Fra Tomislav Brković | Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve

Fra Tomislav Brković

Orašac u Rami U povodu 50. obljetnice podružne crkve

NAKLADNIK

Synopsis d.o.o., Zagreb – Sarajevo ZA NAKLADNIKE

Ivan Pandžić Fadila Halvadžija RECENZENTI

Dr. Anto Ivić Dr. fra Ivan Šarčević LEKTURA

Darko Rubčić KOREKTURA

Fra Anto Cvitković Fra Mislav Jozić Darko Rubčić GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Fra Tomislav Brković OKVIRNE STRANICE

Branko R. Ilić FOTOGRAFIJE

Ante Beljo, Stipo Bošnjak, Tomislav Brković, Anto Filipović, Robert Jolić, Ivan Lovrić, Ivan Markešić, Ivan Nikolić, Ćiril Ćiro Raič, Samir Sinanović, Zoran Stojanović, Nevenka Šarčević, privatni albumi TISAK

“Grafotisak”, Grude

ISBN: 978-953-8289-04-0 (Zagreb) 978-9958-01-086-6 (Sarajevo) CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001048251.

Fra Tomislav Brković

Orašac u Rami U povodu 50. obljetnice podružne crkve

Zagreb – Sarajevo 2019.

Predgovor U povodu 50. obljetnice podružne crkve Sv. Nikole Tavelića u Orašcu (1969.–2019.) posvetio sam se proučavanju prošlosti i prikupljanju podataka o kraju u kojem sam rođen i proveo djetinjstvo. Za rodni kraj, svoje podrijetlo i korijene ljudi se redovito rado zanimaju i žele saznati što više. Takav je slučaj sa mnom.

Spomenuta obljetnica bila mi je prigoda, ali i izazov da podrobnije i sustavnije zavirim u prošlost svoga užeg zavičaja. Područje je to u jugozapadnom dijelu općine Prozor-Rama i stare župe Rama-Šćit u kojem su smještena naselja Kozo, Maglice, Orašac, potopljeni Proslap, Proslapska planina, kao i prostor planine Ljubuše i povremena naselja Mrkodol, Trebiševo i Zlopolje, dakle ona mjesta koja, nakon umjetnoga Ramskog jezera i izgradnje podružne crkve, pripadaju crkvi Sv. Nikole na Dubom.

Cilj ove knjige – Orašac u Rami – jest riječju i slikom otrgnuti zaboravu i prikazati životnost, raznoliko bogatstvo, ali i oskudnost pa i surovost stoljetnoga trajanja o kojem svjedoče stanovnici spomenutih naselja i objavljeni pisani izvori. Povijesni događaji uglavnom su vezani za pojedina naselja i događaje u njima. Stoga, kroz sadašnjost u ogledalu prošlosti, prvi dio knjige donosi povijesni prikaz naselja i stanovništva podružne crkve u Orašcu. Slijede potom informacije koje su, zbog nove morfologije, uvjetovane izgradnjom Ramskog jezera 1968. godine, dovele do gradnje podružne crkve, i novih vremena u kojima je tada glavnu riječ vodio iznimni ramski gvardijan, dr. fra Eduard Žilić.

Knjiga donosi podatke o tijeku gradnje ali i raznim obnovama podružne crkve kroz pedeset godina, zatim probleme tijekom gradnje kao i način pastorizacije vjernika, posebno organizaciju katehetsko-vjerske pouke. O arhitekturi crkve Mladena Fučića, unutarnjem preuređenju i umjetničkim djelima u crkvi govori tekst povjesničarke umjetnosti Nevenke Šarčević. U knjizi su prikazane i druge važne ustanove, kao što su podružna škola i sektorska ambulanta.

U formi kronike donesen je sažeti prikaz najznačajnijih događaja i zapisa o njima od 1878. do 2019. godine vezanih za podružnu crkvu i mjesta, pojedine ljude i zanimljivosti onako kao su ih bilježili pojedini kroničari u samostanu Rama-Šćit. Korištene su kronike i zabilješke koje su pisali fra Mladen Lucić, fra ▶▶▶5

Ivo Žilić, fra Franjo Žilić i fra Antun Antunović, potom župne obavijesti župe Rama-Šćit. U kronici je doneseno i nekoliko zapisa teologa Ante Jeličića i prof.

Zorana Stojanovića.

U nastavku knjige doneseni su statističko-dokumentirani podaci, na osnovi sačuvanih crkvenih i državnih popisa, koji svjedoče o naseljima i njihovim stanovnicima od 1741. godine do naših dana.

Prilozi u knjizi donose popise obitelji podružne crkve u Orašcu od 1968. do 2019. godine. Zatim popise onih koji su morali otići nekamo u nepovrat, u iseljeništvo radi izgradnje HE Rama ili u potragu za boljim i sigurnijim životom. U prilozima se nalazi također popis dvojnih prezimena i popis umrlih podružne crkve od 1947. do 2019. godine.

Knjiga je velikim dijelom napisana na temelju podataka koji su pohranjeni u arhivima Franjevačkog samostana na Šćitu, Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene i Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, kao i prema podacima matičnih knjiga župe Rama-Šćit i susjednih župa, Ratnog arhiva u Beču, a oslanjao sam se mjestimično i na kazivanja pojedinaca kao i na neke do sada objavljene a meni dostupne izvore.

Od objavljenih knjiga koje sam koristio ističem: Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu i Urežnjaci iz Rame fra Jeronima Vladića, zatim Rama kroz stoljeća fra Ljube Lucića, Rama u Bosni Milenka S. Filipovića; tu su i knjige Mile Jukića o katoličkim rodovima župa Kreševo, Banbrdo (Lepenica), Kiseljak, Deževice i Fojnica; zatim prijepise matičnih knjiga uskopaljskih župa od 1753. do 1883. godine koje je uradio Ante Škegro. Koristio sam i tri knjige Nikole Mandića o podrijetlu hrvatskih rodova u Brotnju, Širokom Brijegu i sjevernoj okolici Mostara.

U ovoj knjizi nalaze se i popisi stanovništva BiH od 1885. do 2013. godine kao i tekstovi pojedinih brojeva Ramskog vjesnika od 1993. do 2001. godine koji se na zanimljiv način osvrću na mjesta kojim se bavi ova knjiga. Detaljnije bibliografske zabilješke korištene u ovoj knjizi nalaze se na njezinom kraju.

Mnoge fotografije i karte, koje prate tekst, slikovno potvrđuju i upotpunjuju napisano i čitatelja još više dovode i približuju stvarnosti.

Vjerujem da će ova knjiga pobuditi osjećaje na zavičaj i njegove korijene, kako kod onih koji su ostali u rodnome kraju, tako i kod onih koji su napustili svoja ognjišta i žive rasuti diljem svijeta, i koji se – poput mene – u raznim prigodama i na raznim mjestima, i kada čak i to ne žele, sjete zavičaja. Zavičaj je nerijetko naše drugo biće. Čini se da ga se više sjećamo i više nas posjećuje kad nismo u njemu.

Na kraju izražavam svoju zahvalnost svima koji su pomogli u pisanju i objavljivanju ove knjige. Neki su navedeni u impresumu, a mnogi nisu, posebno oni 6▶▶▶

koji su mi pripovijedali legende i istine o zavičaju, koji su mi ustupili svoje fotografije ili prepoznavali ljude na njima da ih zaborav ne prekrije. Zahvaljujem recenzentima, fra Ivanu Šarčeviću za pomoć i pogovor, dr. Anti Iviću za iznimnu susretljivost, ustupanje dragocjenih podataka te preciznu izradu vrijednih karata. Zahvaljujem i povjesničarki umjetnosti Nevenki Šarčević za tekst o umjetničkoj ljepoti orašačke crkve; Sinanu Sinanoviću za prekrasne fotografije iz zraka. Posebna hvala ide načelniku općine Prozor-Rama, dr. Jozi Ivančeviću, za njegovu svesrdnu financijsku pomoć pri objavi ove knjige!

Uvjeren sam da će knjiga naći put do čitatelja, potaknuti ih na daljnja istraživanja vlastitoga zavičaja i njegove prošlosti.

Poštovani čitatelju, sretno ti putovanje s knjigom!

Vareš, 25. studenoga 2019.

▶▶▶7

PORTRETI MJESTÂ

$

-

!"#$!%

© Anto Ivić

Današnje granice općine Prozor-Rame s prostornim razmještajem naselja

10 â–¶ â–¶ â–¶

# $ ( "! &) * & ('

(!+ ! !

*

- !

&

- !

) '

& % / & &

(

$&

# &

#

. "#$%$# !

' "

" " ( '

+

* !

+

- "

(

(

" ! * +

"

$ !

" , '

$ . $ * $! !

& $'

PORTRETI MJESTÂ

Naselja i stanovništvo podružne crkve u Orašcu Općina Prozor-Rama geografski je smještena u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na sjeveru Hercegovačko-neretvanske županije.

Topografski se prostire između planinskih i pretežito krških masiva: sa sjeverozapada, sjevera i sjeveroistoka omeđena je planinama Radušom i Makljenom, sa zapada i jugozapada planinom Ljubušom, s juga Vran planinom, a s jugoistoka planinama Baćinom i Bokševicom te dijelom istočnih obronaka planina iz skupine Vranice – između 270 do 1.955 metara nad morem. Između njih središnje mjesto zahvaća Ramska tektonska kotlina s dolinom rijeke Rame, s karakterističnim erozijsko-derazijskim brežuljkastim reljefom, a danas dijelom ispunjena umjetnim Ramskim jezerom.

Prema konačnim rezultatima popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, a potom i rezultata koji se odnose na općinu Prozor-Rama, popisano je 56 naselja s 14.280 stanovnika. Iz kartografskog prikaza razmještaja naselja vidi se da je brojčano više naselja koncentrirano u istočnoj polovini Rame, a najviše unutar Ramske tektonske kotline. Rama je područje relativno brojnih i malih naselja. Prema stalnosti prevladavaju stalna naselja, dok ih je mali broj privremenih i povremenih. Prema broju popisanih stanovnika razlikuju se naselja bez stanovnika (mrtva naselja), patuljasta naselja (1-99 stanovnika), sitna naselja (100-199), mala naselja (200-499), srednja naselja (500-999) i velika naselja te naselja gradskog tipa (1.000 i više stanovnika). Od ukupnog broja naselja njih 4 su mrtva naselja (Gornji Višnjani, Pajići, Ivanci i Šerovina). Najbrojnija skupina naselja u Rami su patuljasta naselja (21 naselje), sitnih je 9, malih 15, srednjih je 5, a velikih 3 naselja.

Na temelju kriterija koji se primjenjuju u Bosni Hercegovini i Hrvatskoj, razlikuju se gradska i naselja gradskog tipa od seoskih naselja. Ruralni prostor u Rami zauzima oko 98 % površine i 55 neurbanih naselja. Ruralna područja u Rami izdvojena su kao strukturno jača periurbana područja, a dio naselja kao tržišno orijentirana poljoprivredna, pretežno turistička i ekstenzivno ruralna područja. Ruralnu periferiju čine naselja slabije socijalno-ekonomske ▶ ▶ ▶ 11

)1* 3 / 5

' &*4

12 â–¶ â–¶ â–¶

+

$

%

%

'(

)4 4

© Anto Ivić

Župe Ramskog dekanata, 2019.

" !

/ % ( %

' *4

2

, ' 3)

%

*3 &31 +3

, + !

(

( 1

/

. ( * %

& * & % ) ( (

)

$' #

"

2

$

"

!"

- .

$

$

, ' '

, %

! , % ) ( & $ % $ %

,

# (

2 "

" & '

' "

$

, ' 0

%

2 , - !

$

& ) # " $ & ) . ) 5

'

)3, 3

' % ( ) & % %

.

"

%

$ & ! "

' $ * %

$ 1 !"

% , $ , '&3 )3 $ 1 !" ' ,

1* + $ '

,

"

& - (

' $ 0

1

) %

/

& .

)4'

"

)

PORTRETI MJESTÂ

transformacije stanovništva, slabije demografske koncentracije i veće udaljenosti od središnjeg naselja. Najveći broj ruralnih naselja nastao je stihijski, a samo manji dio planski.

Naselja i stanovništvo

Velik utjecaj na oblik naseljenosti, posebno na oblike i izgrađenost pojedinih domaćinstava imali su reljef, način obrade i korištenja zemljišta. Najveći dio ruralnih naselja su disperzna ili raštrkana i zbijena ili grupirana, a mali broj (pretežno povremena) osamljena gospodarstva. Naselja gradskoga tipa (naselje Prozor) doživljavaju svoj razvoj osobito poslije Drugog svjetskog rata.1 U jugozapadnom dijelu općine Prozor-Rama smještena su naselja koja pripadaju ramskom dekanatu i podružnoj crkvi u Orašcu i župi Rama-Šćit: Kozo i Mrkodol, Maglice, Orašac (sa zaselcima Brdo, Bukovica, Rodinice, Podaniš, Malekini, Kalaura, Dubo, Lise i Ubo), dio potopljenog Proslapa (sa zaselcima Klanac, Lučići i Krsta) i Proslapska planina (sa zaselcima Markešići, Pavlići, Šunje, Gazilji, Žilići, Novići, Filipovići, Milasi, Vlake i Šišići). Podružnoj crkvi pripada prostor planine Ljubuše i privremeno naselje Zlopolje, kao i privremena naselja u visokim poljima Rudo polje i Trebiševo koje sa Zlopoljem crkveno-pravno pripada Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM, sa sjedištima u Mostaru, a teritorijalno općini Duvno, danas Tomislavgrad.

Franjevački samostan Rama-Šćit, 2019.

1 Miro Pavličević, “Naselja Rame“, u: Općina Prozor-Rama (monografija), Općina Prozor-Rama, neobjavljeno, 142. ▶ ▶ ▶ 13

,6

'

L

j

Jasikovi doci

l rkodo Mali m

9* 5$

/$

ÿD

72 0

$

,1

3û

2

PH

1438

Ÿ

u

b

u Å¡ a

.DUOLüD JDM .DUOLüL

Ÿ

Kravarica Ž Ž Ljutice ͞ 1430 ýXOL Q G 'X JDO ͞ RODF k LüD GU 1468 DJD r .HãNLüD V WDMH ͞ M ŸŸ 8åD Koto 1520 N D O /XJRQMVND VUDQD ûX

Ÿ

o

1478

T i

1361

Íž

Ÿ

Kik Íž

k

VD

NR

D

þN

UD

,J

1517

i

Ÿ

1549

Ÿ Ÿ

s

o

2Crlj ev 3DYOLüL ica

urija ska slap Pro

O

ap

sk

a

Íž

p

la

Qi

LüL

UG

.R

Ve lik oo so je

Jelica

Qa

Ÿ

Ÿ

j

Q

i

1240

c

«

¦

a

ŸŸ

KOZO ˼ Ÿ Ÿ

ŸŸ

Ÿ

ska pla QiQa

Ÿ Gr ad ac

äLOLüL Ÿ

Ÿ

0HMGDQ

Borak

Izlaz

Proslap

.DPHQLWD NRVD

1268

J l a v a

/DQLãüD P ro

Ÿ

Ÿ

sl

3DOLüD UDYDQ

*XYQR

B o r o v a

Ÿ

DQVN Íž D NRVD

ýRE

a Qk sa o B

Ÿ

âLULü

ORNYH

.RQMVNH

D

YLQ 'R PLü D N

NR

=X

1262

Mi lad ov Ÿ o

Íž

.RQM 'RODF

Ÿ âDUDYDQMVNH NXüH Ÿ Ÿ

Å¡ Íž Q

1514

Ÿ

a

ac us Pr

r

Ÿ

Íž

D

1504

Bukve

Popraljevica

Mujkuša ͞

l

äXWR OLFH

Brdo

.DUDþLüL

Ÿ

d

.RSDþHYLFD ͞ 1545 o

1560

Íž

Piškovac

5HJLRQDOQL SXW 5 D 7RPLVODYJUDG 3UR]RU /RNDOQD FHVWD GR VUHGLãWD VHOD 6HRVND FHVWD 6WD]D

VAR VAR A

Vrelo lo Rame

DN

.DWDVWDUWVND RSüLQD .R]R

1DVHOMHQD PMHVWD 3RYUHPHQR QDVHOMHQD PMHVWD YLNHQGLFH 2VWDFL NXüD ]LGLQH ¦ .DWROLþNR JUREOMH Ž 6WHüFL ͞ .RWD WHUHQD /RNYD

Ÿ Ÿ Ÿ «

7UR

Íž

1

$ .

û,

a

23

LEGENDA

6

5(

v

Q

83

Z

i r

þ åXU

14 â–¶ â–¶ â–¶

j a

Buk ve

%R

Ž

to pa

mR sak m oa jep zreij ero po

Ri Rjeak a

I BOC RUM

Íž

2

700

PORTRETI MJESTÂ

Br

-$.

Kozo i Mrkodol

Kozo i Mrkodol Skrenuvši s regionalne ceste R 418-a iznad sela Varvara na lokalnu cestu prema jugoistoku i selu Orašac, i krenuvši potom od Orašca javnom stazom prema zapadu, ili iz zaselka Konj Dolac, također, javnom stazom prema istok-jugoistok, dolazi se u selo Kozo smješteno na nadmorskoj visini od 1.100 do 1.200 m na zapadu Općine. Selo se protegnulo istočno i jugoistočno od većim dijelom šumovite uzvisine Dašnik (1.517 m) i regionalne ceste R 418-a Prozor-Tomislavgrad, Oštruljka (1.222 m), Orlovače, Križa i sela Proslap na jugoistoku, u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Petrološku osnovu čine masivni bjeličasti i smeđi vapnenci gornjojurske starosti s elipsaktinijama. Selo je disperznog oblika s više grupiranih zaselaka i manje obradive površine, a puno više je kvalitetnijih pašnjaka. Reljef je tipično krški, s mnoštvom egzogenih i endogenih krških reljefnih oblika (ponikve, uvale, kamenice, škrape, špilje i jame).

Kozo pripada raduškoj strukturnoj jedinici koja se duboko uvukla prema jugu i jugoistoku do ljubuške strukturne jedinice. Na zapadu je Dašnik, obrastao visokom prirodnom crnogoricom koja se prirodno obnavlja, a prema jugoistoku od Dašnika je prostor šibljaka, goleti i neproduktivnog šumskog zemljišta. Izvora vode nema, osim vode u čatrnjama i lokvama. Jugozapadno od Kozla su povremena i privremena sela Veliki i Mali Mrkodol, s puno pašnjačkih površina i nešto obradivog zemljišta. Ima i dosta neistraženih speleoloških objekata, poput jame Snižnjače. Oko Dašnika i Mrkodola ima kvalitetnog ukrasnog i lomljenog kamena vapnenca, ali i dobrih quad – terenskih/off-road i brdskih biciklističkih staza. Na gradini u Mrkodolu ima velika gromila, a kod Čulina doca staro groblje sa stećcima i lokalitet Mašeti kod mjesta Ljutice. S Kozla je izvanredno lijep pogled na ramsku tektonsku kotlinu i Ramsko jezero s “ramskom gitarom” Šćit.2 Nekada su Kozo, Veliki i Mali Mrkodol, Miladovo i Katunine bili planinska imanja begovskih obitelji Beganovića, Agića, Mahmudbegovića, Hasanbegovića i Muratbegovića iz Kopčića. Prema popisu bosanskih plemićkih obitelji, tiskanom u Budimu 1823. godine na temelju ranijih vrela, katolička plemićka obitelj Kopčić podrijetlom je iz Žrnovnice, sela smještenog odmah do Kopčića.3 U 2 Isto, 166.

3 Euzebije Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagreb 1892., 560. Greškom Copeich ▶ ▶ ▶ 15

PORTRETI MJESTÂ

Stećci, nijemi svjedoci proteklog vremena, Čulin dolac, 2018.

Anđelko Brković i Ivan Bošnjak /desno/, Čulin dolac, 2018.

istom izvoru navedeni su i plemići Kulovići s Kozla.4 Neki su se od Kopčića ostavši pod turskom vlašću islamizirali. Štoviše, istaknuvši se u vojnim pohodima i postavši spahije, stekli su značajne posjede. Rod Kopčića postat će najpoznatiji muslimanski – begovski rod u Rami.5 umjesto Copcich de Xeronovicza in Rama. Kao vrelo za popis plemića Fermendžin navodi: “index impressus est in Appendice ad Chronicon militaris ordinis eqiutum templariorum, scriptum a Gabriele Kollinovich Senquincziensi, edito a Martino Georgio Kovachich Senquincziensi Pestini... et apud fratr. Gregor Čevapović in Catalogo provinciae... Budae 1823”.

4 Cullovich de Coso, dicto Cutlovich, apud Cognicz in confinio Bosniae et Erczegovinae.

Grbovi Kopčića iz Korjenić-Neorićevog i Fojničkog grbovnika 16 ▶ ▶ ▶

5 U Borelli-Vukasovićevom grbovniku, grb Kopčića je među nekoliko bosanskih plemićkih obitelji koje su prešle na islam. Njihov grb nastao prije 1340. godine postoji i u Fojničkom i u Korjenić-Neorićevom grbovniku s motivom ptice kobac i prepoznatljivim crvenim i bijelim poljima.

Za razliku od dijela obitelji koja se islamizirala i ostala u Bosni, jedan dio obitelji Vladislava Kopčića, da bi ostao u svojoj vjeri, nakon pada Bosne pod Turke, odlazi u Dubrovnik, gdje

I Franjevački samostan Rama-Šćit imao je svoje posjede na Kozlu. Godine 1903. započele su pripreme za provedbu gruntovnice u prozorskom kotaru. Predsjednik rezidencije fra Jerko Pavelić napravio je 10. travnja 1903. godine Iskaz zemalja pripadajućih franjevačkoj rezidenciji u Rami. Među posjedima samostana nalazio se i posjed (kosnica) Bartolovina na Kozlu, koji se iznajmljivao, a u kojem se moglo ukositi 1.500 oka sijena. Posjed je graničio s posjedima Mustafe Mahmutovića, Hasana Huseinbegovića, Ibrahima Agića i Mustafe Bećirbegovića.

Kako bi došao do novca za gradnju samostana na Šćitu, fra Jerko se obraća Provincijalatu 16. veljače 1904. godine: “Ova bi se redovnička općina želila osloboditi nekih suvišnih i ujedno malo korisnih zemalja, osobito koje je nezgodno obrađivati i nadzirati, a nalaze se u sredini inih posjeda, te dotičnom vrijedi, a nama upravo ništa, pa smo proglasili još preklani, ako bi tko želio take komade kupiti, da se prijavi. Sada se je našlo na dva mjesta kupaca, te bi im se dva komada mogla dobro prodati, tj. jedan za 240 kruna, a drugi za 140 kruna, a jer za to treba dozvola sv. Stolice, koju može dati i presv. g. nadbiskup i to bezplatno, dočim da u Rimu to treba platiti. Stog potpisani smjerno moli Vaše m. p. očinstvo da bi mi spomenutu dozvolu ishodilo, a novac bi se upotrebio u gradnju budućeg samostana.”6

Kozo i Mrkodol

U klaustru manje braće u Dubrovniku nalazi se grob potomaka Vladislava Kopčića, na kojem su uklesani grb i natpis: AETERNA DOMUS MATTHAEI. IAC: COPCICH CUMHEREDIB.SVIS DIE. XXI NOVENB.MDCLVIIII (Vječni dom Matije Jak(ova?) Kopčića s njegovim nasljednicima.

Dana 21. studenoga 1659.)

Drugi natpis glasi: S. HOC PRO SE SUISQUE HERE DIBUS RESERUAUIT ALOYSIUS BESSON A. D. 1788.

(Grob ovaj za sebe i svoje nasljednike sačuvao Alojzije Besson.

Godine Gospodnje 1788.)

Fra Jerkin nasljednik fra Jeronim Vladić zatražio je od Provincijalata ponovno 18. lipnja 1905. godine dozvolu za prodaju zemlje. Sljedeće godine fra Jeronim je prodao zemljište na Kozlu te Krč u Orašcu. Fratri su imali svoje posjede i na Mrkodolu. Kako bi ekonomski podigao samostan na Šćitu, fra Anto Ravlić prodao je 1912. godine Franji Zani sa Šćita za 3.600 forinti ogroman planinski posjed na Mrkodolu. Prema Bilješkama fra Kazimira Ivića Franjo je kupljeni posjed prodao Hercegovcima Karačama i Miletićima za duplu cijenu (7.200 forinti), sebi zadržavši nekoliko boljih dolaca.7

će kasnije promijeniti prezime u Guriće, Mihočeviće i Šunje. Drugi dio obitelji odlazi u Slavoniju, u okolicu Vinkovaca. Anto Ivić, Pučanstvo duvanjske župe 1469.–1800., Naša ognjišta, Tomislavgrad 2011., 82-83.

6 Arhiv Franjevačke provincije Bosne Srebrene (AFPBS), Dopis fra Jerke Pavelića Provincijalatu, 10. travnja 1903.

7 Fra Kazimir Ivić, Bilješke o franjevačkom samostanu u Rami od 1882. godine, rukopis, 142, 190. ▶ ▶ ▶ 17

18 ▶ ▶ ▶

Kopčići, dio Kozla. Austrougarski prikaz parcela iz 1883. godine. Crne kockice označavaju kuće.

Kod mjesta Poljane znakom križa naznačeno je groblje

Na mjestu Poljane na Kozlu nalazi se katoličko groblje. Prva poznata ukapanja zabilježena su 1895. godine, a zasigurno je bilo ukapanja i ranijih godina.8

Kozo i Mrkodol

Kozo je 1981. godine proglašen samostalnim naseljem.

Groblje na Kozlu, 2019.

Godine 2019. na groblju je urađena nova ograda, postavljena ulazna kapija i urađen pristupni put

8 Dana 30. travnja 1895. godine u 65. godini života u groblju Poljana (Kozo) sahranjena je Mara Barišić, supruga Mate Barišića. U istom groblju sahranjen je 2. listopada 1895. godine Ilija Tadić, muž Ruže Gabrić, koji je preminuo dan ranije u 79. godini života. Kao mjesto rođenja navedeno je Duvno, što je siguran podatak da su Tadići s Kozla doselili iz duvanjskog kraja.

Matica umrlih župe Rama-Šćit, sv. I, str. 153, 166, br. 53, 79. ▶ ▶ ▶ 19

Pogovor

Pohvala i zahvala orašačkoj zajednici Fra Ivan ŠARČEVIĆ

Uslijed raznih neprilika, siromaštva, poplava, stradanja i ratova ljudi su prisiljeni napuštati svoje domove i zavičaje, osnivati i graditi nova boravišta. Nije rijetkost da oni koji su odselili doživljavaju nezacjeljive kulturne šokove u novoj okolini. I ne tek zbog toga što im domaći nisu gostoprimljivi, nego, poput biljaka koje ne podnose presađivanje, oni se ne uspijevaju primiti u novu sredinu. I podrug stoljeća nakon selidbe, zapravo sve do smrti, i kad sanjaju, oni sanjaju samo stari zavičaj. Sve je njihovo u starom kraju, sve mjere po njemu, njihova su sjećanja i rječnik i moralne prosudbe, i mirisi, sve je njihovo starozavičajno. I kao da pravoga života više nije bilo nakon sudbonosnoga odlaska.

Bi li se, međutim, ljudi toliko sjećali zavičaja da ga nisu napustili? Čini se da oni koji su bili prisiljeni iseliti se, koji su morali izbjeći nesreće ili su prognani ratom i nepogodama još se više sjećaju. A ako su k tome izbjeglištvo i progon, seljenje i migriranje bili zajednički, kolektivni, ili kako se kaže “biblijskih razmjera”, onda se i sjećanje na stari zavičaj dublje urezuje u kolektivni identitet i zajednički se čuva i komemorira.

Knjiga fra Tomislava Brkovića, Orašac u Rami, knjiga je čiji autor tek koristi povod 50. obljetnice gradnje crkve Sv. Nikole u Orašcu da otrgne od zaborava ljude i njihova malena mjesta koja – nakon stvaranja Ramskoga jezera – crkveno gravitiraju crkvi na Dubom. Riječ je o selima i zaselcima što se protežu od Maglica do Kozla ili od Dašnika i Mrkodola do Pasje stine, preko široke Ljubuše do Trebiševa, Zlopolja, pa se zaokreće kod Kedžare i vraća preko podvranskih prostora, preko Ledenog na Lise, Ubo, Dubo, Malekine, Podaniš do Klanca i ostataka potopljenoga velikog sela Proslapa i istoimene planine.

Ne zna se čime je bogatija ova obimna knjiga, podacima ili fotografijama, starim i novim kartama ili statistikama. U njoj će se tako naći povijest obitelji ▶ ▶ ▶ 625

ORAŠAC U RAMI

i prezimena od turskih teftera, biskupskih izvještaja (Dragićević, Bogdanović, Miletić), fratarskih i crkvenih šematizama, državnih podataka, zemljopisnih karata, katastarskih dokumenata iz austrougarskoga razdoblja. Brković se služi gotovo svom dostupnom građom o svome zavičaju. Ta je povijesna građa oskudna, a opet, knjiga je obimna i bogato korisna, jer je na jednom mjestu sabrao ono što ratovi i požari, razne nesreće i seljenja nisu osudili na potpuno uništenje i zaborav. Ima među tom množijom podataka zacijelo i pokoja nepreciznost, ali je daleko važnije što ova knjiga sabire osnovne informacije i omogućuje da se krene u nova istraživanja i svojih predaka i svoga kraja.

Važni izvori informacija Brkoviću su fratarske knjige i spisi, pogotovo samostanske kronike koje su šćitski fratri pisali. Tu su knjige fra Jeronima Vladića, fra Ljube Lucića, pa kronike fra Kazimira Ivića, fra Mladena Lucića, fra Franje Žilića. Svaki od tih spisa specifičan je i po vremenu koje obrađuje, zatim po obimu, ali i po karakteru svoga pisca koji svaki na svoj način ističe ono što on smatra važnim. Nije nimalo nevažno da fra Tomislav izdašno koristi arhive, onaj samostanski na Šćitu, zatim arhiv provincije Bosne Srebrene kao i arhiv Vrhbosanske nadbiskupije iz Sarajeva. Vrijedi spomenuti i bečki Ratni arhiv iz vremena Monarhije.

Knjiga obiluje fotografijama. Posebno su vrijedne stare fotografije koje je Brković skupljao iz knjiga, od drugih ljudi, datirao ih je gdje god je mogao i potpisivao imena osoba na njima uz pomoć sjećanja starijih (posebno majke Ljubice i drugih). Time se svakako vrijednost ove knjige dokumentaristički uvećava.

Prva velika cjelina knjige posvećena je mjestima koja gravitiraju podružnoj crkvi u Orašcu (Kozo i Mrkodol, Maglice, Orašac, Proslap, Proslapska planina i mjesta na Ljubuši – Trebiševo, Zlopolje). Druga cjelina posvećena je gradnji crkve Sv. Nikole Tavelića u Orašcu. Brković vrlo temeljito i dokumentima potkrijepljeno donosi sve što je prethodilo gradnji ove crkve, zatim opisuje svaku fazu gradnje kuće, vjeronaučne dvorene i uređenja crkve, od početaka, od 1969. godine, od poduzetnoga gvardijana fra Eduarda Žilića, pa sve do posljednjega većeg uređenja unutrašnjosti crkve koje je kao šćitski gvardijan i župnik vodio 2010. godine on sam.

Na primjeru gradnje i uređivanja orašačke crkve vidi se i kako su se vjernici odnosili prema franjevcima i crkvi, ali i kako su se franjevci, pojedinačno i kao zajednica odnosili prema svojim vjernicima, pogotovo prema onima koji su, ovdje u slučaju nastanka umjetnoga jezera, postali prostorno još udaljeniji od crkve i središta okupljanja župne zajednice.

Zasebni odjeljak u ovoj cjelini o crkvi čini tekst povjesničarke umjetnosti Nevenke Šarčević o arhitekturi crkve iz 1969. (Mladen Fučić), o njezinom unutarnjem preuređenju 2010. (Zlatko Ugljen i Nina Ugljen-Ademović) te

626 ▶ ▶ ▶

umjetničkim djelima (posebno oltarnoj slici, vitrajima i Putu križa slikara Đure Sedera). Ovaj prilog je više nego kratki vodič o ljepoti orašačke crkve, jer se u njemu pokazuje da su pojedini franjevci Bosne Srebrene nastojali i arhitektonski i umjetnički urediti svete prostore svojim vjernicima; nisu ih umjetnički “prezirali” niti gurnuli u sakralni kič, nego su zvali da na crkvi i u crkvi u Orašcu rade u tom vremenu najbolji umjetnici. To su bosanski franjevci, i ne samo u Rami, mogli činiti zbog provjerene pastoralne brige i blizine sa svojim pukom – puk im je vjerovao i nije se ustezao u materijalnom i financijskom pomaganju.

Pogovor

Brković donosi i podatke o darivanju za crkvu, kao i imena najvažnijih dobročinitelja. Mogli su to franjevci tako raditi i zbog širine svoje naslijeđene franjevačke karizme, zbog mnogih prijatelja, zbog svoje povijesne otvorenosti, razborite dijalogičnosti i s vjeri i Crkvi nesklonim vlastima, kao i zbog iznimno dobrih veza, zapravo prijateljstava s umjetnicima.

Osim podataka o gradnji i uređenju crkve, u ovoj knjizi nalazimo i podatke o školi i školovanju u Orašcu, od pedesetih godina prošloga stoljeća do danas. Također se donose informacije o sektorskoj ambulanti. Svakako je vrijedna pažnje i čitanja kronologija važnijih događanja vezanih za Orašac. U toj kronici, mogli bismo kazati tipično brkovićevski (pritom mislimo na činjenicu da je Brković desetljećima prilježni sakupljač, zapisivač i priređivač nekoliko obimnih knjiga fratarskih šala), donosi ne samo striktno povijesne podatke nego i razne zanimljivosti, anegdote i crtice vezane za Orašac, podružnu crkvu, njezina sela i zanimljive ljude.

Od posebne su dokumentarne vrijednosti također i podaci o broju obitelji i njihovim članovima od 1968. do 2019. kao i popis iseljenih nakon izgradnje HE Rama. Autor ističe važnost poznavanja dvojnih prezimena, jer su mnoge obitelji nastajale ustvari iz jednoga korijena, jednoga prezimena, i onda se granale i tako udaljavale jedne od drugih. Na koncu statistike nalazi se popis preminulih od 1947. do 2019. prema šćitskim maticama. Kada se vide sve te brojke, kada se prati povijesni put orašačke crkvene zajednice, zamjetno je da se zadnjih desetljeća sve više prazne ta podvranska i ljubuška mjesta. Naravno, nije to prvi put u povijesti da se mijenja demografska struktura nekih mjesta, ali ne treba nipošto smetnuti iz vida da su pojedini krajevi posve opustjeli i da – bez lamentiranja nad teškom sudbinom i bez pretvaranja zemlje i zavičaja u fetiš – ipak vrijedi odgovorno se odnositi prema ljudima koji danas žive u ovim mjestima.

Nimalo slučajno, na kraju ovoga osvrta na knjigu Orašac u Rami, nužno je naglasiti da se njezin autor, bosanski i ramski franjevac fra Tomislav Brković, uza sve svoje pastoralne poslove, već više od dva desetljeća marno bavi uređivanjem i objavljivanjem knjiga. Nije riječ samo o tehničkom uređivanju raznih ▶ ▶ ▶ 627

ORAŠAC U RAMI

časopisa i knjiga, kao što su Bosna franciscana, Jukić, Vladićevi Urežnjaci i Uspomene, Truhelkin Djevojački grob, Lucićeva Rama kroz stoljeća, Topićeve tri knjige o Rami i ramskim obiteljima, Goldsteinova Rama 1942., razni vodiči, zbornik o Tvrtku i zbornik u povodu gradnje ramske brane i seljenja, nego je riječ o tome da je mnogim tim izdanjima kao i prethodećim simpozijima Brković bio i pokretač i glavni organizator.

Ovom pak bogatom knjigom o svom rodnom Orašcu, koji uvijek smješta u ramski kontekst, fra Tomislav Brković se prikladno odužuje svome zavičaju, generacijama svoje rodbine, susjeda i vjernika koji su dolazili k misi na Dubo, i koji su pokazivali i pokazuju iznimnu vitalnost i privrženost vjeri. Ova knjiga namijenjena je i svima onima koji su odselili, koji su zavičajno, rodbinski, fratarski i crkveno vezani za Orašac, za sva mjesta od Maglica do Kozla, od Klanca do Zlopolja i Vrana.

Ova je Brkovićeva knjiga jednostavno zahvala orašačkoj i ramskoj zajednici, vjernicima i franjevcima, zajednici koja se sjeća i svoje sjećanje bilježi i prenosi novim pokoljenjima.

628 ▶ ▶ ▶

Sadržaj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5

Portreti mjestâ Naselja i stanovništvo podružne crkve u Orašcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Kozo i Mrkodol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Maglice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Orašac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Proslap . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Proslapska planina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Planina Ljubuša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Naselja u visokim poljima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Život i rad na planini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Podružna crkva Crkva sv. Nikole Tavelića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 Gradnja podružne crkve i obnova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210 Dozvola državnih vlasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222 Dozvola crkveno-redovničkih vlasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 Počeci gradnje... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 Kuća za svećenika i vjeronaučnu dvoranu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 Podružna crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Toranj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 Elektrifikacija podružne crkve i kuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Fasada na podružnoj crkvi i kući . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Obnova podružne crkve i kuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259 Nekadašnji “problemi” podružne crkve u Orašcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 Katehetsko-vjerska pouka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 Orašac, crkva svetoga Nikole Tavelića /Nevenka Šarčević/ . . . . . . . . . . . . 301 Ustanove Podružna škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319 Sektorska ambulanta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 ▶ ▶ ▶ 637

Kronika Hod kroz vrijeme (1878.–2019.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 Statistika Statističko-dokumentarni podaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441 Prilozi Prilog 1aaObitelji podružne crkve u Orašcu od 1968. do 2019. godine . 508 Prilog 2aaIseljavanje iz Rame zbog izgradnje HE Rama . . . . . . . . . . . . . 527 Prilog 3aaMatica iseljenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544 Prilog 4aaDvojna prezimena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600 Prilog 5aaPopis preminulih iz Kozla, Maglica, Orašca, Proslapa i .Proslapske planine od 1947. do 2019. godine . . . . . . . . . . . . . . 606 Pogovor Pohvala i zahvala orašačkoj zajednici /Fra Ivan Šarčević/ . . . . . . . . . . 625 Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 629

638 ▶ ▶ ▶