Mile Lasić | Uzaludni proeuropski pledoaje

Uzaludni proeuropski pledoaje - prilozi „refleksivnim modernizacijama“ Mile Lasić

NASLOV Uzaludni proeuropski pledoaje - prilozi „refleksivnim modernizacijama“ AUTOR dr.sc .Mile Lasić NAKLADNIK (RH) AKULTURACIJA Mandarinska 26 20355 Opuzen NAKLADNIK (BiH) SYNOPSIS d.o.o.

Maršala Tita 32 71000 Sarajevo, BiH UREDNIK Augustin Zonjić LEKTURA I KOREKTURA Gabrijela Rajković TISAK Ispis d.o.o.

Međimurska 21, 10 000 Zagreb NAKLADA 300 primjeraka Opuzen, ožujak 2016.

ISBN (RH): 978-953-58119-3-0 (Akulturacija) ISBN (BiH): 978-9958-01-026-2 (Synopsis) CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000927240.

Uzaludni proeuropski pledoaje

- prilozi „refleksivnim modernizacijama“ __________________________________ dr. sc. Mile Lasić

NAKLADA AKULTURACIJA i SYNOPSIS, 2016.

Supruzi Dušanki, koja me slijedi i trpi već četiri desetljeća...

SADRŽAJ PREDGOVOR

i

1. Zašto je dr. Ivo Josipović (bio) i moj izbor?

2. Godinu dana poslije 3. Pomogao im je otvoriti oči 4. ”Magistrica KGK” u BiH 5. Valja nama preko rijeke 6. Otklon od totalitarizama 7. Mostar anno Domini 2015 8. Mi smo gubitnici 9. Pohvala Ivanu Lovrenoviću 10. Hijene Ga nisu dirale 11. Hrvatski ratovi sjećanja 12. Grassov poučak: sram i suze 13. BiH u klinču licemjera 14. O Mikuliću: BiH može ozdraviti 15. Glupost je opasan neprijatelj 16. Stižemo li na europski after party?

17. BiH uoči dolaska papa Franje 18. Papa u predmodernoj BiH 19. Traži se ”treći modus” u BiH 20. Hrvatska enciklopedija BiH 21. Licemjerje i Srebrenica 22. Srebrenica i kultura laži 23. Bošnjaci i Srbi kao Armenci i Turci 24. GREXIT – bolje prije, nego poslije?

25. Kad Merkelova pomiluje!

26. Novi Nijemci 27. Nepodnošljiva lakoća normalnosti 28. Zašto mi imponira šarena Njemačka?

29. S instinktivnim Europljanima još Europa ni propala

1 7 11 15 21 26 31 37 42 46 53 58 63 68 74 81 86 93 101 105 109 115 119 123 129 133 137 141 146

DODATAK 1. „Pitanje krivnje“ i „groblje Mira“ na brdu Bile iznad Mostara

151 153

2. Hommage Helmutu Schmidtu: Najmisaoniji njemački kancelar svih vremena!

3. Deset godina vladavine njemačke kancelarke Angele Merkel (22.11.2015. – 22.11. 2005.)

4. Svladani istim sramom!

5. Beckov pledoaje za kozmopolitizirane, europeizirane identitete i ambijente, narative i politike!

6. Otvoreno pismo profesora politologije Mile Lasića profesoru teologije Ivanu Šarčeviću 7. Razgovor za Svjetlo riječi: „Njegujući laži BiH neće preživjeti“

169 175 188 192 204 209

POGOVOR (Augustin Zonjić)

221

BILJEŠKA O AUTORU

229

PREDGOVOR Ova knjiga tzv. zagrebačkih, proeuropskih kolumni ili izabranih politološko-kulturoloških eseja iz produkcije u 2015. godini nudi čitateljima razumijevanje europskih integracija kao procesa kozmopolitizacije i narativa i ambijenata i politika i političkih subjekata, tragom „refleksivnih modernizacija“ i osloncem na razumijevanje „metodološkog nacionalizma“, kako je ove važne sintagme obrazložio pokojni profesor Ulrich Beck.

U Predgovoru treba reći da bi ova knjiga trebala biti i duhom i sadržajima komplementarna novoj knjizi „Avanti diletanti. Prilozi razumijevanju postmodernih politološko-kulturoloških fenomena“, koja se u nakladi Synopsisa upravo pojavila i u Hrvatskoj i u BiH, kao i knjizi „Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Europske unije“, koja se uskoro treba pojaviti u nakladi HKD Napredak i Paneuropske unije BiH. I u ovoj knjizi probranih kolumni i eseja pokušava se, naime, približiti isti zamršen svijet bosansko-hercegovačkih postdaytonskih neprilika kao i u knjizi „Avanti diletanti“, te k tomu i svijet transnacionalnih interakcija kojim se bavi knjiga „Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Europske unije.

U knjigu kolumni i eseja u koprodukciji sarajevskozagrebačke nakladničke kuće Synopisis i Akulturacije iz Opuzena uvrštene su moje proeuropske kolumne pisane za portal Autograf.hr, te nekolicina izabranih eseja s kraja 2015. godine objavljeni u mostarskom Dnevnom listu. K tomu i jedna reakcija na objedu objavljenu u sarajevskom dnevnom listu Dnevni avaz i intervju za mjesečnu reviju Bosne Srebrene – Svjetlo riječi. i

U prvom dijelu knjige našlo se na jednom mjestu svih mojih 29, „zagrebačkih kolumni“, pri čemu je jedino kolumna „Zašto je i moj izbor Ivo Josipović“ prvo postavljena na portal predsjednicki-izbori.hr, dok je ostalih 28 pisano za portal Autograf.hr, pa su tek potom objavljivane i na mojoj web stranici i/ili drugdje. U slučaju kraćenja ili nesporazuma na mojoj web stranici bi bile postavljene in extenso.

Od ovih tehničkih napomena važnije su one koje se tiču motiva za objavljivanje ovakve knjige. Kao netko tko se pitanjima europskih integracija bavi tri desetljeća, jednostavno sam uvjeren u smisao kretanja naprijed putem sustavnih reformi koje uključuju poštovanje sviju identiteta i ambijenata, ljudskih prava i principa pravne države. A kao čovjek i autor vjerujem da takvo što ima smisla u zemljama predpolitičke kulture i kad bi se Europska unija transformirala u nešto posve drugo od onog što je danas.

Drugim riječima, i u slučaju da zemlje „zapadnog Balkana“ i ne stignu u Europsku uniju, prije nego što se ona transformira u „EU dviju brzina“, ili u nešto posve treće u slučaju još većih potresa uslijed „izbjegličke krize“ ili mogućeg Brexita..., važno bi bilo ne zaboraviti na vrijednosti „refleksivnih modernizacija“ i na nužnosti popravnog ispita za zemlje i političke kulture koje su postali primjerom neuspjelih, obrnutih tranzicija.

Uostalom, upravo o žalosnom stanju duha u zemljama koje nisu iskoristile šanse ili mogućnosti „druge liberalne revolucije“ (Ernest Gellner) govori i niz mojih ogleda u drugom dijelu knjige, u Dodatku.

U Dodatku se na prvom mjestu našla eksplicitna kritika hrvatskih političkih elita u BiH glede naopako pojmljene kulture sjećanja, o čemu govori esej 'Pitanje krivnje' i ii

'groblje Mira' na brdu Bile iznad Mostara. Ovu oštru kritiku nerazumijevanja „kritičke kulture sjećanja“ među Hrvatima u BiH, posebice u Hercegovini, bio sam dužan napisati i kao autor niza knjiga koje se bave prokletstvima kulture selektivnog sjećanja, i kao čovjek kojemu je BiH i dom i domovina, a Hercegovina i Mostar zavičaj.

U ovaj dio knjige uključio sam i hommage pokojnom njemačkom kancelaru Helmutu Schmidtu, kojega sam pratio tijekom dugog boravka u njemačkoj kulturi i čije sam eseje i knjige prevodio. Razlog tome je što je upravo on tip političara koji se zalagao da se ne miješaju vjera i politika, mada je sebe samodefinirao i kršćaninom i ljevičarem, dakako socijaldemokratskog profila.

Nadati se da će čitatelje zanimati i osvrt na deset godina „kancelerovanja“ Angele Merkel, pisan uz puno uvažavanje ove žene i političarke jer se zalaže za ”političku zajednicu” jednakopravnih šansi, što upravo podrazumijeva zajednicu kozmopolitiziranih ambijenata i identiteta.

U mojem razumijevanju, Angela Merkel je, nadmašila samu sebe kad je smogla snage u uzavreloj političkoj i kulturološkoj atmosferi u SR Njemačkoj kazati prošle godine i sljedeće: „Moram iskreno reći, budemo li se morali ispričavati što u izvanrednim situacijama pokazujemo ljudsko lice, onda ovo nije moja zemlja“!

Skoro svi ogledi iz drugog dijela knjige objavljeni su krajem 2015. godine i na mojoj web stranci i u „Dnevnom listu“. U ovoj mostarskoj tiskovini je objavljena i moja riječ s promocije knjige “Oblak boje kože” vrijednog književnog djela dr. sc. Nebojše Lujanovića, prepunog empatije prema Romima. U gradu osakaćenih empatija, bilo mi je zadovoljstvo promovirati spomenutu knjigu

iii

zajedno s mladim dr. Lujanovićem i umnim hrvatskim i bh. književnikom Josipom Mlakićem. Imponiralo mi je što se ova promocija uopće upriličila u Mostaru na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2015.

U drugi dio knjige, u Dodatak, morao je biti uključen i esej „Beckov pledoaje za kozmopolitizirane, europeizirane identitete i ambijente, narative i politike“, pisan povodom prve obljetnice smrti profesora Ulricha Becka, jer se u njemu izravno dotičem prevažnih Beckovih pojmova „metodološki nacionalizam“, „kozmopolitizacija“, „refleksivna modernizacija“, zbog kojih se među upućenima i govori o Beckovom „društveno-znanstvenom kozmopolitizmu“, za koji se i sam zalažem.

Uostalom, „lijevo“ se i ne može razumjeti i osjećati izvan kozmopolitskog, makoliko se i „lijevo“ lako oklizne u političko nasilje ukoliko ne poštuje oformljene identitete.

No, najvažnije je zapamtiti: temeljem Beckova pristupa i re-interpretacije nema nikakve potrebe da se nacionalni ili bilo koji drugi oformljeni identiteti dokidaju, nego ih je nužno obogatiti u procesu europeizacije i narativa i politika, to jest kozmopolitizirati...

U Dodatku se našla i polemika s profesorom teologije, dr. sc. fra Ivanom Šarčevićem: „Tko je obolio od logoreje – politolog ili teolog?“, objavljena najvećim dijelom u tjednom prilogu Sedmica, Dnevni avaz, 30. svibnja 2015. godine, te in extenso na mojoj web stranici. Bio sam veoma neprijatno iznenađen njegovim omalovažavanjem i niskom razinom stigmatizacije i mene i Mostara i Hercegovine, čime se sarajevski gvardijan uvrstio među one koji njeguju narative i politike tzv. poželjnih glasova, mjereno kriterijima bosanskog/bošnjačkog unitarizma.

iv

Ova iznuđena polemika ima – moguće je – neizravne veze s mojim ranijim prijeporima s Hrvatskim narodnim vijećem, kojeg sam – zajedno s Ivanom Lovrenovićom prilično bučno napustio. Slutim da sam iz ovih razloga i dobio priliku govoriti u intervjuu za mjesečnik „Svjetlo riječi“, glasilo Bosne Srebrene, krajem 2015., pa je i taj intervju našao svoje mjesto u Dodatku.

Makoliko ova knjiga bila pisana u ležernijim formama i ona je u funkciji stasavanja studija politologije i „mini europskih studija“ na sve tri bolonjske edukacijske ljestvice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

A na samom kraju sam dužan zahvaliti se nakladnicima ove knjige Synopsisu (Sarajevo-Zagreb) i Akulturaciji (Opuzen), dragom čovjeku i prijatelju Ivici Pandžiću i mojim (bivšim) vrsnim studentima i prijateljima Augustinu Zonjiću i Gabrijeli Rajković za izdašnu pomoć pri oblikovanju, lektoriranju i uređivanju ove knjige…

Mostar, 25. veljače 2016.

Autor

v

vi

Uzaludni proeuropski pledoaje

POGOVOR Pred nama se nalazi petnaesta knjiga profesora s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dr. sc.

Mile Lasića. Knjiga intrigantnog naslova „Uzaludni proeuropski pledoaje“ i još zanimljivijeg podnaslova „Prilozi 'refleksivnim modernizacijama'“ ponovno nas podsjeća na prepoznatljiv autorov pristup tranzicijskim problemima regije jugoistoka Europe u nastojanjima europeizacije ambijenata tijekom procesa približavanja Europskoj uniji.

Iz samog naslova ove knjige može se zaključiti kako se Lasić osjeća kao don Quijote u zemlji koju naziva zemljom zarobljenog uma, gdje već dugi niz godina progovara o potrebnoj promjeni kulturološke i političke paradigme aktualnog pravno-političkog nasilja u paradigmu uvažavanja oformljenih nacionalnih i drugih identiteta, te isto tako podiže glas oko potrebe uvažavanja međunarodno priznatog okvira. U neku ruku je i logično što je,

221

Mile Lasić

upravo zbog britke i jasne kritike, autor gurnut na marginu u pred-političkom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, te da s te margine, u maniri dobrog prijatelja BiH, uspješno svjedoči kako je borba s vjetrenjačama ipak moguća i nije uzaludna. Uostalom, zar nas povijest ne uči kako je upravo borba sa zatvorenim umovima, fromovski rečeno bolesnim društvima, osuđena samo na pobjedu i kako završava ozdravljenjem?

Veliki dio ovog Lasićeva apela, ili kako sam voli reći pledoajea, posvećen je (ne)sposobnosti izgradnje zajedničkih vizija bosanskohercegovačkih naroda i ograničavanju neizbježnih povijesnih pogrešaka u procesu nadilaženja postojećeg statusa quo, odnosno zamrznutog konflikta. Otvoreno društvo, u Lasićevoj reinterpretaciji Popperove sintagme, je njegova misao vodilja, jednako kao i ideja pluralnosti i demokracije kojima zajedno i ne može cilj biti drugo već promicanje kriticizma, raznolikosti i izbjegavanje nasilja, kako bi se u konačnici stiglo do širokih konsenzusa o budućnosti drage mu zemlje. Predanost nenasilju, kritičkoj misli i slobodi govora, sugestija za kritičkim pogledom temelj su Lasićeva politološkog i proeuropskog narativa. Autoru je jasno, i to opetovano ponavlja, kako je EU projekt mira u svjetskim razmjerima. Poučen iskustvom kultura u kojima je boravio, želi dokazati da ovom dijelu Europe za potpuno ozdravljenje ne preostaje ništa drugo osim pristojne integracije u europsku obitelj.

U tom kontekstu se mogu i moraju razumjeti njegovi pledoajei o prijenosu dijelova suvereniteta 222

Uzaludni proeuropski pledoaje

na zajednička radna tijela i institucije, ali ne kako bi suverenitet i identitet izgubili, već kako bi doprinijeli izgradnji svjetske civilne sile u nastajanju kakva je EU, odnosno promjeni politološke i kulturološke paradigme te izgradnji drugačijeg promišljanja kulture zajedničkog identiteta, odnosno novog tipa političke zajednice.

Baš tu nas Lasić upozorava i na metodološki nacionalizam u razumijevanju EU, posebno na nacionalističke, separatističke i unitarističke narative i politike, koje su prepreka u kretanju zemlje naprijed u nužne i hitne gospodarske, socijalne, ustavno-pravne i druge reforme.

Već u podnaslovu knjige pronalazimo sintagmu posuđenu od profesorskog mu uzora, Ulricha Becka, kojim zapravo želi apelirati na nužnost tzv. refleksivne modernizacije uz odustajanje od metodološkog nacionalizma, čime Beck prosvjeduje protiv zatvaranja u uske identitete, ali ne zagovara njihovo nasilno i dekretsko ukidanje već nadrastanje putem kozmopolitizacije. U ovom kontekstu i Lasić na Beckovom tragu pledira za popravnim ispitom druge moderne za sve one zemlje i kulture u kojima se društvo nije pomaknulo dalje od razumijevanja klasične (prve) političke moderne. Lasić ovdje usporedbu veže i uz Gellnera koji također smatra kako su se nekim narodima i zemljama posrećila vremena poslije pada Zida i dokidanja željezne zavjese pa su iskoristili šansu druge liberalne revolucije, a nekima nisu…

223

Mile Lasić

Zastarijevanje klasične političke moderne za Becka je rezultat dinamike same modernizacije u društvu koje i dalje vjeruje u ideale, mehanizme i pojmovni aparat stare modernizacije. Beck to zove pronalaženjem političkoga i zahtjeva napuštanje „…okvir(a) politike statusa quo industrijskog društva u pogledu njezinih ciljeva - suverenost nacionalne države i njezin vojni pandan, privredni rast, potpuna zaposlenost i socijalna sigurnost, vodeće stranke koje na tim ciljevima počivaju te shvaćanje političkoga na osnovi koordinata lijevo-desno - ili se taj politički horizont jednostavne modernizacije bar mora otvoriti, proširiti, ponovno promisliti i preustrojiti…“, te zaključuje kako smo „…time već stigli do pronalaženja političkoga“. Lasić u ovoj knjizi, naslonjen uvelike na Becka, govori o smislu „...kretanja naprijed putem sustavnih reformi koje uključuju poštovanje sviju identiteta i ambijenata, ljudskih prava i principa pravne države“, te slično kao i Beck vjeruje kako i više nego ima smisla o tome govoriti u „…zemljama pred-političke kulture kakve su u pravilu zemlje 'zapadnog Balkana'“.

Lasić je naslonjen i na Kantovu i Popperovu etičku percepciju kriticizma i samokriticizma, kojima dodaje vlastitu racionalnost i neobičan optimizam unutar kojeg je moguće napraviti socijalne reforme uz miroljubivi odnos između zemalja i naroda. On postavlja minimalistički ideal i uvjet koji treba tražiti i s njime slaviti dostignuća moderne racionalnosti, odnosno liberalne demokracije. Ova avantura u kreativnom i kritičkom Lasićevom radu razbuđuje neriješene duhove prošlosti gurnute pod

224

Uzaludni proeuropski pledoaje

tepih te nudi sredstva rješavanja problema mirnim putem: vrijednosti slobode misli i govora, toleranciju i individualizaciju. Unatoč činjenici da demokracija uvijek mora ostati vjerna otvorenosti novim idejama, zaštita, po mojem poimanju Lasića, mora biti bespredmetno osigurana za manjinske skupine. Iz tog razloga snažno afirmira potrebu za institucionalnom jednakopravnosti koja mora biti čvrsto izgrađena kako bi zaštitila slabe od jakih, odnosno manjine od većine.

U borbi protiv diktature iskrivljene demokracije, ili kako ju sam naziva demokraturom, Lasić podiže visoko zastave kozmopolitizacije, pa ako baš hoćete i socijal-demokracije, jer ono što je lijevo u njegovom razumijevanju direktno je i kozmopolitsko, a nedostatak jednog dokida drugo.

Pritom je svjestan kako bosanskohercegovačka socijal-demokracija u ovom trenutku ne postoji pa se vodi brojnim pozitivnim primjerima iz zemlje u kojoj je prethodno proveo dugi niz godina. *** Ako sam izrečenim, bar u segmentima, obrazložio zašto smo kao nakladnici pristali uploviti u ovu novu Lasićevu priču, osjećam se pozvanim objasniti i zašto smo, zajedno s autorom, knjigu strukturirali u dva dijela. U prvom dijelu nalazi se 29 zagrebačkih priča napisanih u 2015. godini za portal Autograf.hr kojima autor pokazuje koliko je zapravo odgovoran prema vlastitoj struci. Sve ove radove o različitim temama povezuje jasna i konzistentna analiza i zajednička misao vodilja o nužnosti kretanja naprijed putem europeizacije 225

Mile Lasić

narativa i politika. Krenuvši od svojevrsne obrane stava zašto je Josipović bio i njegov kandidat na prošlim predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj, preko temeljne analize poruka koje je aktualni papa Franjo uoči i tijekom apostolskog posjeta donio predmodernoj BiH, sve do izravnog otklona od svake vrste totalitarizma (gdje se nije libio uključiti i onaj lijevi), te referiranja na važna događanja i krize unutar EU, Lasić nam pokazuje širinu svojih promišljanja i definitivno dokazuje kako je o njemu moguće reći sve drugo osim da ga se može svrstati u skupinu ideologa i plaćenika aktualnih politika, u kojoj su se na nesreću pronašli mnogi njegovi kolege po akademskoj tituli i/ili godinama staža u struci. Lasić se cijelim svojim radom i životom trudi pokazati kako je moguće ne pripadati ni jednoj političkoj opciji, ukoliko se želi biti vjerodostojan politolog.

U drugom dijelu knjige se našla jedna njegova, kako sam kaže, iznuđena polemika kao i jedan cjelovit intervju koji direktno svjedoči o vrijednostima koje živi i koje kao sekularni propovjednik propovijeda.

Upravo o tim vrijednostima posve izravno govori po meni možda i najvažniji esej u knjizi: 'Pitanje krivnje' i 'groblje Mira' na brdu Bile iznad Mostara. U njemu Lasić naglašava kako je „…rad na nacionalnom pamćenju neugodan, ali nužan…“ radi dekonstrukcije „…vlastitih 'tamnih fleka' u bližoj ili daljoj prošlosti, kako bi se definitivno odustalo od proizvodnje primordijalističkih i perenijalističkih laži čemu su nažalost sklone historiografije, politologije i

226

Uzaludni proeuropski pledoaje

sociologije u svim našim političkim i akademskim centrima“. Važno je, kako veli Lasić i tu se s njim u potpunosti slažem, naučiti se prvo „…postidjeti, kako bismo potom imali pravo i dostojanstveno oplakivati svoje mrtve, ma gdje i kako pali, u ime ma koje ideologije to bilo“. Mogu se samo složiti i s autorovim upozorenjem kako „…tvrdoglavo jednodimenzionalno obilježavanje teških trauma u prošlosti - i na hrvatski i bošnjački i srpski način svjedoči neizravno i o žurnoj potrebi europeizacije i kozmopolitizacije ambijenata i identiteta“.

U ovaj dio knjige smo također uključili nekoliko doista važnih politološko-kulturoloških osvrta na događaje i ljude iz Lasićeve druge domovine, primjerice onaj pisan povodom deset godina vladavine Angele Merkel ili smrti najmisanonijeg njemačkog kancelara Helmuta Schmidta, kao i prve godišnjice smrti profesora Becka, u kojima Lasić i definitivno konkretizira što misli pod njemu najvažnijim pojmovima – europeizacije javnih narativa i politika.

Posebno sam zahvalan Lasiću što nam je u mnogome otklonio iluzije, što nam je kroz svoje radove pokazao kako aktualne politike traže upravo ono što znaju da će naći i ne zamišljaju svijet drugačijim od onog vlastitog kojeg kroje.

Profesorski nas je podučio da samo zato što pripadamo jednoj kulturi ne znači da ne možemo uočiti i razumjeti drugu. Upravo suprotno, zato što smo iz bilo kojeg razloga selektivno oslijepili, ne znači da smo i potpuno slijepi ili da smo osuđeni na sljepoću za cijeli život…

227

Mile Lasić

Na kraju želim zaključiti time kako je Lasić definitivno jedan od onih autora s čijim se interpretacijama, apelima ili pledoajeima možemo ili složiti ili nesložiti. Ukoliko ste došli do jednog od ova dva zaključka, a u kontekstu geografskog, političkog i kulturološkog područja u kojem je knjiga objavljena to može značiti kako je uzaludni proeuropski pledoaje ujedno temeljito pročitan.

Više od toga, kao njegov nakladnik, i ne mogu poželjeti.

Oslo, 08.03.2016.

Augustin Zonjić

228

Uzaludni proeuropski pledoaje

BILJEĹ KA O AUTORU

229

Mile Lasić

Mile Lasić je rođen 25. veljače 1954. godine u Uzarićima (Široki Brijeg), Bosna i Hercegovina.

Bio jugoslavenski diplomata u SR Njemačkoj do disolucije SFRJ i transformacije u SRJ. Potom zakratko i bh. diplomata (1993-1994). Iz političkih razloga napušta diplomatsku službu jer nije htio pripadati nijednoj političkoj stranci, kao što ne pripada ni danas…

Između 1995. i 2009. godine živio je s obitelji u Njemačkoj. Radio kao tvornički radnik i slobodan novinar, publicist i prevoditelj. Bio neka vrsta dopisnika iz zapadne Europe o kulturološkopolitičkim zbivanjima u Njemačkoj i u EU. Doktorska disertacija o integracijskim dometima i strategijskim nedoumicama EU se posložila sama od sebe, ispunjena sadržajima kojima se bavio i kao novinar. U BiH se vraća 2009. godine i zasniva radni odnos na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Predaje skupinu kolegija koja se bave politološkim teorijama, međunarodnim odnosima, suvremenom diplomacijom, europskim integracijama i interkulturalnim razumijevanjem. Član je Odbora za političke znanosti Akademije nauka i umjetnosti BiH i Odbora za sociološke znanosti ANU BiH, Nadzornog odbora Paneuropske unije BiH i Upravnog odbora Inicijative za bolju i humaniju inklzuziju (IBHI)...

I u sveučilišnoj nastavi i u javnom prostoru zalaže se za: otvoreno društvo i kritičku kulturu sjećanja, de facto kontra-kulturu, kozmopolitizaciju i identiteta i ambijenata, europeizaciju javnih narativa i politika i interkulturalno razumijevanje…

Po povratku u BiH objavio je petnaest knjiga.

Mostar, 25. veljače 2016. godine 230