Peter Kuzmič | Za bolji život i pravedniji svijet – etika, politika, religija

PETER KUZMIČ

ZA BOLJI ŽIVOT I PRAVEDNIJI SVIJET ETIKA, POLITIKA, RELIGIJA

Miroslavu Volfu, ĹĄogoru i suradniku, neumornom promicatelju ideja i ideala boljeg Ĺživota i pravednijeg svijeta

PETER KUZMIČ

ZA BOLJI ŽIVOT I PRAVEDNIJI SVIJET ETIKA, POLITIKA, RELIGIJA

Synopsis, Zagreb – Sarajevo 2019.

Sadržaj

Napomena priređivača........................................................................................................................... 9 Predgovor Sjajna kontekstualizacija Isusovog evanđelja................................................................................................................................... 11 Uvod Kako živjeti u svjetlu vječnosti................................................................................................ 15 Prvi dio: POLITIKA, VJERA I POŠTENJE.................................................................................................................... 21

Za bolji život i pravedniji svijet .............................................................................................. 23 Bono bolji od Busha ............................................................................................................................... 26 Jedinstvo kršćana i bolji svijet ................................................................................................ 29 Politika i poštenje: (ne)zaboravljeni velikani ................................................................................................................ 32 Dvije Srbije ........................................................................................................................................................ 35 Kozmetička kampanja protiv korupcije ...................................................................... 38 Kršćanstvo na kineski način........................................................................................................ 41 Kristfest.................................................................................................................................................................. 44 Zločine treba osuditi ............................................................................................................................ 47 Željko Mardešić: duhovni velikan........................................................................................ 50 Ispolitizirani Nikola Tesla?............................................................................................................ 53 Kako ugasiti požar na Bliskom istoku?......................................................................... 56 Djeca prva............................................................................................................................................................. 59 Moral kao medikament...................................................................................................................... 62 Pet godina terorizma............................................................................................................................. 65 Dva predsjednika i jedna guvernerka.............................................................................. 69 KL, tornjevi i neke druge stvari ............................................................................................. 71 Nobelova nagrada za mir................................................................................................................. 74 Priznanje velikanima riječi i dijaloga............................................................................... 77 Ulijevo nagnuta Amerika? ............................................................................................................ 80 4

Papina sjajno obavljena misija.................................................................................................. 83 Po Europi ne pljuvati.............................................................................................................................. 86 Drugi dio: PRAVDOLJUBIVOST, SVJETLO I NADA................................................................................................ 89

Satovi, stavovi, statusi i sukobi .............................................................................................. 91 Amerikanci ne vjeruju predsjedniku................................................................................ 94 Pater političar.................................................................................................................................................. 97 Pravdoljubivi reformator društva..................................................................................... 100 Krivi biskup na krivim mjestima........................................................................................ 103 Nuklearne dileme.................................................................................................................................... 106 Postuskrsna ekumenska zanovijetanja...................................................................... 109 Između Jasenovca i Bleiburga................................................................................................ 112 Benedikt u Brazilu.................................................................................................................................. 115 G8 i (ne)odgovornost za svijet............................................................................................... 118 Tony Blair (ni)je katolik.................................................................................................................. 121 Otišao je Petar Časni........................................................................................................................... 124 Isus na sveučilištu ................................................................................................................................. 127 Račundžije i neračunljivi............................................................................................................... 130 Turbotromi naš turizam................................................................................................................ 133 Svjetlo i nada za Europu................................................................................................................. 136 Euroekumenske nade i dileme............................................................................................... 139 Burma i baptisti......................................................................................................................................... 142 Nobelova nagrada za neugodnu istinu...................................................................... 145 Tri velika Dalmatinca u Osijeku........................................................................................... 148 Hans Küng konačno u Hrvatskoj....................................................................................... 151 Politika za promjene............................................................................................................................ 154 Kršćani i muslimani na pragu novih odnosa..................................................................................................................... 157 Treći dio: DEMOKRACIJA, DUHOVNOST I DIJALOG.................................................................................... 161

Svijet bez lidera.......................................................................................................................................... 163 Mormon za predsjednika?.......................................................................................................... 166 5

Bush više nije relevantan.............................................................................................................. 169 Odlazak heroja ljudskih prava.............................................................................................. 172 KS i njezini utemeljitelji................................................................................................................. 175 Mit i mržnja ili muke po nebesku Srbiju ................................................................. 178 Ignorirani uzori i napuhani generali............................................................................. 181 Bush i Benedikt se vole.................................................................................................................... 184 Demokracija po caru Putinu ................................................................................................... 187 Papa Ivan Dobri ........................................................................................................................................ 190 Dileme nacionalne religije........................................................................................................... 193 Nogomet kao religija ......................................................................................................................... 196 Tko i zašto tolerira nasilje? ....................................................................................................... 199 Dijalog (o) ljubavi .................................................................................................................................. 202 Olimpizam kao škola demokracije .................................................................................. 205 Obama i Biden: pravi partneri .............................................................................................. 208 Pentekostalka na pragu bijele kuće? ............................................................................. 211 Kolaps kapitalizma?............................................................................................................................ 214 Marx nije (sasvim) mrtav ............................................................................................................ 217 Zagrebačka Biblija ................................................................................................................................. 220 Obamina odvažnost nade ........................................................................................................... 223 Treba više dijalogizirati................................................................................................................... 226 Tri pravoslavna patrijarha ......................................................................................................... 228 Tri predbožićne misli ........................................................................................................................ 231 Četvrti dio: BUDIMO BUDNI ZA BUDUĆNOST.......................................................................................................... 235

Liberalni luteran – konzervativni katolik ............................................................. 237 Obama nije mesija.................................................................................................................................. 240 Obama, vjera, vrednote i mi .................................................................................................... 243 Sedam smrtnih grijeha.................................................................................................................... 246 Žene u ekumeni ........................................................................................................................................ 249 Voda koja život znači ........................................................................................................................ 252 Političari (ni)su ličnosti ................................................................................................................. 255 Vjera najmoćnije žene svijeta................................................................................................. 258 6

Ego i(li) eko? ................................................................................................................................................. 261 Biden na Balkanu ................................................................................................................................... 264 Vukovarsko čudo kao nova paradigma ...................................................................... 266 Berkoviću i Brozoviću zahvalnički ................................................................................... 269 Kriza traži najsposobnije ............................................................................................................. 272 Zaboravljeni duhovni velikani .............................................................................................. 275 Dohodovna politika kao rashodovanje pameti ............................................................................................................ 278 Bonomanija umjesto balkanije ............................................................................................ 281 Liberalni lav i kontroverzni katolik................................................................................. 284 Harveyev Harvard.................................................................................................................................. 287 Kontroverzni Klaus ............................................................................................................................. 289 Nagrada za nadu i nadahnuće ............................................................................................... 291 1989. – Godina koja se pamti.................................................................................................. 293 Proslava i procjena slobode ...................................................................................................... 296 Pavlov ekumenizam ............................................................................................................................ 299 Parlament svjetskih religija ..................................................................................................... 302 Hrvat Šagi i Kinez Yu ........................................................................................................................ 304 Budimo budni za budućnost.................................................................................................... 306 Pogovor Kolumnama za pravdu u svijetu i življeno Evanđelje.................................................................................................... 309 O autoru.............................................................................................................................................................. 317 Zahvale.................................................................................................................................................................. 321 A brilliant contextualization of the Gospel................................................................................................................................................. 323

7

Napomena priređivača

Prof. dr. Peter Kuzmič je već počašćen time što je ogranak Matice Hrvatske u Osijeku godine 2006. ukoričio njegove ko­ lumne iz „Glasa Slavonije” (iz razdoblja od kraja 2000. do kraja 2005.). Ta je knjiga naslovljena „Vrijeme i vječnost (kako se i zove Kuzmičeva kolumna) – Etika, politika, religija” i proširena je drugim kvalitetnim tekstovima iz domaćih i međunarodnih važnih izvora. Bilo je logično da se odlučimo objaviti i drugi dio tih kolumni, pisanih od kraja siječnja 2006. do pred Božić 2009.

I ja se, kao urednik biblioteke Znakovi vremena izdavačke kuće Synopsis i kao priređivač i urednik ove knjige najtoplije zahva­ ljujem na povjerenju.

Odlučili smo se za kronološko objavljivanje kolumni, ali smo ih grupirali, s adekvatnim međunaslovima, u četiri dijela prema godinama izlaženja. Na taj način se vidi koliko kvalitet­ no i ažurno Kuzmič prati domaća i svjetska zbivanja, koliko pre­ cizno i znalački i u duhu vremena, u korak sa zbivanjima zna portretirati aktere s kojima on i(li) mi u cjelini imamo ili smo imali posla.

Zahvaljujem se i uredništvu dnevnog lista „Glas Slavoni­ je” koje nam je ustupilo sve ovdje objavljene Kuzmičeve kolum­ ne. Moja zahvala ide i autorima predgovora i pogovora, profeso­ rima Ivanu Markešiću i Jadranki Brnčić, ujedno i recenzentima knjige. Hvala i gradonačelniku Osijeka Ivanu Vrkiću na toplim riječima preporuke koje donosimo na zadnjim koricama. Hvala 9

i izdavaču koji je prepoznao važnost publicističkog rada emi­ nentnog ekumenskog radnika i profesora teologije Petera Kuz­ miča čime Synopsis nastavlja raditi na značajnom izdavačkom programu suvremene politički-teološke misli.

Kuzmič je duhovni pojam, čije su katoličke inačice fra Zvonimir Bono Šagi i pok. don Ivan Grubišić, jer na sličan emancipacijski način povezuje biblijske, vječne perspektive s vremenitim stvarima poput politike.

Vjerujem da, kao što za sebe želimo herojski život, tako u našem životu prepoznajemo poziv proroka. Kao proroci, pozva­ ni smo neprestano se hrvati s društveno-političkim pitanjima i to ne da bismo drugima određivali neki naš hir, već da bi us­ postavili strukture pravdenije od onih koje imamo te da bismo stvarali procese normalizacije i modernizacije.

Bez ikakve sumnje, borba za ljudska prava ili, još jedno­ stavnije, proročka pozivanja na mir i pravednost, vjernost i so­ lidarnost, osobito spram siromaha, više su nego aktualna.

Vjerujem da iz opće kulture poznajemo odlomak knjige proroka Amosa, jedan od onih najjasnijih starozavjetnih tek­ stova kojim se raskrinkavaju svi politički zločini koji su, istovre­ meno, i zločini protiv čovječanstva. Nisu li svi oni ponovljeni u XX. stoljeću i u našem vremenu? Je li moguće izraziti božanski gnjev protiv zločinačkih nedjela? Meni se pričinjava da se iz Osijeka ili Bostona svih ovih godina javlja(o) suvremeni prorok Amos.

Prof. Peteru Kuzmiču ne trebaju sporadični eklezijalni obredi da bi aktualizirao svoja uvjerenja, on pravedno i provo­ kativno misli, piše i govori svaki dan, zato i jest tako nepobitna hrvatska razlikovna duhovna vrijednost.

Drago Pilsel

Predgovor

SJAJNA KONTEKSTUALIZACIJA ISUSOVOG EVANĐELJA

Pred nama je nova knjiga kolumni tijelom neumornoga i duhom i naravi vedroga profesora Petera Kuzmiča (1946.). Ri­ ječ je o kolumnama koje je objavljivao u Glasu Slavonije pod naslovom Vrijeme i vječnost. Kako i sam naslov kolumne govori, riječ je o dvjema kategorijama – o vremenu i vječnosti – koje je teško definirati i kojima je bez duboke i življene vjere teško dati pravi smisao. A prof. Kuzmič upravo to čini.

Svojim kolumnama nastoji kontekstualizirati Isusovo evanđelje, učiniti ga razumljivim modernom čovjeku te mu u ovome vremenu opterećenom individualizmom i težnjom za osobnim probitkom približiti „vječnost” – humaniji i bolji svi­ jet, svijet slobodnih, solidarnih i nesebičnih ljudi. Čini to sjajno.

Kao i ona ranije, objavljena 2006., i ova nova knjiga ko­ lumni Vrijeme i vječnost koju urednik Drago Pilsel, pravilno interpretirajući nastojanja prof. Kuzmiča naslovljuje „Za bolji život i pravedniji svijet”, na vidjelo iznosi Kuzmičev ogromni prinos prevladavanju mnogih unutarkršćanskih predrasuda

11

kao i njegovu spremnost za traženje najprikladnijih rješenja u vremenu našega življenja, posebno u traženju modaliteta živ­ ljenja s onima koji vjeruju na drukčiji način ili pak onima koji ne vjeruju.

Zapravo, ova knjiga iznova želi pokazati Kuzmičevu an­ gažiranost u svakodnevnome svjedočenju kršćanske vjere, kako u obitelji, tako svugdje gdje bi se pojavljivao, svejedno je li bio u Hrvatskoj, SAD-u ili u nekoj od europskih zemalja.

Kuzmičeve kolumne su ekspresija njegove duše. One nam pokazuju izvorišta njegove nezaustavljive kršćanske an­ gažiranosti. Naime, prof. Kuzmič i u ovim kolumnama nastavlja pokazivati da posjeduje veliko teološko obrazovanje. No, on ga ne želi zadržati samo za sebe. Već ga je davno ponudio čitate­ ljima, ali i studentima i njihovim profesorima kad se odlučio u ona davna vremena osnovati Visoko evanđeosko teološko uči­ lište u Osijeku, prvu i jedinu takvu instituciju na prostorima bivše države, instituciju koja je ovdje formirala i usmjeravala teološko obrazovanje.

Ne čudi stoga da je prof. Kuzmič svoju životnu postavku da „bez obrazovanja nema istinskoga naviještanja kršćanske vjere” nastavio ostvarivati ne samo kroz visokoškolsku nasta­ vu nego i kroz tjedne kolumne, idući stopama velikoga Martina Luthera koji je također sve činio kako bi običnim ljudima pribli­ žio riječi Isusa Nazarećanina.

U svim tim kolumnama on se pojavljuje kao teolog, mi­ siolog, ali i kao etičar.

Osim toga, u svakome poglavlju ovih kolumni prepo­ znajemo prof. Kuzmiča između ostalog kao svećenika, pastora i evangelizatora, kao čovjeka koji živi vjeru koju propovijeda.

Stoga, polazeći od uvjerenja da vjera „prožima i obuhva­ ća život u njegovoj cjelini, unutar kulture i društva”, prof. Kuz­ miču nije bilo teško zauzeti se, kršćanski angažirati u suvre­ menom, po mnogo čemu postkršćanskome društvu i u njemu 12

propovijedati i svjedočiti kršćansku vjeru unatoč činjenici da moderni čovjek u svome traganju za smislom života, u traženju ad hoc-rješenja za poteškoće – nastale bolešću, starošću, ostav­ ljenošću, društvenom izoliranošću, itd. – prekida s dosadašnjim religijskim iskazom vjere i traži neki novi.

Ono što on želi je sljedeće: pronaći prikladne modele i načine govorenja i tumačenja evanđelja i njegovih poruka u su­ vremenom svijetu.

I ove kolumne, kao prosvjetiteljske propovijedi u Glasu Slavonije, dokaz su da je prof. Kuzmič svoja vjernička uvjerenja nastojao uvijek iznova približiti običnom čovjeku, onome najsi­ romašnijem i najugroženijem, i to preko kolumni-propovijedi.

No, profesor Kuzmič je uvijek polazio od toga da u životu nije dovoljno držati samo lijepe i sadržajne propovijedi, nego je uz sve to potrebno i društveno, a to znači politički djelovati, što u cijelosti pokazuju i ove njegove kolumne. One su uistinu odraz vremena u kojemu živimo, a sve da bismo u tome vreme­ nu pronašli budućnosne vrijednosti, upravo one koje nalazimo u evanđeljima Isusa Nazarećanina.

I ove kao i ranije njegove kolumne pozivaju na novi isko­ rak, na novo gledanje naše svakodnevne hrvatske zbilje, one provociraju svakoga pojedinačno i pozivaju na hrabrost, na pro­ mjenu.

I ne samo u kolumnama, profesor Kuzmič svoje svje­ dočenje življene kršćanske vjere činio je veoma često, a čini i danas, ponajviše na stranicama portala Autograf.hr (gdje na­ stavlja ispisivati kolumnu „Vrijeme i vječnost) te u HTV-ovim emisijama „Duhovni izazovi” i „Ekumena”, u kojima se nije bo­ jao progovoriti o temama koje su za mnoge kršćanske teologe bile tabu. O njima je on govorio imajući uvijek jasan stav.

I ova knjiga odaje profesora Kuzmiča kao čovjeka koji je svoje višedesetljetno djelovanje u svojoj Evanđeoskoj pentekost­noj zajednici, zatim u kršćanskome svijetu (osobito 13

u SAD-u, gdje godinama predaje teologiju) te izravno i u hrvat­ skom društvu posvetio ustrajnom i nenametljivom naviješta­ nju Isusova Evanđelja, širenju spoznajnih horizonata na ovim prostorima otvarajući škole i visoka učilišta, medijskom oboga­ ćivanju ljudi novim dosezima suvremene teološke, filozofske i društvene misli, traganju za iskrenim susretom u dijalogu protestanata i katolika. Ali i za iskrenim susretom katolika i pravoslavaca, protestanata i katolika zajedno s muslimanima, posebno u zapadnoj Europi gdje je taj susret započeo iznova nedijaloški.

Riječ je, dakle o čovjeku, koji je u neprestanoj borbi za prava obespravljenih, nemoćnih i malih i na kraju, ali ne manje važno, koji promovira temeljne kršćanske vrijednosti braka i obitelji svjedočeći sve to svojim životom.

Ivan Markešić

UVOD

KAKO ŽIVJETI U SVJETLU VJEČNOSTI

Mi ljudski, vremenom ograničeni prolaznici životom ili ne vjerujemo ili pak često zaboravljamo da smo stvoreni od vječnosti za vječnost. Uronjeni u svom vremenu uglavnom smo premalo svjesni svoje prolaznosti kao i svoje usmjereno­ sti prema vječnosti. O prolaznosti i vremenitosti vlastita živo­ ta te o vječnosti ćemo eventualno razmišljati tek u anticipaciji neizbježne smrti i to ponajčešće na površno-naivan i teološko iskrivljen način poimanja zagrobnog života.

Ključno je pitanje, međutim, kako vječnost živjeti u sa­ dašnjosti? Kako u naš svijet i naše vrijeme unijeti te u njima iskustveno primijeniti viziju i vrednote Božjeg vječnog kraljev­ stva? Kako živjeti smisleno i odgovorno u vremenu, svjetlu i snazi trajnog i neprolaznog?

Pitanjem što je vrijeme i u čemu je smisao povijesti bavile su se sve religije, a ono je mučilo i mnoge velike mislioce svijeta.

Po nekima se povijest vrti u krugu te nema „ničega novoga pod Suncem”, dok su za druge stalno napredovanje i novi civilizacij­ ski usponi konstanta ljudske egzistencije.

15

Stari su Grci o tome ozbiljno razmišljali jer ih je s jedne strane zabrinjavala vremenita prolaznost života, a s druge, važ­ nije strane, zanimalo ih je, kao što i danas zanima sve misaone ljude, kako darovano vrijeme smisleno koristiti u izgradnji po­ vijesne stvarnosti i oblikovanju budućeg svijeta. Uglavnom se slažu da Svemir i povijest svoj izvor duguju Vječnome. Parme­ nid tvrdi da se vrijeme pojavljuje u opreci s nepromjenjivošću i vječnošću bitka. Za Platona je vrijeme „pokretna slika vječno­ sti”, a sadašnji trenutak se pojavljuje kao beskonačno nastav­ ljanje trenutaka. Po Aristotelu vrijeme je pak „mjera gibanja u odnosu na prije i poslije”, a sve promjene (unutar vremena) registrira svijest koja je pamćenje gibanja.

Sveti Augustin pitanju vremena pristupa kao ontološ­ kom problemu. Za njega je svijest o vremenu otkrivanje nutar­ nje dimenzije trajnosti ljudskog bivovanja. Za Tomu Akvinskog svijet nije vječno postojao, nego je njegov postanak ni iz čega prouzrokovao Bog svojom stvaralačkom svemoći u određeno­ me trenutku, s kojim je otpočelo postojati i samo vrijeme.

Za Kanta je vrijeme transcendentalni uvjet osjetilne spoznaje i temeljni uvjet za svijet iskustva, pa time i prostor etičkog djelovanja, dok Heidegger u vremenitoj prirodi vidi za čovjeka mogućnost da ispuni svoju ontološku zadaću u zadobi­ vanju autentičnosti.

I za E. Levinasa je vrijeme etički utemeljeno, a događaji etičkoga trenutka razbijaju vremenitost onoga „ja” koje nema fragmentarno iskustvo vremena. Po u nas premalo poznatom Levinasu novi smisao vremena se otkriva i nastaje otkrićem Drugog i drugosti, te se odvija u odgovornosti (uzajamnog) služenja.

U svetopisamskoj (pri)povijesti vrijeme otpočinje Bož­ jim stvaranjem svijeta i čovjeka. Na samom početku stoji Adam, ali se od Abrahamova poziva (Postanak 12) nadalje vrijeme na poseban upisuje u zbilju povijesti spasenja (historiae salutis) 16

koja je objaviteljsko-otkupiteljski otvorena prema budućnosti u kojoj je Bog vječan jer je gospodar svakoga vremena. U No­ vome zavjetu silazak vječnosti u vrijeme Ivan Bogoslov opisuje kao inkarnaciju u kojoj vječna i stvaralačka Riječ (logos) posta­ je tijelom/čovjekom (Ivan 1). U kompletnome kristološkome događaju se vidi kvalitativno izdvajanje vremena u ispunjenju Božjih obećanja kada je došla „punina vremena” (Galaćanima 4). Kristovim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem započinje nova era ili vrijeme spasenja.

U toj zgusnutoj, kristološki utemeljenoj povijesti spase­ nja je Uskrs pobjedonosno finale one kozmičke drame koja je otpočela u Betlehemu ulaskom vječnosti na igralište naše po­ vijesne prolaznosti. Na neponovljiv način se jednom zauvijek dogodilo nešto što označava početak trajnoga, jer je Bog srušio granice vremena i vječnosti te predvodnički ušao u za nas do tada neosvojive prostore s onu stranu smrti.

Dolazak Isusa Krista kao središnji spasenjski događaj i vrhunac objave se višekratno opisuje i ilustrira i kao ulazak vječnog Kraljevstva Božjeg (vladavine Božje) u ljudsku povijest prolaznih kraljevstava ovoga svijeta. Tu je važno imati na umu značenje vremensko-teološke semantike „već i još ne” koja izra­ žava nastup vječne budućnosti koja istovremeno ostaje buduć­ nost, a koja djeluje retroaktivno na stvarnost koja može antici­ pirati svoju budućnost.

Pojednostavljeno rečeno: misija nasljedovatelja Isusa Krista je da već u sadašnjosti ostvaruju viziju i vrednote vječ­ noga Kraljevstva Božjeg koje je on suvereno donio, a čiju rea­ lizaciju on suradnički s nama omogućuje. U tom planu i pro­ gramu Božjeg pomirenja s otuđenim čovječanstvom mi smo istovremeno ovlašteni navjestitelji i aktivni agenti pomirenja kao i ambasadori (2. Korinćanima 6) Božjeg vječnog kraljev­ stva među prolaznim kraljevstvima ovoga svijeta. Kršćani dakle već žive budućnost ostvarujući vječnost u svom vremenu. Zato 17

je Evanđelje Isusa Krista „dobra”, odnosno „radosna vijest” za svaki naraštaj jer nam otkriva i nudi Boga spasonosne ljubavi upravo za naše vrijeme.

Evanđelje dakle nipošto nije nešto zastarjelo, prošlo i potrošeno, nego je u najvećoj mjeri suvremeno i relevantno.

Njegova poruka i transformativna moć zrače u sve prostore osobnog i skupnog života, nadahnjuju kreativno razmišljanje kao i odvažno postupanje i kulturalno stvaralaštvo te posve­ mašnje preobrazbeno djelovanje. Zato kod Kristovih učenika nema mjesta ravnodušnosti, a još manje fatalizmu. Nema odu­ stajanja od izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta unutar naše (do)življene povijesti. Iskustvo i prakticiranje ljubavi ima svoje izvorište u vječnosti, jer „Bog je ljubav”. Promicanje pravedno­ sti i izgradnja mira je pretakanje vrednota vječnosti u vrijeme obilježeno nepravdama i nasiljem.

U društvu koje se guši u sebeljublju živjeti u svjetlu vječ­ nosti znači živjeti ljubav u prakticiranju sebedarja. U svijetu u kojem demagogija, diskriminacija i prisila još uvijek ponizu­ ju čovjeka vrednote vječnosti Božjeg nauma za čovječans­tvo ostvarujemo afirmacijom slobode i dostojanstva svake osobe bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, socijalnu i inu raz­ ličitost.

Kako živjeti viziju budućnosti u društvu sveprisutne korupcije i u demokraciji u kojoj političari pred svake izbore slatkorječivom demagogijom varaju građane neostvarivim obe­ ćanjima, a predimenzionirana i nekompetentna državna i lokal­ na birokracija guši kreativnost i onemogućuje inicijativnost bez koje nema poduzetnosti?

Kako u vrijeme u kojem ljudi sa sve većim nepovjerenjem gledaju u budućnost probuditi ljudske nade i angažirati neot­ krivene potencijale?

Nemirenjem sa statusom quo te nužnim razvijanjem sa­ mostalnog kritičkog razmišljanja koje prati proročka hrabrost 18

za istinu i smiono suprotstavljanje svemu što je lažno, pokva­ reno i nepravedno.

Prosvjed je uvijek ispravniji od licemjerstva! Ako želimo boljitak, treba nam odvažnost umjesto straha, sveta neustra­ šivost da angažirano uđemo u sve prostore u kojima iskustvo i misao vjere trebaju biti prisutni, djelotvorni i smjerodavni.

To je nerazdvojivi dio misije umanjivanja straha a povećavanja nade u svijetu nesigurnosti i beznađa.

Kristovi vjernici nisu zatvoreni u neki geto niti žive u zrakopraznom prostoru. Oni u strahu od sadašnjosti ne bježe u prošlost, a nisu ni slijepi zanesenjaci neba koji u ovoj „dolini suza” pasivno očekuju Božju buduću intervenciju. Vjernička za­ jednica je kristovski utemeljena, nepovratno orijentirana pre­ ma vječnim kategorijama, te je stoga prepoznatljiva po tome što u svom vremenu i prostoru radosno živi i autentično za­ stupa trajne vrednote Božjeg dobrohotnog nauma za čovjeka i njegov svijet.

*** Predajući vam u ruke moje kolumne o etici, politici i reli­ giji objavljene u dnevnom listu „Glas Slavonije”, a koje su imale egidu „Vrijeme i vječnost” (kolumne istog naziva nastavljam pi­ sati na portalu Autograf.hr i, ako Bog bude dao, trebale bi isto biti ukorićene), želim vas pozvati da razmislite o nasušnoj potre­ bi da ostanemo ispravni jer voljom čovjek raste, bezvoljnošću u masu upada i tone. I živimo u svjetlu vječnosti jer, kako je govo­ rio Martin Luther King: „Tama ne može protjerati tamu; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može (...) Svaki čovjek mora odlučiti da li će živjeti u svjetlu kreativnog altruizma ili u mraku destruktivne sebičnosti.”

Peter Kuzmič

19

ZA BOLJI ŽIVOT I PRAVEDNIJI SVIJET

U kojem to smjeru ide ovaj naš svijet? Hoće li čovjek sutra živjeti bolje nego danas? Bez prizivanja na utopije i sanjarenja o nekom savršenom svijetu u kojem bi sve idealno funkcioniralo, ipak si kao inteligentna i moralna bića moramo postavljati pita­ nja o trajnim i neumornim nastojanjima prema boljitku svijeta i života jer čovjek i čovječanstvo zaslužuju da žive dostojnije i pristojnije. Poboljšanje uvjeta života čovjeka kao pojedinca, ljudske obitelji, društvene zajednice i cijeloga svijeta trajni je zadatak ljudskih bića i ljudske povijesti. Tko na tome ne radi ne živi odgovorno. Stoga je izuzetno važno da si uvijek iznova po­ stavljamo ciljeve i planiramo puteve kako ih dostići. Besciljno življenje besmisleno je lutanje, nedostojno onih koji su „stvo­ reni na sliku Božju”.

Jedan od najsveobuhvatnijih globalnih pokušaja da se definiraju ciljevi i zacrtaju putevi poboljšanja kvalitete života cijele ljudske zajednice sadržan je unutar Milenijske deklaracije koja je jednoglasno prihvaćena na jubilarnom i strateški najod­ lučnijem samitu Ujedinjenih naroda 2000. godine. Deklaraciju je potpisalo svih 189 članica UN-a, a ona je proglašena najzna­ čajnim međunarodnim dokumentom za 21. stoljeće. Imao sam čast sudjelovati u pratećim interdisciplinarnim susretima svjet­ skih lidera, humanista i znanstvenika koji su tih dana u New Yorku „sanjali i projicirali bolju budućnost”, pa se živo sjećam 23

oduševljenja brojnih dobrohotnika koji su se radovali „najzna­ čajnijoj milenijskoj prekretnici.”

Dobro je prisjetiti se u svijetu razvikanih, ali kod nas pre­ malo poznatih osam Milenijskih razvojnih ciljeva (MDG) koji su mjerljiv dio Milenijske deklaracije u borbi protiv siromaštva, gladi, bolesti, nepismenosti, propadanja okoliša te diskrimina­ cije žena. Ciljevi razvoja temelje se na dijagnozi najakutnijih problema ljudske zajednice te predstavljaju do sada najambici­ ozniji odgovor na njihove izazove. Oni su formulirani tako da se olakša njihovo globalno predstavljanje: (1) Iskorijeniti krajnje siromaštvo i glad; (2) Postići univerzalno osnovno obrazovanje; (3) Promovirati spolnu jednakost i ojačati ulogu žene; (4) Sma­ njiti smrtnost djece; (5) Poboljšati zdravlje majki; (6) Suzbijati HIV/AIDS, malariju i druge bolesti; (7) Osigurati održivost pri­ rodnog okoliša; (8) Osmisliti globalno partnerstvo za razvoj.

Njihova razradba uključuje 18 konkretnih podciljeva te 48 in­ dikatora provedbe do 2015. godine. Ideja milenijskih ciljeva i njihove realizacije je zadati krajnje i mjerljive vrijednosti koje bi svaka zemlja trebala i željela dostići. (U Hrvatskoj je određeno osam nacionalnih ciljeva i 32 podcilja, no o njihovoj aktualiza­ ciji i provedbi progovorit ćemo na drugom mjestu.)

Provedba tih strateški definiranih ciljeva trebala je biti potpomognuta kasnijom uspostavom (2002. godine) ekspert­ ne grupe od 250 znanstvenika i deset radnih grupa koje pred­ vodi poznati ekonomist Jeffrey Sachs. Ovih se dana na mno­ gim znanstvenim i ponekim političkim forumima zabrinuto raspravlja o vidljivom zaostajanju realizacije zacrtanih ciljeva.

Tome je pridonijela i netom objavljena Sachsova knjiga svoje­ vrsne inventure globalnih problema i strategije njihovog rje­ šavanja u skladu s gore navedenim razvojnim ciljevima. Sve članice UN-a dale su svečanu obvezu da će prepoloviti krajnje siromaštvo do 2015. godine, ali je već sada vidljivo da se to neće dogoditi.

24

Ključni razlozi zaostajanja nalaze se u neučinkovitom upravljanju i korupciji u siromašnim zemljama s jedne strane, a s druge u zaboravnosti i sebičnosti bogatih. Mnoge zemlje u razvoju ne ispunjavaju uvjete odgovornog ekonomskog i soci­ jalnog upravljanja koji bi im osigurao veću međunarodnu po­ moć, strateške investicije i trgovinu te transfer modernih teh­ nologija iz bogatih zemalja. Sachs upozorava najbogatije zemlje svijeta da do siromašnih dolaze samo mrvice pomoći s njihova obilnog stola te da je sada i ta (pre)mala pomoć ugrožena enor­ mnim vojnim troškovima u Iraku i Afganistanu.

Ciljani iznos izdvajanja razvijenih zemalja za razvojnu pomoć trebao bi biti 0,7 posto bruto-nacionalnog dohotka. Ve­ ćina članica najbogatijeg kluba svijeta – G8 daleko je od tog ci­ lja. Sachs kritizira svoju bogatu domovinu, SAD, za škrtost, jer daje samo mizernih 0,15 posto svog BDP-a za razvoj siromaš­ nih te je upozorava da nema povećane sigurnosti u svijetu bez ekonomskog razvoja siromašnih. Stoga treba promijeniti para­ digmu rješavanja globalnih problema tako što će se financirati rat protiv siromaštva. Bez toga nema boljeg života i pravednijeg svijeta, pa dakle ni sigurnije budućnosti.

25

BONO BOLJI OD BUSHA

Nema sumnje da svjetski poznata irska rock-zvijezda Bono Vox osim glazbenih ima i mnoge druge humane, duhov­ ne i liderske kvalitete. Vodeći istraživači javnog mnijenja diljem Europe prije nekoliko su ga godina proglasili Europljaninom godine. Prestižni američki tjednik Time ga je uz bračni par Billa i Melindu Gates proglasio (najutjecajnijom) osobom za prote­ klu godinu. Bill Clinton ga je nešto prije promovirao u „vođu kakvog bi svi trebali slijediti u novom mileniju”.

Bilo je ozbiljnih prijedloga da ga se izabere za predsjedni­ ka Svjetske banke, jer bi samo on bio u stanju natjerati bogate zemlje svijeta da ispune svoja obećanja prema nerazvijenima.

Nekoliko je puta bio kandidiran za Nobelovu nagradu za mir i uopće nećemo biti iznenađeni kada mu uskoro bude dodijelje­ na. O mnogobrojnim nagradama za glazbeno stvaralaštvo da i ne govorimo.

Već sam dvadeset godina redovito pozivan na Molitve­ ni doručak i s njime povezane događaje u Washingtonu. Svake godine uz američkog predsjednika glavni govor drži još neka slavna osoba koja svojom djelotvornom vjerom i plemenitim angažmanom snažno utječe na javnost i pozitivne promjene svijeta. Ponekad su to istaknuti političari, ponekad pisci bestse­ lera, humanitarni aktivisti a nešto rjeđe sportaši. Dosada je, prema mom sudu, najdojmljiviji govor održala Majka Terezija.

Ove godine je „propovijed” prvi put održala neka planetarno 26

prepoznatljiva rock-zvijezda, pjevač i frontman irske skupine U2, Bono, vodeći borac protiv siromaštva i bolesti na afričkom kontinentu.

Bono ne krije svoju osobnu vjeru kao ni svoju rezervira­ nost prema organiziranoj religiji te kritičnost prema vjerskom licemjerju. Otac mu je bio protestant a majka katolkinja, što je uvelike odredilo njegovu skepsu prema javnim oblicima re­ ligioznosti u vjerski podijeljenoj Irskoj i religijskim sukobima opterećenom svijetu. Jedno od njegovih temeljnih uvjerenja je da religija često smeta ljudima na putu prema Bogu te ih zapra­ vo sprječava da čuju Božji glas. On svjedoči o značenju osobnog duhovnog iskustva te odgovornog čitanja i grupnog proučava­ nja Biblije. Poticaj za svoj angažman za siromašne i za žrtve side u Africi nalazi upravo u biblijskom učenju o ljubavi i pravdi te u Isusovim prioritetima.

Kada su me neposredno nakon Molitvenog doručka no­ vinari pitali za usporednu ocjenu govora američkog predsjed­ nika i irskog pjevača, nisam morao puno razmišljati... Iako su obojica citirala Bibliju i pozivala se na najuzvišenije duhovne ideale, polazišta, intonacija i zaključci im nisu bili isti. Bush je govorio kao biskup, u ime institucije kojoj je na čelu, hvaleći svoju državu, tradiciju na koju se oslanja i narod koji predstav­ lja. Ukratko, govorio je s pozicije moći i autoritativno, bez sa­ mokritičnosti i poniznosti koja ide uz autentičnu duhovnost.

Bono je govorio u ime savjesti, zastupajući interese sla­ bih i siromašnih. Govorio je kao prorok, ne u ime institucije i s pozicija moći, nego u ime solidarne ljubavi i pravde. Govorio je kao što je na istom mjestu i događaju nekada govorila Majka Terezija, buneći se protiv sebičnosti bogatih i moćnih, osuđuju­ ći kulturu smrti, zastupajući prava siromaha i nerođene djece.

Proroci su već po prirodi svoje vokacije i snazi svojih uvjerenja slobodniji i kreativniji od vladara i biskupa. Njihova snaga i nadahnuće dolaze od Boga i probuđene savjesti. Ne za­ 27

dovoljavaju se realističnim analizama i neutralnim opisivanji­ ma postojećih stanja. Oni su protiv svakoga statusa quo te neu­ morno pozivaju na promjenu pameti i ponašanja, srca i stavova.

Ne prihvaćaju religiozna moraliziranja i duhovne sentimenta­ lizme jer su svjesni da samo temeljito obraćenje i učinkovita akcija mijenjaju neprihvatljiva stanja ljudske situacije. Zato se proroci manje pozivaju na zakone i pravila a više na načela lju­ bavi i pravde.

Teško ih je uokviriti jer kao idealisti ponekad djeluju jed­ nostrano, ali bez njihova glasa i angažmana nema pozitivnih pomaka, jer se inače moć prelako izvitoperi u tiraniju a slabi i siromašni prebrzo reduciraju na bespomoćne žrtve. Svijet i kršćanstvo trebaju i jedne i druge, a napredak i boljitak su za­ jamčeni kada biskupi (po)slušaju proroke.

28

POGOVOR

KOLUMNAMA ZA PRAVDU U SVIJETU I ŽIVLJENO EVANĐELJE

Peter Kuzmič, teolog protestantske provenijencije, po­ znat je široj javnosti kao ugledan intelektualac koji se u svojim javnim nastupima i tekstovima neumorno zalaže za pravednije društvo i bolji život u našem globaliziranom svijetu.

Prošlo je dvanaest godina otkako je objavio prvu knji­ gu sabranih kolumni objavljivanih po novinama pod naslovom Vrijeme i vječnost (Matica hrvatska, Osijek, 2006.). Ovoga puta pred nama su kolumne što ih je u Glasu Slavonije, pod istim naslovom: „Vrijeme i vječnost“, objavljivao od siječnja 2006. do prosinca 2009.

Vertikalna os njegovih tekstova plete se oko ljestava što povezuju „vrijeme i vječnost“, pri čemu je „vrijeme” ovo naše poli­ tički, religijski i moralistički krizno vrijeme, a „vječnost” – usidre­ nost u humanističkim vrijednostima: općem dobru, etici i vjeri.

Budući da autor u navedenom razdoblju prati događaje u Hrvatskoj, u susjednim zemljama i u svijetu, a sadržaji im od dnevne politike, međunarodnih odnosa do ekumenizma, zbirka kolumni okuplja širok spektar tema. No, među njima: 309

višestruko globalno-lokalna povezanost te obavijesno-poučlji­ va funkcionalnost. Dobili smo compendium ključnih događaja tijekom tri godine te tumačenje njihova značenja, podsjetnik na one koje je naša šira javnost ignorirala ili im nije dala po­ zornost kakvu zavređuju, ali i više od toga: smjerokaze nadom okrenute budućnosti.

Peter Kuzmič – čovjek s iskustvom sudjelovanja u me­ đunarodnim tijelima i povjerenstvima te bavljenja pitanjima primijenjene etike u globalnim razmjerima, ugledni profesor na postdiplomskom studiju Gordon-Conwell u Bostonu – na događaje, susrete, osobe i pojave motri s distancom svjetskog građanina i strašću čovjeka koji voli zemlju što ju je prihvatio kao svoju te ga bole nepravde i kvarnosti njezinih političara i lidera, ali i raduju postignuća iznimnih osoba.

Tekstove u knjizi teoretski možemo grupirati u niz kru­ gova. A jedan od mogućih nizova možemo razlučiti po temat­ skim okvirima: 1. međunarodni susreti te lokalni događaji i obljetnice; 2. osvrt na političke događaje i klimu u Hrvatskoj i u Srbiji; 3. svjetska politička scena i 4. iznimne ličnosti.

Međunarodni susreti te lokalni događaji i obljetnice U događajima o kojima piše Kuzmič je uglavnom i sam sudjelovao: ekumenski susreti (Evangelički kongres u Kölnu, susret Svjetskoga vijeća Crkava, Parlament svjetskih religija, Treća paneuropska ekumenska skupština, Svjetski sabor Me­ đunarodne udruge studentskih organizacija /IFES, uključuju­ ći i hrvatski ogranak STEP/, recepcija Milenijske deklaracije UN-a), obilježavanje obljetnica i kulturni događaji (obljetnica Zagrebačke Biblije, Tjedan reformacije, Kristfest /Hrvatski festival kršćanske glazbe/ u Osijeku, izlazak knjige Osijek Blue).

310

Osvrt na političke događaje i klimu u Hrvatskoj Neuralgične točke u društveno-političkom životu Hr­ vatske, što ih u svojim kolumnama Peter Kuzmič razlaže, po­ najprije su: porast korupcije (godine su to kada je Ivo Sanader odstupio od svoje premijerske službe), veličanje zločinaca kao heroja (sahranjen je general Ivan Korade), revizionizam (pre­ pucavanja oko broja žrtava u Jasenovcu i na Bleiburgu), ra­ čunđijska toleriranja nasilja neuračunljivaca (zabrinut što ima „previše lopova /račundžija/ izvan zatvora i nemali broj luđaka /neuračunljivih/ izvan umobolnica“). Protiv korupcije predlaže moral kao lijek, umjesto revizionizma – lustraciju, tj. svestrano, objektivno i znanstveno utvrđivanje povijesnih činjenica te ja­ sno razlučivanje između žrtava i stradalnika.

Upozorava također na pitanje vode kao javnog dobra, lošu turističku politiku, nedostatan broj pedijatara, na religijski odnos prema nogometu.

Jasno kritizira tzv. nacionalkatolicizam, odnosno zlopo­ rabu religije u političke svrhe, raskrinkava zalaganje za plura­ lizam i demokraciju u Glasu Koncila, zamjećuje da su iz javnih uskrsnih čestitaka kršćanima izostavljeni protestanti, čime su se političari „pokazali nepismenima“.

Zalaže se za politiku promjene, a ne za promjenu politike („nama više od političkih promjena treba politika promjena“).

Vjernicima želi budnost („bez naše budnosti nema nade jer je beznađe sveprisutnije a budućnost ozbiljno ugrožena“) i dijalog u ljubavi (kršćanska misao govori o dva aspekta ljubavi: ljubavi kao stavu srca ili raspoloženju dobrohotnosti /benevolentia/ i ljubavi iskazanoj dobrim djelima /beneficientia/).

311

Svjetska politička scena U tri godine – čije ključne događaje Kuzmič bilježi, često s obavijesnom aparaturom koja nam i danas omogućuje vidjeti njihov značaj – bili smo svjedoci predsjedničkih izbora u Ame­ rici, porastu terorističkih akcija („Način na koji se Amerika bori protiv svjetskog terorizma je kontraproduktivan jer pridonosi stvaranju klime u kojoj se teroristi najlakše regrutiraju i umna­ žaju“), Olimpijade održane u Kini (Kuzmič misli da je sramota da se održala upravo u Kini „ne samo zbog Tibeta, smrtne kazne i svestranog kršenja ljudskih prava, nego ponajviše zbog dokaza­ ne kineske krivnje u najbolnijoj rani suvremenog svijeta – geno­ cidu u Darfuru“), izbijanju sukoba u Burmi i na Bliskom istoku, putovanjima pape Benedikta XVI. u Tursku, Brazil i Ameriku (na kojima je došlo do izražaja Papino nastojanje da „smanji utjecaj teologije oslobođenja i zaustavi rast pentekostalizma”, činjeni­ ca da „borbu protiv pobačaja smatra mnogo važnijom od rata u Iraku” te da podupire konzervativnu američku politiku i njezinu borbu „protiv sekularne diktature relativizma“).

Naš se autor zadržava i na ekonomskoj krizi koja se iz Amerike proširila svijetom, istodobno otvarajući ekološka pi­ tanja (“Jasno je da je vanjska zagađenost okoline što je proživ­ ljavamo zrcalo i odvod unutarnje zagađenosti kojoj ne pokla­ njamo dovoljno pozornosti“), ali i na češkom gangsterskom kapitalizmu i carevskom Putinovom razmetanju uz potporu moskovskog patrijarha.

Peteru Kuzmiču također je važno naglasiti činjenice koje zbog svojega europocentrizma zanemarujemo: pola čovječan­ stva živi u Aziji – nema kontinenta tako bogate etničke, ideo­ loške i religijske raznovrsnosti. Pritom zamjećuje znatan porast broja kršćana u Kini i u Maleziji.

Zabrinut je zbog povratka ropstva: trgovanje ljudima, podložnost interesima kapitala („Tko god se ne zauzima za slo­ 312

bodu svih ljudi, ne zaslužuje svoju“), zbog nezaustavljive utrke u naoružanju. Zaključuje da našom civilizacijom vlada „sedam smrtnih grijeha: bogaćenje bez rada, užitak bez savjesti, znanje bez karaktera, trgovina bez morala, znanost bez čovječnosti, bogoštovlje bez žrtve, politika bez načela“.

Iznimne ličnosti „Svaki je čovjek osoba, ali su rijetki među njima lično­ sti jer većini nedostaju određene karakterne i liderske kvalite­ te” – tvrdi Kuzmič. Stoga posebice cijeni ličnosti koje su ušle u povijest „kao pošteni državnici, uzori etičkog ponašanja, huma­ nosti i služenja općem dobru“.

Prisjeća se pojedinih povijesnih ličnosti (Jan Hus, Jean Calvin, Marko Antun de Dominis, papa Ivan Dobri (XXIII), Leo­ pold Mandić). Nova popularnost Nikole Tesle mu je povod da spomene ono što su mediji prešutjeli, a to je „zajedničko po­ javljivanje srpskog i hrvatskog predsjednika pred hotelom New Yorker u kojem je Tesla 1943. umro“. A jednu je kolumnu po­ svetio Karlu Marxu, tvrdeći da je ovaj „kritički mislilac i analiti­ čar društvenih zbivanja, posebice političke ekonomije, u nekim aspektima i te kako relevantan u ovo vrijeme tektonskih eko­ nomskih poremećaja i širenja jaza između bogatih i siromašnih, globalno i nacionalno“.

Kuzmič vjeruje u mogućnost vođenja dobre politike za kakvu su potrebne političke ličnosti od integriteta te upozora­ va na pojedine među njima: Johannes Rau, Mihail Gorbačov, Edward Ted Kennedy, Barack Obama. A posebice su mu zanim­ ljive ličnosti koje ne skrivaju svoje religijske pripadnosti i na­ stoje živjeti prema načelima koje im one nalažu: Angela Merkel, Anna Richards, Robert Drinan (prvi član Kongresa SAD-a koji je tražio da se javno optuži predsjednika Nixona zbog ubijanja 313

nevinih u Kambodži), William Wilberforce, Tony Blair, Mitt Rom­ney, Joseph Biden, Sarah Palin, Al Gore, Harvey Cox, John Richard Neuhaus, Stacey Woods, Avery Dulles, Gary McGee...

Među javnim djelatnicima ističe jedne zbog njihovih ak­ tualnih zasluga (Muhammad Yunus, Bono Vox, Ševko Omer­ bašić), druge zbog njihovih zasluga dok su još bili živi (Tom Lantos, Zvonimir Berković, Dalibor Brozović, Vlado Gotovac).

Među teolozima, pastoralnim radnicima, sociolozima najčešće su mu riječi pune pohvala za sljedeće „velikane riječi i djela“: Tomislav Šagi-Bunić, Josip Turčinović, Vjekoslav Baj­ sić, Ivan Golub, Miroslav Volf, Toma Magda, Peter MacKenzie, Hans Küng, Carver Yu. No, posebne riječi hvale ima za socio­ loga religije Željka Mardešića – naziva ga „smjerodavnim mo­ stograditeljem“, „poniznim intelektualcem izuzetne erudicije, plemenitog srca i autentične duhovnosti”.

Dijagnostičar i prognostičar U svojim kolumnama, doista, Kuzmič se ponovno poka­ zao kao vrstan dijagnostičar te dalekovidan prognostičar.

Kada je o društveno-političkoj klimi u Hrvatskoj riječi, di­ jagnosticira, među ostalim: proizvodnju „više povijesti nego što se može konzumirati“, neprevladanost antiteze između politike i morala, proizvodnju nekompetencija, nerazvijenost kulture di­ jaloške komunikacije... Kaže: „Hrvatska je država pacijent pred kolapsom.“ No, možda problem nije samo u vlasti nego i u našem „poslušničko-podaničkom i sitnooportunističkom mentalitetu.

Niska razina političke svijesti, odsutnost kritičke javnosti, reli­ gioznost bez transformativne etike i osjećaja osobne odgovor­ nosti olako prihvaćaju ono što autoriteti nameću. Bez korjenitih zahvata u svim područjima ali i bez kulture rada i odgovornosti na svim razinama naš pacijent ostaje bolestan bez perspektive“.

314

Ipak, unatoč svemu, izražava povjerenje u politiku kao takvu: „Politika je prljava samo ako se njom bave prljavi ljudi” te je u potrazi kako za „poštenim političarima, ljudima visokih ideala, čiste savjesti, zdrave pameti i velike hrabrosti, tako i za „liderima koji znaju čitati znakove vremena, kreativno impro­ vizirati, uvjerljivo komunicirati i mudro odlučivati“.

Budući da nas je „obrambeni rat natjerao na homoge­ nizaciju naroda prema etno-religijskom obrascu, što nije po­ godovalo moralnom rasuđivanju i razvoju pluralne demokra­ cije“, Kuzmić se, poput Željka Mardešića, zalaže za istinsku sekularizaciju: „Ja ne vjerujem u 'uskrs' nacija i država, kao što ne vjerujem u 'oltar domovine' ili 'pretvorbu' u gospodarstvu, da navedem samo tri primjera duhovno i teološki neprihvatlji­ ve sakralizacije svjetovnog i politički neodgovorne manipulaci­ je svetime u prizemno-grešnoj funkciji profanoga.“ I po cijenu da će ispasti naivan, naš se autor svim snaga­ ma odupire inerciji, pesimizmu i cinizmu što ih proizvodi naša nemoć da mijenjamo stvarnost. „Ono što smo u ovoj našoj mladoj demokraciji već trebali naučiti jest da nije dovoljno pro­ mijeniti društveno-politički sustav, zakone i vlast. Mijenjati se moramo mi, ljudi, naš način razmišljanja i ponašanja, naš men­ talitet i mjerila vrednovanja, naš osjećaj odgovornosti i odnos prema istini, obitelji, radu, pravdi i poštenju.“ Peter Kuzmič, dakle, ne dobacuje s kakve umišljene vi­ sine lekcije političarima i kršćanima o tome kako bi se trebali ponašati, ne kritizira radi kritiziranja niti polemizira, nego izra­ žava dobrohotnu zabrinutost. Pouzdaje se u evangelizaciju bez prozelitizma i vjeruje u globalnu teologiju ljudske solidarnosti.

Njemu bi se lako mogle pripisati vrline koje zamjećuje kod drugih: u moralnoj konfuziji i općoj smušenosti našega vre­ mena, on neumorno traga za pouzdanim putokazima i etičkim orijentirima te, samim svojim traganjem i pisanjem, pridonosi zrelosti građanskog društva, obogaćuje demokratski diskurs, 315

širi civilizacijske okvire te gradi mostove između izvornog krš­ ćanstva i suvremenog čovjeka.

U svakoj situaciji gotov je pružiti odgovoran odaziv iza­ zovima vremena. Ali, zacijelo, i vječnosti.

Jadranka Brnčić

316

O AUTORU

Peter Kuzmič je rođen 26. lipnja 1946. u prekmurskom selu Nuskovi, smještenom u krajnjem sjeveroistočnom kutku Slovenije na samoj granici s Austrijom, Mađarskom i nešto udaljenijom Hrvatskom u tadašnjoj novostvorenoj državi Fe­ derativnoj Narodnoj Republici (kasnije Socijalističkoj Federa­ tivnoj Republici) Jugoslaviji u obitelji obraćenika u lokalnoj pentekost­noj crkvi premda nisu bili prvi Kuzmiči protestanti u pretežno katoličkoj Sloveniji. Kuzmiči su, naime, stoljećima bili evangelici (luterani). Obitelj se ponosi činjenicom da je njihov predak Štefan Kuzmič, kao evangelički pastor i teolog, preveo s grčkog 1771. godine „Nuovi zakon ali testamentom”, te je „ovim i drugim djelima udario temelje prekmurskoj regionalnoj književnosti” (Akademik Josip Bratulić).

Peter je od malena želio pisati pa će već u osnovnoj školi Rogaševci započeti sa školskim novinama jer je sanjao o tome da postane novinar. Životne prilike će ga odvesti u Beograd gdje je završio prve dvije godine srednje škole. Nastavio je školova­ nje u Zagrebu u metaloprerađivačkoj srednjoj školi koju dovrša­ va 1963. Tu nekoliko godina radi u tvornici dizala u tri smjene.

Kao najboljem đaku nudi mu se puna stipendija za studij stro­ jarstva. Njegovu dilemu da li da studira strojarstvo ili teologiju pomogao mu je riješiti njegov duhovni mentor, pastor Ludvik Üllen u čijoj je zagrebačkoj crkvi Peter vodio omladinsku grupu i znao propovijedati.

Na studij teologije u Njemačku odlazi 1967., nakon od­ služenja obaveznog vojnog roka, u Banjoj luci. Studirao je na Teološkom seminaru „Beröa” u Erzhausenu kod Frankfurta.

Paralelno je studirao pedagogiju na Cambridgeu. Godine 1971. postiže bakalaureat iz humanističkih studija na Southern Cali­ 317

fornia Collegu (Vanguard University) u Costa Mesi u južnoj Kaliforniji, SAD. Magistrirao je na Graduate School Wheaton Collega (blizu Chicaga) nagrađenom temom The Text of the Gospel of John in The Writings od Theodoret of Cyrus, koja mu je omogučila upis na doktorski studij i punu stipendiju na Harvar­ du, gdje se trebao baviti tekstualnom kritikom staroslavenskih crkvenih rukopisa.

Na poziv prezbiterija svoje Crkve, on prekida taj studij i vraća se u Zagreb kako bi preuzeo vodstvo novoosnovanog Biblijsko-teološkog instituta (1972.) koji će deset godina kasni­ je preseliti u Osijek te prerasti u glasoviti Evanđeoski teološki fakultet (ETF). Ta će institucija odškolovati preko 1 200 istoč­ noeuropskih protestantskih duhovnih djelatnika koji danas rade u više od pedeset zemalja. ETF je međunarodno prepo­ znatljiv po najboljoj teološkoj biblioteci u postkomunističkom svijetu kao i zbog suvremenog kampusa.

Kao i sve prethodne studije, Kuzmič je obranio i dok­ torsku dizertaciju s najvišom ocjenom summa cum laude kod mentora pok. dr. fra Bonaventure Dude 1980. na temu VukDaničićeva Biblija i biblijska društva na južnoslavenskom tlu u XIX. stoljeću. Knjiga je izdana u Kršćanskoj sadašnjosti 1983. godine u glasovitoj ediciji Analecta Croatica Christiana. Od početka re­ dovito predaje predmete iz Novog zavjeta i suvremene teolo­ gije na ETF-u u Osijeku. Bio je predavač Etike postdiplomcima na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Gostujući je profesor na nekoliko inozemnih sveu­ čilišta, a od 1993. je Distinguished Professor of World Missions and European Studies na postdiplomskom studiju na GordonConwell Theological Seminary u Bostonu i na zajedničkom doktorskom studiju s Boston University na kojem je doktorirao Martin Luther King.

Objavio je više knjiga iz područja biblijskog prevodilaš­ tva, hermeneutike i teologije. Knjige i mnogobrojni znanstveni 318

i stručni radovi prevedeni su mu na više svjetskih jezika, uk­ ljučujući kineski, korejski, arapski i perzijski. Sudjeluje u više uredničkih odbora međunarodnih teoloških časopisa, te je na­ pisao veći broj članaka za tuzemne i međunarodne leksikone i enciklopedije. Član je nekoliko međunarodnih znanstvenih društava i komisija. Predsjedavao je Teološkoj komisiji Svjetske evangeličke alijanse i Lausanskog odbora, a bio je plenarni go­ vornik na dvjema Generalnim skupštinama Svjetskog vijeća crkava (WCC) i na drugim globalnim kršćanskim kongresima.

Opširnije o teološkom radu prof. Kuzmiča u knjizi First the Kingdom of God – A Festchrift in Honor of Prof. Dr. Peter Kuzmič, ETF, Osijek, 2011.

Prof. Kuzmič je predavao u više od 90 zemalja, veliki je zagovornik ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko vi­ đen erudit i propovjednik kako na katedrama, tako u crkvama i raznim medijskim platformama i odlikovani je građanin (na­ grada HHO-a za međuvjerski dijalog, odlikovanje predsjedni­ ka RH Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Grb grada Osijeka za osobiti doprinos međunarodnoj afirmaciji te nagrada za životno djelo grada Osijeka, nagrada Centra Miko Tripalo za 2012. te većeg broja međunarodnih nagrada i pri­ znanja).

Bio je članom Vijeća HRT-a i često sudjeluje u radijskim i televizijskim emisijama. Prof. Kuzmič je stalni kolumnist na portalu Autograf.hr gdje nastavlja pisati kolumnu „Vrijeme i vječnost”. Nedostižni uzor mu je bio i ostao biskup Josip Juraj Strossmayer premda svi koji ga poznaju znaju da Kuzmič vjerno ide biskupovim stopama. Oženjen je suprugom Vlastom, ima tri kćeri i osmero unučadi na dva kontinenta. Živi na relaciji Osijek–Boston.

D.P.

319

ZAHVALE

Autor posebno zahvaljuje gradonačelniku Osijeka, gos­ podinu Ivici Vrkiću koji ga je uvjerio da, kao Osječanin i slavon­ ski zet, treba pisati kolumne za „Glas Slavonije”. Zatim izdavaču Synopsisa, Ivanu Pandžiću i uredniku edicije Znakovi vremena Dragi Pilselu, te profesoru Miroslavu Volfu na partnerskoj su­ radnji i podršci, profesorima i recenzentima Jadranki Brnčić i Ivanu Markešiću, a osobito Vlasti Kuzmič, voljenoj supruzi te marljivoj i strpljivoj suputnici, bez čije dobrohotne strpljivosti ovi tekstovi ne bi ugledali svjetlo dana.

321

Biblioteka ZNAKOVI VREMENA Urednik Biblioteke

DRAGO PILSEL Nakladnici

SYNOPSIS d.o.o., Zagreb Vlade Gotovca 4, Zagreb SYNOPSIS d.o.o., Sarajevo Maršala Tita 32, Sarajevo HRVATSKO BIBLIJSKO DRUŠTVO, Zagreb Ratkajev prolaz 2, Zagreb Za nakladnike

IVAN PANDŽIĆ FADILA HALVADŽIJA DAMIR LIPOVŠEK Urednik knjige

DRAGO PILSEL Lektura i korektura

DARKO RUBČIĆ Prijevod na engleski

CLAUDIA KELLER-PILSEL Oblikovanje i prijelom

BRUNO ABRAMOVIĆ

© Peter Kuzmič i Synopsis d.o.o. Zagreb–Sarajevo Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-9958-01-065-1 (Sarajevo) ISBN 978-953-7968-85-4 (Zagreb) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009949 Tisak

Grafomark d.o.o., Zagreb Tisak dovršen u ožujku 2019.