Jezik, ideologija i sjećanje u suvremenom kontekstu

IDENTITETI – KULTURE – JEZICI Godišnjak Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Jezik, ideologija i sjećanje u suvremenom kontekstu sv. 2.

Identiteti - kulture - jezici test.indd 1

24.5.2016. 10:00:28

Nakladnik/Publisher Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Za nakladnika/For publisher Zoran Tomić Sunakladnici/Co-publishers Synopsis, d.o.o., Zagreb – Sarajevo Zaklada Konrad Adenauer, Predstavništvo za BiH Za sunakladnike/For co-publishers Ivan Pandžić Karsten Dümmel Uredničko vijeće/Editorial board

Znanstveno vijeće/Advisory board

Miljenko Brekalo

Katica Krešić

Mladen Ančić

Tonći Matulić

Karsten Dümmel

Ivica Musić

Aleksandar Bogdanić

Đorđe Obradović

Gordana Iličić

Ivica Šarac, glavni urednik

Damir Boras

Miroljub Radojković

Miro Jakovljević

Ugo Vlaisavljević

Božo Goluža

Božo Skoko

Vesna Kazazić

Iko Skoko

Stipe Kutleša

Ante Uglešić

Mile Lasić

Zoran Tomić

Ivo Lučić

Ružica Zeljko-Zubac

Tajnici/Secretaries Dražen Barbarić Mate Penava Lektura i korektura tekstova na hrvatskom jeziku/Croatian proofreading Zdenka Leženić Prijevod i lektura tekstova na engleskom jeziku/English proofreading Ivana Grbavac Lidija Mustapić Jelena Ostojić Naslovnica /Cover Marin Musa Tisak/Print SUTON grafička industrija Adresa uredništva/ Editorial adress Matice hrvatske b. b., 88000 Mostar Telefon/Phone: +387/036/355-400 Faks/Fax: +387/036/355-401 E-mail: znanstvenakonferencija@sve-mo.ba Naklada /Circulation 500 Referiran u/Indexed in: Central and Eastern European Online Library (www.ceeol.com) Mostar

Identiteti - kulture - jezici test.indd 2

2016.

sv. 2.

ISSN 2303-7423 str. 336

24.5.2016. 10:00:33

IDENTITETI – KULTURE – JEZICI Godišnjak Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru

Jezik, ideologija i sjećanje u suvremenom kontekstu sv. 2.

Mostar, 2016.

Identiteti - kulture - jezici test.indd 3

24.5.2016. 10:00:33

Identiteti - kulture - jezici test.indd 4

24.5.2016. 10:00:33

Sadržaj Proslov

............................................................................................................................................................................7

Znanost i ideologija Stipe Kutleša ZNANOST, SCIJENTIZAM I IDEOLOGIJA ......................................................................................................................... 11

Miro Jakovljević LIČNOST I DRUŠTVO: OD INDIVIDUALNE PSIHOPATOLOGIJE DO PSIHOPATOLOGIJE POLITIČKIH KULTURA ............................................................................................................................................................. 21

Politika i ideologija Zoran Tomić TEHNIKE POLITIČKOGA POPULIZMA ............................................................................................................................ 47

Marko Mustapić ♦ Ivan Hrstić POPULIZAM U HRVATSKOJ IZMEĐU IDEOLOGIJE I POLITIČKOGA STILA – TEMELJNE ODREDNICE PREDIZBORNE RETORIKE PREDSJEDNIČKOGA KANDIDATA IVANA VILIBORA SINČIĆA ................... 63

Damirka Mihaljević IDEOLOŠKI SUKOBI U BOSNI I HERCEGOVINI ........................................................................................................... 83

Mile Lasić PLEDOAJE ZA DEVIKTIMIZACIJU I SINTETIČKO PAMĆENJE ............................................................................. 101

Tatjana Tomaić NACIONALNI IDENTITET KROZ KOLEKTIVNO SJEĆANJE I JEZIK................................................................. 113

Milan Vego UNITARISTIČKE MANIPULACIJE NAČELOM FEDERALIZMA U BIH................................................................. 131

Gordana Iličić ♦ Mario Bušić NAČINI PREVLADAVANJA KULTURNIH, JEZIČNIH I RELIGIJSKIH PODJELA U POLITIČKOM SUSTAVU ŠVICARSKE .............................................................................................................................................................. 153

Jezik i ideologija Jela Sabljić Vujica KNJIŽEVNOST KAO IDEOLOGIJA SJEĆANJA – POSTMODERNA KAO IDEOLOGIJA ZABORAVA....... 167

Šimun Novaković AUSTROUGARSKA JEZIČNA POLITIKA NA PRIMJERU NORME BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH NOVINA U PRVOJ GODINI NJIHOVA IZLAŽENJA ..................................................................................................... 179

Ivica Petrović HANDKEOVA (NE)PRAVDA ZA BOSNU I HERCEGOVINU ..................................................................................... 191

5

Identiteti - kulture - jezici test.indd 5

24.5.2016. 10:00:33

Ljiljana Rajković APSTRAKTAN LIKOVNI JEZIK NADE PIVAC ................................................................................................................ 199

Miscellanea Aleksandar Bogdanić ♦ Bojana Karanović ♦ Jelena Ćurguz MEDIJSKA KONSTRUKCIJA MENTALITETA ŽRTVE U SVJETLU TEORIJE KULTIVACIJE......................... 221

Damir Kukić ♦ Ivana Sivrić MEDIJSKA PISMENOST – RAZVIJANJE KRITIČKOGA DISKURSA ....................................................................... 241

Žarko Dugandžić RATNI MORTALITET U HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI OD 1991. DO 1995.

(IZRAVNI DEMOGRAFSKI GUBITCI) ................................................................................................................................ 261

Marija Putica STORYTELLING U ULOZI NOSITELJA IDEOLOGIJE PROMJENE ....................................................................... 281

Silvana Marić UTJECAJ IDEOLOGIJE U SFRJ NA KREIRANJE JAVNOG PROSTORA ................................................................ 299

Zlata Živaković-Kerže ♦ Miljenko Brekalo ♦ Anamarija Lukić ETNIČKI IDENTITET OSIJEKA U POVIJESNOM TIJEKU (KRETANJE NARODA, KULTURA I JEZIKA) ....................................................................................................................................................................................... 319

Upute za suradnju i oblikovanje priloga ................................................................................................ 333

6

Identiteti - kulture - jezici test.indd 6

24.5.2016. 10:00:33

Proslov Godišnjak Identiteti – kulture – jezici izlazi drugu godinu kao finalni proizvod redovite godišnje znanstvene konferencije u organizaciji Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru. U ovom broju predstavljamo radove s prošlogodišnje konferencije koja je u suorganizaciji Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ (Podružnica Osijek) i Zaklade Konrad Adenauer (Predstavništvo za BiH) održana 5. lipnja 2015. na temu „Jezik, ideologija i sjećanje u suvremenom kontekstu“.

Budući da živimo u vremenima čvrste isprepletenosti jezika, ideologije i sjećanja, čiji je dinamičan suodnos neizostavan dio konstrukcije društvene zbilje, cilj nam je bio ponuditi prostor i mogućnost zainteresiranim autorima i autoricama da iz različitih znanstvenih pozicija obrađuju predloženi temat. Pozivu organizatora i ovaj se put odazvao respektabilan broj autora i autorica. Neki sudionici konferencije zbog opravdanih razloga nisu stigli na vrijeme dostaviti svoje gotove radove, pa je u u ovaj broj ušlo je ukupno 19 autorskih priloga i svi su prošli recenzentski postupak.

Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u nastanku ovoga broja godišnjaka, a napose najzaslužnijima – samim autorima i autoricama radova. Zahvale idu i svim recenzentima tekstova (od Zagreba, Zadra, Splita, Osijeka, Banje Luke, Sarajeva pa do Mostara), prevoditeljicama sažetaka te lektorici svih tekstova.

Ivica Šarac

7

Identiteti - kulture - jezici test.indd 7

24.5.2016. 10:00:33

Identiteti - kulture - jezici test.indd 8

24.5.2016. 10:00:33

Znanost i ideologija

Identiteti - kulture - jezici test.indd 9

24.5.2016. 10:00:33

Identiteti - kulture - jezici test.indd 10

24.5.2016. 10:00:33

Stipe Kutleša Institut za filozofiju u Zagrebu stipekutlesa1@gmail.com

UDK 001:299.93 Pregledni članak

ZNANOST, SCIJENTIZAM I IDEOLOGIJA Sažetak Znanost bi trebalo razlikovati od scijentizma koji ističe znanost kao jedini način spoznaje koji vodi do istine. Ta se tvrdnja temelji na metafizičkom uvjerenju. Pokazuje se koje su glavne odlike znanosti, njezini nedostatci te se interpretira znanost u scijentizmu. Scijentizam smatra da je racionalnost svojstvena znanosti koju želi proširiti na sva područja ljudske racionalnosti.

Prema scijentističkom tumačenju, vjera i religija su iracionalne i štetne, a metafizika je besmislena. Scijentizam sam upada u logička protuslovlja, ali ne odustaje od svojih tvrdnji. S obzirom na to da se scijentizam ne može opravdati znanstveno, a i logički je nekonzistentan, može ga se smatrati nekom vrstom ideologije.

Ključne riječi: znanost, scijentizam, ideologija, znanstvena metoda, vjera

SCIENCE, SCIENTISM AND IDEOLOGY Abstract Science should be distinguished from scientism, which emphasizes science as the only way to grasp the truth. This claim is based on a metaphysical belief. This article describes the main characteristics and shortcomings of science and interprets the meaning of science within the framework of scientism. According to scientism, rationality inherent to science should extend to all areas of human rationality. Scientism considers beliefs and religion irrational and harmful, while metaphysics is seen as pointless. Scientism gets caught up in logical contradictions, but does not relinquish its claims. Since scientism cannot be scientifically justified and is logically inconsistent, it can be considered a type of ideology.

Key words: science, scientism, ideology, scientific method, religion

1. Obilježja i ograničenja znanosti S obzirom na to da većina znanstvenika, a još više običan puk, najčešće percipira znanost kao posve različitu od ideologije, moglo bi se pomisliti da znanost ni na koji način ne može upućivati na bilo kakvu ideologiju. Zdrav razum možda je sklon 11

Identiteti - kulture - jezici test.indd 11

24.5.2016. 10:00:33

Stipe Kutleša prihvatiti da su znanost i ideologija posve suprotni i suprotstavljeni pristupi svijetu.

Jedna je stvar znanost, a druga interpretacija znanosti koja može dovesti do ideologije. Pojam ideologije je višeslojan pojam i ovdje će se rabiti dijelom u spoznajnom smislu, a dijelom i u političkom smislu kao procjenjivanje protivničkih mišljenja kao neistinitih i pogrješnih (ideologijskih), a svoga vlastitoga stajališta kao istinitog i neideologijskog da bi se time postigla neka vrsta monopola nad istinom. U tom bi se smislu ideologija mogla označiti kao iskrivljena svijest o stvarnosti. Znanost bi se smatrala pravom i istinitom svijesti o toj istoj stvarnosti pa prema tome ne bi se mogla karakterizirati kao ideologijska djelatnost.

Otkuda proizlaze takve tvrdnje? Koji bi bio kriterij za njih? Otkuda znamo da znanost govori o istini o svijetu? Govori li znanosti uopće o istini? Drugim riječima, što je to znanost? Ovdje se pod nazivom znanosti misli prije svega na prirodne znanosti. No to ne iscrpljuje pojam znanosti. Valja istaknuti da ni pojam same znanosti nije jednoznačno određen. Ako se slijedi ustaljena definicija prirodnih znanosti kao onih koje proučavaju prirodu i otkrivaju prirodne zakone koristeći se eksperimentima i matematikom i koje su na temelju toga sposobne predviđati buduće događaje, onda sigurno ta definicija predstavlja redukcionistički pristup. Postoje, naime, i druge vrste znanosti, primjerice humanističke i društvene znanosti, a prema današnjoj pragmatičkoj podjeli i neke druge, koje se od prirodnih prilično razlikuju tako da je teško govoriti o istom pojmu znanosti. Ovo razlikovanje, nesporazum, pa čak i rivalstvo i neprijateljstvo među njima označeno je sintagmom „dvije kulture“. Nesporazum među njima toliko je velik da se često još i danas govori o „dvjema kulturama“: o prirodoslovnoj i o humanističkoj.1 U ovom se radu govori o prirodnim znanostima i njihovim utjecajima na tehniku, tehnologiju, kulturu, društvo. Danas u puku prevladava mišljenje da je smisao znanosti dati istinitu sliku o svijetu u kojem živimo. Popularno je mišljenje koje zastupaju i scijentisti da je krajnji cilj znanosti ostvariti napredak života ljudi. Znanstveno se znanje primjenjuje tako što se proizvode tehničke naprave koje olakšavaju čovjekov život u svim područjima. Stoga se tehniku i znanost često poistovjećuje ili ih se barem shvaća vrlo blizu jedna drugoj. Da nema znanosti i njezinih postignuća, sigurno ne bi bilo, barem ne u tolikoj mjeri, ni tehničkih izuma. Povezanost znanosti i tehnike osobito je značajna u posljednjih nekoliko stoljeća. Tehnika i tehnologija povezane s napretkom znanosti doprinose životnom standardu čovječanstva. Da bi znanost svoje spoznaje mogla praktično primijeniti, ona mora ne samo svijet spoznati nego njime vladati i upravljati. U tome i jest bitno određenje novovjekovne

1

Vidi Charles Percy Snow, The Two Cultures, London, 2001.

12

Identiteti - kulture - jezici test.indd 12

24.5.2016. 10:00:33

ZNANOST, SCIJENTIZAM I IDEOLOGIJA

znanosti nakon Francisa Bacona i Galilea Galileja.2 Nju se smatra najpouzdanijim, a prema scijentističkim stajalištima i jedinim načinom spoznaje.

Prirodoznanstvena je djelatnost istraživanje materijalnoga svijeta i njegovih zakonitosti i temelji se na iskustvu o tom svijetu i činjenicama toga iskustva. Stoga empiristički smjerovi u filozofiji smatraju da je znanost najpouzdaniji način spoznaje jer se temelji na osjetilnim činjenicama do kojih se dolazi opažanjima, mjerenjima, eksperimentiranjem. Prirodna znanost opisuje ponovljive događaje koji se pravilno ponavljaju prema nekom pretpostavljenom redu koji postoji u prirodi. Znanstvenici su nakon Galileja bili skloni vjerovati da se priroda može opisati kvantitativno, tj. uz pomoć brojivih i mjerljivih veličina. Galilejev iskaz da je priroda napisana jezikom matematike postao je misao vodilja u opisivanju prirodnih zbivanja. Stoga je znanost o prirodi (fizika) matematička ili matematizirana fizika. S obzirom na strogost i pouzdanost matematičkog načina izvođenja te na matematički opis prirode, slijedilo je da takav opis omogućuje objektivno znanje o svijetu.

Popularno je mišljenje da znanost uz pomoć razuma izvodi zaključke, a na temelju mnoštva iskustvenih podataka i to načinom ili metodom koju se naziva induktivnim načinom zaključivanja. Polazi se od što većeg broja pojedinačnih činjenica i na temelju njih zaključuje se na opće tvrdnje. Do znanstvenih se teorija dolazi sustavnom uporabom tzv. znanstvene metode koja postaje neka vrsta „recepta“ ili upute koju treba striktno slijediti kako bi se istraživanjem došlo do sigurne istine. Znanost je stoga ne samo empirijska nego i racionalna djelatnost.

Vjeruje se da su zakoni koji vladaju u prirodi stalni. Ta se zakonitost iskazuje u načelu uzročnosti (kauzalnosti) događanja. Zakoni proizišli iz načela kauzalnosti kauzalni su prirodni zakoni. Oni se mogu izraziti matematičkim formulama koje omogućuju određivanje prošlih i budućih stanja svemira. Tako zasnovana znanost koja može predvidjeti ponašanje prirodnih procesa ima obilježja determinističke znanosti. Tipičan je primjer klasična mehanika. Najpoznatiju formulaciju načela znanstvenoga determinizma dao je Pierre Simon Laplace u svome djelu Essai philosophique sur les probabilités (1814.) pa se zato i formulacija znanstvenoga determinizma naziva Laplaceov duh, Laplaceova svjetska formula i sl. Ideju determinizma dao je R. J. Bošković više od pola stoljeća prije Laplacea.3 Sve što je podložno kauzalnim i kvantitativnim zakonima smatralo se objektivnim, a ono što je objektivno, ujedno je i znanstveno. Prema tome, znanost je „zajamčila“ da načelno ne postoje nikakve zaprjeke ljudskoj spoznaji. Pozitivistički znanstvenici i filozofi bili su uvjereni da će empirijsko-induktivni način spoznaje i deterministički karakter znanosti dovesti do boljeg objašnjenja svijeta, a moguće i do otkrivanja ap2

Usp. Stipe Kutleša, „Francis Bacon“, Erna Banić-Pajnić (ur.), Hrestomatija filozofije: Filozofija renesanse, sv.

3., Zagreb, 1996., str. 359. − 390.

3 Vidi Ruđer Josip Bošković, Teorija prirodne filozofije, Zagreb, 1974., str. 176. – 177.

13

Identiteti - kulture - jezici test.indd 13

24.5.2016. 10:00:34

Stipe Kutleša solutne istine. Druge vrste spoznaja osim znanstvene bit će ne samo suvišne nego i nemoguće. No, jesu li stvari u znanosti baš takve?

Već su neki filozofi, ali i znanstvenici, ukazivali na problematičnost induktivne spoznaje – ona nije sigurna, nego samo vjerojatna. Nakon Humeove (18. st.) kritike indukcije, Karl Popper je u svojoj kritici načela verifikacije logičkih pozitivista predložio načelo falsifikacije jer je uvidio da induktivno dokazivanje istinitosti znanstvene teorije nije valjano zbog nemogućnosti induktivne metode u obuhvaćanju svih slučajeva u empiriji. Drugi prigovor logičkim pozitivistima uputili su William Whewell i Paul Feyerabend koji su dovodili u pitanje pojednostavljeno uvjerenje da spoznaja u znanosti polazi od činjenica i završava u njihovu uopćavanju u znanstvenoj teoriji. Oni su mislili da stvar mora biti obrnuta, a to znači da se može reći da polazište u znanstvenoj spoznaji nisu činjenice, nego teorije i da ne ovise teorije o činjenicama, nego činjenice o teorijama.4 Može li se uopće govoriti o „golim“ činjenicama koje bi bile izvan nekog teorijskog konteksta? One, doduše, mogu biti izvan teorijskoga konteksta, ali onda ništa ne govore o svijetu. Da „gole“ objektivne činjenice ne postoje uvijek, čak ni na razini obične svakodnevne percepcije, pokazuje tzv. Gestalt-psihologija. Ili točnije rečeno, one postoje, ali se različito tumače. Činjenice su zapravo slijepe bez teorija koje ih tumače ili objašnjavaju. Znanost, dakle, utemeljena samo na empirijsko-induktivnom načinu spoznaje ne može biti egzaktna.

Za razliku od pozitivističkih znanstvenika i pozitivističkih filozofa najveći znanstvenici 20. stoljeća isticali su upitnost induktivističkog zasnivanja znanosti. Einsteinu su, primjerice, najvažnije spoznaje o prirodi stečene na sasvim suprotan način od induktivnog. Spoznaja prirode za njega je ostvarenje najjednostavnijih matematičkih ideja. On smatra da čisto mišljenje može obuhvatiti stvarnost. Zadatak je fizike da traži opće zakone „iz kojih se čistom dedukcijom dobiva slika svijeta.“5 Matematika je najbolji primjer deduktivno-aksiomatskog načina spoznaje. Kada se pođe od pretpostavljenih i neupitnih istinitih premisa (ili aksioma), onda je konkluzija nužno istinita uz pretpostavku valjana logičkoga zaključivanja. Tvrdnje realnih znanosti samo su privremene istine ili stalno otvorene hipoteze koje će biti dopunjene ili posve zamijenjene novim znanstvenim istinama ili otvorenim hipotezama.

Drugi prigovor znanosti mogao bi biti upitnost znanstvenog determinizma na kojem je znanost gradila svoju nadmoć i optimizam. Mehanicistička i deterministička klasična znanost bila je ideološki temelj prosvjetiteljskom, marksističkom i svakom drugom materijalističkom svjetonazoru. Znanstveni je determinizam postao glavnom paradigmom ili načelom u izgradnji znanstvene slike svijeta. Znanost 20.

4

Usp. John Loose, A historical introduction to the philosophy of science, 4. izdanje, New York, 2001., str. 108. – 115.

5 Albert Einstein, Moj pogled na svijet, Zagreb, 1992., str. 131.

14

Identiteti - kulture - jezici test.indd 14

24.5.2016. 10:00:34