Marija Jović | Uloga ravnatelja u promicanju kvalitete knjižničnih usluga by Synopsis

Marija Jović

ULOGA RAVNATELJA U PROMICANJU KVALITETE KNJIŽNIČNIH USLUGA

Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2018.

Kazalo Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

I. TEORIJSKA RAZRADA TEME.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 1. Misija i vizija knjižnice kao središnje kulturne ustanove u zajednici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 1.1. Misija kulturne ustanove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 1.1.1. Vrijednosti kulturne ustanove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

1.2. Vizija kulturne ustanove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 1.3. Organizacija kulturne ustanove.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 1.3.1. Načini nabave građe za knjižnicu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 1.3.2. Izgradnja zbirki u okviru sveukupnog fonda knjižnice prema stvarnim i potencijalnim potrebama korisnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 1.3.2.1. Vrste knjižnične građe koja se nabavlja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

1.4. Pripremljenost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 1.4.1. Ključni elementi poslovanja ravnatelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

1.5. Donošenje plana.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 1.5.1. Planiranje promidžbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

2. Upravljanje knjižnicom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 2.1. Emocionalna inteligencija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 2.1.1. Deset pitanja značajnih za skrb o ljudskom potencijalu u kulturnim ustanovama.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

2.2. Ravnoteža moći. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 2.2.1. Uspješnost ravnatelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 2.2.2. Odabir kvalitetnih zaposlenika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 2.2.2.1. Ocjenjivanje motivacije za obavljanje posla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 2.2.3. Natjecateljsko ili surađivačko donošenje odluka.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 2.2.3.1. Alternativne mogućnosti u kadroviranju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

3. Knjižnice kao važan komunikacijski čimbenik u društvu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 3.1. Vrste knjižnica kao komunikacijskih središta zajednice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 3.1.1. Poteškoće.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

II. ANKETNO ISTRAŽIVANJE.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 1. Predmet istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 2. Ciljevi istraživanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 3. Zadatci istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 4. Hipoteze istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 5. Pitanje varijabli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 6. Metode i tehnike istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 7. Instrumenti istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 8. Uzorak ispitanika.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 9. Organizacija istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 10. Metodološke teškoće u istraživanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

III. REZULTATI ISTRAŽIVANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Osvrt na rezultate istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

IV. ZAKLJUČAK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

PRILOG. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Anketa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Popis tablica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Popis grafikona.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Predgovor Znanost, u svojem nastojanju da razumije ono što je stvoreno, i knjižničarstvo, u svojem nastojanju da ponudi odgovore na pitanja znanstvenika, istraživača i čitatelja, odnosno svojih korisnika, imaju itekako velik broj zajedničkih ciljeva. Za mene su knjižničarstvo kao struka i sve što je ono iznjedrilo prozor kroz koji se naziru nebrojene mogućnosti za inovacije u poslovanju i komunikaciji s krajnjim korisnicima knjižničnih usluga. Knjižnice su se do kraja 20. stoljeća percipirale kao lijepa i uredna, a ipak mračna, pasivna, i neinventivna zdanja, koja na policama kriju neizmjernu količinu znanja. No za tu se količinu informacija trebalo potruditi, mjesecima tapkati na mjestu, iščitavati mnoštvo povezanih tema te samostalno doći do biti. Knjižničare, u većini slučajeva knjižničarke, percipiralo se strogim osobama, zategnutih punđi s naočalama na vrhu nosa, nesklonih komunikaciji. Međutim, 21. stoljeće otvorilo je vrata novih mogućnosti u knjižnicama te je dalo priliku osobama koje su spremne uhvatiti se u koštac sa zahtjevnim izazovom promjene percepcije javnosti prema tim ustanovama. Knjižnice najednom postaju sjecišta znanja iz različitih izvora (tiskana, digitalna i hibridna građa), postaju mjesta javnog okupljanja, kulturnih oplemenjivanja i razmjene različitih korisnih informacija. Projekt „nove vrste knjižnica“ na svojim su leđima iznijele brojne stručne, ali nadasve plemenite osobe koje jako vole knjige i čitanje. Njihova se plemenitost ogleda i u tome da su na vrijeme prepoznale kako se ispod tiska i u tisku te na dotrajalim stranicama ponekih izdanja kriju nebrojene mogućnosti otvaranja knjižnica u drugačijim oblicima.

Knjižnice su danas prepoznatljivi simboli kulture jedne sredine pa, usuđujem se reći, i prestiža. Sredina koja ima razvijenu knjižničarsku politiku smatra se duhovnijom, civiliziranijom i aktualnijom na svim poljima društvenog utjecaja. U knjizi će upravo o spomenutom i biti riječi. Objedinjujući inventivnost prije svega ravnatelja i voditelja knjižničnih ustanova, ali i djelatnika, knjižnice postaju paradigme kulture, druženja, stjecanja znanja te brojnih pozitivnosti društva u cjelini. Ovdje se dakle ne radi ni o kakvom teorijskom zahvaćanju neke već postojeće discipline. Stručnih publikacija o naslovljenoj temi kod nas je do sada objavljeno malo. Čak i kada pojedine tematske knjige obuhvate i tu temu, u velikoj mjeri od mora materijala zahvaćaju tek granična područja. Djela koja su se u segmentima doticala obrađenog područja ipak su, i pored manjkavosti, pridonijela stvaranju ove knjige. U knjizi se opisuju iskustava na konkretnom primjeru procvata jedne ustanove. Od Gutenbergova tiskarskog stroja, preko pojave prvih knjižnica i njihova institucionalnog utemeljenja danas, bibliotekarska struka znatno je napredovala. Javljaju se brojni novi bibliotekarski pojmovi, termini i odnosi. Uviđa se i veća potreba drugačije generacije ravnatelja, od kojih se traži komunikativnost, što za sobom povlači moć uvjeravanja te moć opuštajuće atmosfere među djelatnicima u ustanovama kojima rukovodi te sposobnosti psihološke procjene osoblja i korisnika. Bez već spomenutih plemenitih ljudi, kao dragocjenih karika u lancu, ne umanjujući vrijednost niti jedne ljudske karike u oblikovanju današnje knjižničarske struke, knjižnice danas ne bi bile to što jesu. Osobno pak želim zahvaliti profesoricama dr. sc. Senadi Dizdar i dr. sc. Dinki Kovačević na poticajnim i motivirajućim sugestijama zbog kojih je i ova knjiga ugledala svjetlo dana.

Uvod Svijet u kojem danas živimo u svim mogućim sferama teži ka globalizaciji kao novoj društvenoj paradigmi. U tako organiziranom tržišnom svijetu potreba za prepoznavanjem stvorila je značajniji korporacijski identitet i imidž. Potreba „da se bude drugačiji“ postojala je i prije globalizacije, ali su korporacije tek tada shvatile koliko im je potreban identitet i imidž na globalnom, ali i na manjim tržištima jer kompanija nije ono što bi ona htjela biti ili misli da jest, nego ono što drugi o njoj misle i osjećaju, odnosno kakvu sliku i predstavu o njoj imaju. Svaka korporacija ima svoj korporacijski identitet, a ova se knjiga zasniva na tezi da je korporacijski identitet, kao i imidž, zasebna disciplina koju kreira menadžer, odnosno ravnatelj knjižnice u konkretnom slučaju, koji se ne smatra segmentom marketinga ili segmentom odnosa s javnošću, ali surađuje s tim disciplinama za dobrobit „višeg cilja”, za dobrobit ustanove. Ne treba isključiti povezanost navedenih disciplina jer je potrebno njihovo zajedničko djelovanje da bi korporacija doživjela uspjeh u svojem poslovanju. Na području kulture, konkretno knjižnica, spoznaje se kako je za postizanje bolje kvalitete i učinkovitosti iznimno važno upravo vođenje i upravljanje ljudskim potencijalima. Važnu ulogu pritom imaju ravnatelji. Identificiranje i opisivanje bitne su kompetencije ravnatelja koji bi trebao imati razvijene osobne vještine za upravljanje ljudskim potencijalima. Posebno pak važna uloga s tim u vezi komunikacijski se ogleda na razini ravnatelj‒djelatnik. Osim što usmjerava informacijsku organizaciju, procjenjuje i priopćuje podatke o njezinim vrijednostima te općenito izrađuje dugoročne razvojne planove, ravnatelj treba biti i svojevrstan motivator cijelog sustava knjižnice kojom

upravlja. Bibliotekarstvo odnosno knjižničarstvo, kao struka koja se iz godine u godinu profilira u područje od iznimne važnosti za društvo u cjelini, ima svoje specifične zakonske odredbe. No ravnatelji se u svojim ustanovama ne bi trebali tek šturo držati zakona. Improvizirajući, držeći se pritom osnovnih načela knjižničarstva, svakako pridonose opuštenijoj, a time i učinkovitijoj radnoj atmosferi. Iznimno je važno naime stvoriti pozitivnu atmosferu u organizaciji. Kroz razgovor, primjere dobre prakse te poticajnu komunikaciju djelatnike se motivira na način da im se prizna i njihova važna uloga u cijelom poslovanju. Ravnatelj naime, ma koliko bio vješt komunikator, fleksibilan i sklon pozitivnim improvizacijama, bez knjižničnog osoblja malo bi toga mogao realizirati. Važan je naime i psihološki čimbenik: djelatnik se na svojem radnom mjestu mora osjećati cijenjen, znati da se primjećuju njegove kvalitete, bilo kao informatora, informacijskog stručnjaka, knjižničara (pomoćnog ili diplomiranog), te da ga se cijeni upravo zbog načina na koji radi svoj posao. Od ravnatelja knjižnice očekuje se povećanje osjetljivosti za neke oblike rada s ljudima, razvijanje ideje o mogućnostima i važnosti povezivanja i upravljanja ljudskim potencijalima u skladu s kulturnim razvojem te korištenje promjena u organizaciji za upravljanje i unapređivanje. Nije dobro usmjeriti se samo na svoje slabosti i pokušati ih pod svaku cijenu ispraviti. Mnogo je bolje usmjeriti se na ono u čemu smo dobri jer je to područje na kojem možemo najviše postići. Danas u menadžerskoj i poslovnoj filozofiji riječi kapital i vrijednosti imaju posve drugo značenje. Njih u današnjim prilikama tvore ljudi i njihova znanja te kreativni i razvojni potencijali. Ljudski resursi važni su resursi, a upravljanje njima jedan je od ključnih zadataka organizacija i institucija. U tom kontekstu Bahtijarević-Šiber1 ističe kako su ljudski resursi, po samoj svojoj prirodi, specifičan resurs (za razliku od materijalnih, financijskih i drugih resursa), a samim je time i menadžment ljudskih resursa specifična djelatnost. Stoga postoji čitav niz specifičnosti menadžmenta ljudskih resursa u odnosu na druge organizacijske djelatnosti i funkcije. Kako bismo utvrdili imaju li ravnatelji i voditelji u našim narodnim knjižnicama jasnu viziju svojih individualnih zadaća, provedeno je istraživanje među ravnateljima i voditeljima knjižnica u Republici Hrvatskoj. Na taj način

Bahtijarević-Šiber, Fikreta, Menadžment ljudskih potencijala, Zagreb: Golden Marketing, 1999.

pokušala se dobiti realna slika stanja u Hrvatskoj. Međunarodni dokumenti, UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice (1994) i IFLA-ine smjernice za razvoj narodnih knjižnica (2011) definiraju narodnu knjižnicu kao ustanovu koja osigurava pristup raznovrsnim zapisima znanja, informacija, umjetničkim djelima, i to putem usluga što se pod istim uvjetima pružaju svim građanima, bez ikakve rasne, spolne, vjerske, jezične, ekonomske ili neke druge diskriminacije, određujući time narodnu knjižnicu kao najširu i najdemokratskiju javnu ustanovu, a time i obveze, odgovornosti i zadaće ravnatelja i voditelja knjižnica. Međutim, i sami donositelji tih proklamacija svjesni su kako je tako široko postavljene zahtjeve teško potpuno ostvariti te da poslovanje narodnih knjižnica ravnatelji usmjeruju različito u različitim sredinama i u različitim oblicima, ovisno o tradiciji te sredine, njezinoj kulturi i posebno gospodarskim mogućnostima. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika, zatim uvida u rad narodnih knjižnica na području grada Zagreba, Varaždina i Županije splitsko-dalmatinske te na temelju dugogodišnjeg praćenja literature o našim narodnim knjižnicama. Za podizanje kvalitete rada pri izgradnji zbirki u narodnim knjižnicama uputno je bilo utvrditi stvarno stanje u hrvatskim narodnim knjižnicama glede inovativnosti ravnatelja pri izgradnji zbirki i utvrđivanja nabavne politike te sveukupnog poslovanja knjižnice. Navedeno bi istraživanje u budućnosti moglo biti polazište za izradu projekta kojim bi se utvrdile opće smjernice odgovornosti i uloge ravnatelja za izgradnju zbirki kao primarne djelatnosti knjižnice, a potom i ostalih vidova djelatnosti po kojima bi pojedine knjižnice, ovisno o svojoj veličini i zadaćama, lakše izradile vlastite smjernice.

I. TEORIJSKA RAZRADA TEME 13

Misija i vizija knjižnice kao središnje kulturne ustanove u zajednici

1.1. Misija kulturne ustanove Knjižnica je kulturno i informacijsko središte u određenoj sredini koje građanima osigurava pristup znanju, informacijama i kulturnim sadržajima za potrebe obrazovanja, stručnog i znanstvenog rada, cjeloživotnog učenja, informiranja, odlučivanja i razonode.

1.1.1. Vrijednosti kulturne ustanove Ključno vezana uz navedenu stavku prije svega je kulturno-povijesna vrijednost građevina u kojima se nerijetko nalaze knjižnice. Samim postojanjem ustanove koja postaje središtem kulturnog života grada mijenja se pristup građana prema kulturi općenito, prema obrazovanju, kulturnoj tradiciji, znanstvenim postignućima, razvijanju tolerancije i njegovanju kulturne baštine.

1.2. Vizija kulturne ustanove Narodna knjižnica trebala bi djelovati u smjeru prepoznatljivosti, kako lokalno tako i nacionalno. Kao središte pismenosti, znanja i općenito kulture, trebala bi približavati informacije, znanje i kulturu svim građanima. Na ravnateljima je knjižnica definiranje vizije i misije i ciljeva te planiranje i programiranje, profiliranje poslovanja knjižnice. Uza sve navedeno, potrebno je također i definirati kompetencije djelatnika potrebnih za ostvarenje vizije i misije. Pritom bi ravnatelj trebao imati jasnu viziju i trajno unositi promjene s ciljem ostvarenja te vizije. Kvalitetan ravnatelj pritom skrbi i za djelatnike koji će pridonositi ostvarenju misije, vizije, ciljeva i zadaća pojedine ustanove, ovisno o svojem području rada.

1.3. Organizacija kulturne ustanove Organizacija poslovanja narodnih knjižnica vezana je ponajprije za izgradnju knjižničnog fonda. Izgradnja knjižničnog fonda dinamičan je proces koji se sastoji od stalnog priljeva nove građe, ali i od stalnog izlučivanja i otpisa neaktualne (zastarjele, uništene, otuđene ili oštećene) građe. U pravilu se zadaća knjižnice definira pri njezinu osnutku. Vidljivo je to i iz prvih pravila naših knjižnica, u kojima najčešće stoji da su osnovane na dobrobit svih građana i s nakanom da im ponude „pouku, društvenost i zabavu“, pomoć u naobrazbi i neformalnom školovanju itd. Uočljivo je kako su prve narodne knjižnice, i u svijetu i u nas, bile ponajprije osnivane kao prosvjetiteljsko-nastavne ustanove koje su imale važan društveni značaj. Kako su se mijenjale ideje i stajališta o pojedinim društvenim pitanjima, tako su i narodne knjižnice preuzimale nove zadaće, nastojeći svojim zbirkama i uslugama zadovoljiti korisnike. Neki autori zaključuju kako su na to bile primorane. Teoretičari bibliotekarstva slažu se da je najteže definirati zadaće i zbirke narodnih knjižnica jer one imaju višestruke namjene i širok krug korisnika. Oboje predstavlja problem koji se ne javlja u ostalim vrstama knjižnicama. Mnogo je lakše utvrditi zadaće, tj. ciljeve i svrhu knjižnica, pa onda i definirati njihove zbirke, primjerice školskih, fakultetskih ili specijalnih knjižnica koje 16

svoju zadaću, najjednostavnije rečeno, definiraju kao ispunjavanje osnovnih ciljeva institucija u kojima djeluju, a imaju i homogenu strukturu korisnika. Na temelju takvih zadaća relativno je lako odrediti područja iz kojih će trebati prikupljati građu, odrediti vrstu građe koju prikupljaju, razinu i dubinu njezine stručnosti i slično.

1.3.1. Načini nabave građe za knjižnicu Nabava nove građe, kao i otpis neaktualne, nije proizvoljan čin, nego se temelji na stručnim procjenama, a u skladu s važećim zakonima i propisima.2 Nabavna politika knjižnice u skladu je s preporukama međunarodnih dokumenata.3 Knjižnica ne provodi cenzuru djela – niti po sadržaju niti s obzirom na autora. Načini nabave građe u knjižnicama su: ❑ kupnja ❑ otkup Ministarstva kulture RH ❑ dar ❑ zamjena (naknada za izgubljene primjerke) ❑ vlastita izdanja.

1.3.2. Izgradnja zbirki u okviru sveukupnog fonda knjižnice prema stvarnim i potencijalnim potrebama korisnika Fond knjižnice obuhvaća svu knjižničnu građu za djecu i odrasle (knjižnu i neknjižnu) koju pojedina knjižnica posjeduje. Izgradnja fonda formira se na osnovi standarda za narodne knjižnice, prema profilu i zahtjevima korisnika, postojećih i potencijalnih. Prema standardima za narodne knjižnice, knjižni fond županijske narodne knjižnice mora imati 45% znanstvene literature, 35%

Standardi za narodne knjižnice u RH, NN 58/99, Pravilnik o reviziji i otpisu knjižnične građe, NN 21/02, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja knjižnične građe i usluga Gradske knjižnice i čitaonice „Don Mihovil Pavlinović“, Imotski. 3 UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice, Kopenhaška deklaracija o važnosti narodnih knjižnica u informacijskom društvu, IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj službi i usluga u narodnim knjižnicama, Izjava IFLA-ine Komisije za slobodu izražavanja i slobodan pristup informacijama Knjižnice i intelektualna sloboda te Zakon o knjižnicama (NN 105/97, NN 5/98, NN 104/00) i Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj (NN 58/99).

beletristike, 5% referentne i 15% dječje literature. U skladu s člankom 25. standarda za narodne knjižnice u tekućoj godini (kupnjom, obveznim primjerkom, darovima, zamjenom i otkupom), standard prinove građe iznosi najmanje 200 knjiga na 1000 stanovnika. Nabavna politika slijedi zadane norme i nabavlja građu koliko je moguće u propisanim odnosima. Odstupanja od standarda uvijek su moguća s obzirom na ponudu i financijske mogućnosti knjižnice. Knjižnica svoje zbirke profilira upravo prema lokalnoj zajednici u kojoj djeluje. U izgradnji fonda nastoji se osigurati pristup građi (u knjižnici, kroz mrežno dostupne izvore i baze podataka) svim korisnicima knjižnice. Postoje različite metode za procjenu uspješnosti izgradnje zbirki. Neke od njih su kvantitativne, a neke kvalitativne. Budući da ni jedna metoda nije potpuno objektivna, a njihovi rezultati podliježu različitim interpretacijama, tek spajanje više metoda daje kvalitetnu procjenu uspješnosti izgradnje zbirki. Metode koje se upotrebljavaju moraju biti standardizirane, tako da se rezultati vrednovanja različitih zbirki mogu međusobno usporediti. Jedna od metoda procjene uspješnosti izgradnje zbirki može biti uspoređivanje relevantnih izvora (liste uspješnica, izdavački i knjižarski katalozi, katalozi velikih knjižnica, specijalizirane bibliografije) s listom prinova knjižnice. Ako liste prinova knjižnice sadržavaju visok postotak naslova iz tih izvora, izgradnja zbirki može se smatrati uspješnom. Druga je metoda vrednovanja uspješnosti izgradnje zbirki fizički uvid u stanje na policama. Stručnjak za pojedino stručno područje neposrednim uvidom u odgovarajući dio fonda na policama knjižnice procjenjuje njegovu veličinu, aktualnost, dubinu, pa i fizičko stanje pojedinih primjeraka. Ta je metoda brza, neposredno se utvrđuje snaga i slabost zbirke, a mogu se i odmah izdvojiti oštećeni primjerci za popravak ili otpis. Metoda je ipak donekle impresionistička, nije kvantitativna. Knjižnica nema uvijek na raspolaganju stručnjake za sva područja, što je također nedostatak ove metode. Procjena stanja zbirke ne mora biti posve točna i zbog toga što je dio knjiga u posudbi, nisu sve na policama. Korisnici se mogu grupirati u osam skupina, po dobnoj i socijalnoj strukturi: predškolska dob, djeca, mladi, studenti, zaposlenici, branitelji, socijalno ugroženi slojevi i osobe treće životne dobi. U kvalitetno opremljenoj knjižnici stvaraju se ili se pak planiraju stvarati zbirke za korisničke skupine osoba s posebnim potrebama (slijepe i slabovidne osobe, osobe s poteškoćama u govoru i čitanju), potom za turiste, nacionalne manjine, povratnike i iseljenike. 18

Zbirke bi trebale nastojati odgovoriti na stvarne obrazovne i kulturne potrebe lokalne zajednice, razvijati informacijsku pismenost te promicati čitanje, osobito kod djece i mladih. Također, u knjižnicama je preporučljivo nastojati predvidjeti potencijalne potrebe korisnika, koje prate razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija. 1.3.2.1. Vrste knjižnične građe koja se nabavlja 1. Knjige (beletristika, stručna, znanstvena i popularno-znanstvena literatura, referentna građa). Referentna zbirka u knjižnicama prema uobičajenim standardima trebala bi obuhvaćati 5% sveukupnog fonda. Za referentnu zbirku nabavljaju se rječnici, enciklopedije, atlasi, priručnici i bibliografije. Posebno su zanimljive „tradicionalnim“ čitateljima, istraživačima i znanstvenicima, koji su svjesni kako su pojedina područja znatno iscrpnije obrađena u tiskanoj građi. Digitalizacijom se, zbog zaštite autorskih prava, može dobiti manji broj tražene građe. Također knjige kao relevantnu tiskanu građu pronalaze znanstvenici, istraživači i čitatelji koji vladaju područjem koje istražuju. 2. Slikovnice (prvi strukturirani čitateljski materijal namijenjen djetetu, odnosno prema stručnoj definiciji, prva knjiga djeteta ili dječja knjiga par excellence). Općenito se misli na knjige jednostavna sadržaja namijenjene predškolskom uzrastu s mnoštvom slika. 3. Periodika (novine /lokalne, regionalne i nacionalne; dnevne i tjedne/, časopisi /zabavni, popularno-znanstveni i stručni/, strani časopisi). Zbirkom periodike nastoje se zadovoljiti potrebe korisnika za dnevnim informacijama. Za tom vrstom građe posežu uglavnom umirovljenici, kojima su knjižnice svojevrsna mjesta društvenog okupljanja te razmjene dnevno-političkih i ostalih zanimljivih informacija. 4. Igračke i društvene igre (kao i slikovnice, materijal namijenjen djeci). Knjižnice ih posjeduju kao dio građe kako bi privukle djecu u svoje prostore te kako se djeca u tim prvim dodirima s knjižnicom i mnoštvom knjiga ne bi uplašila. Svrha im je da knjižnicu učine što sličnijom njihovim sobama punim igračaka ili dječjim vrtićima. 5. Stripovi (vrsta građe koja u sebi objedinjuje niz naracijom povezanih prizora; posebno prihvatljiva mladim korisnicima). Poznatiji su izdavači stripa: Marvel Comics, DC Comics i Sergio Bonelli Editore, a u Republici Hrvatskoj Strip-Agent i Fibra. 19

6. Muzikalije (zbirka koja obuhvaća knjižnu /knjige i časopisi o glazbi/ i neknjižnu glazbenu audio i audiovizualnu građu /CD-ove, DVD-ove/). 7. Digitalizirani sadržaji (audiovizualna i multimedijska građa /A-CD-ovi, DVD-ovi/, elektronički izvori u fizičkom obliku /CD-ROM-ovi/ i pristup onlinebazama podataka /EBSCO/, te računalne igre /primjenski računalni programi za zabavu, odnosno interaktivne igre za osobna ili specijalizirana računala, tzv. igraće konzole, kao i za prijenosne, džepne igraće konzole, dlanovnike, mobitele i sl.). Digitalizirani sadržaji mogu sadržavati zavičajnu i baštinsku tematiku iz različitih područja. Zavičajna zbirka općenito obuhvaća publikacije objavljene na području u kojem se knjižnica nalazi, publikacije autora koji su rođeni ili su duže vrijeme djelovali na tom području, bez obzira gdje su objavljene, sve što je objavljeno o tom području, te o stanovništvu s toga područja (ili samo o pojedincima), bez obzira na mjesto objavljivanja, te službene publikacije lokalne samouprave. Za navedenu vrstu građe posebno je zainteresirana generacija korisnika knjižnica rođenih nakon 1990. Njih za sada zovemo mladima, koji su, odrastajući usporedo s novim i to usavršenijim računalnim tehnologijama, znaju vješto služiti njima. Također su i informacijski pismeni. Pronalaze relevantne informacije i na pravi ih način vrednuju. Naravno, naviknuti su i na brzo dolaženje do informacija, jednim do dva klika mišem, što s druge strane može dovesti do površnih informacija i paušalnih zaključaka. Važno je spomenuti kako se ovom vrstom građe koriste i obrazovaniji korisnici koji poznaju i strane jezike te korisnici iz razvijenih zemljopisnih područja kojima su nove tehnologije i financijski i infrastrukturno dostupnije. Iz svega navedenog zaključuje se kako svaka zajednica mora definirati zadaće i usluge svoje narodne knjižnice, u skladu s međunarodnim dokumentima, s potrebama svojih građana i realnim financijskim mogućnostima. Narodna knjižnica mora u dogovoru sa svojim osnivačima (zajednicom koja je financira) i korisnicima (stanovnicima područja na kojem djeluje), utvrditi i javno proglasiti zadaće koje će ispunjavati.

1.4. Pripremljenost Ravnatelji narodnih knjižnica, s obzirom na sve gore navedeno, moraju pomnjivo utvrditi svoju ulogu, raspraviti konkretne postavke s osnivačima, ali i s korisnicima, a onda tu zadaću, kao poseban dokument, javno objaviti kako 20

bi bio svima poznat, kako bi se o njemu moglo raspravljati, s vremenom ga mijenjati i dopunjavati u skladu s novim potrebama i financijskim mogućnostima. A upravo je izbor građe, formiranje vlastite zbirke koja će zadovoljavati potrebe korisnika, jedno od temeljnih pitanja kojima se ravnatelji narodnih knjižnica trebaju pozabaviti. Kako S. Cohen navodi, pripremanje korištenjem pretpostavki ključan je rani korak u razvoju vaše strategije i pruža vam sredstvo za ispitivanje stvarne slike stvari vezanih za određene pretpostavke.4 Definiranje zadaće ravnatelja knjižnice te rješenja oko izgradnje zbirki i sveukupnog poslovanja knjižnice vidimo upravo u pomnjivu promišljanju zadaća knjižnice, u izradi pisanog dokumenta i njegova javnog objavljivanja. Ako ravnatelj knjižnice primjerice utvrdi da će nabavnom politikom knjižnog fonda uglavnom zadovoljavati zabavne i rekreativne čitalačke potrebe, onda je izvjesno da će pretežno nabavljati i takvu vrstu literature. Ako se opredijeli za primjerice podizanje informatičke pismenosti, pružanje poslovnih ili komunalnih, svakodnevnih informacija, onda će se usmjeriti na prikupljanje građe koja će moći zadovoljavati takve potrebe korisnika. Ne treba pritom misliti kako su neke zadaće „uzvišenije“, a druge manje važne. Potpuno je legitimno opredijeliti se za zadovoljavanje potreba svojih korisnika, s obzirom na njihove istražene ili pretpostavljene zahtjeve. Na osnovi dokumenta koji utvrđuje zadaće knjižnice, ravnatelj ili voditelj treba izraditi smjernice za izgradnju zbirke – kao pisani, javno objavljeni dokument – na temelju kojih će se izrađivati dugoročni, srednjoročni ili godišnji planovi nabave, kao što preporučuju Standardi za narodne knjižnice. Takve je planove nabave moguće pratiti stalnim analizama, na osnovi godišnjih ili češćih izvještaja i prema potrebi ih mijenjati i dopunjavati.

1.4.1. Ključni elementi poslovanja ravnatelja Smjernice za poslovanje ravnatelja, kao što je primjerice izgradnja zbirki knjižnice, moraju sadržavati jasno oblikovane kriterije za izbor građe. Te kriterije treba utvrditi posebno za svaku vrstu građe koju knjižnica nabavlja: za knjige, periodiku, note, gramofonske ploče, zvučne i videokasete, CD-ove, CD-ROM-ove, igračke te izvorna umjetnička djela.

Cohen, Steven. Vještine pregovaranja za menadžere. Zagreb: Mate, 2014., str. 70.

Ako knjižnica ima posebne odjele ili zbirke, ravnatelj kriterije za izbor građe utvrđuje za opći, posudbeni fond i za svaku zbirku ili odjel posebno. Kriteriji za zbirke trebaju biti detaljniji i razrađeniji nego kriteriji za izgradnju općeg fonda, budući da su ciljevi i zadatci svake zbirke vrlo jasno utvrđeni. U sredinama u kojima javnost ima velik utjecaj na oblikovanje narodnih knjižnica, vrlo se često raspravlja o ispunjavanju zadaća narodnih knjižnica. Upravni odbori knjižnica, u kojima su uz osnivače i korisnici knjižnica, raspravljaju o zbirkama ili samo o pojedinim naslovima što se nalaze u knjižnicama, ponekad osporavajući ili zahtijevajući njihovu nabavu. Knjižnice stoga javnosti nude na uvid i svoje smjernice za nabavu, odnosno dokument o nabavnoj politici kojeg se pridržavaju, opravdavajući svoje postupke u nabavi građe ili pak tražeći dodatne izvore financiranja. Američke knjižnice prednjače u javnoj dostupnosti svojih dokumenata kojima utvrđuju svoje zadaće i obrazlažu nabavnu politiku i izgradnju zbirki. U novije se vrijeme takvi dokumenti (Statements of Mission, Collection Development Plan i sl.) obvezno objavljuju na mrežnim stranicama narodnih knjižnica koje ih izrađuju. I u europskim se knjižnicama počinje raspravljati o potrebi postojanja takvih, javno objavljenih dokumenata. Tako je 2001. u sklopu INTAMEL-a (International Association of Metropolitan City Libraries), međunarodnoga udruženja knjižnica velikih gradova, napravljeno opsežno istraživanje među knjižnicama-članicama o pitanju nabavnih politika u izgradnji zbirki na osnovi njihovih utvrđenih i javno objavljenih zadaća.

1.5. Donošenje plana U hrvatskim su narodnim knjižnicama ravnatelji i voditelji svjesni potrebe izrade dokumenata o zadaćama knjižnice. Javno raspravljeni i objavljeni, takvi bi dokumenti trebali biti temeljni, među ostalim, i za financiranje knjižnice. Na temelju njih izrađeni dokumenti o nabavnoj politici i smjernice za nabavu pomoć su pri obrazlaganju zašto pojedini naslovi jesu ili nisu uvršteni u zbirku pojedine narodne knjižnice. Također su pomagalo pri izlučivanju i otpisu građe, te pri uvrštavanju ili otklanjaju darova ili pri raspravi o otkupima knjiga za narodne knjižnice, što ih u nas obavljaju pojedina državna i lokalna administrativna tijela izvan knjižnica. 22

Zadaće knjižnica još uvijek su pretežno navedene u primjerice statutima ili pravilnicima o radu knjižnica, u njihovim izvještajima ili programima rada, dakle kao interni dokumenti koji su poznati samo užim stručnim krugovima. Ipak, prigodom otvaranja knjižnica, u nekim obljetničkim situacijama, narodne knjižnice tiskaju prigodne letke, brošure, vodiče ili druge promidžbene tekstove u kojima su takve zadaće često navedene. Ponekad se objavljuju i na mrežnim stranicama, koje nisu dovoljno iskorištene za tu svrhu.

1.5.1. Planiranje promidžbe Za ostvarenje PR ciljeva općenito, a kojih ravnatelj knjižnice mora biti svjestan želi li voditi ustanovu prepoznatu na širem području, stručnjaci izrađuju planove, koji se mogu razvrstati u tri osnovne kategorije: ❑ ad hoc planovi, ❑ dugoročni planovi, ❑ planovi za nepredviđene okolnosti (rad unaprijed, za takozvane „što ako?“ scenarije).

Konačni cilj

Podcilj 1

Taktika

Podcilj 2

Taktika

Podcilj 3

Taktika

Slika 1. Konačni cilj, podciljevi i taktike Izvor: Todd Hunt, James E. Grunig, Public relations techniques. Texas: Harcourt Brace College, 1994. 23

Nakladnici

SYNOPSIS d.o.o., Zagreb Vlade Gotovca 4, Zagreb

SYNOPSIS d.o.o., Sarajevo Maršala Tita 32, Sarajevo

Za nakladnika

IVAN PANDŽIĆ

FADILA HALVADŽIJA

Urednik

NINO ĆORIĆ

Oblikovanje i prijelom

SYNOPSIS d.o.o.

Lektura i korektura

IVA KLOBUČAR SRBIĆ

ni na bilo koji način reproducirati bez pisanog dopuštenja autora i nakladnika. ISBN 978-953-7968-67-0 Zagreb 978-9958-01-051-4 Sarajevo CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000974238 Tisak

Grafomark d.o.o, Zagreb

Tisak dovršen u veljači 2018..