Tošo Dabac | Ulice Zagreba – Drugi pogled

TOŠO DABAC Marina BENAŽIĆ

Iznimno bogata zbirka ARHIV TOŠO DABAC sadrži više od 200 000 foto zapisa, od toga iz prve generacije Dabčevih negativa ima oko pet tisuća snimaka sa zagrebačkim motivima.

Kako onda odoljeti napasti i Dabčev zagrebački ciklus ne staviti u fokus ove izložbe u do sada već ustaljenoj praksi ARHIVA da se kontinuirano prezentiraju manje poznati segmenti autorovoga opusa. Mnoga povećanja iz ovog odabira nisu dosad bila publicirana, mnoge ih ni sam autor nije razvijao, iz negativa pretvorio u pozitiv.

Dijelom su te snimke Zagreba bili negativi, probna povećanja ili kontaktne probe, svrstani, prema Dabčevoj nomenklaturi, pod oznakom R (što podrazumijeva reportažnu fotografiju).

Začudo, u njegovoj poslovičnoj boemštini i nesustavnom vođenju evidencije snimaka, te su snimke vrlo pomno sistematizirane. No u smislu istraživačkog rada na ovom opusu problem je, kao i uvijek, s datumima jer naš autor ili nije osjećao ili nije volio zapisivati vrijeme nastanka 4

svojih snimaka. Velik dio Dabčevih fotografskih veduta i gradskih prizora bili su nepravedno u sjeni najpoznatijeg i najčešće izlaganog ciklusa Ljudi s ulice, iako je autoru njegov grad cijelog života bio vrlo zanimljiva fotografska meta. Stoga se odabir urbanih motiva, u širem vremenskom rasponu od tridesetih do kraja pedesetih godina XX stoljeća, nametnuo kao logičan, zanimljiv i neizbježan, dakako i s aspekta mijena u autorovu pristupu i doživljaju te teme tijekom vremena.

Gradske su ulice, trgovi i prolaznici Dabcu, kao dugogodišnjem stanaru Ilice 17, gdje je imao atelijer od 1940. godine do smrti, svjedoci njegove fotografske opservacije, a gotovo je uvijek bio spreman za snimanje, oboružan čak trima Rolleiflex kamerama koje su mu nemarno visjele o vratu.

O činjenici da je osobno visoko vrednovao svoje urbane motive svjedoči izbor s njegove velike retrospektivne izložbe iz 1968. godine u Muzeju za umjetnost i obrt. Uz seriju Portreti, tada su bile izložene i brojne fotografije pod nazivom Zagreb, izdvojene u posebnu cjelinu.

Izbor radova, uz Dabca, radila je kustosica Zdenka Munk.

Dabac je privukao pozornost domaće i međunarodne publike već početkom tridesetih godina ciklusom fotografija Ljudi s ulice, isprva pod nazivom Bijeda, koji je nastajao od 1932.

Tržnica Dolac, oko 1950.

U L I C E Z AG R E B A

Urbane studije Toše Dabca, fokusirane na pojedinačne portrete ili na gradske situacije i trenutke života u tom gradu, osobni su vizualni dnevnik koji prerasta u svevremenu i univerzalnu memoriju, odnosno, kako se lirski izrazila zagrebačka povjesničarka umjetnosti Željka Čorak: Dabčeva sjećanja postaju naši simboli.

Dabčeve foto-vedute iz pedesetih godina otkivaju pak za nijansu hladnijeg promatrača i gube ton empatije toliko prisutan u ciklusu Ljudi s ulice.

1 Mladen Tudor, predgovor izložbi, Tošo Dabac, slike za čuvanje, Arhiv Tošo Dabac, Zagreb, lipanja 1982.

6

Istraživanja dokumentarne građe u ARHIVU svjedoče da je autor pratio i bio informiran o suvremenim tokovima na svjetskoj fotografskoj sceni. Presudan utjecaj na mnoge hrvatske fotografe imala je autorska izložba Edwarda Steichena The Family of Man koja je na europskom putu bila prikazana i u Zagrebu. Poznavao je i rad fotografa iz agencije Magnum, koja je lansirala stvaralački pristup motivu naglašen osobnom optikom pri čemu je tehnička savršenost fotografije stavljena u drugi plan. Tako Dabca na fotografijama s prizorima buffeta i kavana prepoznajemo i kao life fotografa. U jednom od rijetkih intervjua koje je šezdesetih godina dao za reviju Zagrebačka panorama na pitanje kako pronalazi temu ili motiv za novi pristup, odgovara: Vidim ga. Što mi se sviđa snimim. Radim po instinktu.

TOŠO DABAC

U izboru fotografija za ovu izložbu nije nas vodila nostalgija, nego želja za osvježavanjem sjećanja i namjera da se utječe na percepciju naslijeđa. Iščezli toposi jednoga grada - bio je prvotni alternativni naziv tijekom nastajanja izložbe. Stoga su hotimice birani motivi kavana i buffeta kojih u Zagrebu zamalo više nema, kao i danas transformirani gradski trgovi koji imaju drugačiji urbanističko-arhitektonski identitet. Namjera je bila konfrontirati Dabčev i naš Zagreb nekad, ovom današnjem kojim svakodnevno hodimo.

Trg Republike, oko 1960.

do početka 40 -ih godina, a i danas ga najviše pamtimo upravo po tim fotografijama. Taj vrlo indikativan dio Dabčeva opusa predstavlja vizualnu lirsku kroniku života njegova grada.

Svoj grad bilježi s mnogo empatije, intonacijom sličnom ranim Chaplinovim ili srodnim filmovima iz doba američkog i europskog nijemog filma. Dabac je pri tom uvijek znao ostati na distanci promatrača i nikad nije skrenuo u naturalističko-patetičan ton. Kako Mladen Tudor primjećuje: On je fotograf trotoara, zanat mu je cesta, a zvanje intuicija.

Njegova je kamera nepodmitljiva, ona je podčinjena vremenu 1.

ULICE ZAGREBA Express buffet, Trg Republike, oko 1960.

TOŠO DABAC

Trg kralja Tomislava, oko 1940.

Zrinjevac, zgrada JAZU, oko 1950.

Marina BENAŽIĆ

Nekoć atelijer, danas ARHIV TOŠE DABCA , datira iz 1940. godine kada je Tošo Dabac u Ilici 17 osnovao svoj fotostudio. Za sobom je u to vrijeme već imao kraće reportersko iskustvo i uspjeh, ali za njegov umjetnički izričaj važno je fotografsko iskustvo i rad vezan uz filmsku umjetnost u zagrebačkoj podružnici MetroGoldwyn-Mayer gdje je bio prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću.

Zahvaljujući osobnom talentu, uz znatnu potporu do danas vrlo aktivnog zagrebačkog Fotokluba, do osnivanja vlastitoga atelijera izlagao je na mnogim međunarodnim fotografskim izložbama osvojivši nagrade i priznanja brojnih uglednih svjetskih fotografskih časopisa.

Poslijeratno razdoblje vrijeme je ponovnog uzleta, svojevrsne renesanse Dabčeve umjetničke aktivnosti. Atelijer je s početkom u pedesetima, a s kulminacijom u šezdesetim godinama XX stoljeća postao kultno okupljalište zagrebačkih umjetnika i intelektualaca fokusiranih oko grupe EXAT 12

51, Zagrebačkoga muzičkog bijenala, Novih tendencija i Zagrebačkog velesajma.

U dinamično vrijeme, kada se Zagreb zbog aktivnosti koje je pokrenula tadašnja Galerija suvremene umjetnosti a današnji Muzej, upisao na kulturnu kartu Europe, u atelijeru s adresom u Ilici 17 usporedno se dogodila neka vrsta melting pota kreativnih umova različitih profila. Redoviti gosti Dabčeva atelijera, katkad vezani zajedničkim poslovnim angažmanima, ali i zbog dinamične kreativnopropulzivne i zabavljačkim duhom samog vlasnika prožete atmosfere, bili su Ivan Picelj, Božo Bek, Radoslav Putar, Boško Petrović, Nenad Gattin, Vera Horvat-Pintarić, Ivan Vitić, Mihailo Arsovski i dr. Konglomerat raznorodnih umjetničkih osobnosti i ideja preklopio se u jednom vremenu, na jednom mjestu, u jednom zagrebačkom fotografskom atelijeru koji je nerijetko, prema svjedočenju suvremenika, bio vrelom ideja po kojima je hrvatska umjetnost pedesetih i šezdesetih godina ostala zapamćena u svjetskim razmjerima.

Početke fotografskog nauka ondje su stjecali Marija Braut, Petar Dabac i Enes Midžić, danas već dokazani stvaraoci hrvatske fotografske i filmske umjetnosti.

Godine 1970, nakon smrti Toše Dabca, njegov atelijer, preimenovan u ARHIV TOŠE DABCA, nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, i

Objavljeno u knjizi T. D.-Zagreb tridesetih i katalogu T.D.-Riječki dnevnik, 2009.

Pogled sa zgrade Glavnog kolodvora, oko 1933.

A R H I V TO Š O DA B AC

sam poznat fotograf Petar Dabac, koji je o zbirci skrbio poštujući osnovne postulate na polju konzervacije i preventivne zaštite fotografske građe. Okružen potkraj sedamdesetih godina moćnom gomilicom sumišljenika - Ivanom Piceljom (kojemu dugujemo i preimenovanje atelijera u ARHIV TOŠO DABAC), Mladenom Tudorom, Albertom Goldsteinom, Slobodanom Tadićem i Nenadom Popovićem te surađujući s Fotogalerijom Marmontova u Splitu i Srećnom galerijom u Beogradu - Petar Dabac u ARHIVU TD osniva galeriju u kojoj sljedećih godina priređuje više od četrdeset izložaba i radionica domaćih i međunarodnih umjetnika fotografije.

Prva izložba ARHIVA TD 1978. godine bili su Manifesti Dimitrija Bašičevića-Mangelosa, njegova prva samostalna izložba u Hrvatskoj.

Galerija ARHIVA TD nekoliko je puta tijekom svoje skoro petnaestogodišnje aktivnosti na programu imala problemski koncipirane izložbe do tada nepoznatih i novootkrivenih fotografija svojeg idejnog tvorca Toše Dabca.

Inicijativom Radoslava Putara sedamdesetih je godina u ARHIVU rođena i ideja o osnivanju SPOT-a, prvoga jugoslavenskog časopisa tematski usmjerenoga na umjetnost fotografije.

U jednom je razdoblju ARHIV TOŠO DABAC izložbama i foto-radionicama brojnih 14

zanimljivih autora domaće i međunarodne scene bio jedina relevantna zagrebačka galerija fotografija. Ondje su izlagali Petar Dabac, Peter Knapp, Fedor Vučemilović, Mladen Tudor, Josip Klarica, Gilles Peress, Max Aufischer, Manfred Willmann, fotografi Magnuma iz privatne zbirke M. Tudora, Piet den Blanken, Tomislav Peternek i dr.

Povijest Arhiva TD od 1970 - 2007. bila je i temom izložbe o stotoj obljetnici rođenja Toše Dabca u galeriji Forum 2007. godine.

ARHIV TOŠO DABAC obuhvaća gotovo dvjesto tisuća negativa, približno dvije tisuće autorskih povećanja, vrijednu fotografsku opremu, knjižnicu te hemerotečnu građu.

Ovdje pohranjena fotografska građa, osim umjetničke, ima i iznimnu dokumentarnu vrijednost, budući da svjedoči o povijesti Zagreba i Hrvatske. Fotografski opus Toše Dabca, u cijelosti sačuvan u ARHIVU, obuhvaća širok tematski raspon, od portreta, umjetničkih djela i gradskog života do pejzaža i folklora.

ARHIV je otvoren hrvatskim i međunarodnim umjetnicima, znanstvenicima i istraživačima koji se često koriste fotografskim naslijeđem Toše Dabca zbog njegove umjetničke, dokumentarne ili povijesne vrijednosti, ali i široj publici, ljubiteljima dobre fotografije.

ARHIV TOŠO DABAC upisan je 2002. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

U ožujku 2006. ARHIV TD otkupio je Grad Zagreb i dao ga na upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti, što je stvorilo uvjete za stručnu obradu te opsežne i zaokružene građe kojoj tek predstoji zasluženo situiranje u povijesti svjetske fotografije. Godine 2007. o stotoj obljetnici Dabčeva rođenja u ARHIVU su organizirani, prvi put u Hrvatskoj, Dani fotografije Arhiva TD. Do danas, Dani fotografije Arhiva TD održani su pet puta i svojim su brojnim predavanjima, ne samo o opusu Toše Dabca već i o vizualnoj umjetnosti općenito (fotografija, film, video) te brojnim fotoradionicama polaznike teorijski i praktično upoznavali s različitim fotografskim modusima i izričajima.