Pisma bosanskih franjevaca

PISMA BOSANSKIH FRANJEVACA

Biblioteka

Iz Bosne Srebrene Urednik biblioteke IVAN LOVRENOVIĆ

Dizajn biblioteke Bruno Abramović

Pisma

bosanskih franjevaca Fenomen XIX. stoljeća Priredio

Željko Ivanković

SARAJEVO – ZAGREB, 2015.

Epistolarna književnost bosanskih franjevaca (prilog identificiranju i razumijevanju fenomena)

I. Epistola je, kako se tretira u rječnicima i pojmovnicima književnih termina, a taj nas aspekt ovdje poglavito zanima, poetsko/literarno pismo u kojemu se raspravlja o filozofskim, moralnim i književnim temama. Povijest književnosti poznaje epistolu i u pjesničkoj i u proznoj formi, ali ne idući preveć u širinu, spomenimo ovdje ono najpoznatije: iz antičke latinske književnosti Ovidija (43–17. pr. Kr.) i njegove slavne pjesničke epistole Heroide i Epistule ex Ponto (pjesme u heksametru i pentametru), te Horacija (65–8. pr. Kr.) i njegove Epistule (pjesme u daktilskom heksametru); a od proznih novozavjetne poslanice apostola Pavla (njih četrnaest) i tzv. katoličke poslanice (njih sedam) iz rane kršćanske književnosti (I. st. po. Kr.). Njima se, de facto, instalira taj literarno-komunikacijski oblik na kojemu će se poslije kroz povijest, kao na poetičkim paradigmama, izgrađivati sva potonja, naročito srednjovjekovna, epistolografija (tu prije svega mislimo na pisma kao književni rod!), a kasnije i epistolarni roman kao najveća epistolarna epska forma (usp. kvalitativno i kvantitativno paradigmatično francusko XVII. i XVIII. književno stoljeće), dok će posebno mjesto epistola imati u naše vrijeme kao naročit postmodernistički poetički fenomen.

5

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

II. Odlučivši se promišljati fenomen epistolarne književnosti u literaturi Bosne Srebrene, na samom početku se samolimitiramo na epistolografiju, a i tu na onaj njezin dio koji podrazumijeva pisma kao književnu vrstu. Kako je, općenito uzevši, značajan dio starije bosanskofranjevačke književnosti utilitarna književnost, to u njoj nema govora o epistoli kao literarnom ili barem primarno literarnom fenomenu, dakle o pismu koje u intenciji ima književnu nakanu na način na koji smo to u ranije spomenutim slučajevima identificirali.

Epistolarna književnost, kao pojam koji ovdje instaliramo, može biti samo naša naknadna kvalifikacija jednoga fenomena o kojemu se tek odnedavno može govoriti sumirajući uvide u dosad sakupljenu i publiciranu dokumentarnu (ovdje – epistolarnu) građu, dotično korespondenciju bosanskih franjevaca.

Danas se može govoriti da je do značajne mjere i u bitnim segmentima istražena ili barem otvorena istraživanju gotovo sva pisana tradicija bosanskih franjevaca. Ono što, među ostalim, tek treba istražiti pisma su bosanskih franjevaca, ponajprije ona odašiljana i vjerojatno sačuvana u arhivama onodobnih politički aktualnih centara moći (Vatikan, Carigrad, Beč, Đakovo…), a onda i onaj dio unutarfranjevačke korespondencije, koji se tek, pa i to sporadično, otvara javnosti.

Epistolarna književnost je, dakle, kao pojam i fenomen, praktično nepostojeća u književno-historijskom i književno-teorijskom tretmanu kod svih onih koji su ikada istraživali bosanskofranjevačku pisanu tradiciju i napisali ijedan redak o jeziku i književnosti Bosne Srebrene. Uzalud ćemo je tražiti u bilo kojem od znanih i(li) relevantnih prikaza književnosti Bosne Srebrene, od Jelenićeve Kulture i bosanskih franjevaca, I–II. (1912–1915), gdje se prvi put segmentarno, u odjeljku “znanosti i umjetnosti”, prikazuje franjevačku spisateljsku djelatnost (premda Jelenić tih godina u Glasniku Zemaljskog muzeja publicira 137 pisama bosanskih franjevaca u rasponu od 1532. do 1850. godine!), pa sve do naših vremena i uglednih edicija tipa Pet stoljeća hrvatske književnosti (1965–1973), Koromanova prvog segmentarnog antologijsko6

Pisma bosanskih franjevaca

panoramskog izbora iz te literature u Hrvatskoj prozi Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas iz 1995. godine ili Herte Kune (Hrestomatija starije bosanske književnosti, 1974), Lovrenovićeva (Književnost bosanskih franjevaca, 1982), Karamatićeva (Bosanski franjevci, 1994) i sličnih panoramskih izbora/pregleda iz književnosti bosanskih franjevaca, do onih u knjigama br. 6 i 7 u okviru edicije Hrvatske književnosti Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, a što su ih uradili Ivo Pranjković i Marko Karamatić, ili Karamatićeve u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti iz 2011, a koje su već dobrano zagazile u XXI. stoljeće.

Tek i jedino Bosanskohercegovačka književna hrestomatija (Sarajevo, 1974, sv. I, str. 201–203) donosi, i to u okviru književnosti pisane latinskim jezikom, dakako u prijevodu, dva pisma Martina Nedića (jedno biskupu Strossmayeru, drugo provincijalu Kujundžiću), čime se tek usputno ukazuje i na postojanje pisama kao oblika literarnog, u najširem smislu riječi, djelovanja bosanskih franjevaca.

Ta je činjenica do jedne mjere i shvatljiva i opravdana, budući da su pisma uvijek, ili poglavito, privatna stvar pošiljatelja i primatelja, čak i kad su upućena službeno vatikanskoj Congregatio de propaganda fide, carigradskoj Porti, Bečkom dvoru, nekom ordinarijatu ili provincijalatu i sl., te tako zadugo ostaju nedostupna javnosti, ako su uopće sačuvana, daleko od očiju pohranjena u službenim ili privatnim pismohranama.

Budući da su dijelovi nekih pisama u međuvremenu postali ozbiljna referentna mjesta, dakle nerijetko citirani u literaturi, ponajprije onoj historiografske provenijencije, a i jedan je broj korespondencije bosanskih franjevaca naročito u posljednjih tridesetak godina objelodanjen kao, kako rekosmo, primarna dokumentarna građa, ima smisla u proučavanju priloga franjevaca starijoj hrvatskoj pismenosti i književnosti u Bosni i Hercegovini, slijedeći prije svega već znani Koromanov prozni kanon (propovijedi, ljetopisi, zapamćenja, putopisi, pripovijetke, romani, kritika), otvoriti i jedan posve novi (literarni) pretinac – epistolarnu književnost, u najširem smislu riječi, i posvetiti se njezinu istraživanju.

7

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

III. Dostupna ili publicirana korespondencija1, po sadržaju koji nosi, nesumnjivo značajna historiografima, te kao takva dosad mnogostruko i mnogovrsno korištena, o čemu smo se osvjedočili, ukazuje se odskora veoma značajnom i jezikoslovcima i povjesničarima kulture, prije svega za sferu povijesti jezika i pismenosti, a najposlije se, mada u njoj nije vidljiva ta intencija, nadaje vrijednom i po svojim nedvojbenim literarnim kvalitetama.2 Kad spominjemo literarne kvalitete, onda s punom sviješću uzimamo u obzir činjenicu da je, kad su pisma u pitanju, kao uostalom i u slučaju ljetopisa, zapamćenja i sl., riječ o rubnom literarnom žanru u okviru ipak jedne funkcionalne književnosti, dakle o onim literarnim tvorevinama iz, u slučaju književnosti Bosne Srebrene, dugotrajuće prosvjetiteljske faze te književnosti.

Nekoliko nam se knjiga i periodičkih publikacija, kao izvori, za zasnivanje onoga što zovemo epistolarna književnost danas posebno čine vrijednima i značajnima istaknuti: Berislav Gavranović, Bosna i Hercegovina od 1853.–1870. godine, Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956; Ivan Franjo Jukić. Dokumentarna građa, Muzej književnosti BiH, Sarajevo, 1970; Andrija Zirdum, Pisma bosanskih franjevaca 1850.–1870., Slovoznak, Plehan, 1996. i Pro populo. Život i djelo fra Lovre Karaule (1800.–1875.), ur. Marijan Karaula, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2000, te priređivanja i publiciranja tih pisama koja je učinio fra Rastislav Drljić u Franjevačkom vijesniku 1932–1934. i Glasniku Hrvatskih zemaljskih muzeja, 1941. i 1945. do, najposlije, Bil1 Ovdje obavljujemo samo već objelodanjena pisma, a njih uzimamo u obliku u kojemu su javnosti već prezentna, dakle sa svim već eventualno učinjenim priređivačkim intervencijama, ponajprije pravopisnim, a vidjet će se i prevodilačkim, segmentima u kojima su izvorno pisani dijelovi na stranim jezicima, a priređivači su ih imali potrebu prevesti.

2 Iz tih su razloga u ovaj izbor pisama mogla ući samo pisma izvorno pisana na narodnom, tj. bosanskom, slovinskom, ilirskom, hrvatskom jeziku. Ostala pisma (izvorno napisana na latinskom, njemačkom, talijanskom…), koja svakako imaju svoju historiografsku vrijednost, u ovom izboru nisu i ne mogu biti (jezično i literarno!) relevantna.

8

Pisma bosanskih franjevaca

tena Franjevačke teologije Sarajevo, g. XXVIII, br. 1, akademska godina 2000/2001, str. 141–170. U njima je četiristotinjak pisama bosanskih franjevaca pisanih između 1838, kada je datirano prvo Jukićevo, i 1903. godine, kad je datirano posljednje pismo Grge Martića. Ta pisma (Jukićeva, Martićeva, Josićeva, Barišićeva, Kujundžićeva, Nedićeva, Karaulina, Šunjićeva, Šokčevićeva, Baltićeva, Šestićeva…), osim što premrežuju politički i duhovno najdinamičnije bosanskofranjevačko XIX. stoljeće (ilirski pokret, protuturske bune, Latasa i njegovu bosansku vojno-političku aktivnost, Barišićevu aferu, austrougarsku okupaciju…) sa svim njegovim glavnim akterima u Bosni i izvan nje, nerijetko su lijepi primjerci književnog dara i mara, pravi mali literarni biseri, svježi govorom i slikom (metaforom), sočnog i praskavog jezika, iskričavog duha koji odražava jednako osobni dar pisca koliko opći duh bosanskofranjevačkog mikrokolektiviteta. Ove se posljednje kvalifikacije odnose, prije svega, na privatna međufratarska pisma u kojima izostane stroga epistolarna etikecija (vidjeti naprimjer pismo Andrije Glavadanovića Boni Perišiću 12. septembra 1851. godine) i primarna komunikacijska namjena tih pisama postane, kao recimo u propovijedi, izvanredno literarno mjesto. Ili da u ovom smislu, a za razliku od Jukića, Josića ili Nedića, kao i drugih koji pišu Strossmayeru ili nekome od bosanskih biskupa i provincijala naprimjer, izdvojimo pisma Lovre Karaule (pismo provincijalu 21. septembra 1845, pismo iz Carigrada 10. novembra 1845, pismo Muharem-begu Dugaliću 17. siečnja 1855, pismo provincijalu 29. prosinca 1859, pismo Grgi Martiću 27.

10. 1867. ili pismo biskupu Paškalu Vujičiću), koji u povijesti Bosne Srebrene nije ostao zabilježen kao velikan pisane riječi, čak ga ni spomenom nema u bibliografijama Bosne Srebrene (usp. respektabilne radove te vrste I. Alilovića, V. Koromana, A. S. Kovačića), a kamoli u edicijama bosanskofranjevačke književnosti, koji se tek u odnedavno nam dostupnim pismima mjestimice ukaže kao pisaoc (termin je Jukićev) vrijedan i pomnije literarne pozornosti.

Kao pisca pisama ne treba zaboraviti ni vazda nekonvencionalnoga Grgu Martića (v. pismo provincijalu iz studenoga 1853. godine ili Mirku Šestiću 17. VIII. 1900. godine). Uz svakako vrijedna spomena, 9

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

generalno uzevši, pisma ponajznačajnijih franjevaca XIX. stoljeća, Jukića, Nedića, Josića, Šunjića, Martića, Karaule, kao lijepa i zanimljiva, izdvajamo još i ona Andrije Kujundžića grofu Lavalu Nugentu 13. travnja 1853. godine te dva Nedićeva Strossmayeru 4. 12. 1855. i 19. listopada 1860. godine. Neposrednost i šarm govora, te slikovitost i svježina jezika, često su u ravni s najuspjelijim mjestima iz propovijedi, kronika ili putopisa, dakle s onim već etabliranim i istraženim formama stvaranja kod bosanskih franjevaca. Sve ovo govorimo o pismima na narodnom, to jest hrvatskom/bosanskom jeziku.

U spomenutim je publikacijama i jedan broj pisama na latinskom, talijanskom ili njemačkom jeziku, o kojima nažalost ne možemo ovdje kompetentno suditi u literarnom smislu, mada su nam u ravni faktografije dostupna i razumljiva.

Podsjećanja radi, u Hrestomatiji je Petar Pejčinović objavio u prijevodu s latinskog pismo Jeronima Verdskoga Zboru za širenje vjere (Congregatio de propaganda fide) datirano u Milanu 6. travnja 1650. godine, što će reći da, osim gore rečenih, ima i starijih pisama i vjerojatno (čak – posve sigurno!) mnogo više nego je gore spomenuto, pisama na latinskom, ali njih bi tek trebalo objediniti u neki cjelovit korpus i multidisciplinarno ih istražiti. Tada bi ona, što se tiče naše teme prije, doduše, išla u korpus bosanskog latiniteta, ili isključivo povijesno-dokumentarne građe, nego ovdje u nama intrigantnu književnost na narodnom (hrvatskom/bosanskom) jeziku.

Ovdje samo usput, kao na moguća referentna mjesta, ukazujemo na tipične topose, u rasponu od Julijana Jelenića i njegovih Izvora za povjest kulturnoga rada bosanskih Franjevaca (GZM, Sarajevo, g.

XXIV/1912. i XXV/1913) do nedavno prezentiranog (1998–2000. godine) istraživanja Andrije Nikića “Regesta dokumenata Kongregacije de propaganda fide; Scriture riferite nei Congressi, Bosnia, sv.

9, 1796–1818.” (usp. Bosna franciscana, Sarajevo, br. 9, 10, 11, 12 i 13, gdje se u pet nastavaka donosi popis/opis više od tri stotine pisama/ dokumenata na latinskom i talijanskom jeziku).

10

Pisma bosanskih franjevaca

IV. Korespondencija bosanskih franjevaca, ponajslabije istražena pisana baština Bosne Srebrene, u mjeri u kojoj je i bila poznata, uvijek je tretirana izvan književno-jezičnog konteksta. To je do jedne mjere i razumljivo kad se uzme u obzir da je to uvijek bila sekundarna građa koja je služila kao biografska građa, građa za razumijevanje političkih, kulturološko-historijskih prilika, duha vremena, odnosa franjevačke zajednice s okruženjem i unutar nje same, premda nije razumljivo kako nije pobuđivala zanimanje barem povjesničara jezika, ako je već izvan vidokruga bila književnim historičarima. Putem te korespondencije, objavljivane sporadično od 1910. (Alaupović), 1913. (Jelenić), 1933. (Šišić), preko kasnijeg Matasovićeva, Drljićeva ili Gavranovićeva objelodanjivanja pisama, detaljnije smo saznavali za brojna Jukićeva kulturološka nastojanja (izdavaštvo, prosvjetiteljstvo, sakupljački rad, književna nastojanja…); razumijevali vrijeme, okolnosti i aktere takozvane Barišićeve afere; razumijevali Martićevo vrijeme i njegovu mnogovrsnu djelatnost; socijalni i politički rad Lovre Karaule; reforme sultana Abdul Medžida i Latasovo vrijeme u Bosni; hrvatski narodni preporod i njegove aktere; nacionalnu političku povijest; međuvjerske odnose u BiH, francuske, austrijske ili ruske obavještajne djelatnosti u Bosni i mnogo, mnogo drugoga.

Ono što, međutim, nije prepoznavano u toj vrsti tekstova, a što se, doduše, nije ni očekivalo ili ne barem na već spominjani (inventarizirajući) Jelenićev ili poslije Koromanov način, jesu i literarnojezične vrijednosti tih tekstova. Kako je pojam književnosti unutar strukture Bosne Srebrene u ovo doba već precizno definiran i do kraja “sekulariziran”, to je jasno, ali nije jasno zašto se a posteriori ovom obliku spisateljske aktivnosti nije pristupalo integralnoistraživački barem do mjere i opsega kao u slučajevima ljetopisa, kronika, propovijedi, zapamćenja ili putopisa, gdje se istraživala i njihova literarna, jezična, kulturološko-povijesna ili neka druga od brojnih relevantnih dimenzija.

Ponajbliži tom i takvom konceptu bio je Andrija Zirdum, čija je kapitalna knjiga Pisma bosanskih franjevaca 1850.–1870. (iz 1996. godi11

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

ne), prije svega tehnički, dakle priređivački, paradigmatična za ovu vrstu pisanog interventa bosanskih franjevaca, kao što su Gavranova izdanja triju ljetopisa franjevačkih samostana iz XVIII. stoljeća (Benićev, Lašvaninov, Bogdanovićev) u tom segmentu gotovo nenadmašiva. Posve je druga priča okvir u koji je Zirdumova epistolarna knjiga smještena. Njegov je kriterij, evidentno je, kronološki, kao i Drljića ili Gavranovića, dok su neka druga prezentiranja korespondencije, pa i ova na koja se mi pozivamo, dakle Jukićeve, Šunjićeve, Karauline ili Martićeve, da spomenemo samo najpoznatija imena, evidentno je, slijedila personalni princip.

V. Mi nećemo, niti se pak osjećamo kompetentnima epistole bosanskih franjevaca čitati na bilo koji način doli na literarni (a svrbi istraživački nerv pokazati, primjerice, političku sliku Bosne u pismima bosanskih franjevaca XIX. stoljeća), pokušavajući time otvoriti jednu novu stranicu, za koju smo sigurni da ima svoj potpuni raison d’etre koji još uvijek može izdržati literarne kriterije bosanskohercegovačkoga XIX. stoljeća (rubni žanr, funkcionalna književnost i sl.) i poetiku Bosne Srebrene prema kriterijima koje je instalirao, sumirajući (i) to stoljeće jedan Julijan Jelenić. Panoramsko-antologijski prikaz epistolarnih tekstova bio bi, u okviru poetike prozne književnosti Bosne Srebrene, posve literarno relevantan, kao što to jesu na isti način i pod istim uvjetima naprimjer homiletički tekstovi ili ulomci iz ljetopisa i zapamćenja (usp. prije svega Koromanovu Hrvatsku prozu Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, str.

17–66, te spominjane izbore Herte Kune, Ivana Lovrenovića, Marka Karamatića ili Ive Pranjkovića).

Literarno čitati pisma ovdje znači prije svega akceptirati sve limite što ih znače elementarna komunikacijska razina, dakle i privatnost i brzinu pisanja (currente calamo) i s njom skopčane “pogreške pravopisa, u hitnji”, kako piše biskup Marijan Šunjić 14. ožujka 1848. godine; ili njihova kriptografska svojstva u strahu da ne padnu 12

Pisma bosanskih franjevaca

u neželjene ruke (sjećamo se “pisma” Andrićeva fra Marka Krnete iz zatvora fra Matiji u Dolac u priči U zindanu); ili pak ona svojstva što ih znače neizbježni familijarizmi, skraćenice ili druge, u korespondenciji, a sukladno vremenu i etikeciji određene društvene mikrostrukture, podrazumijevajuće asocijativne ili kakve druge referentne elemente. Ono što prođe kroz to prvo “sito i rešeto” ostaje kao čist produkt pripovjednog erosa o kojemu kod franjevaca (usp. fra Serafina iz Probe, fra Stjepana iz Napasti ili fra Grgu iz Slikanja…), opet literarno, svjedoči Ivo Andrić u svom “fratarskom pripovjednom ciklusu”. A taj isti eros nalazimo, naravno ne uvijek i njegovu realizaciju, podjednako u Divkovićevim propovijedima, na Lastrićevim historiografskim stranicama, u Benićevom kroničarenju, Jukićevim putopisima ili Martićevim zapamćenjima. Kad se on jednom identificira kao opće mjesto, kao dio poetičkog kanona Bosne Srebrene, nije ga teško detektirati ni u epistolama ili čak, zašto ne, kakvoj posve novoj, još neotkrivenoj i neistraženoj spisateljskoj formi.

Kad biskup Marijan Šunjić, ugledni franjevac i poliglot, 14. ožujka 1858. godine piše opširno pismo Andriji Torkvatu Brliću o političkoj situaciji u Bosni: “Kako će, dakle, moći bistra voda pravde careve kroz taki muljež prociđena ugasit žeđu pravde krstjanim?

Kako se i med carske milosti i najbolja likaria neće pritvorit u otrov kad sva kroz take ruke mora prolazit?”, onda on uz svu demonstraciju erudicije, svježim i slikovitim govorom ovako literariziranim mjestima pokazuje da se nije bavio samo teorijskim problemima jezika nego je gajio i vlastiti jezični izraz i metaforiku, čak i tamo gdje bi joj se čovjek ponajmanje nadao.

I dok nas u takvim situacijama ne iznenađuje jedan Grgo Martić, koji je cijeli svoj život odživio bivajući piscem, valjda i prvim profesionalnim književnikom Bosne Srebrene (poslije će to valjda biti još jedino Eugen Matić alias Narcis Jenko?!): “Pa zbilja i bje nješto čudnovito da odleće oro priko svih zlodusih vjetrova tjerati Goluba i pileće trcimice goluba i stiže vranu kojoj prosu perje, pa to perje skopušano lišće… Hadžaip!” (Mirku Šestiću, 17. 12. 1892), ili Martin Nedić, prvi Ilir Bosne: “Preuzvišeni gospodine, evo, ne mogu odolit da Vam ne javim i ne odkriem žalost srca moga, a uz 13

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

to suoću pameti moje i drugačie pametne. Žalost ova tolika je da, evo, jedva koju besjedu upišem, al ne vidim od suza što pišem, da moram drugog prizovnut nek pročita što sam upiso. Molim, dakle, ako što najdete nedostupno upisano, ne zamirite mi i ne procinjujte kakvom je pametju pisano, doli kakvom se je odlukom želilo pisati.”

(Strossmayeru, 19. listopada 1860), mora nas svojom literarnošću iznenaditi književno posve anonimni Lovro Karaula: “Sam sam se mislio, što pokvari mladjanog još Martića pismo dotle, da se ono ni na dugovid čitati neda? Dabi reko čašica, oli sveudiljna pisukanja, odli duge Contione i Lectioni secundi nocturni? Znam, da On u ovih stvarih nikad pretjeravo nije: ima daklen bit oli nehajstvo, oli Difiniturstvo; imaš oprostit poslovici: honores, mutant mores, sed raro in meliores. – Još mi je nos miran od Očalah, legavši daklen poterbuš proglagoljiosam tvoj list od 8. t. m.” (Grgi Martiću, 27. listopada 1867).

Ne pretendirajući biti reprezentativni, nego tek i samo ilustrativni, e da bi se ukazalo na neistraženo jezično i literarno blago korespondencije bosanskih franjevaca, ukazujemo fragmentarno i na pisma nekih drugih autora.

Pišući provincijalu o bolesnom subratu Kotromanu kojega je udarila moždana kap, pa je “u jeziku kljast posve, i u pameti in statu secundae infantiae ostaje do smerti”, Karaula će napisati kako je dvadeset dana bio “na pola mertav, poda se točeći i toreći” (podvukao Ž. I.), nalazeći neponovljivo novu, surovo životnu, gotovo animalnu i posve preciznu sliku bolesnikova stanja. Ali zato pišući dobrodošlicu biskupu Vujičiću, Karaula daje maha svom očitom pjesničkom nadahnuću: “Gospodine s vašim sriećnim medju nas prišastjem svakolika Bosna svlači sa sebe ruho od žalbe i porušenja, odieva se ruhom pirnim novog veselja i radosti, priporadjase iz jednogodišnjeg turobnog živkarenja na proletno zamladjenje na primjer otajstvenog Orla – Renovabitur ut aquilae juventus tua.”

Posve drugi ton ima Josićevo pismo Andriji Torkvatu Brliću od 19. listopada 1865. godine: “Da ne vriđam naroda dalmatinskoga braneći bosanski, moram pitati: Zašto su dalmatinci sveći nego Bošnjaci da njima pripada biskupat, koi nigda služili puku niesu, nit 14

Pisma bosanskih franjevaca

znaju, nego in theoria, što će riet, ars artium regimen animarun, nit znaju bosanski običaja nit mogu rane bosanske izličit. Ta, Dalmatini nebrojna zla po Bosni čine: kradu, hajdukuju, robe, ubijaju, da je isti konzul kazo da mu je dodialo s Dalmatinim gonjat se. Po Bosni kruha prose, a u Dalmacii toke nose, to je poslovica.”

Njima nasuprot stajat će nekonvencionalni i u pismima Mirku Šestiću nerijetko doskočici, pošalici ili barem ležernoj komunikaciji sklon, neponovljivo svjež i razbarušen Grgo Martić: “Od mene zaiskaše moju biografiju pak evo trkimice crtam furtim raptim kojekakove moje prigođaje.” (13. studenoga 1894), ili “Ova naša familija još se koprca sa nas trojicom invalidnih individua, a trojicom životnih… Spasti će subliza na ništicu…” (17. kolovoza 1900).

VI. I dok je jezik propovijedi, kronika, putopisa ili lastrićevske historiografije literarniji, stiliziraniji, jezik epistola je, čak i uza svu podrazumijevajuću etikeciju kakvu nalazimo kod Blaža Josića ili Martina Nedića, komunikacijski brži, iskričaviji, jer živi u fragmentu, u trenutku, u prvoj asocijaciji; metafora je življa i nekonvencionalnija za mjeru što je znači i uvjetuje prvotna intencija komunikacijskog medija – pisma! Zato se i ne čudimo Jukiću kad 4. prosinca 1842. godine iz Fojnice piše Stanku Vrazu: “Između najvećih darovah Božjih, jest pismo! to sam ja mnogo putah čuo od pametnih ljudih, pak evo sad i sam prividjam rečenih istinu!” Dakako, Jukić misli na njegovu komunikacijsku ulogu, ali je mi proširujemo i na onu mjeru koju rečeno pismo demonstrira. Naime, ovdje je riječ o onom istom pismu u kojemu će Jukić ispisati malu prolegomenu potonjem vlastitom sakupljačkom radu, ali i bosanskoj pripovjednoj i poetskoj redakciji mita o Marku Kraljeviću, izvan kojega je, po vjerovanju prostih ljudi, a kako svjedoči Jukić, legendarni Marko Kraljević živ i “njegovom se došastju” (ti prosti ljudi – op. Ž. I.) “nadaju, ko ćivuti Mojsiju”.

No, i sam je Jukić, koliko autor brojnim pismima, jednako “glavni junak” tih pisama. Tako u pismu provincijala Andrije Kujundžića 15

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

generalu Franjevačkog reda u Rim od, vjerojatno, 26. studenoga 1852. godine čitamo, u malome, pravi mali duhovni portret Ivana Franje Jukića i “opis” uzroka njegovu stradanju pod Omer-pašom Latasom, budući da je, ne “toliko iz zloće, koliko iz neopreznosti i mladenačke lakomislenosti, te prevelikog pouzdanja u samog sebe počinio neke političke prekršaje, zbog kojih smo mi redovnici i vjerni puk morali podnijeti mnoga i teška zla, a ipak je najviše sam on po zatvorima i na putu podnio skoro kroz osam mjeseci, te tako dovoljno kazna pretrpio za učinjene pogreške”. Kujundžić će reći i da Jukić “ima doduše izvanredan talenat i mnoga dobra svojstva, ali jer nastoji da bude pametniji nego što treba, lako se zaplete u stupice, zbog toga bi trebalo imati nad njim budnije oko…”

Ovim primjerima, naime, hoćemo reći kako i ovakva pisma, u biti striktno službena, imaju i drugu (žanrovsku) relevanciju osim (samo) dokumentarne. A sva ovdje, doduše u malome i u fragmentarnome, spomenuta i pokazana pisma iz velikoga epistolarnog opusa književnosti bosanskih franjevaca, ukazuju se vrijednim (i) literarnoga tretmana u mjeri u kojoj su taj “poetički test” već prošli neki drugi oblici bosanskofranjevačke pisane tradicije. A već i površnijem čitatelju Baltićevih, Barišićevih, Josićevih, Jukićevih, Karaulinih, Kujundžićevih, Martićevih, Nedićevih, Perišićevih, Semunovićevih, Šestićevih, Šunjićevih, Vladićevih… i drugih pisama nije nimalo manje literarno uzbudljivo od čitanja samostanskih kronika, propovijedi ili memoara, pogotovu u izboru koji bi eros spisateljskog pretpostavio kronološkom, personalnom, dokumentarnom ili nekom od drugih mogućih oblika prezentacije. Stoga ovaj plaidoyer, ponovimo to opet, utemeljujemo na kompetentno postavljenoj Koromanovoj žanrovsko-poetičkoj potki u kojoj, potpuno svjesni kvalitete onoga što nazivamo epistolarna književnost Bosne Srebrene, otvaramo novi file, novi, dosada nažalost nepostojeći, pregradak, poslije čega, smijemo li se skromno nadati, ni u toj književnosti više neće sve biti isto. Željko Ivanković

16

Kronološko kazalo pisama 1. Diskretoriji triju franjevačkih samostana – Definitoriju Provincije, 10. rujna 1799.

2. Definitorij Provincije – okružnica vjernicima po župama, 24. i 25. lipnja 1802.

3. Osmrtnica fra Šimuna Filipovića – svoj braći u Provinciji, 10. rujna 1802.

4. Grgo Ilijić Varešanin – puku tuzlanskome, 2. kolovoza 1810.

5. Dominik Varešanin – Jozi Lučiću, 1. lipnja 1827.

6. Augustin Miletić – Jozi Lučiću, 8. kolovoza 1827.

7. Augustin Miletić – vjernicima u svojoj biskupiji, 29. veljače 1828.

8. Ilija Starčević – Rafi Barišiću, 15. rujna 1834.

9. Petar Marešević – Andriji Kujundžiću, 18. siječnja 1836.

10. Rafo Barišić – Andriji Kujundžiću, 11. ožujka 1836.

11. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 1838.

12. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 22. lipnja 1839.

13. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 23. prosinca 1840.

14. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 30. prosinca 1840.

15. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 25. veljače 1841.

16. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 27. travnja 1841.

17. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 14. lipnja 1841.

18. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 2. srpnja 1841.

19. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 6. rujna 1841.

20. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 29. rujna 1841.

21. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 2. veljače 1842.

22. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 9. listopada 1842.

23. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 26. listopada 1842.

24. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 4. prosinca 1842.

25. Lovro Karaula – Stjepanu Marijanoviću, 1. siječnja 1843.

851

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

26. Lovro Karaula – Stjepanu Marijanoviću, 26. travnja 1843.

27. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 22. rujna 1843.

28. Ivan Franjo Jukić – Stevanu Hrkaloviću, 28. rujna 1843.

29. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 28. listopada 1843.

30. Blaž Josić – Tomi Kovačeviću, 4. studenoga 1843.

31. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 28. studenoga 1843.

32. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 28. studenoga 1843.

33. Blaž Josić – Josipu (?) Kovačeviću, 16. prosinca 1843.

34. Rafo Barišić – bosanskom veziru, 28. prosinca 1843.

35. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 2. ožujka 1844.

36. Blaž Josić – Tomi Kovačeviću (?), 9. ožujka 1844.

37. Lovro Karaula – Ignjatu Brliću, 18. travnja 1844.

38. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 1. lipnja 1844.

39. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 15. lipnja 1844.

40. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 24. lipnja 1844.

41. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 31. kolovoza 1844.

42. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 31. kolovoza 1844.

43. Blaž Josić – Josipu Radivojeviću (?), 9. rujna 1844.

44. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, 12. siječnja 1845.

45. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 12. siječnja 1845.

46. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 1. svibnja 1845.

47. Lovro Karaula – Stjepanu Marijanoviću, 21. rujna 1845.

48. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 9. studenoga 1845.

49. Lovro Karaula – braći franjevcima, 10. studenoga 1845.

50. Ivan Franjo Jukić – Stanku Vrazu, nedatirano, 1846.

51. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 10. veljače 1846.

52. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 23. veljače 1846.

53. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 24. srpnja 1846.

54. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 30. kolovoza 1846.

55. Ivan Franjo Jukić i fra Blaž Josić – Ljudevitu Gaju, 1. prosinca 1846.

56. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 28. prosinca 1846.

57. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 19. veljače 1847.

58. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 23. ožujka 1847.

59. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 18. travnja 1847.

60. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 23. svibnja 1847.

852

Pisma bosanskih franjevaca

61. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 17. lipnja 1847.

62. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 4. srpnja 1847.

63. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 27. rujna 1847.

64. Ivan Franjo Jukić – Grgi Martiću, 30. rujna 1847.

65. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 6. listopada 1847.

66. Ivan Franjo Jukić – Anti Kaiću, 6. listopada 1847.

67. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 17. siječnja 1848.

68. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 10. ožujka 1848.

69. Bosanski franjevci – Definitoriju Bosne Srebrene, 18. travnja 1848.

70. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 7. kolovoza 1848.

71. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 29. rujna 1848.

72. Ivan Franjo Jukić – Tomi Kovačeviću, 13. listopada 1848.

73. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 12. studenoga 1848.

74. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 29. studenoga 1848.

75. Ivan Franjo Jukić – Tomi Kovačeviću, 23. prosinca 1848.

76. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 6. veljače 1849.

77. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 15. veljače 1849.

78. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 3. ožujka 1849.

79. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 1. travnja 1849.

80. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 17. travnja 1849.

81. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 23. travnja 1849.

82. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 10. svibnja 1849.

83. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 28. svibnja 1849.

84. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 4. lipnja 1849.

85. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 12. kolovoza 1849.

86. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 9. rujna 1849.

87. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 1. studenoga 1849.

88. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 12. studenoga 1849.

89. Ivan Franjo Jukić – Vjekoslavu Babukiću, 12. prosinca 1849.

90. Ivan Franjo Jukić – Marijanu Šunjiću, 14. prosinca 1849.

91. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 14. prosinca 1849.

92. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 1849.

93. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 27. siječnja 1850.

94. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 26. veljače 1850.

95. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 9. ožujka 1850.

853

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

96. Ivan Kljajić – Rafi Barišiću, 19. ožujka 1850.

97. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 10. travnja 1850.

98. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 21. lipnja 1850.

99. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 19. kolovoza 1850.

100. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 8. rujna 1850.

101. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 17. rujna 1850.

102. Ivan Franjo Jukić – Franji Frankoviću, 18. rujna 1850.

103. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 12. listopada 1850.

104. Ivan Franjo Jukić – Ljudevitu Gaju, 28. studenoga 1850.

105. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 7. prosinca 1850.

106. Stjepan Mikić – župnicima sutješkoga distrikta, 12. prosinca 1850.

107. Fojnička samostanka uprava – Marijanu Jakovljeviću, 10. siječnja 1851.

108. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 12. siječnja 1851.

109. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 8. ožujka 1851.

110. Lovro Tomić – župnicima Komušine, Sivše, Foče, Plehana, Koraća, Dubice, 29. lipnja 1851.

111. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 8. srpnja 1851.

112. Frano Livančić – Lovri Karauli, 27. srpnja 1851.

113. Marijan Šunjić – provincijalu uz prijevod Omer-pašine naredbe, 4. rujna 1851.

114. Andrija Glavadanović – Boni Perišiću, 12. rujna 1851.

115. Ivan Franjo Jukić – Boni Perišiću, 8. studenoga 1851.

116. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. studenoga 1851.

117. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 6. prosinca 1851.

118. Andrija Kujundžić – Omer-paši Latasu, 1851.

119. Mato Čondrić – Andriji Kujundžiću, 26. travnja 1852.

120. Stjepan Nedić – Andriji Kujundžiću, 5. veljače 1852.

121. Blaž Josić – Andriji Kujundžiću, 8. veljače 1852.

122. Blaž Josić – Boni Perišiću, 8. veljače 1852.

123. Andrija Glavadanović, Boni Perišiću, 29. lipnja 1852.

124. Lovro Karaula, Andriji Kujundžiću, 3. srpnja 1852.

125. Ivan Franjo Jukić, Anti Kaiću, 15. rujna 1852.

126. Anto Vladić, Boni Perišiću, 13. listopada 1852.

127. Marijan Šunjić, Josipu Jurju Strossmayeru, 4. studenoga 1852.

854

Pisma bosanskih franjevaca

128. Andrija Glavadanović – Boni Perišiću, 5. studenoga 1852.

129. Marijan Semunović – Rafi Barišiću, 10. studenoga 1852.

130. Ante Vladić – Andriji Glavadanoviću, 29. studenoga 1852.

131. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 5. prosinca 1852.

132. Ivan Franjo Jukić – prefektu Propagande, 21. prosinca 1852.

133. Uprava sutješkog samostana – župljanima Vareša i Vijake, 23. prosinca 1852.

134. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 19. siječnja 1853.

135. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 28. siječnja 1853.

136. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 9. veljače 1853.

137. Andrija Kujundžić – braći franjevcima, 11. veljače 1853.

138. Ivan Franjo Jukić – prefektu Propagande, 4. ožujka 1853.

139. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 12. travnja 1853.

140. Andrija Kujundžić – Lavalu Nugentu, 13. travnja 1853.

141. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 4. svibnja 1853.

142. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, lipnja 1853.

143. Marko Bošnjak – Andriji Kujundžiću, 25. kolovoza 1853.

144. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 8. listopada 1853.

145. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 11. listopada 1853.

146. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 31. listopada 1853.

147. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. studenoga 1853.

148. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, studenoga 1853.

149. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, studenoga 1853.

150. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. prosinca 1853.

151. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. prosinca 1853.

152. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. siječnja 1854.

153. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. veljače 1854.

154. Lovro Karaula – Andriji Kujundžiću, 17. veljače 1854.

155. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 23. veljače 1854.

156. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. ožujka 1854.

157. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 11. ožujka 1854.

158. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. ožujka 1854.

159. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 27. ožujka 1854.

160. Ivan Franjo Jukić – Grgi Martiću, 31. ožujka 1854.

161. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 16. lipnja 1854.

855

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

162. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 7. srpnja 1854.

163. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. prosinca 1854.

164. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 16. prosinca 1854.

165. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 17. prosinca 1854.

166. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 4. siječnja 1855.

167. Lovro Karaula – Muharem-begu Dugaliću, 17. siječnja 1855.

168. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 19. siječnja 1855.

169. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. veljače 1855.

170. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 26. veljače 1855.

171. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 17. ožujka 1855.

172. Grgo Martić – samostanskoj upravi Kreševo, 24. ožujka 1855.

173. Marko Kalamut – Rafi Barišiću, 12. travnja 1855.

174. Lovro Karaula – Marijanu Šunjiću, 19. rujna 1855.

175. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 21. studenoga 1855.

176. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru (?), primljeno 4. prosinca 1855.

177. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 3. prosinca 1855.

178. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 4. prosinca 1855.

179. Blaž Josić – Marku Bošnjaku, 26. veljače 1856.

180. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 29. ožujka 1856.

181. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 23. svibnja 1856.

182. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. lipnja 1856.

183. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. lipnja 1856.

184. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 25. lipnja 1856.

185. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. srpnja 1856.

186. Ivan Franjo Jukić – Grgi Martiću, 10. srpnja 1856.

187. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 23. srpnja 1856.

188. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 30. srpnja 1856.

189. Ivan Kljaić – Grgi Martiću, 18. kolovoza 1856.

190. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 20. kolovoza 1856.

191. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 27. kolovoza 1856.

192. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 14. rujna 1856.

193. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. listopada 1856.

194. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 9. listopada 1856.

195. Luka Kovačević – Rafi Barišiću, 16. listopada 1856.

856

Pisma bosanskih franjevaca

196. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 29. listopada 1856.

197. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 6. studenoga 1856.

198. Ivo Mihaljević – Andriji Glavadanoviću, 21. studenoga 1856.

199. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 1. prosinca 1856.

200. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, početkom 1857.

201. Lovro Karaula – okružnica braći, 6. siječnja 1857.

202. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 7. siječnja 1857.

203. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. ožujka 1857.

204. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 12. ožujka 1857.

205. Lovro Karaula – pismo općem ministru Reda, 25. ožujka 1857.

206. Ivan Franjo Jukić – Grgi Martiću, 25. ožujka 1857.

207. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 1. travnja 1857.

208. Andrija Kujundžić – Grgi Martiću, 1. travnja 1857.

209. Lovro Karaula – Marijanu Šunjiću, 21. travnja 1858.

210. Grgo Martić – Provincijskom saboru Bosne Srebrene, 1. svibnja 1857.

211. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 17. lipnja 1857.

212. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 22. rujna 1857.

213. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 24. rujna 1857.

214. Nikola Šokčević – Andriji Torkvatu Brliću, 14. listopada 1857.

215. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. listopada 1857.

216. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. listopada 1857.

217. Ivan Kljaić – Rafi Barišiću, 30. listopada 1857.

218. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 1. prosinca 1857.

219. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. prosinca 1857.

220. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. prosinca 1857.

221. Andrija Vidović – Marijanu Šunjiću, 27. siječnja 1858.

222. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. veljače 1858.

223. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. veljače 1858.

224. Andrija Vidović – Marijanu Šunjiću, 24. veljače 1858.

225. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. ožujka 1858.

226. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. ožujka 1858.

227. Filip Kunić – Vatroslavu Brliću, 28. ožujka 1858.

228. Andrija Vidović – Marijanu Šunjiću, 10. travnja 1858.

229. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 27. travnja 1858.

857

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

230. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. srpnja 1858.

231. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. srpnja 1858.

232. Krunoslav Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 26. srpnja 1858.

233. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. kolovoza 1858.

234. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. kolovoza 1858.

235. Lovro Karaula – Rafi Barišiću, 17. kolovoza 1858.

236. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. prosinca 1858.

237. Krunoslav Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, siječnja 1859.

238. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. siječnja 1859.

239. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. veljače 1859.

240. Krunoslav Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. veljače 1859.

241. Krunoslav Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, ožujka 1859.

242. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. ožujka 1859.

243. Krunoslav Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. ožujka 1859.

244. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 19. ožujka 1859.

245. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 31. ožujka 1859.

246. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 16. svibnja 1859.

247. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. lipnja 1859.

248. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 26. lipnja 1859.

249. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 16. srpnja 1859.

250. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 19. srpnja 1859.

251. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 18. kolovoza 1859.

252. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. rujna 1859.

253. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 11. rujna 1859.

254. Lovro Karaula – Filipu Pašaliću, 16. listopada 1859.

255. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. rujna 1859.

256. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 21. listopada 1859.

257. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 30. listopada 1859.

258. Mato Čondrić – Boni Perišiću, 7. studenoga 1859.

259. Lovro Karaula – Filipu Pašaliću, 18. studenoga 1859.

260. Grgo Martić – Marijanu Šunjiću, 1. prosinca 1859.

261. Lovro Karaula – Filipu Pašaliću, 29. prosinca 1859.

262. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. siječnja 1860.

263. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 18. siječnja 1860.

264. Lovro Karaula – Filipu Pašaliću, 26. veljače 1860.

858

Pisma bosanskih franjevaca

265. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. veljače 1860.

266. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 1. ožujka 1860.

267. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. ožujka 1860.

268. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. ožujka 1860.

269. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 13. ožujka 1860.

270. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 25. ožujka 1860.

271. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. travnja 1860.

272. Marijan Šunjić – Josipu Jurju Strossmayeru, 27. travnja 1860.

273. Lovro Karaula – Marijanu Šunjiću, 14. svibnja 1860.

274. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. svibnja 1860.

275. Sutješki franjevci – bosanskom veziru, 29. svibnja 1860.

276. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. lipnja 1860.

277. Marijan Šunjić – Andriji Torkvatu Brliću, 7. srpnja 1860.

278. Lovro Karaula – Marijanu Šunjiću, 7. srpnja 1860.

279. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 31. srpnja 1860.

280. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. kolovoza 1860.

281. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. kolovoza 1860.

282. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. listopada 1860.

283. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 14. listopada 1860.

284. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 19. listopada 1860.

285. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 29. listopada 1860.

286. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. studenoga 1860.

287. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. studenoga 1860.

288. Lovro Karaula – Paškalu Vujičiću, 11. prosinca 1860.

289. Marko Jurić – Anti Vladiću, 16. prosinca 1860.

290. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. prosinca 1860.

291. Lovro Karaula – Anti Vladiću, 2. siječnja 1861.

292. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. siječnja 1861.

293. Filip Poljaković – Anti Vladiću, 7. siječnja 1861.

294. Ivan Baruk – Anti Vladiću, 14. siječnja 1861.

295. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. siječnja 1861.

296. Stipo Ljubić – Anti Vladiću, 21. siječnja 1861.

297. Stjepan Jurić – Anti Vladiću, 22. siječnja 1861.

298. Pavo Vukadin – Anti Vladiću, siječnja 1861.

299. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 26. siječnja 1861.

859

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

300. Anto Musić – Nikoli Kriliću, 28. siječnja 1861.

301. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. veljače 1861.

302. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. veljače 1861.

303. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. ožujka 1861.

304. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, na Cvjetnicu 1861.

305. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 4. travnja 1861.

306. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 11. travnja 1861.

307. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 19. travnja 1861.

308. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. travnja 1861.

309. Martin Nedić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. svibnja 1861.

310. Petar Banić – Nikoli Franiću, 25. svibnja 1861.

311. Rafo Ćosić – Anti Vladiću, 29. srpnja 1861.

312. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. kolovoza 1861.

313. Petar Banić – Nikoli Franiću, 3. rujna 1861.

314. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 29. rujna 1861.

315. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. studenoga 1861.

316. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. studenoga 1861.

317. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 1. prosinca 1861.

318. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. prosinca 1861.

319. Redovnička mladež – Boni Perišiću, 10. siječnja 1862.

320. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 18. siječnja 1862.

321. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. siječnja 1862.

322. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. veljače 1862.

323. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. veljače 1862.

324. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. ožujka 1862.

325. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. travnja 1862.

326. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 27. travnja 1862.

327. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. svibnja 1862.

328. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. svibnja 1862.

329. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. svibnja 1862.

330. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 10. lipnja 1862.

331. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. lipnja 1862.

332. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. srpnja 1862.

333. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. srpnja 1862.

334. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. srpnja 1862.

860

Pisma bosanskih franjevaca

335. Anto Vladić – Grgi Martiću, 17. kolovoza 1862.

336. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 30. kolovoza 1862.

337. Blaž Josić – Grgi Martiću, 10. rujna 1862.

338. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. rujna 1862.

339. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. listopada 1862.

340. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. listopada 1862.

341. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 22. listopada 1862.

342. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 7. studenoga 1862.

343. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 4. prosinca 1862.

344. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 19. prosinca 1862.

345. Marko Mariić – Nikoli Franjiću, na Sv. Tomu 1862.

346. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. siječnja 1863.

347. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. veljače 1863.

348. Jako Baltić – Stjepanu Jovanoviću, 28. veljače 1863.

349. Lovro Karaula – Josipu Jurju Strossmayeru, 15. ožujka 1863.

350. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. ožujka 1863.

351. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. travnja 1863.

352. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. travnja 1863.

353. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 30. travnja 1863.

354. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. svibnja 1863.

355. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. lipnja 1863.

356. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 12. lipnja 1863.

357. Blaž Josić – Josipu Jurju Strossmayeru, 3. srpnja 1863.

358. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. srpnja 1863.

359. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. srpnja 1863.

360. Filip Kunić – Andriji Torkvatu Brliću, 1. kolovoza 1863.

361. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 21. kolovoza 1863.

362. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 23. kolovoza 1863.

363. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. rujna 1863.

364. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 16. veljače 1864.

365. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. ožujka 1864.

366. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. travnja 1864.

367. Blaž Josić – Josipu Jurju Strossmayeru, 26. svibnja 1864.

368. Blaž Josić – Miji Marianoviću, 17. kolovoza 1864.

369. Martin Nedić – Josipu Jurju Strossmayeru, 3. rujna 1864.

861

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

370. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. rujna 1864.

371. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, na Malu Gospojinu 1864.

372. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. rujna 1864.

373. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 1. listopada 1864.

374. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. studenoga 1864.

375. Frano Milošević – Blažu Josiću, 20. studenoga 1864.

376. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. prosinca 1864.

377. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 10. siječnja 1865.

378. Grgo Martić – Austrougarskom konzulatu u Sarajevu, 18. siječnja 1865.

379. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. veljače 1865.

380. Blaž Josić – Josipu Jurju Strossmayeru, 2. ožujka 1865.

381. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 9. ožujka 1865.

382. Jako Baltić – Grgi Martiću, 19. ožujka 1865.

383. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 12. svibnja 1865.

384. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. lipnja 1865.

385. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 6. srpnja 1865.

386. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. srpnja 1865.

387. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. srpnja 1865.

388. Grgo Martić – Andriji Torkvatu Brliću, 25. kolovoza 1865.

389. Ivo Vucić – Blažu Josiću, 8. listopada 1865.

390. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 19. listopada 1865.

391. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 29. listopada 1865.

392. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. studenoga 1865.

393. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 28. studenoga 1865.

394. Jako Baltić – Josipu Jurju Strossmayeru, 4. prosinca 1865.

395. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. prosinca 1865.

396. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 29. prosinca 1865.

397. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 3. siječnja 1866.

398. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 25. siječnja 1866.

399. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 1. veljače 1866.

400. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 23. veljače 1866.

401. Ivo Tvrtković – Grgi Martiću, 4. ožujka 1866.

402. Mijo Grujić – Grgi Martiću, 23. ožujka 1866.

403. Jozo Radoš – Mati iz Fojnice, 22. svibnja 1866.

862

Pisma bosanskih franjevaca

404. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 24. svibnja 1866.

405. Grgo Martić – Andriji Kujundžiću, 2. lipnja 1866.

406. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 4. lipnja 1866.

407. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. lipnja 1866.

408. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 5. srpnja 1866.

409. Jako Baltić – Grgi Martiću, 2. kolovoza 1866.

410. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. kolovoza 1866.

411. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. kolovoza 1866.

412. Blaž Josić – Josipu Jurju Strossmayeru, 11. listopada 1866.

413. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 11. listopada 1866.

414. Grgo Martić – Mati Čondriću, 28. listopada 1866.

415. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 1. studenoga 1866.

416. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 12. studenoga 1866.

417. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. prosinca 1866.

418. Frano Ćurić – katolicima u Bosanskoj krajini, 12. siječnja 1867.

419. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 17. siječnja 1867.

420. Grgo Martić – Mati Čondriću, 18. siječnja 1867.

421. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, ožujka 1867.

422. Mijo Grujić – Grgi Martiću, 11. ožujka 1867.

423. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. ožujka 1867.

424. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 11. travnja 1867.

425. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 14. svibnja 1867.

426. Anto Tuzlančić – Grgi Martiću, 4. lipnja 1867.

427. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 7. lipnja 1867.

428. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 18. srpnja 1867.

429. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 8. kolovoza 1867.

430. Blaž Josić – Grgi Martiću, 19. kolovoza 1867.

431. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 20. kolovoza 1867.

432. Blaž Josić – Grgi Martiću, 26. kolovoza 1867.

433. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 2. rujna 1867.

434. Lovro Karaula – Grgi Martiću, 27. listopada 1867.

435. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 13. prosinca 1867.

436. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 15. siječnja 1868.

437. Lovro Karaula – Nikoli Kriliću, 28. siječnja 1868.

438. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 22. veljače 1868.

863

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

439. Mijo Grujić – Marijanu Miličeviću, 22. veljače 1868.

440. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 4. ožujka 1868.

441. Blaž Josić – Andriji Torkvatu Brliću, 21. travnja 1868.

442. Jerko Breša – Marijanu Miličeviću, 28. travnja 1868.

443. Blaž Josić – Grgi Martiću, 17. lipnja 1868.

444. Mijo Grujić – Stjepanu Martiću i Marijanu Miličeviću, 12. kolovoza 1868.

445. Jozo Radoš – Marku Kalamutu, 22. rujna 1868.

446. Jozo Radoš – Marku Kalamutu, 10. listopada 1868.

447. Jozo Radoš – Paškalu Vujičiću, 10. studenoga 1868.

448. Jerko Brešo-Barbarić – Marijanu Miličeviću, 13. studenoga 1868.

449. Marko Kalamut – Blažu Josiću, 14. studenoga 1868.

450. Nikola Lovrić i Mijo Franković – Marku Kalamutu, 4. prosinca 1868.

451. Jozo Divković – Marku Kalamutu, prvi dan Božića 1868.

452. Lovro Karaula – Nikoli Franjiću, 12. svibnja 1869.

453. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 26. lipnja 1869.

454. Samostanska uprava Kreševo – Provincijalu i biskupovu zamjeniku, 5. srpnja 1869.

455. Samostanska uprava Kreševo – Lovri Karauli, 7. srpnja 1869.

456. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 9. srpnja 1869.

457. Martin Nedić – Grgi Martiću, 27. srpnja 1869.

458. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 30. srpnja 1869.

459. Nikola Franić – Franji Ćuriću, 24. kolovoza 1869.

460. Ivo Pavičić – Nikoli Franjiću, 22. rujna 1869.

461. Martin Nedić – Grgi Martiću, 30. studenoga 1869.

462. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 10. prosinca 1869.

463. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 16. veljače 1870.

464. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 18. veljače 1870.

465. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 23. veljače 1870.

466. Lovro Karaula – Miji Grujiću, 27. veljače 1870.

467. Lovro Karaula – Boni Perišiću, 29. ožujka 1870.

468. Nikola Šokčević – Miji Gujiću, 12. lipnja 1870.

469. Mijo Gujić – Josipu Jurju Strossmayeru, 23. rujna 1870.

470. Bono Barišić – Paškalu Vujičiću, 26. rujna 1870.

864

Pisma bosanskih franjevaca

471. Lovro Karaula – generalnom konzulu Atanackoviću, 27. travnja 1873.

472. Lovro Karaula – Grgi Martiću, 2. kolovoza 1874.

473. Lovro Karaula – Mati Čondriću, 9. veljače 1875.

474. Lovro Karaula – Paškalu Vujičiću, ???

475. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 19. lipnja 1892.

476. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 27. lipnja 1892.

477. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 22. listopada 1892.

478. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 17. prosinca 1892.

479. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 10. ožujka 1893.

480. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 12. travnja 1893.

481. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 27. lipnja 1893.

482. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 21. listopada 1893.

483. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 28. srpnja 1894.

484. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 3. kolovoza 1894.

485. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 15. kolovoza 1894.

486. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 13. studenoga 1894.

487. Grgo Martić – Anti Tresiću Pavičiću, 28. studenoga 1894.

488. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 1. srpnja 1895.

489. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 7. kolovoza 1895.

490. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 12. kolovoza 1896.

491. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 18. prosinca 1896.

492. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 2. siječnja 1897.

493. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 17. kolovoza 1900.

494. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 24. srpnja 1902.

495. Mirko Šestić – Grgi Martiću, 7. rujna 1902.

496. Grgo Martić – Mirku Šestiću, 3. svibnja 1903.

497. Grgo Martić – Mirku Šestiću, na Ime Isusovo 1904. (14. siječnja (?))

865

Napomena priređivača Kao što je u uvodnoj studiji rečeno, u ovaj su izbor pisama bosanskih franjevaca mogla ući samo pisma izvorno pisana na narodnome, tj. bosanskom, slovinskom, ilirskom, hrvatskom jeziku. Ostala pisma, izvorno napisana na latinskome, njemačkom, talijanskom…, a koja svakako imaju svoju historiografsku vrijednost, u ovom i ovakvom izboru nisu i ne mogu biti jezično i literarno relevantna.

Ovaj je izbor slijedio samo već publicirana i za publiciranje priređena pisma, na što je priređivač ukazao i u uvodnoj studiji i u izvorima. Ti su mi izvori bili i temeljnim putokazom i usmjeriteljem da u ovoj publikaciji do kraja ispoštujem njihovu u znanstvenoj javnosti već verificiranu grafiju, pravopis, leksik, kao i vrijedne napomene i sve druge priređivačko-popratne elemente.

Bez tih izvora i rada uglednih priređivača na njima, publikacija s ovakvom intencijom ne bi bila moguća. Najveću zahvalu i priznanje tim priređivačima iskazujem upravo poštovanjem njihova rada i preuzimanjem njihove metodologije. Time ujedno, nadam se da to ne treba naročito naglašavati, ova i ovakva knjiga postaje i cjelovit dokument u vremenu ne samo o franjevačkoj epistolografiji u BiH nego i o njezinim društvenim, književnim, jezičnim i svim drugim implikacijama.

Kako sam to naglasio u uvodnoj studiji, ovo je prije svega prilog razumijevanju još jednoga aspekta franjevačke književnosti i pismenosti. Ostale segmente čitanja epistolografije ostavljam strogo znanstvenom, dakle eminentno kritičko-znanstvenom diskursu i multidisciplinarnom čitanju. A onda bi on uključio integralnu epistolografiju pa, dakako, i onu, kako već rekoh, pisanu i na stranim jezicima.

893

Biblioteka Iz Bosne Srebrene

Zahvaljujući fra Ivanu Nuiću, koji mi je svesrdno otvorio vrata ugledne biblioteke franjevačke gimnazije u Visokome, u kojoj sam došao do najvećega broja izvora za ovu knjigu, s ambivalentnim osjećajem spominjem nedavno publiciranu, iznimno vrijednu epistolografiju fra Augustina Miletića. Radoznale upućujem na Anto Škegro, “Pisma u ostavštini biskupa fra Augustina Miletića apostolskog vikara u Otomanskoj Bosni u fojničkom samostanu Duha Svetoga”, Bosna franciscana, g. XXI, Sarajevo 39/2013, str. 221–342).

Taj ambivalentni osjećaj znači i radost da je i taj segment epistolografije sad postao dostupan javnosti, a žalost, jer je ova knjiga već bila pripravljena za tisak kada je rečena epistolografija biskupa Miletića objelodanjena. Ž. I.

894

Pisma bosanskih franjevaca

Sadržaj Epistolarna književnost bosanskih franjevaca.......................................5 Pisma bosanskih franjevaca...............................................................17 Kronološko kazalo pisama.............................................................. 851 Izvori i literatura............................................................................867 Rječnik manje poznatih riječi i pojmova......................................... 871 Napomena priređivača....................................................................893

895

Biblioteka Iz Bosne Srebrene Pisma bosanskih franjevaca, priredio Željko Ivanković Nakladnici SYNOPSIS d.o.o., Sarajevo Maršala Tita 32 SYNOPSIS d.o.o., Zagreb Bunićeva 22/2 Za nakladnike Fadila Halvadžija Ivan Pandžić Sunakladnici SVJETLO RIJEČI d.o.o., Sarajevo Zagrebačka 18 NAŠA OGNJIŠTA d.o.o., Tomislavgrad Trg fra Mije Čuića 1 Za sunakladnike Janko Ćuro Gabrijel Mioč Urednik Ivan Lovrenović Recenzenti Prof. dr. sc. Iva Beljan Prof. dr. sc. Ivo Pranjković Grafički urednik Bruno Abramović Lektura i korektura Ante Bašić © Copyright: Synopsis, 2015.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000910655.

ISBN 978-9958-01-010-1 (Synopsis, Sarajevo) ISBN 978-953-7035-56-3 (Synopsis, Zagreb) Tisak i uvez Grafotisak d.o.o., Grude Tisak dovršen u rujnu 2015.