Jürgen Moltmann | Raspeti Bog. Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije

J Ü RG E N MOLT M A N N

R ASPETI BOG

K R IS TOV K R I Ž K AO T E M E LJ I KRITIKA KRŠĆANSKE TEOLOGIJE S njemačkoga preveo ŽELJKO PAV IĆ

BI BL IOTEK A ECU M EN IC A Izdavač E X L I BR IS, Rijeka, 2005.

Za izdavača Ž ELJ KO M EĐI MOR EC Naslov izvornika J Ü RGEN MOLTM A N N Der gekreuzigte Gott: Das Kreuz Christi als Grund und Kritik christlicher Theologie 7. Auflage, 2002. © Chr. Kaiser/Gütersloher Verlagshaus GmbH, Gütersloh, 1972.

Urednik Z OR A N GROZ DA NOV Recenzenti M A R I JA N J U RČEV IĆ , JOSI P OSL IĆ Prijevod redigirala L I DI JA M ATOŠEV IĆ Lektura M A R I JA BA R IĆ Dizajn DA M I R BR A L IĆ Tisak K R ATIS CIP – Katalogizacija u publikaciji SV EUČI L IŠNA K N J I Ž N IC A R I J EK A U DK 232 MOLTM A N N, Juergen Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije / Juergen Moltmann; preveo s njemačkoga Željko Pavić. – Rijeka: Ex libris, 2004.– (Biblioteka Ecumenica; knj. 1) Prijevod djela: Der gekreuzigte Gott.

ISBN 953-6932-18-0 110119073 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i Goethe Internationes

SADR ŽAJ

Predgovor hrvatskom izdanju, 7 Prinosak sporazumijevanju o temi, 9 i. Identitet i relevantnost vjere, 15 1. Kriza relevantnosti kršćanskog života, 16 2. Kriza identiteta kršćanske vjere, 28 ii. Otpor križa njegovim tumačenjima, 41 1. Nereligiozni križ u Crkvi, 41 2. Kult križa, 53 3. Mistika križa, 57 4. Nasljedovanje križa, 66 5. Teologija križa, 79 iii. Pitanja o Isusu, 95 1. Je li Isus istinski Bog? 102 2. Je li Isus istinski čovjek? 110 3. ‘Jesi li ti onaj koji ima doći?’ 117 4. ‘Tko vi kažete da ja jesam?’ 122 iv. Isusov povijesni proces, 127 1. K pitanju o porijeklu kristologije, 130 2. Isusov put ka križu, 144 a) Isus i Zakon: ‘bogohulnik’, 147 b) Isus i vlast: ‘buntovnik’, 156 c) Isus i Bog: ‘od Boga napušteni’, 168 v. Eshatološki proces Isusa Krista, 179 1. Eshatologija i povijest, 179 2. Isusovo uskrsnuće od mrtvih, 186 3. Značenje križa uskrsnuloga Krista, 201 4. Budućnost Boga u znaku Raspetoga, 211 vi. ‘Raspeti Bog’, 223 1. ‘Smrt Boga’ kao izvor kršćanske teologije, 223

2. Teizam i teologija križa, 233 3. Teologija križa i ateizam, 248 4. Nauk o dvije naravi i Kristova patnja, 259 5. Trojstvena teologija križa, 269 6. Onkraj teizma i ateizma, 285 7. Onkraj poslušnosti i revolta, 289 8. Trojstvo i eshatologija, 293 9. Iskustvo ljudskog života u pathosu Boga, 307 a) Božja apatheia i čovjekova sloboda, 308 b) Božji pathos i čovjekova sympatheia, 312 c) Punina života u trojstvenoj povijesti Boga, 317 vii. Putovi k psihičkom oslobođenju čovjeka, 323 1. Psihološka hermeneutika oslobođenja, 323 2. Figure teološko-psihoanalitičkog dijaloga, 326 3. Zakon potiskivanja, 332 4. Zakon ocoubojice, 338 5. Princip iluzije, 343 viii. Putovi k političkom oslobođenju čovjeka, 353 1. Politička hermeneutika oslobođenja, 353 2. Politička religija, 359 3. Politička teologija križa, 363 4. Vražji krugovi smrti, 368 5. Životni pravci oslobođenja, 371 6. Promjene Boga u oslobođenjima čovjeka, 376 Dodaci, 379 1. Miroslav Volf: Pogovor, 379 2. Jürgen Moltmann: Odgovor na kritike Raspetoga Boga, 382 a) Je li Bog koji pati slobodan? 385 b) Pitanja gledom na nauk o Trojstvu, 392 c) Pitanje o metodi, spoznaji i praksi, 405 3. Biografija Jürgena Moltmanna, 408 4. Bibliografija Jürgena Moltmanna, 409 a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna, 410 b) Izabrani članci Jürgena Moltmanna o teologiji križa i Raspetom Bogu, 414

c) Izbor djela o teologiji J端rgena Moltmanna, 415 e) J端rgen Moltmann u Hrvatskoj, 419 Prijevodi Moltmannovih djela na hrvatski jezik, 419 Izbor studija hrvatskih autora o Moltmannu, 419 Kratice, 420 Kazalo imena, 421

P R E D G O V O R H R VA T S K O M I Z D A N J U

S radošću i suosjećanjem koristim priliku za ovaj predgovor. Vrlo 7 se dobro sjećam vremena od prije 15 godina i rata u jugoslavenskoj Predgovor hrvatskom državi koja se tada raspadala. Moj tadašnji doktorant i prijatelj Mi- izdanju roslav Volf došao je iz Osijeka natrag u Tübingen i pričao o užasima borbe za susjedni Vukovar. Bili smo duboko potreseni mukama žrtvi i razumjeli smo vapaj mučenih za Bogom. U mojoj su duši ponovno oživjela užasna sjećanja i zadnje godine 2. svjetskog rata.

Tada sam iskusio vapaj za Bogom i našao utjehu i životnu hrabrost u raspetome Kristu koji pati s nama. Moja knjiga Raspeti Bog, koja je prvo objavljena u Njemačkoj 1972. godine, a potom prevedena na mnoge jezike, ‘je nedvojbeno jedan od teoloških klasika druge polovice dvadesetog stoljeća’, napisao je Richard Bauckham u svojemu predgovoru 12. engleskom izdanju u scm Classics Edition, London 2001. ‘Ono što ga karakterizira kao klasika, ponovno ga čitajući nakon nekoliko desetljeća, jesu teme koje su bile inovativne u svojemu vremenu, a sada su nam sasvim srodne… ali još uvijek šokiraju i iznenađuju, prosvjetljuju i izazivaju dijalektičkom oštrinom svojeg izražaja. To je strastvena knjiga, napisana ‘takoreći mojom krvlju života’, kako je to i puno kasnije kazao sam Moltmann’.

Ne znam ima li Richard Bauckham pravo, no ja sam siguran da je ova knjiga bila jedan dio mojega hrvanja s Bogom, moje patnje zbog tamne strane Boga, moje boli zbog napuštenosti žrtvi od Boga i zbog bezbožnosti počiniteljâ u onom krvavom ratu.

Sjećam se: krajem srpnja 1943., kada sam imao sedamnaest godina, bio sam pod kišom bombi koja je razorila moj rodni grad Hamburg. Nakon toga, oko mene je izgorjelo oko 40.000 muškaraca, žena i djece. Kako sam čudom preživio, a i do danas ne znam zašto nisam mrtav poput mojih prijatelja pored mene? Tih sam noći po prvi put u mojem životu vapio za Bogom: moj Bože, gdje si? Sjećam

8 Predgovor hrvatskom izdanju

se: u studenom 1961. prolazio sam kroz ostatke njemačkog logora smrti Maidanek kod Lublina, vidio sam dječje cipele i ostavljenu odjeću ubijenih Židova i Poljaka te sam tada najradije htio propasti u zemlju od stida i sramote: gdje je bio Bog? Je li on bio ravnodušan prema žrtvama svojeg naroda? Ili je to poprište Božje boli? Je li on bio među žrtvama kao Bog koji pati skupa s njima?

Knjiga Raspeti Bog u osnovi je knjiga o vjeri u Boga nakon Kristova raspeća. To što mi o Bogu možemo kazati ‘nakon Auschwitza’ ovisi o tomu što mi možemo kazati o Bogu nakon Kristova raspeća kada u uhu imamo Kristov smrtni vapaj: ‘Bože moj, zašto si me napustio?’ Čitava knjiga predstavlja pokušaj da se razumije od Boga napušteni Sin Božji Isus Krist i da ga se otkrije kao onoga koji je prisutan u patnji i među žrtavama našeg vremena. U bezdanu njegove patnje, za mene očitom postaje Božja muka: Božja strast za životom i Božja patnja zbog sila zla i smrti. ‘Pomoći može samo Bog koji pati’, pisao je Dietrich Bonhoeffer u zatočeničkoj ćeliji neposredno prije njegova umorstva. Na dan 16. studenog 1989. u San Salvadoru brutalno su od skupine vojnika ubijena šestorica poznatih isusovaca skupa s njihovom domaćicom i njezinim kćerima. Oni su bili opasni vojnoj diktaturi. Rektor isusovačkog sveučilišta Ignazio Ellacuria bio je jedan od njih. Jon Sobrino, poznati teolog oslobođenja, izbjegao je pokolj zato što je slučajno bio odsutan. Nakon masovnog ubojstva vojnici su dovukli truplo Ramona Morena u sobu Jona Sobrina i ostavili su ga tamo da iskrvari. Kada su ga našli, u lokvi krvi ležala je jedna knjiga koja je pala s police – bila je to knjiga Il Dio crucificado. Dvije godine kasnije, hodočastio sam na to mjesto i našao svoju knjigu okupanu krvlju pod čašom na spomen-mjestu kao znamen i simbol za ono što se tamo zbilja dogodilo. To mi je dalo puno poticaja za razmišljanje.

Nadam se da bi ova knjiga mogla u Hrvatskoj pripomoći tomu da se teologija unese u iskustva naroda i da se iskustva naroda unesu u teologiju.

Tübingen, 1. srpnja 2004.

Jürgen Moltmann

P R I N O S A K S P O R A Z U M I J E VA N J U O T E M I

Križ se ne voli i ne može se voljeti. A ipak samo Onaj na križu 9 raspeti stvara onu slobodu koja mijenja svijet, zato što se svijet više Prinosak ne boji smrti. Raspeti je u svojemu vremenu važio kao sablazan osporazumijevanju temi i ludost. I danas je vremenu neprimjereno stavljati ga u središte kršćanske vjere i teologije. Pa ipak, samo vremenu neprimjereno sjećanje na njega oslobađa ljude moći suvremenih činjenica, zakonâ i povijesnih prisila, te ih otvara za budućnost koja ne postaje opet mračna. Danas se Crkva i teologija moraju okrenuti promišljanju raspetoga Krista kako bi pokazale svijetu njegovu slobodu koju nudi. To je ključno ukoliko žele postati ono što tvrde da jesu: naime, Crkva Kristova i kršćanska teologija.

Od početaka studija teologije bavio sam se teologijom križa.

Premda je prijatelji Teologije nade (Theologie der Hoffnung), koju sam objavio 1964. godine, nisu uvijek tako jasno primjećivali kao njezini kritičari, ipak vjerujem da je ona crvena nit mojega teološkog mišljenja. To se svakako odnosi na vrijeme mojega prvog bavljenja pitanjima kršćanske vjere i teologije živeći kao ratni zarobljenik iza bodljikave žice. Zasigurno se to ima zahvaliti nezaboravnim predavanjima o reformacijskoj teologiji mojih učitelja Hansa Joachima Iwanda, Ernsta Wolffa i Otta Webera 1948/49. u Göttingenu. Potreseni i skrhani, preživjeli iz moje generacije došli su iz logora i lazareta u predavaonice. Tada nas ne bi taknula teologija koja o Bogu ne bi govorila s pogledom na od Boga napuštenog Raspetoga. Ostaje naravno otvoreno jesmo li s našim iskustvima bolje od drugih razumjeli raspetoga Krista.

Iskustva se ne mogu ponoviti. O osobnim iskustvima se također govori samo kako bi se objasnilo zašto smo fascinirani stvari koju želimo priopćiti. Nisu važna iskustva, već onaj koji je iskusio u

10 Prinosak sporazumijevanju o temi

njima. Ona teologija križa koja nas je tada sustigla i koja nam je dala tlo pod nogama opet mi se vratila u sjećanje kada su pokreti nade iz šezdesetih godina naišli na pregrube otpore i protivnike i kada su mnogi napustili nadu kako bi se iz polovične rezignacije opet prilagodili uobičajenom tijeku stvarî ili čak u potpunoj rezignaciji otišli u unutarnju emigraciju. Mogu govoriti samo za sebe, ali u razočarenjima zbog kraja ‘socijalizma s ljudskim likom’ u čssr-u i kraja civil-rights-movement u sad-u te zbog, nadam se, samo privremenog mirovanja reformi u ekumenskom kretanju i u Katoličkoj crkvi koje su tako pouzdano započele 2. vatikanskim saborom i konferencijom u Uppsali 1968. godine, u središte nade i otpora ponovno je stupilo ono što je ipak poticajni razlog svih otvaranja horizonata u društvu i Crkvi: Kristov križ.

Sociološki, psihološki i ideološki opravdana kritika Crkve i teologije, koju smo na sreću doživjeli, može se prihvatiti i radikalizirati samo pomoću kritičke teologije križa. Postoji unutarnji kriterij svake teologije i Crkve koja tvrdi da je kršćanska i taj kriterij daleko prekoračuje svaku političku, ideološku i psihološku kritiku izvana: to je sam Raspeti. Pozivaju li se Crkva, teologija i oblici vjerovanja na njega – a oni to moraju ukoliko žele biti kršćanski – oni se tada pozivaju na svog najoštrijeg suca i na svog najradikalnijeg osloboditelja od laži i nadmenosti, težnje za vlašću i strepnje. Crkve, vjernike i teologije treba se držati za riječ.

A ta je riječ ‘riječ o križu’. Ona je kriterij njihove istinitosti i stoga kritika njihove neistinitosti. Kriza Crkve u današnjemu društvu nije samo kriza njezine prilagodbe ili njezinoga getoiziranja, već kriza njezine vlastite egzistencije kao Crkve raspetoga Krista.

Svaka kritika izvana koja je zbiljski pogađa jest samo jedna uputa na njezinu unutarnju kristološku krizu. Pitanje o Crkvi, ma koliko ono moglo biti neugodno za konzervativne i progresivne, samo je mala predigra njezine unutarnje krize jer se samim Kristom odlučuje što je kršćanska Crkva, a što nije nikakva kršćanska Crkva. Postaje li kršćanstvo u jednom otuđenom, podijeljenom i ugnjetavajućem društvu također otuđeno, podijeljeno i učinjeno

sukrivcem ugnjetavanja, o tomu naposljetku odlučuje je li mu Raspeti tuđinac ili Gospodin koji određuje njegovu egzistenciju.

Prigovaralo se da je još prerano nabaciti to pitanje u crkvama i crkvenim zajednicama, da crkve uopće još nisu stekle onu otvorenost prema svijetu koju je postiglo društvo, da one ideološki i praktično uopće još nisu priznale opravdanost sekularnih slobodarskih pokreta i njihovu kritiku pa ih se htjelo zarobiti već kod 11 njihovog vlastitog načela. Razumijem pravo tog taktičkog pitanja, Prinosak no svakako ne vjerujem da ono vodi dalje od prilagodbe zastarje- osporazumijevanju temi lih formi Crkve novima. Kršćanska Crkva i kršćanska teologija za mene postaju relevantnima za probleme modernog svijeta samo onda kada očituju ‘čvrstu jezgru’ svojeg identiteta u raspetome Kristu i kroz njega se u pitanje dovode skupa s društvom u kojemu žive. Ideološka i politička kritika izvana mogu prisiliti teologiju i Crkvu samo na to da očituju ono svoje vlastito i da se više ne skrivaju iza onog tuđeg iz povijesti i sadašnjosti. Vjera, Crkva i teologija trebaju pokazati što one doista vjeruju i čemu se nadaju od onog čovjeka iz Nazareta, raspetoga pod Poncijem Pilatom, i koje praktične posljedice žele izvući iz toga. Sam je raspeti Krist izazov kršćanskoj teologiji i Crkvi koja se usuđuje zvati njegovim imenom.

Ali, koja mu teologija križa odgovara i je li ona danas nužna?

Teologija križa ima doduše izvjesnu tradiciju, ali nikada nije bila omiljena. Ona potječe od Pavla kojemu se s pravom pripisuje njezino utemeljenje, preskače k Lutheru kod kojeg se expressis verbis javlja, bila je i jest prisutna u proganjanim zajednicama siromašnih i potlačenih. Na osebujan je način ponovno oživljena kod Zinzendorfa. Ona je oblikovala bolji dio rane dijalektičke teologije i renesanse Luthera 1920-ih. Martin Kähler je u jednom glasovitom predavanju iz 1911. godine proglasio Kristov križ ‘temeljem i mjerom kristologije’, ali nije i sam nažalost održao to načelo. Teologija križa bila je kod spomenutog vazda relevantna samo u okviru ljudske bijede i spasenja, premda ima i postavki koje idu povrh toga.

12 Prinosak sporazumijevanju o temi

Prihvatiti opet teologiju križa danas znači izbjeći jednostranosti tradicije i pojmiti Raspetoga u svjetlu i u vezi s njegovim uskrsnućem i, sukladno tomu, slobodom i nadom.

Prihvatiti danas teologiju križa znači prijeći preko granica nauka o spasenju i pitati o potrebnoj revoluciji u pojmu Boga.

Tko je Bog na križu od Boga napuštenoga Krista?

Nastaviti danas teologiju križa znači prijeći preko brige za osobno spasenje i pitati o oslobođenju čovjeka i njegovom novom odnosu prema stvarnosti vražjih krugova u njegovu društvu.

Tko je istinski čovjek s obzirom na izopćenog i u slobodi Boga uskrišenog Sina Čovječjega?

Konačno, ostvariti teologiju križa u današnje vrijeme znači uzeti ozbiljno reformacijsku teologiju u njezinim kritičko-reformacijskim zahtjevima i povrh crkvene kritike razviti je do kritike društva. Što znači sjećanje na raspetoga Boga u jednom službeno optimističnom društvu koje korača preko mnogih leševa?

Naposljetku se pak radi o radikalnoj kršćanstvenosti teologije i Crkve. Isus je umro s vapajem Bogu: ‘Bože moj, zašto si me ostavio?’ U osnovi, svaka kršćanska teologija i svaka kršćanska egzistencija odgovaraju na to pitanje umirućeg Isusa. Na to pitanje odgovara i ateizam protesta i metafizičkog revolta prema Bogu.

Ili je od Boga napušteni Isus kraj svake teologije ili je on početak jedne specifično kršćanske i u tomu kritičke i oslobađajuće teologije i egzistencije. Što se ozbiljnije uzima ‘križ zbiljnosti’, to više Raspeti postaje kriterijem teologije uopće. Ne radi se o apstraktnoj teologiji križa i patnje, nego o teologiji Raspetoga.

Može mi se uputiti pitanje: zašto nakon Teologije nade ovaj okret k teologiji križa? Naveo sam neke razloge za to. Je li to pak, u stvari, korak natrag? ‘Zašto se zapravo Moltmann od preglasne Blochove glazbe postupno vratio prigušenoj eschatologia crucis?’ pitao je s odobravanjem Wolf-Dieter Marsch. Taj korak za mene samog nije nikakav korak natrag od uskrsnih trublji k tužaljkama na Veliki petak. Kao što želim pokazati, teologija križa nije ništa drugo nego naličje kršćanske teologije nade, premda

ona u oživljavanju Raspetoga dolazi drugačije do svoje bitne točke. Kao što se tamo može pročitati, sama Teologija nade već je bila skicirana kao eschatologia crucis. U toj se knjizi stoga ne može raditi o nekom koraku natrag. Teologija nade započinje uskrsnućem Raspetoga, a sada pogled okrećem križu Uskrsloga.

Ako se tada radilo o sjećanju na Krista u modusu nade u njegovu budućnost, onda se sada radi o nadi u modusu sjećanja na 13 njegovu smrt. Ako su tamo u prvom planu stajale anticipacije Prinosak budućnosti Boga u obećanjima i nadama, onda se ovdje radi o osporazumijevanju temi razumijevanju utjelovljenja one budućnosti posredstvom povijesti Kristove patnje u povijest patnje svijeta. Zato sada, nakon filozofije nade Ernsta Blocha, prihvaćam pitanja negativne dijalektike i kritičke teorije Th. W. Adorna i M. Horkheimera, kao i iskustva i uvide rane dijalektičke teologije i filozofije egzistencije.

Bez uvažavanja boli onog negativnoga kršćanska nada ne može postati realističnom niti djelovati oslobađajuće. Ova teologija križa nipošto ne ide ‘postupno natrag’, nego naprotiv, želi učiniti teologiju nade konkretnijom i povezati njezine mobilizirajuće vizije s nužnim otporima. U tom produbljivanju teologije nade osjećam se suglasnim s Johannom Baptistom Metzom koji od prije nekoliko godina svoju kritičko-političku eshatologiju sve snažnije povezuje s ‘opasnim sjećanjima’ na Kristovu patnju i smrt. I Ernst Bloch je sve više uznemiren problemom zla i filozofske kao i teološke bespojmovnosti u njemu. Također se nitko ne treba osjećati umirenim ako se u naslovima više ne pojavljuje tema ‘teologija revolucije’. Revolucija svih religioznih, kulturnih i političkih vrednota, koja polazi od Raspetoga, još uvijek čeka svoje vrijeme.

Pojedine misli i dijelove iz ove knjige izlagao sam na različitim europskim i američkim sveučilištima. Raspravljao sam o njima sa svojim studentima na predavanjima i seminarima na Sveučilištu u Tübingenu. Svim sudionicima u razgovoru zahvaljujem na njihovim kritičkim poticajima. Zahvaljujem mojim asistentima koji su me ohrabrivali u izradbi teologije križa: dr. Karlu-Adolfu

14 Prinosak sporazumijevanju o temi

Baueru, dr. Reineru Strunku, dr. Rudolfu Wethu i Gerhardu M. Martinu. Zahvaljujem Douglasu Meeksu, Danielu Louwu, E. P. van de Beeku, Rafaelu Severi, Herwig Arts i Martinu Tripoleu, koji su pisali disertacije o mojoj teologiji i prisilili me da razmišljam o mojemu putu. Gospodin Michael Welker je kritičkim korekturama stalno pratio ovaj rukopis. Njemu dugujem posebnu zahvalu.

Preda mnom stoji slika Marca Chagalla koja nosi naziv ‘Raspeće u žutom’. Ona pokazuje pojavu Raspetoga u jednoj apokaliptičnoj situaciji: ljudi tonu u more, ljudi su bez zavičaja u bijegu, iz pozadine svijetli žuta vatra. I s Raspetim se pojavljuje anđeo s trubljom i razmotanim svitkom Knjige života. Ta je slika dugo išla sa mnom. Ona simbolizira križ u horizontu svijeta i može važiti kao simbolični izraz za sljedeća istraživanja. Simbol poziva na mišljenje (P. Ricoeur). Simbol križa poziva na premišljanje. Tako ni ova knjiga ne želi dogmatski dovršiti raspravu, već poput simbola pozvati na mišljenje i premišljanje.

Tübingen, na Veliki petak 1972.

Jürgen Moltmann

3. biogr afija jürgena moltman na

408 Dodaci Biografija Jürgena Moltmanna

Jürgen Moltmann je rođen 1926. u Hamburgu. 1945. godine saveznička ga je vojska zarobila u Kleveu i odvela ga je u radni logor kao ratnog zarobljenika u Belgiju i Škotsku, te konačno u Norton kamp blizu Nottinghama u Engleskoj. U tom je kampu 1947. započeo studij teologije. Nakon povratka u Njemačku, 1948. ponovno započinje studij teologije na Sveučilištu u Göttingenu.

Po završetku studija 1953. vrši službu evangeličkog pastora u Bremen-Wasserhorstu. Pastoralnim se djelovanjem bavio do 1957., kada habilitira u Göttingenu, a 1958. pozvan je za profesora teologije u Wuppertalu gdje je predavao zajedno s Wolfhartom Pannenbergom. 1963. godine postaje profesorom na Sveučilištu u Bonnu gdje intenzivno surađuje s filozofom Ernstom Blochom.

Nakon smrti svojega mentora Otta Webera 1966. godine, nadao se povratku u Göttingen, no novozavjetničar Ernst Käsemann ga nagovara da preuzme katedru na Sveučilištu u Tübingenu, gdje počinje predavati 1967. godine. Na tom sveučilištu ostaje sve do svojeg umirovljenja 1994. godine.

4. bibliogr afija jürgena moltman na Ova bibliografija dakako nije potpuna. Cjelokupna bibliografija J. Moltmanna do 2002. godine (uključujući njegova djela, kao i djela o njegovoj teologiji) sadržana je u djelu Jamesa L. Wakefielda, Jürgen Moltmann: A Research Bibliography, The Scarecrow Press, Inc., Lanham, Maryland and Oxford, 2002. Prilikom izbora djelâ 409 za ovu bibliografiju koristio sam se ovim naslovom kao i fondom Dodaci knjižnica Sveučilišta u Tübingenu i Heidelbergu. Bibliografija Bibliografija Jürgena sadrži sve knjige koje je napisao J. Moltmann, zatim njegove Moltmanna odabrane članke o tematici teologije križa i raspetoga Boga, izbor knjiga o Moltmannovoj teologiji, izabrane članke o knjizi Raspeti Bog i Moltmannovoj teologiji križa te naposljetku izbor Moltmannovih djela objavljenih u Hrvatskoj, kao i članaka koje su objavili hrvatski autori.

Zahvaljujem Jamesu Wakefieldu i dr. Ivanu Karliću za pomoć prilikom sastavljanja ove bibliografije.

Z .G.

a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna

410 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna

Prädestination und Heilsgeschichte bei Moyse Amyraut, doktorska disertacija, Götttingen, 1952.

Christoph Pezel (1539-1604) und der Calvinismus in Bremen, habilitacijska radnja u Göttingenu 1956/1957., Hospitium Ecclesiae. Forschungen zur bremischen Kirchengeschichte, 2, Verlag-Einkehr. Bremen, 1958.

Die Gemeinde im Horizont der Herrschaft Christi. Neue Perspektiven in der protestantischen Theologie. Bekennen und Bekenntnis, 5, Neukirchener-Verlag, Neukirchen-Moers, 1959.

Herrschaft Christi und Soziale Wirklichkeit nach Dietrich Bonhoeffer.

Theologische Existenz heute, N. F., 71, Kaiser, München, 1959.

Die Bibel – Gotteswort oder Menschenwort? s Hansom Walterom Wolffom i Rudolfom Bohrenom, NeukirchenerVerlag, Neukirchen Kreis Moers, 1959.

Prädestination und Perseveranz: Geschichte und Bedeutung der reformierten Lehre ‘de perserverantia sanctorum’, Beiträge zur Geschichte und Lehre der reformierten Kirche, 12, Neukirchener Verlag, Neukirchen Kreis Moers, 1961.

Der verborgene Mensch. Zum Selbverständnis des modernen Menschen, Das Gespräch, 35, Jugenddienst-Verlag, Wuppertal-Barmen, 1961.

Das Reich Gottes und die Treue zur Erde, Das Gespräch, 49, Jugenddienst-Verlag, Wuppertal-Barmen, 1963.

Die Theologie in der Welt der modernen Wissenschaften, Regensburg, 1963.

Gottesbeweise und Gegenbeweise, Das Gespräch, 46, Jugenddienst-Verlag, Wuppertal-Barmen, 1964.

Theologie der Hoffnung. Untersuchungen zur Begründung und zu den Konzequenzen einer christlicher Eschatologie, Beiträge zur Evangelischen Theologie, 38, Kaiser-Taschenbücher, 155, Kaiser, München, 1964.

Geschichte – Element der Zukunft: Vorträge an den Hochschultagen 1965 der Evangelischen Studentengemeinde Tübingen, s Richardom Wittramom i Hans-Georgom Gadamerom, Mohr, Tübingen, 1965.

Meditation über die Hoffnung, Das Gespräch, 67, Jugenddienst-Verlag, Wuppertal-Barmen, 1967.

Perspektiven der Theologie: Gessamelte Aufsätze, Kaiser, München, 1968.

Politische Theologie, Ärztlichen Fortbildungswerkes, Regensburg, 1969.

Religion, Revolution and Future, Scribner’ Sons, New York, 1969.

Umkehr zur Zukunft, Gütersloher Taschenbücher Siebenstern, 154. München/Hamburg, 1970.

Kirche im Prozess der Aufklärung: Aspekte einer neuen ‘politischen Theologie’, s Johannom Baptistom Metzom i Willijem Oelmüllerom, Kaiser, München, Grünewald, Mainz, 1970.

Die ersten Freigelassenen der Schöpfung. Versuche über die Freude an der Freiheit und das Wohlgefallen am Spiel, Kaiser Traktate, 2, Kaiser, München, 1971.

Mensch. Christliche Antropologie in den Konflikten der Gegenwart, Themen der Theologie, 11, Kreuz-Verlag, Stuttgart, 1971.

Siehe, es ist alles neu geworden, 1-11. Dein Wort, Herr, nicht vergeht, 36, Stuttgart, 1971.

Versöhnung. Predigt über 2. Kor. 5,17-21, Predigt im Gespräch, 11, Neukirchen, 1971.

Die Sprache der Befreiung. Predigten und Besinnungen, Kaiser, München, 1972.

Der gekreuzigte Gott: Das Kreuz Christi als Grund und Kritik christlicher Theologie, Kaiser, München, 1972.

Leidengeschichte: zwei Meditationen zu Markus 8,31-38, s Johannom Baptistom Metzom, Herder, Freiburg (im Breisgau), Basel, Wien, 1973.

Jesus ja, Kirche nein? s Walterom Kasperom, Bezinger, Zürich, Einsiedeln, Köln, 1973.

L’espéranze en action. Traduction historique et politique de l’Évangile, Ed. Du Seuil, Paris, 1973.

Begegnung mit Polen. Evangelische Kirche und die Herausforderung durch Geschichte und Politik, s M. Stohrom, Kaiser, München, 1974.

Religion and political society, Harper and Row, New York, 1974.

Das Experiment Hoffnung: Einführungen, Kaiser, München, 1974.

Thema Kirche, s Helmutom Hildom i Ottom Semmelrothom, Vandenhoeck und Ruprecht, Göttingen, 1974.

Gott kommt und der Mensch wird frei: Reden und Thesen, Kaiser Traktate, 17, Kaiser, München, 1975.

Gottes Advent, Jugenddienst-Verlag, Wuppertal, 1975.

Kirche in der Kraft des Geistes. Ein Beitrag zur Messchianischen Ekklesiologie. Kaiser, München, 1975.

Wer ist der Mensch? ur. Hans Küng, Theologische Meditationen, 36, Benziger, Einsieden/Zürich/Köln, 1975.

Im Gespräch mit Ernst Bloch. Eine theologische Wegbegleitung, Kaiser, München, 1976.

Gottes Rechts und Menschenrechte. Studien und Empfehlungen des Reformierten Weltbundes, s J. M. Lochmannom, Neukirchener Verlag, Neukirchen-Vluyn, 1976.

Ernst Bloch In memoriam, s J. M. G. Gomel-Herasom, Cuaderos Salamantinos de filosofia, 1977.

Neuer Lebensstill: Schritte zur Gemeinde, Kaiser, München, 1977.

Zukunft der Schöpfung: Gesammelte Aufsätze, Kaiser, München, 1977.

Jüdischer Monotheismus, christliche Trinitätslehre: ein Gespräch, s Pinchasom Lapideom, Kaiser, München, 1979.

411 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna

412 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna

Gotteserfahrungen: Hoffnung, Angst, Mystik, Kaiser Traktate, 47, Kaiser, München, 1979.

Menchenwürde. Recht und Freiheit. Kreuz-Verlag, Stuttgart/Berlin, 1979.

Trinität und Reich Gottes. Zur Gotteslehre. Kaiser, München, 1980.

Israel und Kirche, ein gemeinsamer Weg? Ein Gespräch, s Pinchasom Lapideom, Kaiser, München, 1980.

Ohne Macht mächtig. Predigten, Kaiser, München, 1981.

Sulla Trinità, M. D’Auria, Napoli, 1982.

Humanity in God, s Elisabeth Moltmann-Wendell, Pilgrim Press, New York, 1983.

Bericht über die Situation der Behinderten in der Evangelischen Kirche von Westfalen, Materialen für den Dienst in der Evangelishen Kirche von Westfalen: Reihe B, Gemeindarbeit, 7, Recklinghauser Werkstätten, Bielefeld, 1983.

Diakonie im Horizont des Reiches Gottes. Schritte zum Diakonentum aller Gläubigen, Neukirchener Verlag, Neukirchen-Vluyn, 1984.

Politische Theologie – Politische Ethik, Gesellschaft und Theologie. Fundamentaltheologische Studien, 9, Kaiser/Grünewald, München/Mainz, 1984.

The Christian-Marxist dialogue in Europe, Occasional papers, 3, Institute of East and West studies, Yonsei University, Seoul, 1985.

Gott in der Schöpfung: Ökologische Schöpfungslehre, Gifford Lectures, 1984, Kaiser, München, 1985.

Forty Years after the Stuttgart Confession, Forgivenes and Politics, London, 1987.

La croce di Cristo: il dolore dell’Amore di Dio, Rosetum, Milano, 1988.

God Means Freedom. Five Lectures in East Asia, Nairobi (Kenya), 1988.

Was ist heute Theologie? Zwei Beiträge zu ihrer Vergegenwärtigung.

Quaestiones disputatae, 114, Herder, Freiburg im Briesgau, 1988.

Das Leben der Christen in den Widersprüchen der modernen Gesellschaft und Predigt über Jesaja 9,1-6, Sexauer Gemeindepreis für Theologie, 7, Evangelische Kirchengemeinde, Sexau 1988.

Mystik und Politik (Festschrift für J. B. Metz), s E. Schilebeeckxom, Grünewald, Mainz, 1988.

Was geht uns Maria an? s E. Wendel-Moltmann i H. Küngom, Kaiser, Gütersloh, 1988.

Love: The Foundation of Hope, Harper, San Francisco, 1988.

Der Weg Jesu Christi: Christologie im messianischen Dimensionen, Systematische Beiträge zur Theologie, 3, Kaiser, München, 1989.

Political theology and the ethics of peace from a European perspective, Theological trends: Circle of theological study in Nazarene Theological Seminary, 9, Nazarene Theological Seminary, Tokyo, 1989.

There is enough for everyone: A sermon given at Ryerson United Church, Vancouver, February 26, 1989, Vancouver School of Theology Occasional Paper, 2, Vancouver School of Theology, Vancouver, 1989.

Gerechtigkeit schafft Zukunft: Friedenspolitik und Schöpfungsethik in einer bedrohten Welt, Forum politische Theologie; Gesellschaft und Theologie, 9, Kaiser, München, 1989.

Das Geist des Lebens: Eine ganzheitliche Pneumatologie, München, Kaiser, 1991.

Als Frau und Mann von Gott reden, s Elisabeth Moltmann-Wendell, Kaiser, München, 1991.

In der Geschichte der dreieinigen Gottes: Beiträge zur trinitarischen Theologie, Kaiser, München, 1991.

Wer ist Christus für uns heute? Kaiser-Taschenbücher, 129, Gütersloh Kaiser, München, 1994.

Die Flügel nicht stutzen: Warum wir Utopien brauchen, Patmos-Verlag, Düsseldorf, 1994.

Faith and the future: essays on theology, solidarity, and modernity, s Johannom Baptistom Metzom, Maryknoll, Orbis Books, New York, 1995.

Das Kommen Gottes: Christliche Eschatologie, Kaiser, München, 1995.

Theology and the experience of the Holy Spirit, Keene Lectures, 1994. Chelmsford Cathedral, London, 1995.

Die Quelle des Lebens: der Heilige Geist und die Theologie des Lebens, Kaiser-Taschenbücher, 150, Kaiser, Gütersloh, 1997.

Gott im Projekt der modernen Welt: Beiträge zur öffentlichen Relevanz der Theologie, Kaiser/Gütersloher, Gütersloh, 1997.

A passion for God’s reign: theology, christian learning, and the christian self, s Nicholasom Wolterstorffom i Ellen T. Charry, Eerdmans, Grand Rapids, Michigan, 1998.

Is there life after death? Père Marquette Lectures in Theology, Marquette University, Milwaukee, WI, 1998.

Erfahrungen theologischen Denkens: Wege und Formen christlicher Theologie, Chr. Kaiser/Gütersloher, Gütersloh, 1999.

Wo ist Gott? Gottesräume, Lebensräume, Neukirchener Verlag, Neukirchen-Vluyn, 2002.

Wissenschaft und Weisheit. Zum Gespräch zwischen Naturwissenschaft und Theologie, Gütersloher Verlagshaus, Gütersloh, Kaiser, 2002.

413 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna a) Objavljena djela Jürgena Moltmanna

b) Izabrani članci Jürgena Moltmanna o teologiji križa i ‘Raspetom Bogu’

414 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna b) Izabrani članci Jürgena Moltmanna o teologiji križa i Raspetom Bogu

‘Die ‘Rose im Kreuz der Gegenwart.’ Zum Verständnis der Kirche in der modernen Gesellschaft’, Monatsschrift für Pastoraltheologie 50 (1961), str. 272-289.

‘Die Auferstehung des Gekreuzigten und die Zukunft Christi’, u Diskussion der Kreuz und Auferstehung. Zur gegenwärtigen Auseinandersetzung in Theologie und Gemeinde, str. 235-261, ur. Bertold Klappert, Ausaat-Verlag, Wuppertal, 1967.

‘Gott im Kreuz Jesu’, u Umkehr zur Zukunft, str. 133-147, Gütersloher Taschenbücher Siebenstern, 154 (1970), Siebenstern, München/Hamburg.

‘Kreuz und Trinität’, u Korrespondenzblatt des Canisianums (Innsbruck) 106, br. 2 (1971), str. 2-10.

‘Der ‘gekreuzigte Gott’. Neuzeitliche Gottesfrage und trinitarische Gottesgeschichte’, u Concilium (D) 8 (1972), str. 407-13.

‘Die Verwandlung des Leidens. Der dreieinige Gott und das Kreuz’, u Evangelische Kommentare 5 (1972), str. 713-717.

‘Gesichtspunkte der Kreuzestheologie heute’, u Evangelische Theologie 33 (1973), str. 346-365.

‘Der gekreuzigte Gott und der apathische Mensch’, u Das Experiment Hoffnung, str. 93-111, Kaiser, München, 1974.

‘Kreuzestheologie heute’, u Zukunft der Schöpfung: Gesammelte Aufsätze, str. 68-88, Kaiser, München, 1977.

‘Antwort auf die Kritik an ‘Der gekreuzigte Gott’’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott,’ str. 165190, ur. Michael Welker, Kaiser, München, 1979.

‘Der Kreuzweg der Versöhnung’, u Kreuzwege, Herder, Freiburg/Basel/Wien, 1979.

‘Theology of the cross’, u A new dictionary of Christian theology, str. 135137, ur. A. Richardson i J. Bowden, SCM Press, London, 1983.

‘Die Theodizeefrage und der Schmerz Gottes’, u Bildung-GlaubeAufklärung. Festschrift für Karl-Ernst-Nipkow, str. 270-275, ur.

Reiner Preul, Eine Veröffentlichung des Comenius-Instituts, Münster, Gütersloher Verlagshaus Mohn, Gütersloh, 1989.

‘Die Passion Christi und der Schmerz Gottes’, u Kreuzzeichen, Katalog Heft 76, Galerie an der Finkenstraße, München, 1992.

‘Das Kreuz als Symbol: Christus oder Konstantin?’ u Publik-Forum (8 September), str. 28-29, 1995. ‘Ökumene unter dem Kreuz: Evangelische Sicht auf die katholische Kirche’, u Evangelische Kommentare 31, br. 8 (1998), str. 446-448.

‘Can Christian eschatology become post-modern? (Response to Miroslav Volf)’, u God will be all in all: The eschatology of Jürgen Moltmann, str. 259-264, ur. Richard Bauckham, T&T Clark, Edinburgh, 1999.

c) Izbor djela o teologiji Jürgena Moltmanna BAUCKHAM, RICHARD (ur.), God will be all in all: The eschatology of Jürgen Moltmann, T&T Clark, Edinburgh, 1999.

BAUCKHAM, RICHARD, Moltmann: Messianic theology in the making, Marshall Pickering, Basingstoke, 1987.

BAUCKHAM, RICHARD, The theology of Jürgen Moltmann, T&T Clark, Edinburgh, 1995.

DEUSER, H., MARTIN, G. M., STOCK, K, WELKER, M. (ur.), Gottes Zukunft – Zukunft der Welt: Festschrift für Jürgen Moltmann zum 60. Geburtstag, Kaiser, München, 1986.

CARMEN CRIEG (ur.), Die Theologie auf dem Weg in das dritte Jahrtausend (Festschrift für Jürgen Moltmann zum 70.

Geburtstag), Gütersloher Verlaghaus, Gütersloh, 1996.

GIBELLINI, ROSINO, La Teologia di Jürgen Moltmann, Giornale di teologia, 89, Querniana, Brescia, 1975.

DRÖGE, MARKUS, Kirche in der Vielfalt des Geistes: Die christologische und pneumatologische Begründung der Kirche bei Jürgen Moltmann, Neukirchener theologische Dissertationen und Habilitationen, 28, Neukirchener-Verlag, Neukirchen-Vluyn, 2000.

GOUDINEAU, HUBERT, Trinité et théologie de la passion divine chez Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, Strassbourg, 1997.

KELLY, JOHN GRAHAM, Gotteslehre und Israellehre in the theology of Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, Department of biblical studies, University of Sheffield, 1995.

KIRSCH, E., Hermeneutik der Verheißung bei Johann Baptist Metz und Jürgen Moltmann, Erfurt, 1972.

LEITNER, S., Das Leid des Menschen. Aspekte zu einer Ethik des Pathischen auf der Grundlage der Theologie Jürgen Moltmanns, unter besonderer Berücksichtigung seiner Kreuzestheologie, doktorska disertacija, Innsbruck, 1987.

MAITLAND-CULLEN, PATRICK STUART, The theodicy problem in the theology of Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, University of Edinburgh, 1990.

MARSCH, WOLF-DIETER (ur.), Diskussion über die ‘Theologie der Hoffnung’ von Jürgen Moltmann, Kaiser, München, 1967.

415 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna c) Izbor djela o teologiji Jürgena Moltmanna

416 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna d) Izbor djela o Raspetom Bogu i teologiji križa Jürgena Moltmanna

MCDOUGALL, JOY ANN, The pilgrimage of love: The trinitarian theology of Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, University of Chicago, 1998.

MEEKS, M. DOUGLAS, Origins of the theology of hope, Fortress, Philadelphia, PA, 1974.

MEIER, F., Antizipation-Widerspruch-Gehorsam.

Theologie der Hoffnung, Rim, 1972.

MEYENDORFF, JOHN, ‘Reply to Jürgen Moltmann’s ‘The unity of the triune God’’, St. Vladimir’s Theological Quarterly 28, no. 3 (1984), str. 183-188.

MORSE, CHRISTOPHER L., The logic of promise in Moltmann’s theology, Fortress, Philadelphia, PA, 1979.

MÜLLER-FAHRENHOLZ, GEIKO, Phantasie für das Reich Gottes. Die Theologie Jürgen Moltmanns. Eine Einführung, Christian Kaiser/Gütersloh Verlag, Gütersloh, 2000.

NIEWIADOMSKI, JÓSEF, Die Zweideutigkeit von Gott und Welt in J. Moltmanns Theologien, Innsbrucker theologische Studien, 9, Tyrolia-Verlag, Innsbruck/Wien/München, 1982.

OTTO, RANDALL E., The God of hope: The trinitarian vision of Jürgen Moltmann, University Press of America, Lanham, MD, 1991.

REISS, W., Die Theologie Jürgen Moltmanns, Innsbruck, 1972.

SORC, ĆIRIL, Soočenje z Moltmannovo teologijo upanja: Mesto Moltmannove teologije upanja v moderni teologiji in njen pomen za naš čas, doktorska disertacija, Ljubljana, 1980.

SPENCE, BRIAN JOHN, Von Balthasar and Moltmann: Two responses to Hegel on the subject of the incarnation and ‘the death of God’, University of St. Michael’s College, Canada, 1996.

VOLF, MIROSLAV, KRIEG, CARMEN i KUCHARZ, THOMAS (ur.), The future of theology: Essays in honor of Jürgen Moltmann, Eerdmans, Grand Rapids, MI, 1996.

d) Izbor djela o ‘Raspetom Bogu’ i teologiji križa Jürgena Moltmanna WELKER, MICHAEL (ur.), Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, Kaiser, München, 1979.

BARTH, MARKUS, ‘Aus einem Brief an Jürgen Moltmann vom 20sten November 1973’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 160-162.

BAUCKHAM, RICHARD, ‘Moltmanns Eschatologie des Kreuzes’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’ , str. 43-53.

BLANCY, ALAIN, ‘‘Le Dieu crucifié’ de Jürgen Moltmann’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’ , str. 118-125.

COX, HARVEY, ‘Gedanken über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’ , str. 126-139.

GOETZ, R., ‘Jürgen Moltmann and the theopaschite revolution’, u Festschrift: A tribute to Dr. William Hordern, ur. Walter Freitag, University of Saskatshewan, Saskatoon, Kanada, 1985.

KASPER, WALTER, ‘Revolution im Gottverständnis? Zur Situation des ökumenischen Dialogs nach Jürgen Moltmanns ‘Der gekreuzigte Gott’’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 140-148.

KASPER, WALTER, ‘Zur Sachfrage: Schöpfung und Erlösung: Replik auf Jürgen Moltmann’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 157-159.

KLAPPERT, BERTOLD, ‘Die Gottverlassenheit und der gekreuzigte Gott. Beobachtungen zum Problem einer theologia crucis in der Christologie Gegenwart’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’ , str. 57-73.

KÜHN, ULRICH, ‘Recension’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 54-56.

LOCHMAN, JAN MILIČ I HERMANN DEMBOWSKI, ‘Gottes Sein ist im Leiden.

Zur trinitarischen Kreuztheologie Jürgen Moltmanns’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 26-38.

MIGLIORE, DANIEL L., ‘Der gekreuzigte Gott’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 39-42.

MISKOTTE, HERMANNUS HEIKO, ‘Das Leiden ist in Gott. Über Jürgen Moltmanns trinitarische Kreuztheologie’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 74-93.

MONDIN, BATTISTA, ‘Der gekreuzigte Gott’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 94-107.

RICEOUR, PAUL, ‘Der gekreuzigte Gott von Jürgen Moltmann’, u Diskussion über Jürgen Moltmanns Buch ‘Der gekreuzigte Gott’, str. 17-25.

BAUCKHAM, RICHARD, ‘In defense of ‘The crucified God’’, u The power and weakness of God: Immpassibility and orthodoxy, ur. N. Cameron, Scottish Bulletin of Evangelical theology Special Study, 4, Rutherford House Books, Edinburgh, 1990, str. 93-118.

BERTAMINI, FABIO, La croce nel Peniero Teologico di Jürgen Moltmann: Dal Monoteismo alla Trinitá di Dio, Mag. Theol., Trento, 1994-1995.

ECKARDT, BURNELL F., JR., ‘Luther and Moltmann: The theology of the cross’, Concordia Theological Quarterly 49, br. 1 (1985), str. 19-28.

FINGER, THOMAS, ‘Moltmann’s theology of the cross’, u Dialogue sequel to Jürgen Moltmann’s ‘Following Jesus Christ in the world today’, ur. Willard M. Swartley. Occasional Papers, 8, Institute of Mennonite studies, Elkhart, IN, 1984, 7-22.

417 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna d) Izbor djela o Raspetom Bogu i teologiji križa Jürgena Moltmanna

418 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna d) Izbor djela o Raspetom Bogu i teologiji križa Jürgena Moltmanna

GOFFINET, PHILLIPE, De theologia crucis Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, Pontificia Universitas Gregoriana, 1980.

HUNSINGER, GEORGE, ‘The crucified God and the political theology of violence. A critical survey of Jürgen Moltmann’s recent thought’, Heythrop Journal 14 (1973), str. 266-279, str. 379-395.

JOUBERT, JOHANN VAN DIJK, God of the cross or God of the philosophers? A dogmatic and philosophy of religion analyses of the idea of God in the thought of Jürgen Moltmann, doktorska disertacija, University of Pretoria, 1997.

JOWERS, DENNIS W., ‘The theology of the cross as theology of the Trinity: A critique of Jürgen Moltmann’s staurocentric trinitarianism’, Tyndale Bulletin 52, no. 2 (2001), str. 245-266.

MOMOSE, PETER FUMIAKI, Kreuzestheologie: Eine Auseinandersetzung mit Jürgen Moltmann, Ökumenische Forschungen: 2, Soteriologische Abteilung, svezak 7, Herder, Freiburg im Briesgau/Basel/Wien, 1978.

PARK, HYAEKUN, The cross and praxis: Juergen Moltmann’s theology of the cross, doktorska disertacija, Westminster Theological Seminary, 2001.

SCHWEIZER, DONALD REID, ‘Jürgen Moltmann’s theology as a theology of the cross’, Studien in Religion/ Sciences Religieuses 24, br. 1 (1995), str. 95-107.

SCOTT, DAVID A., ‘Ethics on a trinitarian basis: Moltmann’s The crucified God’, Anglican Theological Review 60, br. 2 (1978), str. 166-179.

SOBRINO, J., Significado de la cruz y resurrectión de Jesus en las Christologias sistemáticas de Wolfhart Pannenberg y Jürgen Moltmann, Frankfurt, 1975.

SOULETIE, JEAN LOUIS, La croix de Dieu: Eschatologie et historie dans la perspective christologique de Jürgen Moltmann, Cogitatio fidei, 201, Cerf, Paris, 1997.

STRUNK, R. ‘Diskussion über ‘Der gekreuzigte Gott’’, Evangelische Theologie 41 (1981), str. 89-94.

ZIMANY, ROLAND D., ‘Meaning of the crucifixion and the ressurection in Moltmann’s ‘The crucified God’’, Modern churchman 21, br. 1 (1977), str. 6-10.

ZIMANY, ROLAND D., ‘Moltmann’s crucified God’, Dialog 16 (1977), str. 49-57.

e) Jürgen Moltmann u Hrvatskoj Prijevodi Moltmannovih djela na hrvatski jezik KASPER, WALTER i MOLTMANN, JÜRGEN, ‘Krist da - Crkva ne?’ Teološke meditacije, br. 4, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1980.

MOLTMANN, JÜRGEN, Revolucija, religija i budućnost: njemačke reakcije, u Odjek, 13-14 (1989), str. 9-10.

MOLTMANN, JÜRGEN , Najprije kraljevstvo Božje, Crkva u svijetu, 25 (1990), 3 ; str. 219-230.

MOLTMANN, JÜRGEN, ‘Tko je čovjek?’ Teološke meditacije, br. 13, Družba katoličkog apostolata, Zagreb, 1982.

MOLTMANN, JÜRGEN, Dogmatski prijedlozi u svrhu rješenja spora o Filioque, u Ekumensko vijeće crkava, Teologija o Duhu Svetome u dijalogu Istoka i Zapada, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998, str. 252-267.

Izbor studija hrvatskih autora o Moltmannu DOGAN, NIKOLA, Današnja teologija između nade i beznađa, Riječki teološki časopis, 5 (1997) 1, str. 85-101.

DOGAN, NIKOLA, Theologie der Offenbarung. Eine fundamentaltheologische Untersuchung zum Begriff der Offenbarung in der Theologie Jürgen Moltmanns, Pontificia Universitas Gregoriana, 1980.

KARLIĆ, IVAN, Il Gesù della storia nella Teologia di Jürgen Moltmann, Seraphicum, Roma, 1996.

MATELJAN, ANTE, Il Pensiero Soteriologico Nel Prima Ciclo Teologico Di Jürgen Moltmann, Pontificia Universitas Gregoriana, 1991.

MATELJAN, ANTE, Soteriološka misao Jürgena Moltmanna, Crkva u svijetu, 26 (1991), 4(112), str. 230-251.

MATIĆ, MARKO, Jürgen Moltmanns Theologie in Auseinandersetzung mit Ernst Bloch, Lang, Frankfurt am Main, 1983.

‘Razgovor s Miroslavom Volfom’, Izvori 3 (1982). ŠKVORČEVIĆ, ANTUN, Ecclesiologia eshatologico-messianica di Jürgen Moltmann, Pontificia Universitas Gregoriana, Rim, 1982.

VOLF, MIROSLAV, ‘After Moltmann: Reflections on the future of eschatology’, u God will be all in all: The eschatology of Jürgen Moltmann, str. 233-257, ur. Richard Bauckham, T&T Clark, Edinburgh, 1999.

VOLF, MIROSLAV, CARMEN KRIEG, THOMAS KUSCHARZ (ur.), The future of theology: Essays in honor of Jürgen Moltmann, Eerdmans, Grand Rapids, MI, 1996.

419 Dodaci Bibliografija Jürgena Moltmanna e) Jürgen Moltmann u Hrvatskoj