Nikola Šop | Bosanska trilogija

Nikola ©op

BOSANSK A TRILOGIJA

ZAGREB ∑ SARAJEVO, 2004.

SOP_III_rev_pausi.p65

3

9/7/04, 3:40 PM

SOP_III_rev_pausi.p65

4

9/7/04, 3:40 PM

I DIO

NA BOSANSKI IVANDAN

SOP_III_rev_pausi.p65

5

9/7/04, 3:40 PM

6

SOP_III_rev_pausi.p65

6

9/7/04, 3:40 PM

Kad plamsaju dusi, gori zemlja i trepti usijani zrak.

Dogaa se 1463.

P:

Dvorski je perivoj. Istom je svanulo, a veÊ je pripeka. U bokorima i kroπnjama opojna rascvalost. Niz padinu, na rubu perivoja, mali povrtnjak u plavozelenoj boji, zbog crvenog i bijelog luka i raznih grahorica. Nedaleko, podno same tvrave, je stolna crkva sv. Luke, duga 8 metara, s tornjem od 5 metara. Moæda je i veÊa, ali manja sigurno nije. Pred crkvenim vratima baπ stoji kralj Stipan, pognut i pogrbljen. Cijelu noÊ proveo je u muËeniËkom zanosu pred VjeËnom luËi.

KRALJ STIPAN (dok idu prema njemu zastajkujuÊi): Jadna Bosno, uvijek si svima potrebna. I kad si sa svadbenom jabukom u ruci i kad si stara, oronula, sva puna rana i svakojakih brazgotina.

P:

Tamo u dnu, prema njemu, pod kroπnjom, zastao je papin poslanik. On je doputovao naglo zbog dogaaja koji se kobno gomilaju.

KRALJ STIPAN: ©to sad zastade njegova presvijetlost, papin poslanik. Neπto se naginje, neπto πapuÊe onome mudrom Didi.

Svejedno πto je, glavno je da mi pomoÊ nosi. VreÊicu cekina zlatnih, danak πto ga plaÊam groznome padiπahu. Daj mi ih, daj πto prije, sutra je zadnji rok.

Gle, gle — Zaπto joπ stoje tamo.

7

SOP_III_rev_pausi.p65

7

9/7/04, 3:40 PM

©to je tamo. Presvijetli poslanik odjednom je pun gnjeva.

A mudri, mirni Dido prema njemu pruæa dlanove prazne, i sve se odjednom smiri.

Mudroga vidim Didu. Sad kao da ruku pod ruku on i poslanik prema meni idu. (Sebi neπaptano): Sad ili nikad budi kralj.

Gle, doista, napokon idu prema meni, kralju bosanskom.

Idu prema meni. Ravno, ravno.

O, samo malo bræe, malo hitrije.

Ti promuÊurni moj Dido, πto sad odjednom zastajkujeπ.

U uho neπto presvijetlom poslaniku πapÊeπ, tajnu neku pohranjujeπ. ©ta, πta, sad odjednom.

Gle, πto se dogodilo opet.

Okrenuπe se. Natrag idu.

Sramota, sramota.

Zar tako pustiti kralja da Ëeka.

Zar tako poniæavati jednoga kralja, pa makar i bosanski bio.

Ne, ne, to ne moæe viπe tako.

Vidi — Sad opet okrenu se Dido, Domahuje mi da doem.

TrËim, trËim.

Al’ ne, ne.

Dido mi viËe: natrag, natrag.

Stani, joπ malo priËekaj.

Hajde, da posluπam i to.

Stao sam, gledam.

Pod beharom stojeÊi poslanik na me se smijeπi, osmijehom kao da mi budi nade.

Obojica sjedoπe za stol i nalakÊeni jedan prema drugom πute. »ekam, Ëekam.

8

SOP_III_rev_pausi.p65

8

9/7/04, 3:40 PM

Nadom ohrabren i opkoljen groznom javom, da ipak izgledam blistavo, skidam krunu i briπem je rukavom, da kako — tako sine.

Ako poslanik mi je presvijetli s glave skine, da vidi je li Ëvrsta, da vidi je li Ëvrsto skovana, od Ëega je, i koliko dragulja u njoj sija.

Poæuri se, Dido moj mudri. Poæurite se, poæurite.

Eno ih, napokon idu.

Neπto ih jedva razabirem.

Ko da im likove zamagljuje iz dubine æar.

Dolaze mi — (pun uæarenosti) ali neobiËno, nepojmljivo.

Odjednom, ko da im koraci zveËe.

Ah, uæasno!

Kud se odjednom stvori. Krvnik moj, progonitelj neizbjeæni.

P:

Iz zagluπnog praska sunca izvi se na leteÊem Êilimu padiπahov tefterdæija.

PADI©AHOV TEFTERDÆlJA (spustivπi se na leteÊem Êilimu): Evo me, kralju. »ekah tvog blagajnika na PloËama.

Al’ ne stiæe nitko, pa moradoh doÊi sam, ja tefterdæija svesilnog padiπaha. ©to je s novcem. Poloæi odmah danak.

Danas je zadnji rok.

KRALJ (zaprepaπteno spazivπi nestanak poslanika): Prokletstvo, izdaja. Napustili me.

ObeÊali mi novac da platim danak padiπahu.

TEFTERDÆIJA: ©to buncaπ, kralju. U πto piljiπ.

KRALJ STlPAN: »ekam onog doπljaka. Novac mi nosi.

TEFTERDÆIJA: Nema tu nikog. Ne luduj, veÊ plati danak, heej, plati.

KRALJ STIPE (zureÊi u neke titraje): Eno, eno. Sad Êe doÊi. Zar ne vidiπ? Nose mi cekine za padiπaha.

9

SOP_III_rev_pausi.p65

9

9/7/04, 3:40 PM

TEFTERDÆIJA: Misliπ da Êe ti pomoÊi papa. Ne da on viπe ni perpera za nekrst. Znamo mi sve. Daj danak.

KRALJ STIPE (uæagreno): Evo ih, evo ih. Strpi se.

TEFTERDÆIJA: Tko ti dolazi. Eno ga. Stari fra Dido.

Onaj ludi starac πto od nekrsta prosjaËi novac za borbu protiv nekrsta.

DIDO (gledajuÊi u kralja a pozdravljajuÊi tefterdæiju): Ovaj put ne dobismo niπta.

A ti tefterdæijo, znam zaπto si doπao.

Sad ste Ëuli i po kralja i po tebe neugodne vijesti.

TEFTERDÆlJA (uvrijeeno): Zaπto po mene neugodne.

Platit Êete, joπ kako.

I to joπ danas.

KRALJ STIPE (snuædeno): A Ëime. (Didi razjareno): Nesretni fratre.

Zar tako da te prevare.

Kud je odletio poslanik.

Gdje ga nestade.

FRA DIDO (briπuÊi znojno Ëelo): Ne znam.

Odjednom ga nestade u ovoj podnevnoj æegi.

KRALJ STIPE: U groznom zraku sve varka je to bila.

Misli mi upaljene u ludu se nadu pretvoriπe.

Jadnoga mene kralja bosanskog obeÊanjem pustim zavarali. (OËajno) Ej, vi, gulikoæe, πto me na Ëarobnom Êilimu progonite danak da vam platim, smilujte se, priËekajte joπ malo.

PriËekao bi me i sam svemoÊni padiπah.

10

SOP_III_rev_pausi.p65

10

9/7/04, 3:40 PM

TEFTERDÆlJA (ledeno): »ekanja nema.

Milosti nema.

Stiæe rok. Daj danak.

FRA DIDO: Hajd’, okrutni tefterdæijo, zaπto tako hitiπ.

SvevlaπÊu silnog padiπaha ti se sada kitiπ.

A stara mudrost joπ od pamtivijeka zbori da je sluga Ëesto (πapatom) od svog gospodara gori.

TEFTERDÆIJA: ©to bulazniπ, ludi fratre.

FRA DIDO (nadahnuto): Boj se ove silne vatre, bosanskog Ivandana, sveg Êe da te satre.

Mozak Êe ti da osuπi a uho ti da ogluπi.

Pred moÊnog Êeπ padiπaha mutavac i gluhak doÊi, objaviti mu neÊeπ moÊi da je danak uskratila raja i prvi od sviju kralj Stipane.

TEFTERDÆIJA (razjareno): Sikter, ubre, fratrino, zar ti πto jareÊi mekeÊeπ, mene da sada kleveÊeπ pred padiπahom silnim.

E, neÊeπ, beli, i neÊeπ, e neÊeπ.

(Raspaljen od jara udara Didu πakom u lice i sa svojim pratiocem na Ëarobnom Êilimu odlijeÊe.)

FRA DIDO (poslije dulje πutnje, gledajuÊi gore): Eno ga, vidi ga gore, kako nam sa Êilima prijeti.

KRALJ STIPAN: Ode prokletnik.

Ne vratio se dabogda.

11

SOP_III_rev_pausi.p65

11

9/7/04, 3:40 PM

FRA DIDO: Odletio ravno u Istanbul.

Tuæit Êe nas padiπahu da smo odbili plaÊati danak.

Tu odluku htjede ti reÊi i papin poslanik samo nije htio da te æalosti i plaπi.

Toliko paæljiv je bio.

Samo mi je rekao usred ove pokore i vaja najveÊe je svetogre krπÊanskim novcem hraniti i dalje otomanskog zmaja.

KRALJ STIPAN (utuËeno): Kuku nama, dobri moj Dido, πto uËinismo.

Zar baπ ti nijedan fiπek cekina ne dade poslanik svijetli.

FRA DIDO: Sve ti veÊ rekoh i tako ti je.

Teπke podnosimo rane.

KRALJ STIPAN: Jao nama, kako Êemo.

Kuku nama.

Kuku svima.

FRA DIDO: Priberi se, Stipe.

I zovi odmah amo sve kaπtelane. (Poslije kratke πutnje) Gle, oni veÊ idu s povorkom proπtenika da proslave Ivandan.

Dobre li zgode.

Sad ne moraπ po njih iÊi, liticama se verati i tekliÊe slati na trista boæijih strana.

Baπ su dobro doπli.

Mahni im samo jednom i svi Êe odmah priÊi da pomognu kralju bijednom.

12

SOP_III_rev_pausi.p65

12

9/7/04, 3:40 PM

KRALJ STIPAN (potamnjelo i pogruæeno pod suncem): A da πta Êu s njima.

Sad je veÊ prekasno, Dido.

Kuku nam.

Kuku nam svima.

Samo bih plako i rido.

KA©TELANI (zastavπi u povorci): »usmo veÊ i saznasmo sve, sva Bosna veÊ o tome bruji, patniËe, kralju naπ Stipane.

KRALJ STIPAN (uægano, oËajno): Kud Êu sad, πta Êu sad, spasavajte, guπim se, ostah bez daha.

Iz daleka slutim veÊ gnjev groznoga padiπaha, proklete nemani one. (DiæuÊi ruke) Probudite narod, prenite Bosnu, nek tornjevi zvone, i gruvaju kule.

FRA DIDO: Nemoj, Stipe, ni tako æuËno, nemoj ni tako buËno.

Nek bude sve u tiπini, sve Ëuje padiπah.

KA©TELANI: Tako je tako, nek bude sve tiho, sve tiπe.

KRALJ STIPAN (priguπeno): ©to — zar je i vas veÊ spopao strah.

KA©TELANI (bodro): Ne, nije, kralju, nego opreznost tiπinu uvijek traæi sve tiπu.

FRA DIDO: Sve sluπa padiπah.

On sluhova ima bezbroj svuda u isti mah 13

SOP_III_rev_pausi.p65

13

9/7/04, 3:40 PM

BILJE©KA O PISCU I O OVOMU IZDANJU Nikola ©op rodio se 19. VIII 1904. u Jajcu, kamo mu je otac, za vrijeme austrougarske vladavine, doπao sa sluæbom odnekud iz Like. Obiteljsku historiju ©opovih joπ nitko nije istraæio; na temelju prezimena, koje je istovremeno i etnonim u starim etniËkim predjelima na danaπnjim granicama Bugarske i Srbije, moæe se samo nagaati o njezinim Ëudnovatim balkanskim putevima... U Jajcu Nikola ©op je zavrπio osnovnu πkolu. Niæu gimnaziju zavrπio je u Banjoj Luci, a viπu u Beogradu, gdje je zavrπio i studij komparativne knjiæevnosti 1930. godine. Radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor do 1941. godine. U njemaËkome bombardiranju Beograda 6. travnja 1941. ©op je ranjen, nakon Ëega se sklonio u Zemun a 1943. preπao u Zagreb.

Uskoro Êe od posljedica ranjavanja ostati trajno prikovan za postelju. U Zagrebu je radio kao korektor, a od 1949. godine je znanstveni suradnik JAZU, na poslu prevoenja hrvatskih latinista. Nikola ©op umro je u Zagrebu 1982.

Od vaænijih izdanja ©opovih djela valja navesti: Pjesme siromaπnog sina, Beograd, 1926.

Nocturno, Beograd, 1928.

Isus i moja sjena, Zagreb, 1934.

Knjiga o Horaciju, Beograd, 1935.

Od ranih do kasnih pijetlova, Beograd, 1939.

Ranjeni galeb, (AlfireviÊ, AliÊ, BalentoviÊ, Krklec, ©op, VlaisavljeviÊ), Zagreb, 1942.

Za kasnim stolom, Zagreb, 1943.

Tajanstvena prela, poetska proza, Zagreb, 1943.

87

SOP_III_rev_pausi.p65

87

9/7/04, 3:40 PM

Iz lirike starog Rima, prepjevi Katula, Propercija i Tibula, Zagreb, 1950.

KuÊice u svemiru i Svemirski pohodi, Zagreb, 1957.

Astralije, 1959-1960, Zagreb, 1961.

Poezija, izabrane pjesme, Zagreb, 1966.

Pjesme, priËe i drugo. Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Zagreb, 1966.

Pohodi, poeme, Zagreb, 1972.

Pjesnikovi rasprodani prostori, dramska poema, Zagreb, 1974.

Dok svemiri venu, poeme, Zagreb, 1975.

Izabrane pjesme, Sarajevo, 1978.

Nedohod, poema, Zagreb, 1979.

Boæanski cirkus, izabrane pjesme, Zagreb, 1980.

Bosanska trilogija, dramske poeme, Sarajevo, 1980.

Propast rubova, Sarajevo, 1981.

Svemirski pohodi, Sarajevo, 1985.

Izabrane pjesme, Zagreb, 1996.

Svete æene, SvanuÊe u mom bunaru, proze, Zagreb, 1997. *** Iz jedinoga susreta koji sam imao sa ©opom, nekako ujesen 1978. na znamenitoj adresi u VoÊarskoj ulici, ostala mi je svjeæe u pamÊenju priËa koju je ispriËao o svojemu angaæmanu u JAZU. U vedrom i pomalo πaljivom tonu priËao je kako su tih poslijeratnih godina æivjeli siromaπno, skoro na rubu gladi, a onda je jednoga jutra zazvonio telefon, i u sluπalici se zaËulo kratko i resko: “Krleæa”. Prepao sam se, kaæe ©op autoironiËno, kao da sam neπto kriv. Potom je Krleæa pitao nekako ovako: “Dobro, ©op, bogamu, biste li vi πto radili?” Rekao sam da svakako bih, ali ne znam πto, jer osim pisanja pjesama ja znam joπ jedino latinski, a to ne vjerujem da danas nekomu treba. No, sve je bilo gotovo u deset minuta: Krleæi je baπ takav ©op trebao, jer je upravo u Akademiji bio zapoËeo organiziranje prevoenja hrvatskih latinista. Tako je ©op postao stalnim namjeπtenikom JAZU, obavljajuÊi cijeli svoj posao kod kuÊe, i tako je doπlo do blistavih prepjeva pjesnika hrvatskoga latiniteta (»esmiËkog, –ureviÊa, ©iægoriÊa, FeriÊa, K. PuciÊa, KatanËiÊa i drugih).

88

SOP_III_rev_pausi.p65

88

9/7/04, 3:40 PM

U tom razgovoru spomenuo sam ©opu (a “razgovarali” smo uz pomoÊ njegove supruge, jer je samo ona mogla posredovati izmeu ©opa i sugovornika, toliko mu je govor veÊ bio oteæan, πto se uopÊe nije moglo reÊi za njegov duh — vedar i zarazno πaljiv) kako sam joπ prije nekoliko godina na TreÊemu programu Radio Zagreba sluπao radiofonsku izvedbu njegove Bosanske trilogije, i kako bi jako dobro bilo objaviti ju, u Sarajevu. Govorio sam o velikom zanimanju za njegovu poeziju, koju su tih godina u sarajevskoj i bosanskoj knjiæevnosti afirmirali odliËni mlai pisci, pjesnici i esejisti poput Slobodana BlagojeviÊa i Stevana TontiÊa.

Teπko se je dao impresionirati. Nije odbijao, ali mi se Ëinilo kao da prema Bosanskoj trilogiji manifestira nekakvu skepsu, skoro kao da se toga teksta i ne sjeÊa najbolje. Bio sam uporan, jer mi je bilo vaæno da dobijem πto ËvrπÊe obeÊanje. Po povratku u Sarajevo, objavio sam razgovor sa ©opom u Odjeku — bio je to valjda jedini intervju s njime u bosanskohercegovaËkoj πtampi uopÊe, a nakon nekog vremena, i nekoliko razmijenjenih pisama, doista je stigao i rukopis Bosanske trilogije. »lanovi redakcijskoga odbora i uredniπtva „Veselina Masleπe“, kuÊe koja je u poznatoj ediciji izabranih pjesama bosanskohercegovaËkih pjesnika veÊ bila objavila veliki ©opov izbor uz najiscrpniji popis literature o njegovu djelu, prihvatili su prijedlog i Bosanska trilogija je objavljena 1980. godine. Poslije su, u „Svjetlosti“, objavljene joπ dvije ©opove knjige: Propast rubova, 1981. i Svemirski pohodi, 1985.

Zasnovavπi Bosansku trilogiju kao poetsku dramu, impregniravπi tekst blagom, svudprisutnom ironijom, πopovski lucidnom a opraπtajuÊom, pjesnik oslobaa prostor, vrijeme, ljude i odnose materijalnosti, povijesnih pa Ëak i prirodno-fiziËkih kauzalnosti, a ostvaruje sugestivnu poetsko-fantazijsku scenu. Posebnu paænju zasluæuje Bosanska trilogija u æanrovskom i stilsko-jeziËnom pogledu, jer je takav tip poetske drame, i ta vrsta ritma postignutog ingenioznim mijeπanjem stiha i proznoga dijaloga, autorskoga diskursa i kolokvijalne ikavice, u nas veoma rijedak, a u ovom ©opovom djelu mjestimiËno dostiæe vrhunce pjesniËkoga nadahnuÊa i jeziËnoga majstorstva. S prijateljima Ëesto sam znao razgovarati o tomu kako Bosanska trilogija nudi sjajne performativne moguÊnosti za scensko, zapravo scensko-glazbeno izvoenje. Recimo, kao amblem-predstava nekada uglednoga 89

SOP_III_rev_pausi.p65

89

9/7/04, 3:40 PM

kazaliπnog festivala u Jajcu. Tamo je i ambijent stvoren za to, koji kao da je ©op imao pred oËima dok je pisao Trilogiju: onaj Ëudesni plato izmeu Medvid kule, „Katakombi“ (grobne crkve Hrvoja VukËiÊa HrvatiniÊa) i crkve sv. Marije s tornjem sv. Luke, krcat povijesnom evokativnoπÊu, od kojega se uspinju stepenice i staza do Hrvojeve citadele. Taj prostor, naπa inaËica Elsinora, doista sublimira cijelu bosansku povijest onako kako ju ©op vidi u svojoj dramsko-poetskoj fantazmagoriji: „Kad plamsaju dusi, gori zemlja i trepti usijani zrak”.

Takvo uprizorenje Bosanske trilogije ©op i njegovo Jajce joπ Ëekaju.

I. LovrenoviÊ

90

SOP_III_rev_pausi.p65

90

9/7/04, 3:40 PM

SADRÆAJ Bosanska trilogija 3 I. dio Na bosanski ivandan 5 II. dio Kroz vrevu steÊaka 41 III. dio I Bosna πaptom pade 63 Biljeπka o piscu i o ovom izdanju 87

91

SOP_III_rev_pausi.p65

91

9/7/04, 3:40 PM

Nikola ©op BOSANSKA TRILOGIJA Nakladnici SYNOPSIS, d.o.o.

BuniÊeva 22, Zagreb SYNOPSIS, d.o.o.

Kralja tvrtka 9, Sarajevo za nakladnike IVAN PANDÆI∆ ALEKSANDRIDA KOSI∆ Urednik IVAN LOVRENOVI∆ Oblikovanje i grafiËko ureenje ©PAN ∂ SYNOPSIS d.o.o., Zagreb-Sarajevo Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati, fotokopirati ni na bilo koji naËin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuπtenja.

ISBN 9958-587-02-5 (Sarajevo) ISBN 953-7035-10-7 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 821.163.42-2 ©OP, Nikola Bosanska trilogija / Nikola ©op. Zagreb ; Sarajevo : Synopsis, 2004.

ISBN 953-7035-10-7 440813010 Tisak: Tiskara Varteks d.o.o., Varaædin

92

SOP_III_rev_pausi.p65

92

9/7/04, 3:40 PM