Thomas Keating BLISKOST S BOGOM Uvod u molitvu sabranosti
Naslov izvornika Thomas Keating
Intimacy with God
An Introduction to Centering Prayer A Crossroad Book The Crossroad Publishing Company New York, 2009.
T HOM A S K E AT I NG
BL I S KO S T S B O G OM
Uvod u molitvu sabr anosti Prevela na hrvatski: Marija Pavlin
S Y NOPSIS, Z agr eb – Sa r a jevo U suradnji s udrugom J E K A T I Š I N E , Z agr eb
Sadrža j
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 PR A K S A .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 7 Sprijateljivanje s Bogom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Volja i nakana: napredovanje kroz praksu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Smjernice za molitvu sabranosti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Naše usredotočivanje na Boga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Božanska terapija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Produbljivanje iskustva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Vođenje kontemplativaca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 P O M O Ć N E PR A K S E .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 17 Lectio divina: osluškivanje svetoga pisma.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Molitva krunice .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 M O L I T VA S A B R A N O S T I U S V I J E T U .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 3 Korijeni Kršćanske kontemplacije.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Kontemplativna vizija našega vremena.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Karizmatska obnova.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 Iznutra prema van . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Glosar termina.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 Zahvale.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Popis odabranih knjiga.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 Antologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 5
PR E D G OVOR U ovoj se knjizi opisuje razvojno iskustvo kontemplativnoga života koji napreduje dok se lažno ja i prateći osjećaj odvojenosti od Boga povlače. Ova sve veća prisnost može postati toliko ukorijenjena u Božanskome da onoga osjećaja odvojenosti više nema, a tamo gdje je bilo dvojstvo, sada postoji samo Jedno. Tim jedinstvom, ili osjećajem nedualiteta, bave se napredne duhovne predaje religija svijeta. Ono označava smrt lažnoga ja i smanjenost, pa čak i gubitak osjećaja odvojenosti, no uvijek ga prati stalan osjećaj sjedinjenosti s Konačnom Stvarnošću. Sjedinjenost s Konačnom Stvarnošću u kršćanskoj se terminologiji obično objašnjava kao milost Isusova uznesenja, stanje sjedinjenosti s Bogom koje je iznad onoga što se u kršćanskoj kontemplativnoj predaji naziva „sjedinjenošću koja preobražava“. Cisterciti, dominikanci, franjevci, karmelićani i drugi vjerski redovi opisivali su sjedinjenost koja preobražava kao uzvišeno jedinstvo ljubavi. Ujedinjujuća snaga božanske ljubavi privlači i sjedinjuje dušu u neizrecivim iskustvima sjedinjenosti i zaborava sebe. Bog i duša, međutim, i dalje su dvoje, budući da je duša u sjedinjenosti s Bogom svjesna sebe.
7
Sv. Ivan od Križa u Živomu plamenu ljubavi nagoviješta ovaj viši stupanj sjedinjenosti, ali nije eksplicitan. Neke od begina dvanaestoga i trinaestoga stoljeća, udruge laika koji su živjeli u Njemačkoj i Nizozemskoj, eksplicitno su pisale o sjedinjenosti koja preobražava kao započinjanju daljnjega duhovnog putovanja u iskustvu jedinstva svijesti, sličnu opisima potpune prosvijetljenosti ili nirvane kakvi se mogu naći u budizmu, Advaita Vedanti ili tekstovima sufizma. Tu nema nikakva ja. Većina mistika sumnja da to iskustvo može biti trajno u ovome životu. No oni potvrđuju da se možemo u razdoblju od nekoliko sati, pa čak i nekoliko dana, odmaknuti od razmišljanja našega ja. Da bi takvo razvijeno stanje postalo trajnim, bila bi potrebna barem veća psihološka razvijenost mozga i živčanoga sustava. Tijelo mora biti pripravljeno da izdrži tako intenzivno i prisno komuniciranje s božanskim. Život bi još uvijek tražio od onih koji se nalaze u permanentnu stanju nedualiteta da se slobodno kreću između dualne i nedualne svijesti samo da bi ostali u ovome svijetu. Shvaćati nedualni stupanj svijesti kao krajnji cilj duhovne težnje možda nije toliko realistično kao živjeti nedualnu svijest unutar aktivne zadubljenosti u uspone i padove svakodnevnoga života. U Bliskosti s Bogom ja se ne usredotočujem na taj uzvišeni stupanj ovoga razvoja, već predlažem njegovanje svijesti o tome stupnju kako bih usmjerio kontemplativce prema stupnju svijesti koja je i dualna i nedualna, besputan put, upravo kao što neke istoč8
njačke tradicije tvrde da Apsolut nije ovo, nije ono – odnosno nije jedno, nije dva. Ovi paradoksi upozoravaju na činjenicu da je Bog izvan svega što postoji, kao što je u svemu što postoji ili, točnije rečeno, Bog je izvan svih kategorija bitka i nebitka. S knjigom Bliskost s Bogom započet ćete svoje proučavanje i iskustvo srednjih stupnjeva kršćanskoga duhovnog putovanja bez kojih će vrhunci najvjerojatnije ostati u domeni tajni. Thomas Keating samostan sv. Benedikta Snowmass, Colorado siječnja 2009.
9
Uvod
Molitva sabranosti je metoda molitve koja potječe iz kršćanske predaje, poglavito iz djela Oblak neznanja, anonimnoga autora iz četrnaestoga stoljeća, te djela sv. Ivana od Križa. Ona nas dovodi u prisutnost Boga i tako pomaže razvoju kontemplativnih stavova osluškivanja i primanja. To nije kontemplacija u strogu smislu, koja se u kršćanskoj predaji uvijek smatrala čistim darom Duha, nego priprava za kontemplaciju smanjivanjem zapreka što ih je prouzročila hiperaktivnost našega uma i našega života. Povijesni korijeni molitve sabranosti sežu sve do opatije svetoga Josipa u Spenceru, u državi Massachusets, gdje sam bio opat od 1961. do 1981. godine. Bilo je to u vrijeme prvoga vala obnove vjerskoga života nakon Drugoga vatikanskog sabora, kada se o mnogim pitanjima prvi put počelo raspravljati te kada je Sveta Stolica potaknula međureligijski dijalog. Nekolicina nas iz Spencera upoznala se sa skupinama iz drugih duhovnih tradicija koje su boravile u našemu kraju. Pozvali smo nekoliko duhovnih učitelja istočnjačkih religija, kao i neke katoličke teologe koji su bili spretni u ekumenizmu, da nas posjete i 11
razgovaraju s nama. Otac Thomas Merton bio je živ u to vrijeme i opširno je pisao o svojim istraživanjima i razmjenama mišljenja tijekom međureligijskih dijaloga. On je bio jedan od najistaknutijih pionira na kršćanskoj strani u dijalogu između svjetskih religija. U sličnu duhu ugostili smo i jednoga majstora zena koji je poželio posjetiti naš samostan. Pozvali smo ga da održi predavanje našoj zajednici, a kasnije i seshin (sešin, intenzivna meditacija u trajanju od jednoga tjedna). Tijekom razdoblja od devet godina nakon toga nastavio je održavati seshine jednom ili dvaput godišnje, u obližnjoj zgradi za održavanje meditacijskih seminara. U tim sam godinama imao povlasticu sudjelovati u nekoliko njegovih seshina. Prilikom svoga prvog seshina, održana u našemu samostanu, odjenuo je cistercitski habit i jeo zajedno s nama u refektoriju.1 Sačuvali smo fotografiju snimljenu na dan njegova sedamdesetoga rođendana na kojoj se vidi kako jede kolač sjedeći u polulotosnom položaju. Preko transcendentalne meditacije2 bili smo otvoreni i prema hinduističkoj tradiciji. Paul Marechal, bivši monah iz opatije svetoga Križa u Berryvillu (država Virginija), kćeri samostana Spencer, postao je učiteljem TM-a te se ponudio da nas poučava u toj praksi. Mnogi iz zajednice poželjeli su je isprobati. 1
Zajednička blagovaonica u samostanu (nap. prev.). Transcendentalnu meditaciju (TM) osnovao je indijski učitelj Maharishi Mahesh Yogi 1957. godine kao meditativnu tehniku kojom se odmaraju um i tijelo što rezultira povećanjem energije, jasnoćom uma i srećom u životu i svijetu u cjelini (nap. prev.). 2
12 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
Otvorenost prema tim tradicijama, kao i razgovori s posjetiteljima našega samostana koji su imali koristi od njih, sve je to na neki prirodan način izazivalo u mome umu mnoga pitanja dok sam se trudio uskladiti mudrost Istoka i kontemplativnu predaju kršćanstva, koju sam proučavao i nastojao prakticirati trideset godina. Osnovna meditativna praksa benediktinskih i cistercitskih monaha je lectio divina, način čitanja Svetoga pisma uz sve intenzivniju molitvenu pozornost koja napreduje ka kontemplaciji. Tijekom godina primijetio sam da je ta praksa postala nejasnom zbog preobilja danas dostupna materijala za čitanje koji se svrstava pod opći naziv lectio divina. Prvotna praksa proširila se od pozorna čitanja svetih spisa ili komentara ranih crkvenih otaca kako bi se obuhvatilo duhovno čitanje u najširemu smislu te riječi. Pri tome je naglasak bio premješten s produbljivanja molitve na intelektualno poticanje. U međuvremenu je došlo do toliko stroge podjele same molitve na različite (čak međusobno suprotne) vrste – na diskurzivnu meditaciju, afektivnu molitvu te ponavljanje pobožnih udisaja – da se izgubila ona bitna težnja lectio divina, a to je napredovanje ka kontemplaciji. Kontemplacija se smatrala nekim iznimnim darom, a ne uobičajenim plodom lectio divina i kršćanske molitve. Bio sam svjestan da metoda lectio divina u mnogim slučajevima, pa čak i kada je riječ o monasima i redovnicama u klauzuri, ne obavlja svoj posao koji se sastoji u tome da dovodi ljude do onih kontemplativnih stanja molitve o kojima govori sveta Terezija u svojim spisima: do ulivene sabranosti, molitve mira, Praksa
| 13
molitve sjedinjenja i molitve potpuna sjedinjenja. Sve su to sve dublja iskustva Božje prisutnosti. Ja sam stupio u samostan kako bih postao kontemplativcem. Izabrao sam najteži red od svih koje sam mogao naći jer se u to vrijeme smatralo da je strog život nužan način za postizanje kontemplacije. Trapisti3 su bili dobar izbor za takav projekt. Oni su imali dugu tradiciju pokajničkih vježba koja je datirala još od reforme samostana La Trappe u sedamnaestomu stoljeću. Na tu je reformu barem djelomično utjecao jansenizam4, ono vrlo negativno gledište na ljudsku narav i tijelo, gledište na koje je Sveta Stolica konačno stavila zabranu. Tišina je bila pravilo toga samostana; doista, tijekom prve tri godine novaci su, u uobičajenim okolnostima, razgovarali samo s opatom i učiteljem novaka. Osim tih kratkih razgovora bilo je malo prilika za bilo kakve druge razgovore. Tijekom tih prvih godina nisam imao gotovo nikakva pojma o prošlome životu i težnjama drugih monaha. Nisam čak znao ni kako se prezivaju. Kako to da su mladi sljedbenici istočnjačkih učitelja (gurua, roshija), koji su dolazili u opatiju tijekom 3 Red reformiranih cistercita utemeljen 1664. u samostanu La Trappe u Normandiji. Stroga pravila obvezuju ih na rad i šutnju (nap. prev.). 4 Jansenizam, krivovjerje, s primjesama kalvinizma, koje zastupa pretjeranu strogost u pobožnosti. Tvrdi da je čovjek nesposoban činiti pokoru i obratiti se. Čovjek je, prema tome, žrtva prirodne ili natprirodne predodređenosti (Nap. prev.). Osnivač jansenizma je Cornelije Jansen (1585.–1638.), nizozemski teolog, egzeget, autor djela Augustinus, 1617., profesor u Louvainu; 1636. biskup u Ypresu (v. A. Rebić, Mali religijski rječnik, KS, Zagreb, 2006.).
14 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
1970-ih radi razgovora, imali znatna duhovna iskustva, a da nisu prolazili vježbe pokore kakve je zahtijevao trapistički red? Ti su mladi ljudi pokazali veliko poštovanje prema vrednotama šutnje, samoće i discipline u redovitoj meditativnoj praksi. Bilo je inspirativno sresti se s mladima koji su dvaput dnevno odvajali po dvadeset ili trideset minuta za meditaciju, unatoč tome što su morali pohađati fakultet ili raditi, dok je aktivnim vjernicima, svećenicima, monasima i redovnicama u klauzuri, čini se, bilo teško odvojiti pola sata dnevno za umnu molitvu. Također sam uvidio duboku suvremenu glad za duhovnošću. U valu ponovnoga duhovnog buđenja koji je, kako se čini, pokrenuo Drugi vatikanski sabor, na tisuće mladih ljudi iz cijeloga svijeta odlazili su u Indiju tražeći duhovne učitelje. Neki su proveli i nekoliko godina živeći u strašnim fizičkim uvjetima. Prilagođavali su se siromaštvu, bili izloženi opasnostima, bolestima i lošoj prehrani samo da bi zadovoljili svoju čežnju za autentičnim duhovnim putem. Pa to je lijepo, mislio sam. Nisam kritizirao ozbiljnost prakticiranja zena niti sam poricao da mnogi ljudi imaju korist od njega, kao i od drugih istočnjačkih praksa. Ali zašto su tisuće mladih ljudi svakoga ljeta odlazili u Indiju radi toga da pronađu neki oblik duhovnosti kada ovdje, u našoj vlastitoj zemlji, postoji mnoštvo muških i ženskih kontemplativnih samostana? To je postavilo daljnje pitanje: a zašto ne dolaze k nama? Neki su dolazili, ali u jako malu broju. Tijekom svojih razgovora s tim malobrojnim posjetiteljima često sam bio nemalo iznenađen činjenicom da oni nikada nisu čuli za kršćansku duhovnost. Za Praksa
| 15
nju nisu čuli ni u svojim župama ni u katoličkim školama, ako su takve škole pohađali. Stoga im nije ni moglo pasti na pamet da traže kršćanski oblik kontemplativne molitve ili da posjete neki od kršćanskih samostana. Kada bi doznali da nešto takvo postoji, bili su iznenađeni, impresionirani i donekle začuđeni. Naš samostan u Spenceru postao je glavnom atrakcijom za takve mlade ljude s područja Nove Engleske. Rado su dolazili i govorili o svojim praksama i doživljajima. Mnogi su od njih imali iskustva vrlo slična onome što se u kršćanskoj predaji zove kontemplacijom. Premda sam tu kršćansku predaju duboko proučavao i nastojao prakticirati, otkrio sam da su mnogi monasi bili nezainteresirani za nju kada sam o njoj govorio pred skupovima monaške zajednice. Nisu željeli slušati o kontemplaciji. Jednako tako ni svećenici, koji su dolazili u samostan radi povlačenja u osamu, nisu željeli saznati nešto o njoj. U sjemeništu su ih naučili misliti da kontemplacija spada u samostane i da nema nikakve veze s onim što oni sami rade. Kada već župni svećenici i profesori iz katoličkih sjemeništa nisu smatrali da je kontemplacija prikladna za njih ili za njihove učenike, onda nije čudo što je ni vjernici laici nisu smatrali prikladnom za sebe. Ne samo da je negdje prije 1975. godine postojao negativan stav prema kontemplaciji, nego je i sama riječ „kontemplacija“ postala toliko višeznačnom da se u popularnoj svijesti poistovjećivala prije sa stilom života negoli s jednim oblikom molitve. Upotreba te riječi općenito se ograničavala na označavanje posebna stila života, života koji zahtijeva golemu količinu odricanja, nezamisliva za prosječnu osobu – nezami16 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
sliva bilo zato što je takav način života ne privlači, bilo zato što se za njega ne osjeća pozvanom, bilo zato što on za nju nije moguć zbog dužnosti koje ima u svijetu. Negdje sredinom 1970-ih, na jednome skupu naše monaške zajednice, postavio sam sljedeće pitanje: „Možemo li ovu kršćansku predaju staviti u takvu formu da postane dostupna za ljude koji danas imaju aktivnu svećeničku službu i za mlade koji su bili poučeni u istočnjačkim tehnikama, a koji bi se mogli vratiti svojim kršćanskim korijenima samo kada bi znali da nešto slično postoji i u kršćanskoj tradiciji?“ Budući da sam svoj život posvetio bavljenju kršćanskom kontemplativnom predajom i da sam razvio duboko poštovanje prema njezinoj golemoj vrijednosti, žalostilo me je što vidim kako tu predaju potpuno zanemaruju ljudi koji su odlazili na Istok radi nečega što se moglo naći tu, kod vlastite kuće, samo da im je bilo predstavljeno na pravi način. Kada sam izložio ovaj problem pred zajednicom, otac William Meninger bio je nadahnut da ga uzme za ozbiljno. Koristeći kao temelj klasično duhovno djelo iz četrnaestoga stoljeća Oblak neznanja5, osmislio je metodu koju je nazvao „molitvom oblaka“ i, u zgradi za održavanje meditativnih seminara, počeo u njoj poučavati svećenike. Reakcija je bila toliko pozitivna da je te svoje sastanke odlučio snimati na audio kase-
5 Knjiga neznanog učitelja kontemplacije iz srednjovjekovne Engleske (također autor druge knjige kao nastavka ovog djela, Knjige povjerljivih savjeta) (nap. prev.).
Praksa
| 17
te. Te su kasete, koje su bile prodane u petnaest tisuća primjeraka, za mnoge bile motivacija za korištenje jednostavna oblika molitve koju je preporučio autor Oblaka neznanja, molitve u kojoj jedna jedina riječ, kao što je „Bog“ ili „Ljubav“, izražava nečiju „golu težnju usmjerenu prema Bogu“. Negdje u to vrijeme Odbor glavnih nadstojnika muških samostana u Americi zatražio je od naše zajednice da im pomogne u pogledu njihove molitve. Do početka 1970-ih intenzivan društveni aktivizam, koji je prevladavao u prethodnome desetljeću, izgubio je nešto od svoje čari. Nakon Drugoga vatikanskog sabora mnogi su svećenici i vjernici pojurili u getoe6, a da se nisu odgovarajuće pripravili za terete takva poslanja. Izgarali su, što se u nekim slučajevima završilo tako da su pojedinci manje radili na služenju drugima nego što bi to činili da su ostali tamo gdje su bili prije. S najboljim mogućim namjerama preuzeli su na sebe poslanja koja su zahtijevala dubinu unutarnjih izvora pomoći i potpore, što oni nisu imali. Glavni nadstojnici religijskih redova također su osjećali velik umor zbog dubokih previranja u vjerskome životu koja su uslijedila nakon Drugoga vatikanskog sabora. Odbor je radi praktične pomoći pristupio ocu Basilu Penningtonu, jednome drugom monahu iz Spencera, koji je bio dobro poznat Religijskoj konferenciji za muškarce budući da je pohađao predavanja na temu kanonskoga (crkvenoga) prava.
6
Geto, gradska četvrt u kojoj živi manjina izolirana zbog vjerskih, socijalnih ili nacionalnih razloga (nap. prev.). 18 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
Pitali smo se kako ćemo i u kojemu obliku predstaviti metodu molitve temeljenu na Oblaku neznanja u kojoj je otac William Meninger poučavao svećenike u gostinskoj kući. Otac Basil održao je prvi meditacijski seminar skupini provincijala, kako muškaraca, tako i žena, raznih vjerskih kongregacija, u jednoj velikoj zgradi za meditacijske seminare koja se nalazila u državi Connecticut. Upravo su oni predložili izraz „molitva sabranosti“ za opisivanje te prakse. Do toga su izraza možda došli čitajući Thomasa Mertona7, budući da ga je on upotrebljavao u svojim djelima. Od 1976. otac Basil počeo je poučavati u molitvi sabranosti u obliku uvodnih radionica koje su održavane u gostinskoj kući samostana Spencer, najprije za svećenike, a onda i za sve koji su željeli doći. Nakon nekoliko godina shvatili smo da ne možemo smjestiti sve ljude koji su željeli pohađati radionice pa smo počeli planirati naprednu radionicu, nadajući se da ćemo na taj način omogućiti polaznicima da i sami postanu učiteljima ove metode, tako da je mogu predavati na drugim mjestima. Ta je napredna radionica zahtijevala četiri razdoblja molitve po dvadeset minuta, a između svakoga od tih razdoblja pet do deset minuta hodanja u tišini. Neki ljudi u zajednici, kao i neki posjetitelji koji su dolazili u gostinsku kuću, žalili su se da im je jezivo gledati ljude koji se, poput 7 Thomas Merton (1915.-1968.), trapistički monah iz SADa zaslužan za obnovu istraživanja kršćanske kontemplativne tradicije u teoriji i u praksi. Jedan od pionira međureligijskog dijaloga i susreta s kontemplativnim tradicijama Istoka (nap. prev.).
Praksa
| 19
kakvih „zombija“, šeću u krugu po gostinskoj kući. Kada sam se ujesen 1981. povukao s položaja opata, Spencer je prekinuo s radionicama i vratio se svome ranijem, nedirektivnu, stilu primanja posjetitelja radi njihova povlačenja i meditacije. Otišao sam u samostan svetoga Benedikta, našu zadužbinu u Snowmassu u državi Colorado, bez ikakve namjere da poučavam u molitvi sabranosti. Ali u svibnju 1982. pomoćni pastor u Aspenu zamolio me da tijekom četiri uzastopna tjedna držim predavanja o molitvi jednom tjedno. Ta predavanja bila su kratko spomenuta u župnome pregledu vijesti i, na naše iznenađenje, pojavilo se osamdesetak ljudi. Nakon toga održao sam nekoliko meditacijskih seminara u trapističkim i benediktinskim samostanima, gdje sam počeo pripremati materijal za videoseriju Duhovno putovanje koja je bila snimljena krajem jeseni 1986. U ljeto 1982. posjetio sam zadužbinu Lama u New Mexicu, ekumensku zajednicu duhovnih tražitelja. Slučajno je bio tamo i Ram Dass8, koji je u to vrijeme vodio nekakvu radionicu, pa sam, na njegov
8
Richard Alpert (1931.), američki duhovni učitelj poznatiji pod imenom Baba Ram Dass. Nakon završenog postdiplomskog studija, predavao je 1960-ih godina na Harvardu psihologiju. Središte istraživanja bilo mu je na djelovanju halucinogenih droga, što je uzrokovalo negodovanje većine u akademskoj zajednici. Nakon otkaza na fakultetu otišao je u Indiju u potragu za novim iskustvima, gdje je sreo duhovnog učitelja Neem Karoli Babu. Nakon tog susreta u potpunosti mu se promijenio život - mijenja ime u Ram Dass i počinje podučavati meditaciju i prenositi poruku mira u cijelom svijetu. Najpoznatiji je po knjizi Biti sada i ovdje iz 1971. godine (nap. prev.). 20 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
poziv, održao predavanje njegovoj skupini ljudi. Barem polovica od njih bili su katolici, a znatan postotak te skupine činili su Židovi. Ostatak skupine činio je mali broj negdje drugdje svrstanih i nesvrstanih osoba. Zapanjio me je toliki broj ljudi i pitao sam se: „Odakle li dolaze svi ovi katolici?“ Mnogi od njih bili su nezadovoljni religijom iz svoje mladosti zbog legalističkoga i pretjerano moralističkoga učenja, kakvo su mnogi od njih primili u svojim lokalnim župama i katoličkim školama. Sada su smatrali da im je duhovnost obogaćena iskustvima koja im je pružio budizam ili hinduizam. U Lami su bili zadovoljni poštovanjem koje sam pokazivao prema istočnjačkim religijama jer većina njih nikada nije susrela svećenika koji ima razumijevanje za njihovo iskustvo. Katolici su također smatrali da imam razumijevanje za probleme s kojima su se oni susretali tijekom svoga ranog odgoja. Za vrijeme prvih nekoliko godina koje sam proveo u svome novom domu u Coloradu posjetio sam nekoliko istočnjačkih zajednica u kojima sam i dalje nailazio na isti postotak katolika. Ogorčenost i gnjev tih bivših katolika često su bili upereni na mene kao svećenika, i to u tolikoj mjeri da sam se pomalo osjećao kao smetlar koji je došao pokupiti smeće i odnijeti ga. Jasno je da u to vrijeme Crkva nije projektirala sliku duhovnosti, barem ne na način na koji bi je mogli percipirati obični ljudi. U kolovozu 1983. zadužbina Lama me je pozvala da održim predavanja u njezinu Centru za intenzivne studije i ja sam taj poziv prihvatio. Jedno sam vrijeme htio pripremiti kršćanski kontemplativni seminar koji bi bio usporediv sa seansama zena – sa Praksa
| 21
znatnom količinom vremena provedenim u tihoj meditaciji – što je, koliko znam, bio eksperiment kakav nikada prije toga nije bio napravljen u kršćanskoj tradiciji. Doduše, u duhovnim vježbama svetoga Ignacija propisana su tri-četiri sata meditacije tijekom zatvorena tridesetodnevnoga meditacijskog seminara, ali to je uvelike programirano s obzirom na predmete o kojima pojedinac treba razmišljati i vizualizacije koje treba koristiti. Kopkalo me je da doznam kakve će učinke ta duga razdoblja svakodnevne neprogramirane molitve proizvesti na obične katolike tijekom dva tjedna. Pokazalo se da je to iskustvo bila prekretnica. Odabrao sam meditacijski seminar u trajanju od dva tjedna zato što sam mislio da će nam možda trebati dvaput više vremena za ono što se radi na seansama zena u jednome tjednu. Također nisam htio preopteretiti sudionike pa smo svakoga dana obavljali kontemplativnu molitvu samo pet sati. Pokazao sam im i materijal koji se kasnije pojavio na videovrpcama Duhovnoga putovanja, s uvodom u lectio divina i, naravno, predavanjem o praksi molitve sabranosti. Tijekom dana održavali smo tišinu, a vrijeme za diskusiju bilo je ostavljeno za večeri. Taj se seminar odvijao pod vrlo primitivnim uvjetima. Efekt šoka što nema tople vode, unutarnje vodovodne instalacije, struje i telefona (najbliži je bio na pola milje hoda) izbacio je, najblaže rečeno, dvanaest sudionika iz njihovih uobičajenih rutina i čvrsto ih međusobno povezao. Polovica sudionika toga prvog meditacijskog seminara u Lami sada su stupovi mreže za promicanje molitve sabranosti 22 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
koju smo nazvali Contemplative Outreach. To su: Gail Fitzpatrick-Hopler, o. Carl Arico, o. Bill Sheehan te Mary Mrozowski, koja je kasnije, zajedno s Davidom Frenetteom, osnovala dom Chrysalis, u Warwicku, u državi New York, gdje živi kontemplativna zajednica vjernika laika. Pat Johnson i Mary Ann Matheson bile su u to vrijeme pripadnice zajednice Lama, a radile su na radionicama koje su održavane u Zadužbini. Sada rade na intenzivnim radionicama u samostanu u Snowmassu. Iskustvo u Lami uvjerilo me je da je kršćanska kontemplativna predaja živa i zdrava te da se može prenijeti tijekom jedne radionice s dramatičnim učincima na polaganje temelja za osobnu kontemplativnu praksu. U studenome 1983. Gus Reininger, dok se nalazio na meditacijskome seminaru u samostanu sv. Benedikta, pokrenuo je sa mnom ideju o formiranju organizacije koja bi po župama poučavala u molitvi sabranosti. Radi eksperimenta pristao sam biti voditelj župne radionice koju su Gus i njegova žena Gail vrlo brzo organizirali za prosinac 1983. u crkvi sv. Ignacija Lojolskoga u New York Cityju. Toga proljeća i ljeta uslijedilo je nekoliko radionica čiji smo voditelji bili o. Basil Pennington, o. Carl Arico i ja. U njima je sudjelovalo preko 175 župljana, a zahvaljujući tome toplu odazivu i potpori pastora, pokojnoga Victora Yanitellija, SJ, naš se predosjećaj da molitva sabranosti ima mjesta u župnome životu obistinio. U međuvremenu mi je Ed Bednar, koji je radio u Centru Thomasa Mertona na Sveučilištu Columbia, po nalogu kapelana toga Sveučilišta, vlč. Paula Dintera, izrazio svoju zainteresiranost za formiranje mreže Praksa
| 23
kontemplativaca. To se činilo dobrom dopunom eksperimenta koji je napredovao ponajviše u crkvi sv. Ignacija. Ed i Gus imali su eksplorativne sastanke s nizom važnih vjerskih ličnosti iz metropolitskoga područja New Yorka – s o. Davidom Toolanom, SJ, o. Jamesom Loprestijem, SJ, bratom Davidom SteindlRastom, OSB, o. Danielom Berriganom, SJ, o. Paulom Dinterom, o. Carlom Aricom i drugima. Zajednički entuzijazam izazvan tim sastancima imao je za rezultat organizaciju koju smo krstili imenom „Contemplative Outreach“. Naši ciljevi, u to vrijeme ambiciozni, bili su predavati o molitvi sabranosti u župnim i biskupijskim okružjima, obučavati pomoćnike i učitelje te pripremati potrebne materijale. Zahvaljujući potpori kardinala Johna O’Connora i biskupa Josepha O’Keefea, mogli smo osigurati dvije darovnice za financiranje pokusnoga programa u nadbiskupiji New Yorka. Prvi događaj organizacije Contemplative Outreach bila je radionica u crkvi Svetoga Trojstva, u kojoj je sudjelovalo preko 350 osoba, nakon čega su se i u ostalim župama počele nizati druge radionice i skupine za pružanje potpore. Osim ovoga rada, bili smo i koordinatori već postojećih skupina za pružanje potpore koje je organizirala Mary Mrzowsky u New Jerseyju i na Long Islandu. Pokret za širenje molitve sabranosti, Contemplative Outreach, bio je u zamahu. Mala skupina koja je sačinjavala odbor organizacije Contemplative Outreach počela se redovito sastajati u Centru T. Mertona radi koordiniranja raznih pomoćnih aktivnosti, usvojila je dokument o misiji i zacrtala smjernice za budućnost. Ed Bednar, a zatim 24 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM
Mary Mrzowsky obavljali su funkciju privremenoga izvršnog direktora, a Gail Fitzpatrick-Hopler postala je našom prvom izvršnom direktoricom s punim radnim vremenom. U prvotnome dokumentu o viziji organizacije Contemplative Outreach definirali smo sebe kao „mrežu vjerskih zajednica posvećenih procesu i širenju kršćanske preobrazbe“. U službi te vizije i tisuća ljudi koji su se posvetili kršćanskoj kontemplaciji Contemplative Outreach sada sponzorira radionice i meditacijske seminare koji potiču na ekstenzivno oblikovanje na kršćanskome putu te na iskustvo molitve sabranosti. Osim desetodnevnih intenzivnih meditacijskih seminara, bili su, radi produbljivanja toga procesa, osmišljeni i napredni i post-intenzivni meditacijski seminari. Radionica za služenje organizaciji Contemplative Outreach održava se nekoliko puta godišnje kako bi se omogućilo intenzivno proučavanje osnova molitve sabranosti i kršćanskoga puta, a radionice za kontemplativna pitanja pružaju prilike za razmatranja pitanja koja se javljaju dok ljudi stječu iskustva na tome putu. Naš dokument o viziji završava sljedećom tvrdnjom: „Krist je taj koji nam daje snagu da živimo kontemplativnu dimenziju evanđelja u svakodnevnome životu.“ Upravo nam je ovaj stav omogućio da se razvijemo do onoga do čega smo do sada došli, a to je mjesto odakle će proisteći svaki novi rast.
Praksa
| 25
Zahvale (iz prvog izdanja) Sadržaj ove knjige započet je kao niz govora održanih tijekom izvjesnog broja godina pred širokim spektrom slušatelja što se kretao od naprednih praktičara molitve sabranosti do onih koji uopće nisu bili upoznati s tom molitvom. Zahvaljujem osoblju i sudionicima na seminarima i radionicama o molitvi sabranosti koji su prvi čuli te govore i pružili korisne povratne informacije. Sastavljanje knjige iz tako raznolikih izvora zahtijeva znatan urednički trud, ali sam i tu imao sreću što sam se mogao osloniti na timski rad Bonnie Shimizu, Cynthije Bourgeault i Patricije Johnson. Bonnie je revno radila sa mnom prilikom početnoga odabiranja, sređivanja i uređivanja materijala, kao i tijekom transkripcije mnogih poglavlja u ovoj knjizi iz njihova izvornoga formata neformalnih (katkada improviziranih) govora. Urednica sadržaja41,Cynthia 41
Urednik sadržaja (Developmental/Content Editor) je osoba koja se brine o konačnom izgledu cijele knjige, stilu autora, detaljima u knjizi, ritmu kojim autor razvija temu i vremenu koje posvjećuje određenu predmetu, i tako dalje. Posao urednika sadržaja prethodi, dakle, poslu redaktora, lektora i korektora. (nap. prev.). 215
Bourgeault dala je tim materijalima njihov konačni oblik i pomogla mi prilikom pojašnjavanja niza važnih mjesta. Predane tajničke usluge Patricije Johnson omogućile su da rukopis stigne do izdavača na vrijeme. I na kraju moram izraziti zahvalnost monaškoj zajednici sv. Benedikta u Snowmassu, napose njezinu opatu, ocu Josephu Boyleu, koji je podupirao ovaj rad u svakome pogledu, od jednostavnih logističkih zadataka tiskanja i kopiranja do izvanredne predanosti izgradnji novoga centra za meditativne seminare kako bi se dobili bolji uvjeti za kontemplativno ponovno buđenje i tekući rad organizacije Contemplative Outreach. Izgradnja tih novih zgrada bila je u tijeku još dok su pisane posljednje riječi u ovome rukopisu, što je davalo konkretan sadržaj viziji da kršćanska kontemplativna predaja više neće biti dostupna samo samostanu, nego i svima onima koji traže Boga u dubini svoga srca. Thomas Keating Samostan sv. Benedikta, Snowmass Colorado, studenoga 1993.
216
Popis odabranih knjiga
Delio, Iliago, Christ in Evolution, Maryknoll, NY: Orbis Books, 2008. Hall, Thelma, Too Deep for Words, New York: Paulist Press, 1989. Hauser, Richard, SJ, In His Spirit, New York: Paulist Press, 1982. Higgins, John. Thomas Merton on Prayer, New York: Doubleday & Co., 1975. John of the Cross, St. The Dark Night and The Living Flame. In the Collected Works of St. John of the Cross. Prijevod Kieran Kavanaugh, O.C.D, and Otilio Rodriguez, O.C.D. Washington, D.C.: ICS Publications, 1979. Keating, Thomas, The Heart of the World: An Introduction to Contemplative Christianity, New York: Crossroad, 2008. – Open Mind, Open Heart (Otvorena svijest, otvoreno srce), Rockport, Mass.: Element Books, 1992. – Invitation to Love: The Way of Christian Contemplation (Poziv na ljubav: put kršćanske kontemplacije), Rockport, Mass.: Element Books, 1992. 217
– The Mystery of Christ: The Liturgy as Christian Experience, Rockport, Mass.: Element Books, 1992. Mallory, Marylin May, Christian Mysticism Transcending Techniques, Van Gorcum & Company (P.O. Box 43, Assen, The Netherlands). May, Gerald, Will and Spirit, New York: Harpe Collins Publishers, 1982. – Addiction and Grace, San Francisco: Harper & Row, 1988. McGinn, Bernard, ed. Meister Eckhart and the Beguine Mystics: Hadeijch of Brabant, Mechtild of Madgebur, and Marguerite Porete, New York: Continuum, 1994. – The Presence of God: A History of Western Christian Mysticism, Vol I, The foundations of Mysticism : Origins to the Fifth Century; Vol II, The Growth of mysticism: Gregory the Great through the Twelfth Century; Vol III, The Flowering of Mysticism: Men and Women of the New Mysticism 1200-1350; Vol IV, The Harvest of Mysticism in Medieval Germany, New York: Crossroad, 1991, 1994, 1998, 2005. Merton, Thomas, Contemplative Prayer, New York: Doubleday & Co., 1975. Mulholland, Robert, Jr. Shaped by the Word, Neshville: Upper Room, 1985. Nemick, Francis, and Marie T. Combs, Contemplation, Wilmington, Del.: Michael Glazier, Inc., 1984. Panikkar, Raimon, Christophany: The Fullness of Man, Maryknoll, NY: Orbis Books, 2004. Pennington, Basil, Centering Prayer, New York, Doubleday & Co., 1980. 218
Teresa of Avilla (Terezija Avilska), The Interior Castle (Zamak duše). Iz The Collected Works of St. Theresa of Avilla, Vol. 2. prijevod Kieran Kavanaugh, O.C. D., i Otilio Rodriguez, O.C.D. Washington, D.C.: ICS Publications, 1980. The Cloud of Unknowing (Oblak neznanja), izdanje i uvod William Johnston, New York: Doubleday & Co., 1973.
A n tol ogi je Farina, John, ed. The Classics of Western Spirituality: A Library of the Great Spiritual Masters, New York. Paulist Press, Multivolume set. Vidi osobito: Ivan Kasijan: Conferences; Grgur Nisanski, The Life of Moses; Pseudo Dionizije, The Complete Works. Wiesman, James A., and Louis Dupre, eds. Light from Light: An Anthology of Christian Mysticism, New York: Paulist Press, 1988.
219
Nakladnici
Synopsis, d.o.o. Bunićeva 22, Zagreb Synopsis, d.o.o. Kralja Tvrtka 9, Sarajevo Za nakladnike
Ivan Pandžić Aleksandrida Kosić Uredničko vijeće
Ljerka Jovanov, Neven Bradić, Dobroslav Jakovljević Prijevod
Marija Pavlin Lektura
Anđa Jakovljević Korektura
Marija Gudelj © Synopsis, d.o.o., Zagreb-Sarajevo nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika ISBN
978-953-7035-62-4 (Zagreb)
978-9958-587-51-1 (Sarajevo)
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 761638 Tisak
Hitra produkcija knjiga, d.o.o., Zagreb Tisak dovršen u travnju 2011.