Nevenko Herceg – Svjetlana Stanić-Koštroman – Mario Šiljeg

Nevenko Herceg Svjetlana Stanić-Koštroman Mario Šiljeg ČOVJEK I OKOLIŠ THE MAN AND THE ENVIRONMENT

Nakladnici Hrvatska akademija za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine Matice hrvatske bb, 88000 Mostar Sveučilište Sjever Trg Žarka Dolinara 1, 48000 Koprivnica Synopsis, d.o.o. Vlade Gotovca 4, 10000 Zagreb Synopsis, d.o.o. Maršala Tita 32, 71000 Sarajevo Za nakladnike akademik Jakov Pehar prof. dr. sc. Marin Milković Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Recenzenti prof. dr. sc. Tomislav Bolanča prof. dr. sc. Damir Brđanović prof. dr. sc. Paula Durbešić prof. dr. sc. Davor Lučić Predgovor akademik Ferdo Bašić Pogovor Bože Vuleta Odlukom Senata Sveučilišta Sjever br. 2137-0336-09-18-8 od 29. ožujka 2018. godine udžbenik ČOVJEK I OKOLIŠ autora: prof. dr. sc. Nevenka Hercega, prof. dr. sc. Svjetlane Stanić-Koštroman i doc. dr. sc. Marija Šiljega odobren je kao izdanje Sveučilišta Sjever.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001004656. CIP ‒ Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 502/504(497)(075.8) Čovjek i okoliš (ISBN 978-953-7968-57-1) HERCEG, Nevenko Čovjek i okoliš = The man and the environment / Nevenko Herceg, Svjetlana Stanić-Koštroman, Mario Šiljeg ; [predgovor Ferdo Bašić ; pogovor Bože Vuleta]. – Mostar : Hrvatska akademija za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine ; Koprivnica : Sveučilište Sjever ; Zagreb ; Sarajevo : Synopsis, 2018. – XXIV, 442 str. : ilustr. ; 26 cm – Predgovor / Ferdo Bašić: str. XI–XIV. – Pogovor / Bože Vuleta: str. 410–412. – Bibliografija: str. 413-425. – Registar. ISBN 978-9926-400-05-7 (Hrvatska akademija za znanost i umjetnost BiH) ISBN 978-953-7809-71-3 (Sveučilište Sjever) ISBN 978-9958-01-062-0 (Synopsis, Sarajevo) ISBN 978-953-7968-57-1 (Synopsis, Zagreb) 1. Stanić-Koštroman, Svjetlana 2. Šiljeg, Mario COBISS.BH-ID 26126598

Nevenko Herceg Svjetlana Stanić-Koštroman Mario Šiljeg

ovjek i okoliš The Man and the Environment

Mostar–Koprivnica–Zagreb–Sarajevo, 2018.

SADRŽAJ

PREDGOVOR �� XI FOREWORD �� XV RIJEČ AUTORA �� XIX THE WORD OF THE AUTHORS �� XXII

1.Okoliš i ekološke zakonitosti

......................................................................3

1.1. OKOLIŠ, ZNANOST I JAVNOST �� 9

1.1.1. Ekologija �� 10 1.1.2. Znanost o okolišu �� 14 1.1.3. Zaštita prirode i zaštita okoliša �� 16 1.2. PRINCIPI EKOLOŠKE STABILNOSTI �� 18

1.2.1. Organizacijske razine u prirodi �� 19 1.2.2. Ekološki čimbenici okoliša �� 23 1.2.2.1. Abiotički čimbenici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 1.2.2.2. Biotički čimbenici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

1.2.3. Protok energije i kruženje tvari.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 1.2.3.1. Protok energije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 1.2.3.2. Kruženje tvari.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

1.2.4. Homeostatski mehanizmi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

2.Milijuni planeta – jedna Zemlja

...............................................................

2.1. EVOLUCIJA ZEMLJE I ŽIVIH BIΔA �� 57

2.1.1. Postanak Sunčeva sustava �� 57 2.1.2. Evolucija života na Zemlji �� 59 2.2. PLANET ZEMLJA KAO EKOSUSTAV ∑ EKOSFERA

��

2.2.1. Litosfera �� 67 2.2.2. Pedosfera �� 68 2.2.3. Hidrosfera �� 70 2.2.4. Atmosfera �� 74 2.2.5. Biosfera �� 78 2.2.5.1. Kopneni biomi �� 78 2.2.5.2. Ekosustavi voda na kopnu �� 90 2.2.5.3. Morski ekosustavi �� 106

3.Čovjek i okolišni izazovi

..........................................................................

115

3.1. RAST SVJETSKE POPULACIJE I RASPOLOŽIVI RESURSI �� 119

3.1.1. Dinamika rasta ljudske populacije �� 120 3.1.2. Raspoloživi resursi �� 124 3.1.2.1. Hrana �� 126 3.1.2.2. Vodni resursi �� 134 3.1.2.3. Energija �� 137

3.1.3. Posljedice demografskoga rasta �� 141 3.1.3.1. Urbanizacija �� 141 3.1.3.2. Industrijalizacija �� 143 3.1.3.3. Promet �� 145 3.1.3.4. Turizam �� 147 3.1.3.5. Ratni sukobi i okoliš �� 147 3.2. ONE»IŠΔENJE SASTAVNICA OKOLIŠA �� 149

3.2.1. Onečišćenje tla �� 150 3.2.1.1. Tipovi degradacije i onečišćenja tla �� 152

VII 3.2.1.2. Zaštita tla �� 157

3.2.2. Onečišćenje vode �� 160 3.2.2.1. Tipovi onečišćenja voda �� 160 3.2.2.2. Zaštita voda �� 167

3.2.3. Onečišćenje zraka �� 175 3.2.3.1. Kisele kiše �� 178 3.2.3.2. Smanjivanje ozonskoga omotača �� 179 3.2.3.3. Učinak staklenika �� 181 3.2.3.4. Zaštita zraka �� 183 3.3. GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE �� 189

3.3.1. Uzroci klimatskih promjena �� 190 3.3.1.1. Prirodne klimatske promjene �� 190 3.3.1.2. Antropogeno inducirane klimatske promjene �� 196

3.3.2. Posljedice klimatskih promjena �� 200 3.3.2.1. Promjene u kriosferi �� 202 3.3.2.2. Podizanje razine mora �� 205 3.3.2.3. Ekstremni vremenski uvjeti �� 206 3.3.2.4. Utjecaji na biološku raznolikost �� 207 3.3.2.5. Prijetnje po zdravlje ljudi �� 210 3.3.2.6. Pritisci na poljoprivredu �� 211 3.3.2.7. Pritisci na ekonomiju �� 212

3.3.3. Mjere ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene �� 212 3.4. GUBITAK BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI �� 218

3.4.1. Vruće točke biološke raznolikosti �� 219 3.4.2. Značaj biološke raznolikosti �� 223 3.4.3. Pritisci na biološku raznolikost �� 228 3.4.4. Zaštita biološke raznolikosti �� 234 3.4.4.1. Zaštita staništa �� 241 3.4.4.2. Zaštita vrsta �� 243 3.4.4.3. Zaštita ekosustava i krajobraza �� 253 3.5. OKOLIŠ I LJUDSKO ZDRAVLJE �� 275

VIII

4.Održivi razvoj

.........................................................................................

282

4.1. NA»ELA ODRŽIVOGA RAZVOJA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289

4.1.1. Ciljevi održivoga razvoja �� 292 4.1.2. Pokazatelji održivoga razvoja �� 301 4.1.2.1. Indeks ljudskoga razvoja �� 301 4.1.2.2. Ugljični i ekološki otisak �� 303 4.1.2.3. Indeks planetarne sreće �� 309 4.1.2.4. Indeks ciljeva održivoga razvoja �� 310 4.2. ODRŽIVI ENERGETSKI RAZVOJ �� 315

4.2.1. Obnovljivi izvori energije �� 318 4.2.1.1. Energija Sunca �� 321 4.2.1.2. Energija vjetra �� 322 4.2.1.3. Energija vode �� 324 4.2.1.4. Geotermalna energija �� 327 4.2.1.5. Energija biomase �� 327 4.2.1.6. Vodik �� 329 4.2.1.7. Proizvodnja energije iz otpada �� 330

4.2.2. Kogeneracija �� 331 4.2.3. Energetska učinkovitost �� 332 4.2.4. Energetska sigurnost �� 333 4.3. KRUŽNO GOSPODARSTVO ∑ ODRŽIVA PROIZVODNJA I POTROŠNJA �� 337

4.3.1. Čistija proizvodnja �� 339 4.3.2. Životni ciklus proizvoda �� 341 4.3.3. Eko-označavanje �� 343 4.3.4. Zelena javna nabava �� 347 4.3.5. Gospodarenje otpadom i tržište sekundarnih sirovina �� 353 4.4. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA �� 357

4.4.1. Ciljevi, načela i instrumenti politike zaštite okoliša �� 357 4.4.2. Međunarodna politika i pravo okoliša �� 361

IX 4.4.3. Politika EU-a u području zaštite okoliša �� 364 4.4.3.1. Horizontalno zakonodavstvo �� 365 4.4.3.2. Sektorsko zakonodavstvo �� 366 4.4.3.3. Provedba okolišnoga zakonodavstva u EU-u �� 370

4.4.4. Nacionalna okolišna politika i zakonodavstvo �� 371 4.4.4.1. Ustavno uređenje politike o okolišu u Bosni i Hercegovini �� 376 4.4.4.2. Institucionalni okvir �� 377 4.4.4.3. Zakonodavni okvir �� 381

4.4.5. Integriranje zaštite okoliša u sektorske politike �� 384 . .4.5.1. Procjene utjecaja projekata, planova, programa i politika na okoliš (PUO i SPUO) �� 385 4 4.4.5.2. Sustavi upravljanja okolišem �� 396 4.5. FINANCIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA �� 404

POGOVOR �� 407 AFTERWORD �� 410 LITERATURA �� 413 KAZALO POJMOVA �� 426 POJMOVNIK �� 430 IZVORI SLIKA I ILUSTRACIJA �� 441

PREDGOVOR

Osvrćući se na naslov i (pod)naslove iz bogata sadržaja, zatvarajući posljednje stranice ove vrsne knjige, iz pera isto takvih autora, nadahnuti čitatelj teško će odoljeti makar i samo retoričkoj potrazi odgovora na pitanje je li je Homo sapiens otišao predaleko, zapasao preširoko, zagazio preduboko… Prije nego sami sebi damo odgovor, valja imati na umu da je, slikovito rečeno, Homo neoliticus, na riječi pjesnika s prostora kojima je knjiga prvenstveno namijenjena, „ili teci rijekom ili gazi rijeku“, oko 10 000 godina prije Krista odgovorio „gaženjem rijeke“. Tako je počelo! Procjenjuje se da je pedosfera – nekoliko centimetara tla povrh Zemljine kore – od početka neolitika do danas prehranila oko 105 milijardi ljudi, koristeći za te potrebe najprije neznatnu površinu, da bi ta površina postupno rasla i 2015. dosegnula 11% ili 1,6 milijardi ha naseljive površine kopna za oranice, a za pašnjake 25,2% površine ili 3,28 milijardi hektara – ukupno 36% naseljivoga kopna na Zemlji! Na tom dijelu kopna čovjek je učinio radikalne promjene; oslonivši se na pšenicu, rižu, kukuruz i krumpir kao glavne, a još nekoliko desetaka vrsta kulturnog bilja kao manje zastupljene, sve druge vrste je svjesno i sustavno uklanjao i tako smanjio biološku raznolikost; napučio gradove i potpuno se odvojio od svog iskonskog ishodišta – Prirode. Agroekosustav jest genijalna tvorevina čovjeka, ali i prijetnja njegovu opstanku na danas vladajućem razvojnom konceptu, uvelike opterećenom traganjem za profitom. Prije niti dvije stotine godina Priroda se činila beskrajnom, divljom, opasnom po (hrabre) pionire-istraživače, kojima je opet bilo „pod normalno” uklanjanje i lišavanje života svega divljeg, što naoko nije ili je od malene koristi, pa i domorodaca – u ime otkrića na nezaustavljivu „putu napretka“! I eto nas suvremenika, pokoljenjima poslije te odluke „pred rijekom“ i sličnom odlukom, ali s globalno prihvaćenim uvjerenjem da se moramo vratiti Prirodi! Malo je u povijesti tako važnih pitanja oko kojih je postignuta tako

XII snažna suglasnost znanstvene i široke javnosti. Istini za volju, donositeljima epohalnih odluka koje bi trebale trasirati taj put „ne da se gaziti rijeku“, jer to košta gospodarstvo (porezne obveznike), javnosti (biračima) nije po volji, a valja misliti na novi mandat…! Autori knjige čije stranice zatvaramo obradovali su nas hrabrim iskorakom u očito uspjeli pokušaj da se akademski odmjereno, a na temelju iskustva iz vlastitih znanstvenih istraživanja, podataka iz najnovijih svjetskih znanstvenih izvora, a kad je u pitanju prvi i treći autor i iskustva stečenog obnašanjem državničkih dužnosti upravo u resorima u koje knjiga zadire, rasvijetlili pitanja iz naslova knjige. Ovom knjigom najnovija saznanja s pod ručja okoliša i odnosa čovjeka u njemu i prema njemu, prenose na prvom mjestu svojim studentima, a zatim znanstvenoj i stručnoj javnosti. Hrabrost je u tome što su sadržaji knjige par excellence multidisciplinarne naravi i zadiru u sve znanosti koje proučavaju sastavnice okoliša i terestričkih ekosustava, dakle znanosti koje obrađuju „ekološko trojstvo“: tlo–zrak–voda, njihovo prožimanje i refleksiju na gospodarenje okolišem, prirodne životne zajednice i praktički sve gospodarske grane. Specijalisti za pojedina područja bit će ponešto uskraćeni i neće biti potpuno zadovoljni. Knjiga potvrđuje neprijepornu činjenicu da je Čovjek sudbinski vezan za planet Zemlju, a ona sama – naš plavi planet, prelijepa Gea je neke vrste poprište-pozornica, na kojoj nam Priroda/Stvoritelj pokazuje raskoš svoje moći nastao kao rezultat bezbroj pokusa – Stvaranja, a zatim evolucije iz Stvorenoga! U naše gene Priroda/Stvoritelj su ugradili („čipirali“) i tragove Života koji je postojao prije nas, pa ako nekada, tko zna, zbog „svemirskih turbulencija“ koje dakako nisu isključene niti predvidljive, i dođe do naseljavanja drugih planeta na kojima postoji život, taj život je u genima („čipovima“) organizama toga planeta, drugačijim od naših. Ako do takve „selidbe“ dođe, ne mislim da će je skriviti Čovjek, niti mislim da je „zasluga“ Čovjeka aktualnom velikom izumiranju tako velika kako je „odmjerena“, jer primjerice (samo) jedan „osrednji“ vulkan emitira više onečišćenja od industrije cijeloga kontinenta! Premda je Homo sapiens prva vrsta u povijesti Života na Zemlji koji je postao geofizička sila, s utjecajem koji ima takve dimenzije da neki geolozi suvremenu epohu već označavaju kao Antropocen, a u moru prirodnih krajobraza (land- scape) sve su zastupljeniji i oni koji svjedoče o nazočnosti (i moći) Čovjeka – anthroscape! Tko zna koliko bi se puta samo suhozidima Hercegovine mogla opasati Zemlja oko ekvatora! Sve nas prizemljuje veliki Einstein, koji kaže; Više je savršenstva u jednoj kapljici vode nego u najsloženijim tvorevinama Čovjeka! No, autori su zaobišli ova razmatranja, vjerojatno ih smatrajući preuranjenim. Nisu u tome jedini! No, kako god bilo, valja se zamisliti! Vjerujem kako će knjiga namijenjena prvenstveno studentima prirodnih znanosti, posebice biologije, ali i biotehničkim, tehničkim i humanitarnim studijima u čijem su programu uvršteni kolegiji ekologije, zaštite okoliša i održivog razvoja ispuniti svoju namjenu. Pisana je stilom koji jamči da će

XIII je lako razumjeti svi zainteresirani za spoznaje o odnosu čovjeka i okoliša u kojemu se prepliću živo i neživo, organsko i mineralno, prirodno i čovjekom utjecano, kao i međusobni učinci (sinergistički, antagonistički i dr.) tih odnosa, koji su inače, blaga je riječ, složeni, a teško predvidljivi. Kada i gdje u čarobno složenom kruženju tvari i energije mineralno postaje organsko i gradi Život, a kada i gdje to isto ponovo postaje mineralno, oslobađajući CO2 i vodu…, one iste koji ulaze u proces fotosinteze?! Sadržajno je knjiga znalački koncipirana, polazi u prvom poglavlju naslova Okoliš i okolišne zakonitosti, od upoznavanja osnovnih spoznaja o prostoru i organizacijskih razina u prirodi – koje izučava ekologija, slijedi središnje poglavlje originalnog naslova Milijuni planeta – jedna Zemlja, a poslije njega Čovjek i okolišni izazovi i Održivi razvoj. Stjecajem okolnosti i sam sam kao sudionik u pripremi i održavanju Svjetskog summita o hrani u Rimu 1996. godine sudjelovao u osmišljavanju koncepta održive poljoprivrede koju je taj skup promovirao kao globalni koncept. Bio je to sasvim novi smjer razvoja, koji prvi put u povijesti inzistira na cjelovitoj ekologizaciji svih segmenata društva na Zemlji kao megaekosustavu! Istina, malo je od toga ostalo, ali je načelo prihvaćeno i primijenjeno na drugim područjima. Prvi autor, prof. dr. sc. N. Herceg, je ostavio dubok trag upravo na tom konceptu, osmišljavajući ga i provodeći kao utemeljitelj i prvi ministar Ministarstva zaštite okoliša i turizma u nimalo povoljnim pravno-političkim uvjetima u Bosni i Hercegovini. Njegovo ustrojavanje bilo je, kako je nekodobno zapisao Akademik S. Redžić, (citiram); istinska ekološko-okolišna renesansa u povijesti BiH u njezinu razvoju, u promjeni dotadašnjih obrazaca centralno-ekonomskog koncepta razvoja k tržišno-ekonomskom obrascu organizacije. Ali ne na štetu okoliša i u njemu sadržanih prirodnih i humanih resursa. Golemo iskustvo koje je stekao i kao dugogodišnji znanstvenik i sveučilišni nastavnik, a posebno kao ministar, uz to poznavajući veoma dobro i aktualnu političku literaturu, realizirajući brojne projekte koji izravno korespondiraju s državnom razinom u BiH i mnogim relevantnim međunarodnim tijelima u Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima, uz impozantan opus potkrijepljen veoma referentnim literaturnim izvorima, veoma znalački, smisleno i s puno talenta, otkrivajući jasno suvremeno poimanje okoliša, njegovu intersektorsku povezanost i pozicioniranost u sustavu i znanosti i prakse, rasvjetljavajući sve bitne okolišne probleme današnjice. Surađujući s njim i prateći njegov rad i nastojanja oko postizanja konsenzusa na globalnoj razini oko klimatskih promjena, na konferenciji u Kopenhagenu imao sam čast uvjeriti se u ispravnost citiranih riječi uvaženog akademika. Ne mogu u ovoj prilici ne reći kako se teško oteti dojmu da se u političkoj i akademskoj javnosti premalo prepoznaje i vrednuje činjenica da je Herceg, unoseći u pitanja zaštite okoliša ishodišno znanstvena (gdje je on „na svom terenu“), holistička načela „visoko podigao letvicu“, ispod koje će njegov resor na svim razinama vlasti u BiH i šire, u svim državama na prostoru jugoistoka Europe u budućnosti teško ići. Svjedočim kako je njegov, poput kamena iz kojega je

XIV izrastao, čvrsti stav: može se! Može se i naoko nemoguće: u državu, razrušenu i ranjenu iznutra i izvana, unositi načela života suvremenog svijeta, s njima živjeti i provoditi ih, svim ranama u tkivu i duši žitelja svih nacija i vjera te države usprkos! Sklapajući posljednje stranice, mogu reći da ovaj udžbenik otvara i trasira put akademskoj i široj javnosti u provedbi okolišne politike i promovira okolišno pitanje kao jedno od ključnih u suvremenim procesima demokratizacije suvremenog društva. Osim studentima, toplo ga preporučam široj akademskoj zajednici, svim stručnjacima u čija područja zalazi, i široj čitalačkoj publici. Čestitajući svim autorima i dionicima u nastajanju i opremanju ove knjige, ovom, najboljim htjenjima prema Čovjeku i okolišu inspiriranom, znalački pisanom djelu vidim središnje mjesto u literaturi posvećenoj okolišu na širim prostorima jugoistoka Europe. U tom smislu, osim autora, priznanje za kreativno akademsko ozračje u kojemu je mogla niknuti i biti provedena zamisao o knjizi tako pretencioznog sadržaja, zaslužuje i akademska sredina u kojoj oni djeluju. To je Sveučilište u Mostaru, kao jedino u kojemu se izvan Republike Hrvatske nastava drži na hrvatskom jeziku. Poniklo na povijesnom raskrižju, na prostoru prema kojemu povijest od pamtivijeka nije pokazivala ni nježnosti ni naklonosti, preuzimajući poslanje, biti rasadištem kreativnih misli s prostranih „polja hercegovačkog uma“ ono to neprijeporno i zaslužuje i treba. Ova knjiga otvara nadu za bolje, prihvatimo li i slijedimo li ozračje i smjerokaze koje su zacrtali autori! akademik Ferdo Bašić, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu

XIX

RIJEČ AUTORA

Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovjek ostaje priprost. Ako je obrazovanje snažnije od prirode, čovjek postaje dobar činovnik. Ako između prirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac. (Konfucije)

Ravnoteža, sklad, harmonija, pojmovi su, odnosno stanja kojima svi težimo, i kao pojedinci, ali i kao pripadnici određene zajednice – obitelji, naroda i društva općenito. Ravnoteža na svim razinama organizacije, počevši od svake pojedinačne stanice, organizma, populacije, zajednice, ekosustava, znači integrirano djelovanje usmjereno ka održavanju ili uspostavljanju reda, odnosno ulaganje energije u svrhu smanjenja entropije kao mjere nesređenosti sustava, poremećaja homeostatskih mehanizama te pojave bolesti, narušenih stanja, pa i nestanka ustrojbenih jedinica kako živoga, tako i neživoga. Za odnos čovjeka i njegova okoliša, kroz povijest ljudske civilizacije, ne može se reći da je bio uravnotežen. Dok smo u prošlosti imali ograničene mogućnosti korištenja prirodnih resursa, danas mijenjamo svijet oko nas u tolikoj mjeri da dovodimo u pitanje ne samo opstanak brojnih drugih živih bića s kojima dijelimo planet Zemlju, već i daljnji napredak ljudske civilizacije. Ljudske su djelatnosti već sada ostavile neizbrisiv trag na našem planetu, nepovratne promjene zapisane u svim njegovim sferama. Kako bi ukazali na iste, početkom XXI. stoljeća Paul Crutzen i Eugen Stoermer u znanstvenu javnost uvode pojam antropocen, kao oznaku vremenskoga intervala za koji su značajne brze, ali dalekosežne promjene u geologiji planeta Zemlja, čiji je modulator čovjek. Pojam je vrlo brzo prihvaćen i korišten u svjetskoj literaturi, a od 2009. godine formirana je i Radna skupina za antropocen (engl. Anthropocene Working Group – AWG), koja je okupila više od trideset stručnjaka diljem svijeta sa zadatkom da kritički analiziraju kon-

XX cept antropocena u stratigrafskom pogledu. Navedena je skupina identificirala brojne promjene Zemljina sustava, kao što su: značajni porast brzine erozije i sedimentacije, promjene velikih razmjera u biogeokemijskim ciklusima odnosno kruženju ugljika, dušika, fosfora i drugih elemenata, početak značajnijih globalnih promjena klime i promjena u razini mora, te biotičke alternacije u morskim i kopnenim ekosustavima. Utvrđeno je postojanje značajnog broja geoloških dokaza, poput pojave plastike i drugih tzv. tehnofosila, umjetnih radionuklida povezanih s nuklearnim testiranjima i čestica ugljika koji potječu od industrije, kao primarnih dokaza koji ukazuju na završetak holocena i početak nove epohe – antropocena. Radna skupina za antropocen je stoga predložila i službenu formalizaciju ove epohe, za čiji se početak uzima sredina XX. stoljeća, odnosno 1950. godina, od kada se navedene pojave primjećuju na cijelom Planetu. U vrijeme kada već odavno zvone zvona na uzbunu nastala je ideja o pisanju djela Čovjek i okoliš, udžbenika namijenjenog prvenstveno studentima, ali i širem čitateljstvu, kojim se na jednostavan i razumljiv način nastoji približiti opsežna i nadasve složena priroda ovog neraskidivog odnosa. S obzirom na izrazitu multidisciplinarnost problematike, u pisanju djela nastojali smo primijeniti integralni pristup, obuhvaćajući relevantnu međunarodnu literaturu, primjere dobre prakse i vlastita promišljanja te zaokružiti vrlo raznolike sadržaje u jednu cjelinu, koja daje odgovore na pitanja što? kako? i zašto? činiti dalje. Udžbenik Čovjek i okoliš na sveobuhvatan način obrađuje okolišnu problematiku suvremenog čovječanstva te mogućnosti daljnjeg napretka ljudskog društva na principima održivoga razvoja. Namijenjen je prvenstveno studentima preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija, unutar čijih se programa obrađuju pitanja ekologije, zaštite prirode, zaštite okoliša i održivog razvoja, ali i studentima drugih studija kojima su potrebne opće ekološke spoznaje i poznavanje okolišne problematike. Knjiga je također namijenjena podizanju razine znanja i svijesti šire javnosti o nužnosti očuvanja okoliša, promicanja okolišno osviještenog načina života i razmišljanja, jer samo ujedinjeni u brizi za vlastito i zajedničko dobro možemo napraviti iskorak ka prosperitetnijoj budućnosti. Sadržajno, knjigu smo koncipirali na način da čitatelja najprije kroz prvo poglavlje upoznaje s temeljnom ekološkom terminologijom, zakonitostima i principima. Poglavlje se sastoji od dvaju potpoglavlja – Okoliš, znanost i javnost te Principi ekološke stabilnosti – u kojima smo nastojali istaknuti međusobne ovisnosti i interakcije sastavnica prirode i značaj svih organizama za očuvanje krhke ravnoteže, ali i istaknuti važnost obrazovnog sustava, znanstvene i stručne javnosti u širenju spoznaja o posljedicama tzv. domino učinka do kojeg neminovno dolazi ukoliko se ravnoteža poremeti. Dalje se nastavlja poglavlje Milijuni planeta – jedna Zemlja, koje opisuje postanak i značajke abiotičke i biotičke sastavnice Zemlje kao jedinstvenoga ekosu-

XXI stava – ekosfere. Obrađujući uzročno-posljedične utjecaje čovjeka na okoliš te okoliša na ljudsko zdravlje, zatvorili smo treće poglavlje Čovjek i okolišni izazovi. Navedeno poglavlje obrađuje uzroke i posljedice demografskoga rasta ljudske populacije, posljedice čovjekova (ne)djelovanja, uzroke nastanka i posljedice onečišćenja i zagađenja, ali i pozitivne primjere i aktivnosti na zaštiti svih sastavnica okoliša. U nastavku slijedi posljednje poglavlje, Održivi razvoj, koje razmatra daljnje mogućnosti razvoja ljudskog društva na principima održivoga razvoja, upućujući čitateljstvo na način kako i samo može postati aktivni sudionik zaštite okoliša u svakodnevnom životu. Na koncu, želimo zahvaliti svima koji su svojim znanjima, korisnim savjetima ili na druge načine potpomogli nastanak i izdavanje ovog udžbenika. Prije svega, zahvalnost dugujemo akademiku Ferdi Bašiću te fra Boži Vuleti za rječito napisani Predgovor odnosno Pogovor, kao i uglednim recenzentima – prof. dr. sc. Tomislavu Bolanči, prof. dr. sc. Damiru Brđanoviću, prof. dr. sc. Pauli Durbešić i prof. dr. sc. Davoru Lučiću. Zahvaljujemo također nakladnicima – Sveučilištu Sjever, Hrvatskoj akademiji za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine i Synopsisu, koji su odobrili izdavanje ovog udžbenika, ali i gospodinu Jurici Puhaloviću za grafičko oblikovanje, lektorici Ivi Klobučar Srbić za jezično oblikovanje te urednici Karmeli Mabić za stručno i tehničko oblikovanje udžbenika. Zahvalnost dugujemo i svima koji su pomogli u prikupljanju i pripremanju materijala za udžbenik te nam ustupili vlastite fotografije – djelatnicima i suradnicima Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske, dr. sc. Zdrinku Brekalu, Marinku Dalmatinu, Miri Andriću, Dragi Milićeviću, Dušanu Kecmanu, Mati Božiću, Nikoli Zovki i Vanji Ćurinu. Na poseban način zahvaljujemo svim našim prijateljima, a osobito našim obiteljima koje su u ovo djelo utkale svoje vrijeme, strpljenje i razumijevanje i bili nam neizmjerna potpora u svim fazama njegova nastanka. Autori: red. prof. dr. sc. Nevenko Herceg izv. prof. dr. sc. Svjetlana Stanić-Koštroman doc. dr. sc. Mario Šiljeg

OkoliĹĄ i ekoloĹĄke zakonitosti

Mi sami smo zemlja. Samo naše tijelo sastavljeno je od zemaljskih elemenata, čiji zrak nam daje dah i čija voda nas oživljuje i obnavlja. (papa Franjo)

Proslov iz enciklike pape Franje Laudato si1 ili Hvaljen budi! slikovito pokazuje ovisnost čovjeka o okolišu, bez kojega mu nema života. Ljudsko tijelo (slika 1.1.) građeno je od kemijskih elementa koji potječu iz hidrosfere (vodik, kisik), pedosfere (kalij, kalcij, ugljik, fosfor i dr.) i atmosfere (ugljik, dušik i kisik). Iz okoliša dobivamo hranjive tvari i energiju, a u njega izluču jemo produkte metabolizma, koje koriste drugi organizmi. LJUDSKO TIJELO voda 62%

kisik 62% ugljik 18% vodik 9,5% dušik 3,2% kalcij 1,5% fosfor 1,2%

bjelančevine 16%

P minerali 6%

ugljikohidrati 1%

kalij 0,4% sumpor 0,2% natrij 0,2% klor 0,2% magnezij 0,1% ostali > 1%

masti 16%

SASTAV ELEMENATA

Puni naslov na talijanskom jeziku glasi Laudato si, sulla cura della casa comune, u prijevodu Hvaljen budi, o skrbi za zajednički dom.

Slika 1.1. Postotna zastupljenost kemijskih elemenata u ljudskom tijelu

»OVJEK I OKOLIŠ

Okoliš utječe na sve aspekte života, od morfoloških, fizioloških, ge netskih, fenoloških, etoloških i drugih značajki organizama, do dostupnosti za život potrebnih resursa i općenito ravnoteže koja omogućuje održanje ži vota. Istodobno, životne aktivnosti utječu na okoliš, mijenjaju ga i oblikuju. Prilagođavanje okoliša vlastitim potrebama naročito je izraženo kod vrste koju zovemo Homo sapiens (umni ili razumni čovjek), vrste s visoko razvije nim mozgom, sposobnim za apstraktno mišljenje, introspekciju i rješavanje problema. Živo biće koje je misaono, društveno, duhovno, ali isto tako i pri rodno biće, neraskidivo je povezano s okolišem (slika 1.2.).

Slika 1.2. Čovjek i okoliš neraskidivo su povezani

Okoliš kao pojam prvi put definira Jakob von Uexküll 1909. godine u svojoj knjizi Okolni i unutarnji svijet životinja (Umwelt und Innenwelt der Tiere), ukazujući pritom na specifičan odnos ljudske vrste prema svijetu koji nas okružuje: Okoliš je cjelina koju čovjek vidi kroz svoje specifično, antropogeno stajalište i koju čine okružujući mediji (atmosfera, voda, zemlja, geografsko mjesto, klima itd.) kao i svi drugi živi organizmi (biljni i životinjski).

Okoliš i ekološke zakonitosti

Čovjek, za razliku od svih drugih živih bića na Zemlji, nastanjuje dva okolna svijeta. Jedan je prirodni svijet, koji čine biljke, životinje, tlo, zrak i voda,a koji je postojao milijardama godina prije nas, u kojemu smo evoluirali, kojega smo dio i koji dijelimo s drugim organizmima. Drugi svijet čine soci jalne institucije i artefakti, svijet koji smo sami izgradili zahvaljujući znano sti, tehnologiji i društvenom ustrojstvu. Ti svjetovi zajedno čine naš okoliš. Okoliš (engl. environment, franc. environner – okruživati) čine uvjeti, utjecaji i sile koje utječu na rast i razvoj živih bića, kao što su: (1) abiotički i biotički uvjeti koji okružuju organizam ili skupinu orga nizama– priroda, (2) kompleksni društveni i kulturološki uvjeti koji utječu na jedinku ili cijelu zajednicu – društveno okruženje. Oba aspekta okoliša nužna su za život svakoga pojedinca, međutim njihova integracija kroz povijest ljudskoga društva nije bila uspješna. Dok smo u prošlosti imali ograničene sposobnosti iskorištavanja prirodnih resur sa, danas mijenjamo prirodni svijet u tolikoj mjeri da dovodimo u pitanje ne samo opstanak brojnih drugih živih bića s kojima dijelimo planet nego i daljnji napredak ljudske civilizacije. Kako bismo sebi i generacijama koje do laze osigurali održivu budućnost, neophodnom se nameće potreba razvijanja i širenja spoznaja o procesima koji se događaju u prirodi i utjecajima našega društva na prirodne ravnoteže, a samim time otvara se pitanje što možemo učiniti kako bismo očuvali i poboljšali okoliš.

407

POGOVOR Naslov knjige Čovjek i okoliš upućuje na relaciju koja određuje život na Zemlji. Naslov ima i studijski prizvuk kojim se u knjizi najavljuju činjenice i teorije o razvoju života na Zemlji, povijesti čovjekova odnosa prema prirodi, dinamici korištenja prirodnih resursa, rastu populacije i o destruktivnim čovjekovim zahvatima u prirodu. No, tu nije stavljena točka, već zarez, iza kojega slijede uvodi u procese prilagodbe posljedicama globalnoga devastiranja okoliša, ubrzanoga rasta svjetske populacije, opisi mogućih postupka kojima se može spasiti što se spasiti dade. Nisu to samo opisi ciljanih inicijativa i konkretnih pothvata kojima se ublažavaju štete nanesene okolišu, cjelovitosti čovjeka i drugih stvorenja, veći poticaji za izgrađivanje mentaliteta koji će generirati opću zauzetu brigu za budućnost života na Zemlji, tj. za održivi razvoj. Sve su navedene teme studijski sustavno i pregledno zastupljene u knjizi – riječju i slikom – ali tako da svojim sadržajima pružaju puno više od pukih činjenica. One pružaju uvid u globalnu krizu okoliša, u stvarne i moguće razmjere posljedica ugroženosti tla, vode, zraka i živih bića; otkrivaju uzroke lošem stanju okoliša kojima je zajednički krojen moralna kriza čovjeka; upućuju na međunarodne i nacionalne mjere sanacije i prevencije kojima se omogućuje održivi razvoj te postavljaju okvir sustavu učinkovitih politika zaštite okoliša. Na proširenom obzorju odnosa čovjeka i njegova okoliša orisanom ovom knjigom nazire se niz nosivih spoznajnih, za svako perspektivno čovjekovo djelovanje neophodnih aksioma među kojima se ističu sljedeći: Sve je međusobno povezano. Mudrosna baština čovječanstva uči nas o neraskidivoj povezanosti i međuovisnosti svih živih bića na Zemlji – ljudi međusobno i s njihovim prirodnim okruženjem – živim i neživim. Svi čine jednu životnu cjelinu. Svako biće sa svojim integritetom ima svoju jedinstvenu svrhovitost i kao takvo je jedna stanica u velikom Organizmu. Prihvaćanje tog aksioma vodi nas otkrivanju niza prirodnih zakonitosti koje ga po-

408 tvrđuju. Razumijevanje tih zakonitosti lišava čovjeka arogantnoga pristupa prema prirodi, ili ga barem amortizira. Svaki pozitivni pomak na barometru ljudske poniznosti vodi sve dublje do spoznaje da čovjekova djela ne nadmašuju sklad koji pronalazimo u prirodi. Ovaj je aksiom istaknut u ekološkoj enciklici Laudato si (LS) pape Franje koji, kritizirajući razuzdani antropocentrizam moderne, zaključuje: „Nema ekologije bez prave antropologije“ (118). Promjena poimanja čovjeka je iznimno velika ambicija, ali bez toga, ili manje od toga ništa neće polučiti željene rezultate. Čovjek je ovisniji o svom okolišu nego okoliš o njemu. Iz nepokolebljive vjere u tehnološki, znanstveni i industrijski napredak čovjek je često nekritički prihvaćao, a to još i danas čini, brojna iznašašća prije ozbiljnih studija i testiranja njihovih učinaka na čovjeka i njegov okoliš. Ta je vjera iznjedrila tehnokratski mentalitet, koji potpiruje prometejsku viziju neograničene ljudske moći i u kojem se tehnologija smatra glavnim ključem ljudske egzistencije. No, fakture koje priroda ispostavlja čovjeku, „svom gospodaru“, i ekološko-socijalni dugovi koje bogati sjever duguje siromašnom jugu morale bi deziluzionirati čovjeka (usp. LS 30 i 51). Nisu čovjekovi izumi važniji za vlastitu budućnost i održivost života na Zemlji od najsitnijih čestica i najmanjih živih bića. Svi smo mi s njima braća i sestre, pjevao je Franjo iz Asiza (Pjesma Brata Sunca, 1224.), i što god se dogodi bilo komu od njih, dogodit će se i čovjeku, jer mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji, proročki je ustvrdio indijanski poglavica Seattle (Pismo američkom predsjedniku Franklinu, 1854.). Osim što trebamo uvažavati suvremene znanstvene spoznaje, trebamo imati otvoreno čula za suvremene proročke glasove o stanju i budućnosti života na Zemlji, među kojima je zacijelo i glas pape Franje iz spomenute enciklike Laudato si (2015.). Integralna ekologija. Budući da je sve povezano, kako prirodne zakonitosti tako i posljedično djelovanje čovjeka na okoliš, nameće se pitanje kako osigurati održivi razvitak ljudskoga društva u okolnostima globalne ekološke krize, koja kao da pokazuje da čovjek „nije sposoban postaviti granice svojim neposrednim interesima“ (LS 11). Zaštita okoliša je „integralni dio razvojnoga procesa i ne može se smatrati izoliranim“ (Deklaracija o okolišu i razvoju, Rio 1992.). U tom je orisan razvojni okvir ekološke ekonomije i ekonomske ekologije: integralna ekologija. U njoj se ekonomija promišlja u kontekstu kulture svakodnevnoga osobnog i društvenog života. Ona se zas niva na načelu zajedničkog dobra bez čega ne može biti ni poštivanja ljudske osobe (usp. LS 157), te se ravna načelima međugeneracijske pravednosti i ekološke solidarnosti. Dapače, solidarnost u ovom kontekstu prestaje biti opcionalna, ona postaje pitanjem pravde (usp. LS 159). Ne može se govoriti o održivom razvoju bez obzira na međugeneracijsku solidarnost ni o održivom miru bez ekološke solidarnosti. Suvremeni pokazatelji kolektivne sebičnosti ukazuju na genezu globalne nestabilnosti i nesigurnosti što zahvaća ne samo siromašne i zemlje u razvoju, već i područja i gradove razvijenih zemalja.

409 To je postalo toliko očito da ni utjecajni egocentrični gospodarsko-politički magnati ne mogu to ignorirati, ali u njihovoj retorici često je integralna ekologija samo u službi prekrivanja simptoma i maskiranja stvarnih problema, dok ona pretpostavlja svakodnevna djela očuvanja okoliša na svim razinama života i donošenja odluka važnih za njegov opstanak. Stoga je potrebna snažna mreža ekološke solidarnosti kojom se može oduprijeti malodušnosti i istodobno suprotstaviti primatu profita pri donošenju ključnih odluka koje će biti dovoljno snažene za slamanje logike nasilja i sebičnosti. Svaka mjera spoznajnoga poniranja u složenu povezanost i među ovisnost života na Zemlji višestruko je uvećani korak uspinjanja na vidike s kojih se šire obzorja fascinantne ljepote života, koja pokreće kreativne moći u iznalaženju uvijek boljih oblika suživota i zauzetu ljubav koja ga promiče i čuva. Zato mi se ovaj udžbenik pojavljuje u slici ronilačke opreme, a članove ekspedicije koji s njim izrone vidim u slici planinara koji se sa širokih obzorja života, nadahnuti i rekreirani, vraćaju zajedničkoj kući, ekološkim zadaćama na polju i moru svakodnevnoga života, pletući, u dijalogu s drugima, novu paradigmu njegova održivog razvitka i novu mrežu univerzalne ekološke solidarnosti. Bože Vuleta

© Copyright: Nevenko Herceg Svjetlana Stanić-Koštroman Mario Šiljeg Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati, ni na koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja autora Izvršna urednica Karmela Mabić, dipl. ing. Lektura i korektura Iva Klobučar Srbić, prof. Prijevod na engleski Jozo Kraljević Grafičko oblikovanje i naslovnica Jurica Puhalović Grafički urednik Bruno Abramović Tisak Grafotisak d.o.o., Grude Tisak dovršen u listopadu 2018.

Nevenko Herceg – Svjetlana Stanić-Koštroman – Mario Šiljeg | Čovjek i okoliš