Vedran Sršen | Počašćen posjetom

Vedran Sršen POČAŠ­ĆEN POSJETOM

nakladnici

Synopsis d.o.o., Zagreb Synopsis d.o.o., Sarajevo za nakladnike

Ivan Pandžić Fadila Halvadžija urednik

Željko Ivanković recenzent

Prof. dr. sc. Ivo Goldstein lektor i redaktor

Željko Ivanković korektura

Dušanka Ivanković urednik i autor fotografija

Mišo Glavinić

Vedran Sršen

POČAŠ­ĆEN posjetom

Zagreb – Sarajevo 2020.

Uvodno slovo Knjiga Počaš­ćen posjetom (kolumne), autora Vedrana Sršena (Blace 7. 11.

1953.), koja je za naslov uzela riječi pape Pavla VI. u obraćanju Josipu Brozu Titu prigodom njegova posjeta Vatikanu, sadrži osamdesetak kolumni pisanih u zadnjih desetak-dvanaest godina i objavljivanih na raznim portalima i printanim medijima u Hrvatskoj i tzv. Regiji.

Kako je autor ekonomski obrazovan, a društveno i politički veoma svjestan i odgovoran, on u svojim kolumnama tretira društvenu, gospodarsku i političku stvarnost suvremene Hrvatske najčeš­će kroz prizmu svoje sredine i antifašizma čije značenje i domete za suvremenu stvarnost smatra para­ digmatičnim. Napose, pak, iz perspektive Dalmacije koja je vlastitom krvlju naj­skuplje platila Pavelićevu izdaju (1941. – 1945.) i svoju borbu protiv te izdaje.

Budući da je bio osnivač prvog Općinskog odbora HDZ-a u Hrvatskoj, u svojim Pločama, te da je 1992. godine izabran u Sabor RH, Sršen ima i te veo­ma referentne repere za komparativan pristup recentnoj društvenoj stvarnosti. Kao i nužno potreban analitički duh za usporediti „ranija vremena“, tj. vrijeme do prvih slobodnih izbora s idealima proklamiranim u novim društvenim okolnostima samostalne Hrvatske te njihovom realizacijom tijekom ratnih i poratnih godina, napose s onim što se tako nedefinibilno imenuje vremenom tranzicije.

Tekstovi okupljeni u ovoj knjizi dominantno su, rekosmo li to – antifašističke provenijencije, pisani u najboljoj političkoj tradiciji antifašističke Dalmacije kojoj zahvaljujemo snažan hrvatski antifašistički pokret, zahvaljujući kojemu su Dalmacija, Istra, otoci poslije 1945. vraćeni matici Hrvatskoj i koja je s lica suvremene Hrvatske sprala ljagu marionetskog Pavelićeva režima, te zahvaljujući čemu je i ta kategorija – antifašizam – s punim pravom ušla u hrvatski Ustav.

Ovdje okupljeni i kronološki prezentirani tekstovi najbolje pokazuju kontinuitet i dosljednost angažmana svoga autora, koji, naglasimo to još 5

jednom, kao jedan od iznimno angažiranih društveno-političkih radnika, kako bi se to reklo po starinski, demonstrira što to znači i kako se to biva kritičan i kritički odgovoran prema sredini u kojoj živi i koju, dakako, želi vidjeti u boljem svjetlu, za razliku od onih koji svaku kritičku riječ smatraju sumnjivom, ako već ne i izdajom. I dok njihovo domoljublje dobacuje samo do granica koje znače njihov osobni interes, Sršenovo je domoljublje obgrljeno općim vrijednostima: ljudskosti, pravdom, jednakosti, solidarnosti, potpuno bezinteresno, osim ako interes nisu oni ideali koje su vlastitim životima branili i ovjerili oni što su jednako Hrvatsku voljeli i 1941. – 1945. kao i u nametnutoj agresiji i krvavom ratu pedeset godina poslije.

Iz te perspektive gledano, svaka Sršenova kritička riječ pršti informira­ noš­ću o problemu kojim se bavi, analitičkim utemeljenjem problema i borbenom kritičnoš­ću usidrenom u pravdoljublju i nepatvorenom domoljublju. A tko to ima više pravo činiti od onoga tko je bio insajder na počecima demokratskih promjena u nas, te zastupnik u najvišoj zakonodavnoj vlasti u krvavim ratnim godinama? I komu je uopće više vjerovati u čestitost i odgovornost nego ljudima koji su svoja leđa podmetali kad je bilo najteže i sada kad govore s distance s koje se vidi kako žuđena i obećavana sloboda često nije ni blizu sanjanih snova, pa i realno ostvarivih ciljeva.

Nažalost, mnogi i od dostižnih i ostvarivih snova nerijetko su izostali iz samo jednog jedinog razloga, na to Sršen principijelno i rezolutno ukazuje, jer je mjera domoljublja brojnih aktera iz tih vremena bio najbanalniji osobni interes. Strasno i žestoko ukazujujući na to autor ustvari iskazuje najdublji pijetet svima onima koji su sanjali, stvarali i krvlju branili neku drukčiju i bitno bolju Hrvatsku.

Stoga su ovi tekstovi u svom zbiru ne samo najbolja slika ambijenta u kojemu autor živi i iz kojega djeluje (Ploče), slika jednog mikrosvijeta (Dalmacija) nego su pars pro toto i slika cijelog jednog duštva.

Mnogo je tzv. običnih malih ljudi i njihovih sudbina autor u svojim tekstovima izvukao u prvi plan pokazujući kako se na pričama o tim ljudima i njihovim sudbinama mnogo bolje nego na tobože velikim pričama i idejama osvjedočuje i brane ljudskost i sve temeljne humanističke vrijednosti. Da, tu su i iznimno važni i veliki, značajni ljudi koje su novo vrijeme i njegovi marginalci gurnuli ustranu, tako da Sršenova knjiga u neku ruku dođe, ako ne kao ponovna afirmacija tih ljudi, svakako kao upozoravajući 6

znak na to što čeka ove sadašnje male kad su bili u stanju zaboraviti na one prije sebe, na one koji su njima utirali putove. I bili i ostali svjetionici, često nedostižni ideali.

Stoga ovu knjigu treba čitati i kao prilog maloj povijesti Uš­ća Neretve i njezinoj sudbini na razlomku povijesnih mijena zadnjih desetljeća u kojima je ključna prijelomica bio Domovinski rat i sve ono što je on proizveo. A svome je autoru ova knjiga već danas na čast!

Sarajevo, proljeće 2020. Željko Ivanković

7

Kritički osvrti i kolumne 2009. – 2020.

Stipe Mesić, povijesni reformator hrvatskog društva Mesić je europeizirao Hrvatsku, afirmirao antifašizam, unaprijedio je odnose sa susjedima, depolitizirao je vojsku i snažno se borio protiv korupcije

Na Markovu trgu sve je spremno za prvu demokratsku primopredaju predsjedničke dužnosti zakazanu za 18. veljače. Nakon desetljeća uspješne vladavine, drugi hrvatski predsjednik, Stjepan Mesić, uskoro postaje prvi živući bivši predsjednik Republike Hrvatske. O vremenu Mesićeve vladavine, u kojem je ostavio svoj izniman pečat i doprinos u demokratizaciji zemlje, u povijesti će se govoriti kao o Mesićevoj reformskoj eri.

Sukladno izbornim zakonima, osoba koja je izabrana za predsjednika ličnost je s najširim izbornim legitimitetom te se može nametnuti, što je Mesiću uspjelo, kao nesumnjivi politički i moralni autoritet. Široki izborni legitimitet proizlazi iz činjenice što se jedino predsjednik Republike, od svih visokih državnih dužnosnika, predsjednika Vlade ili Sabora, bira izravno od građana kao istinski predstavnik htijenja, volje i težnje svih hrvatskih građana. Ta činjenica toliko snaži ulogu predsjednika, dajući mu neophodno samopouzdanje da potpuno nadomješta manjak ovlasti koje ima i omogućuje mu biti protuteža izvršnoj vlasti i njen korektiv. Upravo stoga se ne bi smjelo, kao što se predlaže u posljednje vrijeme, mijenjati način izbora predsjednika te to pravo oduzeti građanima i izbor vršiti u Saboru. Jer, time bi građani ostali bez osobe kojoj se najviše vjeruje u hrvatskoj političkoj eliti, a politički sustav bi bio lišen značajnog korektiva vlasti koja je koncentrirana u Vladi i Saboru. Predsjednika bi se pretvorilo u puku figuru saborske većine i igračku političkih stranaka. Koga bi za predsjednika nametnula sanaderovsko-barba Lukina saborska većina?

11

Predsjednik Mesić odlazi u povijest kao prvi živući bivši predsjednik RH. Ta činjenica na simboličan način govori o demokratizaciji hrvatskog društva u Mesićevoj eri. Iako se u javnosti često špekulira o njegovom izravnom uključenju u aktivnu politiku, sam je odgovorio da mu je sasvim dovoljno biti „bivši hrvatski predsjednik“. Tako će se u hrvatskom političkom životu pojaviti, a što je apsolutna novina, funkcija „bivšeg hrvatskog predsjednika“.

Predsjednik Mesić znat će je koristiti na najbolji mogući način te biti i dalje prisutan na političkoj sceni, što je i želja samih građana.

Kakav je predsjednik bio Stipe Mesić najbolje govore sami građani. Kao nitko prije njega, a teško će to itko ponoviti, svih 10 godina svoje vladavine po relevantnim anketama bio je u kontinuitetu najpopularniji političar. Isto tako, ankete kažu da bi i u ovim izborima pobijedio još u prvom krugu s 54% glasova.

Za Mesića se, bez sumnje, može reći da je opravdao svoj mandat i da je Hrvatsku, sada na odlasku, ostavio uređenijom zemljom nego ju je zatekao.

Dao je izniman doprinos europeizaciji Hrvatske te da nije bilo Sanaderovih podmetanja nogu i klipova po splitskoj rivi, vjerojatno bi bio i predsjednik koji je Hrvatsku uveo u EU. Ovako je svom nasljedniku Ivi Josipoviću otvorio vrata Europe i prepustio mu tu čast.

Reafirmirao je antifašizam u hrvatskom društvu, njegove vrijednosti koje su danas u suvremenom svijetu i europske i općeljudske. Time je bitno osnažio položaj i dao vjerodostojnost Hrvatskoj u međunarodnoj zajednici. Nije nevažno spomenuti i da je odledio odnose s Izraelom, kada se zna koliki je utjecaj izraelske diplomacije u svijetu. Za neke u Hrvatskoj postoji i dilema da li se u dovoljnoj mjeri ogradio i od nesumnjivih zločina koji su se dogodili u ime te borbe.

Tijekom dva mandata bitno je unaprijedio odnose sa susjedima. Bio je nesporni autoritet u svim zemljama regije. Najpopularniji političar u Saraje­ vu poradi dosljednog zagovaranja jedinstvene BiH kao države najvažnijeg partnera Hrvatske, a u Republici Kosovo odlikovan je Medaljom neza­ visnosti. Politika dobrosusjedstva prepoznata je i u Crnoj Gori te se više puta sastajao i s predsjednikom Vujanovićem i premijerom Đukanovićem.

Za razliku od srpskih, crnogorski zvaničnici su se jasno odredili o zbivanjima s početka 90-tih godina. Od velikosrpske politike i agresije na Hrvatsku, mala Crna Gora nije imala dovoljno kapaciteta i snage za distanciranje. Svoj posljednji posjet imao je u Sloveniji, a interesantno je da je upravo Ljubljana bila i njegova prva stanica kada je postao predsjednik.

12

Pri kraju svoga mandata optužen je od srbijanskog predsjednika Tadića za pogoršanje odnosa sa Srbijom, jer je posjetio Kosovo, najmlađu državu u Europi koju je Hrvatska među prvima priznala. Riječ je o izvrtanju teza, jer hrvatsko-srpske odnose narušava upravo – Tadić. Suvereno je pravo i stvar politike svake zemlje, pa tako i Hrvatske, koje će zemlje posjećivati njen predsjednik. Tadić kao da zaboravlja da je Hrvatska samostalna i da nikada više neće biti pod Beogradom, niti će se u Beogradu određivati kamo će u posjete ići hrvatski predsjednik. Riječ je o nečuvenom diplomatskom incidentu predsjednika Srbije i miješanju u suverena hrvatska prava, a ne o nepromišljenom posjetu Kosova od strane predsjednika Mesića.

I dok Josipović nije ni stupio na dužnost, stigla je nova beogradska provokacija. Predsjednik Tadić ne dolazi na Josipovićevu inauguraciju ukoliko na inauguraciju bude pozvan predsjednik Republike Kosovo Fatmir Sejdiu.

U vrijeme kada je Hrvatska obilježila 18 godina međunarodnog priznanja, predsjednik Srbije Tadić bi određivao ne samo kamo će ići hrvatski predsjednik, već i tko će dolaziti u posjete Hrvatskoj. Tadić se ponaša prema Hrvatskoj kao da je ona još uvijek dio propale Kraljevine SHS. Očitim se čini da predsjednik Srbije Tadić, odlaskom Mesića, što se poklapa s istovremenim jačanjem ruske politike u međunarodnim odnosima i na Balkanu, želi preuzeti ulogu regionalnog lidera. Preko Milorada Dodika, vođe bosanskih Srba, uporno radi na razgradnji BiH kao države, što je Mesić u više navrata oštro kritizirao. Krajnji je cilj stvaranje „male velike Srbije“, o čemu je pisao i govorio svojevremeno Hrvoje Šarinić. Ako ne može do Karlobaga, može bar do Banje Luke. Stoga Dodik uporno „nudi“ bosanskohercegova­ čkim Hrvatima pomoć da se izbore za treći entitet. Za razliku od Mesića koji je prozreo takva „srpska posla“, predvodnici oba bosanskohercegovačka HDZ-a su se uhvatili na Dodikovu velikosrpsku udicu. Upravo stoga predsjednik Srbije Tadić nije nikada poslao jasnu poruku bosanskim Srbima da je njihov glavni grad Sarajevo, kao što je to jasno poručio Mesić bosanskohercegova­ čkim Hrvatima. I sada kada Mesić zaključuje svoj mandat, iz cijelog regiona i EU dobiva čestitke i zahvale. Zvižduci se čuju jedino iz Srbije i Hercegovine.

Uostalom, politiku Srbije u regionu najbolje je oslikao slovenski političar izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju – Jelko Kacin: „Srbija pokazuje da ne zna drugačije. Korak naprijed, pa dva koraka nazad“.

Depolitizacija Hrvatske vojske i ulazak u NATO velike su Mesićeve zasluge. Bez depolitizacije vojske za koju je zaslužan ponajviše Mesić, ne bi bilo 13

ni ulaska u NATO. A to je mogao sprovesti jedino odlučan, čvrst i dosljedan borac za neotuđive demokratske vrijednosti, što je Mesić nesumnjivo bio.

Upravo smo mi Pločani svjedoci da je u ovom pitanju Mesić bio i doslje­ dan i odlučan. Na Skupštini HDZ-a u Pločama 20. 6. 1992. godine kao domaćin, budući da sam bio predsjednik lokalnog HDZ-a, s Mesićem sam ušao u dvoranu i protokolarno smo se pozdravili s gostima. Pozdravljajući se s Ivanom Toljem, generalom HV, Mesić je zastao i rekao: „Izvoli napustiti ovaj skup. I zapamti, na stranačke skupove se ne dolazi u vojničkoj uniformi“. Posramljeni Tolj je, naravno, napustio Skupštinu. Eto, to je Stipe Mesić, jednostavan, jasan i odlučan.

Na žalost, s raskolom u HDZ-u, upravo na pitanjima politizacije vojske i politike prema BIH, koji se dogodio u proljeće 1994. godine, Stipe Mesić je napustio HDZ-e. Time je u HDZ-u prestala postojati ravnoteža unutarstranačke ljevice i desnice, a stranku preuzima dekadentna struja okupljena oko bivšeg ministra obrane Gojka Šuška, koja je Hrvatsku povukla unazad, a vojsku ispolitizirala do razine južnoameričkih režima.

Stoga je problem politizirane vojske ponovno stajao pred Mesićem gotovo desetljeće kasnije kada je po prvi put izabran za predsjednika. Sjetimo se samo koliko je bila duboka ta politizacija vojske. Legalno izabranom predsjedniku RH koji je i vrhovni zapovjednik vojske, na postrojavanju u Divuljama u Splitu, vojnici i publika zviždali su i neumjesno dobacivali svom vrhovnom zapovjedniku i predsjedniku Hrvatske! Time je iz Divulja Mesiću poručeno – ili ćeš slušati ili ćemo te maknuti. Kada je grupa generala iskazala ambicije da oni budu ti koji će presuđivati u Hrvatskoj, Stipe ih je jednostavno poslao u mirovinu. Time je zauvijek odredio put Hrvatske kao civilizirane zemlje u kojoj civilna vlast ima kontrolu nad vojskom, a ne obratno. U to vrijeme Hrvatska nije imala političara koji bi tako postupio. Time nas je zauvijek oslobodio vojno-huntaškog sindroma kojim je politizirana vojska bila inficirana i tako bila ozbiljna prijetnja demokratskom razvoju hrvatskog društva.

Snagom svog autoriteta često je pozivao hrvatsku Vladu da se uhvati u koštac s korupcijom, budući da je bio svjestan kako je to najveća prijetnja svim reformama, a posebice reformi pravosuđa. No, dok je to Sanaderu na jedno uho ušlo, a na drugo izašlo, premijerka Jadranka Kosor je, vidimo, te njegove poruke shvatila ozbiljno. Svjedoci smo da nije bilo upornog prozivanja od strane Mesića i premijerke koja je jasno poručila državnom 14

odvjetniku Bajiću da mu se u posao ne misli miješati i da ima otvorene ruke, „afera kamioni“ nikada ne bi dobila svoj epilog.

No, kada govorimo o korupciji, ne možemo a ne uputiti mu i jednu zamjerku. Nedopustivo je bilo od predsjednika Mesića druženje s metkovskim gradonačelnikom Jambom, koji je po hrvatskim medijima bio simbol korupcije i svakodnevno prikazivan u brojnim aferama kao korupcionaš visokog stila. U hrvatskoj povijesti Jambi je teško naći pandan, budući da korupcionaštvo nije u našoj tradiciji. Pandan Jambi može biti jedino Rade Pašić, sin predsjednika srbijanske kraljevske Vlade Nikole Pašića, koji se bogatio pljačkajući srpsku vojsku kao vojni liferant. Interesantno, kao „vojni liferant“ i Jambo je sazidao svoje carstvo. Nedopustivo je da takva osoba od strane predsjednika Mesića bude ugoš­ćivana, pogotovo ne na topovnjači HV. Ako ništa, da nije bilo Jambe, imala bi Hrvatska još koju topovnjaču!

Prijateljevanjem s Jambom slala se hrvatskom društvu kriva poruka – da je poželjno biti kao Jambo.

No, na isti Jambin korupcionaški lijepak uhvatio se i pločanski SDP na čijim je skupovima Jambo bio drag i poželjan gost, a s SDP-om Dubrova­ čko-neretvanske županije i u koaliciji i to dva mandata. Ne’š ti socijaldemokracije s Jambinom slikom na zastavi!

To nam govori da predsjednik Mesić nije uvijek bio dovoljno oprezan, dozvoljavajući da mu se ponekad približe i takvi tipovi društveno neprihvatljiva ponašanja, kojima sigurno nije bilo mjesto na topovnjačama, niti na Pantovčaku, već negdje drugdje. No isto tako treba reći da je to bio tek eksces, propust, a ni u kom slučaju obilježje njegove politike.

Nakon deset godina Mesićeve vladavine imamo uređeniju, moderniju i pravedniju Hrvatsku. Po brojnim reformama koje je proveo u povijest će ući kao jedan od najvećih reformatora hrvatskog društva.

Stipe Mesić je danas simbol ustavnog domoljublja i istinskih demokratskih vrijednosti u hrvatskom društvu. www.rogotin.hr, 17. 1. 2009.

15

Franjo i Joža na inauguraciji?

Jedan fikcionalni razgovor Franje Tuđmana i Josipa Broza negdje u nebeskim sferama o politici, Hrvatskoj i svemu pomalo...

- Bogamu, Franjo, što se to događa u našoj Hrvatskoj? Je li, kakvi su to cirkusi, šta to uopće znači, šta se to poslije mene zbiva, ta inaguracija, jel, kako se kaže, što je to? Kada sam ja bio dole, bogati, toga nije bilo.

- To ti je demokracija, višestranačje. Znaš, to sam ti ja uveo u Hrvatsku. Bira se novoga predsjednika svakih pet godina, druže maršale. Pa kada novi dolazi i polaže prisegu našem hrvatskom narodu, to ti je inaguracija. Druže maršale...

- Dobro, dobro, pa mi smo stari drugovi Francek, pa ti mene možeš zvati Joža. Nisam li te, bogamu, unaprijedio, u ono vrijeme, kao najmlađeg mirnodopskog generala sa 36 godina, pa i sam znaš da onima u Beogradu to i nije bilo baš drago. Pa i kasnije, bio si mi šef personalne uprave u Generalštabu, da ih nadgledaš. Pa komu ću vjerovati ako neću svom Zagorcu, bogamu Franjo!

- Tak je, Joža. Nisi ti mene zaboravio ni 71. Sjećaš se kada smo pokušavali nešto napraviti za Hrvatsku, za vrijeme hrvatskog proljeća, ali međunarodne okolnosti nam nisu išle na ruku pa si ti u Karađorđevu srušio hrvatsko rukovodstvo. Meni su kanili suditi protivnici naše hrvatske slobode, hrvatske samostalnosti i hrvatske neovisnosti za najteža zlodjela, ali ti si Joža poručio „Tuđmanu ne pakovati“. Sjećaš se...

- Ma kako da ne znam. Ti si povjesničar i jugoslavenski general, pa znaš da se nije moglo. Bogamu, nisu dali Rusi, a ni Amerikancima nije bilo drago. Što sam mogao? Sve sam vas smijenio, nešto i pozatvarao, ali nisam li vaše zahtjeve ugradio u Ustav 74., Franjo? Nisam li? Pa čak sam i Srbiju podijelio u tri dijela. Samo da ih obuzdam, pa znaš ti kakvi su oni, te svetosavlje, te 16

njihove svetinje, pa kosti i mošti, pa svi Srbi u jednoj državi, pa bogamu ovo, pa bogamu ono, pa Kosovo sveta srpska zemlja... Morao sam Franjo srediti i Hrvate, da bih sredio one od kojih sam najviše strepio.

- Znam ja to, moj Joža. Zato sam ti i ostavio najljepši Trg u Zagrebu, onaj Kazališni. I danas nosi tvoje ime. A u Beogradu, tamo su te izbrisali, nemaš niti slijepe uličice. A onaj Šešelj ti je glogovim kolcem mahao nad grobom.

- Bogamu, jel to onaj najmlađi doktor nauka u Jugoslaviji? S njim sam imao problema i dok sam bio dole, zatvarao ga.

- A koje ti je meni muke zadao, moj Joža. Doveo ti je u Hrvatsku sve one s Ravne gore, od onog Draže, četnike.

- Znao sam ja tko su oni. Zato sam Dražu i dao likvidirati poslije rata.

Bogati, kažeš mi da si i hrvatsku vojsku formirao. Kako ti je to uspjelo?

- Pa, Joža, zar si zaboravio kada smo general Rukavina i ja napravili projekt o organiziranju teritorijalne obrane? Kako su tada u velikosrpskim-komunističko-boljševičkim krugovima u Beogradu izludili. Govorili su „pa sada će svaka republika imati svoju vojsku...“ - Bogamu, Franjo, pa kako smo se dogovorili, tako je i bilo. Ali ja sam ih znao ušutkati i dati našim Hrvatima TO. - Je, moj Joža, je. Tako je. A ja sam ti to sve lijepo sproveo u djelo. I zato danas „Imamo Hrvatsku!“ - Nego, ta inaguracija. Tko će sada to doći da nas zamjeni, koga li već...

- Dragi moj Joža. Odlazi ti Stipe Mesić. I on mi je muke zadavao. Neće, zamisli, provoditi moju politiku. Tada sam ti lijepo angažirao Antuna Vrdoljaka, onog Imoćanina što se bavi filmom, da dijeli letke po Saboru protiv njega i izbacio ga iz HDZ-a i Sabora. Kad, zamisli, oni ga dva puta biraju za predsjednika! A znaš ti Antuna, režisera, on ti je kao stvoren ako treba obaviti kakvu šporkariju. Eto, meni je dobro služio. A je bogami i tebi.

- Pa je li to onaj što je u filmovima slavio našu borbu? Onaj što je u mene gledao kao da vidi gospu u Međugorju? Vidi, bogati, i njega si pridobio. A šta čujem da snima i neki film o meni. Što li će sada izmontirati taj Vrdoljak?

Franjo, bogati, jesi li išta čuo?

- A on će ti kao i uvijek kako odgovara režimu, vlasti, sponzorima, pa znaš kakav je „Škiljo iz Zagvozda“.

17

- Vidi ti, bogati, te Hrvate, oni ti sada znači mijenjaju predsjednika svakih pet godina. Pa kako im to ne dosadi. Pa ni pravog vođe tada nemaju. Ja sam to zato praktičnije riješio. Stavio sam lijepo, i to u Ustav, da je Josip Broz Tito predsjednik Jugoslavije i točka. Šta ćeš riskirat pa ti onda, bogamu, dođe, zaluta, tako kao netko tko je i tebi pravio probleme, taj Stipe.

- I meni i tebi, moj Joža. Ti si, bit će, zaboravio, ali i njega si morao zatvoriti 2 godine u vrijeme hrvatskog proljeća. On ti je tada bio u Orahovici predsjednik općine i zamisli kandidirao se i tada u socijalizmu, kao nepartijac i ušao u Sabor SR Hrvatske. A sada ti on kaže, moj Joža, da je on prvi bivši živući predsjednik Hrvatske. Hvali se. Hoće reći da je veći i od nas!

- S tim se hvali?

- Eto, demokracija, moj Joža. Ali i ja i ti bi se i u demokraciji snašli. Kako su Putin, Chaves i Gadafi promijenili Ustav pa mogu i dalje vladati.

- A, bogati, tko će ga zamijeniti? Tko to dolazi?

- A dolazi ti jedan mali, ćaća mu je dole iz Dalmacije, iz Baške Vode, ali je on naš Zagrepčanec, tu je rođen u Zagrebu. Da nije, ali bi bio predsjednik. Znaš oni su ti u Dalmaciji južnjački emotivni, viču, skaču, Venecija je učinila svoje. Ali ovdje u Zagrebu je mali dobio našeg zagorskog šmeka i eto ti ga za predsjednika!

- Nema, moj Franjo, mi Zagorci ti po onom „tiha voda brege valja“. A i on je takav kažeš? A tko mu je tatek?

- On ti je iz fine partizanske obitelji. Joža, ćaća mu je bio partizan kao i mi, ali se borio dole u Dalmaciji po Biokovu. Možda si i čuo za njega, Ante se zvao, a 71. je bio u CK SKH. Savka kaže da je bio uz nju, pa se kasnije malo bit će prepo, pa je postao neodlučan.

- Dobro, Franjo, dobro. Vidiš, bogati, bez nas Zagoraca i partizana ni Hrvatske ne bi bilo. Ja i ti partizani, a Stipe i Ivo partizanska djeca. Bogamu kad je tako, bilo bi dobro Franjo, otići i na tu inauguraciju.

- Dobro, dobro, Joža, vidjet ćemo... www.rogotin.hr, 25. 1. 2009.

18

Bibliografska bilješka Ovdje sabrani kritički osvrti i kolumne objavljeni su u rasponu većem od deset godina na različitim portalima, dominantno pak, na portalu www.tacno.net, ali i drugdje, jer su mnoge od njih poradi svoje aktualnosti i napose intrigantnosti preuzimane otuda i objavljivane i na drugim portalima, ali i tiskovinama u Hrvatskoj i onome što zovemo Regija (www.rogotin.hr; www.antifa-ploce.com; www.ploce.com.hr; www.uafdu.hr; www.portalno­ vosti.com; www.magazinplus.eu; www.radiogornjigrad.wordpress.com; www.sabh.hr; www.savjest.com; www.frontslobode.ba i sl.).

Ovdje su okupljeni i kronološki prezentirani tekstovi kako bi najbolje pokazali kontinuitet i dosljednost angažmana svoga autora, koji kao jedan od osnivača HDZ-a u Pločama i zastupnik HDZ-a u Hrvatskome saboru, osvaja pravo biti kritičan i kritički odgovoran prema sredini u kojoj živi i koju želi vidjeti u boljem svjetlu, u ostvarenju onih ideala za koje su mnogi bezinteresno krenuli u demokratske promjene devedesetih, a onda te ideale vlastitim životima branili u Hrvatskoj nametnutoj agresiji i krvavom ratu.

A tko to ima više pravo činiti od onoga tko je bio predsjednik OO HDZ-a Ploče 1990. – 1992. na počecima demokratskih promjena u nas, te zastupnik u Saboru RH 1992. – 1995. u krvavim ratnim godinama? I komu je više vjerovati u čestitost i odgovornost nego ljudima koji su svoja leđa podmetali kad je bilo najteže i sada kad govore s distance s koje se vidi kako žuđena i obećavana sloboda nije ni blizu sanjanih snova, pa i realno ostvarivih ciljeva.

Baš zbog toga u dodatku ove knjige stavljamo četiri teksta, nastala prije ovih kolumni, prije nego je Vedran Sršen svoja promišljanja aktualno-političke situacije počeo kontinuirano objavljivati. Ukazivanje Vedrana Sršena na neku novu, opasnu politiku koja dolazi s Karamarkovim HDZ-om, te polemika s pločanskom inačicom te politike, reklo bi se s ove distance, gotovo su banalne stvari, ali iza tih ukazivanja stoje tvrdi principi na kojima bi trebala počivati svaka demokracija.

317

Sršenovo opredjeljenje za te principe i njegovo čvrsto stajanje iza tih principa, premda su ovi tekstovi stavljeni otraga te čine svojevrsni dossier, ne samo da prethode autorovu kolumnističkom angažmanu nego ga nagovještavaju kao način borbe nekoga tko nepotkupljivo vjeruje u sve ono što simbolizira i jest demokratska Hrvatska.

Ovi su tekstovi tu i za razumijevanje autorova ukupnog kritičkog stava, ali i ambijenta u kojemu živi i iz kojega djeluje, čineći ono što bi svakom kritičkom mišljenju trebalo biti primarno – pomesti ispred svoga praga.

Urednik

318

Portret autora* Koščat, srednje visine, duguljastog lica sa živim zelenim očima. Otežano hoda, naročito za kišnog vremena zbog posljedica prometne nesreće.

Odnedavno je u mirovini i to saborskoj. Naš Vedran bio je član Sabora i osoba koja je u Pločama zajedno s Lukom Šiljegom organizirao prvi Općinski odbor HDZ-a u Republici Hrvatskoj. Strastveni je čitatelj novinskih članaka, konzumira dnevno pet-šest tiskovina, a otkrio je i internet pa ga je upoznala i beogradska Politika. Secira, komentira društvenu javnost bez emocija, bez navijačke strasti rukovodeći se demokratskim načelima. Nema tu populističkih tonova, ne želi se dodvoravati, i kad nešto kaže stoji iza toga. Bog ga je nadario da može opisati ono što vidi i izraziti ono što osjeća.

Bio je pravi gušt gutati njegove članke iz Glasa Kardeljeva koji je nekad izlazio u Pločama. Usudio bih se kazati da će teško tko nadmašiti kvalitetu Glasa Kardeljeva, a zaslugu sigurno ima naš sugrađanin Vedran Sršen. Živio i još živi san njegove i sada naše Hrvatske. Digao je visoko glavu, bio oslonac i nada Hrvatima da možemo biti ravni svim nacijama svijeta koji imaju svoju državu. Nije bilo lako, ali on se nije bojao jer je bio uvjeren da nam pripada prirodno pravo živjeti životom uljuđene države Hrvatske. Lako je sad kazati „mi imamo Hrvatsku“, ali bez takvih Vedrana naše Hrvatske mi zasigurno ne bismo imali.

Uspio sam pronaći na Internetu da ga je predsjednik Tuđman odlikovao Redom hrvatskog trolista (28. lipnja 1995.) Istina, Tuđman je odlikovanja dijelio kapom i šakom pa su možda i izgubila sjaj, ali Vedran je pohvale zaslužio. Zahvaljujući njemu Ploče nisu bile na margini događanja.

* Autor ovog davnašnjeg „portreta“ Vedrana Sršena, inače autor i urednik fotografija u ovoj knjizi, cijelih je deset godina ranije najavio ovu knjigu, pa bi bilo šteta i ovom kratkom bilješkom ne obogatiti ovu nadasve osebujnu knjigu. (Ur.).

319

Zašto je Vedran sada izvan politike? Gdje se izgubio? Zar je presušio njegov entuzijazam i prirodna sposobnost da pokreće nove ideje? Je li on možda misli da je ostvario cilj i da drugi sada trebaju nastaviti, kao recimo naš dr. Ivo Sanader, koji je štafetnu palicu predao drugom jer se je on umorio? Ili se dogodilo nešto drugo? Godi mu penzionerski život zaslužnog građanina Hrvatske i ne želi u sukobe s kolegama iz HDZ-a koji su debelo naplatili političke ideje.

Mislim da Vedran nema pravo na šutnju, jer lopovluk i partitokracija nije dio njegovog političkog razmišljanja. Njegov san je demokratska Hrvatska, Hrvatska u kojoj će se hrvatstvo mjeriti plaćenim porezom, a ne lopovlukom i korupcijom koji trenutno caruju. Zamislite da on svoje dijete ne želi odgajati jer misli da je njegov posao završio rođenjem. Rođenje je početak a ne svršetak. Vedrane, imaš odgovornost za sve one riječi koje si izgovorio u predizborno vrijeme! Znanje je trebalo zamijeniti poslušnost, a struka je trebala pobijediti politiku. I zato, Vedrane, radi ono što najbolje znaš, potrudi se i napravi knjigu za sva buduća pokoljenja.

Veliki Andrić je rekao da smo svi mrtvi samo se redom sahranjujemo, ali pisana riječ ostaje. Iza velikih ljudi ostaje pepeo jer sagore u vatri, a iza nas mediokriteta ostaje balav trag kao od puža (Andrić), a ti, Vedrane, razmisli tko si!?

U Pločama, 5. ožujka 2010.

Mišo Glavinić

320

Vedran Sršen Počaš­ćen posjetom

Recenzija knjige Vedran Sršen ima dugogodišnje političko iskustvo – predsjednika općinske organizacije jedne stranke, zastupnika u Saboru.

Knjiga Sršenovih kolumni „Počaš­ćen posjetom“ jest zbirka od osamdesetak autorovih tekstova objavljivanih na portalu tacno.net od 2016. do danas.

Tekstovi g. Vedrana Sršena jako mi se sviđaju. Ne samo stoga što smo na „istoj valnoj dužini“, nego i stoga što su dobro napisani. Govore o autoru kao informiranoj osobi, privrženoj liberalnodemokratskim vrijednostima, otvorenoj za debatu i propitkivanje. Sršen piše, kako sam kaže, „iz ambijenta u kojemu živi i iz kojega djeluje“.

Istovremeno, on se bori protiv mistifikacija, mitologizacija, prijetvornosti, dvostrukog morala i laži. Preispituje ljude i događaje te „čini ono što bi svakom kritičkom mišljenju trebalo biti primarno – mesti ispred svoga praga“.

Baza Sršenova svjetonazora jest antifašistička. Možda se to čini nekome nevažno, ali danas, u Hrvatskoj i u susjednim zemljama, antifašizam jest jedna od posljednjih brana za očuvanje prostora slobode, tolerancije i uvažavanja drugog i drugačijeg.

Stoga je neobično značajno da se iz Sršenova teksta jasno očitava tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani. Pogotovo je to važno, jer se u njegovoj užoj domovini – Dalmaciji ti postulati posljednjih desetljeća i godina na teško shvatljiv način dovode u pitanje.

Stoga svesrdno podupirem zbirku tekstova „Počaš­ćen posjetom“ Vedrana Sršena i preporučujem ju za objavljivanje.

U Zagrebu, 13. veljače 2020.

Akademik Ivo Goldstein, redovni profesor u trajnom zvanju, Filozofski fakultet u Zagrebu Član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 321

Zahvala Zahvaljujem se portalima rogotin.hr, ploce.com, sabh.hr i Antifa Ploče na objavljenim tekstovima, a posebice portalu tacno.net koji je to činio bez pogovora i utjecaja oglašivača ili, ne daj bože, cenzure.

Zahvala svima iz ekipe portala tacno.net, posebice urednici Štefici Galić, koja svojim životom, radom i primjerom daje nadu malima i ugroženima, ali i svima drugima, podsjećajući i potičući nas da je naše poslanje činiti dobra djela i širiti ljubav među ljudima i narodima kako Bosne i Hercegovine i Hrvatske, tako i cijeloga svijeta.

Autor 322

Kazalo Uvodno slovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Kritički osvrti i kolumne (2009. – 2020.)

Stipe Mesić, povijesni reformator hrvatskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Franjo i Joža na inauguraciji? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 O rodoljublju hrvatskih glavničara i rodoljublju hrvatskih nadničara . . . . . . . . . . . . . . . 19 Tuđmana danas treba štititi od „tuđmanovaca“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Da nije bilo Josipa Broza, što bi to osamostalio Franjo Tuđman? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Sedamdeset pet godina nesposobni smo vidjeti svoje zločine a tuđe žrtve . . . . . . . . . . . . 30 Konstanta lažnog rodoljublja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Jambo još čita stripove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Dok Stepinac srpskog kralja ljubi, Josip Broz ga ruši . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Vjeruj u Boga, ali ne i u popa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Sova je u socijalizmu bolje zarađivao kao taksist u Pločama nego na radu u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Svećenik i partizan fra Aleksandar Ribičić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Nixon poručuje – Tito je lider koji se nas Amerikanaca ne boji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Vučić stiže Hrvatsku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 Ta čudesna obitelj Filipović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Dok je Hrvatska čekala Domazeta Lošu, on je čekao protezu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam svjetski prvak? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Ljetnikovci nisu za svakoga, oni su za gospodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Za dom spremni potopljen na Neretvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Neponovljiva Gordana Bonetti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Agnieszka se pita što Kolinda priča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Ovdje vladaju barabe i razbojnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Umro je Slavko Goldstein, veliki hrvatski izdavač i publicist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 323

Papa Titu: Vaš posjet nas počaš­ćuje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Dolazi li na red Trg žrtava Katoličke crk­ve? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Milijan Brkić von Solingen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Tito se vraća sve veći i veći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Spašavaj se tko može . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Iako ga je Tito smijenio, Tripalo ga je volio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 Žena mi je muslimanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 Narodni heroj Gojko Ujdurović – čovjek koji je umro za istinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Pokajmo se, napravili smo zlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Spomenik za Tuđmana, spas od progona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 Sretan vam Božić, dezerteri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Osmijeh Charliea Chaplina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 Ovi nisu u stanju ni marendu osigurat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Stidi li se Božo Petrov proći Drvenikom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Mulj promet Hrvatska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 Špijunski zadatak rušenja Josipa Broza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Pavelić Ante portas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Oko Kolinde je toliko licemjerja da su ugroženi interesi zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Zašto ono što je dozvoljeno drugima nije i Pupovcu: Zato što je Srbin? . . . . . . . . . . . . . 168 Umirući svjedok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Da li ga Ante Pavelić čuje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 Svećenik, a partizan – Svetozar Ritig . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 Srbi i Sanader su Vlasi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 Pjesnik Vladimir Nazor i partizani oslobađaju Split . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Vratite nam Krešu Ćosića! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Crveni pasoš i Pavelićeva „Lijepa plavojka“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Petokraka ne smeta de Gaulleu, ali muči Milanovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 Rafael vitez Boban i 17 splitskih narodnih heroja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Hajduk i Teta Olga šampioni 1971. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 Josip Broz i Pablo Picasso . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 Biskup Košić odbija vjernike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208 ZDF – Očaravajuće plave oči Josipa Broza Tita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Kolinda u Jasenovcu ne smije šutjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Dvije fotelje iz barake u Savskoj za Franju Tuđmana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 324

Lepa Brena i četiri jahača apokalipse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Osmijeh koji je osvojio Jugoslaviju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Operacija „Julienne„ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 Tko je izdao Bosnu i Hercegovinu, izdat će i Hrvatsku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 Kemal Ataturk, Josip Broz i jedna bista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 Josip Reihl-Kir i Stjepan Filipović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Dva Josipa sačuvala Istru i Rijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Stepinac nije „Pravednik“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246 Oficir i džentlemen – Koča Popović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 Mišo Krstičević vraća Stjepana Filipovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 Papa Pavao VI. uz Josipa Broza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 Ministarstvo NDH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258 Korona HDZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Solidarnost iz vremena Josipa Broza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 Sumamed je izum Socijalističke Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 Bili cvitak za Đenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 Neretva od Boga prokleta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 Narodni biskup iz Šibenika Jeronim Mileta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 Uzmite bronhi, lakše se diše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 Božo Petrov o ustaškom župniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 „Za dom spremni“ izolira Hrvatsku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 Porušeni hram hrvatske državnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294 Europa i Tito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 Dossier Matušićev govor mržnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 Hrvatska se brani istinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308 Nisu Ploče u Sjevernoj Koreji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309 Odgovor HDZ-a Vedranu Sršenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312 Dok nas Petrov štiti, Vejić šuti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314 Bibliografska bilješka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 Portret autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319 Recenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 Zahvala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 325

grafičko oblikovanje

Branko R. Ilić tisak

Grafički Zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb

ISBN 978-953-8289-27-9 (Synopsis, Zagreb) ISBN 978-9958-01-094-1 (Synopsis, Sarajevo) CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001066934.

Sršen, Vedran: Počašćen posjetom, 2020. – 328 str.

Tisak dovršen u srpnju 2020.