Pavle Kaunitz

SOL

Nakladnici Synopsis, d.o.o. Vlade Gotovca 4, Zagreb Synopsis, d.o.o. Maršala Tita 32, Sarajevo Za nakladnike Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Recenzenti Urednik Ilustracije na koricamai predlistu Srđan Ninković

Prvi dio 

e v r i j e m



SABOR

egdje u nesagledivo beskrajnim i veći dio godine olujnim bespućima Središnjeg oceana krilo se tajnovito, gotovo mitsko, Slano otočje. Nezamislive i čudnovate, nevjerojatne i strašne priče ispredale su se u zimskim noćima uz ribarska i težačka ognjišta, dok su, dolazeći s pučine, jezdeći na krestama zapjenjenih valova, pod čvrsto zamandaljenim oknima, studene bure jecale glasovima stradalih moreplovaca. Šaputalo se o tome kako im pristup brane goropadna morska čudovišta sa stotinama glava i peraja koja se mrijeste negdje u skrivenim i tamnim lagunama oceana. Nagađalo se da se nalaze na kraju svijeta te da ih nastanjuju divovski pola ljudi, a pola nekakve amfibije koje su u stanju iznenadnim izranjanjem iz dubokih virova jednim udarcem svojih ogromnih koraljnih šaka, s plivajućim opnama između čvornatih prstiju, prepoloviti i smrviti svaki, pa i najveći trgovački jedrenjak ili ratnu galiju. Kazivali su stari da na njihovim brodovima plove duhovi mrtvih pomoraca. Šušklo se i o tome da ustvari, obavijeni neprovidnim maglama, na nekakav volšeban način stalno mijenjaju svoju poziciju i tako izmiču radoznalim pogledima mornara i putnika, avanturista i istraživača, znanstvenika i osvajača. Za otočjem su tragali brodovi priobalnih kraljevstva i kneževina te drugih otočnih zemalja. Mnoge se posade nikada 9

Pavle Kaunitz ● SOL

nisu vratile, a one koji bi se konačno nakon mjeseci provedenih na moru, iscrpljene i neobavljena posla dokopale svojih sigurnih luka, kazivale bi radoznalcima o svojim avanturama i dodavale mitovima nove zastrašujuće detalje. Ustvari, ništa od svega toga nije bilo točno, osim možda činjenice da je to zagonetno otočje od najbližega kopna i luke bilo udaljeno nepoznat broj dana, sedmica i mjeseci dobre plovidbe, s povoljnim vjetrom u jedrima, a da pri tome zaista nitko, osim naravno njegovih stanovnika, nije zapravo znao njegovu točnu poziciju. A da to bude baš tako i da se tajna ne otkrije, potrudili su se svojski upravo njegovi žitelji, vješti moreplovci na svojim vitkim barakudama kojima su krstarili uzduž i poprijeko Središnjeg oceana, pa i dalje, trgujući čistom bijelom solju, usoljenom ribom, rijetkim mineralima te drugim skupocjenim i traženim robama, pojavljujući se pred stranim lukama u pravilu u cik zore, uvijek iz nekog drugog pravca, i napuštajući ih po obavljenu poslu netragom, nerijetko za nevremena i loše vidljivosti kada nitko normalan ne isplovljava na pučinu. Činili bi to noću, krišom, pod okriljem tame i žmirkavih zvijezda. Bilo kako bilo, kada bi se pred nekom lukom s prvim zracima sunca pojavila vitka brodska silueta s tamnomodrom zastavom na kojoj se isticao zlaćani štit s otvorenim bijelim dlanom, pučani bi znali ono što je za njih bilo najvažnije: u magazinima i trgovinama će opet biti dovoljno kvalitetne, bijele soli, ukrasnih minerala, ali i bisera, koralja i druge skupocjene robe. Na pijacama i vašarištima opet će se trgovati, opet će biti dovoljno skupocjenih i rijetkih začina za gospodske trpeze, prekomorskog egzotičnog voća i drugih raznovrsnih delicija. Uz mnoge neprovjerene priče o Otočanima, njihovoj zemlji i njihovim prekrasnim i hitrim brodovima, govorkalo se i o nekakvom morskom ili modrom „oku“, o nekakvoj tajanstvenoj, čarobnoj napravi od plavih kristala koja tim vještim pomorcima u svakom trenutku, bilo danju, bilo noću, kazuje preciznu 10

Nevrijeme ● Sabor

poziciju njihova broda i omogućava im po bilo kakvom vremenu, po magli i kiši ili pak za opasnih olujnih nepogoda, sigurnu plovidbu i povratak u njihove mirne luke. Sve je to naravno do krajnjih granica golicalo radoznalost, raspaljivalo maštu, uzburkavalo strasti, stvaralo opaku zavist i navodilo mnoge na grešne misli, a ponekad i djela, zapravo nedjela. Bilo je tako povremenih pokušaja da se barakude Otočana zaskoče i orobe, savlada posada i uhiti kapetan s brodskim časnicima pa onda milom, a kada to ne bi dalo očekivane rezultate kojekakvim mukama, iz njih iscijede informacije o položaju otočja, o glavnim lukama i drugim gradovima, o obrambenim utvrdama i uređajima, a ponajviše o bogatstvima njihove države i vladarskoj porodici. Najčešće bi hitra plovila na najmanji znak sumnjivih aktivnosti prema posadi ili brodu, ostavljajući nedovršene poslove i svu robu, nepromočive đakove soli i druge stvari na dokovima, munjevito izmicala jer ih u otvorenim vodama nitko nije mogao sustići. Na cjelokupnom oceanu nije bilo bržih brodova od njihovih. U onim rijetkim slučajevima kada to ne bi bilo moguće, vješti, oprezni i odvažni Otočani sami bi potapali svoje barakude s cjelokupnom posadom i preostalim teretom, birajući tako naizgled izlaz u samouništenju. Oko tako potopljenih barakuda pojavilo bi se tada mnoštvo delfina pa bi naivni govorkali kako su se Otočani pretvorili u njih. A oni pak rijetki zarobljenici koji bi tek pukim slučajem dopali sužanjstva, na sve bi načine pokušavali pobjeći iz zatočeništva i dokopati se mora ili pak izvršiti samoubojstvo. Kad im ni to ne bi pošlo za rukom, čak i na najgorim mukama, čvrsto stisnutih zuba, uvijek bi odlazili ponosno, noseći požrtvovano svoje neotkrivene tajne zauvijek sa sobom u crne virove nestanka. One države u čijim bi se vodama ili lukama takva zvjerstava i zločini desili, vrlo bi se brzo suočile s vrlo neugodnim posljedicama i neizbježnom krizom koju bi naravno osjetili svi, od običnog puka, preko trgovaca i poduzetnika, pa sve do vla11

Pavle Kaunitz ● SOL

stele i vladarskih kuća. Jednostavno, za mjesec, dva ili tri bi prijeko potrebne i životno važne soli nestalo čim bi se zalihe na tržištu iscrpile. Slano bi otočje uvelo strog embargo, a vitke i brze barakude s otvorenim bijelim dlanom na vrhu visokih jarbola, natovarene dragocjenim nepromočivim đakovima soli i drugom robom, ne bi dolazile i pristajale uz njihove dokove mjesecima, godinama, a ponekad čak i duže. Kada bi ovakva nevolja zadesila države koje bi se ogriješile o nepisani kodeks slobodne plovidbe i trgovine uz obale Središnjeg oceana, uvijek bi kao po pravilu na scenu iz potaje i kojekakvih rupa izmigoljili oni koji petljaju i love u mutnom, kojekakvi nakupci, prekupci, šverceri i ini mešetari, od onih sitnih, malih uličnih, do onih najkrupnijih, pa bi cijene soli vrtoglavo rasle i penjale se nezaustavljivo do neplativih visina, što bi ubrzo dovodilo do nezadovoljstva pučana i nižih staleža, zatim do nereda, a ponekad i do otvorenih nemira, paljevina i pobuna. Gnjevno stanovništvo, sito bljutave hrane, izlazilo bi nezadovoljno na ulice i trgove pa bi onda na sve strane letjelo kamenje, praštali prozori i lomila se vrata, gorjeli bi magazini mešetara i skladišta vlastele, frcale bi glave što krivih, ali najčešće i u najvećem broju i posve nedužnih, padali bi ministri i kompletne vlade, svuda bi zavladao kaos. Jednom riječju, za sve u državi prestupnici više štete nego koristi. Ukoliko bi pak neka druga zemlja ili slobodni i nezavisni trgovci pokušali iskoristiti izvanrednu situaciju kod susjeda te na mukama i nevoljama svojih komšija nešto neplanirano ušićariti i dodatno zaraditi preprodajući zemlji pod embargom svoje zalihe po nemoguće visokim cijenama, snašla bi ih ista sudbina. I njih bi trenutno pogodio embargo Otočana.

Orijentir

KRALJEVINA

DERIKANIJA DERIKOGOROD – glavni grad i luka TRI MORUZGVE – Derikov otok s rezidencijom MALA USTA – luka na otoku DERIK IV. SILNI – kralj VENDONA – kraljeva prva supruga KRIDON od ZLATNOG ŠIMŠIRA – grof, ministar vojni FEDERIKO od PLAVETNOG VIRA – barun, Derikov šef protokola VARP od MONOKA – barun, ministar vanjskih poslova SALGOR BRNJ – šef policije

 KNEŽEVINA

MULOVA

BAKANIK – nasljedni knez

 KNEŽEVINA

GRONDLEE ERENDAJ – knez

304

 REPUBLIKA

SLANO OTOČJE LAGUN STILVOTER – komodor PINAS OROYO – admiral BOLEN KORIFANTA – kapetan ALBATRO KVIBENT – kapetan SANDOS – kapetan VOZER MAMILAR – stari alkemičar JELAH FEROKAN – mladi znanstvenik SUZA STILVOTER – Lagunova kći

 CARSTVO

ANSELMGROM ANGRAM – glavni grad STARKAMEN – najveća luka GRIONIJE – car VERDAN, TAKORIK, KRIN i STED – carevi sinovi, po starosti DAGOBAR – carev prvi savjetnik

 PROVINCIJA

VOLDO

TOROMAN HRABRI – vojvoda, starješina ujedinjenih klanova BINKO – stariji vojvodin sin ZANA – vojvodina kći DUKA – vojvodin mlađi sin KRUDO – stari mag 305

ĆARNA – Zanina pratilja i družica MAINA i FAINO – blizanci, Ćarnina djeca LIBUR – vođa klana Drvosječa ŠUBIK – vođa klana Medvjeda SARAN – Voldorac izdajnik

 KRALJEVINA

TRORTSKI OTOCI PORTOBABA – glavni grad i luka ŽALIMIR – kralj TIFRON – maloljetni princ-nasljednik RADIN – ministar mornarice ŠIRILO BLATNIK – ministar vanjskih poslova MONI GAŠPAROV – mornar izdajnik OGNJEN STRVODER – krvnik FRANE DUNDOV – mali od kužine

 KRALJEVINA

KUBENIJA

MULIN – provincijsko središte ĆERAN – garnizonski gradić DOROGAJ – kralj stare Kubenije TROZLOB – pretendent na prijestolje KORA – crna kraljica KLAD – stariji Korin sin GVAR – Korin general BRIT – mlađi Korin sin MROT – desetnik u Korinoj vojsci 306

VOLODER – barun POLONJI od TRORTSKIH OTOKA – Korin komandant mornarice TVOREZ – satnik, Korin komandant konjice ORLOVSKI – nadpukovnik, Korin komandant streljaštva GRUBER – nadpukovnik, Korin komandant pješadije RUBIŠ DOGNANO – zapovjednik Voloderovih plaćenika KRINKO od PRITKOANA – Korin komandant pozadine GOROMIR – vođa graničara BRONKO – stari graničar SIVI – Goromirov pratilac GARAVI – graničar KUVAL – mladi graničar, prebjeg ZEKAN – Goromirov brat

 LIBARI – narod koji naseljava unutrašnjost Majke i močvare Glibinja SVIMDJED – stari vođa Libara LOOT – novi vođa Libara BRAA, ZORAA, SUTAA i POOV – Lootovi drugari i suborci

307

Kazalo

Prvi dio

NEVRIJEME  7 SABOR  9 ZANA  33 CRNA KRALJICA  55 IZNAD VITEŠKE POLJANE  79 POMORSKI MANEVRI  101 GROGONI  123

 Drugi dio KNJIGA  145 GRANIČAR  147 PRAŠUMA  171 MOČVARE GLIBINJA  193 BLIZANCI  215 MAJKA  235 PRED BURU  257 SRAZ  279

 Orijentir  304 Mjere  308

311