drugi (Kranjc 1998).

Danas se karstološki radovi, prema bazama znanstvenih časopisa, publiciraju uglavnom u raznim geoznanstvenim disciplinama. Svaku od njih pokriva tridesetak (a neke i više) svjetski priznatih časopisa. Prema Science Citation Index Expanded bazi za 2007, među 8700 časopisa poznata su samo dva koja u nazivu nose krš ili špiljarstvo (Acta carsologica i Journal of Cave and Karst Studies). Karstološki portal Speleogenesis predstavlja osam časopisa, od kojih dva nose naziv samo karst ili karstologija, tri cave/speleo and karst, a tri samo speleološki naziv. Leksikoni i važnije enciklopedije područje koje pripada karstologiji pokrivaju disciplinama kao što su geomorfologija, geokemija, hidrologija, hidrogeologija, speleo­ logija, teorije o speleogenezi itd. No sasvim je očigledno da za što cjeloDas Karstphänomen (1893) Jovana Cvijića smatra se zaglavnim djelom karstologije Kras v Sloveniji v prostoru in času (2004) i Kras: zgodovinski, naravoslovni in geografski oris (1974) Ivana Gamsa, najcjelovitija su autorska djela o Dinarskom kršu Robert Delort i François Walter, Povijest europskog okoliša (2002)

Uvod

vitije upoznavanje krša treba uključiti i druga znanstvena područja, koja kroz karstologiju razvijaju svoje specijalnosti. U tom kontekstu mi ćemo se nastojati osloniti na mogućnosti koje pruža literatura nagnuta izgradnji holističke karstologije.

Povijest okoliša (i/ili ekohistorija)

Rad se dotiče dva aspekta povijesti krša. Jedan se odnosi na izučavanje prirodnog nastanka krškoga krajolika i ima značaj teorijske analize pojedinih geoznanstvenih sadržaja poput geološkog nastanka stijenskih kompleksa i njihova geomorfološkog razvoja. Najstariji krš prekriven je mlađim naslagama i proučava se kao paleoreljef, poput primjerice onoga u zapadnoj Istri (Lim i Muča), koji pripada naslagama gornje jure (oxford i cimeridge) (Vlahović i dr. 2003), starosti između 150 i 160 milijuna godina. Razvojem „geološke prošlosti“ isplivao je na današnju površinu tla.

Posljednjih godina razvijene su brojne moderne metode čijoj se analizi podvrgavaju razni krški oblici, koji pomažu utvrđivanju povijesti krškog reljefa. Pored njih, znanstvenike zanimaju sedimenti očuvani u pukotinama stijena, špiljskim kanalima ili potonulim džepovima tragova ranijih naslaga.

Na skupu Vrijeme u kršu / Time in karst 2007. u Postojni predočeno je niz takvih metoda i brojni primjeri razvoja krajolika. Tako rekonstrukcija krajolika seže u Alpama unatrag 20 milijuna godina (Audra i dr. 2007), a u Australiji do jedva zamislivih 300 milijuna godina (Osborne 2007). Geomorfološka istraživanja u Dinarskom kršu posljednjih desetak godina također su uvelike pridonijela boljem poznavanju razvoja krajolika. Ističemo istraživanja krša za gradnje autoceste (Knez i dr. 2004) i istraživanje bestropnih pećina (Mihevc i dr. 1998), koje zajedno s paleontološkim metodama (Mihevc 2000, 2007) i analizama sedimenata (Zupan Hajna i dr. 2007) rekonstruiraju krajolik unatrag više od 3,5 milijuna godina.

Drugi aspekt povijesti krša ima mnogo više društvene dimenzije i izučava se u povijesti okoliša, koja se najopćenitije definira kao proučavanje razvoja odnosa između čovjeka i prirode. Iako se ponajprije gradi na historiografskoj metodologiji, brojne prinose razvoju ekohistorije dali su prirodnjaci, baveći se razvojem različitih pitanja unutar svojih disciplina. U tom pogledu unutar ovih pristupa postoji podjela koja povijest okoliša više povezuje s istraživanjima prirodoslovlja, a ekohistoriju s tradicionalnom poviješću (Tyrrell 2005). U hrvatskoj literaturi izrazi se koriste kao sinonimi (Roksandić 2002). Tri su glavne sastavnice povijesti okoliša: materijalna, koja je usmjerena na biološke i fizikalne promjene okoliša, kulturna ili intelektualTriplex confinium (1500–1800): ekohistorija (2003), prvi zbornik u Hrvatskoj posvećen povijesti okoliša Ekonomska i ekohistorija: časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša Trajan Stojanović, Balkanski svetovi, prva i poslednja Evropa (1997)

15

16

Presvlačenje krša

na, okrenuta predstavljanju okoliša i onoga što ono kaže o društvu, te politička, koju najviše zanimaju djelovanje vlasti i zakona (Oosthoek 1999, 2005).

Iako su se povjesničari i prije doticali okolišnih tema, bavljenje nije bilo osviješteno kao posebna znanstvena disciplina do 1970-ih godina.

Više je geografski istraživan utjecaj prirode na čovjeka, a manje čovjeka na prirodu. Razvoj francuske škole Annala u 1920-im godinama okretanjem pažnje s političke i intelektualne povijesti na poljoprivredu, demografiju i geografiju, utjecao je na povećano istraživanje okoliša. Na pojavu ekohistorije kao discipline presudno je utjecao razvoj ekološkog pokreta iz poznih 1960-ihi ranih 1970-ih godina. Povjesničari su pokušali naći izvore problema koji su izazivali sve veću zabrinutost zbog zagađenja voda, zraka, posljedica upotrebe pesticida, oštećenja ozonskog omotača, pojave stakleničkih učinaka plinova i sl.

Kovanicu povijest okoliša (history of environment) prvi je upotrijebio američki znanstvenik Roderick Nesh (Oosthoek 2005), ali neki to spore (Sörlin, Warde 2007). Prvo društvo za povijest okoliša, Američko društvo za povijest okoliša, stvoreno je 1976. na skupu Udruge američkih povjesničara.

Počelo je izdavati bilten, a potom 1994. i časopis, danas spoznat kao Environmental History.

U Americi se povijest okoliša počela predavati na sveučilištima od početka 1970-ih. U Europi se mreža razvila najviše na fakultetima u Velikoj Britaniji i nordijskim zemljama, većinom u okviru drugih predmeta ili studija slučaja, različita po pristupu, temama kao i po stupnju institucionalnog povezivanja i uključenosti u obrazovne kurikulume (Winiwarter 2004). U Hrvatskoj od 2005. izlazi znanstveni časopis Ekonomska i ekohistorija i do 2009. su izišla četiri broja. Na 20. Međunarodnom kongresu povijesnih znanosti u Sydneyu, 2005., glavna tema bila je ekohistorija (Ekohistorija: nove teme i pristupi).

O važnosti ekohistorijepostoji vrlo razvijena svijest. U intervjuu u časopisu Environmental History Roderick Nash je ocijenio da su promjene o shvaćanju čovjekova mjesta u prirodi, koja je potaknula povijest okoliša, prevratničke, poput onih koje su pokrenuli Galilei, Kopernik i Darwin (Nash 2007). Kritike ističu kako se povijest okoliša bavi grandioznim opisima prirodnih pojava i mnoštvom studija slučaja koje uvijek ostavljaju mogućnost za neku novu povijesnu priču te joj zamjeraju nedostatak socijalnih aspekata istraživanja.

Ova grana ima idealnu priliku povezati prirodne i društvene znanosti u jednu nedeterminističku povijest. Može biti križište humanističkih i prirodnih znanosti (Oosthoek 1999) ili može biti prevodilac među disciplinama, odnosno može objasniti brz napredak okolišnih znanosti drugim poljima i osigurati environmentalistima temeljnu dokumentaciju o slijedu promjena (Sörlin i Warde 2007). Sve u svemu, smatra se da se povijest okoliša nije dovoljno okoristila društvenim i političkim teorijama, a kad to učini, naći će se mnogo bliže središnjoj struji u društvenim i humanističkim znanostima nego što očekuje (Sörlin i Warde 2007).

Uvod

17

Kulturni krajolik U najširem smislu predstav­ lja svaku vrstu krajolika kod kojeg su se prirodne vrijednosti našle u odnosu s ljudskom djelat­ nošću, no u užem smislu je to proučavanje načina na koji ljudi svakodnevno koriste svoj prostor da bi izgradili identitet, artikulirali svo­ je društvene odnose i izvlačili iz njega kulturna značenja (Campbell 2002). Kulturni krajolik se kao pred­ met razvijao prošlo stoljeće unu­tar različitih smjerova kulturne geografije, pri čemu su konceptualne osnove kulture baštinjene uglavnom iz antropologije (Šakaja 1998). Njegova značenja tijesno povezuju fizičku geografiju s poviješću (Landscape Assessment Guidance, 1993). Krajolik je sve vi­še postajao tema različitih socio­loških, politoloških i antropoloških pristupa u kojima su se geografska obilježja sve više promatrala kao tekst i analizirala metodama iz semiotike, hermeneutike i sličnih disciplina. U tom pogledu pojam kulturnog krajolika sve više se zamjenjuje jednostavnim izrazom krajolik, koji poprima društvena i kulturna značenja (npr. Mitchell 2005).

Kod nas je kulturni krajolik vjerojatno najviše prakticiran kroz prostorno-tehničke analize za potrebe upravljanja prostorom. Kulturni krajolik ovdje podrazumijevaju topografski definirana područja u kojima je prepoznatljiv kvalitetan suživot prirodnih struktura i graditeljske baštine, a u njima zasebni čimbenici povezani fizičkim, funkcionalnim i duhovnim vezama (Dumbović Bilušić 1999). U tom smislu ističu se tri glavne skupine čimbenika kulturnog krajolika: prirodni, antropogeni i čimbenici percepcije (Furlan-Zimmermann 1999).

Nas će posebno zanimati ruralni krajolici. Izuzmu li se urbani krajolici, agrarni krajolici zauzimaju najveći dio kulturnih krajolika i obuhvaćaju najviše tipoloških oblika, što je posljedica raznovrsnosti djelatnosti koje se odvijaju u krajoliku (Ogrin 1999). Upotreba prostora na selu mijenjala se ovisno o sredstvima za obradu, kulturi, prirodoslovnim znanjima i tehnološkoj znanosti, vrsti tla, reljefu, prisutnosti voda, klimi, nadmorskoj visini, socijalnim prilikama, a s njima i fizički izgled i doživljaj krajolika.

Krajolik ruralnog dijela primorskog krša (snimio Ivo Lučić)

18

Presvlačenje krša

Dinarski krš

Popovo polje, istaknuti dio Dinarskog krša i fokus istraživanja ove knjige (snimio Ivo Lučić)

Dinarski krš je prostor zapadnog dijela Dinarskoga gorja, čiji je reljef izgrađen od karbonatnih stijena. To je najveća neprekinuta krška površina u Europi (Kranjc 2003). S kršem je tradicionalno povezana slika kamene pustinje, posebno u njegovu primorskom dijelu. Za mnoge je i danas krš baš to:

Uvod

gole stijene bez vode i vegetacije. No krš zahvaća i znatno širi prostor, koji je zarastao u šumu ili se pak nalazi pod debelim naslagama tla. Značajan dio Dinarskog krša, no svakako manji oko polovice, potopilo je Jadransko more, i on danas čini njegovo dno.

Ogoljivanje krajolika zaslužno što je krš zapažen kao posebna vrsta reljefa. Ono je posljedica s jedne strane prirodnih uvjeta, odnosno mediteranske klime suhih i vrućih ljeta, a s druge strane načina korištenja krajolika, odnosno pretjerane ispaše i krčenja šuma.

Dinarski krš je višestruko vrlo važna pojava. Prvo, zbog svojih iznim­ nih prirodnih vrijednosti, ponajprije zbog geodiveziteta i biodiverziteta, te drugo, zbog njegovih zasluga u povijesti istraživanja krša. U tom kompleksu stijena mezozojske starosti – između 130 i 85 milijuna godina – dobro su razvijeni gotovo svi krški oblici: od škrapa i kamenica, preko jama, pećina, izvora vrulja i ponora, do estavela, bogaza, humova, rijeka ponornica, polja i zaravni.

19

Škrape ili grižine najsitniji su oblici u razvoju krša a) Sitne škrape (snimio Ivo Lučić) b) S rednjerazvijene škrape u Popovu polju (snimio Ivo Lučić) c) P rimjer iznimno razvijenih škrapa na južnom Velebitu (snimio Ivica Klanac) d) L okalitet Ljuti kod Ravnoga u BiH: degradirane škrape koje su poprimile oblik „stjenovitog drobiža“, odnosno „grohota“ kao krajnjeg stupnja razvoja krša (snimio Ivo Lučić)

Objavljivanje ove knjige pomogli su Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH Fondacija za izdavaštvo Sarajevo Hrvatske vode

Ivo Lučić

PRESVLAČENJE KRŠA © Copyright: Ivo Lučić.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja autora.

Lektura i korektura

Iva Klobučar Srbić Grafički urednik

Bruno Abramović Grafičko oblikovanje i naslovnica

Jurica Puhalović ISBN 978-9958-01-054-5 (Sarajevo) ISBN 978-953-7968-63-2 (Zagreb) CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000974215.

Tisak

Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo Tisak dovršen u kolovozu 2019.