VAL JE MORE Mistična duhovnost za moderna vremena Razgovori s Willigisom Jägerom Prevela na hrvatski: Marija Pavlin
SYNOPSIS, Zagreb – Sara jevo 2014. U suradnji s udrugom JEKA TIŠINE, Zagreb
SADRŽA J
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Na pragu tisućljeća duha? Kako duh vremena budi potrebu za mistikom. . . . . . . . . . . . 11 TEMELJI MISTIČNE DUHOVNOSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Val je more Što je, u svojoj suštini, mistično iskustvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Mnogi putovi do istog vrhunca Kakav je odnos religija prema mistici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Bog je i plesač i ples Nova interpretacija kršćanskoga nauka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 „Na dnu pehara čeka Bog“ Kako znanost potkrjepljuje iskustvo mistične duhovnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 DUHOVNA PRAKSA MISTIKE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Sjedenje, disanje i šutnja Koje korake možemo poduzeti duž duhovnog puta?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Prema raju Kako duhovna iskustva utječu na naše postupke.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 „Demoni“ mogu biti pomagači Zašto mistika služi dobrobiti ljudi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Vježbanje umijeća umiranja Zašto su duhovni učitelji također i dušobrižnici. . . . . . . . 217 Pogovor izdavača .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 5
PREDGOVOR Napisana za ljude iz kršćanskog okruženja koji ili nisu kršteni ili se (više) ne osjećaju pripadnicima Crkve, ova knjiga poručuje: ne bismo se trebali ograničavati u razumijevanju Boga kao stvoritelja ontološki drugačijeg svijeta. Umjesto toga trebali bismo shvatiti puninu Boga kao jedinstvo postojanja i nepostojanja u kojem nema odvojenosti duha i materije. U knjizi se koncept „boga“ propituje onako kako mi zapadnjaci doživljavamo Boga: kao jedinu stvarnost koja se otkriva na mnogim razinama, uz zadržavanje zasebnog identiteta. Poput oceana koji se otkriva kroz milijune udaraca valova, ali uvijek ostaje isti ocean, jedno tijelo vode. Tijekom mnogih godina života u Japanu stekao sam uvid u istočnjački pogled na svijet, imao sam priliku promatrati strukturu kršćanske vjere izvana. Uvidio sam da su religije modeli koje koristimo za razumijevanje svijeta i nas samih. Modeli nisu uvijek slika stvarnosti. Kada znanost napravi model za objašnjavanje složenih zadaća, ona zna da je stvorila model koji nije stvaran sam po sebi nego je njegovo objašnjenje. Takav se model mijenja s pojavom novih otkrića. Religije su takvi modeli. Kad se svjetonazor izmijeni, religija bi također trebala imati hrabrosti za stvaranje novih modela ili reinterpretiranje starih. U 7
protivnom, religija više ometa razvoj nego što otvara putove za nove modele. Postoje duboko religiozni ljudi koji nisu vezani niti za jednu konfesiju. Ovi su razgovori namijenjeni osobito njima. Svjestan sam da će neke od ideja u ovoj knjizi potaknuti strah kod mnogih ljudi, tjerajući ih da zauzmu protivan stav. Upravo zbog toga one mogu voditi u dijalog o religiji i mistici. Ništa se u ovoj knjizi ne propagira kao apsolutna istina. Nije mi namjera niti obezvrijediti postojeće religijske ideje. Jednostavno pokušavam vidjeti stare istine u drugačijem svjetlu. To, dakako, ne znači omalovažavanje drugačijih pogleda niti umanjuje uvid u smisao našega ljudskog postojanja. Naprotiv, nadam se da ga može potaknuti. Moje mi bogato iskustvo u pastoralnom radu govori da mnogi ljudi traže odgovore na pitanja obrađena u ovoj knjizi i da bi, čitajući ove misli, mogli biti potaknuti na nastavak svojega duhovnog kršćanskog putovanja. Za njih je pisana ova knjiga. Od djetinjstva tražim odgovor na temeljna pitanja: Zašto živim? Koji je smisao mojega, šezdeset, sedamdeset, možda osamdeset godina dugog života, života na ovom beznačajnom zrncu prašine, na rubu nevjerojatnog univerzuma? Preko istočnih religijskih tradicija pronašao sam dubinu duhovnosti koja je apsolutno jednaka kršćanskoj mistici.1 1 Prilikom prevođenja njemačke riječi die Mystik, odnosno engleske mysticism, odlučili smo se za riječ mistika, a ne misticizam. Iako se razlog ne nalazi u točnosti prijevoda, budući da i rječnici više prepoznaju ovaj drugi pojam kao ispravniji, učinilo nam se važnijim prepoznati skrivena značenja koja se uz taj termin, često i nesvjesno, povezuju. Naime u hrvatskom jeziku misticizam ulazi u grupu 'izama', velike i raznolike grupe riječi koje često imaju, a
8
U mistici Istoka i Zapada mogu se naći realni odgovori na ta temeljna pitanja. Ponekad mi se čini da je mistika spašavanje teologije. Budizam i hinduizam ne poznaju vjersku kongregaciju koja određuje što ljudi moraju vjerovati. Religije se obnavljaju uvijek iz početka na iskustvima mudraca i mistika. Naravno, i u istočnim religijama postoje sve nijanse uvjerenja i vjerskih praksi. Ti ljudi dobro znaju da na koncu cilj može biti jedino iskustvo Prvotne stvarnosti i da se religija temelji na mističnom iskustvu mudrih ljudi. Tako ja razumijem otkrivenje. a Je li slučajno ili providnošću, ovaj sam dijalog napisao u Bursfeldu, bivšoj benediktinskoj opatiji, gdje danas vodim tečajeve meditacije. Upravo u samostanu u kojem je započeo reformatorski pokret u srednjem vijeku, pod utjecajem kontemplativnog misticizma, novog oblika religioznog razvoja među laicima – tzv. Devotio moderna. Izvorno su ga prakticirali u laičkim krugovima, a na kraju je pronašao put u samostane, osobito u Bursfeld, gdje je vrijeme osobne jutarnje i večernje meditacije bilo dodano u liturgijsko slavlje i oficij. Danas ponovno, osobito laida su tematski povezane, i negativan prizvuk, kao što su to naprimjer – gnosticizam, hermetizam, ezoterizam i sl., ili su povezane sa značenjski mnogim užim i promjenljivijim pojmovima vezanima uz filozofiju, uz kulturu i umjetnost, čak i modu. Drugi je razlog općeprihvaćena terminologija vezana uz kršćansku literaturu na hrvatskom jeziku koja započinje pojmom – kršćanska mistika. Ipak, postoje i izuzetci, u kojima je prihvaćen pojam misticizam budući da je kontekst ukazivao upravo na tu površniju razinu kontemplativne duhovnosti. 9
ci, dolaze zajedno u razliÄ?itim skupinama prakticirati ovaj oblik kontemplativne molitve. Razgovore koji slijede nudim kao poticaj svima da hrabro prihvate svoja duhovna putovanja. Willigis Jäger
Uvod
NA PRAGU TISUĆLJEĆA DUHA?
Kako duh vremena budi potrebu za mistikom Kao voditelj centra duhovnosti u Hausu St. Benedikt u Würzburgu, Njemačka, dolazite u doticaj s mnogim ljudima. Dnevno radite s gostima i učenicima koji traže odgovore na svojim osobnim duhovnim putovanjima. Razgovarate s njima i poznajete njihove strahove i nadanja. Što ih motivira da uopće krenu duhovnim putem? Mnoge žene i muškarci koji dolaze u naš centar više se ne osjećaju „kod kuće“ u svojoj tradicionalnoj kršćanskoj sredini. Više nisu sposobni išta izvući iz vjere koja se prakticira u crkvama tradicionalnoga kršćanstva. Kao takva, religija im ne pomaže u nošenju sa svakodnevnim životom, niti se slaže s njihovim pogledom na svijet. Kako se to moglo dogoditi? Otkrića u astrofizici pokazala su nam da čovječanstvo nije središte svemira. Naša je Zemlja, prema posljednjim izračunima, zrnce prašine, mrljica u relaUvod | 11
tivno maloj galaksiji koja je jedna od oko 250 milijardi drugih galaksija. Taj se naš svemir, koji je možda počeo s tzv. Velikim praskom prije više milijardi godina, od tada širi gotovo brzinom svjetlosti. Sada znamo za pulsirajuće kvazare i crne rupe. Sumnja se da se ovaj svemir kroz nezamislivo dugo vremena spaja u jednu točku. Danas sve to znamo, a to se ne uklapa u ono što Crkva stoljećima naučava i u što mnogi vjernici još uvijek čvrsto vjeruju. Gotovo su sve dogme oblikovane kad se smatralo da je zemlja ravna ploča i da zvijezde vise na nebeskom svodu. Ljudi traže ponovno artikuliranje religioznog iskustva, kako bi se iznova otkrila drevna duhovnost na prihvatljiv, razumljiv i realističan način. To nije odbacivanje institucionalne religije, već namjera da se osuvremeni način iznošenja njezinih temeljnih uvida, sukladno suvremenom pogledu na svijet. Zašto ljudi ustraju u vjerovanju u nešto što je proturječno njihovu znanju? Zašto ljudi trebaju religiozne ideje? Zato jer im one mogu dati smisao i nadu. Osobitost naše vrste jest sposobnost razmišljanja o sebi, što neizostavno podrazumijeva razmišljanje o smislu života, o patnji, smrti i zagrobnom životu. C. G. Jung (1875–1961) tu je suštinu jasno vidio. Prema njemu vjerovanje je adut znanja kojim se izbjegava beznađe. Međutim srednjovjekovni svjetonazor, koji još i danas prevladava u Crkvi, ljudima današnjice u velikoj je mjeri nerazumljiv; posljednjih pet stoljeća jednostavno ne udovoljava duhu vremena. Stara paradigma više ne
12 | VAL JE MORE
podupire stvarnost, a ljudi su očajni ne znajući kako da objasne smisao svojega života. I onda ti ljudi dolaze Vama? Da, iako to nije jedini razlog. Dolaze mi vjernici i praktični kršćani koji imaju dvojbe oko vlastite vjere i koji su postali svjesni da vjera njihova djetinjstva nema više snagu nositi ih kroz život, a kamoli kroz smrt. Velik broj posjetitelja ne pripada niti jednoj crkvi ili konfesiji, ali je duboko religiozno na svoj osobni način. Iako duhovnost do sada nije imala nikakvu ulogu u njihovim životima, oni postaju svjesni da je apsolutno neophodno razmrsiti misterij njihova života. Koji je razlog tomu? Jednostavno objašnjenje ne postoji. Možemo nabrojiti brojne moguće razloge. Nedavno sam zamijetio fenomen prezasićenosti u našem društvu. Ljudi su na Zapadu toliko blagoslovljeni materijalnim dobrima da na kraju gube iz vida svoje mjesto u stvaranju. Teško im se orijentirati usred poplave svih tih ideologija koje zapljuskuju naše živote vrtoglavom brzinom iz svih kutaka svijeta putem tehnologije i medija. Političari – takozvani glas naroda – ili ne znaju istinu ili ju izbjegavaju izreći, vjerujući da bi takva informacija bila previše obeshrabrujuća i ne baš od koristi na izborima. Manipulirani smo reklamiranjem i selektivnim vijestima. Rezultat svega toga je duboki nemir među mnogim ljudima današnjice. Ali to ih, također, tjera na potragu za sustavom vrijednosti koji
Uvod | 13
POGOVOR IZDAVAČA Vožnja vlakom od Würzburga do Stuttgarta traje dva sata, a upravo je toliko trajala i živa diskusija u kupeu vlaka siječanjske večeri 1999. godine koju sam vodio sa svojim tadašnjim kolegom Michaelom Straussom. Vraćali smo se s intervjua koji smo imali s Willigisom Jägerom. Susret je potaknut njegovim nedavnim pojavljivanjem u protestantskom časopisu Evangelische Kommentare. Nikada do tada, na svojim brojnim zajedničkim putovanjima na kojima smo za časopis intervjuirali različite značajne osobe, nismo osjetili tako intenzivno stanje umne nadahnutosti. S Wiligisom Jägerom razgovarali smo samo jedan sat u Kući sv. Benedikta. Pa ipak je predmet naše diskusije iz tog sata utjecao na daljnje razgovore koje smo vodili sljedećih nekoliko dana. Za mene je, u najmanju ruku, to bilo kao da su se otvorila vrata u duhovni svijet o čijem sam postojanju nekako već znao, ali koji mi se nikada nije otvorio tako jasno kao tijekom toga intervjua. Willigis Jäger govorio je o misterijima religije i vjere bez mistificiranja ili zasljepljenosti. Naprotiv, bio je to čovjek koji je s razumijevanjem govorio o životu i smrti, o uskrsnuću i ponovnom rođenju, o čudima i sakramentima, na način ispravnog udovoljavanja intelektualnim zahtjevima koje sam stekao Duhovna
praksa mistike
| 239
tijekom godina studiranja filozofije. To je bio čovjek koji je govorio o Bogu bez zapadanja u istrošene koncepte i fraze koje su meni izgledale zbrkano ili odbojno tijekom nedjeljnih misa. A govorio je i na takav način da sam mogao ponovno prepoznati vjeru iz moga djetinjstva u mnogome što je rekao – ne tako naivno kao prije, već iznova donesenu u svjetlu interpretacije koja je nesumnjivo plod dubokoga duhovnog iskustva. Ukratko, imao sam osjećaj da bi se moglo, na kraju, raditi o vjeri, kršćanskoj vjeri, koja je mogla biti prihvatljiva mojim osobnim rigoroznim kriterijima intelektualnog poštenja odgovarajući mojoj žudnji za autentičnom religioznošću. Ali pitanje je bi li se to moglo složiti s kriterijima kršćanske dogme i doktrine? Moj kolega Michael Strauss u to nije bio tako siguran. A upravo taj prijepor nije bio mali čimbenik u rezultatima naših rasprava. Bilo mi je jasno da bi mnogo od onoga što Willigis Jäger govori i misli bilo teško probavljivo za ljude koji dolaze iz tradicionalnoga kršćanskog okruženja. Shvatio sam, kao i moj kolega, da je izvor našeg nezadovoljstva taj što su uvidi Willigisa Jägera proizašli iz njegova iskustva, koje je nama sada nedostupno. Ali bezuvjetna iskrenost i autoritet s kojim je naš sugovornik razvijao svoje ideje bez sumnje će biti vrijedni ulaganja više našeg truda da se posvetimo mudrosti toga čovjeka. Willigis Jäger se složio s idejom, pomalo oklijevajući u početku, ali konačno uvjeren da bi takva vrsta knjige, koja bi učinila dostupnim njegova iskustva i znanje ljudima koji nemaju slobodnog vremena čitati neke od njegovih detaljnijih izlaganja, mogla 240 | VAL JE MORE
biti od pomoći. Sastali smo se s Willigisom Jägerom tijekom dva vikenda u Kući sv. Benedikta u Würzburgu. Još jednom sam se našao s izrazito pozornim i koncentriranim partnerom u razgovoru koji, iako je ponekad tražio prave riječi, nikada nije pokušao izbjeći odgovor na postavljeno pitanje. Na ovom mjestu zahvaljujem Alexanderu Poraju, kojeg je Willigis Jäger pozvao kao svojega dugogodišnjeg prijatelja, za njegove nadahnute primjedbe i povratna pitanja. Zahvaljujem također Christine Teufel i Ulli Bohn za lektoriranje u procesu izrade knjige, kao i kolegama iz „Herder Spektruma“ na njihovu strpljenju koje smo napregnuli do krajnjih granica. Christoph Quarch Fulda, kolovoz 2000.
Duhovna
praksa mistike
| 241