Ajša u Zemlji Snova / Aisha fi ard al ahlam

Page 1



EDICIJA

Porta Mundi Ana Stjelja / ‫أنا ستيليا‬ AJŠA U ZEMLJI SNOVA / ‫عائشة يف أرض األحالم‬ Izdavač /‫النارش‬ Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi

‫جمعية أليا موندي لتعزيز التنوع الثقايف‬

udruzenje.alia.mundi@gmail.com https://udruzenjealiamundi.wixsite.com/alia-mundi Ilustracije / ‫رسوم‬ Hajam Safuat / ‫هيام صفوت‬ Prevod na arapski / ‫ترجمة‬ Muhamed Habib / ‫محمد حبيب‬ Recenzija / ‫مراجعة‬ Nina Abdul Razak /‫نينا عبد الرزاق‬ Štampa / ‫ﻣﻄﺒﻌﺔ‬ PROOF/ ‫ﺑﺭﻭﻑ‬ Tiraž / ‫النسخ املطبوعة‬ 200 / ‫نسخة‬200 ISBN 978-86-81396-02-5 © Udruženje „Alia Mundi“, 2019. Sva prava zadržana.


Ana Stjelja

AjĹĄa u Zemlji Snova

Beograd, 2019.



Draga deco!!!

Ovo je priča o devojčici po imenu Ajša. Njen avanturistički duh odveo ju je u Zemlju Snova, mesto gde nemoguće postaje moguće, gde magija postaje stvarnost. Ako ste dovoljno hrabri, ako imate čisto srce, ako volite da sanjarite, onda ste spremni za ovo putovanje. Poslušajte ove priče i pridružite se Ajši na njenom čudesnom putovanju do Zemlje Snova. Još nešto! Zatvorite oči i zamislite svoju želju! Da li ste zamislili? Ako jeste, sačekajte da priče počnu. I ne zaboravite, uvek verujte u snove, jer možda vam se želja lako i ostvari. Pođimo! Dobrodošli u Zemlju Snova!

5


6


Prva priča

LETEĆI ĆILIM Tih dana, Ajša je bila i više nego srećna. Trebalo je da proslavi svoj 6. rođendan. Ajšina majka Hadidža je imala običaj da joj čita priče za laku noć. Ali tih dana, njena majka Hadidža je bila i više nego umorna i iscrpljena i nije mogla da ispuni svoju dužnost. Ajša je bila tužna, jer bez priče za laku noć nije mogla da zaspi. Zato je zaželela želju. Otvorila je prozor svoje sobe, pogledala u nebo i rekla: „Moje ime je Ajša, volela bih da brzo zaspim i usnim lepe snove.“ Mesec je sijao punim sjajem.

7


8


Izgledao je kao da se nasmešio devojčici, kao da je čuo njenu želju. Nakon što je zaželela želju, Ajša je otišla u krevet. Spustila je glavu na jastuk koji je bio mekan kao da je napravljen od hiljadu komadića pamuka. Cela soba je mirno spavala, zajedno sa malom Ajšom. Ali ne zadugo. Iznenda, zidovi počeše da se tresu, polica sa knjigama poče da se pomera napred i pojaviše se neke senke na zidu. Na kraju, sve stade. Ajša je i dalje spavala dubokim snom, ali je njena soba bila u neredu. Sve je bilo postavljeno naglavačke. Skoro sve knjige su bile na podu, osim jedne. Bila je to knjiga „Hiljadu i jedna noć“. Stranice knjige počeše da se listaju tako brzo da ju je zvuk listanja knjige probudio. Devojčia je bila zbunjena. Još uvek pospana, ustala je i iznena-

9


10


dila se kada je ugledala svoju sobu. Upalila je svetlo i istog trena ugledala otvorenu knjigu na polici. Prišla joj je da se sama uveri, da li je to san ili java. Kako je dotakla stranicu knjige „Hiljadu i jedna noć“ nešto gotovo magično se desilo. Prozor Ajšine sobe se širom otvorio pod naletom snažnog vetra. Ajša je prišla prozoru i svojim krupnim smeđim očima ugledala neverovatan prizor. Bio je to leteći ćilim, veliki i šaren, sa kićankama kakve je viđala u kući svoje bake Fatme. Ali tu čudu nije bilo kraja! Na tom ćilimu je sedeo dečak koji ju je likom podsetio na Aladina, junaka priča koje joj je majka Hadidža čitala pred spavanje. – Zdravo Ajša, ja sam Aladin– obratio joj se tihim glasom. – Kako znaš moje ime? – stidljivo ga je upitala Ajša.

11


12


– Znam, mesec mi je šapnuo, poželela si želju, zar ne? Ja sam došao da ti je ispunim. Da li si spremna da pođeš u jednu avanturu? – Ali kuda? – upitala je Ajša. – U Magičnu pustinju – odgovorio je Aladin. Ajša je bila zbunjena, pomalo uplašena, ali duboko negde u svom malom biću i veoma radoznala. – Pa, volela bih. Ali se plašim. – Nema razloga da se plašiš – reče Aladin. Leteći ćilim se spustio na pod Ajšine sobe kako bi ona mogla da sedne na njega. Čim se Ajša udobno smestila na ćilim, poletela je u svoju prvu veliku avanturu.

13


14


Druga priča

MAGIČNA PUSTINJA Kao što je i obećao, Aladin je Ajšu doveo u Magičnu pustinju. Ćilim se bezbedno spustio u srce jedne velike arabijske pustinje. Začudo, bio je dan, a ne noć. Ali to Ajšu nije mnogo iznenadilo, jer je verovala u čaroliju. Pesak koji je prekrivao ovu prostranu pustinju bio je zlatnožut, a u daljini se njegova boja prelivala u boju ćilibara, baš kao što je bila boja na brojanici njenog oca Muhameda.

15


16


U znak dobrodošlice zbog dolaska male Ajše u Magičnu pustinju, peščane dine su otplesale čarobni ples. Devojčici se lice odmah ozarilo od sreće. Pažnju su joj privukle neke prilike koje su promicale u daljini. Ajša je upitala Aladina šta je to, a on joj je odgovorio: – To su karavani, Ajša. Beduini se na svojim kamilama kreću pustinjama u karavanima, oni su vladari pu- stinja. Dok je Aladin Ajši pričao o karavanima, ispred njih se stvori bela jednogrba kamila. Došla je da pozdravi Ajšu. – Zdravo, Ajša. Došla sam da ti poželim dobrodo-

17


18


šlicu u ovu našu Magičnu pustinju. Ajša je iznenađeno upita. – Ti znaš da govoriš? – Da, a znam i da pevam. Hoćeš li da čuješ jednu moju pesmu? Ajša radosno klimnu glavom. ♪♪♪Moj dom je magična pustinja Njen pesak je vreo poput buktinja U karavanima dugim putujem Sa beduinima večito drugujem.

Ajša pomilova belu jednogrbu kamilu i reče: – Mnogo mi se sviđa tvoja pesma. Da li imaš još neko izne- nađenje za mene? – Mogla bih da te odvedem na jedno mesto koje

19


20


će ti se mnogo svideti. Da li pristaješ? Ajša bez dvoumljenja pristade. Kamila se spusti i Ajša joj sede na leđa. Tu se Ajša i Aladin rastaše, ali samo na kratko. I tako je bela jednogrba kamila povela Ajšu na jedno čudesno mesto.

21


Treća priča

VESELA OAZA

22

Raspevana kamila je uveseljavala Ajšu na putu do Vesele Oaze koja je po svemu bila jedno čudesno mesto usred pustinje. Na ulasku u Veselu Oazu, prolazile su kroz drvored palmi čije se lišće njihalo na vetru u ritmu pesme koju je tiho pevušila kamila. Ajša je odmah spazila jednu visoku palmu koja je svoje listove pružila ka njoj, želeći da je zagrli. Ajša priđe i oseti svu toplinu ove dobrodušne palme. U tom trenutku, iz palmine krošnje počeše da padaju urme. – Izvoli, posluži se – reče palma.


23


24

Nadam se da voliš urme. – Obožavam urme – reče Ajša. Kad god bih bila dobra i poslušna, mama bi mi kupila urme. Dok se sladila urmama, slatkim i ukusnim kakve dosad nije probala, Ajša nije prestajala da posmatra prizor oko sebe. Ovu Veselu Oazu u koju je raspevana kamila dovela Ajšu, krasilo je jezerce okruženo zelenilom. To je bilo mesto gde su se karavani posle dugog i napornog puta zaustavljali kako bi se okrepili. Ajša priđe tom jezercu kako bi se osvežila.Njeno lice se ogledalo u bistroj vodi ove Vesele Oaze. Dok se ogledala na površini vode, Ajša ugleda prizor od kog joj zastade dah.Bio je to lik njene majke Hadidže. U naručju je držala dve male bebe, devojčicu i dečaka. Osmeh njene majke bio je toliko lep da je Ajša za tren zaplakala.


25


Bila je jako tužna zato što je njena majka bolesna i što nije mogla da joj se pridruži na ovom čudesnom putovanju. Kad je to videla, kamila joj priđe da je uteši. – Ajša, nemoj da plačeš, tvoja mama će ozdraviti. Kada si ti srećna i nasmejana i ona je. Zato, osmeh na lice. Hajde popni se, hoću da te povedem na još jedno mesto. Ajša svojim malenim prstima obrisa suze koje su joj krenule, pope se na kamilu i nastavi svoju neverovatnu avanturu.

26


27


Četvrta priča

SVETLUCAVI ŠATOR

28

Ajša i njena drugarica, bela jednogrba kaamila, stigoše do jednog svetlucavog šatora. Bio je ukrašen najsjajnijim brilijantima, okićen zlatastim pustinjskim ružama i srebrnkastim palminim lišćem. – Gde smo došli, jednogrba kamilo? – Draga Ajša, htela sam malo da te razveselim i zato sam te dovela u svetlucavi šator. Ajša je laganim koracima ušla u veliki svetlu cavi šator kakav do sada nikad nije videla. Ugledala je Aladina koji je u šator došao pre nje.


29


30

– Ajša, dobrodošla u svetlucavi šator. – Zašto se ovaj šator zove svetlucavi? – pitala je Ajša. – Zato što ispunjava želje. – Kako to? – upita Ajša. Tako što kada neko iskreno poželi želju, šator zasvetli i tada se želja ispuni. – Dobro, ja bih onda volela da postanem princeza, sa ružičastom haljinom od svile i krunom od dijamanata. Kako je to izgovorila, ispred nje se stvorilo čarobno ogledalo, a ono što je u njemu videla, nimalo je nije obradovalo. Ugledala je svoj lik i shvatila da se ništa nije promenilo. – Aladine, zašto šator nije zasvetleo? – Zato što ti nisi bila dovoljno iskrena. Dobro razmisli pre nego što zaželiš neku drugu


31


32

želju. Šta je ono što zaista želiš? – Ja bih najviše od svega želela da moja mama ozdravi. U tom trenutku, šator je zasvetleo punim sjajem. Prizor je bio čudesan. Šator je svetlucao kao zvezdice u tamnoj noći. Ajša je ponovo pogledala u ogledalo. Ovoga puta ugledala je svoju majku, sa osmehom na licu. Sva u čudu, devojčica upita Aladina: – Znači, mama je ozdravila? – Da, Ajša, svetlucavi šator ti je ispunio želju, tvoja majka je ozdravila – odgovori joj Aladin. Nestvarni svet ovog pustinjskog šatora zabavljao je malu Ajšu sve dok joj Aladin nije rekao da moraju da krenu, jer noć polako odmiče i uskoro će svanuti novi dan. A ostalo je još jedno mesto na koje je Aladin


33


želeo da je odvede. Po izlasku iz svetlucavog šatora Ajša i Aladin su se oprostili od bele jednogrbe kamile koja se tad uputila ka svom karavanu, a oni se na svom letećem ćilimu uputiše ka još jednom čudesnom mestu.

34


35 33


36


Peta priča

ŠEHEREZADINO KLUPKO Leteći ćilim se spustio na zemlju, a Ajša i Aladin su se našli pred vratima jednog neobičnog kraljevstva. Aladin reče devojčici: – Ajša, obećao sam ti da ću te povesti u još jednu avanturu. Ovo je to mesto, ali ako želiš da uđeš u ovo kraljevstvo, moraš da pronađeš neuhvatljivo Šeherezadino klupko. Ako ga pronađeš, treba da uhvatiš njegovu nit, jer ćemo jedino tako moći da uđemo u odaje ovog dobro skrivenog kraljevstva. Ajša mu odgovori:

37


38


– Meni je mama odala jednu tajnu. Ako nešto poželim, a ne mogu da dobijem, treba da izgovorim ove reči: ♪♪♪Kad se otvore nebesa sva

Nek Ajši Svevišnji blagoslov dâ Nek bude onako kakva je njegova volja Ajša obećava da će biti devojčica bolja.

Čim je Ajša izgovorila ove reči, na jednom od prozora velike kamene kule, ugleda prelepu Šeherezadu. Bila je lepša od svih princeza koje je Ajša videla u knjigama. Šeherezada pusti klupko koje poče da se odmotava sve dok nije dotaklo zemlju. Ajša sva radosna uhvati nit Šeherezadinog klupka i zajedno sa Aladinom pope se u jednu od odaja ovog kraljevstva. Kada su ušli u odaju, ugledali su samo Šeherezadin pozlaćeni veo, a potom je nesta-

39


40


la. Ajša se rastužila što nije duže mogla da gleda u lepu Šeherezadu, ali joj Aladin objasni da Šeherezada svome kralju svake noći, baš kao i njena majka njoj, priča po jednu priču. – Pa zar se priče ne pričaju samo deci? – upita Ajša. – Da, ali ovaj kralj je malo mrzovoljan, često noću ne može da spava, a veoma voli Šeherezadine priče koje ga uspavljuju. Čuo sam da u ovom dvoru postoji jedno skriveno mesto, hajde da ga pronađeno – reče Aladin. Šetajući ovim raskošnim dvorom, Ajša i Aladin u jednom trenutku, ugledaše dugačke kamene stepenice. Bili su veoma radoznali pa su odlučili da se spuste niz te stepenice iz želje da saznaju kuda one vode. Stigli su do vrata koja vode do jedne skrivene odaje, baš one o kojoj je

41


42


Aladin pričao. Mala Ajša na vratima primeti uklesani Mesec. Iz radoznalosti ga dodirnu. U tom trenutku vrata se otvoriše, a Mesec zasija punim sjajem, osvetlivši unutrašnjost ove skrivene odaje. Ajša i Aladin pred sobom ugledaše čarobnu lampu.

43


Šesta priča

ČAROBNA LAMPA

44

Kad se Ajša i Aladin približiše lampi. Ajša reče: – Aladine, protrljaj ovu lampu. Aladin odgovori: – Ajša, ovo je tvoja avantura, protrljaj ti. Ajša sa velikim uzbuđenjem uze lampu u ruke i snažno je protrlja. U tom trenutku odaja se snažno zatresla i pred njima se ukaza debeli, zeleni duh. – Zdravo, dobra devojčice. Hvala ti što si me oslobodila. Dugo sam bio zatočen u ovoj la- mpi, i baš mi je drago što me je jedna tako dobra i hrabra devo-


45


46

jčica oslobodila. Kao nagradu, imaš pravo da poželiš tri želje. Ajša u neverici upita: – Da li mogu bilo koju želju da poželim? – Bilo koju! Hajde zamisli želju. Ajša reče: – Dobri veliki duše, volela bih da sva deca sveta budu sreća, da žive u miru sa svojim roditeljima. – Dobro, Ajša, šta je tvoja druga želja? – Volela bih da dobijem macu. – Dobro i šta je tvoja treća želja, Ajša – upita duh. – Moja treća želja je da me ponovo posetiš zajedno sa Aladinom i da me odvedeš na neko novo mesto, u neku novu avanturu. Debeli zeleni duh istog trena ispuni sve tri Ajšine želje.


47


Ajša se obradovala kada je ugledala macu koju je nazvala Lusi. *** Tako su se Ajša, Aladin i Lusi za tren našli na letećem ćilimu i bili spremni za povratak kući.

48


49


50


Sedma priča

POVRATAK KUĆI Ajša i Aladin su leteli nebeskim prostranstvima. Pod njima su plesale one iste peščane dine, svojom pesmom ih je otpozdravljala bela jednogrba kamila, a palme su svojim izduženim listovima mahale u znak pozdrava. Letela je Ajša nad zemljama arapskog sveta, videla je i velike piramide i Sfingu i čudesnu Burdž Halifu. Slušala je huk pustinjskog vetra, šum velikih mora i gledala u svetlucave zvezde. U njenoj zemlji je svitalo. Pre nego što će se sunce probuditi i

51


52


osvetliti njenu sobu, leteći ćilim je već bio na njenom prozoru. – Stigli smo kući, Ajša, evo tvoje sobe. Nadam se da ti se ova avantura dopala. Ja sad moram da idem. Treba da posetim neke druge devojčice, da i njih povedem u nove avanture. – Hvala ti, Aladine što si me poveo u ovu čudesnu avanturu koju nikad neću zaboraviti. Ajša otpozdravi Aladina, leže u svoj krevet i zaspa mirnim snom. – Ajša, Ajšaaaa.... – budio ju je majčin umilni glas. Devojčica otvori oči i radosno uskliknu. – Mama, pa ti si ozdravila!!! – Da, mila moja Ajšice, desilo se čudo, pre- ko noći sam ozdravila. Imam jednu lepu vest za tebe, dobićeš batu i seku. Šta kažeš na to

53


54


da se zovu Asja i Jahja? Ajšu je ova vest veoma obradovala, ali onda joj je majka saopštila još jednu radosnu novost. Kad je to čula Ajša je znatiželjno upitala: – A šta je to? Majka joj je odgovorila: – Tata ti je kupio jednu lepu macu. Ajša skoči sa krevetaa i upita: – A gde je? Majka joj donese jednu lepu torbu za mace. Ajša uze macu iz torbe i zagrli je, skačući od sreće. Maca je ličila na macu iz Ajšinog sna. Tad Ajša reče majci: – Znaš, mama, sanjala sam ovu macu, nazvaću je Lusi. Ajšu je još više usrećilo to što je počinjao sveti mesec Ramazan. Kao i do sad, Ajša je pomagala

55


56


majci oko ukrašavanja doma kako bi sve bilo spremno za veliki praznik. Kada je pala noć, Ajšina majka je došla u Ajšinu sobu kako bi joj, kao i obično, pročitala priču za laku noć. Ajšina majka se iznenadila kad joj je Ajša rekla: – Ne želim da mi čitaš priču pred spavanje, ovoga puta ću ja tebi ispričati priču. Ajša i njena majka se zagrliše i Ajša poče svoju priču: – Moja priča se zove: Magična pustinja... tinja...

57


O autoru


Ana Stjelja je rođena 1982. godine u Beogradu. Diplomirala je 2005. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu gde je magistrirala 2009. i doktorirala 2012. godine. Književnica, prevodilac i novinarka. Objavila je 12 autorskih knjiga, prevela 9, a priredila 8 knjiga. Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja književnih prevodilaca Srbije i Udruženja novinara Srbije. Urednica je magazina za kulturnu raznolikost Alia Mundi, književnog časopisa Enheduana i veb-portala Istočni biser posvećenog kulturama Istoka. Osnivač je Udruženja Alia Mundi za kulturnu raznolikost.

59


O prevodiocu


Muhamed Habib je jedan od najeminentnijih prevodilaca u Siriji. Diplomirao je na odseku za umetnost, na engleskom departmanu Univerziteta Tišrin u Latakiji, u Siriji. Bavi se pisanjem poezije i proze. Bavi se književnim prevođenjem sa engleskog na arapski i sa norveškog na arapski jezik. Do sada je na arapski preveo dela Eliota, Saramaga, Eriha Froma, Karla Gustava Junga... Bavi se edukacijom dece i humanitarnim radom. Živi i radi u Norveškoj.

61



SADRŽAJ Uvod ....................................................... 5 Prva priča LETEĆI ĆILIM ..................................... 7 Druga priča MAGIČNA PUSTINJA ........................ 15 Treća priča VESELA OAZA ..................................... 22 Četvrta priča SVETLUCAVI ŠATOR ......................... 28 Peta priča ŠEHEREZADINO KLUPKO .............. 37 Šesta priča ČAROBNA LAMPA .............................. 44 Sedma priča POVRATAK KUĆI ................................ 51 O AUTORU ............................................ 59 O PREVODIOCU .................................. 61

63


CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 821.163.41-93-32 СТЈЕЉА, Ана, 1982Ajša u Zemlji Snova / Ana Stjelja ; [ilustracije Hajam Safuat ; prevod na arapski Muhamed Habib]. - Beograd : Udruženje za promociju kulturne raznolikosti “Alia Mundi”, 2019 ([Beograd] : Proof). - 127 str. : ilustr. ; 20 cm. (Edicija Porta Mundi) Nasl. str. prištampanog arap. prevoda: Aisha fi ard al ahlam. - Tiraž 200. - О autoru: str. 58-59. - O prevodiocu: str. 60-61. ISBN 978-86-81396-02-5 COBISS.SR-ID 278332428


63


‫محمد حبيب‬ ‫مرتجم من سوريا‪ .‬بكالوريوس يف اللغة اإلنكليزية وآدابها‪ ،‬من‬ ‫جامعة ترشين‪ ،‬الالذقية‪ ،‬سوريا‪.‬‬ ‫يرتجم من اللغة اإلنجليزية إىل العربية‪ ،‬ومن اللغة الرنويجية‬ ‫إىل العربية‪ 23 .‬سنة خربة يف الرتجمة ( رواية‪ ،‬مرسح‪ ،‬قصة‬ ‫قصرية‪ ،‬نقد أديب‪ ،‬علم نفس‪ ،‬فكر ودراسات‪)...‬‬

‫***‬

‫‪62‬‬


‫ﺘ‬ ‫ﻋﻦ ﺍﻟﻤ�ﺟﻢ‬


‫آنا ست ِّيليا‬ ‫من مواليد بلغراد‪ ،‬رصبيا عام ‪ .1982‬تخرجت من كلية فقه‬ ‫اللغة يف جامعة بلغراد عام ‪ 2005‬و حصلت عىل املاجيستري يف‬ ‫عام ‪ 2009‬ثم الدكتوراه عام ‪.2012‬‬ ‫هى ايضا كاتبة و مرتجمة و صحافية حيث بلغ نتاجها األديب‬ ‫حتى اآلن ثالثني كتاباً‪ ،‬سوا ًء كمؤلفة أو مرتجمة أو مح ّررة أو‬ ‫كاتبة ذاتية‪.‬‬ ‫عضو يف رابطة الكُتاب الرصبيني ‪ ،‬وجمعية مرتجمي األدب‪،‬‬ ‫ورابطة الصحفيني يف رصبيا و عضو يف االتحاد الدويل للصحفيني‪.‬‬ ‫مؤسس جمعية « أليا موندي» للتنوع الثقايف و رئيسة تحرير‬ ‫مجلة « أليا موندي» و البوابة اإللكرتونية « اللؤلؤة الرشقية «‬ ‫و املجلة األدبية « انهيدوانا « و هم نتاج مرشوعات الجمعية‪.‬‬ ‫***‬

‫‪60‬‬


‫ﻋﻦ ﺍﻟﻤﺆلف‬


58


‫قالت عائشة‪ :‬لقد حلمت بها يا أمي‪ ،‬سوف‬ ‫أسميها لويس‪.‬‬ ‫زاد من فرحة عائشة أن يو َم ٍ‬ ‫غد هو ُ‬ ‫أول أيا َم شهر رمضان‬ ‫املبارك‪ .‬كانت عائشة‪ ،‬مثل العادة‪ ،‬تساعد أمها يف تزيني البيت‬ ‫احتفا ًء بهذا الشه ِر الفضيلِ ‪.‬‬ ‫حل املسا ُء‪ ،‬جاءتْ أم عائشة إىل غرفتها لتحيك لها حكاية‬ ‫عندما َّ‬ ‫قبل النوم‪ ،‬كام تفعل كل مساء‪ .‬لكن هذه الليلة‪ ،‬كانت دهش ُة‬ ‫أم عائشة كبرية عندما سمعت عائشة تقول لها‪:‬‬ ‫ِ‬ ‫النوم‪ .‬هذه املر ُة أنا‬ ‫« ال‬ ‫أريدك أن تحيك يل الليلة حكاي َة ِ‬ ‫استلق بجانبي لتسمعي الحكاية‪».‬‬ ‫سأحيك لك حكاي ًة‪ .‬تعا ِل‪،‬‬ ‫ِ‬ ‫استلقت أ ُم عائش َة بجانبها‪ .‬احتضنت إحداهام األخرى‪ ،‬وبدأتْ‬ ‫ْ‬ ‫عائش ُة حكايتها‪.‬‬ ‫« سأحيك لك‪ ،‬يا أمي اليوم‪ ،‬حكاية الصحراء املسحورة‪»....‬‬ ‫***‬

‫‪57‬‬


56


‫سيصبح ِ‬ ‫ِ‬ ‫لديك‬ ‫ولك عندي أخبا ٌر طيب ٌة‪.‬‬ ‫ُ‬ ‫أخت وأخٌ‪ .‬ما ُ‬ ‫رأيك لو سميناهام آسيا‬ ‫ٌ‬ ‫ويحيى؟»‬ ‫فرحت عائشة كثريا عندما سمعت ذلك‪ ،‬ثم قالت األم عندي خرب‬ ‫اخر جميل‪.‬‬ ‫ردت عائشة ىف شغف‪ :‬ما هو الخرب يا أمي ؟‬ ‫قالت األم‪ :‬والدك اشرتى ليك قطة صغرية جميلة‪.‬‬ ‫قفزت عائشة من مكانها و سألت أمها‪ ،‬أين هي ؟ ‪ ،‬أحرضت األم‬ ‫القطة يف صندوق القطط الجميل‪.‬‬ ‫أخرجت عائشة القطة من الصندوق و هي تطري من الفرحة و‬ ‫حملت القطة و عانقتها‪ .‬كانت القطة تشبه متاما القطة التى‬ ‫رأتها عائشة يف أحالمها‪.‬‬

‫‪55‬‬


54


‫‪53‬‬

‫كان بسا ُط الري ِح قد ح َط بعائشة عىل‬ ‫نافذة الغرفة‪.‬‬ ‫قال عالء الدين‪ « :‬ها قد عدنا إىل ِ‬ ‫البيت‪ ،‬يا عائشة‪.‬‬ ‫ِ‬ ‫يجب‬ ‫وهذه غرفتك‪ .‬آمل أن تكوين قد‬ ‫أحببت هذه املغامرة‪ْ .‬‬ ‫ات ِ‬ ‫الفتيات الصغري ِ‬ ‫ِ‬ ‫مثلك‬ ‫بعض‬ ‫أ ْن‬ ‫أذهب اآلنَ‪ .‬ينبغي أن أزو َر َ‬ ‫َ‬ ‫ألصطحبهن يف مغامر ٍ‬ ‫ات جديد ٍة‪».‬‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬شكرا ً جزيالً‪ ،‬يا عالء الدين‪ ،‬عىل هذه املغامرة‬ ‫الرائعة التي لن أنساها أبدا ً‪».‬‬ ‫قالت عائشة وداعاً لعالء الدين‪ ،‬ثم استلقت يف فراشها ونامت‬ ‫بسالم‪.‬‬ ‫ِ‬ ‫فتحت‬ ‫« عائشة‪ ،‬عاااااااااائشة‪ ،»...‬كان صوت أمها الناعم يوقظها‪.‬‬ ‫الطفل ُة عينيها بدهش ٍة وفر ٍح‪:‬‬ ‫« أمي‪ ،‬لقد تعافي ِتي!!!»‬ ‫قالت أم عائشة‪ « :‬نعم‪ ،‬يا طفلتي‪.‬‬ ‫فيت بني عشي ٍة‬ ‫لقد‬ ‫حدثت معجز ٌة وشُ ُ‬ ‫ْ‬ ‫وضحاها‪.‬‬


52


‫الحكاية السابعة‬ ‫رحل ُة العود ِة‬ ‫فوق ِ‬ ‫كان عالء الدين وعائشة يطريان عالياً يف السام ِء‪َ ،‬‬ ‫بساط الري ِح‪.‬‬ ‫ترقص‪،‬‬ ‫بينام يف األسفلِ ‪ ،‬يف الصحرا ِء‪ ،‬كانت الكثبا ُن الرملي ُة ذاتها ُ‬ ‫والجمل يغني لهام أغنيته الجميلة‪ ،‬وأشجا ُر النخيلِ املبتهج ُة تل ّو ُح‬ ‫لهام بأوراقها‪ .‬طارتْ عائشة فوق عاملها العريب الجميل و بلدانه‬ ‫الكبرية ‪ ،‬كام شاهدت أيضاً األهرامات العظيمة وأبو الهول ‪ ،‬وبرج‬ ‫خليفة املذهل‪ .‬واستمعت إىل صفريِ ريا ِح الصحرا ِء‪ ،‬وصوت البحا ِر‬ ‫ينبلج يف مدينتها‪ .‬لكن‬ ‫الفسيحة‪ ،‬وراقبت النجو َم الرباقة‪ .‬كان النها ُر ُ‬ ‫الشمس وتيض ُء غرفتها‪،‬‬ ‫وقبل أن تستيق َظ‬ ‫َ‬ ‫ُ‬

‫‪51‬‬


‫قال الجني األخرض‪ « :‬حس ٌن‪،‬‬ ‫وما هي أمنيتك الثالثة‪ ،‬يا‬ ‫عائشة؟»‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬أمنيتي الثالثة هي أن تأيت إيل مرة اخرى‬ ‫ايها الجني مع عالء الدين ىف ليلة اخرى حتى تأخذاين‬ ‫ملكان جديد و مغامرة جديدة‪.‬‬ ‫رض الضخ ُم عائش َة أمنياتها‪.‬‬ ‫منح‬ ‫يف ملح البرص‪َ ،‬‬ ‫الجني األخ ُ‬ ‫ُ‬ ‫فرحت عائشة كثريا بالقطة التى أسمتها لويس‪.‬‬ ‫ورسعان ما ركبت عائشة وعالء الدين البساط السحري و‬ ‫معهام القطة الصغرية‪ ،‬واستعدا لإلنطالق يف رحلة العودة‬ ‫إىل بيت عائشة‪.‬‬

‫‪50‬‬


49


‫قال الجني‪ « :‬أهالً بك‪ ،‬أيتها الطفلة الطيبة‪.‬‬ ‫أنا محبوس يف هذا املصباح منذ زمنٍ طويلٍ ‪ ،‬وأنا‬ ‫سعي ٌد جدا ً اآلن أن طفل ًة شجاع ًة وطيب ًة ِ‬ ‫مثلك قد‬ ‫ِ‬ ‫ٍ‬ ‫سأمنحك ثالثَ‬ ‫أمنيات‪،‬‬ ‫أطلقت رساحي‪ .‬لذلك‪،‬‬ ‫ْ‬ ‫اآلن‪».‬‬ ‫سمعت‪ « :‬هل أستطيع‬ ‫سألت عائشة‪ ،‬وهي غ ُري مصدق ٍة ما قد‬ ‫ْ‬ ‫أن أمتنى أي َة أمني ٍة أريد؟»‬ ‫قال الجني األخرض‪ « :‬نعم‪ ،‬متني أي َة أمني ٍة تريدين‪ .‬ما هي‬ ‫ِ‬ ‫أمنياتك»‬ ‫قالت عاشة‪:‬‬ ‫كل أطفا ِل‬ ‫« حس ٌن‪ ،‬أيها الجني الضخم‪ ،‬أنا أري ُد أن يعيش ُّ‬ ‫وسالم مع آبائهم‪ ،‬و‪»....‬‬ ‫العا ِمل يف سعاد ٍة ٍ‬ ‫قال الجني األخرض‪ « :‬حس ٌن‪ ،‬وما هي أمنيتك الثانية‪ ،‬يا‬ ‫عائشة؟»‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬أمنيتي الثانية هي أن يكون‬ ‫لدي قطة صغرية ‪»...‬‬

‫‪48‬‬


47


‫الحكاية السادسة‬ ‫صباح السحري‬ ‫املِ ُ‬ ‫عندما اقرتب عالء الدين وعائشة من املصبا ِح السحري‪،‬‬ ‫قالت عائشة‪:‬‬ ‫« عالء الدين‪ ،‬يجب أن َ‬ ‫تفرك هذا املصباح‪».‬‬ ‫أجابها عالء الدين‪:‬‬ ‫يفعل َ‬ ‫ذلك‪ .‬هذ ِه‬ ‫يجب أن َ‬ ‫« كال‪ ،‬يا عائشة‪ .‬أن ِتي من َ‬ ‫ِ‬ ‫مغامرتك أن ِتي‪».‬‬ ‫بانفعال شديد‪ ،‬أخذت عائشة املصباح بني يديها وفركته‬ ‫بق َّو ٍة‪ .‬يف اللحظة ذاتها اهتزت الغرفة بقو ٍة وظه َر أمام‬ ‫جني أخرض‪.‬‬ ‫عائشة وعالء الدين ٌ‬

‫‪46‬‬


45


44


‫عندما كانا يتجوالن يف هذا الربج‬ ‫الباذخ‪ ،‬وصل عالء الدين وعائشة‬ ‫حجري‪.‬‬ ‫إىل در ٍج‬ ‫ٍ‬ ‫كان فضولهام قوياً جدا ً‪ ،‬وهكذا قررا أن يتسلقا الدرج الحجري‬ ‫ليعرفا إىل أين ينتهي بهام‪ .‬يف نهاية الدرج وصال إىل باب يؤدي‬ ‫إىل غرفة رسيّة‪ ،‬ذلك الغرفة التي كان عالء الدين قد حدثها عنها‬ ‫سابقاً‪ .‬الحظت عائشة وجو َد ٍ‬ ‫باب الغرفة‪.‬‬ ‫نقش للقم ِر عىل ِ‬ ‫وبدافعِ الفضو ِل الطفويل‪ ،‬مدتْ يدها وملسته‪ .‬يف هذه اللحظ ِة‪،‬‬ ‫وتوهج القم ُر وسط َع نو ُره‪ ،‬الذي أضا َء املد َخ َل إىل‬ ‫الباب‪،‬‬ ‫َ‬ ‫َ‬ ‫انفتح ُ‬ ‫الغرف ِة الرسيّ ِة‪ .‬وفجأ ًة شاه َد عالء الدين وعائشة أمامهام مصباحاً‬ ‫سحرياً‪.‬‬

‫‪43‬‬


42


‫‪41‬‬

‫عندما دخال الغرفة‪ ،‬كان خامر‬ ‫شهرزاد املُذ ّهب هو كل‬ ‫ما شاهداه للحظة قبل أن‬ ‫تختفي شهرزاد عن ناظريهام‪.‬‬ ‫حزنت عائشة ألنها مل تستطع أن تُ َتِّ َع ناظريها أطول وقت‬ ‫ممكن بالنظر إىل شهرزاد الجميلة‪ .‬لكن عالء الدين رشح‬ ‫لها أن شهرزاد عليها أن تحيك حكاية للملك‪ ،‬كل ليلة‪ ،‬يك‬ ‫ينام‪ ،‬متاماً مثلام تفعل والدتها خديجة‪.‬‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬كنت أعتقد أن تلك الحكايات تُحىك‬ ‫لألطفال فقط‪».‬‬ ‫قال عالء الدين‪ « :‬هذا صحيح‪ .‬لكن هذا امللك هو أيضاً‬ ‫أغلب األحيانِ ‪ ،‬أن‬ ‫غال ٌم صغ ٌري‪ ،‬ألنه ال يستطيع‪ ،‬يف ِ‬ ‫ينام يف الليلِ ‪ ،‬ويُ ِح ُب كثريا ً أن تحيك له شهرزاد‬ ‫بحكاياتها يك ينا َم‪.‬‬ ‫لقد سمعت أن هناك مكاناً رسياً يف هذا‬ ‫الربج‪ ،‬دعينا نبحث عنه‪».‬‬


40


‫قالت عائشة‪ « :‬ذات يوم‪ ،‬أخربتني أمي رسا ً‪.‬‬ ‫قالت يل أنني إن متن ّي ُت شيئاً و مل أستطيع الحصول عليه‪ ،‬فكل ما‬ ‫أحتاجه هو ترديد هذه الكلامت‪:‬‬ ‫« عندما تفتح السامء أبوابها ‪ ..‬ستتبارك عائشة بحب الله لها‬ ‫لتكن مشيئة الله يف هذه الكلامت ‪ ..‬ولتكن عائشة أفضل البنات »‬ ‫ِ‬ ‫الكلامت‪ ،‬رأت شهرزا َد الجميل َة تظه ُر ورا َء‬ ‫عندما نطقت عائشة هذه‬ ‫إحدى ِ‬ ‫أجمل من كل األمريات‬ ‫جري‪ .‬كانت شهرزاد َ‬ ‫نوافذ الرب ِج ال َح َ‬ ‫الكتب‪ .‬ألقت شهرزاد بخصلة شعرها‬ ‫اللوايت شاهدتهن عائش ُة يف‬ ‫ِ‬ ‫ِ‬ ‫األرض واستقرت‬ ‫التي راحت تتأرجح مع الريح حتى‬ ‫وصلت َ‬ ‫عليها‪.‬‬ ‫بفرح غامر أمسكت عائشة بخصلة شعر‬ ‫شهرزاد‪ ،‬وعندها تسلقا هي وعالء الدين‬ ‫حتى وصال إحدى غرف هذه اململكة‪.‬‬

‫‪39‬‬


38


‫القصة الخامسة‬ ‫خصلة شعر شهرزاد‬ ‫عندما حط بساط الريح السحري عىل األرض‪ ،‬وجد عالء الدين‬ ‫باب اململك ِة األكرثَ غراب ًة‪ .‬قال عالء‬ ‫وعائشة نفسهام أما َم ِ‬ ‫الدين للطفلة الصغرية‪:‬‬ ‫« عائشة‪ ،‬لقد وعدتك أن أصحبك يف مغامرة ثانية‪ .‬هذا هو املكان‬ ‫الذي قصدته‪ ،‬لكن إن كنت راغبة يف دخول املكانِ ‪ِ ،‬‬ ‫عليك أن‬ ‫تجدي خصل َة شع ِر شهرزاد‪ ،‬إنها صعبة املنال ألنها شديدة‬ ‫ِ‬ ‫استطعت العثور عليها أمسكيها بقوة ألن تلك‬ ‫املراوغ ِة‪ .‬إن‬ ‫هي الطريقة الوحيدة التي تساعدنا عىل دخول غرف هذه‬ ‫اململكة املخبأة‪» .‬‬

‫‪37‬‬


‫أجاب عالء الدين‪ « :‬نعم‪ ،‬يا عائشة‪ ،‬لقد‬ ‫َ‬ ‫ِ‬ ‫منحتك الخيم ُة الرباق ُة ما متني ِتي‪ .‬أمك‬ ‫اآلن يف صح ٍة جيّد ٍة‪».‬‬ ‫خيمة الصحراء العجيبة هذه قدمت لعائشة الكثري من التسايل‪.‬‬ ‫أخريا ً‪ ،‬قال عالء الدين لعائشة أنهام يجب أن يعودا اآلن ألن‬ ‫الليل عىل وشك أن ينقيض‪ ،‬وأن نهارا ً جديدا ً عىل وشك أن يبدأ‪.‬‬ ‫كام أخربها أن هناك مكاناً آخر يريد أن يصطحبها إليه قبل‬ ‫الفجرِ‪،‬أيضاً‪ .‬عند مغادرتهام الخيمة‪ ،‬قال عالء الدين وعائشة‬ ‫وداعا للجمل األبيض وحيد السنام‪ .‬وعندما ركب عالء الدين‬ ‫وعائشة بساط الريح الذي انطلق بهام إىل مكان آخر مسحور‪،‬‬ ‫عاد الجمل األبيض لينضم إىل قافلته‪.‬‬

‫‪36‬‬


35


‫ألنها عندما نظرتْ يف املرآ ِة رأتْ نفسها‬ ‫دو َن تغيريٍ‪.‬‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬عالء الدين‪ ،‬ملاذا مل ْ‬ ‫تربق الخيم ُة؟»‬ ‫أجاب عالء الدين‪ « :‬هذا ِ‬ ‫ألنك مل تكونِ صادق ًة متاماً يف أمنيتك‪.‬‬ ‫َ‬ ‫فكّري ج ِّيدا ً قبل أن تتمني أمنيتك الثاني َة‪ .‬ما هي أمنيتك‬ ‫الحقيقي ُة اآلن؟»‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬إن أمنيتي األوىل يف هذه الحياة اآلن‪ ،‬هي أن تتعاىف‬ ‫أمي من مرضها‪».‬‬ ‫أبرقت بريقاً ُمذهالً‪ ،‬مل تر‬ ‫توهجت الخيم ُة و‬ ‫يف اللحظ ِة ذاتها‬ ‫ْ‬ ‫ْ‬ ‫مثله عائش ُة من قبلِ ‪ِ .‬‬ ‫كانت الخيم ُة ُ‬ ‫تربق وتتوهج مثل النجوم يف‬ ‫رفعت عائشة برصها إىل السامء ثاني ًة‪ .‬هذه‬ ‫ليل ٍة شديدة الظُلم ِة‪.‬‬ ‫ْ‬ ‫املرةُ‪ ،‬رأتْ يف السامء وجه أمها يبتسم ابتسامة عذب ًة جدا ً‪.‬‬ ‫سألت الطفل ُة املنذهلة‪ ،‬عالء الدين‪:‬‬ ‫ْ‬ ‫« إذن أمي قد تعافت اآلن؟»‬

‫‪34‬‬


33


‫قال عالء الدين‪ « :‬أهال بك يف الخيمة‬ ‫ال ّرباقة‪ ،‬يا عائشة‪».‬‬ ‫سألته عائشة‪ « :‬ملاذا ت ُدعى بالخيمة ال ّرباقة؟»‬ ‫قال عالء الدين‪ « :‬ألنها تحقق لك ما تتمنينه‪».‬‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬وكيف تفعل ذلك؟»‬ ‫أجاب عالء الدين‪ « :‬عندما يتمنى املرء أمني ًة صادق ًة‪ ،‬تربق الخيمة‬ ‫حتى تصبح األمني ُة حقيق ًة‪».‬‬ ‫وردي من‬ ‫أصبح أمريةً‪ٍ ،‬‬ ‫بثوب ٍ‬ ‫قالت عائشة‪ « :‬حس ُن‪ .‬أنا أمتنى أن َ‬ ‫ِ‬ ‫األملاس‪».‬‬ ‫الحري ِر الصايف‪ ،‬وتا ٍج من‬ ‫تحب‬ ‫عندما نطقت عائشة بأمنيتها‪ ،‬ظهرت أمامها مرآ ٌة سحري ٌة‪ .‬مل ْ‬ ‫عائش ُة ما حدثَ يف البداية؛‬

‫‪32‬‬


31


‫الحكاية الرابعة‬ ‫الخَيم ُة الربّاق ُة‬ ‫وصلت عائشة وصديقها‪ ،‬الجمل األبيض ذو السنام الواحد‪ ،‬إىل‬ ‫رشابات‬ ‫الخيمة الرباقة‪ .‬كانت الخيمة مزيّنة باألملاس ال ّرباق‪ ،‬و ّ‬ ‫من زهور الصحراء الذهبية وجذوع النخيل الفضية‪.‬‬ ‫سألت عائشة صديقها‪ « :‬أين نحن‪ ،‬أيها الجمل؟»‬ ‫قال الجمل‪ « :‬عزيزيت عائشة‪ ،‬لقد أردت أن أدخل إىل قلبك‬ ‫املزيد من البهجة‪ ،‬ولهذا جئت بيك إىل هذه الخيمة ال ّرباقة‪».‬‬ ‫دخلت عائشة إىل الخيمة الكبرية‪ ،‬الرباق ِة‪ ،‬التي مل تر لها مثيالً‬ ‫من قبل‪ .‬ورأت يف الخيمة عالء الدين الذي كان قد سبقها إىل‬ ‫الخيمة‪.‬‬ ‫مسحت عائشة دموع عينيها بأصابعها النحيلة‪ ،‬ثم‬ ‫ركبت عىل ظهر الجمل وانطلقا من جديد يف رحلة‬ ‫مغامرتها املذهلة هذه‪.‬‬

‫‪30‬‬


29


‫فقد رأت يف املاء شكل أمها خديجة‪.‬‬ ‫كانت أمها تحتضن طفلني صغريين‪،‬‬ ‫ولدا ً وبنتاً‪.‬‬ ‫كانت ابتسامة األم شديدة العذوبة والرقة لدرجة أن عيني‬ ‫عائشة إمتألت بالدموع‪ .‬شعرت عائشة بالحزن ألن أمها مل تكن‬ ‫معها يف هذه االرحلة السحرية‪ .‬عندما شاهد الجمل ذلك‪ ،‬تقدم‬ ‫ملواساة عائشة‪.‬‬ ‫قال الجمل‪ « :‬ال ِ‬ ‫تبك‪ ،‬يا عاشئة‪ .‬سوف تتعاىف والدتك‪ .‬وعندما‬ ‫تكوين سعيدة وتبتسمني ‪ ،‬تكون هي كذلك‪ .‬لذلك دعينا نرسم‬ ‫االبتسامة عىل وجهها‪ .‬هيا‪ ،‬تعايل‪ ،‬اركبي عىل ظهري آلخذك إىل‬ ‫مكان آخر‪» .‬‬ ‫مسحت عائشة دموع عينيها بأصابعها النحيلة‪ ،‬ثم ركبت عىل‬ ‫ظهر الجمل وانطلقا من جديد يف رحلة مغامرتها املذهلة هذه‪.‬‬

‫‪28‬‬


27


‫ثم قالت النخلة‪ « :‬تفضيل‪ ،‬كيل من رطبي‪.‬‬ ‫أمتنى أن تحبي مذاقها‪».‬‬ ‫قالت عائشة ‪ « :‬أنا أحب الرطب‪ .‬وأمي تكافئني دوما بال ُرطُ ِب‬ ‫عندما أكون مجتهد ًة ومطيع ًة‪».‬‬ ‫كل‬ ‫استمتعت عائش ُة مبذاقِ ال ُرطُ ِب‪ .‬كانت أشهى وأكرث حالو ًة من ِّ‬ ‫ْ‬ ‫ال ُرطُ ِب التي أكلتها من قبل‪ .‬كانت عائشة تستمتع مبذاق ال ُرطُ ِب‬ ‫الشهي‪ ،‬ومناظر الواحة البديعة من حولها‪ .‬ففي وسط هذه الواحة‬ ‫التي دخلتها عىل ظهر الجمل توجد بحرية يحف بها ال َخضا ُر‪.‬‬ ‫تقف عند هذه البحرية لتسرتيح من عناء السفر‬ ‫ُ‬ ‫كل‬ ‫وكانت ُ‬ ‫القوافل ُ‬ ‫الطويل‪ ،‬وتنتعش‪ .‬سارتْ عائشة نحو البحرية لتسرتيح قليال وتنعش‬ ‫نفسها أيضاً‪ .‬عندما وصلت حافة البحرية‪ ،‬رأت انعكاس وجهها يف‬ ‫ماء هذه البحرية النقي‪ .‬عندما وقفت تتأمل وجهها يف املاء‪ ،‬رأت‬ ‫عائشة شيئاً أذهلها‪.‬‬

‫‪26‬‬


25


‫الحكاي ُة الثالث ُة‬ ‫واح ُة الفرح‬ ‫يف الطريق إىل واح ِة الفر ِح‪ ،‬استمتعت عائشة بأغاين الجمل‬ ‫كثريا‪ .‬يف الواقع‪ ،‬كانت واح ُة الفر ِح مكاناً رائعاً وس َط الصحرا ِء‪.‬‬ ‫عندما دخال واحة الفرح هذه‪ ،‬وجدت عائشة نفسها هي‬ ‫والجمل بني صفني من أشجار النخيل التي كانت جذوعها‬ ‫تتاميل مع الريح عىل إيقاع األغنية الهادئة التي كان يدندن بها‬ ‫الجمل‪ .‬شاهدت عائشة شجرة نخيل طويلة جدآ متد جذعها‬ ‫نحوها وكأنها تريد أن تضمها‪ .‬فاملت عائشة نحوها وشعرت‬ ‫بدفء جذع النخلة يغمرها‪ .‬يف تلك اللحظة بدأت ال ُرطُ ُب‬ ‫الطري ُة الجميلة تتساق ُط من أعىل النخل ِة‪.‬‬

‫‪24‬‬


23


22


‫قال الجمل‪ « :‬أستطيع أن آخذك‬ ‫إىل مكان ستحبينه كثريا ً‪ .‬هل‬ ‫ترغبني يف ذلك؟»‬ ‫وافقت عائشة دومنا تردد‪ .‬نزل الجمل عىل األرض‬ ‫افرتقت عائش ُة عن‬ ‫لرتكب عائشة عىل ظهره‪ .‬هنا‬ ‫ْ‬ ‫ِ‬ ‫عالء الدين‪ .‬لكن فقط ِ‬ ‫الوقت‪ .‬وهكذا أخذ‬ ‫لبعض‬ ‫الجمل األبيض عائش َة إىل مكانٍ‬ ‫عجيب‪.‬‬ ‫ٍ‬

‫‪21‬‬


20


‫لقد جاء ليلقي التحية عىل عائشة‪.‬‬ ‫قال الجمل‪ « :‬مرحبا‪ ،‬يا عائشة‪ .‬لقد‬ ‫ألرحب ِبك يف صحرائنا املسحور ِة‪».‬‬ ‫جئت‬ ‫ُ‬ ‫َ‬ ‫سألته عائشة وقد أخذتها الدهشة‪ « :‬أنت تستطيع‬ ‫الكالم؟»‬ ‫فقال الجمل‪ « :‬نعم‪ ،‬وأستطيع الغناء‪ ،‬أيضاً‪ .‬هل‬ ‫ترغبني يف سامع واحدة من اغا َّين؟»‬ ‫هزت عائشة رأسها ‪ :‬نعم أريد‪ ،‬وقد غمرتها البهجة‪.‬‬ ‫وبدأ ينشد الجمل‪:‬‬

‫‪19‬‬

‫«الصحراء السحرية هذه موطني‬ ‫رمالها ساخنة أكرث مام تظني‬ ‫أسافر مع القوافل حتى نهايتها‬ ‫وجميع البدو فيها أهيل»‬ ‫ربتت عائشة عىل الجمل األبيض وحيد السنام وقالت‪:‬‬ ‫أحببت أغنيتك كثريا ً‪ .‬هل‬ ‫« لقد‬ ‫ُ‬ ‫لديك املزي َد من املفاجآت يل؟»‬


18


‫ر َّح ِ‬ ‫بت الصحرا ُء املسحور ُة بعائشة‬ ‫قامت‬ ‫بطريقتها الخاص ِة جدا ً‪ ،‬فقد ْ‬ ‫الكثبا ُن الرملي ُة الذهبي ُة برقص ِة‬ ‫ترحيب خاص ٍة بعائشة‪.‬‬ ‫ٍ‬ ‫بعض‬ ‫وعىل الفور‪ ،‬توهج وجه الطفلة‪ .‬لفت انتباهها ُ‬ ‫الظال ِل التي كانت ترتاقص أمامها يف املدى‪ .‬فتوجهت‬ ‫عائشة إىل عالء الدين وسألته عام تراه‪ .‬قال عالء‬ ‫الدين‪:‬‬ ‫« تلك قوافل‪ ،‬يا عائشة‪ .‬قوم من البدو يركبون جاملهم‬ ‫ويتنقَّلون عرب الصحراء‪ .‬إنهم ملوك الصحراء‪ ،‬يا‬ ‫عائشة‪».‬‬ ‫مل يكد عالء الدين يكمل كالمه عن أولئك القوم‪ ،‬حتى‬ ‫ظهر جمل أبيض بسنام واحد أمام عائشة وعالء‬ ‫الدين‪.‬‬

‫‪17‬‬


16


‫الحكاية الثانية‬ ‫الصحرا ُء املسحور ُة‬ ‫كام وعد عالء الدين‪ ،‬طا َر ببسا ُط الري ِح إىل الصحرا ِء‬ ‫بسالم يف قلب‬ ‫املسحور ِة‪ .‬وهناك هب َط البسا ُط ٍ‬ ‫الوقت‬ ‫الصحراء العربية الكربى‪ .‬ومن حسن الحظ أن‬ ‫َ‬ ‫كان نهارا ً‪ .‬عىل أي ِة حا ٍل‪ ،‬مل تتفاجأ عائشة كثريا ً‪ ،‬ألنها‬ ‫كانت تؤمن بالسحر‪ .‬كانت هذه الصحراء مثل ٍ‬ ‫بساط‬ ‫يصبح لونه كهرمانياً‪ .‬لقد‬ ‫من الرملِ الذهبي‪ ،‬ويف ِ‬ ‫األفق ُ‬ ‫ذكَّ َرها بلونِ مسبحة والدها‪ ،‬محمد‪.‬‬

‫‪15‬‬


14


‫سألته عائشة بخجلٍ ‪ « :‬كيف عرفت اسمي؟»‬ ‫همس‬ ‫قال عالء الدين‪ « :‬أخربين القمر‪ .‬فقد َ‬ ‫متنت أمني ًة‪ ،‬أمل‬ ‫القم ُر يف أذين أن عائشة قد ْ‬ ‫تفعيل ذلك؟ وقد جئت ألحقق ليك أمنيتك‪ .‬هل‬ ‫أنتي مستعد ٌة للقيام مبغامرة؟»‬ ‫سألت عائشة‪ « :‬مغامرة؟ أين؟»‬ ‫أجابها عالء الدين‪ « :‬إىل الصحرا ِء املسحور ِة»‪.‬‬ ‫كانت عائشة مضطرب ًة‪ ،‬كام كانت خائفة قليالً‪ ،‬لكن يف أعامق روحها‬ ‫الصغرية كانت مطمئن ًة وشديد َة الفضو ِل‪.‬‬ ‫قالت‪ « :‬حسنآ‪ ،‬أنا أريد ذلك‪ ،‬لكنني خائف ٌة»‪.‬‬ ‫يخيف يف هذه املغامرة»‪.‬‬ ‫فقال عالء الدين‪ « :‬ليس هناك ما ُ‬ ‫هبط بساط الريح واستقر عىل أرضية غرفة عائشة يك تجلس عليه‬ ‫هي أيضاً‪.‬‬ ‫وعندما جلست عائشة عىل البساط‪ ،‬واسرتخت‪ ،‬ارتفع بهام البساط‬ ‫بهدوء‪ ،‬ومن ثم طار مصطحباً عائشة يف مغامرتها األوىل‪.‬‬

‫‪13‬‬


12


‫أدهشتها الفوىض يف الغرفة‪ .‬أشعلت الضوء‪ ،‬وكان‬ ‫ُ‬ ‫املفتوح‬ ‫الكتاب‬ ‫أول ما لفت انتباهها هو ذلك‬ ‫ُ‬ ‫ُ‬ ‫عىل الرف‪.‬‬ ‫حلم‪.‬‬ ‫اقرتبت لتتأكد من أنها مل تخطئ الرؤي َة‪ ،‬من أنها‬ ‫ليست يف ٍ‬ ‫ْ‬ ‫الكتاب املفتو ِح‪ ،‬كتاب « ألف ليلة وليلة»‪،‬‬ ‫ملست صفح َة‬ ‫ِ‬ ‫وعندما ْ‬ ‫شيئ يشبه ِ‬ ‫السح َر‪.‬‬ ‫حدث ٌ‬ ‫فقد انفتحت نافذة غرفة عائشة بفعلِ قو ِة الري ٍح‪ .‬اتجهت عائشة‬ ‫نحو النافذة تستطلع األمر‪ ،‬فرأت عيناها البنيتان الكبريتان منظرا ً‬ ‫مذهالً‪ .‬فقد رأت بساطاُ طائرا ً‪ ،‬كبريا ً‪ ،‬زاهي األلوان برشابات ذكرتها‬ ‫بالسجادة املوجودة يف بيت جدتها فاطمة‪.‬‬ ‫لكن األعجوبة األكرب كانت فيام كان عىل البساط! فقد رأت عائشة‬ ‫عىل البساط صبياً ذكرها مظهره بعالء الدين‪ ،‬ذلك البطل الذي‬ ‫حدثتها عنه أمها يف حكايات قبل النوم التي كانت تحكيها لها كل‬ ‫مسا ٍء‪.‬‬ ‫ٍ‬ ‫بصوت هادئٍ ‪ « :‬مرحباً‪ ،‬يا‬ ‫خاطبها الصبي‬ ‫عائشة‪ .‬أنا عالء الدين»‪.‬‬

‫‪11‬‬


10


‫كان القمر حينها بدرا ً ساطعاً وسط السامء‪ .‬بدا‬ ‫وكأنه يبتسم للطفلة الصغرية‪ ،‬عائشة‪ ،‬كأنه قد‬ ‫سمع أمنيتها‪.‬‬ ‫بعد أن متنت عائشة أمنيتها‪ ،‬عادت إىل رسيرها‪ .‬وضعت رأسها عىل‬ ‫وسادتها الطرية‪ ،‬التي بدت كأنها مصنوعة من كرات القطن الناعم‪.‬‬ ‫عميق مع عائش َة الصغرية‪ .‬لكن ذلك‬ ‫نوم‬ ‫ٍ‬ ‫كانت الغرف ُة كلها تغ ُط يف ٍ‬ ‫مل يدم طويالً‪ .‬فجأة بدأت جدرا ُن الغرف ِة تهتز‪ ،‬وبدأ ُ‬ ‫رف الكتب‬ ‫ُ‬ ‫يتحرك إىل األمام‪ ،‬وظهرت بعض الظالل عىل الجدار‪ .‬ثم توقف كل‬ ‫يشء فجأ ًة كام بدأ فجأةً‪ .‬كانت عائشة ال تزال نامئة بعمق‪ ،‬لكن‬ ‫غرفتها كانت يف فوىض عارمة وكل يشء فيها كان قد انقلب رأساً عىل‬ ‫كتاب ٍ‬ ‫واحد‪ ،‬كان ال‬ ‫ٍ‬ ‫عقب‪ .‬كل الكتب سقطت عن الرف‪ ،‬باستثناء ٍ‬ ‫يزال عىل الرف‪ .‬إنه كتاب « ألف ليلة وليلة»‪.‬‬ ‫تقليب‬ ‫ِ‬ ‫بدأت صفحات الكتاب تنقلب برسعة‪ ،‬حتى أن صوتَ‬ ‫ِ‬ ‫النوم‪ .‬كانت عائش ُة مضطرب ًة‪ ،‬نهضت من‬ ‫الصفحات أيق َظ عائش َة من ِ‬ ‫فراشها وهي شبه نامئ ٍة‪.‬‬

‫‪9‬‬


8


‫الحكاية األوىل‬ ‫ب ُ‬ ‫ِساط الريح‬ ‫يف تلك األيام‪ ،‬كانت سعادة عائشة اكرب من أن توصف‪ .‬كانت‬ ‫تستعد لالحتفال بعيد ميالدها السادس‪.‬‬ ‫وكان من عادة أم عائشة‪ ،‬وإسمها خديجة‪ ،‬أن تحيك لعائشة‬ ‫حكايات قبل النوم‪ ،‬كل مساء‪ .‬لكن صادف يف ذلك اليوم أن أم‬ ‫عائشة كانت متعب ًة ومرهق ًة إىل درج ِة أنها مل تكن قادر ًة عىل‬ ‫القيام بواجبها ذاك‪ .‬حزنت عائشة ألنها مل تستطع أن تنام دون‬ ‫حكاية قبل النوم‪ .‬فجأةً‪ ،‬خطرت لها فكرة رائعة‪ ،‬وهي أن تتمنى‬ ‫نهضت من فراشها‪ ،‬فتحت النافذة ثم نظرت إىل السامء‬ ‫أمني ًة‪.‬‬ ‫ْ‬ ‫وقالت‪ « :‬أنا اسمي عائشة‪ .‬أمتنى أن أغط يف النوم برسعة‪ ،‬كام‬ ‫أمتنى أن أحلم أحالماً سعيدة»‪.‬‬

‫‪7‬‬



‫ﺃﻋﺰﺍﺋﻲ ﺍﺄﻟﻃﻔﺎﻝ‬ ‫هذه حكاية طفلة صغرية تدعى عائشة‪ .‬وعىل الرغم من صغر‬ ‫سنها تتحىل عائشة بروح املغامرة‪ .‬قادتها روح املغامرة هذه‬ ‫إىل أرض اآلحالم‪ .‬وأرض اآلحالم هي مكان فيه يصبح املستحيل‬ ‫ممكناً‪ ،‬والسحر واقعاً حقيقياً‪ .‬إن كنت تتحىل بالشجاعة الكافية‪،‬‬ ‫مؤهل لهذه‬ ‫ٌ‬ ‫إن كنت نقي القلب‪ ،‬وإن كنت تحب األحالم ‪ ،‬فأنت‬ ‫الرحلة‪ .‬إذن‪ ،‬استمع إىل هذه الحكايات وانضم إىل عائشة يف‬ ‫رحلتها املذهلة هذه إىل أرض اآلحالم‪.‬‬ ‫قبل أن نبدأ الحكاية‪ ،‬ال بد من يش ٍء آخر!‬ ‫أغمض عينيك لثانية ومتنى امنية! هل متنيت أمنيتك؟ متنيتها؟‬ ‫تنس أبدا ً أنه من املهم أن تؤمن‬ ‫انتظر إذن بداية الحكايات‪ .‬وال َ‬ ‫باآلحالم‪ .‬أتعرف ملاذا؟ ألنها قد تتحقق بسهولة! دعنا ننطلق‪.‬‬ ‫أهال بك يف أرض اآلحالم‪.‬‬

‫‪5‬‬







Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.