Vaše zdravlje 06/2009.

Z A

Z D R A V I J I

I S S N 13 3 2-2 3 2 x l i p a n j /s r p a n j 2 0 0 9.

Ž I V O T BR O J 6 6 / g o d i n a X II

11 godina

vaš savjetnik u zdravlju i bolesti.

Vaše zdravlje

B E S P L ATA N P R I M J E R A K

V O D I »

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 1

RijeË urednice Moderno doba sa sobom donosi niz pogodnosti, zbog kojih bi trebali imati više vremena. No, napredak tehnologije, kojem se svi toliko klanjamo, nije donio toliko dobra koliko smo se nadali. Neke stvari toliko su se užurbale, da to više ne možemo pratiti. Najluđe je dok gledam nekoga kako razgovara na mobilni telefon, a istodobno diže slušalicu jer mu zvoni fiksna linija!? Ljudi moji, dokle je to došlo? Zar ne možemo završiti jedan razgovor prije nego što započnemo drugi? Zar je toliko sve oko nas postalo hitno, da mi se katkad čini kako smo svi zaposlenici stanice za hitnu pomoć?

S druge strane, toliko smo zavedeni svim pogodnostima današnjice da nemamo vremena naći se s ljudima - poslovnim partnerima, prijateljima... Komunikacija je postala instant, preko žice ili virtualnog prostora, paralelni slalom. A kad možda i imamo vremena, osjećamo se toliko umorni i slomljeni da nam nije ni do čega, osim da se zavučemo u tišinu i sigurnost vlastitoga doma.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da je došlo vrijeme kad u svima nama sve više raste neugodan osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti, koji pojačava tjeskobu i unutarnji nemir.

Pa nije čudo da nas trese stres naš svagdašnji, da smo otuđeni i okrenuti sebi i svojim problemima, da zaboravljamo kako je ipak lakše kad imamo nekoga kome se možemo povjeriti i barem nakratko olakšati dušu.

Svatko od nas sa stresom se nosi na svoj, jedinstven način. Ali što kad razina stresa prijeđe kritičnu točku i kad shvatite da ste duboko u problemu i nemate dovoljno unutarnje snage da se pokrenete i riješite ga? Možda je rješenje godišnji odmor i, barem nakratko, odmak od svakodnevice koja neumoljivo melje. A možda je u tom trenutku pravo vrijeme da potražite stručnu pomoć i tako pomognete sebi, ali i svojoj okolini.

Kako god, ne zaboravite da oko vas uvijek ima ljudi kojima je do vas stalo i koji vas neće napustiti, što je neprocjenjivo i vrijedno vaše pažnje.

Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

Glavna urednica 2 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

Impresum

Sadræaj

IZDAVA»

Oktal Pharma d.o.o.

Utinjska 40, 10020 Zagreb www.oktal-pharma.hr

DIREK TOR

Branko Parag, mr. pharm.

REDAKCIJA I M ARKETING

Utinjska 40, 10020 Zagreb tel: 01/6595 768 • faks: 01/6595 700 E-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr www.vasezdravlje.com

CARSTVO DUHANA.....................

04

DEHIDRIRANA KOŽA....................

10

dr. sc. Ivana Nola

Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

INTERVJU

20

RAZLIKE MEĐU

Petra Galović, dipl. ing. bioteh.

UMJETNI ZGLOBOVI . .................

GINEKOLOŠKI KARCINOMI.........

POMOĆNIK GL AVNE UREDNICE

24

POSTPOROĐAJNA NJEGA..........

26

Marina Gradinac, dr. med.

LEK TORIC A

Sandra Zanki, prof.

TONZILITIS..................................

30

Ivan Šimetin

STRU»NI KOLEGIJ

prof. dr. sc. Zijad DurakoviÊ, internist prof. dr. sc. Davor MiliËiÊ, kardiolog prof. dr. sc. Boæidar »urkoviÊ, fizijatar mr. sc. Mladen DobroviÊ, estetski kirurg Sanja GreguriÊ-Mateπa, dr. med. dermatovenerolog doc. dr. sc. Radoslav Herman, ginekolog mr. sc. Kreπo Zurak, otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata prof. dr. sc. Josip GrguriÊ, pedijatar mr. sc. Dubravko Smu, kirurg prim. dr. sc. Kreπimir »avka, radiolog prof. dr. sc. Zdravko MandiÊ, oftalmolog prof. dr. sc. Maja Relja, neurolog

DIZ AJN I PRIPREM A Z A TISAK

HAND dizajn studio ©tefanovečka 10, 10000 Zagreb tel/faks: 01/ 2333 489, 2333 490

ENTERALNA PREHRANA KOD CROHNA..............................

76

DUŠEVNIM BOLESTIMA..............

NOCEBO VERSUS PLACEBO....................................

NEUGODAN ZADAH . ..................

90

mr. sc. Mladen Klemenčić

MEDICINSKI LEKSIKON

44

dijagnostika TORCHES

48

BILJNA LJEKARNA

56

Ozren Podnar, prof.

ULTRAZVUČNA LIPOSUKCIJA..............................

88

Ozren Podnar, prof.

infekcija........................................

rosopas.......................................

98

dr. sc. Stribor Marković

VI PITATE - MI ODGOVARAMO.........................

STRUČNE

62

PREDSTAVLJAMO

Slađana Divković, dr. med.

96

Anka Dorić, dr. med.

60

Manuela Šapro, dipl. ing.

94

VODIČ KROZ PRETRAGE

Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

LJUDI ZAMORCI..........................

84

Ozren Podnar, prof

Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., Andreja Barišin, dr. med.

ZDRAVLJE NA PUTOVANJU..........................

80

34

Ivana Božić, dr. med.

KINETOZE....................................

Šećerna bolest u djece...............

edemi...........................................

BOBIČASTO VOĆE........................

TISAK

NEUROGENI MJEHUR..................

18

PROPOLIS NA KOŽI I SLUZNICAMA.............................

mr. sc. Sandra Kovačević

Ozren Podnar, prof.

72

doc. dr. sc. Boris Šimunjak

prof. dr. sc. Andrea Cvitković Kuzmić

Vedrana Mužić, dr. med.

GL AVNA UREDNIC A

HRKANJE I APNEA U SNU..........

Carmen Rivier-Zurak, dr. med., Ozren Podnar, prof.

ZANIMLJIVOSTI......................

KNJIGE....................................

100 102 104

rotooffset - Tiskara MeiÊ M. ©enoe 25, 10020 Zagreb tel: 01/6570 964

NAKL ADA

90.000

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 3

Prema knjizi: Kako se riješiti cigarete?, dr. Jean-Loup Dervaux; izdanje: Profil International, 2004.

Priredila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

Tema broja

OVISNOST O NIKOTINU

Carstvo duhana Pitanje je zašto se počinje pu­šiti, zašto se nastavlja pušiti i zašto se pušenja tako teško osloboditi? tri navrata, mr­v i, miješa da bi se dobile razne mješavine duhana, a do­datak začina daje joj konačni okus.

Proizvodnja završ­noga proizvoda (cigarete) obavlja se do­­dava­njem papira i filtra. Održavanje, raspačavanje i promidžba zao­kru­žuju uspješnu sliku proizvoda, sliku na koju je mladež osjetljiva. Sve to završava na području modernoga pu­še­nja, nevolji sličnoj pravoj zaraznoj bolesti epidemij­skih raz­mjera. Dok je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća pu­šenje bilo ograničeno i radilo se o svjesnome pu­šenju, danas je raširena i agresivna pojava svi puše, puši se cijelo vrijeme i posvuda, a nepušači su izloženi otrov­nom dimu duhana. Nisu svi pušači, ali živimo u pušač­ko­me društvu.

Štetnosti pušenja, iako dobro poznate, ne utječu na činjenicu da u svijetu puši više od milijardu ljudi, a u Hrvatskoj gotovo svaki treći stanovnik. Iako mnogi žele prestati pušiti, ne znaju kako. Odluka o prestanku pušenja ključna je stepenica, ali prije nego što započnete borbu protiv pušenja, po­kušajte točno odrediti stanje u kojem se nalazite, upoznajte protivnika i procijenite kakvi su vam iz­gle­di za pobjedu nad njim.

Protivnika treba poznavati Duhan (Nicotiana tabacum) je jed­­nogo­dišnja biljka poput krumpira ili rajčice. Jednom ubrana, biljka se suši u 4 | Vaše zdravlje #66

Štetnost duhana posljedica je djelovanja četiriju osnov­­nih sastojaka koji tvore pravi smrtonosni kok­tel: • ugljik (II) oksid - vrlo otrovan plin koji nastaje ne­pot­ punim izgaranjem duhana. Veže se na hemoglobin i sprječava prijenos kisika do stanica te smanjuje našu otpornost i spolnu moć.

• podražajna sredstva - uzrokuju upalu i povećanje bronhijalne sluzi te smanjuju njezinu sposobnost izbaci­v a­nja. Potiču bolesti dišnoga sustava, kratkotrajno, a zatim i kronično (bronhitis i pluć­ni emfizem).

• katranski spojevi - izrazito su karcinogene tvari, koje se s podražajnim sredstvima podupiru kao uzročnici raka.

• nikotin - potiče kardiovaskularne teškoće, smanjuje stezanje mišića u želuča­n oj stjenci i izlučivanje želučanoga soka (smanjen tek, probavne smetnje kod prve cigarete), odgovoran je za stva­r anje ovisnosti i izaziva psihološke posljedice (potiče intelektual­n e funkcije, opušta u slu­čaju stresa). Osjećaj užitka vezan uz nikotin dugujemo poviše­noj razini endorfina, našeg prirodnog morfija.

Pušač protiv svoje volje Štetnost duhanskoga dima širi se i na okolinu koja ga također udiše. Posljedice nisu ograničene samo na prolazno nadraživanje oči­ju ili grla tijekom večeri u kojoj se puno pušilo. Uče­stalo izlaganje opasno je za sve lju­

lipanj/srpanj 2009.

OVISNOST O NIKOTINU

de koji ima­ju osjetljive dišne putove, a posljedice mogu biti astma, bronhitis i dr. Osobito su izložena djeca: dijete čiji su roditelji pu­š ači četiri je puta sklonije ORL upalama. Napokon, statistike jasno dokazuju da pasivni pu­š ač ima otprilike dva puta veću vjerojatnost obo­lije­v anja od raka pluća.

Shvatite ovisnost i kako ste do nje došli Zašto se počinje pu­šiti, zašto se nastavlja pušiti i zašto se pušenja tako teško osloboditi? Zato što nas duhan izlaže dvostrukoj ovisnosti: psihološkoj ili ovisnosti po­na­š anja, koja se odnosi na paljenje cigarete u od­re­đenim okolnostima i kretnje pušenja, te istovjetnoj tjelesnoj ovisnosti, u načelu poput ovisnosti o teškim drogama, vezanoj uz nikotin koji tjera na redovito pušenje kako bi se održala njegova stalna razina u organizmu. Te ovisnosti ne nastaju u jednome danu, a ra­zu­mijevanje načina na koji se do njih stiglo može biti vrlo korisno.

Doista, ne može se natrag. Već pušite, dakle, zlo je učinjeno. Naprotiv, razumijevanje kako ste i zašto postali ovisni može pomoći pri oslobađanju od te ovisnosti.

Zašto se pali prva cigareta? - Što čovjeka po­takne da odjednom odluči, kao što je to jedan po­znati psihijatar rekao, paliti travu u ustima? Opor i neugodan okus prve cigarete zasigurno ne, a još manje nedostatak nikotina, jer je on tijelu još nepoznat.

Valja uočiti da pušenje ne proizlazi iz prirodnih potreba, poput jedenja ili pijenja, koji mogu dove­sti do prekomjerna unosa hrane ili pića, jer naše tijelo nikad nije bilo predviđeno za pušenje. Ta potreba koju stvaramo pot­pu­no je umjetna i odgovara: • osobnom stavu - nakon razdoblja odbijanja duhana ili barem pu­š enja kao podražavajućeg sredstva, koje traje do de­sete godine, budi se želja za nepoznatim, štoviše zabranjenim lipanj/srpanj 2009.

• stavu prema skupini - među mladima cigareta na neki način uvjetuje pristup toliko tra­že­noj skupini. Nesigurnost u vlastitu osobnost povlači za sobom želju za izjednačenjem: krajnji je cilj biti kao ostali.

• stavu prema društvenom okruženju - on je doista manji nakon zabrane reklamiranja du­h ana, no zakon se često izvrće ili zaobilazi.

Općenito, sve u našem društvu vodi do pušenja: ne puše svi, ali htjeli mi to priznati ili ne, živimo u pušačkome društvu.

Nijedna se ovisnost, zapravo, ne stvara u toj fa­zi. Tek počinje ovisnost o ponašanju: puši se samo zbog određenih kretnji pri pušenju.

Navika - Zašto se nastavlja pušiti nakon što se prvi put iskusi opor i agresivan dim koji tjera na kašljanje i plač, izaziva osjećaj slabosti popraćen znoje­njem i mučninom?

Spomenute motivacije i dalje ostaju, ali im se pridružuju određena naviknutost organizma i određeni oblik duhanske na­grade. Naviknemo se na sve, čak, a možda i osobito, na loše stvari. Dakle, naš će organizam, prije nego što se navikne na duhan i njegove štetne posljedice, isprva sve to podnositi.

Neugodnost pr voga dodira s duhanom malo-po­malo se ublažava/briše, a istodobno se pove­ć ava nagrada pušaču: ulazi u krug konzumacije (na­č in po­v ezivanja), izabire svoju marku (po njemu, ona pri­donosi izra­žavanju osobnosti), razmjenjuje cigarete s drugim ljudima ili mu ci­ga­reta pomaže pri oblikovanju stava u nelagod­nim, stresnim ili čak radosnim situacija­ma.

Sve to potiče navikavanje na cigarete, ali neke od njih već su popušene, ne zbog potrebe za određe­nim kretnjama u određenim okolnostima, nego zbog povremene potrebe koja se javlja, a ve­zana je uz ulazak nikotina u organizam. Slika se upravo progresivno mijenja. Ovisnost o ponašanju je već tu. Malo-pomalo do­lazi do tjelesne ovisnosti, a da toga uopće

Tema broja

nismo svjesni. Duhan počinje osvajati naš život.

Pakleni krug Dakle, privikavanje je u po­četku vezano uz kretnje i društvo, za­­tim mu se polako pridružuje privikavanje na ni­kotin­sku drogu i postupno se razvija dvostruka ovi­snost.

Psihološka ili ovisnost ponašanja događa se prva i veza­na je uz pozitivne i negativne situacije ili želju za uspostavljanjem neke veze (nudi se ciga­reta). Može biti gesti­kula­cijska (potreba za držanjem cigarete u ruci) ili oralna (potreba da se nešto ima u ustima).

Tjelesna ovisnost vezana je uz nikotinsko dje­l o­v anje na središnji živčani sustav, progresivna je i sekundarna.

Može se reći da ono što je u po­č etku stav, postaje navikom, a na kraju i robovanjem, to jest stvara se pravi pakleni krug ovis­nosti jer psihološka ovisnost i pušačke kretnje teže povećavanju broja cigareta u jednome danu, što povećava unos nikotina i tako pojačava tjelesnu ovisnost o drogi.

Zapažate da se dvije ovisnosti nisu pojavile istodobno, nego jedna nakon druge, točno određe­nim redom: prvo psihološka, zatim tjeles­na ovisnost, što je i logično jer je nikotin vezan uz cigaretu, a cigareta uz gestu. Čini se, dakle, posve logičnim da, ako se želimo riješiti duhana, te dvije ovisnosti moramo ukloniti, jednu za drugom, redoslijedom kojim su i na­stale.

Sa sigurnošću možemo tvrditi da velika veći­na pu­­šača primjenjuje nesvjesno pušenje, ko­je osvaja naš život, a da toga zaista nismo svjesni. Kad se jednom donese odluka o prestanku pu­š enja, postati svjestan pušač glavna je odrednica pripreme prije nego što se prestane pušiti.

Sretan put do nepušenja!

Vaše zdravlje #66 | 5

Ozren Podnar, prof.

Tema broja

OVISNOST O NIKOTINU

Kako se otrgnuti

iz nikotinskih ralja

Je li za odvikavanje od pušenja dovoljna volja? Da, ako imate dovoljno jaku volju. Ali nju nije moguće povećati - po volji siti o prisutnosti nikotina, pušač se i dalje prisjeća lijepih trenutaka koje je doživio družeći se s cigaretom. Motiv ponovnog doživljavanja nikotinskog zadovoljstva, čak i kad je prošla fiziološka ovisnost, nazivamo psihološkom ovisnošću. No, i ona je uvelike utemeljena u fiziološkim fenomenima.

Muke pri odvikavanju Osim žudnje za nikotinom, koju neki bivši pušači uspoređuju s glađu za kisikom u zagušljivoj prostoriji, osobe u procesu odvikavanja suočavaju se s još nekoliko tegoba.

Napetost - Dio napetosti koja se javlja prilikom apsti-

Odbaciti nikotin je teško zbog toga što njegova konzumacija izaziva ugodu, a njegova odsutnost neugodu. Ta neugoda, koja nastupa pri ustezanju od duhana, zove se apstinencijska kriza i ključna je zapreka na putu prema odvikavanju.

Koliko će pušač patiti zbog odsutnosti duhana, ovisi o brojnim čimbenicima, koji uključuju duljinu pušačkog staža, količinu unesenog nikotina i specifičnosti fiziologije pojedinca. Žudnja za cigaretom, preciznije za nikotinom, traje od dva dana do više tjedana i može oscilirati u vremenu. Mnogi bivši pušači, čak i oni koji su godinama „čisti”, tvrde da ih povremeno zahvaća žudnja za pušenjem. Prvobitan uzrok žudnje je izostanak fizioloških procesa u kojima kod pušača sudjeluje nikotin, a koji dovode do osjećaja ugode i spokoja. Naime, zbog sličnosti nikotina s molekulom dopamina, jednog od prirodnih hormona sreće, nikotin u pušača preuzima glavnu ulogu u stvaranju osjećaja ugode.

Međutim, i kad se nakon uspješna odvikavanja moždana fiziologija normalizira i kad osjećaj ugode prestane ovi-

6 | Vaše zdravlje #66

nencije od pušenja potječe od tjeskobe uzrokovane prekidom dovoda goriva, to jest nikotina, našem centru za ugodu. No, prisutan je još jedan fenomen: porast energije, do kojeg dolazi prestankom pušenja. Naše tijelo dobiva više energije, na koju nije naviklo, što nas tjera na povećanu aktivnost, na koju također nismo navikli.

Tu tegobu možemo ublažiti s više kretanja ili bavljenjem bilo kakvim poslom.

Razdražljivost - Odbacivanje nikotina izaziva pad raspoloženja i povećanje osjetljivosti na stres i frustraciju.

Ta nam osjetljivost smanjuje toleranciju i skraćuje fitilj za agresivne reakcije, kao što su gunđanje ili izderavanje na one koji nas ometaju ili sprječavaju.

Smanjena koncentracija - Neki bivši pušači doživljavaju smetnje s koncentracijom u ranoj fazi odvikavanja.

To je posljedica spomenutoga sniženog raspoloženja i povećane razdražljivosti, jer kad smo izloženiji stresu, brže se umaramo i manje mentalne energije imamo za fokusiranje na složenije ili dugotrajnije zadatke.

San / budnost - Neki tvrde da imaju tegoba s usnivanjam, dok druge hvata povećana pospanost tijekom odvikavanja - pokazatelj je to koliko je teško predvidljiva reakcija organizma prilikom ustezanja od nikotina.

lipanj/srpanj 2009.

OVISNOST O NIKOTINU

Kašljanje - Pluća i gornji dišni putovi oslobađaju se od nakupljenih toksina koji su ranije sputavali disanje. Kašljanje i izbacivanje tamnosmeđe sluzi načini su na koji se organizam pročišćava. Ti bi simptomi trebali trajati samo nekoliko dana, a moguće je pomoći si sirupima i čajevima za olakšavanje iskašljavanja.

Ranice u ustima - Manji dio pušača u fazi odvikavanja doživljava promjene u usnoj šupljini kao što su afte, ranice i upalni procesi. Očekujte da te pojave potraju nekoliko dana.

Povremena vrtoglavica - Budući da vaše tijelo počinje unositi više kisika kroz pluća nego za vrijeme pušačkog staža, moguće je da će vas povremeno hvatati vrtoglavica. No, ti naleti traju samo po nekoliko sekundi, a javljaju se u prvih pet-šest dana, dok vam se organizam ne navikne na povećan unos kisika.

Stezanje u prsima - Neki novopečeni nepušači žale se na bolove u prsima. To je također posljedica povećane količine kisika koji ulazi u pluća i stvara pritisak. Taj bi simptom trebao trajati dandva od prestanka pušenja, a potraje li dulje, potražite liječnički savjet.

Zatvor stolice - U kratko vrijeme nakon obustave konzumacije nikotina može doći do usporavanja crijevnih kretnji, no te tegobe uobičajeno prestaju nakon tri do četiri dana.

Neki svoju nikotinsku apstinencijsku krizu uspoređuju s gripom ili prehladom. Od nabrojenih simptoma, mogli biste osjetiti sve, samo neke ili nijedan.

Zapamtite: kad se odvikavate od pušenja, vaše tijelo prilagođava se novim okolnostima, ali te su okolnosti puno bolje od prethodnih i isplati vam se za njih podnijeti malo muke. lipanj/srpanj 2009.

Pomoć za bivše pušače Je li za odvikavanje od pušenja dovoljna volja? Da, ako imate dovoljno jaku volju.

Ali, da se poigramo riječima, volju nije moguće povećati - po volji.

Nikotinski pripravci mogu pomoći pušačima u procesu odvikavanja tako što opskrbljuju organizam malim dozama nikotina, dovoljnim za održavanje motivacije u novopečenog nepušača, koji ujedno ublažavaju apstinencijske tegobe. Zašto nikotin, ako se želimo odviknuti od nikotina? Jedan od razloga zbog kojih ljudi žele prestati pušiti jest oslobađanje od silnih otrovnih i karcinogenih tvari koje proizvodi goruća cigareta. Unošenje samog nikotina mnogo je manje nezdravo od pušenja. Nikotinski nadomjesci postoje u transdermalnim flasterima, koji otpuštaju nikotin kroz kožu, zatim u žvakaćim gumama, nazalnim sprejevima, inhalatorima i dražejama.

Otprije desetak godina u primjeni je i bupropion, sredstvo izvorno formulirano kao antidepresiv, ali koje se pokazalo učinkovito u pomaganju kod odvikavanja od pušenja. Bupropion, kojeg se može naručiti i preko hrvatskih ljekarni, ne unosi nikotin u organizam, nego održava prirodni dopamin u mozgu dulje aktivnim. Budući da i nikotin djeluje tako da stimulira dopaminske receptore na živčanim stanicama, bupropion je optimalna zamjena: također stvara osjećaj ugode, ali bez brojnih nuspojava koje su vezane uz nikotin i duhanski dim.

Osim nikotinskih nadomjestaka i bupropiona, stručnjaci bivšim pušačima preporučuju duboko disanje, pijenje većih količina vode, uranjanje u aktivnost, osobito tjelesnu. Svakodnevna rekreacija, makar polusatne šetnje ili rad u vrtu, fiziološki djeluje na organizam tako

Tema broja

da potiče lučenje brojnih hormona ugode. Redovito bavljenje sportom, u skladu s vašim zdravstvenim stanjem, uvelike će vam pomoći da suzbijete neugodne simptome ustezanja od nikotina - i da ga više nikad ne zatrebate!

Višak kilograma nije sudbina Potencijalni porast težine jedna je od okolnosti koja obeshrabruje brojne pušače koji bi željeli raskinuti s ovisnosti. Prema nekim istraživanjima, četiri petine pušača dobije poneki kilogram nakon prestanka pušenja, ali porast težine gotovo nikad nije dramatičan, a težina ima tendenciju povratka na staro stanje.

Ipak, u fazi odvikavanja, neki posežu za hranom da bi zaposlili ruke, koje su ostale bez uobičajene alatke, a drugi se nakrcavaju ugljikohidratima (pecivima i slasticama) jer oni, putem poticanja aktivnosti serotonina, također dižu raspoloženje.

Stručnjaci ne preporučuju odlazak na dijetu tijekom odvikavanja od pušenja, jer malo tko može podnijeti dvostruku frustraciju. Tko želi spriječiti skupljanje kilograma, može si pomoći pojačanom tjelesnom aktivnošću, koja ujedno ublažava apstinencijske tegobe i ubrzava proces odvikavanja od nikotina.

Ako se sami ne možete nositi s odbacivanjem droge kao što je nikotin i porastom tjelesne težine, obratite se psihoterapeutima. Dvije vrste psihoterapije za bivše pušače, kognitivno-bihevioralna i interpersonalna, pomažu uspješnom odvikavanju i ograničavaju porast težine na minimum.

Vaše zdravlje #66 | 7

Promo

VAŠE ZDRAVLJE

Vrhunska usluga

samo klik do vas

Budite ukorak s tehnologijom i uštedite svoje vrijeme pretražujući prvi web katalog farmaceutskih proizvoda brz pristup informacijama i slikama proizvoda. Proučite informacije o svakom proizvodu, pogledajte kako izgleda, usporedite srodne proizvode, pretražujte ih po kategorijama, proizvođačima ili indikacijama...

Sve to možete raditi u udobnosti vlastitog doma, bez potrebe za obilaženjem ljekarni ili specijaliziranih trgovina.

Pristup katalogu omogućili smo vam s web stranice www.vasezdravlje.com, ili neposrednim unosom u tražilicu adrese katalog.vasezdravlje.com.

Web katalog proizvoda Vaše zdravlje pruža vam:

Tražite informacije? Zanima vas određeni proizvod? Želite pretraživati proizvode po indikacijama? Željeli biste vidjeli slike proizvoda? Sve smo vam to omogućili! Vrhunska usluga samo je klik do vas!

Potrebne informacije u najkraćem vremenu U vrijeme kad je gotovo nemoguće zamisliti svakodnevicu bez interneta, Oktal Pharma pokrenula je prvi web katalog farmaceutskih proizvoda Vaše zdravlje. Vođeni idejom da vam olakšamo put do korisnih informacija o farmaceutskim proizvodima i nastojeći uvijek biti ukorak s vremenom, omogućili smo vam da katalog možete „listati“ 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Ažurirani podaci su vam nadohvat ruke u svakoj prigodi, na jednome mjestu. Uz to što ćete pronaći potrebne informacije, maksimalno ćete uštedjeti dragocjeno vrijeme.

Pretraživanje različitih web stranica na internetu, u potrazi za željenim proizvodima, nije više vaša jedina opcija. Preglednost našeg kataloga i jednostavnost pretraživanja po različitim kriterijima omogućuju vam

8 | Vaše zdravlje #66

• pregled proizvoda iz različitih kategorija - OTC, kozmetika (dermokozmetika), dodaci prehrani, dijetetski proizvodi, sanitetski proizvodi, različite vrste pomagala • detaljne informacije o svakom proizvodu - naziv proizvoda, proizvođača i zastupnika, cjelovit opis i slika proizvoda • pretraživanje proizvoda - po kategoriji, kataloškom broju, ključnoj riječi, proizvođaču • usporedbu proizvoda - usporedbe sličnih proizvoda različitih proizvođača • uvid u nove proizvode na tržištu • pregled info kutka - promotivni članci, stručni članci, stručne zanimljivosti.

Samo nekoliko klikova mišem i upoznat ćete se s novim proizvodima te trendovima na farmaceutskom tržištu. Za samo nekoliko minuta doznat ćete sve o novim dostignućima u farmaceutskoj industriji. Udobno se smjestite u naslonjač i usporedite proizvode različitih proizvođača, prije konačne odluke o kupnji u specijaliziranoj trgovini!

Posjetite nas na adresi katalog.vasezdravlje.com i uvjerite se da nema potrebe za traženjem informacija na drugome mjestu! Dostupni smo 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini.

Vaša Oktal Pharma

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 9

dr. sc. Ivana Nola, dr. med., spec. dermatovenerolog, Poliklinika Nola, Folnegovićeva 1c, Zagreb, tel: 01/4675 333, faks: 01/4618 595, e-mail: info@poliklinika-nola.hr, www.poliklinika-nola.hr

Dermatologija

DEHIDRACIJA

Žedna koža sklonija je oštećenju Oštećenjem hidrolipidnog sloja gube se čvrste veze među stanicama rožnatog sloja, koji postaje grub i sklon pucanju Koža je naš najveći organ, koji reagira na vanjske utjecaje i prilagođava im se. Ipak, svakodnevna izloženost različitim uvjetima iz okoliša često izaziva njezino pojačano isušivanje.

alergena, što narušava imunološki sustav kože i može rezultirati bakterijskom infekcijom ili alergijskom manifestacijom. U tim slučajevima obično se pogoršavaju stanja kao što je atopijski dermatitis (neurodermitis).

Kako se gubi (održava) vlaga

Osim gubitka vode, događa se i suprotno: koža dopušta vodi ulazak, kao i drugim aktivnim molekulama. Upravo je ta apsorptivna sposobnost kože odgovorna za održavanje vlage i učinak kozmetičkih i medicinskih sredstava na našu kožu.

Vlaga pristiže u površinski sloj kože kontinuirano procesom kapilarnosti. Gubitak vlage nastupa zbog procesa koji se naziva transepidermalni gubitak vode, a izaziva ga procesa evaporacije (hlapljenja) u površinskom sloju kože (epidermisu) i u prosjeku iznosi 9 g/m2 kože na sat.

Na to utječu čimbenici okoline, kao što su vlaga i temperatura, što znači da pokazuje sezonske varijacije, kao i sadržaj vlage u koži uopće.

Rožnati sloj kože na površini formira zaštitni omotač koji sprječava gubitak vode, a ujedno je i zaštita od prodiranja bakterija, kemijskih supstancija i različitih alergena.

Sadržava veliku količinu vode i fleksibilan je u zdravom stanju. Mikroskopski se može opisati kao zid građen od cigle i cementa, gdje su cigle stanice, a cement lipidi.

Lipidi su građeni od masnih kiselina i smješteni u dvosloju, a uloga im je sprječavanje odlaska vlage iz kože.

Lipide luče stanice rožnatog sloja tijekom njihova putovanja s dna na površinu rožnatog sloja. Drugi lipidi, sfingolipidi, koji se izlučuju iz stanica lojnih žlijezda, imaju antimikrobnu aktivnost i prisutni su na površini kože.

Dokle god je epidermis mehanički jak, on je hidrofilan, što znači da veže vodu i vlaži kožu iz dubljih slojeva, dok je njegov površinski sloj hidrofoban, pa sprječava masivno prodiranje vode u kožu. Taj sloj kože odgovoran je i za zaštitu od kemikalija, jer se u stanicama rožnatog sloja nalazi netopljivi protein keratin, koji zajedno s međustaničnim lipidnim cementom osigurava čvrstu povezanost stanica, pa tako i nepropusnost.

U slučaju oštećenja zaštitnoga hidrolipidnog sloja, oštećuje se zaštitna barijera kože zbog gubitka čvrstih veza među stanicama rožnatog sloja, koji postaje grub, tvrd i sklon pucanju. Rezultat toga je lakši prodor bakterij­a ili

10 | Vaše zdravlje #66

Ekcemi - posljedica narušavanja lipidnog sloja Povećan gubitak vlage iz površinskog sloja kože rezultira razvojem ekcema, koji može nastati u bilo kojem razdoblju života. Dokazano je da je u stanjima ekcema znatno smanjena razina lipidnog sloja. Smanjena količina lipida u rožnatom sloju može biti posljedica smanjena lučenja stanica rožnatog sloja ili prejakog odstranjivanja lipida zbog pretjerana tuširanja ili kupanja agresivnim sapunima i deterdžentima. Stoga je najjednostavniji način liječenja ekcema prestanak korištenja agresivnih sapuna.

Različiti stupnjevi oštećenja rožnatog sloja kreću se od oštećenje tankoga površinskog sloja lipida, što rezultira suhom i dijelom iritiranom kožom, do zahvaćanja dubljih dijelova, što se očituje ljuštenjem, crvenilom, svrbežom, pečenjem i vidljivim oštećenjima na površini kože.

Kako koži vratiti toliko potrebnu vlagu Po prirodi naša koža nije stvorena da je svakodnevno peremo sapunima i deterdžentima, niti da je u prekomjernom kontaktu s vodom. No, upravo se to svakodnevno događa, zbog čega se redovito skida sloj rožnatih stanica i stanjuje fosfolipidni dvosloj. Stoga je važno svakodnevno koži dodavati sirovine kojima se regenerira fosfolipidni dvosloj, a to su ceramidi, kolesterol i masne kiseline, jer imaju ulogu navlačenja i zadržavanja vode.

To omogućuje stanicama rožnatog sloja da ostanu uredno povezane, odnosno da nisu dehidrirane, što je glavni preduvjet održavanja zaštitne funkcije kože.

lipanj/srpanj 2009.

DEHIDRACIJA

Dermatologija

Za tretiranje kože sklone isušivanju, odnosno problematične kože, danas se koriste sofisticirani preparati, koji sadrže važne aktivne sastojke namijenjene rješavanju kožnih problema, a ne ubrajaju se ni u kozmetička sredstva ni u lijekove. Riječ je o grupi dermokozmetičkih proizvoda koji premošćuju skupinu kozmetike i lijekova, i upravo su idealni za neka stanja kože, s obzirom na to da kod nekih problema kozmetički pripravci više nisu od koristi, a lijekovi su preagresivni. Tu grupu proizvoda obično propisuju dermatolozi, dakle osobe koje se u kožu nabolje razumiju.

U dermokozmetičke pripravke svrstani su i emolijensi ili ovlaživači kože, dakle sredstva namijenjena vlaženju i omekšavanju rožnatog sloja, čime se smanjuju ili u potpunosti uklanjaju svrbež, ljuskanje i crvenilo na koži. Emolijensi su preparati koji imaju iznenađujuće složenu i sofisticiranu struktura i funkciju, a najviše se propisuju u dermatologiji. U širem smislu obuhvaćaju kreme, losione i sindete (zamjene za sapun).

Nanošenjem sloja emolijensa na kožu, popunjavaju se prostori među stanicama rožnatog sloja gdje postoji manjak lipida, pa se potpomaže vraćanje vlage koži. No, da bi bili djelotvorni, lipidi se moraju nanositi često, najmanje tri do četiri puta dnevno. Stoga je važno da se emolijens lagano nanosi, da ima ugodan miris i da je kozmetički prihvatljiv, što danas više nije problem.

Za intenzivnije djelovanje primjenjuju se pod okluziju, što znači umotavanje dijelova tijela u foliju, obično tijekom noći.

Kad je riječ o kupanju, koriste se preparati za sprječavanje isušivanja kože, prije svega kreme koje pružaju kratkotrajan zaštitni silikonski omotač i nanose se prije kontakta s vodom.

No, unatoč tome, savjetuje se i upotreba uljnih sredstava ili sindeta (sredstava za pranje kože bez sapuna). Njihova pravilna i redovita upotreba omogućuje znatno manju dehidraciju kože.

Dokazano je da emolijensi popravljaju električna svojstva rožnastog sloja, smanjuju zadebljanja kože i simptome ljuskanja te da do određene mjere umanjuju iritaciju i imaju protuupalna svojstva. Koriste se u liječenju svih dermatoza, od dehidrirane kože do teških oblika psorijaze, za njegu kože nakon zračenja i važan su dio terapije tijekom primjene lijekova koji isušuju kožu.

Vaša koža je dehidrirana i osjetljiva?

Hydrance optimale Nova generacija proizvoda za potpunu i dugotrajnu hidrataciju kože

S obzirom na to da sadrže niz aktivnih tvari, namijenjenih različitim tipovima kože i različitim dermatozama, za njihovu primjenu, čak i kod dehidrirane kože, ipak je često potreban savjet dermatologa.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 11

Vladimira Sokač, mr. pharm., Oktal Pharma

Promo

PIERRE FABRE - AVÈNE

Izvor olakšanja za osjetljivu kožu Kako bi osjetljivoj koži tijela pružili sve nužne sastojke, dermatološki laboratoriji Avène razvili su specifičnu liniju Avène blagi piling za tijelo - nježno uklanja nečistoće i mrtve stanice s površine kože i poboljšava njezinu teksturu. Namijenjen je svim tipovima osjetljive kože. Za učinkovit mehanički piling zadužene su posebno odabrane polietilenske mikrogranule i zrnca jojobe. Njihovo djelovanje pojačano je dodatkom natrij-salicilata koji omogućuje blagi kemijski piling kože.

Avène hidratantno mlijeko za tijelo - bogato je Avène termalnom vodom, koja djeluje umirujuće i antiiritacijski.

Ovo lagano mlijeko za tijelo vraća osjećaj ugode normalnoj i suhoj osjetljivoj koži. Visok sadržaj prirodnih biljnih ulja šafranike, sezama i kokosa te vitamini A i E pomažu obnavljanje oštećenoga hidrolipidnog sloja na površini kože i štite je od isušivanja, a glicerin vraća vlagu.

Hidratantno mlijeko nakon nanošenja trenutačno umiruje kožu te ona postaje meka i glatka.

Naše tijelo zahtijeva jednaku pažnju kao i lice, osobito ako imamo osjetljivu kožu. I najmanji klimatski podražaj, poput hladnoće, topline ili vjetra, ali i oštećenja potencirana odjećom, tvrdom vodom ili pak neodgovarajućim kozmetičkim proizvodima, jako narušavaju ravnotežu osjetljive kože. Ona postaje suha i zategnuta, uz pojavu crvenila, iritacije i neugodna osjećaja.

Avène ulje za tijelo - hranjivo i emolijentno ulje koje obnavlja oštećeni hidrolipidni sloj te umiruje suhu i vrlo suhu osjetljivu kožu. Bogato Avène termalnom vodom, koja djeluje umirujuće i antiiritacijski, ovo lagano ulje koži vraća osjećaj ugode. Visok sadržaj prirodnih biljnih ulja avokada i nevena te vitamina A i E pomaže u obnavljanju oštećenoga hidrolipidnog sloja na površini kože. Nakon nanošenja trenutačno umiruje kože te ona postaje meka i glatka. Brzo se upija i ne ostavlja masni trag na odjeći.

Kako bi osjetljivoj koži pružili sve nužne sastojke i omogućili joj odgovarajuću svakodnevnu njegu i zaštitu, dermatološki laboratoriji Avène razvili su specifičnu liniju proizvoda za njegu osjetljive kože tijela s termalnom vodom Avène.

Avène deodorant za osjetljivu kožu - ova dnevna roll-on deodorantna njega za osjetljivu kožu sprječava razvoj neugodnih mirisa, njeguje osjetljivu kožu i djeluje antiiritacijski. Zahvaljujući jedinstvenom sastojku spherulitu, koji osigurava produljeno otpuštanje osnovnog sastojka deolita, sprječava razgradnju znoja i razvoj neugodnih mirisa. Time se pojačava i produljuje djelovanje deodoranta. Ne sadrži aluminijeve soli, alkohol ni konzervanse.

Nakon nanošenja ne ostavlja bijeli trag na odjeći.

12 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

Anja Tomić, mr. pharm., Oktal Pharma

NEPENTES

Promo

Oprez - koži prijeti ljetni stres Ljeto na naπu kožu djeluje stresno, pa ona postaje suha, pojačano rožnata i željna odgovarajuće dopunske njege Mnogo je razloga zbog kojih volimo vrijeme provoditi na suncu: stvara osjećaj ugode, potiče sintezu vitamina D i povoljno djeluje na neke kožne bolesti, npr. psorijazu.

Uz to, ten postaje preplanuo i estetski vrlo poželjan, jer ostavlja dojam zdravlja i vitalnosti, a ujedno prekriva sitne nedostatke. Ipak, pretjeramo li s izlaganjem suncu, organizmu ćemo učiniti više štete nego koristi, jer svako je izlaganje suncu, morskoj vodi i suhom zraku stres za našu kožu.

Dug boravak na suncu, osobito usred dana i bez odgovarajuće UV zaštite, ima vrlo štetan učinak na kožu. Jedan od razloga porasta oštećenja, koja se manifestiraju kao fotostarenje ili rak kože, je sve izraženije stanjivanje ozonskog omotača, čija je osnovna uloga upravo sprječavanje prodora UV zraka.

UV karakteristike Intenzitet UV zraka ovisi o nekoliko činitelja - nadmorskoj visini, geografskoj širini, godišnjem dobu i dijelu dana.

Sunce napada kožu s dvije vrste zraka: UVA i UVB. UVA zrake, koje dolaze do zemljine površine u manjim količinama, prodiru sve do dermalnog vezivnog tkiva, puno dublje od UVB zraka. Zato dulje izlaganje UVA zrakama vodi prijevremenom starenju kože zbog oštećenja vlakana kolagena i elastina. Uz to, dovode i do stvaranje nepravilnih hiperpigmentacija i smatraju se odgovornima za nastanak karcinoma kože.

preporučuje obvezno isprati sol i klor s kože nakon svakog kupanja ili se barem dobro obrisati ručnikom, a navečer se obvezno istuširati te nanijeti sredstvo za njegu kože nakon sunčanja. Posebno je važno dodatnu pozornost posvetiti koži nakon povratka s godišnjeg odmora.

Štiti, njeguje i obnavlja Apipanten linija namijenjena je njezi kože izložene nepovoljnim ljetnim utjecajima. Kombinacija standardiziranog propolisa RS-97 i dekspantenola čini ovu liniju proizvoda jedinstvenom na našem tržištu, jer propolis neutralizira djelovanje slobodnih radikala i jača strukturu kolagenskih vlakana, što potiče regeneraciju kože.

Apipanten emulzija - pomaže pri regeneraciji suhe i nadražene kože, koja je posljedica preduge izloženosti suncu. Primjena se preporučuje nakon svakog izlaganja suncu. Ulje kanole i alantoin dodatno hrane i njeguju kožu.

Apipanten pjena - preporučuje se za regeneraciju kože oštećene sunčevim opeklinama i toplinskim nadražajima.

Prikladna je za njegu velikih područja kože, poput leđa, ruku i bedara. Zahvaljujući propolisu, ovaj preparat dezinficira kožu i smanjuje upale.

Apipanten gel - kao i pjena, ublažava posljedice sunčevih opeklina i toplinskih nadražaja. Preporučuje se za njegu manjih površina kože i onih za koje je gel formula ugodnija zbog učinka hlađenja.

Za UVB zrake karakteristično je da ne prolaze kroz staklo. Od 12 do 24 sata nakon izlaganja suncu dovode do razvoja crvenila kože, a zatim tamnjenja, što je obrambeni mehanizam kože. S obzirom na to da uništavaju staničnu DNA u epidermisu, UVB zrake izazivaju opekline na koži, a na dulje staze sudjeluju i u nastanku karcinoma kože.

Nakon duljeg izlaganja suncu koža dehidrira i postaje suha i pojačano rožnata, jer sunčeve zrake ubrzavaju orožavanje površinskog sloja epidermisa. Ipak, nije sunce jedini stresni činitelj našoj koži. Određenu ulogu imaju sol, klor iz bazenske vode i vjetar, koji je nagrizaju i isušuju. Zato se

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 13

Promo

RO.RA. NATURA

Sinergizam bilja za korak lak Ana Lazić Đumlija, dipl. ing. biologije, Ro.Ra.Natura d.o.o.

Početni znakovi poremećene cirkulacije najčešće se zanemaruju, kao i činjenica da se tijekom vremena pojačavaju Uloga krvožilnog sustava je kontinuirana opskrba stanica krvlju, obogaćenom hranjivim tvarima i kisikom potre­ bnim za njihov rad, ali i odstranjivanje štetnih produkata metabolizma. Vene su krvne žile koje krv, punu otpadnih tvari metabolizma i ugljikova dioksida, sakupljaju iz najudaljenijih dijelova tijela i vraćaju je prema srcu. Time je kretanje krvi u venama suprotno djelovanju sile teže, što pogoduje poremećaju venske cirkulacije.

Zaostajanje venske krvi na periferiji Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije, bolesti vena i limfotoka među najčešćim su u suvremenom društvu. Oko 30 posto populacije starije od 25 godina ima nekih zdravstvenih problema s venama, a žene obolijevaju čak četiri puta češće od muškaraca.

Jedan od čestih problema venskog sustava su proširene (varikozne) vene. Nastaju kao posljedica smanjenja elastičnosti vezivnog tkiva koje okružuje vensku stjenku i oštećenja venskih zalistaka, a u početku se manifestira kao vensko proširenje uz površinu kože. Nakon što se poremećaj razvije, slijede velike promjene u protoku krvi, jer se u tom slučaju krv ne usmjerava fiziološki prema srcu nego se vraća prema stopalima i opterećuje površinske vene, a zbog pritiska povećana volumena krvi noge su otečene i bolne. Zbog poremećena toka venske krvi i limfotoka može doći i do pucanja kapilara te upale vena (thrombophlebitis).

Kad govorimo o problemima venske cirkulacije, ali i cirkulacije uopće, ne možemo ne spomenuti problem hemoroida. Hemoroidi su proširene vene analnog područja, odnosno veći ili manji čvorovi proširenih vena završnog dijela debelog crijeva. O velikoj pojavnosti toga problema govori podatak da gotovo 50 posto populacije starije od 50 godina ima povremene tegobe zbog hemoroidalne bolesti.

Reagirati već na prve simptome Uzroci pojave bolesti cirkulatornog sustava su višestruki i često udruženi. Najvažniju ulogu imaju nasljedni čim-

14 | Vaše zdravlje #66

benici, odnosno pozitivna obiteljska anamneza. Ostali čimbenici rizika koji mogu uzrokovati bolesti vena su promjene hormonskog statusa žene (trudnoća, uzimanje oralnih kontraceptiva ili hormonska-nadomjesna terapija), prekomjerna tjelesna težina, dugotrajno stajanje ili sjedenje... Kako bolest napreduje, pod utjecajem činitelja rizika, primjećuju se jasni znakovi tegoba, a moguće su i komplikacije. Pojava edema najčešće je prvi vidljiv simptom poremećaja venske cirkulacije, s često ga prate umor, bolovi i grčevi u ekstremitetima. Nažalost, početni znakovi poremećene cirkulacije najčešće se zanemaruju, kao i činjenica da se pojačavaju tijekom vremena. Ljetne vrućine posebice pogoduju pogoršanju.

Optimalnom kombinacijom do rješenja Ekstrakti odabrana ljekovitog bilja u kombinaciji s eteričnim uljima i mineralima djeluju sinergistično, to jest nadopunjuju se i imaju brojne pozitivne učinke na vene i vensku cirkulaciju.

Suhi ekstrakti divljeg kestena, veprine i ginka, te eterično ulje čempresa poznati su kao biljke koje pospješuju cirkulaciju, pojačavaju tonus krvnih žila i smanjuju mogućnost njihova začepljenja, dok minerali mangan i magnezij imaju veliku ulogu u stvaranju kolagena, što je iznimno važno za cjelovitost stjenki krvnih žila.

Pri odabiru prirodnog proizvoda namijenjenog poboljšanju venske i periferne cirkulacije nužno je voditi računa o optimalnoj kombinaciji ljekovitog bilja, eteričnih ulja i minerala, jer sinergizam njihova djelovanja pruža znatne terapijske učinke.

Najbolji učinci postižu se kombiniranom primjenom peroralnih biljnih ekstrakata u obliku kapsula i lokalnom primjenom biljnih pripravaka u obliku kreme na oboljele vene. Na taj način, te pravodobnim i ispravnim pristupanjem problemu proširenih vena, spriječit ćete komplikacije te si osigurati dobru cirkulaciju i korak lak.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 15

Promo

PIERRE FABRE - DUCRAY

Neujednačene pigmentacije - stop Ako ste skloni nastanku tamnih mrlja i neujednačene boje tena, tretman započnite Melascreen kremom SPF 50+ Melita Smolek, dr. med., Oktal Pharma

Izlaganje suncu može znatno promijeniti prirodnu boju kože, jer pod utjecajem sunčevih zraka koža tamni, a učinak traje nekoliko dana ili tjedana. Tamnjenje kože obrambena je reakcija protiv oštećenja izazvanih djelovanjem ultraljubičastih zraka. Zato osobe izrazito osjetljive na djelovanje sunčeva zračenja, bilo prirodno ili zbog određenih stanja kože, moraju svojoj koži pružiti najvišu razinu zaštite od sunca.

Melazma - Očituje se kao pojava smeđih do tamnije sivih mrlja nepravilna oblika, uglavnom na čelu ili obrazima, katkad i na bradi. Njezin razvoj pospješuje suvišak estrogenih hormona, pa se često javlja potkraj trudnoće, zbog čega se još zove „maska trudnoće“. Budući da su trudnice osobito sklone nastanku melazme, ne bi smjele boraviti na suncu bez sredstava za zaštitu.

Ipak, melazma se ne javlja samo tijekom trudnoće. Tako njezin razvoj može pospješiti uzimanje estrogena u obliku oralne kontracepcije, a može se pojaviti i kod muškaraca nakon izlaganja kože suncu.

Sunčane pjege - Sunčane pjege su brojne sitne tamne mrlje, koje kod starijih osoba često zovemo staračke pjege. Njihov broj i veličina povećavaju se starenjem, a najviše se razvijaju na nadlanicama, licu, vratu, dekolteu i nogama.

Ostale tamne mrlje - Melazma i sunčane pjege najčešći su tipovi tamnih mrlja i potpuno su dobroćudne lezije. Stoga dobro pazite da sunčanu pjegu ne zamijenite madežom. Primijetite li bilo kakvu promjenu madeža u veličini, boji ili obliku, odmah se javite liječniku.

U površinskom sloju kože, epidermisu, specijalizirane stanice melanociti proizvode smeđi pigment melanin, koji se u formi granula zatim premješta na površinu kože i, ovisno o količini i raspodjeli, diktira boju kože.

Proizvodnja melanina, pa tako i boja kože, ovisi o dva bitna činitelja: našoj genetskoj predispoziciji, koja određuje prirodnu boju kože (fototip), te izlaganju suncu, što uzrokuje tamnjenje kože.

16 | Vaše zdravlje #66

Neujednačena boja tena - Ten može biti neujednačen, što je tipično za fotostarenje kože izazvano pretjeranim izlaganjem sunčevu zračenju.

Što se može učiniti?

Srećom, postoje dermokozmetički proizvodi koji mogu ublažiti neujednačenu pigmentaciju na koži. Međutim, za lipanj/srpanj 2009.

PIERRE FABRE - DUCRAY

Promo

Način upotrebe: • 5 do 6 doza (pritisaka na pumpicu) za lice • 9 doza (pritisaka na pumpicu) za vrat i dekolte • 1 doza (pritisak na pumpicu) za svaku nadlanicu

uspjeh proizvoda za posvjetljivanje kože prijeko je potre­ bna pravilno odabrana zaštita od sunca.

Melascreen je nova, potpuna linija za posvjetljivanje kože iz dermatoloških laboratorija Ducray. Inovacija je na području sprječavanja suncem izazvanih pigmentacija na koži i njihova posvjetljivanja. Emulzija za posvjetljivanje kože i krema SPF 50+ ublažavaju pojačane pigmentacije i ujednačavaju boju tena.

Redovito ponavljajte nanošenje.

Melascreen emulzija za posvjetljivanje kože SPF 15 Ako već imate tamne mrlje na koži, uz Melascreen kremu SPF 50+ koristite i Melascreen emulziju za posvjetljivanje kože SPF 15.

Melascreen emulzija za posvjetljivanje sadrži dva aktivna sastojka s dokazanim učincima posvjetljivanja: vitamin C s postupnim otpuštanjem, koji sprječava proizvodnju melanina, i niacinamid u visokoj koncentraciji, koji onemogućuje prijenos melanina u stanice epidermisa. Melascreen emulzija za posvjetljivanje sadrži i zaštitne faktore, čime se dodatno osigurava svakodnevna minimalna zaštita od sunca.

Melascreen krema SPF 50+ • pruža vrlo visoku UVB i UVA zaštitu od sunca koži sklonoj neujednačenoj pigmentaciji • trajnom primjenom znatno posvjetljuje postojeće mrlje • vodootporna je.

Ako ste skloni nastanku tamnih mrlja i neujednačene boje tena, tretman započnite Melascreen kremom SPF 50+.

Klinički je ispitana u uvjetima intenzivna sunčeva zračenja na Mauricijusu, i to na 30 tamnoputih žena koje su imale tamne mrlje. Nakon mjesec dana primjene i svakodnevna izlaganja suncu, kod 79 posto ispitanih žena primijećeno je znatno posvjetljivanje kože. Melascreen krema SPF 50+ osigurala je i vrlo učinkovitu zaštitu od sunčanih opeklina.

Pakirana je u tubu s pumpicom, što omogućuje točno doziranje proizvoda, učinkovitu zaštitu od sunca i sprječavanje nastanka tamnih mrlja na koži, uz istodobno posvjetljivanje postojećih.

Učinak Melascreen emulzije za posvjetljivanje kože SPF 15 također je klinički ispitan na koži bijelih i azijatskih žena s melazmom. Već nakon dva mjeseca primjene, 88 posto žena primijetilo je ujednačeniju boju tena i posvjetljivanje hiperpigmentacija. Nakon ukupno četiri mjeseca primjene značajno posvjetljivanje hiperpigmentacija dokazano je globalnom procjenom liječnika kod 93 posto žena. % pacijenata

40 35 30 25 20 15 10 5 0 smanjenje tamnih mrlja za 75% smanjenje tamnih mrlja za 50% smanjenje tamnih mrlja za 25%

Melascreen krema SPF 50+

lipanj/srpanj 2009.

Melascreen emulzija za posvjetljivanje kože SPF 15

Način upotrebe: Melascreen emulziju za posvjetljivanje kože SPF 15 potrebno je koristiti dva puta dnevno, ujutro i navečer. Tri do četiri doze (pritiska na pumpicu) dovoljne su za cijelo lice, vrat i nadlanice.

Vaše zdravlje #66 | 17

Petra Galović, dipl. ing. biotehnologije

Dermatologija

PROPOLIS

Zaštitna snaga propolisa Zbog širokog spektra aktivnosti propolisa, istraživanja upućuju na moguću upotrebu u liječenju i složenih bolesti Propolis je smolasta supstancija koju pčele radilice sakupljaju s pupoljaka, kore drveća i drugih biljaka. Riječ propolis potječe od grčke riječi pro = pred i polis = grad, i znači pred gradom (ili pred košnicom). Kako pčele u nekim slučajevima pomoću propolisa sužavaju ulaz u “svoj grad” i tako sprječavaju ulaz nepoželjnim gostima, naziv propolis u potpunosti odgovara njegovoj namjeni, odnosno upućuje na njegovu zaštitnu ulogu.

Pčele sakupljenu smolastu supstanciju prerađuju pomoću enzima iz sline i obogaćuju je djelatnim sastojcima peludi. Propolis upotrebljavaju i kao gradivni materijal, ali prije svega za sterilizaciju stanica saća i kao balzamirajući materijal u košnici. I u tom slučaju značenje propolisa temelji se na antibakterijskom (protiv bakterija) i antifugalnom (protiv gljivica) djelovanju u zaštiti pčelinjih zajednica od infekcija i bolesti.

Lijek od antičkih vremena Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena. Tako ga Aristotel spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju ozljeda na koži, rana i infekcija. Kako je pokazao odlične rezultate u zacjeljivanju rana, kroz povijest je zabilježena njegova primjena u mnogim ratovima.

Prepoznat kao lijek 21. stoljeća, propolis se u svijetu sve više koristi kao jedan od prirodnih pčelinjih proizvoda koristan za zdravlje ljudi.

Unatoč mnogim istraživanjima, još nije u potpunosti ispitan, odnosno njegov kemijski sastav krije još mnogo tajni.

Stoga je potrebno provesti standardizaciju sastavnica i kontrolu kvalitete pripravaka koji se stavljaju u promet.

Rizično je koristiti pripravke koji ne prolaze kontrolu kvalitete.

Prema dostupnim podacima mnogih autora, propolis sadrži 50 do 55 posto smola, oko 30 posto aromatičnih eteričnih ulja i oko 5 posto cvjetnog praha. Sadrži i bjelančevine, u manjim količinama vitamine (7 vitamina - većim dijelom su to vitamini B skupine koji potječu od cvjetnog praha), minerale (željezo, cink, bakar, mangan) i mikroelemente (natrij, kalij, kalcij...).

18 | Vaše zdravlje #66

Farmakološki najvažniji sastojci propolisa su flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni) te različiti fenoli i aromati, koji su odgovorni za njegovu biološku aktivnost.

Flavonoidi, koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude i životinje.

Brojna istraživanja jasno upućuju na moguću upotrebu propolisa i njegovih sastavnica u liječenju složenih bolesti uvjetovanih stresnim i toksičnim čimbenicima okoliša, koji oslabljuju imunološki sustav ljudi i životinja te ih čine podložnijima mnogim infektivnim bolestima, kao i tumorima.

Istraživanja upućuju da propolis posjeduje širok spektar aktivnosti: antibakterijsku, antivirusnu, antifugalnu, protuupalnu, antioksidativnu, anestetičku, karcinostatsku i imunostimulatornu. Zabilježeno je da inhibira rast protozoa, ubrzava osteogenetske procese, stimulira neke enzimske aktivnosti i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Ukratko, možemo reći da od svih apiterapeutika propolis ima najširi spektar djelovanja!

Propolis na koži Snažno protuupalno djelovanje propolisa izraženo je kod akutnih i kroničnih upala, no zanimljivo je da djeluje i na upale koje nisu izazvane infekcijama (opekline od sunca, vatre, zračenja i kemijskih tvari). Propolis ubrzava zacjeljivanje rana i opeklina na koži, što se pripisuje udruženom antibakterijskom, protuupalnom i regeneracijskom (obnavlja oštećeno tkivo) djelovanju.

Rezultati eksperimentalne usporedbe učinka liječenja rana antibiotikom i propolisom pokazali su da su rane obrađivane propolisom zarasle 30 posto brže u odnosu na one obrađivane antibiotikom. U liječenju gnojnih rana propolisom ona se počinje čistiti uz rubove, što je rezultat liječenja u tzv. prvoj fazi. Druga faza je učinak ubrzane epitelizacije, to jest vrlo brzo stvara se površina nove kože koja se širi po cijeloj rani. Smatra se da propolis čak za dvjesto puta povećava regenerativne aktivnosti kože.

Izrazito povoljan utjecaj pokazuje i kod bolesti kože i vlasišta (neurodermitis, alopecija, psorijaza, epidermofi-

lipanj/srpanj 2009.

PROPOLIS

Dermatologija

toza), što se pripisuje njegovu protugljivičnom djelovanju. Štiti od pojave karcinoma kože.

Najvažniji učinci propolisa na koži su: • stimulacija regeneracije epidermisa (epitelizacija) • antibakterijsko i protuupalno djelovanje • umirujuće djelovanje (smirivanje crvenila) • jačanje strukture kolagenih vlakana - antioksidativna svojstva (flavonoidi u propolisu vežu slobodne radikale) - zaštita lipidne barijere kože - normalizacija pH vrijednosti kože

Propolis na sluznici Uz imunomodulatorno (jačanje imunološkog sustava) djelovanje, najpoznatija i najčešće primjenjivana aktivnost propolisa na ljudsko zdravlje je ublažavanje upalnih procesa sluznice usne šupljine i desni. Propolis je po svom sastavu prirodni antibiotik, pa preventivno djeluje kod upale grla i ždrijela. Osim što ima antibakterijski i antivirusni učinak, djeluje sinergistički s nekim antibioticima, pojačavajući njihov bakteriostatski učinak i do 100 puta. Sinergističko jačanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom, čak i u slučajevima kad antibiotici sami ne djeluju, upućuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv virusa i bakterija. Tim više što nije toksičan, ne izaziva razvoj otpornosti i ne oštećuje normalnu crijevnu floru Upotrebljava se u stomatologiji za jačanje zubnog mesa i kao sredstvo u liječenju paradontoze. Uz to, sprječava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini i pomaže u održavanju higijene usne šupljine.

Nadalje, smanjuje bolnu osjetljivost zubi i zubnog mesa jer ima potpuni lokalni anestetički učinak kao lidokain. Djelovanje protiv bolova pokazuje ne samo kad se primjenjuje lokalno nego i kad se unosi u organizam. Povećava čvrstoću zubne cakline, smiruje akutnu i kroničnu upalu desni i liječi afte. U tim slučajevima najčešće se primjenjuje tinktura propolisa, odnosno alkoholna i bezalkoholna otopina propolisa.

Svi navedeni učinci propolisa i posljedična blagotvorna djelovanja na koži i sluznicama samo potvrđuju njegovu nezaobilaznu ulogu kao pomoćnoga ljekovitog sredstva u tretiranju brojnih poremećaja i stanja.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 19

Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb, Božidarevićeva 11

Fizikalna medicina

UMJETNI ZGLOB

Kada treba

ugraditi umjetni zglob

Cilj liječenja umjetnim zglobovima je smanjenje boli, povećanje pokretljivosti i nadomještanje funkcije oštećenog zgloba Među liječnicima koji se bave kirurškim liječenjem bolesti sustava za kretanje, ideja o implantaciji umjetnog zgloba javlja se već potkraj 19. stoljeća. Prvi pisani podaci govore o pokušaju zamjene dijelova zgloba kuka, odnosno glave natkoljene kosti 1891. u Njemačkoj. Operaciju je izveo izvjesni dr. Gluck T., a kao zamjenski materijal poslužila mu je bjelokost. Ishod je bio neizvjestan, ali to su bili začeci današnje moderne grane medicine koja se bavi implantologijom, tj. zamjenom i ugradnjom umjetnih zglobova. U stručnoj literaturi, kao i u medicinskoj dokumentaciji, naići ćete na drugu terminologiju, poput endoproteza, artroplastika ili protetički implantat.

Postupak obuhvaća odstranjenje oštećenih dijelova zgloba i ugradnju zamjenskih, to jest ugrađuje se novo zglobno tijelo s novim zglobnim površinama načinjenim od modernih umjetnih materijala.

Godine 1940. Amerikanac dr. Austin T. Moore ugrađuje prvi metalni zglob kuka. Zamah u razvoju umjetnih zglobova započinje šezdesetih godina prošloga stoljeća, kad je engleski liječnik John Charnley uveo trodijelni koncept endoproteze kuka (metalni natkoljeni dio, opteretivi polietilenski zdjelični dio i fiksiranje za kost putem cementa i/ili vijaka).

Danas postoji mnoštvo različitih endoproteza, kako kuka, tako i ostalih zamjenskih zglobova, koje su varijacije osnovnog koncepta, u želji da se postigne što bolja stabilnost, opteretivost i trajnost umjetnog zgloba. Ne treba zaboraviti da postoji i podjela umjetnih zglobova po veličini i tjelesnoj težini, ovisno o individualnim karakteristikama pacijenta. Kako ima više vrsta umjetnih zglobova, tako ima i više specijalista koji koriste tu kiruršku vještinu i metodu liječenja (ortopedi, traumatolozi, kirurzi...).

O učestalosti ugradnje umjetnih zglobova govori podatak da je samo jedna vrsta endoproteze kuka, nedavno preminuloga švicarskog ortopeda prof. Maurice Müllera, od 1970. godine, kada je dizajnirana, do 2002. ugrađena više od milijun puta.

20 | Vaše zdravlje #66

Što se želi postići Cilj liječenja umjetnim zglobovima je smanjenje boli, povećanje pokretljivosti zgloba i nadomještanje funkcije postojećega oštećenog zgloba. Kad govorimo o indikacijama za kirurško liječenje zamjene zgloba, ograničit ćemo se na najčešće lokacije - zamjenu kuka i koljena.

Stanja koja mogu oštetiti zglob i biti indikacija za kirurško liječenje zamjene zgloba su: osteoartritis težeg stupnja (stari naziv koksartroza za kuk i gonartroza za koljeno), reumatoidni artritis s teškim oštećenjem zglobova (deformiteti), određeni prijelomi kosti (npr. prijelom vrata natkoljene kosti u starije osobe), benigni i maligni koštani tumori, osteonekroza (najčešće glave natkoljene kosti, a uzrok je smanjena opskrba krvlju), protruzija acetabula (dio zdjelične kosti), traumatski artritis, ankilozantni spondilitis s fleksijskim kontrakturama kukova i koljena (ograničena pokretljivost), juvenilni (mladenački) reumatoidni artritis, artritis u sklopu Pagetove bolesti...

Slični su razlozi i postulati za zamjenu oštećenog zgloba ramena, lakta, ručnog zgloba, gležnja i malog zgloba prstiju šaka. Spomenut ćemo samo da se na pragu umjetnih zglobova posljednjih godina razvija i ugradnja umjetnih diskova kralježnice, nakon prolapsa intervertebralnog diskusa i posljedične nestabilnosti kralježnice (primjerice kronična križobolja).

Iscrpiti mogućnosti konzervativnog pristupa Prije odluke o zamjeni oštećenog zgloba, kliničar će iscrpiti mogućnosti konzervativnog liječenja, ovisno o uzroku. Pacijent će biti upućen na fizikalnu terapiju, gdje će naučiti vježbe za istezanje i snaženje određenih mišićnih skupina, te poboljšanje pokretljivosti zgloba. Propisat će se lijekovi protiv bolova, poštujući prateće bolesti i jačinu boli, mjereći prema VAS upitniku (vizualna analogna skala boli, od 0 do 10 cm) i trostupanjskoj ljestvici, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Zatim će se savjetovati redukcija tjelesne težine (preporučelipanj/srpanj 2009.

UMJETNI ZGLOB

ni indeks tjelesne mase ili Body mass index niži od 25, mjeri se iz odnosa visine i tjelesne težine). Predložit će se ortopedska pomagala kao što su: štap, povišenje za petu, ortopedski ulošci, pomagala u aktivnostima svakodnevnog života (odijevanje, higijena..).

Kliničari se vode i simptomima koji mogu ubrzati odluku o zamjeni zgloba.

Primjerice: noćna bol koja ometa san, mala ili neznatna pomoć lijekova protiv boli u odgovarajućim dozama ili neučinkovitost ortopedskih pomagala, otežan hod uz i niza stube, otežano podizanje sa stolca, nemogućnost stajanja, prestanak aktivnosti koje volite zbog boli (primjerice, hodanje, planinarenje...).

Kad se odluka donese Konačnu odluku za zamjenu zgloba donose pacijent i njegov operater, vodeći se individualnim karakteristikama pacijenta. Operater će izabrati vrstu proteze koja najbolje odgovara pacijentu i odgo-

Vježbe započinjete iz početnog položaja uspravno sjedeći na stolcu. Stopala su u širini kukova, pod pravim kutom. Rukama se pridržavajte za stolac.

lipanj/srpanj 2009.

varajuću tehniku, tj. kirurški pristup. O tome će ovisiti i rehabilitacijski plan i program. Primjerice, izabrat će: veličinu proteze, dopušteno tjelesno opterećenje, odlučiti je li cementna ili bescementna, parcijalna (jedno zglobno tijelo), totalna (oba zglobna tijela), unikompartment proteza koljena (samo jedan kompartment - medijalni ili lateralni), zakočena ili otkočena koljenska totalna endoproteza, hibridna, mini proteza kuka (kraći ugradbeni dio u natkoljenu kost)...

Kao i svako kirurško liječenje, zamjena zgloba nosi moguće komplikacije: pojačano zgrušavanje krvi (daju se lijekovi protiv zgrušavanja, započinje se što ranije aktivno uključivanje mišićne pumpe nogu i propisuju elastične čarape), infekcija (liječi se antibioticima, a katkad je potrebno i vađenje proteze), prijelom zdravog dijela kosti prilikom operativnog zahvata, dislokacija zgloba (potre­b no je pridržavati se uputa o ograničeni­m pokretima zgloba), opuštanje proteze,

Podignite koljeno i natkoljenicu od podloge i zategnite stopalo.

Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto suprotnom nogom.

Stopala su u širini kukova, pod pravim kutom. Rukama se pridržavajte za stolac.

Fizikalna medicina

ukočenost zgloba, pucanje proteze (rijetko), promjena dužine nogu, trošenje proteze s vremenom (današnje proteze traju oko 20 godina, ali istražuju se novi materijali koji bi mogli trajati dulje).

Nakon što se donese odluka o zamjeni zgloba, preporučuje se da pacijent prođe preoperacijsku rehabilitaciju, na kojoj će naučiti osnove vježbanja i upotrebu pomagala za kretanje kojima će se služiti nakon operativnog zahvat­a .

Dokazano je da bolja pokretljivost i mišićna snaga zahvaćenog zgloba pridonose boljem rezultatu i bržem oporavku nakon ugradnje umjetnog zgloba.

Ovisno o vrsti proteze i tehnici liječenja, pacijent nastavlja individualni plan i program rehabilitacije.

U Hrvatskoj se rana faza rehabilitacije provodi postoperativno na kirurškom odjelu, a nastavlja ambulantno ili stacionarno u specijalnim bolnicama (toplice).

Iznimno se odobrava fizikalna terapija u kući, ovisno o pratećim bolestima.

Ispružite nogu u koljenu.

Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto suprotnom nogom.

Vaše zdravlje #66 | 21

Fizikalna medicina

UMJETNI ZGLOB

Vježbe započinjete iz početnog položaja - ležeći na leđima, ruku ispruženih uz tijelo, nogama savijenim u koljenima i kukovima. Jedna noga je svijena u koljenu, a ispod druge noge, koja je ispružena, stavite jastučić pod koljeno.

Stavite smotuljak (ili jastučić) između koljena i stisnite ga.

Stopala zategnite i stisnite mišiće stražnjice. Zadržite i opustite.

Odižite potkoljenicu ispružene noge, zategnite stopalo, a koljenom pritišćite jastučić. Zadržite i vratite u početni položaj.

Noge su ispružene. Privucite nogu na prsa tako da je koljeno pod pravim kutom, stopalo zategnite.

Zadržite i vratite u početni položaj.

Ponovite suprotnom nogom.

Noge su ispružene u koljenima i lagano razmaknute. Jednu nogu rotirajte u kuku prema unutra, koliko možete, tako da stopalo usmjerite prema unutra - prsti su prema unutra. Suprotna noga miruje.

Rotirajte nogu iz kuka prema van, koliko možete, tako da stopalo usmjerite prema van - prsti su prema van. Suprotna noga miruje.

Vježbu započinjete iz početnog položaja - ležeći na boku. Savijte nogu na kojoj ležite u koljenu pod pravim kutom.

Ispružite gornju nogu, zategnite stopalo i odignite nogu do ravnine kuka. Zadržite i opustite.

Vježbe započinjete iz početnog položaja ležeći na trbuhu (jastučić stavite pod trbuh).

Stisnite petu o petu i stisnite stražnjicu.

Podignite ispruženu nogu od podloge, bez odizanja zdjelice. Zadržite i opustite.

22 | Vaše zdravlje #66

Jedna noga je savijena u koljenu, a druga je ispružena na podlozi.

Zategnite stopalo ispružene noge i odignite nogu 20 cm od podloge.

Zadržite i vratite u početni položaj.

U početku vježbe treba izvoditi tri do pet puta i postupno povećavati broj ponavljanja za jedan put, dok ne dođete do 10 ponavljanja. Možete ponoviti više ciklusa s međupauzama. Svaki položaj zadržite tri sekunde i zatim odmorite pet sekundi. Prilikom izvođenja pokreta udahnite na nos, a kod opuštanja izdahnite na usta.

Preporučljivo je učiniti fizijatrijski pregled prije uključivanja u program vježbanja. Vježbajte u laganoj i prozračnoj odjeći. Preporučuje se izvoditi vježbe pred ogledalom. Vježbajte s mjerom, polagano povećavajući broj ponavljanja, ovisno o vašoj općoj kondiciji i zdravstvenom stanju. Vježba ne smije biti bolna. Uključite vježbanje u svoj redovni dnevni raspored i uživajte u vježbanju!

Autori vježbi: prim. dr. sc. Ida Kovač, dr. med., specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije; Vedrana Mužić, dr. med., FEBPRM, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije; Martina Rilović, bacc. physioth.

Jedna noga je ispružena, drugu savijte u koljenu pod pravim kutom. Zategnite stopalo savijene noge i odignite koljeno i natkoljenicu od podloge bez odizanja zdjelice. Zadržite i opustite.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 23

mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva, Poliklinika Croatia zdravstveno osiguranje, Importanne Galleria, Iblerov trg 10, Zagreb, tel: 01/6332 792, e-mail: sandra.kovacevic@crosig.hr

Ginekologija i porodništvo

KARCINOMI

Ginekološki simptomi

koje ne smijete zanemariti

Neke simptome mogu izazvati manje ozbiljna stanja, ali i karcinom. Da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled Ginekološki karcinom laička je terminologija za karcinom cerviksa, endometrija i jajnika. Budući da se razlikuju po uzrocima nastanka, simptomima, (ne)mogućnosti prevencije, liječenju i prognozama, važno ih je razlučiti.

Karcinom cerviksa Cerviks (vrat maternice) dio je maternice koji se nalazi na unutarnjem kraju rodnice. Prekriven je pločastim stanicama izvana i cilindričnim unutar kanala i upravo iz te dvije vrste stanica nastaje 90 posto karcinoma.

Karcinom cerviksa obično raste sporo tijekom nekog razdoblja. Prije nego što se stanice karcinoma otkriju, tkivo cerviksa prolazi promjene, u smislu pojave stanica koje nisu normalne (displazija), a mogu se uočiti u ranom stadiju uzimanjem PAPA obriska jednom godišnje ili po potrebi češće, ovisno o nalazu prethodnog pregleda i uputama ginekologa.

U Hrvatskoj se svake godine bilježi oko 400 novootkrivenih slučajeva raka vrata maternice, a 100 do 200 žena umre. Posljednji podaci Zavoda za javno zdravstvo RH govore o učestalosti od 16 na 100.000 žena. Iako ne spada u pet vodećih malignoma u žena u našoj zemlji, ipak je još uvijek najčešće dijagnosticiran malignom u žena od 20 do 29 godina, te drugi najčešće dijagnosticirani malignom u skupini žena od 30 do 39 i od 40 do 49 godina.

Rizični čimbenici u nastanku su rani seksualni kontakt, promiskuitet, loša genitalna higijena, niži socijalno-ekonomski status, HPV (Humani papiloma virus) i HSV-2 (Herpes simplex virus) infekcija, kronične infekcije klamidijom, veći broj poroda, pušenje koje slabi imunološki sustav i sprječava da se organizam izbori protiv HPV-a.

Cervikalna intraepitelna displazija (CIN) manjeg stup­ nja može nestati sama od sebe ili liječenjem bakterijskih vaginoza koje se nađu brisevima vrata maternice. Ako napreduje, progredira u carcinoma in situ (CIS) koji je lokaliziran samo na jednom mjestu i ne prožima okol-

24 | Vaše zdravlje #66

no tkivo. Kad se proširi nekoliko milimetara u okolno tkivo, ali još uvijek ne prodre u krvne i limfne žile, zove se mikroinvazivni karcinom. Taj proces može potrajati nekoliko godina, ali kad se zloćudni tumor otkrije, on se brzo proširi na susjedna tkiva ili druge organe, obično crijeva, jetru i pluća.

Karcinom cerviksa u svojoj najranijoj i najlakše izlječivoj fazi ne uzrokuje nikakve simptome. Ako postoje, najčešći su uporni vaginalni iscjedak koji može biti blijed, vodenast, roza, smeđi, prošaran krvlju ili taman i smrdljiv.

Na njega moæe upućivati i nenormalno vaginalno krvarenje, posebno između menstrualnih krvarenja, nakon odnosa ili ispiranja i nakon menopauze koje postupno postaje teže i dulje. Nažalost, često nema nikakvih sim­ ptoma dok bolest nije uznapredovala. U uznapredovaloj fazi simptomi su gubitak apetita, težine, umor, bol u zdjelici, leđima, nogama, istjecanje mokraće i/ili fekalija iz vagine te lomovi kostiju.

Velika većina žena kod kojih je dijagnosticiran zloćudni tumor cerviksa nisu išle na redovite pretrage PAPA testa ili nisu ništa poduzele nakon jednog abnormalnog PAPA testa. Zato možemo reći da je jedini i najveći čimbenik rizika za loš ishod kod žena kod kojih se razvio karcinom cerviksa upravo neredovito uzimanje PAPA testa.

Karcinom jajnika S učestalošću od 11 do 15 na 100.000 žena, ovaj karcinom treći je po učestalosti ginekološki malignom (nakon raka vrata maternice i endometrija), a po smrtnom ishodu je na prvom mjestu. U odnosu na sve ostale malignome (dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata maternice, pluća), još uvijek ima najlošiju prognozu. Računa se da od njega oboli 1 do 2 posto svih žena tijekom života. Prije svega je bolest pre- i postmenopauzalnih žena (prosje­ čna starost oboljelih žena je 50 do 65 godina). Češće se javlja u žena koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele. lipanj/srpanj 2009.

KARCINOMI

Iako simptomatologija nije specifična, najnovija istraživanja upućuju na to da čak 93 posto pacijentica ima barem jedan od osam ispitivanih simptoma: nadutost, punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnina. Često se javljaju i nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi. Kod uznapredovalih slučajeva su još mogući ascites, subileus, ileus, gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone. Unatoč nespecifičnim simptomima, edukacija pacijentica, osobito starijih od 50 godina, mogla bi rezultirati ranijom dijagnozom i uspješnijim liječenjem.

Nažalost, još ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi mogla biti metoda probira (screening). Za rano otkriće nužne su redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk. U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi.

Sljedeća dijagnostička stepenica, ujedno i terapijska, obuhvaća laparoskopiju i histološku analizu tumorskog tkiva, čime završava liječenje u slučaju benignih tumora. U slučaju nalaza malignih

lipanj/srpanj 2009.

stanica, ovisno o stadiju bolesti, pristupa se daljnjem liječenju koje podrazumijeva laparotomiju (otvaranje trbuha rezom), kirurški staging i uklanjanje što je moguće više tumorske mase. Zato je vrlo važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije (intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha).

Karcinom endometrija Riječ je o karcinomu trupa maternice koji se razvija iz sluznice maternice (karcinom trupa maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva zove se sarkom). Spada među pet najčešćih karcinoma žena u našoj zemlji i drugi je najčešći karcinom (iza dojke) u dobnim skupinama od 50 do 59 i od 60 do 69 godina. Rizik obolijevanja raste sa životnom dobi, tako da se oko trećine javlja u perimenopauzi, a dvije trećine u postmenopauzi, dok se vrlo rijetko javlja u žena mlađih od 40 godina. Procjenjuje se da čini 30 posto svih ginekoloških karcinoma, s tendencijom porasta. Razlog tome treba tražiti u većoj dostupnosti i poboljšanju dijagnostičkih postupaka, ali i očekivano duljem trajanju života žena u Hrvatskoj.

Ginekologija i porodništvo

Pravi uzrok nije poznat, a liječnici malokad mogu objasniti zašto jedna žena dobiva uterini karcinom, a druga ne.

Istraživanjima je utvrđeno da u rizi­čnu skupinu spadaju žene starije od 50, one koje imaju hiperplaziju endometrija, koriste hormonsko nadomjesno liječenje (posebno samo estrogen), koje imaju povećanu težinu, uzimaju Tamoxifen (terapija karcinoma dojke), žene bijele rase, one s karcinomom debelog crijeva, nerotkinje te žene koje su rano dobile prvu menstruaciju i kasno ušle u menopauzu. Ako postoje čimbenici rizika, treba se kod liječnika informirati o simptomima i učestalosti pregleda.

Najčešći rani simptom je abnormalno vaginalno krvarenje, koje može početi kao vodenasti i krvavo tingirani iscjedak koji postupno sadrži sve više krvi.

Krvarenja u postmenopauzi u 40 do 60 posto slučajeva upućuje na rak endometrija. Takvo krvarenje žene ne smiju smatrati dijelom menopauze. Može se pojaviti i bol tijekom spolnog odnosa i u području zdjelice Osim karcinoma, spomenute simptome mogu izazvati i manje ozbiljna stanja.

Najčešće nije posrijedi karcinom, ali da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled.

Vaše zdravlje #66 | 25

Marina Gradinac, dr. med., Oktal Pharma, Prema udžbeniku „Zdravstvena njega trudnice, rodilje i babinjače“, Katica Pecigoš Kljuković, Školska knjiga 1998.

Ginekologija i porodništvo

POSTPOROĐAJNA NJEGA

Kratki vodič za babinjače Nakon drugog stanja, mlade mame ulaze u jedno posve novo stanje, koje prije svega treba razumjeti i znati što očekivati Vrijeme nakon poroda u kojem se povlače promjene nastale u tijelu žene tijekom trudnoće naziva se babinje ili puerperij. Počinje nakon poroda posteljice i traje šest do osam tjedana. To je vrijeme mnogih fizičkih promjena u tijelu žene, praćenih i naglim hormonalnim promjenama koje mogu izazvati i pravu postporođajnu depresiju (baby blues). Obilježavaju ga involucijski procesi, procesi cijeljenja rane, početak i održavanje dojenja (laktacije) i ponovna uspostava funkcije jajnika.

gućavaju da bakterije koje su uzlaznim putem prispjele iz rodnice i toksini nastali iz nekrotičkog dijela decidue izazovu infekciju. Proces cijeljenja naziva se epitelizacija i događa se pod stimulacijom estrogena, a završava nakon šest do osam tjedana po porodu. Tijekom toga vremena iz velike rane stvara se sekret koji se naziva lohija, po čijoj boji možemo pratiti cijeljenje unutarnje površine maternične stjenke:

Involucijski procesi

• smeđa (lochia fusca) - od sedmog do četrnaestog dana

Najizrazitiji su na maternici. Odmah nakon poroda maternica je teška oko jednog kilograma, a nakon šest do osam tjedana 50 do 70 grama. Involucijski procesi se, osim na maternici, događaju i na mišićima zdjeličnog dna, trbušnoj stjenci, mokraćnom mjehuru i crijevima. Nakon izlaska posteljice, s mokraćom se gube hormoni trudnoće.

S obzirom na to da na sebe vežu vodu, babinjača više i češće mokri.

Cijeljenje rane Procesi cijeljenja rane nakon poroda odnose se na cijeljenje ozljeda porođajnog kanala i unutarnje površine stjenke maternice, koja je zapravo jedna velika rana.

Unutarnja stjenka maternice cijeli tako da se odumrli dio decidue odljušti, iza čega preostaju velike količine leukocita koji čine obrambeni bedem rane. Taj bedem djeluje antibakterijski i antitoksično, jer leukociti onemo-

Babinje ili puerperij je vrijeme mnogih fizičkih promjena u tijelu žene, praćenih i naglim hormonalnim promjenama koje mogu izazvati i pravu postporođajnu depresiju (baby blues) 26 | Vaše zdravlje #66

• krvava (lochia rubra ili cruenta) - od prvog do šestog dana • prljavo žuta (lochia flava) - od 14. do 21. dana • sivobijela (lochia alba) - do kraja trećeg tjedna.

Pod normalnim okolnostima, u šupljini maternice tijekom babinja nema bakterija. Međutim, lohije koje izlaze kroz cervikalni kanal i rodnicu dobro su hranilište za mikroorganizme koji se tu nalaze i mogu biti vrlo infektivne.

Stoga babinjača treba dobro prati ruke sapunom nakon svakog diranja i promjene higijenskog uloška.

Osobna higijena Babinjača se može tuširati, ali ne i kupati šest do osam tjedana nakon poroda zbog mogućnosti nastanka infekcije unutarnjih genitalnih organa (endometritis, adneksitis, parametritis). Prvo kupanje nakon poroda treba obaviti tek kad se cervikalni kanal zatvori Kristellerovim čepom.

Ranu od epiziotomije treba tapkati sterilnom gazom (brisanje izaziva bol), nakon čega se naspreja antiseptikom širokog spektra djelovanja (Octenisept).

Toaleta spolovila provodi se u jednom smjeru, sprijeda prema natrag, tapkanjem, nakon toga se naspreja antiseptikom (Octenisept), sačeka da se posuši i zatim namjesti uložak. Toaleta spolovila se obavlja najmanje dva puta na dan, a ulošci mijenjaju više puta (pet do šest puta na dan, po potrebi i češće). Nakon svakog diranja uloška nužno je dobro oprati ruke sapunom, jer se u suprotnom može izazvati mastitis (upala dojki) ili infekcija pupčanog bataljka.

lipanj/srpanj 2009.

POSTPOROĐAJNA NJEGA

Radi prevencije nastanka tromboflebitisa i zastoja lohija u materištu, nakon poroda se savjetuje što prije ustajanje iz kreveta, i to šest, najkasnije 24 sata nakon poroda. Ustaje se najprije uz krevet, kreće po sobi do umivaonika, zatim i do kupaonice. Najbolje je podignuti se na bok, i to desni (suprotan od epiziotomije). Babinjači se nakon epiziotomije ne preporučuje sjedenje dva tjedna, i to zbog pritiska na ranu, u kojoj se ketgut (konac kojim je šivana) resorbira tek za sedam dana. Zbog pritiska tjelesne težine na svježu ranu može doći do rašivanja epiziotomijskog šava i pucanja tkiva.

Zbog oštećenja koja nastaju, nakon poroda je mokrenje otežano. Čest je i refleksni grč mišića sfinktera mokraćne cijevi do kojeg dolazi kad babinjača počne spontano mokriti, a mokraća u dodiru s ranom od epziotomije izazove osjet pečenja, zbog čega prestane mokriti.

Hipotonija (slab tonus) stjenke mokraćnog mjehura u trudnoći i tijekom babinja posljedica je utjecaja gestagenih hormona i ležanja na leđima.

Opstipacija koja je tijekom trudnoće bila uvjetovana hormonima, nastavlja se i nakon poroda. Prva spontana stolica javlja se najkasnije treći dan poslije poroda, a zatim redovito svaki dan. U prvim danima babinjači se preporučuje lako probavljiva hrana. Najbitnije je da je hrana raznovrsna te da se osigura uzimanje većih količina tekućine: mlijeko, vitaminski napitci. Nije dobro uzimati lijekove, alkohol niti pušiti jer se lijekovi, alkohol i nikotin izlučuju putem mlijeka i mogu nepovoljno utjecati na dijete.

Dojenje Stvaranje mlijeka posljedica je lučenja prolaktina, hormona prednjeg režnja hipofize, a izlučivanje mlijeka iz mlije­čnih lipanj/srpanj 2009.

Ginekologija i porodništvo

žlijezda pod utjecajem je drugog hormona - oksitocina. Prvo majčino mlijeko (kolostrum) stvara se do četvrtog dana nakon poroda. Bogato je bjelančevinama, solima i kalorijama, a siromašnije šećerom od pravog majčina mlijeka koje se počinje stvarati poslije kolostruma.

Podražaj sisanja na bradavicama dovodi do pojačana izlučivanja oksitocina, koji tako potiče izlučivanje mlijeka.

Babinjača treba temeljito prati ruke tekućom toplom vodom i sapunom, te prati dojke i bradavice prije i nakon dojenja. Nakon dojenja treba obvezno izdojiti zaostali kolostrum, odnosno mlijeko.

Ako dijete zbog određenih razloga moramo privremeno hraniti na bočicu, poželjno je da se na dudi ne napravi prevelika rupa, jer bi tada dijete samo gutalo hranu, dok na dojci mora snažno sisati da bi mlijeko poteklo.

Prvi kontrolni pregled valja obaviti nakon šest tjedana. Ako babinjača ne doji, prva menstruacija se pojavljuje šest do osam tjedana nakon poroda. Ako doji, menstruacije obično nema.

Krvarenja tijekom dojenja najčešće su menzualna krvarenja kao rezultat anovulacijskih ciklusa. U ovisnosti o individualnim hormonskim funkcijama žene, ovulacija se može dogoditi i prije prvog krvarenja nakon poroda. To znači da dojenje (iako nema krvarenja) nije sigurna zaštita od novog začeća, o čemu treba razgovarati s ginekologom.

Vježbe za bolju kondiciju Vježbe u babinju pomažu ženi da ostane u dobroj fizičkoj kondiciji i imaju velik utjecaj na tjelesni izgled. Dojenje ostavlja traga i na dojkama. Spuštenost dojki nakon dojenja može se smanjiti nošenjem odgovarajućih grudnjaka tijekom dojenja i primjenom vježbi za jačanje mišića prsnog koša i ramenog obruča.

Vaše zdravlje #66 | 27

28 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 29

Ivan Šimetin, diplomirani homeopat, predsjednik Hrvatske udruge homeopata, mob: 098/232 473, www.homeopatija.hr

Homeopatija

TONZILITIS

Kad zapeËe u grlu Ako je uzročnik streptokok, preporučljivo je uz homeopatsku terapiju uzimati i antibiotik da se izbjegnu moguće posljedice Tonzile (mandule) su nakupine limfatičnog tkiva i dio su limfatičnog Waldayerova prstena, koji se sastoji od vanjskog prstena, kojeg čini devet grupa limfnih čvorova, i unutarnjeg, koji se sastoji od šest tonzila.

Iako se točna uloga tonzila u imunološkom sustavu još istražuje, sa sigurnošću se zna da imaju veliko značenje u stjecanju imuniteta, pogotovo u djetinjstvu. Stoga bi ih, ako je to ikako moguće, trebalo sačuvati, jer je to prva barijera prodoru mikroorganizama.

Upala tonzila (tonzilitis) najčešće se javlja zajedno s upalom ždrijela (pharyngitis), a može biti bakterijske ili virusne prirode. Mlađa predškolska djeca češće obolijevaju od virusnog tonzilitisa, za razliku od odraslih koji češće obolijevaju od bakterijskog tonzilitisa. Ako je uzrok bakterija streptokok, uvijek je preporučljivo uz homeopatsku terapiju uzimati i antibiotik kako bismo spriječili eventualne posljedice (reumatska groznica, nefritis, reumatska oboljenja srca i dr.). Osim kronične upale i oslabljenog imuniteta, uzrok kroničnog ili recidivirajućeg tonzilitisa može biti i latentni proces na zubima, naročito umnjacima ili kutnjacima, ali i amalgamske plombe. Što se tiče homeopatske terapije, nije važno je li uzrok virus ili bakterija, jer homeopatski preparati djeluju na jačanje imuniteta, tako da se na taj način organizam sam bori protiv upale.

Odnedavno se u našim ljekarnama može kupiti homeopatski preparat Tonsilotren, koji već dugi niz godina preporučujem pacijentima. Izuzetno se dobro podnosi i jako je učinkovit. Djeluje kod akutnih, a osobito dobrim se pokazao kod kroničnih upala tonzila, kao i nakon operativnog uklanjanja tonzila, čemu svjedoče povratne informacije brojnih zadovoljnih roditelja o lakšem i bržem oporavku djece koja su ga uzimala u odnosu na onu koja nisu.

Ako se nakon uzimanja preparata stanje ne poboljša u roku tri dana, treba se konzultirati s homeopatom jer postoje brojni preparati koji djeluju na te probleme.

Belladonna - najvažniji preparat protiv brzo nastupajućeg akutnog tonzilitisa. Izvrsno djeluje protiv peritonzilarnog apscesa. Propisuje se pacijentima koji imaju

30 | Vaše zdravlje #66

smetnje uglavnom na desnoj strani, izuzetno su osjetljivi na najmanji dodir po vratu, a smeta im i okretanje glave, kretanje, gutanje (naročito tekućine). Sve to obično je praćeno visokom temperaturom, crvenim licem, vrućom glavom, a hladnim šakama i stopalima.

Lachesis - preparat koji djeluje u svim fazama bolesti, od blagih bolova u grlu do teške upale ili apscesa. Propisuje se pacijentima koji osjećaju stezanje ili „knedlu“ u grlu, koja se vraća odmah poslije gutanja. Jače im je zahvaćena lijeva strana, a tonzile su otečene, tamnocrvene ili čak ljubičaste, s otečenom resicom i peritonzilarnim apscesom. Do pogoršanja obično dolazi noću tijekom spavanja ili ujutro poslije buđenja. Stalno ih nešto tjera na gutanje, iako im gutanje uglavnom smeta. Hladna pića trenutačno olakšavaju smetnje.

Mercurius vivus - propisuje se pacijentima koji imaju zagnojene tonzile i obloženo ždrijelo, često na desnoj strani. Gore im je noću u toploj postelji i kad gutaju, posebno na prazno. Jezik im je obložen, natečen, vide se tragovi zubi. Prisutan je metalni okus na jeziku i gotovo uvijek loš zadah iz usta, s pojačanim lučenjem sline, pogotovo noću.

Apis - daje se u slučaju pečenja u grlu s jakim crvenilom i velikom oteklinom, osobito nepčane resice, ali i tonzila. Takvim pacijentima odgovaraju hladna pića i hladna hrana (ne podnose ništa toplo). Čas im je vruće (ne znoje se), čas hladno.

Rhus toxicodendron - najbolji je kad je uzrok grlobolje pretjerano naprezanje grla i glasnica (npr. puno pričanja, pjevanja ili vikanja). Tim pacijentima najgore je ujutro pri prvom gutanju, a sve je bolje nakon svakoga sljedećeg.

Promuklost je jača kad počnu pričati (npr. ujutro ili nakon šutnje), a slabija ako nastave pričati i glasnice se „razgibaju“. Bolje im je od toplih pića i općenito topline, a lošije od hladnih pića te kad vrat nije zaštićen.

Baptisia - preparat koji se daje ako su ždrijelo i tonzile upaljeni, ali nema bolova. Prisutan je intenzivan zadah iz

lipanj/srpanj 2009.

TONZILITIS

Homeopatija

Osim kronične upale i oslabljena imuniteta, uzrok kroničnog ili recidivirajućeg tonzilitisa može biti i latentni proces na zubima, naročito umnjacima ili kutnjacima, ali mogu ga izazivati i amalgamske plombe usta, u grlu su ulceracije, a lice je rumeno. Pacijent je spor i zbunjen, gotovo kao da je u stanju sepse (ali nema bolova).

Baryta carbonica - preporučuje se kod kroničnog i recidivirajućeg tonzilitisa, osobito kod djece, kad su tonzile jako otečene, čak i kad se upala čini blagom.

Prisutna je jaka bol pri gutanju, posebno na prazno, koja sprječava pacijenta da guta čvrstu hranu. Uz to se mogu opipati velike tvrde žlijezde na vratu, a moguće je i slabljenje sluha zbog povećanja adenoidnih vegetacija (treće tonzile). Ovaj preparat daje se i ako nema nikakve upale tonzila ili grla, a limfni čvorovi na vratu su povećani, otvrdnuli i na dodir mogu, ali i ne moraju biti bolni.

Bryonia - dobra je ako se upala grla razvije u sklopu prehlade. U tom slučaju pacijentima izrazito smeta svaki

pokret (gutanje, kašljanje, govor). Grlo je tamnocrveno, jezik je suh i na sredini prekriven slojem smeđe ili bijele naslage. Pacijenti su jako su žedni, razdražljivi i žele biti sami.

Hepar sulphuris - propisuje se za poodmakli tonzilitis, obično gnojni. Grlo i tonzile su jako natečeni, a gnojne rane u grlu imaju zadah po starom siru. Bol je oštra, kao da je nešto zapelo u grlu.

Prisutno je pečenje i stalno izbacivanje žute ljepljive sluzi i gnoja. Oboljeli su jako zimogrozni i sve što je hladno pogoršava im simptome. Vrlo su razdražljivi i osjetljivi, a mogu biti i agresivni.

Phytolacca - upotrebljava se za kasnu fazu grlobolje, kad se javlja osjećaj užarene knedle u grlu ili izgorenog jezika.

Bol se pogoršava gutanjem, naročito toplih pića i hrane, a hladna pića je

ublažavaju. Pri gutanju se javlja prostrijelna bol prema ušima. Bez obzira na bol, oboljeli imaju stalnu potrebu za gutanjem i osjećaju karakterističnu bol u korijenu jezika kad ga isplaze.

Novi homeopatski priručnik Nedavno je izašla knjiga Homeopatija za svakoga - potpuni priručnik za prvu pomoć i akutne bolesti u vlastitoj nakladi autorice Romane Đekić. Uz to što ukratko opisuje samu bit homeopatije, u detalje opisuje kako si sami možete pomoći kod gotovo svih jednostavnijih bolesti. Objašnjenja bolesti pravi su izvor znanja za laike, a opisuje i druge načine prirodnog liječenja pojedinih bolesti. To je knjiga koju bi svaka obitelj željna prirodnog liječenja trebala imati u svojoj biblioteci. Osim što će pomoći brojnim laicima, i homeopati će u njoj naći obilje korisnih informacija.

Knjiga se može nabaviti kod autorice u Karlovcu ili u Hrvatskoj udruzi homeopata u Zagrebu (098/232 473) po cijeni od 245 kun.

Odaberi prirodno rješenje za tonzilitis Kronični i akutni tonzilitis učestali je problem, pogotovo u djece školske dobi.

Prirodna terapija, koju nudi njemačka tvrtka DHU, zove se Tonsilotren - proizvod na bazi biljaka i minerala koji se koristi već desetljećima diljem svijeta i daje odlične rezultate u liječenju tonzilitisa, posebice kroničnih stanja.

Tonsilotren - prirodna terapija za: • kronični i akutni tonzilitis • prije i poslije uklanjanja tonzila • za uvećane tonzile Jednostavna i praktična primjena: tableta se otapa u ustima, ispod jezika.

Iskustveno, odlični rezultati u liječenju tonzilitisa u dječjoj dobi.

Način i mjesto izdavanja: Bez recepta, u ljekarni. lipanj/srpanj 2009.

Odaberi prirodu - živi zdravo!

Vaše zdravlje #66 | 31

32 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 33

Ivana Božić, dr. med., Oktal Pharma

Interna medicina - gastroenterologija

CROHNOVA BOLEST

Enteralne formule

velik doprinos liječenju Crohnove bolesti

Uz enteralnu prehranu, kao jedini način liječenja, dio oboljelih može se oporaviti, a učestalost komplikacija znatno je manja od 27 do 106 slučajeva na 100.000 stanovnika. Javlja se u mlađoj dobi (u prosjeku u 26. godini) i nešto je češća u žena nego kod muškaraca (M:Ž = 1:1,2).

Uzrok nastanka idiopatskih upalnih crijevnih bolesti nije poznat, ali sve je više jasno da je rezultat međudjelovanja triju činitelja: genetike, okoliša i imunološkog odgovora domaćina. Pretpostavlja se kako je u nastanku Crohnove bolesti posrijedi poremećaj imunološkog sustava.

Liječenje se najčešće temelji na protuupalnim i imunomodulatornim lijekovima, s ciljem kontrole simptoma. U brojnim situacijama potrebna je i operativna intervencija.

Za Crohnovu bolest nema lijeka. S obzirom na to da je kronične prirode, ciljevi liječenja su kontrola simptoma i bolje osjećanje pacijenta, s tim da moraju aktivno sudjelovati u liječenju. Kad se ti ciljevi postignu, pacijenti mogu normalno živjeti, bez ograničenja povezanih s bolešću.

Bol, proljev, mršavljenje

Crohnova bolest kronična je upalna bolest probavnog sustava koju karakteriziraju upala (zahvaća cijelu stjenku crijeva) i tzv. diskontinuitentne promjene (lezije). Među mjestima zahvaćenima promjenama postoje dijelovi na kojima su stjenke nepromijenjene. Ime je dobila po američkom liječniku Burrillu Crohnu, koji ju je prvi dijagnosticirao i opisao.

Iako učestalost Crohnove bolesti varira od zemlje do zemlje, približno iznosi oko četiri do deset novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje, a ukupna pojavnost 34 | Vaše zdravlje #66

Klinička slika Crohnove bolesti je varijabilna i dijelom ovisi o zahvaćenoj regiji crijeva. Bolest se može pojaviti postupno ili akutno. Simptomi mogu varirati od blagih do teških. Najčešći su bol u trbuhu, kronični proljev i gubitak težine. Bol u trbuhu obično nema posebnih karakteristika, ali može biti i grčevita (količna), što upućuje na opstrukciju, a katkad i takva da je prisutna samo minimalna neugoda. Proljev se javlja u više od tri četvrtine slučajeva. Kod crijevnih bolesti obično sadrži krv, zbog čega je teško razlikovati Crohnovu bolest od ulceroznog kolitisa.

Mogu se javiti i gubitak apetita, pothranjenost, mučnina, povraćanje, povišena temperatura i letargija, a u 15 posto pacijenata bolest može utjecati i na druge dijelove tijela i izazvati sekundarnu upalu drugih organa, uključujući zglobove, kožu, jetru i oči. Približno trećina oboljelih razvit će simptome u perianalnom području: polipe, fisure (puknuća analne kože), fistule ili apscese. Kod djece lipanj/srpanj 2009.

CROHNOVA BOLEST

se može manifestirati kao zaostajanje u rastu i razvoju.

Komplikacije, poput fistula, apscesa, krvarenja iz debelog crijeva i sekundarnih upala udaljenih organa, češće se javljaju ako se bolest nedovoljno ili neprikladno liječi.

Interna medicina - gastroenterologija

Uzrok nastanka idiopatskih upalnih crijevnih bolesti nije poznat, ali sve je jasnije da je rezultat međudjelovanja triju činitelja: genetike, okoliša i imunološkog odgovora domaćina

Složena i zahtjevna dijagnostika Dijagnostički proces vrlo je složen i zahtijeva brojne dijagnostičke postupke i vještine. Spektar pretraga kreće se u rasponu od laboratorijskih, pregleda stolice, endoskopskih pregleda (ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija, ileoskopija, enteroskopija), radioloških pretraga (pasaža tankog crijeva, irigografija), ultrazvučnog pregleda abdomena, osobito ileocekalne regije (prijelaz iz tankog u debelo crijevo), CT-a i metoda nuklearne medicine (scintigrafija).

Posljednjih nekoliko godina vrlo važno mjesto u dijagnostici, osobito u slučaju komplikacija, ima magnetna rezonancija. Uvođenje endoskopske kapsule obogatilo je spektar dostupnih dijagnosti­ čkih metoda, osobito u analizi nejasnih kliničkih stanja.

Individualan pristup Bolesnici s Crohnovom bolešću čine vrlo šaroliku skupinu, s obzirom na lokalizaciju i aktivnost bolesti te prisutnost lokalnih i izvancrijevnih komplikacija, pa se terapija stoga mora individualizirati. Osnovni ciljevi liječenja su uvođenje bolesti u mirnu fazu, njezino održavanje i sprječavanje ili liječenje komplikacija.

U farmakoterapiji se najčešće primjenjuju aminosalicilati (npr. mesalazin), i to u liječenju blage do umjerene faze bolesti. Kortikosteroidi su dugo bili osnovna terapija za uvođenje bolesti u mirnu fazu, a danas se primjenjuju znatno opreznije. Imunomodulatori, prije svega azatioprin, ali i metotreksat, važni su lijekovi u kontroli upalne aktivnosti.

Klinička iskustva potvrđuju i veliku ulogu primjene antibiotika metronidazola lipanj/srpanj 2009.

i ciprofloksacina u pojedinim kliničkim situacijama. Biološka terapija, prije svega primjena antitijela na TNF alfa, sve je češća u liječenju otpornijih oblika.

Prehrambeni rizici? - Iako se malo zna o prehrambenim rizicima, prehrana je vjerojatno rizični čimbenik. S nastankom Crohnove bolesti ne povezuje se pojedinačni prehrambeni uzročnik. Nakon postavljanja dijagnoze, nema preporuke o specifičnoj hrani koju bi pacijent trebao jesti ili izbjegavati, nego se često savjetuje samo uravnoteženija prehrana. Dosad nije dokazano da je bilo kakva dijeta bila učinkovita u ublažavanju simptoma.

Mnogi pacijenti sami sebi ukidaju mliječne proizvode i voće, što je pogrešno i češće vodi do različita prehrambenog manjka negoli do ublažavanja simptoma. Samo pacijenti s jačim ožiljnim promjenama ili opstrukcijama tankog crijeva moraju slijediti dijetu i izbjegavati hranu koja se ne može lako probaviti, kao što su kožica voća, orašasti plodovi, sjemenke, ananas, gljive i svježe povrće. Mliječne proizvode moraju izbjegavati pacijenti s utvrđenom intolerancijom na laktozu.

Enteralna i parenteralna prehrana također su djelotvorne u liječenju, bilo kao potporna ili osnovna terapija (enteralna).

Enteralna prehrana - suvremeni pristup Enteralna prehrana već se nekoliko desetljeća primjenjuje u liječenju bole-

snika s Crohnovom bolešću. U početku su se davali posebni oblici s potpuno razgrađenim sastojcima hrane (elementarni pripravci). Budući da je primijećeno kako bolesnici ulaze u remisiju (smirenje) bolesti upravo zahvaljujući posebnoj prehrani, počela je primjena i drugih formula, u kojima su sastojci hrane djelomično razgrađeni ili čak prisutni u cjelovitoj formi, ali potpuno definirani i točno određenih količina i međusobnih omjera - semielementarne i polimeričke formule.

S vremenom se došlo do spoznaje da u postizanju remisije bolesti primjena enteralne prehrane u djece s Crohnovom bolešću ima jednak učinak kao i kortikosteroidi, s razlikom da se izbjegavaju potencijalne nuspojave kortikosteroidne terapije.

Enteralnu prehranu važno je razmotriti, posebice kod bolesnika s pretežno zahvaćenim tankim crijevom, zatim kod onih sa zahvaćenom velikom površinom crijeva i kod djece s tek otkrivenom bolešću, osobito ako su pothranjena i nižeg rasta.

Kod odraslih je enteralna prehrana kao primarna terapija Crohnove bolesti učinkovita u 55 do 75 posto slučajeva, s tim da su rezultati bolji kod pacijenata s novootkrivenom bolešću, onih koji imaju blaže do srednje teški oblik bolesti te kod onih koji su otporni na kortikosteroide.

Mogući mehanizmi terapijskog djelovanja enteralne prehrane u Crohnovoj bolesti su odsutnost alergena u enteralnoj prehrani, mijenjanje crijevne flo-

Vaše zdravlje #66 | 35

Interna medicina - gastroenterologija

CROHNOVA BOLEST

S vremenom se došlo do spoznaje da u postizanju remisije bolesti primjena enteralne prehrane u djece s Crohnovom bolešću ima jednak učinak kao i kortikosteroidi re, odsutnost nekih tvari (dugolančanih masnih kiselina) ili povećan unos drugih (TGF-ß2, odnosno transformirajući čimbenik rasta ß2).

Ako se enteralna prehrana primjenjuje za liječenje Crohnove bolesti, bolesnik uzima enteralnu formulu kao jedinu hranu četiri do osam tjedana, na usta ili putem nazogastrične sonde (kroz nos i ždrijelo direktno u želudac). Dio bolesnika voljan je uzimati enteralnu formulu na usta, posebice ako su posrijedi poli-

meričke formule koje su boljeg okusa.

Semielementarne i elementarne formule, u kojima su hranjivi sastojci djelomično ili potpuno razgrađeni, teško je pijenjem unijeti u potrebnoj količini, pa se najčešće primjenjuju putem nazogastrične sonde.

U enteralnoj prehrani bolesnika s Crohnovom bolešću danas se s podjednakim uspjehom primjenjuju polimeričke, semielementarne i elementarne formule. Na našem tržištu postoje

i posebne imunomodulacijske formule koje sadrže tvari s otprije poznatom protuupalnom ulogom u organizmu (TGF-ß2). Enteralna prehrana koja sadrži protuupalni citokin TGF-ß2 primjenjuje se kao prehrana, ali i kao terapija oboljelih od Crohnove bolesti (posebice kod djece). U akutnoj fazi bolesti može se koristiti kao samostalna prehrana ili dodatak prehrani, u dozi koja ovisi o zdravstvenom stanju oboljelog, dok se u fazi remisije doza razlikuje za odrasle pacijente i djecu, te je prije svega dodatak ostaloj prehrani.

Enteralna prehrana postala je sastavni dio suvremenog liječenja Crohnove bolesti. Kao jedini način liječenja može dovesti do oporavka dijela oboljelih, s tim da je učestalost komplikacija znatno manja nego kod drugih načina liječenja.

U formi, zdravi i puni energije

Promo

Ne osjećate se dobro, no nemate vremena misliti na to? Rastrgani ste između posla, obitelji, financijskih problema i činjenice što vrijeme prebrzo prolazi? A sad je stiglo i proljeće, kad se sve budi, a vas je uhvatio proljetni umor i ne možete vratiti svoju izvornu životnu energiju.

cjelokupnom imunološkom sustavu. Uz probiotike sadrži i 12 vitamina, 12 minerala i elemenata u tragovima, sve u jednoj tableti! Multibionta vam tako pomaže da ostanete u formi, zdravi i otporni.

Znate da vam nešto nedostaje, ali jednostavno nemate vremena ni strpljenja istraživati u mnoštvu proizvoda. Kad malo bolje razmislite, treba vam dodatna energija, bilo bi dobro i da je probava malo bolja, a ne bi bilo naodmet imati i nešto da ublaži svakodnevni stres i riješi vas trajne iscrpljenosti. Zvuči kao čarobni eliksir iz davnih knjiga, zar ne?

Multibionta®, vaša najbolja prijateljica, vraća vam savršenu ravnotežu!

Hmm, što biste rekli kad biste čuli da je takav čaroban eliksir zapravo vrlo blizu? Štoviše, da vas čeka u svakoj ljekarni i specijaliziranoj prodavaonici? Da, upravo tako! Vaša najbolja prijateljica brine za vas!

Multibionta® s dodatkom kulture probiotika sadrži tri kulture probiotika, pomoću kojih uspostavlja ravnotežu probavnog sustava.

Kulture probiotika su prijateljske bakterije koje prirodno obitavaju u crijevima zdravih ljudi i pomažu

36 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

ROHA

Promo

Probava na putovanju Marijana Tomić, mr. pharm., Oktal Pharma

Tijekom putovanja (i ljetovanja) pijte dovoljno tekućine, planirajte prehranu i ostanite aktivni Od opstipacije ili zatvora pati svaki peti muškarac i gotovo svaka druga žena.

Ako ste skloni opstipaciji, svakako možete očekivati da će se pojaviti i tijekom putovanja. Iako su problemi s probavom zadnje što trebate na odmoru, činjenica je da je kod gotovo polovice oboljelih uzrok upravo putovanje.

Razlozi su brojni - zanemarivanje potrebe za vršenjem nužde na putu, najčešće zbog izbjegavanja javnih nužnika, promjene u prehrani, promjene uobičajena dnevnog ritma, dehidracija, dugotrajno sjedenje u prijevoznim sredstvima, novo okruženje, koje nam katkad onemogućuje opuštanje i bavljenje uobičajenim aktivnostima, kao i različito klimatsko podneblje. Zbog pojačana znojenja i općenito više kretanja ljeti raste potreba za tekućinom, a dugo sjedenje samo po sebi ometa prirodne kretnje crijeva.

Opstipacija može uzrokovati još neke, općenitije simptome, kao što su neugodan osjećaj nadutosti, promjene raspoloženja, loš zadah ili preplavljujući osjećaj umora i bezvoljnosti.

Mislite unaprijed Znajući sve to, pokušajte izbjeći problem razmišljajući unaprijed: imajući u vidu da je jedan od najčešćih uzroka opstipacije ili tvrde stolice tijekom putovanja nedovoljan unos tekućine, pijte dovoljno, planirajte prehranu i ostanite aktivni. Naravno, nije uvijek moguće slijediti te savjete, osobito ako vam netko drugi priprema obroke ili ste dugo stiješnjeni lipanj/srpanj 2009.

u svom putničkom sjedalu. Zato, dodajte putnoj ljekarni i prirodan pripravak protiv opstipacije i ne dopustite joj da vam pokvari putovanje i ljetovanje.

Prirodni proizvodi, poput Bekunis dražeja, biljnog čaja ili instant čaja, pomoći će vam podsjetiti crijeva na redovite dnevne aktivnosti i u promijenjenim okolnostima. Bekunis je najbolje uzeti navečer prije spavanja, jer tako noću potiče prirodne procese u tijelu i dovodi do olakšana pražnjenja ujutro.

Bekunis dražeje - sadrže ekstrakt plodova sene. Preporučuju se aktivnim i dinamičnim osobama, jer su praktične i jednostavne za uzimanje, čak i tijekom putovanja. Preporučena dnevna doza je jedna do dvije dražeje navečer.

Bekunis biljni čaj - spravljen je od plodova i listova sene i namijenjen štovateljima tradicije jer se polaganim ispijanjem čaja mogu dodatno ublažiti stres i napetost, koji pogoduju nastanku opstipacije. Način primjene: dodajte jednu čajnu žličicu u mlaku ili vrelu vodu i ostavite da stoji oko 20 minuta; zatim odstranite lišće i napitak je spreman za upotrebu.

Bekunis instant čaj - sadrži ekstrakt plodova sene i omogućuje jednostavnu pripremu napitka i doziranje prilagođeno svakom pojedincu. Priprema se brzo i jednostavno, otapanjem u šalici tople ili hladne vode.

Vaše zdravlje #66 | 37

dr. sc. Darija Vranešić Bender, nutricionistica, Vitaminoteka Zagreb

Promo

LEK

Probiotici i prebiotici

u službi zdravlja

Redovit unos sinbiotika u slučajevima narušene ravnoteže crijevne mikroflore nameće se kao mudra odluka Korisne i potencijalno štetne bakterije koje nastanjuju naš probavni sustav u stalnoj su međuigri, a njihova ravnoteža određuje brojne funkcije u tom sustavu i utječe na zdravlje cjelokupnog organizma.

Delikatnu ravnotežu crijevne mikroflore mogu narušiti povišena tjelesna temperatura, različite bolesti, terapija antibioticima i drugim lijekovima, ali i stres i promjene u prehrani. Posljedica je smanjen broj korisnih, a povećan broj štetnih mikroorganizama.

Riječ znanosti Probiotik je jedna ili više kultura živih stanica mikroorganizama koje, primijenjene kod ljudi ili životinja, djeluju korisno na domaćina. Oralni unos probiotika povećava korisne bakterije u probavnom sustavu, jer probiotičke vrste kompetitivno inhibiraju rast manje poželjnih vrsta i stvaranje toksičnih spojeva. Komercijalno, najčešće korišteni probiotici su različite vrste roda Lactobacillus i Bifidobacterium, normalni stanovnici crijeva, čija prisutnost upućuje na zdravu floru.

Jedna od najčešće poučavanih probiotičkih vrsta je i Lactobacillus rhamnosus GG, a sve više stupaca znanstvenih časopisa pune i drugi sojevi s obećavajućim djelovanjem, kao što su Bifidobacterium lactis, BB-12, Lactobacillus acidophilus , L A-5, Saccharomyces boulardii, E.coli Nissle. Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, čini se da najviše nade možemo polagati u specifične pripravke koji sadrže više različitih sojeva probitičkih bakterija s pot vrđenim blagotvornim učincima.

O terapijskim svojstvima probiotika svjedoči sve veći broj istraživanja. U tom kontekstu, dobro dokumentirani učinci probiotika su manja učestalost i kraće trajanje proljeva vezanih uz infekciju bakterijom Clostridium difficile, infekciju rotavirusom, te manja učestalost putničkih proljeva.

38 | Vaše zdravlje #66

Najveći broj studija vezanih uz djelovanje probiotika rađen je na akutnim proljevima izazvanim rotavirusom.

Studije su pokazale da davanje oralne rehidracijske otopine obogaćene bakterijom iz roda Lactobacillus djeci s akutnim proljevom skraćuje trajanje bolesti. Dokazano je i da upotreba probiotika znatno smanjuje pojavu proljeva uzrokovanog uzimanjem antibiotika te rizik od putničkog proljeva. Dosadašnja znanstvena istraživanja upućuju na pozitivan učinak probiotika na održavanje zdrave mikroflore probavnog sustava, antikarcinogenu aktivnost, poticanje funkcije imunološkog sustava, smanjenje razine kolesterola u krvi i reguliranje probave.

Valja istaknuti da proizvodi terapijskih svojstava moraju sadržavati 109 živih stanica po mililitru, odnosno gramu proizvoda. Prema brojnim i dugotrajnim ispitivanjima, može se zaključiti da probiotici nisu štetni za ljudsko zdravlje te da njihovo uzimanje može imati višestruko pozitivan učinak.

Logičan nastavak znanstvenih spoznaja Suvremeni pristup počeo je otkrićem prebiotika, neprobavljivih sastojaka hrane koji služe kao hrana korisnim bakterijama. Prebiotici poboljšavaju preživljavanje probiotika dok prolaze kroz gornji dio probavnog sustava i omogućuju njihovo naseljavanje u mikroflori debelog crijeva. Dodatno, pospješuju peristaltiku crijeva, skraćuju vrijeme prolaska hrane kroz probavni kanal te povećavaju bioraspoloživost minerala, osobito kalcija i magnezija.

Ideja o ujedinjenju pro i prebiotika u jednom proizvodu (sinbiotik) logičan je nastavak znanstvenih spoznaja, a temelji se na njihovu sinergijskom učinku.

Imajući u vidu čimbenike koji nepovoljno utječu na crijevnu mikorofloru, a samim time i naše zdravlje, redovit unos sinbiotika u preventivne svrhe stvar je zdravog i dalekosežnog razmišljanja, a u slučajevima narušene ravnoteže crijevne mikroflore unos sinbiotika nameće se kao mudra odluka.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 39

40 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 41

prof. dr. sc. Dragutin Košuta, spec. kirurg , OB Sveti Duh, Sveti Duh 64, Zagreb

Promo

ČELIKOVIĆ FITOSAN

Linaria

blagodat za hemoroidalnu bolest

Ljekovitim biljem i njegovom primjenom u liječenju određenih oboljenja u obitelji Čeliković se bave još od davne 1927. godine. Mladi Omer Čeliković 1924. dolazi iz Bihaća u Zagreb, gdje zahvaljujući stipendiji „Hrvatski radiša“ završava Trgovačko-ugostiteljsku akademiju. Nakon završetka školovanja odlazi u Mariju Bistricu na imanje obitelji Švaljek, koja je posjedovala ljekarnu s laboratorijem, gdje se počinje baviti ljekarništvom i spravljati pripravke od različitih vrsta bilja. Surađivao je s ljekarnicima, biolozima i liječnicima, a sva svoja iskustva zapisivao i prenosio na mlađe generacije.

Danas se tim humanim poslom bavi treća generacija obitelji, koja je bogato iskustvo utkala u svoj najuspješniji proizvod Linaria - kremu protiv hemoroida, koja prirodnim svojstvima zaustavlja krvarenja, upalu i bol.

površine sluznice (submukozno), koje sudjeluju u kontinenciji pražnjenja stolice. O hemoroidalnoj bolesti govorimo kad se hemoroidi povećaju, formiraju se „jastučići“ i nastanu tegobe.

Hemoroidalna bolest najčešća je bolest analne regije, koja se manifestira krvarenjem (svjetlocrvena krv u stolici, ali i u mlazu), raznim stupnjevima prolapsa hemoroidalnih „jastučića“, napadima bolova, tromboziranjem, upalama, ulceracijama, svrbežom, ekcemima i drugim simptomima.

Postoje vanjski i unutarnji hemoroidi, a unutarnji se, prema stupnju izlaska iz analnog kanala, dijele u četiri kategorije, s tim da su hemoroidi četvrtog stupnja stalno izvan analnog kanala i ne mogu se potisnuti natrag.

Konzervativni pristup najčešći Nema mjesta panici Analno krvarenje, katkad i obilno, može neugodno iznenaditi i uznemiriti, osobito ako to ne povežemo s mogućom hemoroidalnom bolešću. Iako mnogi odmah pomisle na rak debelog crijeva, jednostavnim pregledima, inspekcijom digitorektalno i anoskopski, uklanjaju se takve sumnje. Naravno, prema procjeni stanja treba učiniti i kolonoskopiju, kako bi se isključile neke druge bolesti ili rak.

Iako je hemoroidalna bolest učestala (od nje pati gotovo polovica odrasle populacije), pacijenti se zbog neugode rijetko obraćaju liječniku.

Među brojnim činiteljima nastanka možemo izdvojiti genetsku predispoziciju zbog prirođene slabosti vezivnog tkiva, poremećaj pražnjenja stolice, trudnoću, neke bolesti (npr. cirozu jetre) i starost.

Hemoroidi su normalne krvnožilne vezivne strukture analnog kanala smještene ispod

42 | Vaše zdravlje #66

U terapijskom pristupu koriste se konzervativno liječenje, minimalni kirurški zahvati ili operativno liječenje.

Konzervativno liječenje - najčešće se primjenjuje, a podrazumijeva reguliranje stolice, primjenu dijetetskih mjera, upotrebu različitih krema, supozitorija i peroralnih medikamenata. Na taj se način u većini slučajeva postiže zadovoljavajući uspjeh i bitno smanjuju tegobe.

Minimalni kirurški zahvati - podrazumijevaju podvezivanje gumenim prstenovima, infracrvenu fotokoagulaciju, injekcijsku sklerozaciju i dr.

Operativno liječenje - podvezivanje i odstranjenje hemoroidalnih čvorova (hemoroidektomiju) s više modifikacija izvedbe. Klasična metoda sastoji se od podvezivanja vaskularne petlje i odstranjenja hemoroida na tipičnim mjestima. Hemoroidi se mogu odstraniti i pomoću cirkularnog staplera, ultrazvučnog noža i drugim metodama.

Savjet plus - Linaria je biljna krema poznata u narodu kao prirodan lijek iz ekstrakta zeleni lanilista. Kliničko ispitivanje njezine učinkovitosti pokazalo je brzo poboljšanje svih manifestacija hemoroidalne bolesti kod četiri od pet bolesnika - smanjili su se bolovi, krvarenje, veličina hemoroidalnih „jastučića“, tromboziranje, upala, sekrecija, svrbež i drugo - i to bez komplikacija.

Linaria krema nanosi se na očišćeno mjesto u tankom sloju pomoću aplikatora ili prstima. Kod jačeg krvarenja preporučuje se gazu namazanu Linaria kremom pritisnuti na anus i čvrsto stegnuti mišiće stražnjice.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 43

Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., Andreja Barišin, dr. med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb preuzeto s www.zdravlje.hr

Javno zdravstvo

PUTOVANJA

Kinetoze

bolesti kretanja

Kad mozak prima proturječne podatke iz osjetnih organa, dolazi do aktivacije centra za mučninu i povraćanje

Osjećate li mučninu, imate vrtoglavicu, pada vam tlak, znojite se i povraćate tijekom putovanja... Razlog je bolest kretanja. To su neugodni simptomi koji se kod nekih ljudi javljaju pri vožnji brodom, zrakoplovom, vlakom, automobilom, autobusom, no nisu ozbiljna bolest. Tegobe se obično povuku kad se tijelo navikne na način putovanja ili brzo nakon što putovanje završi, a postoje i načini njihova ublažavanja ili sprječavanja.

Stručni naziv za bolest kretanja je kinetoza, koji dolazi od grčke riječi kinéo, što u prijevodu znači okrećem, vrtim.

Nazivaju je i morska bolest. Francuzi je zovu mal de mer (mal - bolest, de - od, zbog, mer - more).

Tegobe se javljaju kao reakcija na poseban način kretanja: plovidbu brodom, letenje zrakoplovom, vožnju automobilom, autobusom, ali se mogu javiti, primjerice, i na vrtuljku u parku ili tijekom vožnje na nekoj spravi u zabavnom parku. Simptomi bolesti kretanja katkad 44 | Vaše zdravlje #66

se javljaju sjedite li predugo ispred računala, odnosno igrate li kompjutorske igrice.

Pogrešna informacija o okruženju Bolest kretanja nastaje kad mozak primi pogrešnu informaciju o okruženju. Da bi održao tijelo u ravnoteži, naš osjetilni sustav neprekidno skuplja informacije o okruženju i šalje ih u unutarnje uho te poput računala sređuje informacije i šalje ih u mozak.

Kad mozak prima proturječne podatke iz osjetnih organa (oči ne uočavaju istu razinu pokreta kao mehanizmi za ravnotežu u unutarnjem uhu koji registriraju pokrete vozila), javlja se bolest kretanja. Dok ste, primjerice, zatvoreni u brodskoj kabini, centar za ravnotežu reagira na ljuljanje broda i udare valova, iako to oči ne vide. Na takav nesklad u osjetnim informacijama središnji živčalipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 45

Javno zdravstvo

PUTOVANJA

ni sustav reagira aktiviranjem centra za mučninu i povraćanje u mozgu.

Dominiraju mučnina i povraćanje Glavni i najčešći znaci su mučnina i povraćanje. Može ih pratiti glavobolja, vrtoglavica, hladan znoj, bljedilo, pad tlaka. Bolest kretanja ne javlja se kod svih ljudi nego pogađa samo neke osobe. Ne mora nužno nastati tijekom svih vrsta vožnje. Nekome smeta vožnja automobilom, drugome autobusom, trećem vlakom, četvrtom brodom, itd. Tegobe će nestati nakon završetka putovanja, no osobe koje pate od putne mučnine mogu se još nekoliko dana nakon putovanja osjećati loše. Ako mučnina potraje više od tri dana, a osjetili ste je prvi put tijekom putovanja, otiđite na liječnički pregled.

Za putovanje se treba pripremiti Ako ste skloni bolesti kretanja, da biste lakše stigli do željenog odredišta, pripreme za svako putovanje trebaju uključivati mjere za sprječavanje ili smanjivanje osjetljivosti na bolest kretanja. To znači pripremiti se za što ugodnije putovanje, ako je ikako moguće prijevoznim sredstvom u kojem se najbolje osjećate.

Najsigurniji način za sprječavanje bolesti kretanja je prekid aktivnosti koja uzrokuje neugodu. To je moguće putujete li privatnim automobilom, no kad putujete drugim prijevoznim sredstvima, ne možete birati kad ćete se zaustaviti.

Evo nekoliko savjeta kako si možete pomoći: • Prije odlaska na put nemojte obilno jesti i piti. Probava će vam biti otežana, a to je već dovoljan razlog da vam bude mučno. Nemojte pušiti niti konzumirati alkohol jer to može pojačati mučninu.

• Teški, jaki mirisi mogu izazvati mučninu i povraćanje. Stoga nemojte koristiti jake parfeme.

46 | Vaše zdravlje #66

• Udišite mnogo svježeg zraka. Otvorite prozor u automobilu, popnite se na gornju brodsku palubu ili uključite ventilaciju iznad glave u zrakoplovu.

• Sjedite mirno! Dok putujete, budite mirni, nemojte razgovarati sa suputnicima ako vam to smeta. Tijekom putovanja važno je držati glavu što mirnije, najbolje je nasloniti se uspravno na naslon sjedala, pogled usmjeriti ravno ispred sebe i ne okretati se ni lijevo ni desno, ili zatvoriti oči. Dobro je usmjeriti pogled na nešto nepokretno.

• Sjednite sprijeda gdje se pokreti najmanje osjećaju - na prednje sjedište u automobilu, u središte broda ili u prednju kabinu na brodu ili blizu krila u zrakoplovu. Pokušajte naći što udobniji položaj. Izbjegavajte sjediti u smjeru suprotnom od smjera kretanja prijevoznog sredstva.

• Nemojte čitati dok se vozite.

• Ako je ikako moguće, provedite putovanje spavajući ili putujte noću - tada se šanse za pojavu tegoba smanjuju jer ne možete vidjeti kretanje.

• Mislite o ljepotama putovanja. Bolest kretanja djelomično je psihološke prirode - ako mislite da ćete povratiti, vjerojatno i hoćete. Umjesto toga, skrenite misli na nešto lijepo.

• Dobro se naspavajte. Umor povećava šansu za dobivanje bolesti kretanja.

Stoga se naspavajte prije odlaska na put.

Ako vam nijedan od ovih savjeta ne pomaže, a osjećate mučninu tijekom svakog putovanja, uzmite tablete protiv mučnine. Preporučit će vam ih liječnik.

Važno je pridržavati se pravila za uzimanje lijeka - treba ga uzeti pola sata prije polaska na put. Isti lijekovi, ali u manjim dozama, mogu se dati i djeci, no prije nego što se na to odlučite, morate se posavjetovati s liječnikom.

Osim tableta, protiv mučnine može pomoći i flaster koji se zalijepi iza uha, i postupno otpušta lijek koji sprječava osjećaj mučnine tijekom putovanja. Lijek protiv putne mučnine djeluje na mozak,

tako da možete osjetiti umor i manjak pažnje. Stoga budite oprezni ako ste vi vozač.

U automobilu • Automobil neka bude prozračen i čist.

• Dobro je imati klima-uređaj, no nemate li ga, tijekom vožnje otvorite prozor.

• Ako ste vozač, može vam pomoći da usredotočite pažnju na put ispred sebe, a ako ne vozite, sjednite na prednje sjedište i gledajte ravno ispred sebe i nikako nemojte čitati.

• Stanite i odmorite se svaki put kad osjetite mučninu, ako je ikako moguće u prirodi.

• Ako putujete s djecom, pogotovo malom, stavite ih u sjedalicu, vežite im sigurnosne pojaseve i s vremena na vrijeme stanite da se i ona odmore. Čim uočite da je dijete umorno, znoji se ili je nemirno, zaustavite automobil jer će ta situacija i na vas loše djelovati.

U zrakoplovu • Rezervirajte mjesto blizu krila, odnosno u sredini.

• Nemojte sjediti do prozora, ni gledati kroz njega.

• Uključite ventilaciju iznad glave.

Na brodu • Uzmite kabinu u sredini broda, gdje se valjanje i njihanje najmanje osjeti. Na malom brodu takvo mjesto je teže pronaći, no kabina u prednjem djelu broda je bolja od krme.

• Traje li putovanje kratko, primjerice jedan dan, plovidbu provedite na palubi.

• Pogled usmjerite što dalje od broda, prema horizontu, ili još bolje - prema kakvoj nepomičnoj točki na nebu ili prema kopnu u daljini.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 47

Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Služba za epidemiologiju, Rockefellerova 7, Zagreb preuzeto s www.zdravlje.hr

Javno zdravstvo

PUTOVANJA

Pripremite se na vrijeme Prije odlaska na put valja se informirati o mogućim rizicima koje donosi te provesti odgovarajuće preventivne zaštitne mjere Svako putovanje mijenja uvjete okoline na koje smo navikli i zato je povezano s određenim zdravstvenim rizicima.

To osobito vrijedi u današnje vrijeme, kad imamo mogućnost brzog putovanja i u najudaljenije dijelove svijeta. No, ne moraju uvijek posrijedi biti tropske bolesti. Pa i ako izaberemo neku od susjednih zemalja, na putu smo često podložniji bolestima. Zato je prije odlaska na put potre­ bno informirati se o mogućim rizicima koje ono donosi te provesti odgovarajuće preventivne zaštitne mjere.

Kako biste mogli uživati na putovanju, treba misliti na mnoge stvari. Prije odlaska na put valja se informirati i upoznati s mogućim zdravstvenim rizicima kojima možemo biti izloženi na odredištu. Kako biste ih sveli na najmanju moguću mjeru, posavjetujte se sa specijalistom epidemiologom u ambulanti o cijepljenju - najbolje četiri do šest tjedana prije puta. Ako to niste u mogućnosti, vrijedno je savjet potražiti čak i dan prije puta.

Specifični savjeti o obveznom i preporučljivom cijepljenju te potrebi preventivnog uzimanja lijekova ovise o razlozima putovanja, odredištu, trajanju putovanja, sezoni, trenutačnoj epidemiološkoj situaciji i uvjetima smještaja, zbog čega se mogu dati tek na temelju izravna razgovora putnika i liječnika u ambulanti za cijepljenje.

Opći savjeti • Bez obzira na to kamo putujete, uvijek provjerite pokriva li vaše zdravstveno osiguranje troškove zdravstvenih usluga koje ćete možda trebati na putu (liječenje u slučaju bolesti ili nesreće, liječenje u bolnici, povratak u domovinu zbog zdravstvenih razloga...).

Prije puta informirajte se u putničkoj agenciji i svakako ugovorite zdravstveno osiguranje koje odgovara vašem odredištu.

• Prije puta potražite savjet u Službi za epidemiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo ili Službi za epidemiologiju u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreb ili vaše županije.

• Posavjetujte se s liječnikom specijalistom epidemiologom o tome koja cjepiva trebate primiti.

48 | Vaše zdravlje #66

• Zdravstveni rizici povezani s putovanjem veći su kod - djece, trudnica, starijih osoba, invalidnih osoba i onih koje boluju od kroničnih bolesti. Za te putnike, uz općenite savjete, nužan je i savjet vezan uz njihovo zdravstveno stanje s obzirom na dob, bolest ili određeno specifično stanje, te se preporučuje da ponesu kratku povijest bolesti.

• Ako uzimate trajnu terapiju, ovisno o duljini boravka, ponesite sa sobom dovoljno lijekova koje uzimate te čitko ispisanu liječničku preporuku s generičkim imenom lijeka i dozom, te kratku povijest svoje bolesti.

• Sve lijekove koje nosite sa sobom nosite u ručnoj prtljazi i imajte u svakom trenutku pored sebe.

• Budite oprezni na suncu. Zaštitite se od sunca i izbjegavajte njegove zrake između 11 i 15 sati. Sunce je od iznimnog značenja za život, odmor i opuštanje, no pazite da vam ne bi naudilo. Opekline izazvane suncem ne samo da mogu pokvariti raspoloženje, nego se s vremenom kumuliraju i, dugoročno gledano, uvelike mogu povećati rizik od nastanka raka kože. Posebno su ugrožena djeca i mladi do 15 godina. Ako putujete u tropske krajeve, imajte na umu sljedeće: što je vaše odredište bliže ekvatoru, to je sunčevo zračenje intenzivnije, a time i opasnije. Reflektirajuće površine, poput vode ili pijeska, mogu višestruko povećati jačinu zračenja. Stoga je najbolja trostruka zaštita: ›› upotrebljavajte proizvode za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom, namažite se sat vremena prije izlaganja suncu i redovito ponavljajte nanošenje zaštitne kreme ›› nikad se nemojte sunčati predugo i nipošto oko podneva ›› posebno izložene dijelove tijela (glavu, ruke i ramena) zaštitite prikladnom odjećom, a kod male djece obratite pozornost da imaju kapicu, duge rukave i nogavice te visok zaštitni faktor!

• Pazite što pijete na putu. Najbolje je konzumirati vodu iz originalnih zatvorenih boca, ili druga flaširana pića.

Alkoholna pića konzumirajte umjereno i s oprezom zbog moguće dehidracije, osobito u vrućoj klimi.

• Budite oprezni s hranom.

lipanj/srpanj 2009.

PUTOVANJA

Bez obzira na to kamo putujete, uvijek provjerite pokriva li vaše zdravstveno osiguranje troškove zdravstvenih usluga koje ćete možda trebati na putu (liječenje u slučaju bolesti ili nesreće, liječenje u bolnici, povratak...)

Javno zdravstvo

• prašak s elektrolitima za nadoknadu izgubljenih minerala u slučaju proljeva • sredstvo koje ublažava tegobe nakon uboda insekata • lijekove koje vam preporuči liječnik, ovisno o zemlji u koju putujete

Mjere opreza pri povratku • Pazite na spolno prenosive bolesti. Primjena lateks prezer vativa (kondoma) znatno smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti i učinkovita je mjera osobne zaštite (najbolje je da ih ponesete sa sobom, jer možda nisu dostupni u zemlji u koju putujete, a i kvaliteta im se može razlikovati).

• Raspitajte se o dostupnosti medicinske službe u zemlji u koju putujete.

• Informirajte se o lokalnim običajima zemlje u koju putujete.

• Zbog klimatskih i drugih osobitosti zemlje u koju putujete, a i zbog naravi puta, postoji povećana opasnost od nekih zaraznih bolesti. To su skupina crijevnih zaraznih bolesti i bolesti koje su posljedica dodira sa životinjama i insektima.

Međunarodna potvrda o cijepljenju - Prema propisima Svjetske zdravstve-

lipanj/srpanj 2009.

ne organizacije, za putovanje u pojedine zemlje putnik je dužan cijepiti se i pribaviti odgovarajući dokaz o tome (narančasta knjižica cijepljenja).

Što se treba naći u putnoj ljekarni • za osobne potrebe uzmite dovoljne količine propisanih vam lijekova!

• antiseptični sprej za dezinfekciju rana • materijal za previjanje - sterilne komprese, flaster, leukoplast, elastični zavoj • lijek protiv bolova i vrućice poput paracetamola

Radi vlastite sigurnosti, sigurnosti vaše obitelji, a i cijele zemlje, potrebno je, a i zakonom obvezno, po povratku u zemlju javiti se na kontrolni zdravstveni pregled kod nadležnog epidemiologa, bez obzira na to je li vam na granici uručen pismeni poziv (rješenje) ili ne.

Povišena tjelesna temperatura nakon povratka (čak tri mjeseca do godinu dana nakon povratka) iz područja endemičnih za malariju (zemlje tropskog i suptropskog područja) je hitno i ozbiljno stanje te je nužno odmah potražiti liječničku pomoć.

Za sve informacije možete se obratiti Službi za epidemiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo na telefon 01/ 4683 005, 01/4683 004, ili informacije potražiti na web stranici www.hzjz.hr i www. zdravlje.hr ili u Službi za epidemiologiju u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba ili vaše županije.

Vaše zdravlje #66 | 49

Vladimira Sokač, mr pharm., Oktal Pharma

Promo

PIERRE FABRE - KLORANE

Za postojanu boju i sjajnu kosu Upotrebom ekstrakta nara nakon bojanja kose smanjuje se brzina ispiranja boje i tako produljuje njezina postojanost Prirodna boja kose određena je količinom i raspodjelom zrnaca melanina, prirodnog pigmenta koji se stvara u korijenu kose za njezina rasta. Razlozi posezanja za bojom za kosu su različiti: želja za promjenom, nezadovoljstvo vlastitom bojom ili potreba za prikrivanjem sijedih vlasi.

Danas na tržištu postoji velik izbor boja za kosu i tehnika bojanja - trajno ili polutrajno bojanje, cijela kosa ili samo pramenovi. Za postupka bojanja, osobito ako je riječ o trajnom bojanju kose postupkom oksidacije, događaju se određene promjene u strukturi kose. Postupak bojanja zbog rasta kose mora se često ponavljati, a tako se oštećuje keratin, osnovni građevni element kose, pa površina vlasi više nije zaglađena. Boja blijedi i mijenja se, a kosa postaje suha i gubi sjaj.

na metodu bojanja. Obogaćen je zaštitnim, obnavljajućim i hranjivim sastojcima prirodnog podrijetla i pomaže u očuvanju prirodne ljepote kose. Ekstrakt nara bogat taninima učvršćuje boju za keratin u kosi, a nježna osnova za pranje štiti od njezina prebrzog ispiranja. Nakon primjene šampona boja kose dvostruko je postojanija, a kosa sjajna, meka i nježnog mirisa.

Klorane balzam za obojenu kosu s ekstraktom nara - istodobno njeguje kosu i produljuje postojanost boje.

Ekstrakt nara učvršćuje boju i sprječava njezino prebrzo ispiranje, a hidratantni sastojci omekšavaju kosu i olakšavaju raščešljavanje. U samo nekoliko minuta dubinski obnavlja kosu oštećenu postupcima bojanja. Zahvaljujući kompleksu koji obnavlja hidrolipidni zaštitni sloj oko vlasi, hrani i regenerira kosu, čineći je mekom i sjajnom.

Ekstrakt nara prirodno štiti Kako bi boja kose bila postojanija, a postupci bojanja rjeđi, Laboratoriji Klorane odabrali su ekstrakt nara koji na prirodan način učvršćuje boju na keratin u kosi.

Nar (Punica granatum, L.), drvo podrijetlom iz zapadne Azije, u vrijeme starog Egipta smatrao se simbolom ljubavi, plodnosti i snage. O njegovoj upotrebi postoje mnogi drevni zapisi i slike, a u tradicionalnoj medicini koristio se kao adstringent.

Nar danas raste na obalama Mediterana. Unutar njegovih okruglih crvenih plodova, koji dozrijevaju potkraj ljeta, okružena perikarpom nalaze se crvena zrnca slatkog i osvježavajućeg okusa.

Laboratoriji Klorane uzgajaju nar u Maroku, gdje se nakon ručne berbe plodova odvaja perikarp ploda koji se prije ekstrakcije suši na suncu. Dobiveni ekstrakt nara bogat je taninima koji djeluju adstringentno i učvršćuju boju za keratin u kosi. Djelotvornost Klorane ekstrakta nara na obojenu kosu dokazana je različitim ispitivanjima. Upotrebom ekstrakta nara nakon bojanja kose smanjuje se brzina ispiranja boje te tako produljuje njezina postojanost.

Klorane šampon za obojenu kosu s ekstraktom nara

Klorane balzam za obojenu kosu s ekstraktom nara

Klorane šampon za obojenu kosu s ekstraktom nara pogodan je za pranje svih tipova obojane kose, bez obzira

50 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 51

52 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 53

54 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 55

Ozren Podnar, prof.

Klinička istraživanja

LJUDI ZAMORCI

Mučenik za znanost Tko su ljudi koji dobrovoljno sudjeluju u napornim kliničkim testiranjima lijekova i koja im je motivacija

Zašto se neki ljudi višekratno javljaju za sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima? Istraživanja pokazuju da novac nije jedini motiv, no jesu li ljudski zamorci previše različiti od ostalih da bi mogli biti valjan uzorak populacije?

Dobrovoljci koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima u sklopu provjere djelotvornosti i sigurnosti lijekova dolaze u situacije kojih se većina „običnih“ ljudi kloni. Sudionici stavljaju istraživačima na raspolaganje cijeli organizam; vade im krv nebrojeno puta, ispiru nos, guraju cjevčice u sve otvore i ubrizgavaju oslabljene ili izmijenjene uzro­ čnike raznih bolesti, da bi zatim na njima mogli testirati lijek. Doprinos ovih ljudi medicinskoj i farmaceutskoj znanosti je golem, jer bez njih ne bi postojale brojne uvriježene terapije. Oni su ključan čimbenik koji omogućuje stjecanje novih znanja o ljudskom organizmu. Samo u Americi 20 milijuna građana godišnje sudjeluje u klini­ čkim ispitivanjima na sveučilištima, u bolnicama, farmaceutskim i biotehnološkim kompanijama. Mnogi se javljaju na veći broj ispitivanja, a ankete pokazuju da se 44 posto sudionika upisuje na između dva i pet ispitivanja.

U razmaku od tri godine čak ih je 14 posto sudjelovalo u 18 ili više kliničkih pokusa.

56 | Vaše zdravlje #66

Dežurni dobrovoljci Dok bolesnici imaju dobrih razloga javljati se na kliničke pokuse na kojima se testira eksperimentalna terapija, što, osim novčane naknade, motivira zdrave pojedince da se prijave kad nemaju uočljivu medicinsku korist od napora kojima se podvrgavaju?

Jesu li ti profesionalni zamorci, za koje je sudjelovanje u pokusima nešto poput životnog stila, mazohisti koji vole biti iskorištavani? Ili su možda hipohondri, sretni da su stalno u rukama stručnjaka koji ih svakodnevno pregledavaju? Ili su zaljubljenici u rizik i uzbuđenja koja klinička istraživanja neizbježno donose?

Magazin Psychology Today razgovarao je s nekolicinom „mučenika za znanost“, i svi su dali slične odgovore na pitanje što ih navodi da se prijavljuju na testiranje lijekova i drugih tretmana. Uvijek se radi o kombinaciji čovjekoljublja, radoznalosti, uzbuđenja i osobnog, uglavnom materijalnog interesa.

Jedan ispitanik, 70-godišnji Bob Peer, prošao je stotinjak testiranja u manje od četvrt stoljeća. Osim što su ga ubadali u svaki kvadratni centimetar kože i snima-

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 57

Klinička istraživanja

LJUDI ZAMORCI

Muljanje na testovima Dobrovoljci nisu iskreni u prijemnim testovima. Nekoliko istraživanja pokazalo je da su skloni davanju lažnih odgovora vezanih uz zdravstveno stanje, potro­ šnju lijekova, sklonost nikotinu, alkoholu i drugim drogama. Oko 15 posto ih taji svoju pušačku naviku.

To navodi na pretpostavku da, ako dobrovoljci istraživačima u prijemnim testovima govore ono što žele čuti, možda čine isto i kad odgovaraju na pitanja o kliničkom ispitivanju, primjerice o nuspojavama lijekova i subjektivnom osjećaju.

li svim mogućim instrumentima svaki vitalni organ, devet je godina služio kao živa „lutka“ studentima koji su učili kako izvoditi pregled prostate. To se zove strpljivost i upornost. „Ako veći dio populacije nerado obavlja određene preglede čak i kad im je to od presudne važnosti, a manji dio pristaje na niz takvih pregleda iako im nisu potrebni, razumno je upitati se zašto to čine“, kaže danski psiholog Henning Jensen. Ta pitanja nisu obična ljudska radoznalost, jer o odgovorima na njih ovisi valjanost i pouzdanost tisuća ranijih, a i budućih istraživanja.

Psiholog Carl Tishler s Državnog sveučilišta u Ohiju utvrdio je da se osobe koje se javljaju na brojna klinička istraživanja uvelike razlikuju od običnih ljudi.

A te razlike utječu na rezultate dobivene tijekom ispitivanja. „Poznato je da se osobnost odražava na metaboličke procese i imunosne reakcije, što baca sjenu sumnje na ishode testiranja u kojima sudjeluju dobrovoljci. Stručnjaci moraju proučiti kako razlike u osobnostima utječu na funkcioniranje organa i tjelesne reakcije prilikom testiranja lijekova“, napominje Tishler.

Doprinos dobrovoljaca koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima medicinskoj i farmaceutskoj znanosti je golem, jer bez njih ne bi postojale brojne uvriježene terapije 58 | Vaše zdravlje #66

No, znanstvene ustanove koje provode klinička ispitivanja uglavnom ne testiraju dobrovoljce da bi utvrdili jesu li podobni za sudjelovanje. „Nije mi poznat nikakav standardni test kojim bi se isključila psihopatologija kod ‘normalnih’ dobrovoljaca”, kaže Nancy Kass, bioetičarka na klinici Johns Hopkins u Baltimoreu. „Vjerojatno je svakome u interesu zaobići to pitanje da ne bi morali odbacivati dobrovoljce, čak ako je poneki od njih i nestabilan.“ Ipak, još su prije 50 godina istraživanja dala naslutiti da velik broj „ljudskih zamoraca“ ima tjelesna ili psihička obilježja kojima se izdvajaju iz opće populacije. Pregledom medicinske literature Tishler je 2003. otkrio da velik udio „dežurnih“ dobrovoljaca ima ozbiljan zdravstveni poremećaj, pa i psihijatrijski, te da posjeduje značajke ličnosti na temelju kojih odstupa od norme i prosjeka.

Nije nužno da pate od Münchausenova sindroma te da se prave ili si umišljaju da su bolesni kako bi si priskrbili suosjećanje i brigu. Dobrovoljci su sličniji ljudima koji skaču s padobranom ili kockaju - njihovi temperamenti čine ih otpornijima na određene rizike.

Jedno španjolsko istraživanje iz 1992. utvrdilo je da su kod dobrovoljnih sudionika kliničkih istraživanja znatno zastupljenije osobine kao što su žudnja za uzbuđenjima, otpor prema monotoniji, ekstrovertiranost i psihotičnost. To istraživanje dovelo je do sličnih rezultata kao i jedno proučavanje vojnika.

Pokazalo se da oni koji se javljaju na više

riskantnih zadataka imaju znatno nižu tjeskobu od onih koji se odbijaju javiti.

Nikakvo čudo, tjeskobne su osobe osjetljivije pa im nije potreban dodatan stres, a osobe koje su otpornije na tjeskobu aktivno traže stres da bi se osjetile živima. Primjerice, u jednom pokusu od 60 dobrovoljaca samo ih je 12 (20 posto) spomenulo da je zabrinuto zbog mogućih posljedica po zdravlje, a i tih 12 je tu brigu spomenulo tek kad su im je istraživači sugerirali.

Nedovoljno reprezentativni „Kakvi se zaključci mogu izvesti na temelju reakcija organizma na neki lijek ili patogen, ako se ljudi na kojima su izvedena ispitivanja različiti od većine onih kojima je taj lijek uopće namijenjen?“, pita se Tishler.

Razlike u psihičkim osobinama vrlo su važne, jer psiha ima duboke korijene u mozgu. Sva obilježja osobnosti, primjerice optimizam i pesimizam, otpornost ili osjetljivost na stres, sklonost novotarijama ili rutini, proizlaze iz moždane fiziologije.

Japanski znanstvenici otkrili su da je apsorpcije lijeka u krvotok brža kod visoko neurotičnih pojedinaca, nego kod manje neurotičnih. Primjerice, osobe kod kojih je naglašena sklonost uzbuđenjima, a takvih je mnogo među dobrovoljcima za klinička ispitivanja, reagiraju drukčije na lijek od ostalih zbog varijacija u moždanoj kemiji. Nadalje, osobe sklone uzbuđenjima, uz bolje raspoloženje, imaju višu otpornost na stres i jači imunitet. Takav imunitet povećava rezistenciju na bolesti te pojačava djelovanje cjepiva, što iskrivljava ishode određenih kliničkih ispitivanja. „Javljanju na medicinska ispitivanja skloniji su ljudi koji ne doživljavaju opasnost i rizik kao većina“, napominje Jensen. „Što znanost može naučiti o djelovanju nekog lijeka ili terapije ako je njihova djelotvornost ispitana na skupini ljudi koja predstavlja iznimku u populaciji?“ lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 59

Manuela Šapro, dipl. ing., Kozmetički studio Manuela Šapro, Medvedgradska 11, Zagreb, tel. 01/4667 062

Kultura tijela

ULTRAZVUČNA LIPOSUKCIJA

Liposukcija bez noža Najnovijom vakuumskom kavitacijom sada se mogu tretirati i najskrivenije i najdublje masnoće na bilo kojem dijelu tijela

Pred nama su ljeto i vrući dani, kad smo izloženi pogledima drugih, ali i ogledalu koje ništa ne skriva, nego naprotiv otkriva sve više estetskih nedostataka koji nam smetaju. Iako mnoge nedostatke koje vidimo nastojimo ignorirati, debljina, celulit i masni jastuci ipak negativno utječu na naše samopouzdanje i, iako to ne želimo, stvaraju nam svojevrsno opterećenje i razvijaju dodatnu nesigurnost. Nastojimo odbaciti činjenice kojih smo itekako svjesni, jer nam je teško priznati samima sebi da imamo problem koji treba riješiti i napraviti prvi korak.

To svakako nije lako, jer treba početi mijenjati puno ustaljenih, loših navika, koje su, nažalost, postale naša svakodnevnica.

Unatoč svemu, alarm koji nam zvoni ne smije biti samo bojazan zbog lošeg izgleda, nego i svjesnost o lošem utjecaja debljine na naše zdravlje. Moramo otvoriti oči pred činjenicom da je debljina problem koji treba rješavati odmah, a ne sutra, jer svako odgađanje otežava i produljuje rješavanje estetskih problema, koji s vremenom 60 | Vaše zdravlje #66

postaju sve izraženiji i zahtijevaju više truda i ulaganja kako bismo ih riješili.

Uz to, debljina znatno povećava rizik nastanka mnogih zdravstvenih poremećaja i bolesti, kao što su šećerna bolest tipa 2, srčanožilne bolesti, maligne bolesti, poremećaji u funkciji reproduktivnih organa, osteoartritis i druge.

Zahvaljujući najnovijim tehnološkim dostignućima u svijetu medicine i estetike, dogodila se prava revolucija u razvoju sve savršenijih tehnika kojima na relativno brz način možemo riješiti masne naslage i tvrdokorni celulit na neželjenim mjestima, za koje dosad nismo imali odgovarajućeg rješenja. Naime, ono što je gotovo do prije nekoliko mjeseci bilo učinkovito jedino uz pomoć bolnih kirurških liposukcija, koje su zapravo operativni zahvat, poslije kojeg bi slijedili dani, tjedni pa čak i mjeseci oporavka, danas jednako učinkovito rješavamo potpuno bezbolno. I što je najbitnije, bez potrebe za postoperativnim

lipanj/srpanj 2009.

ULTRAZVUČNA LIPOSUKCIJA

oporavkom. Ne treba zanemariti ni činjenicu da su ti tretmani i znatno jeftiniji.

Protiv tvrdokornog celulita i masnoće Nekiruška ultrazvučna liposukcija ili kavitacija je neinvazivna i potpuno bezbolna metoda odstranjivanja masnih naslaga i celulita ultrazvučnim valovima, pomoću kojih se masne stanice razbijaju na masne kiseline i glicerol.

Masne kiseline potom se putem jetre razgrađuju i odstranjuju iz tijela mokraćom, dok se glicerol otapa u staničnoj tekućini, a oslobođena energija u obliku ATP-a ponovno iskorištava u metabolizmu.

Procesom kavitacije u samo jednom 45-minutnom tretmanu gubi se čak dva do pet centimetara u obujmu, odstranjuje se tvrdokorni celulit na bedrima (tzv. jahaće hlače) te nakupine masnoća na trbuhu i bokovima. Vrlo uspje­ šno odstranjuju se i nakupine celulita i masnoća s koljena i nadlaktica.

Uza sve svoje prednosti, dosadašnja kavitacija imala je i neke nedostatke.

Naime, kod osoba koje su se intenzivno bavile sportom ili nekim drugim fizičkim aktivnostima vrlo se često događalo da

lipanj/srpanj 2009.

im je dio masnog tkiva sakriven ispod mišićnih vlakana. U takvim slučajevima dosadašnja kavitacija nije mogla baš mnogo napraviti, jer klasična kavitacijska sonda nije mogla doprijeti do skrivene masnoće. Međutim, najnovijom vakuumskom kavitacijom doskočilo se i tom problemu, pa je sada moguće tretirati i najskrivenije i najdublje masnoće na bilo kojem dijelu tijela. Rezultati su puno brži, bolji i postojaniji.

Sam princip rada vakuumske kavitacije temelji se na tome da je ultrazvučna kavitacijska sonda uglavljena u vakuumsku ventuzu, tako da u jednom zapravo istodobno provodimo dva tretmana.

Dok nam vakuum s jedne strane pomaže da dosad nepristupačno masno tkivo učinimo pristupačnim za tretiranje, s druge strane pospješuje protok krvi i kisika u tkivima, poboljšava protok limfe te uklanja iz tijela suvišnu tekućinu i metabolite, rasteže vezivno tkivo, stimulira nastajanje kolagena i pospješuje metabolizam, te tako poboljšava učinak same kavitacije.

Sljedeći tretman, koji je također svjetski hit, je IRF-tretman radiovalovima, kojeg bi trebalo kombinirati u rješavanju toga problema. Radio valovi također služe u odstranjenju celulita i masnoća, ali neizostavni su i u regeneraciji kolage-

Kultura tijela

na. Visokofrekventni elektromagnetski valovi zagrijavaju potkožno masno tkivo, ubrzavaju lipolizu i metabolizam masnih stanica te potiču limfnu drenažu i cirkulaciju, što dovodi do još boljeg lipolitičkog i anticelulitnog učinka.

Nakon tretmana kavitacijom, zbog velikoga gubitka potkožnog masnog tkiva, često se događa da se koža opusti, tj. omlohavi, kad je tretman IRF-om gotovo nezamjenjiv, jer se regenerira prirodni kolagen i zateže opuštena koža.

Naročito dobri rezultati postižu se kod opuštene kože nadlaktica, unutarnje strane bedara i trbuha, što je donedavno bilo gotovo nerješivo.

Poslije tretmana kavitacije i IRF-a, neizostavan tretman je i limfna drenaža, kojom se potiče protok limfe i tako ubrzava odstranjivanje masnih stanica, toksina i u njima otopljenih otpadnih tvari.

S obzirom na to da su nam kao rezultat napretka tehnologije na raspolaganju metode pomoću kojih sve lakše i bezbolnije rješavamo različite estetske i zdravstvene probleme, možda vam to može biti poticaj da se uhvatite u koštac s celulitom, debljinom i njima pridruženim problemima te živite ovaj život vitkiji, ljepši i zdraviji.

Vaše zdravlje #66 | 61

Slađana Divković, dr. med., dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine, Acu Medic centar Zagreb, J. Šižgorića 19, tel. 01/3456 974

Nutricionizam

VOĆE

Bobičasto voće

savršene kemijske tvornice

Sa svojim sočnim, mekanim i ukusnim plodovima odličan su izvor prirodnih vitamina, minerala i enzima

Početak ljeta donosi nam bobičasto voće, dozrelo na toplom ljetnom suncu: borovnice, maline, kupine, šumske jagode, ribiz i brusnice. Te biljke rastu samoniklo, kao šumsko voće, ali i kao kultivirane, pitome vrste uzgojene u vrtovima ili na plantažama. Njihovi sočni, mekani i ukusni plodovi odličan su izvor prirodnih vitamina, minerala i enzima.

Bobice su bogate biljnim fenolima, osobito flavonoidima koji imaju jaka antioksidativna svojstva. To su ujedno pigmenti od kojih potječu boja tih plodova i njihov karakterističan okus. Te tvari na neki način igraju ulogu u imunološkom sustavu biljke i pomažu da dozrije na suncu, a ne „izgori“.

Svakako imaju pozitivan učinak i na naše zdravlje. U kombinaciji s antioksidativnim vitaminima (vitamin C, E i pro-

62 | Vaše zdravlje #66

vitamin A) koji povećavaju njihov učinak, flavonoidi vežu slobodne radikale i na taj način čuvaju integritet stanice.

Stoga se savjetuju za jačanje imunološkog sustava, kod slabokrvnosti i umora, za ublažavanje različitih simptoma alergija i osobama koje su sklone čestim upalama.

Bobičasto voće smanjuje rizik od nastajanja nekih vrsta karcinoma, osobito želuca, jednjaka, debelog crijeva i pluća. Najviše takvih flavonoida, među kojima je antikarcenogeni kvercetin, sadrže pokožice ribiza, borovnice i crnoga grožđa.

Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom također mogu u svoj jelovnik uvrstiti bobičasto voće, koje je niskokalorično, a bogato biološki vrijednim tvarima, važnim za regulaciju metabolizma. Bobice je najbolje konzumira-

lipanj/srpanj 2009.

VOĆE

ti baš onakve kakve ih nalazimo u prirodi - svježe i bez dodatka industrijskog šećera.

Borovnica ( Vaccinium myrtillus) Sadrži flavonoid antocijan od kojeg potječe modro plava boja bobica. Plodovi su bogati vitaminom C, sadrže i tanine, jabučnu i limunsku kiselinu. List sadrži arbutin koji pomaže brzom zarastanju rana. U terapijske svrhe koriste se svježe i sušene bobice, sok i ekstrakt biljke sa 25 posto flavonoida, te sušeni list kao čajna mješavina. Biološki aktivne tvari biljke imaju povoljan učinak na lošu cirkulaciju, osobito kod proširenih vena te bolova i žarenja u nogama.

Ekstrakt borovnice povećava elastičnost i čvrstoću kapilara i poboljšava mikrocirkulaciju, pa se savjetuju, primjerice, osobama oboljelima od šećerne bolesti.

Klinička ispitivanja talijanskih znanstvenika potvrdila su da utječu na poboljšanje vida (poboljšava prokrvljenost mrežnice) i usporavaju degenerativne procese na oku, poput katarakte (sive mrene).

Dokazana je i njihova djelotvornost kod upalnih bolesti sluznice usne šupljine i ždrijela. Sušeni list borovnice koristi se u čajnim mješavinama za liječenje povišenog šećera u krvi, a djeluje i kao blagi diuretik.

Brusnica ( Vaccinium vitis-idaea) Sa svojim crvenim bobama ujedno je najbogatija antiokidansima, prije svega flavonoidom zvanim proantocijanidin, vitaminima A i C te tvarima s P-vitaminskim djelovanjem. Vitamin P ili rutin poznat je po tome što popravlja prokrvljenost i kapilarnu cirkulaciju. Uz to, bobe sadrže i jabučnu, limunsku i jantarnu kiselinu, tanine i pektine. U sjemenkama ima oko 30 posto masnog ulja koje sadrži linolnu i linolensku kiselinu. Listovi brusnice bogati su glikozidima, koji djeluju povoljno u terapiji kroničnog katara mjehura i mokraćnih putova.

lipanj/srpanj 2009.

Nutricionizam

Bobice su bogate biljnim fenolima, osobito flavonoidima koji imaju jaka antioksidativna svojstva, a ujedno su pigmenti od kojih potječu boja i karakterističan okus. Te tvari na neki način igraju ulogu u imunološkom sustavu biljke i pomažu da dozrije na suncu, a ne „izgori“ Sok od bobica savjetuje se preventivno i terapijski kod sklonosti upalama mokraćnog sustava, jer pomaže u očuvanju pH (kiselosti) mokraće. Nakon kure od tri tjedna, znatno se smanjuje mogućnost recidiva upale. Tijekom konzumacije u organizmu se izlučuje hipurna kiselina, koja sprječava razmnožavanje bakterija uzročnika infekcije, kao i pričvršćivanje bakterija na površinske stanice sluznice mokraćnog sustava.

Ujedno skraćuje trajanje upale, ublažava bolove, osjećaj žarenja i druge simptome. Preporučuje se osobama koje pate od inkontinencije ili nose kateter, nakon operativnih zahvata na mokraćnom mjehuru, u slučaju povećanja i upale prostate te kod svih slučajeva gdje postoji povećan rizik za razvoj infekcije mokra­ ćnog sustava. Savjetuje se i tijekom trudnoće. Brusnica, dakle, djeluje kao prirodni antibiotik, osobito kod infekcija izazvanih bakterijom E. colli. Novija istraživanja pokazuju da aktivne tvari iz brusnice djeluju na uništenje bakterije Helikobakter pylori, koja je najvažniji uzročnik čira na želucu. Čaj od listova brusnice (folium vitis ideae) koristi se kao pomoć kod reume i gihta, jer pomaže u normalizaciji razine mokraćne kiseline u krvi. Savjetuje se tri tjedna piti tri šalice na dan, a potom načiniti stanku.

Šumska jagoda (Fragaria vesca) Zeljasta je trajnica, koja se posebno izdvaja mirisom, bojom i okusom. To je omiljeno šumsko voće pastira, planinara, izletnika i drugih ljubitelja prirode.

U terapijske svrhe koriste se plod, list i korijen biljke. Jagoda obiluje vitaminom C (ovisno o vremenskim prilikama, u 100 grama ga ima oko 60 mg), ali i nekim od vitamina B skupine (B1, B2, B6) te ima nešto folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima najviše kalcija, kalija, željeza, magnezija, fosfora i mangana, dok su listovi bogati taninima. Korijenje i listovi jagode koriste se za grgljanje, zaustavljanje proljeva, kod upale sluznice želuca, ali i kao blagi diuretik u čajnim mješavinama. Svježi plodovi jagode potiču rad jetre i žuči.

Pitome jagode, koje sadrže 37 kcal na 100 grama, pored vitamina C sadrže mnogo kalija i mangana, koji je važan za rast, metabolizam i živčani sustav.

Najukusnije su svježe, a zamrzavanjem gube dio arome jer u tom slučaju popucaju stanične stjenke. Njihov okus odli­čno se slaže s mliječnim proizvodima kao što su jogurt, mlijeko, vrhnje ili sladoled.

Malina (Rubus idaeus) Zreli plodovi sadrže limunsku i jabučn­u kiselinu, tanine, pektin te minerale kalij, kalcij, fosfor i željezo. U ljekovite svrhe koriste se plodovi i listovi maline, koji sadrže vitamine A i C. Malina je, kao i borovnica, prikladna za dijetalnu prehranu osoba oboljelih od šećerne bolesti, kao i onih sklonih upalama sluznice želuca. Čaj od listova maline koristi se zajedno s listovima kupine i jagode kao adstringens kod vodenaste stolice, upala sluznice crijeva, za čišćenje krvi i zaustavljanje krvarenja. Savjetuje se i Vaše zdravlje #66 | 63

Nutricionizam

VOĆE

savjetuje i kod upale grla i glasnica te promuklosti, a pospješuje i izbacivanje sluzi (ekspektorans).

Osušen i sitno izrezan korijen kupine, pripremljen kao čaj, djelotvoran je kod otoka (edema) bilo kojeg uzroka.

Crni ribiz (Ribes nigrum)

kod kožnih osipa i suhog, nadražajnog kašlja.

Malinov sirup ili čisti nerazrijeđeni sok od maline savjetuje se kod povišene tjelesne temperature i groznice, primjerice kod infektivnih bolesti, pa je osobito omiljen kod djece. Naime, niti jedan drugi voćni sok nema tako uravnotežen stupanj kiseline, slatkoće, mineralnih tvari i koloidnih struktura.

Malinov ocat, koji se priprema iz jednog dijela malinova sirupa i dva dijela vinskog octa, odlično je sredstvo za grgljanje u slučaju upale grla.

Kupina (Rubus fruticosus) Široko je rasprostranjena i samo u Europi je poznato nekoliko stotina vrsta.

Kupina se, kao i malina, najviše uzgaja u vrtovima, ali najmirisniji plodovi s karakterističnom aromom rastu kao samonikli grmovi u prirodi, najčešće u šumama.

Ljekoviti dijelovi biljke su plodovi, listovi i korijen.

Plod od minerala najviše ima željeza, kalija, kalcija, fosfora i magnezija, a od vitamina vitamin C i karoten (provitamin A). Zreli plodovi koriste se u pučkoj medicini kao dobro sredstvo za jačanje želuca, a budući da djeluju umirujuće, savjetuju se onima koji pate od nesanice. Čaj od kupinova lišća zbog bogatstva tanina koristi se kod proljeva, upalnih bolesti crijeva, kožnih osipa i krvarenja kod bolesti probavnih organa. Budući da tanini iz lišća kupine djeluju vazokonstriktorno (stišću krvne žile), čaj se

Količina vitamina C u svježem voću (miligrama / 100 grama ploda)

• crni ribiz

200

• crveni ribiz

160

• kupina

100

• šumska jagoda

80

• borovnica

80

• malina

40

• pitoma jagoda

40

64 | Vaše zdravlje #66

Kao vrsta, najčešće se koristi u narodnoj medicini. Ovisno o sorti, bobice mogu biti žute ili crvene boje. Zreli plodovi sadrže biološki vrijedne tvari, osobito organske kiseline, minerale i vitamine.

Crni ribiz najbogatiji je vitaminom C i ima ga oko 200 do 230 mg na 100 grama ploda, što je gotovo dva puta više nego u plodu limuna ili naranče. Plod sadrži i mnogo vitamina A te neke od vitamina B skupine (B1, B3, B6). Neki autori ističu vrijednost bobica i po tome što sadrže rijetki vitamin J (vitamin za pluća), koji je sličan vitaminu C, pa se bobice savjetuju u sprječavanju i liječenju svih oblika infekcija i upala pluća. Zanimljivo je da zrele bobice bazge (Sambucus nigra) sadrže istu tamnoljubičastu boju kao i vitamin J (kojeg ima još samo u limunu).

Stoga se plod koristi i prerađen, za izradu soka, kompota, pekmeza i marmelada, a od njega se pravi i ocat, vino i likeri.

Od minerala ima najviše kalija, kalcija, fosfora, željeza i bakra. Plodovi crnog ribiza savjetuju se kod iscrpljenosti, za jačanje prirodne otpornosti organizma, kod slabokrvnosti, za poticanje apetita te za ublažavanje želučanih i crijevnih tegoba.

Listovi crnog ribiza sadrže organske kiseline tanin i eterično ulje, koje djeluje povoljno na rad bubrega te kod svih pojava reumatskih bolesti i gihta.

U prevenciji i očuvanju zdravlja na raspolaganju imamo bogatu riznicu plodova iz prirode koju je najbolje opisao prirodni liječnik dr. Schierbaum rečenicom: „Sve kemijske tvornice svijeta ne rade tako točno i savršeno kao jedna mala biljka“.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 65

Sanja Pogačić, dr. med., Oktal Pharma

Promo

COOPERVISION

Leće i alergije zajedno, zašto ne Nošenje zamjenskih dnevnih kontaktnih leća može itekako pomoći, jer pružaju visoku razinu udobnosti, čak i na kraju dana Alergijske reakcije vrlo su česte, pa ih doživi gotovo svaka osoba barem jednom u životu. Simptomi se mogu manifestirati na svim organskim sustavima, pa tako i na oku.

Sezonski ili atopični alergijski konjuktivitis oblik je koji zahvaća oko, a veže se uglavnom uz periodičku pojavu alergena u okolini. Najčešće su to različiti alergeni biljnog, rjeđe životinjskog podrijetla (polen, peludi).

Glavni simptomi su izrazit svrbež oka, uz umjereno natečenu i crvenu spojnicu oka. Smetnje se mogu pojačati nošenjem kontaktnih leća, tako da nositelji osjećaju tegobe, odnosno smanjenu udobnost nošenja leća. Neke osobe imaju toliko izražene smetnje da skraćuju ili čak prekidaju nošenje kontaktnih leća.

Mogu li se tegobe ublažiti Nošenje zamjenskih dnevnih kontaktnih leća Frequency 1 Day može itekako pomoći. Leće su namijenjene za nošenje tijekom jednog dana, a dizajnirane su tako da pruže visoku razinu udobnosti, čak i na kraju dana. Ujutro se stave u oko, a navečer izvade i bace. Drugi dan se otvori i stavi novi par sterilnih leća. Najčešće su pakirane u kutije od po 30 komada, tako da nositelj ima pri ruci mjesečnu zalihu.

Velika prednost dnevnih mekih kontaktnih leća je u tome što ih ne morate čistiti, zbog čega se mogućnost kontaminacije i infekcije svodi na najmanju moguću mjeru.

Sa zdravstvenog stanovišta, jednodnevne leće najbolja su opcija među kontaktnim lećama, jer se u jednom danu ne stignu stvoriti naslage koje bi uzrokovale komplikacije.

AKCIJA OKTAL PHARME I OPTIKE KRALJEVI∆

Dar očekuje svakog korisnika koji kupi leće po povoljnijoj cijeni!

66 | Vaše zdravlje #66

Patite li od alergije, a nosite leće koje se ne bacaju nakon jednog dana, pripazite na izbor sredstava za njegu. Konzervans koji se nalazi u gotovo svakoj otopini za njegu leća može dodatno iritirati oko. Idealan izbor za takve slučajeve je Complete MPS otopina, koja sadrži sve tvari potrebne za čišćenje leća i njegu oka, uz minimalne količine konzervansa, zbog čega je izrazito blaga za oči.

Umjetne suze znatno olakšavaju nošenje kontaktnih leća.

Uvijek, a osobito u sezoni alergija, preporučuje se korištenje umjetnih suza koje ne sadrže konzervans. Blink contacts i Blink intensive umjetne suze sadrže prirodni konzervans, koji se pod utjecajem svjetla u oku razlaže na prirodne sastojke suza. Vrlo su učinkovite, a istodobno blage za oko, pa se mogu kapati nekoliko puta na dan, prema potrebi. Koristeći umjetne suze, ujedno ispirete alergene sa spojnice oka, što može olakšati očne simptome alergije.

e kutije Frequency 1 Day Ako za 299,00 kuna kupite dvij k intensive umjetne suze! dnevnih leća, na dar dobivate Blin e kutije Biofinity silikon Ako za 299,00 kuna kupite dvij jeno nošenje leća, na dar hidrogel mjesečnih leća za produl za njegu leća od 120 ml! dobivate Complete MP S otopinu

Akcija traje na prodajnim mjestim do isteka zaliha.

a optike Kraljević

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 67

Promo

POLIKLINIKA GHETALDUS - KUTAK ZA VAŠE OČI

Brend Ghetaldus

ime s tradicijom

Ova, danas najveća optičko-oftalmološka kuća u Hrvatskoj, izdvaja se kvalitetom i cjelovitošću svojih usluga

Djelatnici oftalmološke Poliklinike Ghetaldus - proslava 15. godišnjice postojanja ustanove

Ghetaldus Zagreb sa svojih 65 poslovnica maloprodaje, 40 oftalmoloških ordinacija, proizvodnjom okvira i naočalnih leća te zastupstvima renomiranih svjetskih proizvođača u optičkoj i oftalmološkoj branši danas je najveća optičko-oftalmološka tvrtka u Hrvatskoj.

Ghetaldus optika - 60 godina Iza imena Ghetaldus, koje je zasigurno jedan od jačih hrvatskih brendova i sinonim je za naočale, uz kvalitetu u izradi i prodaji naočalnih leća i okvira, krije se mnogo više. Za početak 60 godina duga tradicija.

Počeci Ghetaldusa datiraju još iz daleke 1949., kad je u Zagrebu na adresi Kraljevac II broj 6 u stambenoj zgradi koja je bila prilagođena potrebama tvornice, iz tvrtke Fotokemika izdvojena radionica za preciznu optiku pod nazivom Optika. Zgrada tvornice 1952. postala je premalena te je tvrtka preseljena u tadašnju industrijsku zonu Žitnjak. Od početnih 40 radnika, potkraj 1952. bilo ih je oko 400, kad tvrtka Optika mijenja ime u Optička industrija. Sadašnje ime dobila je po Marinu GetaldićuGhetaldusu, matematičaru i osnivaču optika u Hrvatskoj.

Tako je osnovana Optička industrija Ghetaldus Zagreb, tvornica za izradu leća za korekciju vida i okvira za nao-

68 | Vaše zdravlje #66

čale. Koliko je bila jaka, svjedoči podatak da se tada govorilo - Ghetaldus će biti hrvatski Zeiss.

Zanimljivo je napomenuti da je Ghetaldus 1962. potaknuo osnivanje i financirao izlaženje stručnog časopisa Acta ophtahalmologica Jugoslavica, koji je preteča današnjega stručnog časopisa Acta Ophthalmologica Croatica. Uz to, za svoje potrebe 1963. osnovao je vlastitu optičku školu.

Tijekom godina nastao je lanac optičkih servisa, koji se proširio po cijeloj bivšoj državi. Nastankom hrvatske države, negdašnji pravni subjekti su se privatizirali te su tako nastali proizvodni segmenti: Ghetaldus d.d.

- proizvodnja okvira, Marin Getaldić Zagreb - proizvodnja naočalnih leća, te maloprodajna mreža organizirana kroz Ghetaldus Zagreb, Rijeka, Pula, Osijek, Varaždin, Split i Dubrovnik.

Kao najveći od svih, Ghetaldus Zagreb razvijao se u nekoliko smjerova, kako bi zaokružio optičku djelatnost i svojim pacijentima pružio sve, od liječničkog pregleda do izrade naočala. Tako je: • 1994. osnovana tvrtka za zastupanje i veleprodaju proizvoda iz područja optičke (naočalne leće Zeiss,

lipanj/srpanj 2009.

POLIKLINIKA GHETALDUS

dioptrijski okviri i sunčane naočale Safilo) i oftalmološke djelatnosti (kirurški instrumenti, otopine i kontaktne leće B&Lomb, oftalmološki i optičarski instrumenti Indo) te otorinolaringologije (slušni aparati Hansaton) • 1994. osnovana oftalmološka Poliklinika sa zadatkom stručne obrade pacijenata, liječenja i propisivanja očnih pomagala • 2001. u sastav Ghetaldusa Zagreb ušao Ghetaldus Osijek • 2001. kupljena tvornica za proizvodnju okvira Ghetaldus d.d.

Zagreb • 2006. u sastav Ghetaldusa Zagreb ušao Ghetaldus Varaždin • 2007. kupljena tvornica naočalnih leća Marin Getaldić i Ghetaldus Dubrovnik.

Tvornica danas djeluje u Samoboru, gdje se, uz naočalne leće, proizvode i okviri za dioptrijske i sunčane naočale.

Poliklinika Ghetaldus - 15 godina Poliklinika Ghetaldus osnovana je 1994. kao privatna oftalmološka zdravstvena djelatnost punog imena Poliklinika za oftalmologiju i otorinolaringologiju Ghetaldus. U vrijeme osnivanja bila je potpuno komplementarna Ghetaldus optici.

Poliklinika Ghetaldus danas u svom sastavu ima oftalmološke ordinacije diljem Hrvatske. U nekim od svojih jedinica ima organizirane timove specijalista oftalmologa i medicinskih sestara koji rade preko ugovora s HZZO-om i drugim osiguravajućim kućama, a u drugima djeluje kao privatna zdravstvena ustanova.

U Poliklinici Ghetaldus zaposleno je 20 liječnika specijalista oftalmologa i 20 medicinskih sestara. Stručno osposobljeno osoblje Poliklinike spremno je pružiti sve oftalmološke usluge našim klijentima u skladu s najsuvremenijim svjetskim trendovima, od najjednostavnijih - određivanja naočala, pa sve do najzahtjevnijih - operacijskih zahvata.

Promo

U strategiji razvoja djelatnosti Poliklinike, osim ulaganja u oftalmološku opremu, ulažemo i u stalno usavršavanje naših liječnika specijalista oftalmologa kako bismo istodobno pridonijeli širenju naših subspecijalističkih oftalmoloških djelatnosti.

Opća oftalmologija - U svakoj od naših ordinacija, na temelju općega oftalmološkog pregleda, utvrđuje se glavni razlog dolaska pacijenata na pregled, postavlja se dijagnoza bolesti ili stanja te primjenjuje određeno liječenje ili refrakcijsko pomagalo (naočale ili kontaktne leće).

Dječja oftalmologija i strabizam (Dom zdravlja Siget, Av. V. Holjevca bb) - Djeca su posebno osjetljiva, no često nisu dovoljno obuhvaćena ranim preventivnim pregledima, kao i pregledima kad su problemi s vidom već izraženi kroz sim­ ptome strabizma (škiljavosti), slabovidnosti, glavobolje, treptanja itd.

Stražnji segment oka (retinološka ambulanta i kabinet za laser, Ilica 53) - Najčešći pacijenti kojima trebaju usluge ove ambulante su oboljeli od šećerne bolesti, osobe s visokim krvnim tlakom i one s izraženom kratkovidnošću. Ova ambulanta opremljena je aparatima za prikaz (vizualizaciju) stražnjeg segmenta oka i digitalnom kamerom za fluoresceinsku angiografiju te diodnim fotokoagulacijskim laserom.

Kontrola očnog tlaka i pregled vidnog polja (Vlaška 121) - U svim našim ordinacijama može se kontrolirati i liječiti povišeni očni tlak. U sklopu dijagnostike preporučuju se pretraga vidnog polja, tzv. kompjutorizirana perimetrija, aparatom Octopus 900 i ultrazvučno mjerenje debljine rožnice (pahimetrija).

Operacijski zahvati (Dom zdravlja Siget, Av. V. Holjevca bb) - U Poliklinici Ghetaldus možete obaviti i male operacijske zahvate na oku i vjeđama uz primjenu lokalne anestezije. Od svibnja 2008. na istoj lokaciji u funkciji je i naša sala za operacije sive mrene (katarakte).

Kao svoju najveću prednost Ghetaldus Zagreb, danas najveća optičko-oftalmološka kuća u Hrvatskoj, izdvaja cjelovitost usluge, od oftalmološkog pregleda koji obavljaju specijalisti oftalmolozi, proizvodnje okvira i naočalnih leća u tvornici, do prodaje očnih pomagala koja izrađuju kvalificirani majstori očne optike.

Mi jamčimo za svoj rad i kvalitetu proizvoda i usluge.

Novootvorena optika u Zadru lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 69

Davor Džepina, dr. med., spec. otorinolaringolog, Klinika za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KB-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Otorinolaringologija

UPALE

Ljeto pogoduje upalama Najbitnije je jačati otpornost kože zvukovoda na štetne vanjske utjecaje, jer se tako preveniraju akutne i kronične upale uha Upala vanjskog zvukovoda u praksi je česta i jednostavno se dijagnosticira i liječi, a samo u manjem broju slučajeva uobičajene terapijske mjere ne dovode do brzog izlječenja, što može dovesti do komplicirana tijeka bolesti i predstavljati problem daljnjeg liječenja.

Nastanku osobito pogoduje ljetna sezona kupanja i boravka na otvorenom. Provocirajući događaj najčešće se javlja prilikom tuširanja, kupanja (rijeci, moru, bazenu), a dodatni predisponirajući uvjeti su boravak u toplom i vlažnom okolišu.

Kritični predisponirajući čimbenik nastanka upale je trauma kože vanjskog zvukovoda, koju najčešće provocira nekritična upotreba štapića s vatom i drugih “instrumenata” koje bolesnik svojevoljno koristi za ublažavanje nelagode i svrbeža. Uklanjanjem cerumena, ispiranjem ili upotrebom instrumenata dolazi do površinskih oštećenja kože, prodora mikroba u dublje slojeve, edema i začepljenja izvodnih kanala ceruminalnih žlijezda.

Zbog poremećena izlučivanja tih žlijezda nastaje izražena suhoća kože zvukovoda (katkad, paradoksalno, i nakupljanjem cerumena i stvaranjem ceruminalnog čepa), s određenim simptomima, pa i pojačanim svrbežom uha.

Zbog suhe kože zvukovoda javlja se nelagodan osjećaj zatezanja, a posljedično i svrbeža uha. To se često javlja kod osoba sklonih učestalim upalama srednjeg i vanjskog

70 | Vaše zdravlje #66

uha koje dovode do poremećaja rada i posljedične atrofije ceruminalnih žlijezda. Slično se događa i kod osoba starije dobi (fiziološka atrofija zbog starosti), žena u klimakteriju (hormonalne promjene) i oboljelih od šećerne bolesti, koji su zbog prirode bolesti inače skloni različitim upalama.

Katkad u zvukovodu nalazimo neprepoznato strano tijelo ili koštanu izraslinu koja sužava zvukovod te pridonosi nastanku upale ili otežanom liječenju. Česti su slučajevi i da osobe starije dobi stavljaju vatu u vanjski zvukovod koju zaborave, pa dolazi do izrazito jake upale koju je praktički nemoguće izliječiti bez mikroskopskih toaleta zvukovoda i odstranjenja stranog tijela. Savjetuje se ne gurati bilo kakva mehanička sredstva u zvukovod, uz održavanje prirodnog kiselog zaštitnog omotača epitelnog sloja kože uha, jer su to najvažnije mjere koje pojačavaju otpornost na štetne vanjske utjecaje i preveniraju akutne i kronične upale uha.

Nerijetko kod oboljelih nalazimo i preosjetljivost na neke lokalne preparate koje primjenjujemo na kožu lica i kosu, uz strana tijela. Najčešći potencijalni alergeni su lokalni antibiotici, pomoćna ljekovita sredstva, čak i neki lokalni kortikosteroidi, zatim glavica šibice (instrument za uklanjanje cerumena), šamponi, bojila za kosu i slušna pomagala.

Ne treba zaboraviti ni da različite kožne bolesti na koži vanjskog zvukovoda (poput seboroičnog dermatitisa, ekcema, akni ili psorijaze) mogu dovesti do oštećenja lokalnoga obrambenog sustava i promjena na koži, što olakšava prodor mikroba i ubrzava razvoj upale.

Predispoziciju za upalu stvaraju i neke sistemske bolesti, poput anemije, bolesti štitnjače, vitaminskih i drugih metaboličkih poremećaja.

lipanj/srpanj 2009.

SIGMAPHARM

Promo

Kako čujemo?

Izvor: www.otorinolaringolog.com/sluh.htm Priredila: Nina Antunović, dipl. ing.

Za razliku od ostalih dijelova tijela, njega uha neopravdano se zanemaruje, stoga nije naodmet podsjetiti na moguće posljedice Sluh je osjetilni modalitet koji omogućuje percepciju zvuka. Zvuk je frekvencijsko područje (20 do 20.000 Hz) valovitoga gibanja zraka, tekućine ili čvrstog tijela koje ljudsko uho može čuti. Iz čovjekove okoline prenosi se kroz zvukovod i uzrokuje titranje bubnjića. Titranje se dalje prenosi preko lanca slušnih koščica do unutarnjeg uha, gdje dolazi do pomicanja perilimfatičke tekućine i podraživanja osjetnih slušnih stanica. Nakon što su podražene osjetne slušne stanice, mehanička energija zvuka pretvara se u električni impuls koji se provodi putem slušnog živca i slušnog puta do moždane kore, gdje nastaje svjesna percepcija zvuka. U sekundarnim slušnim centrima u mozgu pohranjene su slušne slike koje omogućuju razumijevanje slušne poruke i govora. Razvoj sluha omogućuje razvoj govora te je temeljni preduvjet verbalne komunikacije.

Evolucijski gledano, zvuk je značajna informacija iz okoliša. Neki zvukovi mogu upozoriti na potencijalnu opasnost, primjerice napad predatora ili dolazeći automobil u prometu. Neki, pak, mogu uzrokovati zadovoljstvo i ugodu, kao glazba ili zvukovi iz prirode, primjerice šum potoka i pjev ptica. Zvukovi su povezani s emocijama putem veza slušnog puta i limbičkog sustava mozga. Unutarnje uho, osim što prima zvuk, emitira kontrakcijom slušnih stanica.

Taj fenomen naziva se otoakustična emisija i može se rabiti u dijagnostičke svrhe za ispitivanje oštećenja sluha, a koristi se za probir novorođene djece na oštećenje sluha u svim hrvatskim rodilištima.

Za razliku od ostalih dijelova tijela, njega uha neopravdano se zanemaruje, stoga nije naodmet podsjetiti na moguće posljedice.

Ceruminalni čep - Cerumen ili ušna mast prirodna je izlučevina ceruminalnih žlijezda u zvukovodu. S obzirom na to da se sastoji od 50 posto vode i 50 posto krutih tvari i soli, dok je svjež, u polutekućem je stanju i svijetložute boje, a stajanjem se stvrdnjava i

lipanj/srpanj 2009.

postaje tamniji. Stvara se postupno i fiziološki odstranjuje tijekom spavanja postrance ili žvakanja.

No, u nekim situacijama dolazi do poremećaja koji za posljedicu imaju njegovo nakupljanje i stvaranje ceruminalnog čepa. Neki od mogućih razloga su: • pojačano izlučivanje ceruminalnih žlijezda (hipersekrecija) • mehanički razlozi (sužen ili nepravilno zavijen zvukovod) koji ometaju otjecanje • smanjeno izlučivanje ceruminalnih žlijezda (hiposekrecija), što je svojevrsni paradoks: od osušenog sekreta stvara se tanka naslaga ispod koje nastaje novi sloj cerumena, koji ne može iscuriti iz uha, pa se s vremenom stvara čep sa strukturom lukovice.

Kad ceruminalni čep dođe u doticaj s vodom (tuširanje, kupanje, ronjenje), nakuplja vodu i bubri, što dovodi do slabljenja sluha i osjećaja pritiska i začepljenosti uha.

Ono što u tom slučaju nikako ne smijete upotrijebiti su štapići s vatom, jer tako možete još dublje potisnuti nabubrelu nakupinu u koštani dio zvukovoda, a u slučaju „snažnije ili nespretnije“ intervencije, čak oštetiti kožu i izazvati upalu ili prsnuće bubnjića.

Kako biste izbjegli sve moguće neugodnosti, preporučujemo Cerustop, sterilnu uljnu otopinu s dubinskim djelovanjem za čišćenje uha pomoću koje ćete na siguran i medicinski prihvatljiv način otopiti stvrdnutu ušnu mast te omogućiti lakše ispiranje uha i uklanjanje ljuskica i ostale nečistoće. Cerustop se bez bojazni može primijeniti kod djece i odraslih. Valja biti oprezan jedino ako se sumnja na prsnuće bubnjića ili kad znate da ono već postoji, jer je u tim slučajevima primjena kontraindicirana, kao i zbog upalnog procesa u zvukovodu.

Vaše zdravlje #66 | 71

doc. dr. sc. Boris Šimunjak, dr. med., spec. otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata, Zavod za bolesti uha, nosa i grla OB-a Sveti Duh, Sveti Duh 64, Zagreb, e-mail: hrkanje1@gmail.com

Otorinolaringologija

HRKANJE

Hrkanje

zvučna neugoda ili ozbiljan simptom?

Iako često predmet podsmijeha, nije smiješno, pogotovo ne onima koji noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka

Hrkanje je oduvijek izazivalo pozornost na društvenoj (i političkoj) sceni. Povijesno gledano, dug je popis poznatih hrkača. Plutarh piše o imperatoru Othu kao velikom hrkaču, a o Musolliniju kažu da je bio umjetnik hrkanja, dok je W. Churchill hrkanjem stvarao buku od 35 dB (dB = decibel), što je zabilježio mornarički časnik koji je bio u pratnji premijera na njegovu brodu 1944. godine. Posebnu čast da uđe u Guinnesovu knjigu svjetskih rekorda kao najglasniji hrkač imao je 44-godišnji Šveđanin Kare Walker, kome su 24. svibnja 1993. u Oerebro Regional Hospital zabilježili buku njegova hrkanja od nevjerojatnih 93 dB. Hrkanje u pojedinim obiteljima stvara manje, u nekima veće probleme, a ponegdje može ozbiljno poremetiti život obitelji i pojedinca. Osoba koja hrče može postati predmetom podsmijeha, a može dovesti i do toga da ostali ukućani provode besane noći ispunjene nezadovoljstvom.

Ojađeni partneri hrkača postaju opsjednuti strategijom kako zaspati. Posežu za tabletama za spavanje, čepićima za uši, odlaze u drugi krevet ili izbace hrkača iz kreveta. Hrkanje je u povijesti imalo i svoje žrtve. Mnogima je izlječenje od hrkanja uvjet za uplovljavanje u bračne vode. Hrkači su česta tema obiteljskih šala, posebno kad ih vide kako brzo utonu u san pred televizorom, u stolcu poslije ručka, u autobusu ili tramvaju. Mnogi mogu zaspati uz vrlo glasnu buku, ali zvuk hrkanja je nešto posebno i teško ga je ignorirati zbog njegova nepravilna

72 | Vaše zdravlje #66

ritma, glasnoće i dijapazona zvukova. Slušači te buke poznati su po probdjevenim satima u kojima osluškuju raznolikost zvukova koje hrkač proizvodi, od kojih mnogi zvuče kao posljednji udisaj.

Opstruktivna sleep apnea (OSA) Riječ apnea ima korijen u grčkoj riječi apnoa koja znači nedostatak zraka. Sleep apnea sindrom označava bolest u kojoj dolazi do prekida zračne struje kroz nos i usta tijekom spavanja. Uzrok tome najčešće je moždani poremećaj (centralno uzrokovana sleep apnea), može biti i zapreka prolazu zračne struje u nosu i/ili ždrijelu (opstruktivna sleep apnea), ali biti i miješani poremećaj (centralno-opstruktivni). Od svih poremećaja spavanja, opstruktivni sleep apnea sindrom (OSAS) je najčešći, a po mogućim posljedicama, obolijevanju, pa i smrtnosti, najozbiljniji.

Pad koncentracije kisika u krvi, koji se događa sa svakim zastojem disanja (ataka sleep apneje) u snu, može dovesti do problema u radu srca, aritmije, povišenja krvnog tlaka, pa i zatajivanja srca i moždanog udara, ali i psihičkih smetnji, smetnji koncentracije, smetnji ponašanja, razdražljivosti i sl. Glasno hrkanje koje uslijedi nakon svakoga takvog zastoja disanja u snu jedan je od simptoma bolesti koju zovemo OSAS i posljedica je postojanja zapreke strujanju zraka (udahu) u zračnom putu lipanj/srpanj 2009.

HRKANJE

Otorinolaringologija

Nakon nekoliko sekundi slijedi snažan udah praćen zvučnim hrkanjem u kojem se spavač zna nakratko probuditi s osjećajem nedostatka zraka i svjesno duboko udahnuti. Ponekad se javi i toničkoklonički trzaj ruku, nogu ili cijelog tijela, katkad polubudan hrkač nakratko sjedne u krevetu ili čak padne s njega. Takvo ponašanje ometa san partnera.

Slika 1 - Mjesta zapreke protoku zračne struje (N - NOS, MN - MEKO NEPCE, A - ADENOIDNE VEGETACIJE, T - TONZILE, J - JEZIK)

kroz nos i/ili ždrijelo, zbog poremećene anatomije i funkcije nosa, ždrijela i mekog nepca. Zvuk hrkanja potječe od zračnog vrtloženja nastalog zbog zapreke i posljedičnih vibracija mlohavog tkiva spuštenoga mekog nepca i obimnih sluzničnih nabora u dijelu zračnog puta (od mekog nepca sa slabom potporom do suženog ždrijela iza korijena jezika).

Mase u ždrijelu, primjerice uvećane tonzile (mandule) koje sužavaju dišni put, pridonose hrkanju. Kod djece je hrkanje gotovo uvijek posljedica viška tkiva u ždrijelu - uvećanih nepčanih tonzila i adenoida (tzv. treće mandule). Smetnje disanja kroz nos (upale, devijacije nosne pregrade) pridonose težem prolazu zraka kroz dišni put i hrkanju, a naglo uvećana tjelesna težina (pretilost) s masom masnog tkiva na vratu izaziva to suženje. Kliničkim pregledom specijalista za bolesti uha, nosa i grla (otorinolaringologa) utvrdit će se točan razlog i mjesto zapreke disanju, a slijede obrada u suradnji s neurologom (polisomnografsko ispitivanje u snu) i liječenje.

Dugoročno, hipoventilacija važnija od hrkanja U slučaju OSAS-a hrkanje je prekidano trenucima tišine i nedisanja (apneama) u kojima se spavač trudi doći do zraka. lipanj/srpanj 2009.

Povremene atake nedisanja i hrkanja rijetke su i normalne u odrasloj zdravoj populaciji. Patološkim se smatraju one koje traju dulje od 10 sekundi i javljaju se više od sedam do deset puta u satu sna (AI - apnea index > 10). Mnogi pacijenti s apneom mogu imati više od stotinu ataka od 30 i više sekundi (kod nekih traju i do 40 sekundi, a bude ih i do 50 u satu, odnosno nekoliko stotina tijekom jedne noći) te tako polovicu sna mogu provesti u opstrukciji, hipoksiji (sniženju koncentracije kisika u krvi), buđenju i plitkom snu. Ti ljudi bude se s osjećajem umora, kao da se nisu naspavali, prati ih cjelodnevni osjećaj pospanosti (dnevna hipersomnolencija). Lako utonu u san sjedeći u tramvaju ili autobusu, čekaonici, čitajući ili gledajući TV, pa čak i vozeći automobil, što je opasno za sve, a pose­ bno za profesionalne vozače i pilote. Kod djece je pospanost često izražena kao hiperaktivnost i asocijalno ponašanje.

Od samog hrkanja važniji je dugoročni utjecaj hipoventilacije (smanjenja volumena disanja) i napada nedisanja, koji dovode do pada koncentracije kisika u krvi (hipoksija), na koju su posebno osjetljivi srčani mišić i mozak. Javljaju se bitne promjene u koncentraciji pojedinih plinova u krvi, tj. razina ugljičnog dioksida (CO2) raste, a koncentracija kisika (O2) pada, što na dulji rok povećava rizik nastanka bolesti srca i krvnih žila. Učestala je i pojava srčanih aritmija kod gotovo svih pacijenata. Višegodišnja i ustrajna hipoventilacija dovodi do plu­ ćne hipertenzije i povećana opterećenja srca, što vodi u sistemsku hipertenziju (povišen krvni tlak) kod barem 50 posto

Slika 2 - Anatomska mjesta mogućeg suženja odgovornog za opstruktivnu apneju i hrkanje

pacijenata. Djeca s izrazito uvećanim tonzilama i adenoidnim vegetacijama zbog mogućeg hrkanja i nastanka OSA imaju povećan rizik nastanka srčanožilnih bolesti, poremećaja razvoja i ponašanja te smetnji učenja.

Uzimajući u obzir cjelovitu kliničku sliku pacijenata i zbir svih ovih nalaza, bolesnike možemo svrstati u one s blagim, srednje teškim i teškim OSA sindromom. Zatim one kod kojih je uzrok smetnji centralno-opstruktivni i one sa zaprekom u području nosa, nepca i ždrijela ili na sve tri razine. Sve to određuje način i uspješnost liječenja, nekirurškog i kirurškog.

Rješavanje pozadinskog uzroka Liječenje ima konzervativni dio, koji, među ostalim, uključuje i smanjenje eventualnog viška tjelesne težine, promjene u životnim navikama, piću i prehrani, te kirurški dio koji se odnosi na moguću korekciju anatomskih i drugih promjena u usnoj šupljini i ždrijelu, kao što su spušteno mlohavo meko nepce, uvećana resica, povećane tonzile, deformacije u nosu i ždrijelu...

Konzer vativni pristup - Dosad je napravljeno više od 300 različitih Vaše zdravlje #66 | 73

Otorinolaringologija

HRKANJE

Slika 3 - Nepce prije operacije uvuloplastike

Slika 4 - Nepce tri mjeseca nakon zahvata uvulopalatoplastike

naprava koje su pacijenta trebale riješiti hrkanja. Mnoge od njih varijacija su prastare ideje lijepljenja kamena na leđa hrkača, što prisiljava spavati na boku ili trbuhu. Druge su varijacije držača za bradu koji uza zatvorena usta drže bradu pomaknutu naprijed i smanjuju zapadanje jezika prema ždrijelu. Na sličan način djeluju i razni ovratnici slični Schanzovu ovratniku. Sljedeći tip pomagala su nosno-ždrijelni i usno-ždrijelni tubusi (cijevi) koji pomažu gurati jezik prema naprijed, kao i mnogi tipovi držača vilice koji se nose kao zubne proteze.

Kod teških slučajeva apneje preporučuje se spavanje s maskom preko koje se malim, uz postelju smještenim kompresorom, upuhuje zrak u ždrijelo (primjena kontinuiranoga pozitivnog tlaka zraka, tzv. CPAP). No, upitna je ugodnost nošenja tih pomagala i navika nošenja u snu jer, prema riječima pacijenata, izazivaju nelagodu pri spavanju i otežavaju usnivanje, pa stoga kod nekih pacijenata nisu dobro prihvaćene. Ustupak tome su preparati koji nemaju tu komponentu stranog tijela, npr. sprayevi za nepce.

Zajednički naziv svima je vrlo blaga OSA. Uz mehanička pomagala patentirane su i razne elektroničke sprave koje reagiraju na zvuk ili vibraciju hrkanja i šalju pacijentu koji hrče neugodne stimuluse, struje ili vibracije. Budući da je hrkanje nevoljno i nesvjesno ponašanje, te spra-

ve nemaju gotovo nikakav učinak, ako se izuzme onaj da hrkač, svjestan nelagode tih stimulusa, odgađa spavanje.

74 | Vaše zdravlje #66

Kod blagih stupnjeva hrkanja mogu pomoći i sljedeći postupci: • uvesti tjelovježbu kao životni stil radi jačanja napetosti mišića i smanjenja tjelesne težine • izbjegavati konzumiranje alkohola tri sata prije odlaska na spavanje • prije odmora ne uzimati lijekove za smirenje i spavanje, kao ni antihistaminike • spavati na boku radije nego na leđima • namjestiti krevet tako da je uzglavlje malo podignuto • pokušati staviti ovratnik koji nije neudoban, a u snu pridržava bradu od zapadanja unatrag • izbjegavati jastuke koji savijaju vrat.

Ako opisane konzervativne metode ne pomognu, nužno je obratiti se otorinolaringologu radi pregleda i dogovora o mogućnostima operativnog liječenja.

Operativno liječenje - provodi specijalist otorinolaringolog. U lakšim slučajevima hrkanja i opstruktivne apneje liječenje je usmjereno na rješavanje zapreke disanja kroz nos (eventualnom korekcijom nosne pregrade, odstranjenjem nosnih polipa i sl.) i zapreke u ustima i

ždrijelu (operativnim odstranjenjem viška sluznice mekog nepca, skraćenjem produžene nepčane resice, odstranjenjem tonzila). Operativni zahvat stvara ožiljak koji dodatno učvršćuje nepce.

Kirurški zahvat koji ima najviše uspjeha kod OSAS-a i “teških” hrkača, a teži ožiljnom učvršćivanju mekog nepca, naziva se uvulopalatofaringoplastika (UPPP). Zahvat se može izvesti klasičnom operativnom metodom, laser asistiranom operacijom ili radiofrekvencijskom metodom. Operacija zahtijeva kratkotrajan postoperativni nadzor u bolnici. Autor ovog teksta je kontrolnim polisomnografskim ispitivanjima potvrdio uspješnost UPPP zahvata kod većine operiranih pacijenata.

Hrkanje i opstruktivno disanje kod djece nikad nije normalno. Ako se ne nađu drugi posebni uzroci, tada tonzilektomija i adenoidektomija (operacija treće mandule) dovode do dramatična olakšanja disanja, te pridonose zdravlju djeteta.

U vrlo teškim slučajevima opstruktivne apneje uzrokovane deformacijama čeljusti, koja prijeti komplikacijama u sklopu kojih može biti ugrožen život, primjenjuju se vrlo složeni operativni zahvati koji uključuju korekciju položaja jezika i jezične kosti, katkad donje (vrlo rijetko i gornje) čeljusti i vezani su uz veći operativni rizik.

Postoji uzrečica: “Smij se i s tobom će se smijati cijeli svijet. Hrči i spavat ćeš sam”. Hrkanje nije smiješno, pogotovo ne onima koji zbog toga noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka. S obzirom na to da može dovesti do ozbiljnih poremećaja srčanožilnog i dišnog sustava, ali i ozbiljnih problema u odnosima među ljudima i unutar obitelji, ne smije ga se negirati niti podcjenjivati.

Srećom, danas se, uz napredak medicine u razumijevanju uzroka nastanka i mehanizama tog poremećaja spavanja, može dobiti odgovarajuća medicinska pomoć, koju svakako treba potražiti kod liječnika, otorinolaringologa i neurologa. lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 75

prof. dr. sc. Andrea Cvitković Kuzmić, dr. med., spec. pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Helena, Svetice 36, Zagreb, 01/2310 067, info@poliklinika-helena.hr

Pedijatrija

UROLOŠKI POREMEĆAJI

Neurogeni mjehur Glavni cilj terapije je očuvanje bubrežne funkcije, a u školskoj dobi i postizanje kontinencije (kontrole mokrenja)

Neurogena disfunkcija mokraćnog mjehura (neurogeni mjehur) nastaje zbog prirođenog ili stečenog oštećenja inervacije donjega mokraćnog sustava.

Najčešći kongenitalni uzroci su različite anomalije kralježnične moždine (npr. mijelomeningokela i druge anomalije). Najčešći stečeni uzroci su cerebralna paraliza, transverzalni mijelitis, tumori kralježnične moždine, trauma, progresivne neurodegenerativne bolesti, multipla skleroza, Guillain-Barre sindrom i jatrogeno (izazvano nekim medicinskim postupkom) oštećenje zdjeličnog pleksusa. Svaki od tih uzroka može dovesti do različita stupnja oštećenja mokraćnog sustava. Iako se učestalost prirođenih anomalija kralježnice smanjuje, one su i dalje najznačajniji uzrok neurogenog mjehura, koji nastaje u oko 95 posto oboljele djece.

Ubrzo nakon neurokirurškog zahvata nužno je postaviti ispravnu urodinamsku dijagnozu radi ranog početka liječenja. Urodinamski razlikujemo nekoliko tipova neuro76 | Vaše zdravlje #66

gene disfunkcije. Funkcija mišića detruzora (glatki mišić unutar stjenke mokraćnog mjehura) i vanjskog sfinktera mokraćne cijevi (kružni mišić na izlasku mokraćne cijevi iz mokraćnog mjehura) mogu biti normalne, prekomjerne (hiperfunkcija) i slabe ili odsutne (hipo/arefleksija) Kod većine djece s neurogenim mjehurom hiperrefleksija sfinktera odnosi se na funkcionalnu opstrukciju koja je patofiziološki značajna kao i anatomska opstrukcija.

Naime, svaka dugotrajna opstrukcija izlaza iz mokraćnog mjehura dovodi do hipertrofije glatkog mišića i promjena u vezivnom tkivu. Posljedično se razvija visok tlak u mokraćnom mjehuru i zadebljaju njegove stjenke, pa se s vremenom mogu razviti hidronefroza, vezikoureteralni refluks i oštećenje bubrežne funkcije. Niska rastezljivost mjehura uzrokuje poremećenu aktivnost mokraćovoda, što onemogućuje normalnu urodinamiku gornjega mokraćnog sustava te dovodi do čestih uroinfekcija i ožiljavanja bubrega.

lipanj/srpanj 2009.

UROLOŠKI POREMEĆAJI

Pedijatrija

Niska rastezljivost mjehura uzrokuje poremećenu aktivnost mokraćovoda, što onemogućuje normalnu urodinamiku gornjega mokraćnog sustava te dovodi do čestih uroinfekcija i ožiljavanja bubrega

Djelomično pražnjenje mjehura Neurogeni mjehur klinički se najčešće očituje nemogućnošću potpuna pražnjenja, inkontinencijom (nevoljnim otjecanjem) mokraće, nedostatkom osjeta punoće mjehura i ponavljajućim upalama mokraćnog sustava. Kod djece s hiporefleksijom sfinktera najveći klinički problem je teška inkontinencija, a kod djece s hiperrefleksijom sfinktera češće su upale mjehura i bubrega.

Urodinamsko ispitivanje - zlatni standard Dijagnostički algoritam uključuje detaljnu anamnezu i fizikalni pregled, zatim neurološki pregled, ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, mikcijsku cistouretrografiju, urodinamsko ispitivanje i magnetnu rezonanciju lumbosakralne kralježnice.

Kod svakog djeteta s inkontinencijom treba pažljivo pregledati leđa u potrazi za kožnim znakovima, tzv. okultnim spinalnim dizrafizmom (pigmentacija, udubljenje kože, dlake itd.). Pregled uključuje i ispitivanje perinealnog (oko međice) i perianalnog (oko analnog otvora) osjeta, tonusa analnog sfinktera i refleksa donjih udova.

Urodinamsko ispitivanje zlatni je standard u procjeni svih funkcionalnih poremećaja mokraćnog sustava. Zahvaljujući modernim urodinamskim uređajima, danas se može bolje razumjeti patofiziologija neurogenih disfunkcija. Pomoću urodinamskog ispitivanja određuju se tlak u mokraćnom mjehuru, kapacitet i rastezljivost mjehura, aktivnost detruzo-

lipanj/srpanj 2009.

ra i sfinktera u fazi punjenja i pražnjenja mjehura, tlak kod kojeg nastupa inkontinencija i elektromiografija sfinktera.

Važno je utvrditi i jesu li koordinirane funkcije detruzora i vanjskog sfinktera. Pomoću urodinamskih parametara planira se terapijski pristup i procjenjuje rizik oštećenja gornjega mokraćnog sustava.

Glavni čimbenici rizika za oštećenje bubrega su niska rastezljivost mjehura, detruzor-sfinkter disinergija (kad se tijekom pražnjenja mokraćnog mjehura sfinkter steže, umjesto da se opušta), hiperrefleksija detruzora i jači stupanj deformiteta mjehura.

Kod djece, osobito u prvoj godini života, postoji tendencija urodinamskim promjenama u smjeru povišenja tlaka detruzora i smanjenja rastezljivosti. Razlog tim promjenama u rano dojena­č ko doba je ili kirurška trauma koja dovodi do spinalnog šoka s prolaznom smanjenom aktivnošću detruzora, ili odgovor detruzora na neurogenu opstrukciju na mjestu izlaska mokraćne cijevi iz mjehura. U kasnijem djetinjstvu nužno je redovito praćenje urodinamskih promjena povezanih s mogućim komplikacijama.

Multidisciplinarni terapijski pristup Terapijski pristup znatno se promijenio posljednjih dvadesetak godina. Glavni cilj terapije je očuvanje bubrežne funkcije, a u školskoj dobi i postizanje kontinencije (kontrole mokrenja). Valja što Vaše zdravlje #66 | 77

Pedijatrija

UROLOŠKI POREMEĆAJI

ranije utvrditi čimbenike rizika za oštećenje gornjeg urotrakta i započeti terapiju prije nego što nastane oštećenje.

Osnova liječenja je obična naizmjenična kateterizacija, kojom se postiže potpuno pražnjenje mjehura pod niskim tlakom.

Koriste se i lijekovi antikolinergici, alfa-adrenergici, kolinergici, simpatikolitici i relaksansi poprečnoprugastih mišića.

Kod djece kod koje se konzervativnim putem ne može postići poboljšanje urodinamskog obrasca, indicirano je kirurško liječenje.

Djeca s neurogenim mjehurom zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Ti pacijenti najčešće imaju i inkontinenciju stolice, neurološke deficite donjih udova, ortopedske anomalije, genitalne probleme, a katkad i različit stupanj mentalne retardacije. Stoga je nužno timsko praćenje koje uključuje nefrologa, urologa, neuropedijatra, neurokirurga, ortopeda, gastroenterologa, psihologa, fizijatra, fizioterapeuta i medicinske sestre koje će educirati o kateterizaciji.

U našoj ustanovi osnovali smo Ambulantu za urodinamiku i poremećaje mokrenja, u kojoj pratimo i djecu s različitim neurogenim disfunkcijama mokraćnog sustava. U prvih pet godina rada imali smo 52 djece s neurogenim mjehurom kod kojih je učinjeno više od 200 urodinamskih ispitivanja. Prosječna dob naših pacijenata je 4,2 godine (dobni raspon od mjesec dana do 18 godina). Najveći broj djece operiralo je mijelomeningokelu.

Ukupno 36,5 posto naših pacijenata imalo je vezikoureteralni refluks, 55,8 posto febrilne upale mokraćnog sustava, a 69,2 posto upale ili bakteriuriju bez povišene temperature. Čak 50 posto djece imalo je najteži oblik neurogenog mjehura koji karakterizira hiperrefleksija detruzora i sfinktera, uz detruzor/ sfinkter disinergiju. U toj skupini vezikoureteralni refluks je zabilježen kod čak 57,7 posto djece, febrilne uroinfekcije kod 77 posto, a upale i bakteriurije bez povišenja temperature kod 88,5 posto. U Ambulanti za urodinamiku i poremećaje mokrenja provodi se i program edukacije roditelja kateterizaciji već od novorođenačke dobi, a edukacija samokateterizacije provodi se od četvrte do sedme godine života, ovisno o intelektualnim sposobnostima i finoj motorici djeteta.

Otkriti poremećaj dovoljno rano Kod svakog djeteta s neurogenim mokraćnim mjehurom potrebno je rano otkriti čimbenike rizika za oštećenje bubrega te napraviti individualni plan liječenja i praćenja. Urodinamsko ispitivanje zlatni je standard u dijagnostici i praćenju tih poremećaja. Danas se, zahvaljujući ranoj urodinamskoj dijagnozi, ranom početku konzervativnog liječenja te kontinuiranom kliničkom i urodinamskom praćenju, kod većine djece s neurogenim mokraćnim mjehurom mogu očuvati bubrežne funkcije.

78 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

HERMES

Promo

Više od minerala Anja Tomić, mr. pharm., Oktal Pharma

Magnezij je za čovjeka vrlo važan jer je prijeko potreban za pravilan rad srca, živaca i mišića, a kao koenzim aktivira više od 300 enzima koji osiguravaju neometan tijek brojnih metaboličkih procesa Potrebno ga je svakodnevno unositi putem hrane, no to je lakše reći nego učiniti, jer živežne namirnice siromašne magnezijem, jednolična prehrana, stres, sportske aktivnosti i mišići izloženi pojačanom naporu, uživanje alkohola i kronična oboljenja (npr. dijabetes) često otežavaju postizanje potrebne dnevne količine od 300 do 400 mg. Uz to, gotovo sva istraživanje potvrđuju da opskrba tim životno važnim mineralom u najvećem broju slučajeva nije dostatna. Smanjena opskrba organizma magnezijem stoga se može očitovati u povećanoj podložnosti stresu, smanjenju otpornosti i oscilacijama općeg zdravstvenog stanja.

Magnezij je sastavni dio klorofila, spoja pomoću kojega biljke vrše fotosintezu, pa se tako velik dio magnezija unosi putem namirnica biljnog podrijetla, kao što su povrće i žitarice.

Orašasti plodovi (bademi, kikiriki i orasi) također sadrže velike količine magnezija, ali ih mnogi ljudi, osobito žene, izbjegavaju radi održavanja vitke linije.

Zbog osiromašenja tla i intenziviranih metoda uzgoja, u posljednje vrijeme smanjio se sadržaj magnezija u biljnim živežnim namirnicama. Do velikih gubitaka magnezija dolazi i prilikom mljevenja žita, budući da se pritom uklanjaju rubni slojevi zrna žita koji ga najviše sadrže. I prilikom kuhanja povrća u vodi gube se velike količine magnezija, a smrzavanjem namirnica gubi se gotovo 40 posto.

Naše zalihe magnezija ugrožavaju i loše prehrambene navike (previše masnoća, bjelančevina i alkohola, premalo integralnih proizvoda i balastnih tvari). Tako, primjerice, prekomjerna konzumacija alkohola pogoduje smanjenoj opskrbi magnezijem, jer alkohol potiče izlučivanje magnezija preko bubrega.

Uobičajene dnevne potrebe iznose oko 300 do 400 miligrama.

Povećanu potrebu za magnezijem imaju mladi, odrasle osobe pod stresom ili izložene velikim fizičkim naporima, trudnice i dojilje te stariji.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 79

Intervju: doc. dr. sc. Veselin Škrabić, spec. pedijatar - endokrinolog; Nerina Cvjetković, vms, Klinika za pedijatriju KBC-a Split Razgovarala: Nikolina Vidović, bacc. ms, Oktal Pharma

Pedijatrija

ŠEĆERNA BOLEST

Kako djeca osjećaju

šećernu bolest

Najveći doprinos liječenju su koordinacija svih članova tima, malog bolesnika i njegove obitelji, njihova edukacija i motivacija O šećernoj bolesti kod djece porazgovarali smo s višom medicinskom sestrom Nerinom Cvjetković i pedijatrom - endokrinologom, doc. dr. sc. Veselinom Škrabićem, koji su na početku istaknuli kako su nužni svrsishodni postupci i optimističnost medicinskog osoblja, jer šećerna bolest postaje dio njihove osobne i obiteljske svakodnevnice, a s bolešću je povezana svaka daljnja minuta budućeg života djeteta i njegove obitelji. Stoga je njihova poruka: ne sramite se, ne krivite sebe i ne tražite krivce.

Predlažem da se najprije pozabavimo statistikom.

Gospodine Škrabić, imate li podatke o tome koliko je godišnje novootkrivenih malih dijabetičara u Hrvatskoj?

Djeca sa šećernom bolešću žele biti najprije djeca i ne razlikovati se od drugih. Ne vole svoju bolest, štoviše katkad je mrze jer im donosi neugodnosti i teškoće, pa osjećaju ljutnju i neraspoloženje, što se nerijetko očituje kao poremećaj ponašanja i bunt. Zato je osnovni zadatak članova dijabetološkog tima smanjiti osjećaj kod djeteta “ja sam drukčiji“.

Nakon postavljanja dijagnoze, s obzirom na potencijalno razarajući učinak na dijete i obitelj, postupci medicinskog osoblja, osposobljavanje i podrška vrlo su važni za prihvaćanje bolesti, usvajanje vještina i stvaranje entuzijazma. Jednostavno objašnjenje uzroka glasilo bi: to je kombinacija loše sreće i nasljednog čimbenika, vaše dijete je „na krivom mjestu u krivo vrijeme“, postojao je utjecaj okoline na razvoj šećerne bolesti.

80 | Vaše zdravlje #66

Nažalost, učestalost šećerne bolesti posljednjih desetljeća povećava se u gotovo svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, posebno u mlađim dobnim skupinama. Podaci o novim bolesnicima sa šećernom bolešću u populaciji djece i adolescenata su sljedeći: • novootkriveni oboljeli od šećerne bolesti u populaciji djece od 0 do 14 godina (mlađi od 15 godina) ›› 2004. - 102 ›› 2005. - 98 ›› 2006. - 90 ›› 2007. - 99 • novootkriveni oboljeli od šećerne bolesti u populaciji djece od 0 do 18 godina (mlađi od 18 godina) ›› 2004. - 112 ›› 2005. - 106 ›› 2006. - 100 ›› 2007. - 112

Kako bismo olakšali roditeljima otkrivanje šećerne bolesti, recite nam kako je prepoznati i kada i gdje mogu potražiti pomoć liječnika?

Roditelji trebaju posumnjati na šećernu bolest i potražiti pomoć liječnika u slučaju noćnog mokrenja - dijete koje se počne dizati noću i mokriti u postelju, mlađe dijete koje je kontroliralo mokrenje, ali počinje noću mokriti u postelju - te u slučaju učestala dnevnog mokrenja i lipanj/srpanj 2009.

ŠEĆERNA BOLEST

pojačana žeđanja, koje prati mršavljenje. Poliurija (učestalo mokrenje) i polidipsija (učestalo žeđanje) prvi su prepoznatljivi znakovi šećerne bolesti. Ako se ne prepoznaju, slijedi pogoršanje općeg stanja djeteta, osjećaj malaksalosti i umora, moguća je i bol u trbuhu s povraćanjem te pomućenje svijesti.

Naime, zbog nedostatka inzulina dolazi do sloma u metabolizmu, pa se javlja dijabetička ketoacidoza (DKA) različita stupnja, a to je stanje s mogućim smrtnim ishodom.

Možete nam pobliže objasniti hitna stanja u šećernoj bolesti?

To su hipoglikemija i ketoacidoza.

Hipoglikemija je redovit pratilac svih koji su na inzulinskoj terapiji. Ketoacidozu nalazimo u oko 30 posto novootkrivenih oboljelih, a pojava DKA je alarm za članove tima i upućuje na nedostatnu educiranost o šećernoj bolesti, slabu suradljivost, emocionalne i vrlo često obiteljske probleme. Povraćanje i proljev katkad možemo smatrati hitnim stanjima jer zahtijevaju primjenu infuzije, kako bi se razina glukoze u krvi održavala unutar zadovoljavajućih vrijednosti.

Oboljeli od šećerne bolesti tipa 1 ne mogu živjeti bez inzulina. Je li on jedina terapija?

Da, inzulin je definitivno jedina i najbolja terapija. Ne samo za kontrolu šećerne bolesti nego i za preživljavanje, nužno je davati inzulin u potkožno tkivo. Terapija se može primjenjivati kao: • inzulinska štrcaljka - konvencionalna terapija (primjena inzulina dva puta na dan) • pen injektor - intenzivirana terapija (primjena inzulina četiri i više puta na dan) • inzulinska pumpa - kontinuirani 24-satni dotok inzulina.

Zadržimo se malo na potonjem inzulinskoj pumpi. U posljednjih nekoliko godina mnogo se priča

lipanj/srpanj 2009.

o njoj. Što je to i kakav je princip njezina rada?

U pravu ste, mnogo se priča o njoj upravo zato što je sve češći izbor liječenja šećerne bolesti tipa 1 pomoću inzulinske pumpe, koja omogućuje 24-satnu isporuku inzulina. Mehanizam za njezino programiranje pruža mogućnost kontinuirane isporuke male doze inzulina tijekom dana i noći (bazalna doza), kako bi se zadovoljila potreba organizma za inzulinom između obroka. Pomoću pumpe prije svakog obroka se daju i bolus doze, čija količina ovisi o izmjerenoj razini glukoze u krvi (GUK) i zbroju unosa ugljikohidrata po pojedinom obroku.

Inzulinska pumpa sastoji se od spremnika u kojem se nalazi inzulin te sustava (plastične cjevčice) putem kojeg se isporučuje u potkožje (trbuha, potkoljenice, glutealne regije). No, kako bi se izbjegla nedovoljna isporuka inzulina, mjesto primjene i infuzijski set treba mijenjati svakih dva do tri dana. Primjena inzulinske pumpe smanjila je broj primjena u subkutano tkivo sa 365 do 1825 na 125 do 140 na godinu (inzulinska pumpa = 1 primjena / 3 dana).

S obzirom na sve te prednosti, pretpostavljam da su mnogi roditelji zainteresirani za upravo za inzulinsku pumpu. No, koji su kriteriji pri odabiru pacijenata?

Kriteriji odabira pacijenata za liječenje inzulinskom pumpom u Hrvatskoj su trajanje šećerne bolesti tipa 1 dulje od šest mjeseci, povratne umjerene do teške hipoglikemije, glikozilirani hemoglobin HbA1c veći od devet posto (uz česte promjene inzulinske doze), nepredvidljive oscilacije glikemije koje se teško rješavaju promjenom doze, povratne ketoacidoze/ozbiljne hiperglikemije koje nisu posljedica slabe suradljivosti. Potrebni su i stalni dnevni nadzor roditelja, jaka roditeljska motivacija, razumijevanje tehnologije, česta kontrola glikemije i suradljivost roditelja s dijabetološkim timom. Posebne indikacije su različiti

Pedijatrija

oblici invalidnosti, dojenčad, mala djeca i aktivni sportaši i trudnice.

Kao i svaka terapija, pretpostavljam da i ova ima svoje prednosti i nedostatke. Možete li ih nabrojati?

Prednosti primjene inzulinske pumpe su postizanje bolje regulacije glikemije (razina HbA1c), smanjenje broja hipoglikemija, smanjenje oscilacija glikemije, veća fleksibilnost u svakodnevnom životu (dulje spavanje vikendom, odgoda obroka, bavljenje ekstremnim sportovima), mogućnost isključivanja pumpe tijekom aktivnosti, uz smanjen rizik od kasne hipoglikemije, poboljšanje kakvoće života djece i roditelja te smanjenje psiholoških problema (depresija, anksioznost). Istodobno valja biti oprezan pri uočavanju i uklanjanju eventualnih kontraindikacija, kao što su nizak stupanj obrazovanja roditelja, niska intelektualna razina, socijalni problemi, slaba organizacija zdravstvene zaštite, psihički bolesnici, nemotivirani bolesnici, slaba suradljivost.

Nedostatak njezine primjene je moguće brzo razvijanje ketoacidoze zbog nepostojanja zaliha inzulina u potkožnom tkivu. Naime, u liječenju šećerne bolesti inzulinskom pumpom primjenjuje se samo inzulin brzog djelovanja.

Postoji li dobna granica za primjenu inzulinske pumpe i idealno vrijeme za prelazak na tu vrstu terapije?

Dobna granica ne postoji. Naš najmlađi bolesnik na inzulinskoj pumpi je bila jednogodišnja djevojčica. Idealno vrijeme za prelazak na tu vrstu terapije je ono u kojem su postignute navedene indikacije.

Liječnici kao vrlo važan faktor u liječenju šećerne bolesti često ističu samokontrolu, je li ona lakša kad je pacijent na inzulinskoj pumpi?

Samokontrola je skup postupaka koje bolesnik i njegova obitelj svakodnevno provode radi što bolje metaboličke reguVaše zdravlje #66 | 81

Pedijatrija

ŠEĆERNA BOLEST

lacije bolesti. Uobičajen način dobra nadzora je: samoodređivanje GUK-a, glukoze i ketona u mokraći te HbA1C jednom u dva do tri mjeseca. Samokontrola je jednako važna na terapiji inzulinskom pumpom i bez nje. Razlika je u tome što kod inzulinske pumpe možemo na vrijeme reagirati na hipoglikemiju i hiperglikemiju jer imamo bolji uvid u oscilacije GUK-a, a time i osjećaj zadovoljstva kod bolesnika raste pa mu je lakše provoditi samokontrolu.

Zašto je toliko važno da razina glukoze uvijek bude unutar normalnih vrijednosti?

Najvažnije je održavati vrijednost GUK-a što bliže normalnima. Zato su osnovni ciljevi liječenja spriječiti učestale i jače hipoglikemije, spriječiti posljedice dugotrajnih hiperglikemija i nastanak kroničnih komplikacija (oštećenje očne pozadine, bubrega, živaca). Najbolji put za dobru metaboličku kontrolu nije nužno samo kroz edukaciju, instrukcije i korekcije, nego su vrlo važni i ohrabrenje, jačanje i podrška, kako bolesnika tako njihovih obitelji.

Pruža li kontinuirano mjerenje glukoze pomoću senzora bolji uvid u vrijednosti i bolju kontrolu?

Svakako, a uz to smanjuje i odgađa rizik kroničnih komplikacija. Sustav koji ujedinjuje inzulinsku terapiju pumpom i kontinuirano mjerenje glukoze u svako vrijeme prikazuje izmjerenu razinu glukoze, u kojem se smjeru kreće i kojom brzinom te pomaže u sprječavanju i

82 | Vaše zdravlje #66

ranom otkrivanju hipo/hiperglikemije.

Grafikoni pokazuju trend kretanja vrijednosti glukoze i kako na njih utječu prehrana, tjelesna aktivnost, lijekovi i način života. Kontinuiranim mjerenjem možemo prije intervenirati i tako bolje regulirati razinu glukoze u krvi.

Gospođo Cvjetković, koliko djece u vašoj Klinici za pedijatriju KBC-a Split imate na inzulinskoj pumpi?

Naš dijabetološki tim ima 54 bolesnika na terapiji inzulinskom pumpom. Broj bolesnika zasigurno bi bio i veći kad ne bismo imali problema s financiranjem.

Možete li iz vašeg iskustva svakodnevnog rada s malim dijabetičarima i njihovim roditeljima objasniti što znači imati uza sebe „dobro educiranog roditelja“?

Primarni zadatak dijabetološkog tima je edukacija i o njoj ovisi uspješnost liječenja, a najznačajniju ulogu ima medicinska sestra. Sama definicija sestrinske edukacije glasi: specijalna, kreativna, interpersonalna sestrinska intervencija koja se zasniva na emotivnoj podršci i vještini koja je usmjerena na davanje podrške i učenje o zdravstvenim problemima, te osiguravanju maksimalno dobroga zdravstvenog stanja. Iz definicije je vidljivo da je to vrlo ozbiljan i složen proces. Edukator mora i sam biti educiran i poznavati načela i metode edukacije. Zadatak mu je procijeniti specifična znanja i vidjeti koliko je bolesnik razumio bolest i postupke liječenja.

Stoga mora: aktivno slušati, pregovarati

s bolesnikom o postavljenim ciljevima, često ga nagovarati i s njim izmjenjivati informacije o bolesti na ispravan način.

Od bolesnika, odnosno njegovih roditelja, očekujemo aktivan pristup, svakodnevno provođenje samokontrole i donošenje odluka, što nije nimalo lako.

Vrlo je važno poticati i osnaživati bolesnika, jer ipak je on taj koji kontrolira bolest i donosi odluke. Sve je u njegovim rukama. Dijabetološki tim je tu da mu omogući da donosi informirane odabire i odluke (24-satna dostupnost dijabetološkog tima). Dobro educiran roditelj je onaj koji ima jaku motivaciju i iznimno dobru komunikaciju s dijabetološkim timom, kako bi uz našu podršku i znanje premostio situacije koje mu se čine nepremostivima.

Roditelje i male bolesnika svakako treba educirati i o načinu prehrane. Kakva je prehrana oboljelih i razlikuje li se ona ako je pacijent na inzulinskoj pumpi?

Pet je osnovnih načela u liječenju šećerne bolesti pomoću kojih se bolest može dobro kontrolirati te tako pridonijeti kvalitetnijem životu. To su: odgovarajuća prehrana, tjelesna aktivnost, edukacija i redovita samokontrola razine GUK-a.

Uz inzulin i tjelesnu aktivnost, pravilna prehrana ima ključnu ulogu u liječenju.

Namirnice poželjne u prehrani oboljelih i način na koji se pripremaju obično su one koje se, zbog svoje prehrambene i energetske vrijednosti, ubrajaju u „zdrave“. Zato se dijabetički način prehrane preporučuje i zdravim osobama te može biti dobar odabir za cijelu obitelj. Odlike pravilne prehrane za osobe sa šećernom bolešću su: • raspodjela cjelodnevnog energetskog unosa hrane na najmanje tri do pet obroka • najmanje tri glavna obroka (zajutrak, objed, večera) i dva, tri međuobroka (doručak, užina, noćni obrok) na dan • ne preskakati obroke

lipanj/srpanj 2009.

ŠEĆERNA BOLEST

Pedijatrija

• ne spajati obroke, npr. dva u jedan, jer će se to sigurno negativno odraziti na razinu GUK-a u krvi • umjerenost obroka s obzirom na vrijeme i količinu hrane.

Kod djece je teško postići takav način prehrane. Dijete ne želi jesti u određeno vrijeme, ne voli povrće, često spaja obroke ili jednostavno ima loš apetit, a mi smo tu nemoćni jer ga ne možemo prisiljavati. U takvim situacijama inzulinska pumpa idealno je rješenje jer dijete može prvi put otkako boluje od šećerne bolesti jesti kad je gladno i ono što voli. Taj oblik terapije oboljelima konačno dopušta preskakanje obroka, a moguć je i cjelodnevni post. Upravo zbog tako velike slobode valja uvijek iznova isticati važnost redovite i uravnotežene prehrane određene kalorijske vrijednosti, što je posebno važno za djecu u vrijeme rasta i razvoja.

Spomenuli ste tjelovježbu. Koliko ona koristi u liječenju šećerne bolesti i smeta li tada inzulinska pumpa?

Tjelesna aktivnost vrlo je važna mjera u liječenju i regulaciji bolesti, pa je stoga kod djece i potičemo. Prije svega pomaže da se uz pomoć inzulina glukoza brže i lakše iskorištava u stanicama i koristi za energetske potrebe. To je posebno korisno nakon uzimanja većih obroka jer se tako sprječava nagli porast razine GUK-a. Tjelesna aktivnost, u skladu s uzrastom i mogućnostima djeteta, važna je ne samo za tjelesno, nego i za psihičko zdravlje.

Ravnomjerno raspoređen tjelesni napor, uz pravilnu prehranu, koristan je i za održavanje poželjne tjelesne težine. Oboljelo dijete može i treba sudjelovati u svim aktivnostima kao i njegovi vršnjaci. Izbor tjelesne aktivnosti ovisit će prije svega o sklonostima djeteta, no ne preporučuju se ronjenje, padobranstvo ili nekih ekstremnih sportova, kod kojih eventualna epizoda hipoglikemije može biti kobna.

Inzulinska pumpa definitivno ne smeta tijekom tjelesne aktivnosti, štoviše njezinim dodatnim funkcijama bazalna doza inzulina se smanjuje ili povećava prema trenutačnim potrebama (pri tjelesnoj aktivnosti treba smanjiti dotok inzulina, a kod akutnih bolesti povećati). Ako se bolesnik želi baviti sportom u kojem može oštetiti pumpu (plivanje, kontaktni sportovi), ona se može na dva sata isključiti i maknuti s tijela, čime se smanjuje mogućnost nastanka teških hipoglikemija.

MERCK

Promo

Omirišite proljeće Koliko dugo niste u proljeću uživali punim plućima? I koliko vam nedostaje taj osjećaj? Može li proljetno buđenje prirode, kad sve cvjeta i miriše, biti užitak, a ne mučenje vašem osjetljivom nosu?

Je li odgovor u spreju za nos koji će doista riješiti problem začepljenog nosa, otečene nosne sluznice i omogućiti vam da slobodno dišete i uživate u mirisima biljaka i cvijeća, koji vas inače toliko iritiraju u vrijeme alergija? Zvuči nemoguće. Ili je možda ipak moguće? No, reći ćete, posljedica je zasigurno isušena sluznica i još gori problemi nakon toga. Međutim, nije tako!

Nasivin ® sprej za nos bez konzervansa ne sadrži benzalkonij-klorid pa ne isušuje sluznicu nosa, djeluje u samo nekoliko sekundi, a učinak traje i do 12 sati! Uz to, Nasivin® sprej za nos bez konzervansa dokazano je učinkovit i protiv virusa!

To znači da se napokon možete mirno zavaliti u ležaljku u svom vrtu i disati punim plućima, bez straha od štetnosti spreja za nos! Nasivin sprej za nos bez konzervansa brine o vašoj nosnoj sluznici jer sadrži glicerol, koji je dodatno hidratizira.

Zašto ne biste slobodno disali, kretali se i radili sve ono pri čemu vam začepljen, crven, otečen i osjetljiv nos stvara probleme?

Koja bi bila vaša zajednička poruka za kraj?

Iako je šećerna bolest kronični poremećaj kojem se još uvijek ne zna uzrok, zahvaljujući naprednim tehnologijama i dostignućima u liječenju te dobroj samokontroli, poboljšava se kvaliteta života te smanjuje i odgađa rizik od razvoja kroničnih komplikacija. Ipak, najveći doprinos svemu tome još uvijek daje dobra koordinacija svih članova tima, malog bolesnika i njegove obitelji, kao i njihova edukacija i motivacija.

lipanj/srpanj 2009.

Ugodite sebi - ugodite svom nosu!

Osjetite proljeće svim čulima.

Vaše zdravlje #66 | 83

Ozren Podnar, prof.

Psihijatrija

KATEGORIZACIJA POREMEĆAJA

Različite bolesti u istoj vreći Među psihijatrijskim bolestima postoje goleme razlike, jer nekad pati razum, a katkad emocije

Zbog površna medijskog tretmana mentalnog zdravlja, uobičajeno je da se u tisku sve psihijatrijske bolesti jednostavno nazivaju duševnim bolestima, a oni koji od njih pate duševnim bolesnicima. To je otprilike jednako precizno kao kad bi se reklo da netko pati od zarazne bolesti, bez pobližeg određivanja je li to hunjavica, tifus ili AIDS. Budući da mediji rijetko prave razliku među duševnim bolestima i spremno udaraju pečat duševnog bolesnika onim vrlo rijetkim oboljelim pojedincima koji su istodobno i nasilni, poput muškarca koji je nedavno u Splitu bacio na tlo dvomjesečnu djevojčicu, velik dio javnosti uvjeren je da su svi koji imaju veze s psihijatrima sumanuti i opasni po okolinu. Istina je, međutim, da među psihijatrijskim bolestima postoje goleme razlike i da se na psihotične poremećaje ili sumanutost odnosi samo 10 posto svih psihijatrijskih slučajeva.

Kad pati razum Psihotični poremećaji, od kojih je najčešća shizofrenija, skupina su ozbiljnih bolesti koje teško narušavaju mentalne funkcije. Dok depresija i anksioznost primarno nanose duševne patnje, psihotični poremećaji izazi-

84 | Vaše zdravlje #66

vaju tegobe na planu spoznajnih sposobnosti. Oni ometaju jasno razmišljanje, donošenje ispravnih zaključaka i odluka, razumijevanje vanjskih okolnosti i vlastitog mjesta u njima te prikladno ponašanje. Kad su osobito intenzivni, psihotični poremećaji onemogućuju osobu u obavljanju i jednostavnih, nužnih svakodnevnih poslova.

Iako znanost nije do kraja objasnila podrijetlo i prirodu psihotičnih poremećaja, poznat je velik dio fizioloških mehanizama koji ih izazivaju, pa su u skladu s tim spoznajama uvedeni lijekovi koji te poremećaje stavljaju pod kontrolu. Većina lijekova, zvanih antipsihotici, djeluje tako da suzbija aktivnost neurohormona dopamina. Inače, dobrodošao kao jedan od hormona ugode, hiperaktivni dopamin nekim ljudima izaziva pravu pomutnju u umu.

Oboljelom je potrebna i trajna psihosocijalna podrška, a psihoterapija igra manju ulogu nego kod bolesti koje izazivaju emocionalne patnje.

Kod psihotičnih poremećaja ključni su simptomi halucinacije i zablude. Halucinacija je opažanje pojava ili predmeta koji u stvarnosti nisu prisutni, bilo da je riječ o vidnim, zvučnim, taktilnim (dodir), mirisnim, ili čak okusnim podražajima. Priviđanje stvari i čuvenje glasova klasični

lipanj/srpanj 2009.

KATEGORIZACIJA POREMEĆAJA

su primjeri halucinacija kod shizofrenih osoba.

Zablude ili obmane su iskrivljena uvjerenja koja su trajna i često imaju unutarnju logiku. Osoba može živjeti u zabludi da je prisluškuju i prate ili da joj truju hranu, te nastavlja gajiti ista uvjerenja i nakon što joj okolina pruži materijalne dokaze da nije u pravu.

Još neki simptomi svojstveni psihotičnim poremećajima su nesuvisao ili nepovezan govor, zbrkano razmišljanje, emocionalne reakcije u neskladu s okolnostima, neobično i neprikladno ponašanje, čudne kretnje, zanimanje za nebitne ili bizarne stvari, zapuštanje bitnih životnih aktivnosti, kao što su higijena, posao i međuljudski odnosi. Još jedan simptom koji upućuje na psihotični poremećaj je zabluda o vlastitoj veličini i značenju, što može biti i simptom manične faze bipolarnog poremećaja.

Psihijatrija razlikuje shizofreniju od shizoafektivnog poremećaja, kratkoga psihotičnog poremećaja i drugih srodnih psihijatrijskih smetnji. Za dijagnozu shizofrenije psihotični simptomi - zablude, halucinacije, nesnalaženje u stvarnosti i nelogično ponašanje - trebaju trajati šest ili više mjeseci.

Potraju li između jednog i šest mjeseci, postavlja se dijagnoza shizofreniform-

lipanj/srpanj 2009.

nog poremećaja. Slične smetnje koje traju manje od mjesec dana nazivaju se kratkim psihotičnim poremećajem.

Shizoafektivni poremećaj uključuje simptome shizofrenije i simptome afektivnog poremećaja, poput depresije ili bipolarnog poremećaja, znanog i kao manična depresija.

Kad pate emocije Dvije druge skupine psihijatrijskih poremećaja bitno se razlikuju od psihotičnih poremećaja utoliko što, u velikoj većini slučajeva, ne pogađaju spoznajno-logičke sposobnosti, nego duševno blagostanje ili raspoloženje. Pritom su poremećaji raspoloženja desetak puta rašireniji od psihotičnih.

Izraz poremećaj raspoloženja ili, kolokvijalno, emocionalni poremećaj, nije najsretnije odabran, jer zdravim ljudima ne odražava svu težinu patnji koje izazivaju. Zdrave i neupućene osobe pretežno smatraju da je raspoloženje nešto trivijalno, na što se može lako utjecati puštanjem dobre glazbe ili odlaskom u veselo društvo.

Dakako, ništa nije dalje od istine.

Raspoloženje je moždana funkcija koja određuje koliko smo sretni ili nesretni.

Tko ima bolest koja pogađa raspolože-

Psihijatrija

nje, osjeća se blago do duboko nesretnim, a patnje koje trpi osoba koja ima tešku depresiju tolike su da mnoge vode u samoubojstvo. Približno dvije trećine svih samoubojstava odnosi se na žrtve teške depresije.

Poremećaji raspoloženja u užem smislu su razni oblici unipolarne i bipolarne depresije, a u širem smislu pripada im i široka paleta anksioznih poremećaja.

Unipolarna (jednopolna) depresija je bolest koju skraćeno jednostavno nazivamo depresijom, jer se očituje samo sniženim raspoloženjem. Bipolarna (dvopolna) depresija uzrokuje izmjenu depresivnih i maničnih ili euforičnih epizoda.

Blaži oblik unipolarne depresije zove se distimija, kronično sniženo raspoloženje koje ne poprima jači intenzitet. Analogno distimiji, blaži oblik bipolarnog poremećaja je ciklotimija. Kod nje raspoloženje također oscilira, ali u manjoj mjeri, pa depresivne i manične faze nisu jako izražene.

Posebni oblici depresije, koji se javljaju u strogo određenim okolnostima, su postporođajna depresija i sezonska ili zimska depresija, koju uzrokuje manjak

Vaše zdravlje #66 | 85

Psihijatrija

KATEGORIZACIJA POREMEĆAJA

Ne brkajmo pojmove - psihoza i psihopatije nisu isto Pojam psihoze i psihotičnih poremećaja izrazito se često brka s pojmom psihopatije. Dok je psihotični poremećaj priznat kao bolest, psihopatija nije bolest nego, pojednostavljeno, zločestoća. Psihopat je osoba koja smišljeno i sebično zadovoljava svoje interese, pritom ne mareći za štetu koju nanosi drugima, ili čak uživa u tuđim patnjama. Psihotični bolesnik može, doduše rijetko, počiniti teško kazneno djelo, i obično je pritom smanjeno uračunljiv. Psihopat je, pak, uračunljiv i mogao bi se suzdržati od zločina, kad bi to htio. Stoga se psihopati za zlodjela kažnjavaju, dok se psihotičnog bolesnika, ovisno o stupnju njegova poremećaja, može i osloboditi te eventualno smjestiti na poseban odjel psihijatrijskih ustanova.

prirodnog svjetla od kasne jeseni do kasne zime.

Anksiozni poremećaji su srodni depresiji i često se javljaju istodobno s njom.

Dok depresija „vuče“ na tugu, kao središnju emociju, kod anksioznosti je temeljna emocija strah u svim svojim

nijansama, od tjeskobe i strepnje do fobije i panike. Koliko su međusobno povezani anksiozni i depresivni poremećaji, govori i podatak da se i anksioznost vrlo dobro tretira nekim od antidepresiva, koji uz podizanje raspoloženja donose smirenje i ublažavanje napetosti.

Antidepresivi se koriste i u depresivnoj fazi bipolarnog poremećaja, a u maničnoj se fazi izbjegavaju ili im se snižava doza. Temelj liječenja bipolarnog poremećaja su stabilizatori raspoloženja poput litija, koji onemogućuju i visoke uspone i duboke padove osjećaja duševnog blagostanja.

Paradoksalno je da depresija i anksioznost mogu postojati neovisno o okolnostima u kojima osoba živi. Poremećaji raspoloženja mogu nastati i kao posljedica dugotrajna ili jakog stresa, ali i bez ikakvih neugodnih vanjskih podražaja. Raspoloženje je, kao i inteligencija, sposobnost pamćenja ili talent za šah, u određenoj mjeri genetski zadano tako da netko dolazi na svijet sa snažnom predispozicijom za depresiju ili anksioznost, a netko drugi s predispozicijom za dobro raspoloženje, neovisno o okolnostima.

Usporite starenje već danas Jeste li se ikad zapitali odakle sve te sitne linije i bore? One dosadne crtice u kutovima očiju?

Ili bore od smijeha oko usana? Naravno, sve to nije ništa drugo doli dio normalna procesa starenja. Ali, što uopće uzrokuje proces starenja? I postoji li način da ga usporimo?

Iako je kisik nužan za život, ono što uzrokuje starenje zapravo je uobičajen proces oksidacije. Oksidacija uzrokuje stvaranje tvari koje nazivamo slobodni radikali. Slobodni radikali nestabilne su molekule koje „kradu“ elektron od stabilne molekule, stvarajući novi slobodni radikal. Tako počinje lančana reakcija koja uzrokuje uništavanje stanica. Drugim riječima, kad slobodni radikali počnu napadati vlastite stanice tijela, počinje proces starenja.

MERCK

Promo

Symbion® ACE sa Selenom sadrži sve četiri najvažnije skupine antioksidansa - vitamine A, C i E, te vrlo važan mineral - selen.

Koristite Symbion® da biste: • očuvali vitalnost i zdravlje • zaštitili organizam od stresa • pripremili kožu za sunce • usporili proces starenja • zaštitili zdrave stanice od oštećenja • spriječili niz bolesti povezanih sa slobodnim radikalima • ojačali imunološki sustav • osigurali lakši oporavak od bolesti.

Antioksidansi su prirodni uništavači slobodnih radikala i imaju sinergijski učinak, što znači da se njihov učinak pojačava kad djeluju zajedno.

86 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

BAUERFEIND

Promo

udobnost svaki dan Svakodnevno smo suočeni s brojnim, katkad teško rješivim zdravstvenim problemima. Neki od njih su vrlo neugodni i još se uvijek smatraju tabuom, pa nas je vrlo često sram zatražiti savjet liječnika.

Uvriježeni stereotipi dodatno produbljuju problem, otežavaju pristup informacijama, uspor avaju liječenje... Osobe suočene s tegobama ne mogu stoga voditi aktivan život.

Jedna od široko rasprostranjenih tegoba je i nemogućnost kontrole mokraćnog mjehura - inkontinencija. Statistike pokazuju da je otprilike 12 posto ljudi svih dobnih skupina suočeno s tim problemom, no vrlo je teško doći do pouzdanih podataka, jer se inkontinentne osobe vrlo rijetko obraćaju liječniku za pomoć. Nažalost, svaka četvrta žena u aktivnoj dobi između 35. i 45. godine života susreće se s nekom od blažih formi nekontrolirana mokrenja. Problem se najčešće pokušava riješiti korištenjem običnih higijenskih uložaka, koji nisu primjereno rješenje, ponajprije zbog nedostatna kapaciteta upijanja.

Nova linija proizvoda za laganu inkontinenciju Odnedavno je i na našem tržištu dostupna nova robna marka vrlo diskretnih proizvoda za inkontinenciju velikog kapaciteta upijanja. Linija proizvoda SENI Lady ispunjava očekivanja i najzahtjevnijih korisnica - prozračni su, za kožu neagresivni, ne sadrže lateks i djelotvorno sprječavaju razvoj neugodnih mirisa.

Ulošci SENI Lady pružaju primjerenu zaštitu, osobito ako je riječ o stres inkontinenciji, nekontroliranom gubitku mokraće izazvanom fizičkim naporom, smijehom ili stresnom situacijom. Dostupni su u šest veličina. Vrlo su diskretni, a kapacitet upijanja im je nekoliko puta veći nego u običnih higijenskih uložaka.

Proizvodi SENI Lady mogu se nabaviti u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama medicinskih proizvoda.

www.seni-global.com

Goleška 20, 10020 Zagreb, 01/2222 000, 01/2222 001 info@bauerfeind.hr • www.bauerfeind.hr lipanj/srpanj 2009.

Pokret je život.

Vaše zdravlje #66 | 87

Ozren Podnar, prof.

Psihologija

NOCEBO VS. PLACEBO

Pesimizam ruši djelovanje lijeka Prijemčivi na negativnu sugestiju podložni su nocebu, pojavi koja slabi učinak lijeka ili pojačava nuspojave Pojam placeba već je udomaćen i većina zainteresiranih za medicinske teme znade da je riječ o lažnom lijeku koji se pacijentu „podvaljuje” kao pravi, bilo radi testiranja djelovanja pravog lijeka ili davanja nade kad su iscrpljene sve terapijske mogućnosti.

Placebo učinak označava poboljšanje zdravstvenog stanja pozitivnom sugestijom vezanom uz terapiju, i to ne samo lažnu: placebo učinak moguć je kad god je pacijent uvjeren da dobiva pravi lijek i terapiju, pa i kad je to uvjerenje istinito.

Ako pacijent svjesno uzima lijek, poboljšanje nastupa dijelom zbog ljekovitih svojstava lijeka, a dijelom zbog placeba, odnosno pozitivnog očekivanja. No, jeste li kad čuli za nocebo učinak? Dok placebo na latinskom znači „ugodit ću” ili „svidjet ću se”, nocebo znači „naškodit ću”.

Prije desetak godina istraživači su otkrili da žene koje vjeruju da su sklone bolesti srca imaju četiri puta veće izglede da umru od te bolesti, nego one koje ne gaje takva pesimistična uvjerenja. Taj povećan rizik nije proizlazio iz uobičajenih čimbenika, kao što su dob, krvni tlak, kolesterol ili tjelesna težina, nego iz bolnog uvjerenja o predispoziciji za bolest srca.

Negativno uvjerenje na neki način slabi organizam i čini ga podložnim bolesti, iako neki promatrači nude alternativno tumačenje: osobe intuitivno slute da će se razboljeti, a njihova razmišljanja samo odražavaju ono što predosjećaju. Koje god tumačenje bilo točnije, mnoga su istraživanja utvrdila povezanost između stanja duha i predispozicije za određene bolesti. Uglavnom, pesimisti su ti koji su bolesniji.

Budući da raspoloženje i otpornost na stres utječu na cjelokupno zdravstveno stanje, nije neobično da depresivne i anksiozne osobe reagiraju na liječenje nepovoljnije od onih raspoloženih 88 | Vaše zdravlje #66

Neki loši psiholozi, kao i laici, iz ovog zapažanja izvode apsurdan zaključak da se rješenje nalazi u odbacivanju pesimizma i pozitivnom razmišljanju. Može li itko izmijeniti svoja duboka uvjerenja i osjećanja površnim tehnikama kao što je pozitivna autosugestija? Prije će biti da osobe koje vjeruju da će se razboljeti, iako za takvo uvjerenje nemaju temelja, pate od depresivno-anksioznog poremećaja, čije su posljedice pesimizam i prijemčivost na bolna duševna stanja. Depresija i anksioznost bolesti su koje narušavaju raspoloženje, moždanu funkciju koja je usko povezana s imunitetom i općom otpornošću organizma.

Kad liječenje škodi Budući da raspoloženje i otpornost na stres utječu na cjelokupno zdravstveno stanje, nije neobično da depresivne i anksiozne osobe reagiraju na liječenje nepovoljnije od onih raspoloženih.

Nocebo učinak uočava se tijekom liječenja na dva načina: prvo, psihički labilniji i osjetljiviji pacijenti češće osjećaju nuspojave lijekova i terapijskih tretmana, i drugo, takvim pacijentima lijekovi i drugi terapijski tretmani djeluju slabije, osobito ako ne dobiju odgovarajuću psihološku potporu od liječnika i okoline.

Prije 15 godina u tri američke klinike provedene su studije vezane uz aspirin. U dvije klinike istraživači su upozorili pacijente na moguće želučane smetnje, koje aspirin katkad izaziva. U trećoj klinici pacijenti nisu dobili takvo upozorenje. Pregled rezultata istraživanja doveo je do zanimljive spoznaje: među pacijentima koji su bili upozoreni na želučane tegobe našlo se tri puta više onih s upravo takvim nuspojavama! Nedvojbeno, informacija da su neke tegobe moguće učinila je određeni broj sudionika prijemčivim na dotične tegobe. „Ako nekome kažete da mu neko sredstvo, hrana ili nešto treće može izazvati bol ili mučninu, dajete mu nepovoljnu informaciju, koja stresno djeluje na središnji živčani sustav”, tumači danski psihijatar Flemming Jensen. „Osobe koje su posebno osjetljive na stres pretrpjet će tada pad raspoloženja, a samim time i pad opće obrambene snage organizma. Tako oslabljeni organizam posta-

lipanj/srpanj 2009.

NOCEBO VS. PLACEBO

Psihofarmaci kraljevi noceba Jedna skupina lijekova uz koju se vezuje snažan nocebo učinak su lijekovi protiv psihijatrijskih smetnji. Zbog negativne sugestije uzrokovane predrasudama brojni ljudi ne izvlače maksimum iz psihofarmaka.

Predrasude vezane uz psihofarmake djeluju već i tako što koče velik dio onih kojima bi antidepresivi, anksiolitici ili antipsihotici pomogli kad bi uopće došli do liječnika koji bi im ih propisao. Potom, mnogi od onih koje liječnik uspije privoljeti na uzimanje lijekova s učinkom na psihičko stanje troše te lijekove preko volje, ne shvaćajući zašto su im potrebni, i vjerujući da se iz svog stanja mogu izvući snagom volje ili odluke.

Predrasude o psihofarmacima potječu iz dva izvora. Jedan je sama stigma vezana uz psihičke bolesti, pa i one koje ne izazivaju psihozu, nego samo smetnje raspoloženja i emocija. Drugi je shvaćanje psihe, a posljedično i psihičkih bolesti, kao nečega nematerijalnog, neopipljivog i apstraktnog, na što kemijska sredstva tobože ne mogu imati učinka.

Psiha je, međutim, skup moždanih funkcija te je stoga tjelesnog karaktera. Da je na psihu moguće djelovati kemijskim putem, znade svaki alkoholičar, pušač ili narkoman, koji svjesno u organizam unosi alkohol, nikotin, ecstasy ili nešto četvrto s namjerom da proizvede kratkotrajan ugodan učinak na svijest.

Sve aspekte psihe, uključujući inteligenciju, pamćenje, dar za glazbu, snove, emocije i raspoloženja stvaraju neuroni, neurohormoni i moždani elektricitet.

Iz tog je razloga logično da je na poremećene osjećaje i raspoloženja potrebno, katkad i jedino moguće, djelovati kemijskim putem.

je izloženiji zdravstvenim smetnjama”, dodaje. Štoviše, očito negativna sugestija ciljano djeluje na onu točku organizma koja je u sugestiji spomenuta. „Isto se događa i kod pozitivne sugestije, koja se nalazi u temelju placeba”, nastavlja Jensen. „Ako osoba s glavoboljom dobije kocku šećera, a vjeruje da je dobila analgetik, ima 30 do 40 posto

lipanj/srpanj 2009.

izgleda da će joj proći glavobolja, ali joj, primjerice, neće pasti tlak.”

Negativna sugestija donosi smetnje Još istraživanja potvrđuje postojanje noceba. Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća 34 studenta sudje-

Psihologija

lovala su u pokusu u kojemu im je bilo rečeno da će im kroz glavu biti puštena slaba struja, te da će im ta struja izazvati glavobolju. Iako im nije pušten ni volt struje, 67 posto dobrovoljaca doista je dobilo glavobolju.

Još prije cijelog stoljeća, 60 godina prije nego što je uveden izraz nocebo kao protuteža već uvriježenom placebu, u jednom pokusu su osobe alergične na ruže dobivale alergične reakcije već kad bi im bile pokazane umjetne ruže.

Spomenuta istraživanja, u sprezi s iskustvima iz svakodnevnog života mnogih od nas, ne ostavljaju mjesta dvojbi: nocebo postoji, a nažalost izazivaju ga, nehotice, i sami liječnici i farmaceutska industrija. Dok proizvođači lijekova moraju po zakonu navoditi sve nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima, barem bi liječnici morali pacijente ohrabriti napomenom da su izgledi za određene nuspojave relativno mali. Još važnije, liječnici i sve osobe koje dolaze u kontakt s pacijentima, obvezni su pacijenta zasipati uvjerljivom pozitivnom sugestijom. Na taj način čine dvije stvari, možda jednako bitne kao i optimalna terapija: izbjegavaju pogubni učinak noceba i nadograđuju terapiju učinkom placeba!

Jer, placebo nije samo učinak lažnog lijeka, nego i dopunski učinak pozitivne sugestije i optimističnih očekivanja od stvarne terapije. Nijedan liječnik ne smije propustiti obogatiti djelovanje lijeka besplatnim psihološkim “plusom”.

Vaše zdravlje #66 | 89

mr. sc. Mladen Klemenčić, dr. stom., spec. dentalne i oralne patologije s parodontologijom, voditelj Odjela za parodontologiju Stomatološke poliklinike Zagreb, Perkovčeva 3

Stomatologija

HALITOZA

Neugodan zadah

kao socijalni problem

Ako i nakon saniranja problema u usnoj šupljini neugodan zadah i dalje traje, svakako treba ispitati i druge moguće uzroke Neugodan zadah ili halitoza prije svega je zdravstveni problem te ga kao takvog treba prihvatiti, promatrati i tretirati. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje nije samo odsutnost bolesti nego podrazumijeva tjelesno, duševno i socijalno blagostanje pojedinca. Iako je takva definicija zdravlja teško ostvariva, temeljna odrednica trebala bi biti da predmet liječničkog djelovanja nije bolest nego bolestan čovjek. Nije, dakle, dovoljno prepoznati bolest i liječiti je, nego posebnu pažnju valja posvetiti osobnosti bolesnika.

Lokalni, ali i udaljeni razlozi Neugodnim zadahom iz usta ta osobnost može biti ozbiljno ugrožena, jer može itekako narušiti, promijeniti i ugroziti sve društvene kontakte, počevši od obiteljskih, preko prijateljskih pa do poslovnih.

Zdravlje osobe odnosi se, među ostalim, i na sklad mikrobne flore usne šupljine, koja pruža potporu zaštiti od razmnožavanja patogenih mikroorganizama. U usnoj šupljini obitava nekoliko stotina vrsta bakterija, o čijoj ravnoteži ovisi kvaliteta daha. Za nastanak halitoze većinom su odgovorne gram negativne bakterije, što znači da je za njihov razvoj potrebno okruženje bez kisika, pa se najčešće nalaze duboko u papilama i fisurama na jeziku, često u grlu i na tonzilama. One proizvode sumporne spojeve, najčešće vodikov sulfid (ima neugodan miris pokvarenih jaja), ali i neke druge spojeve, kao što su metil merkaptan i dimetil sulfid. Borba protiv njih zasniva se na oksidativnim sredstvima.

Zubni plak, koji je u biti naslaga sastavljena od mreže nastale složenim procesom raspada proteina sline i mikroorganizama uloženih u nju, uzrokuje upale zubnog mesa (gingive) i parodonta (potpornog aparata zuba), praćene krvarenjem i lošim dahom.

Nesanirano zubalo s brojnim karijesnim lezijama, koje su skladište plaka i raspadnute hrane, također mogu biti uzroci neugodna zadaha. Tu možemo pribrojiti i stare i loše održavane protetske nadomjestke.

90 | Vaše zdravlje #66

Količina i sastav sline jako su važni kod halitoze. Poznata je pojava jutarnjega lošeg daha, koja je srećom prolazna, a posljedica je smanjena lučenja žlijezda slinovnica tijekom noći. Gubi se pranjem zuba.

Suha usta (kserostomia) česta su pojava u starijoj životnoj dobi, ali i posljedica dugotrajna uzimanja lijekova (npr. antidepresiva, regulatora tlaka, diuretika). Pritom se slina slabije luči, a mijenja se i njezin sastav. Važno je znati da mnoge vodice za ispiranje i dezinfekciju usta sadrže alkohol, što nije dobro, stoga ih svakako treba izbjegavati.

Alkohol, naime, dodatno isušuje sluznicu usta i pomaže nastanku halitoze.

Sve navedeno lokalni su čimbenici nastanka halitoze, na koje treba uzročno djelovati. To znači svakako sanirati sve bolesti u usnoj šupljini na koje možemo izravno terapijski utjecati, a zatim podržavati postignuto stanje i svakodnevno preventivno djelovati, prije svega striktnim provođenjem pravilne oralne higijene, odgovarajućim i pažljivim pranjem zuba, četkanjem jezika i ispiranjem dezinfekcijskim vodicama koje ne sadrže alkohol.

U liječenje halitoze primarno su uključeni specijalisti parodontologije i oralne medicine. No, ako i nakon navedenih postupaka problem i dalje traje, treba ispitati ostale moguće uzroke, jer respiratorne bolesti (pluća, bronhi), bolesti jetre i bubrega, kao i gastrointestinalne bolesti (jednjak, želudac i crijeva) također mogu biti uzrokom neugodna zadaha. U tim slučajevima valja osigurati timski pristup liječenju uključivanjem i drugih specijalista (stomatolog, otorinolaringolog, internist, psiholog).

Na odjelu parodontologije Stomatološke poliklinike Zagreb, u organizaciji i pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, odvija se program „Halitoza kao socijalni problem“.

Zainteresirani se mogu javiti na provjeru kvalitete daha i terapiju.

lipanj/srpanj 2009.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 91

Stomatološka ordinacija

RUBRIKA

Na pitanja odgovara: Marija SoviÊ, dr. stom.

Protefix stomatoloπka ordinacija Na posljednjem pregledu moj stomatolog uočio je crni pigment na jednom zubu. Zanima me na koji način nastaje i može li prijeći u karijes?

Fisure (udubine) stražnjih zuba relativno su duboke i uske, pa na tim mjestima vrlo lako može nastati karijes. Ako je vaš stomatolog utvrdio da je riječ samo o pigmentu, i nema nikakvih naznaka karijesa, uz redovito i temeljito održavanje oralne higijene mala je vjerojatnost da će se razviti karijes. Inače, pigment u fisuri može nastati i zbog konzumacije čaja, kave, cigareta i dr.

Kako i zbog čega nastaje parodontoza? Jako je se plašim i željela bih je izbjeći.

Pitanje je što vas tjera na strah od parodontoze. Je li to već prisutna manifestna faza parodontoze ili nedovoljno poznavanje gradiva, kao osnovnog pokretača straha? Ako već postoje neki pokazatelji, savjetujem da posjetite stomatologa kako bi se utvrdio stadij oboljenja i započela terapija. No, ako je prisutan samo strah od oboljenja, pokušat ću vam približiti problematiku. Uzroke parodontne bolesti uglavnom svrstavamo u tri grupe: upala tkiva (zbog raspadnih produkata mekih naslaga zubnoga bakterijskog plaka), funkcijske smetnje (prerani kontakti zuba gornje i donje čeljusti, zapreke pri žvakanju) i unutarnji čimbenici (dob, prehrana, sistemska oboljenja, poremećaji u radu endokrinog sustava, naslijeđe). Vrlo često kod jednog pacijenta susrećemo sva tri uzroka. Kako bi se uspješno borili protiv

razvoja manifestne parodontne bolesti, ako vas nije preduhitrio neki nasljedni poremećaj, stavite naglasak na očuvanje ruba zubnog mesa tik uz zub, i to pravilnim četkanjem i isključivanjem funkcijskih smetnji. Na temelju vašega oralnog statusa, stomatolog će vas uputiti u pravilno četkanje i uskladiti međučeljusne i međuzubne odnose. Ne treba zanemariti ni treću grupu, koja nije ništa manje važna, a u nju se ubrajaju nedostaci u prehrani (manjak vitamina A, B12 ili C, proteina i sl.), zatim uobičajeni fiziološki procesi (pubertet, menopauza, trudnoća) i stvarna oboljenja poput šećerne bolesti, krvnih bolesti (npr. leukemija) i dr.

Moj sin ima 18 mjeseci i šest zubića.

Na koji način bi trebala održavati njihovu higijenu?

Budući da dijete od godinu i pol još ne može i ne zna samostalno prati zube, tu zadaću morate odraditi vi. Poželjno je da dijete već ima svoju četkicu i neka kroz igru s vama pere zube. Nakon toga zubiće mu temeljito operite vi. Možete slobodno koristiti neku od dječjih pasta za zube.

Na posljednjem pregledu stomatolog mi je pronašao i uklonio plak. Kako bih mogla spriječiti njegov nastanak?

Pretpostavljam da ste mislili na zubni kamenac, a ne na plak. Na nastanak zubnog kamenca, nažalost, ne možete utjecati, kao što ga ne možete ni samostalno ukloniti, tj. očistiti. Jedino stomatolog može ukloniti tvrde i meke naslage na zubima i tako spriječiti nepoželjne i štetne

posljedice koje kamenac ima na zubno meso i zubni parodont. Ako ste ipak mislili na zubni plak, da biste spriječili njegov nastanak, potrebna je redovita i temeljita higijena zuba.

Imam 25 godina i osmica mi raste u stranu, u smjeru obraza. Zubi mi nisu zbijeni. Biste li mi preporučili vađenje tog zuba, iako je zdrav?

Kako bi vam sa sigurnošću mogla odgovoriti na to pitanje, bio bi poželjan klinički pregled. Niste mi napisali je li ta osmica već niknula ili je još dijelom u kosti. Ako još nije vidljiva u usnoj šupljini i ne stvara probleme, u smislu periodičnih bolova i guranja ostalih zuba, nego je samo položena horizontalno, smatram da je ne treba vaditi. U suprotnom, potrebno ju je izvaditi, samim time što je takav zub u budućnosti protetski potpuno neiskoristiv. U svakom slučaju, treba napraviti r tg snimku i klinički pregled.

Koliko dugo traje postupak postavljanja implantata?

Ovisno o broju implantata koji se postavljaju, postupak traje oko jedan do dva sata.

Pacijent je pod lokalnom anestezijom, tako da ne osjeća nikakvu bol. Nakon tjedan dana vade se konci, a zatim se čeka otprilike četiri do šest mjeseci da prođe razdoblje oseointegracije, tj. vezanja implantata za kost. Nakon tog razdoblja ponovno se radi mali rez na zubnom mesu, implantat se otvara i uzimaju se otisci, a nakon nekoliko dana pacijent dobiva gotovu krunu koja se postavlja na implantat.

Poštovani čitatelji, imate li pitanja vezana uz stomatologiju, možete ih uputiti na adresu Oktal Pharma d.o.o., Utinjska 40, 10020 Zagreb, s naznakom Za Protefix stomatološku ordinaciju. Na vaša pitanja odgovara doktor stomatologije.

92 | Vaše zdravlje #66

lipanj/srpanj 2009.

Sunčica Bulat Würsching, dr. med., Kuća zdravlja d.o.o., Poljička 31, Zagreb

KVANTUM-TIM

Promo

Hipertenzija ne boli Ne zaboravite važnost redovite kontrole krvnog tlaka, kako bi se hipertenzija dijagnosticirala i počela liječiti na vrijeme Krvni tlak postranična je sila koju krv vrši na površinu stjenke krvnih žila. Kad se govori o tlaku, najčešće se misli na arterijski, čija se veličina, tj. sila izražava u milimetrima žive (mm Hg). Za vrijeme izbacivanja krvi iz srca (srčana sistola) taj tlak postiže najvišu vrijednost, pa se naziva maksimalni ili sistolički tlak, a za vrijeme utoka krvi u srce (srčana dijastola) krvni tlak pada i naziva se minimalni ili dijastolički tlak.

Promjenjive vrijednosti Smatra se da su optimalne vrijednosti sistoličkog tlaka 120 mmHg, a dijastoličkog 80 mmHg. Te vrijednosti se mijenjaju ovisno o dobu dana, ali i o stresu, uzimanju određene vrste hrane ili pića, kao i u slučaju tjelesne aktivnosti. Sistolički tlak veći od 140 mmHg, odnosno dijastolički veći od 90 mm Hg smatraju se povišenim tlakom, a to stanje naziva hipertenzija. Kod starijih ljudi krvni tlak češće je povišen, i to kao rezultat smanjene elastičnosti stjenke krvnih žila (arterija).

Biti na oprezu i pratiti Budući da hipertenzija dugo nema značajnijih simptoma, ostavlja posljedice na krvožilni sustav, osobito na srce.

Redovitim kontrolama krvnog tlaka potrebno je na vrijeme postaviti dijagnozu, odrediti tip hipertenzije i započeti liječenje.

Najbolja i najjednostavnija metoda za praćenje vrijednosti krvnog tlaka je mjerenje u kućnim uvjetima. Tako se uklanja „učinak bijele kute“, a uz to je u udobnosti doma i opuštenom stanju, višekratnim mjerenjem nekoliko puta dnevno, moguće pratiti dnevne i individualne varijacije te tako doći do najpouzdanijih vrijednosti krvnoga tlaka.

Mjerenje tlaka treba provoditi u opuštenoj atmosferi, u mirnom stanju, s tim da manžeta tlakomjera treba biti postavljena u visini srca. Ako niste sigurni u rezultat mjerenja, do ponovnog mjerenja treba proteći barem tri do pet minuta kako bi dobili pouzdane rezultate.

Naravno, pritom valja koristiti pouzdane i kvalitetne tlakomjere, npr. Rossmax, koje preporučuje i Britansko društvo za hipertenziju. Ti tlakomjeri zastupljeni su oko 65 posto na njemačkom tržištu, a odnedavno se mogu nabaviti i u nas.

Brojni modeli mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: za mjerenje na nadlaktici i zapešću. Treba imati na umu da se tlakomjeri za mjerenje na zapešću ne preporučuju osobama s promjenama na perifernim krvnim žilama, npr. s izraženom aterosklerozom ili nekom drugom obliterirajućom bolešću. Načelno, sve osobe starije od 50 godina trebale bi koristiti tlakomjere za nadlakticu.

Tlakomjeri Rossmax savršeno točno mjere sistolički i dijastolički tlak te puls, imaju detektor artimija i indikator rizika hipertenzije. To su ujedno tlakomjeri s najvećim zaslonom i brojkama na hrvatskom tržištu, što posebice odgovora starijim osobama. Tlakomjeri Rossmax dostupni su u svim ljekarnama u Hrvatskoj po pristupačnim cijenama. Uvoznik za Hrvatsku je KVANTUM-TIM Zagreb.

Imajući u vidu stresan način života modernog čovjeka, nepravilnu prehranu i manjak tjelesne aktivnosti, kao i činjenicu da hipertenzija dugo vremena nema značajnijih simptoma, ne zaboravite važnost redovite kontrole krvnog tlaka kako bi se dijagnosticirala i počela liječiti na vrijeme, dok još nema nepopravljivih oštećenja.

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 93

Medicinski leksikon

RUBRIKA

Tekst preuzet iz knjige Medicinski leksikon uz suglasnost izdavaËa MOSTA d.o.o., 10 000 Zagreb, MajeviËka 12a, tel: 01/3025 196, 3690 770, www.naklada-mosta.hr

Edemi Obiljeæja

Uzrok

Trajanje

Pridruæeni simptomi

Pretrage

Dijagnoza

blijedi i mekani, generalizirani edemi, koji zahvaÊaju i lice i udove

gubitak bjelanËevina mokraÊom s posljediËnom hipoproteinemijom (smanjenjem koliËine proteina u krvi)

kroniËno ili barem nekoliko mjeseci

u poËetnim fazama bolesti vrlo rijetki i blagog intenziteta (anoreksija, astenija, bljedilo koæe zbog anemije)

pretrage mokraće; pretrage krvi (ureja, kreatinin, mokraÊna kiselina, proteinogram, krvna slika, klirens i ostali testovi bubreæne funkcije, elektroliti); ultrazvuk i scintigrafija bubrega; biopsija bubrega

Bubreæne bolesti (glomerulonefritis, nefroza, kroniËna renalna insuficijencija)

mekani difuzni edemi, iako prevladavajuÊi na donjim udovima

redukcija proteina u krvi zbog smanjene prehrane i gubitka proteina kao posljedice stvaranja ascitesa (izlijevanje tekuÊine u abdomen)

kroniËno

intenzivna astenija; inapetencija; anemija; blaga žutica; muËnina i povraÊanje; Ëesta krvarenja; najprije poveÊana, a zatim smanjena i tvrda jetra, katkad poveÊana slezena; ascites

pretrage krvi (krvna slika, transaminaze, bilirubinemija, alkalna fosfataza, gama-GT, proteinogram, ureja, mokraÊna kiselina, kreatinin); ultrazvuk jetre; biopsija jetre

Ciroza jetre

blijedi i mekani edemi difuzni po cijelom tijelu, Ëesto vrlo izraæeni

smanjenje proteina u krvi zbog pothranjenosti

Ëesto kroniËno

znaËajan gubitak teæine; astenija; bljedilo koæe zbog anemije

nijedna nije posebno potrebna; dovoljna je anamneza i kliniËka slika

Pothranjenost

edemi proπireni po cijelom tijelu

redukcija proteina u krvi zbog poremeÊene intestinalne apsorpcije

Ëesto kroniËno

proljev; progresivan gubitak teæine; anemija s izgledom koæe kao u staraca; miπiÊna atrofija; ascites; osteoporoza; u djece znaËajan zastoj rasta i razvoja

pretrage krvi (krvna slika, proteinogram, æeljezo u krvi, kalcij, elektroliti); testovi crijevne apsorpcije (ksilozni test vitamina B12); radiografija probav­ne cijevi; kolonoskopija s crijeva biopsijom

Intestinalna malapsorpcija

lokalizirani edemi (posebno na licu ili difuzno u obliku mrlja)

reakcije na alergijske tvari (lijek, vrstu hrane, itd.)

iznenadna pojava, edemi brzo povlače, unutar nekoliko sati ili najviπe za jedan, dva dana

katkad oteæano disanje zbog edema grkljana; svrbeæ koæe

alergoloπki pregled

Alergijske bolesti

edem lokaliziran u podruËju vene zahvaÊene flebitisom (upalom)

venski zastoj s izlaskom tekuÊine iz vene

u akutnim oblicima nekoliko tjedana, ili kroniËno, s razdobljima pogorπanja i djelomične remisije

bol u podruËju zahvaÊene vene

angioloπki pregled

94 | Vaše zdravlje #66

Quinckeov edem

Flebitis

lipanj/srpanj 2009.

RUBRIKA

Medicinski leksikon

Edemi Obiljeæja

Uzrok

Trajanje

edem lokaliziran u upaljenom podruËju

upala limfnih æila s izlaskom limfe

postoje akutni oblici kratkog trajanja (nekoliko dana i tjedana), te kroniËni oblici

tvrdi edemi, ruæiËasti ili cijanotiËni, preteæno lokalizirani gravitacijski (gleænjevi, sakralno podruËje)

zastoj krvi s izlaskom tekuÊine iz æila

blijedi i mekani edemi, proπireni po cijelom tijelu

Pridruæeni simptomi

Pretrage

Dijagnoza

bolovi u zahvaÊenom podruËju

angioloπki pregled

Limfangitis

kroniËno

cijanoza; dispneja (otežano disanje); astenija; srËani simptomi

elektrokardiogram; ultrazvuk srca; kardioloπki pregled

KroniËna kardijalna insuficijencija (zatajenje srca)

smanjenje proteina u krvi zbog promijenjene crijevne apsorpcije

kroniËno

proljev; progresivno mrπavljenje; bljedilo koæe zbog anemije

pretrage krvi (krvna slika, æeljezo, kalcij, elektroliti, proteinogram, glukoza, ureja, mokraÊna kiselina); kolonoskopija s biopsijom

KroniËne intestinalne bolesti (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, eksudativna enteropatija)

pastozni edem tipiËne lokalizacije posebno na vjeđama, πakama, stopalima, gleænjevima

odlaganje i nakupljanje mukoznog materijala u potkoænom tkivu

kroniËno, ako se ne lijeËi

koæa je blijeda, hladna, suha i debela; astenija, somnolencija, porast tjelesne teæine; katkad guπa; opstipacija; seksualni deficiti; arterijska hipotenzija i usporenje srËane frekvencije

razina hormona πtitnjaËe u krvi; ultrazvuk i scintigrafija πtitnjaËe

Hipotiroidizam

lokalizirani edem sa stvaranjem crvenkastog, dobro ograniËenog plaka uzdignutih rubova

lokalizirana upalna infekcijska reakcija koæe bakterijskog podrijetla (streptokok)

ako se pravilno lijeËi, 4-10 dana

poviπena temperatura s tresavicom; difuzni miπiÊni bolovi; kompromitirano opÊe stanje

lijeËniËki pregled

Erizipel

proπiren edem na dorzumu stopala i nozi, progresivno s vremenom sve tvri, katkad sve dok ne postane enorman i monstruozan

poremeÊaj u otjecanju limfe

kroniËno

Ëesto koæne infekcije na nozi

angioloπki pregled

Limfedem

edem lokaliziran ovisno o podruËju limfatiËke opstrukcije (npr. ruka u sluËaju odstranjenja pazušnih limfnih Ëvorova kod mastektomije)

opstrukcija tijeka limfnih æila

kroniËno

osjeÊaj teæine zahvaÊenog ekstremiteta; katkad upala edematoznog podruËja

lijeËniËki pregled

Edem zbog kompresije ili blokade limfnih puteva

lipanj/srpanj 2009.

Vaše zdravlje #66 | 95

Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, voditeljica Odsjeka za plazmaferezu Odjela za transfuzijsku medicinu Imunološkog zavoda d.d., Zagreb

VodiË kroz pretrage

RUBRIKA

Dijagnostika TORCHES infekcija Simptomi svih infekcija su slični, a promjene zahvaćaju vitalne organe malog organizma: srce, kožu, oči i središnji živčani sustav Sve te bolesti slične su po simptomima, a promjene koje nastaju kao rezultat bolesti zahvaćaju vitalne organe malog organizma: srce, kožu, oči i središnji živčani sustav. Svih pet bolesti može uzrokovati upalnu bolest žilnice i mrežnice oka (chorioretinitis) i mikrocefaliju (smanjen obujam glave), kao posljedicu zastoja rasta mozga, te žarišne kalcifikacije u mozgu s trajnim oštećenjima i teškim posljedicama.

Većina je virusnog podrijetla, rjeđe bakterijskog. Prijenos uzročnika krvlju sa zaražene trudnice na plod moguć je bilo kad tijekom devet mjeseci trudnoće ili tijekom poroda, miješanjem feto-maternalnog krvotoka. Posebna je opasnost u činjenici da trudnica često ima blagu infekciju bez ikakvih simptoma.

Toksoplazmoza

Ako ste trudnica ili planirate trudnoću, a liječnik vas uputi na TORCH, znači da vas šalje na pretragu na zarazne bolesti - toksoplazmozu, rubeolu, citomegalovirus i herpes. Međutim, riječ TORCH nije samo to.

TORCH ili TORCHES kratica je za pet, ali i više (kongenitalnih) infekcija koje su opasne ako se dogode za trudnoće, jer mogu uzrokovati smrt ili teške bolesti ploda i komplikacije u novorođenčadi koja obole prijenosom infekcije putem posteljice, odnosno izmjenom krvi zaražene trudnice i ploda. Te bolesti su: • T - Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii) • O - Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, sifilis, Varicella-zoster infekcije, Parvovirus B19, HIV i druge) • R - Rubella (uzročnik Rubella virus) • C - C i to m e g alo v ir u sn a infekc ija (uzr o č nik Cytomegalovirus) • HE - HErpes (uzročnici - humani herpes simplex virusi - HSV 1 i 2) • S - Sifilis (uzročnik - bakterija iz roda spirocheta Treponema pallidum)

96 | Vaše zdravlje #66

Njome je zaražena trećina svjetskog stanovništva, koji su inače zdravi i bez simptoma bolesti. Uzročnik Toxoplasma gondii je mačji parazit, koji se nalazi u izmetu ili hrani (voću i povrću) koja je njime zaražena. Trudnica se može zaraziti kontaktnim putem ako ne pere ruke. Rizik prijenosa na plod iznosi 25 posto u prva tri mjeseca, 50 posto u drugom tromjesečju i 65 posto u zadnjem tromjesečju trudnoće.

Dijagnoza se postavlja pretragom na IgM i IgG antitijela.

Za potvrdu bolesti koristi se i PCR molekularni test krvi za dokaz Toxoplasma-DNA. Trudnica treba izbjegavati kontakt s mačkama, redovito održavati higijenu ruku i obvezno ih prati nakon rada u vrtu i pripreme hrane: salate, sirovog voća, povrća i sirovog mesa.

Rubeola Uzročnik je Rubella virus iz porodice Togaviridae. Ako trudnica oboli, preporučuje joj se prekid trudnoće, jer antivirusnog lijeka protiv rubeole nema. Ako se zarazi u prvih 20 tjedana, spontani pobačaj moguć je u 20 posto slučajeva, rizik od oštećenja fetusa čak u 80 posto, a ostane li živo, novorođenče boluje od niza teških bolesti. U drugom trimestru rizik od oštećenja je 25 posto.

Dijagnoza se potvrđuje nalazom pozitivnih IgM Rubella antitijela, koja u krvi mogu biti prisutna i više od godinu dana. Kako postoji cjepivo, ženska djeca cijepe se još u

lipanj/srpanj 2009.

RUBRIKA

osnovnoj školi. Dobro je prije trudnoće provjeriti status antitijela u krvi i, ako se ne nađe zaštitnih IgG antitijela, treba se cijepiti.

Citomegalovirus Većina stanovništva je latentno prokužena Cytomegalovirusom (CMV) iz herpes porodice. Međutim, u svijetu je 30 posto žena reproduktivne dobi negativno na CMV, pa su one u trudnoći ugrožene jer nemaju zaštitnih antitijela u krvi. Najviše su pod rizikom odgojiteljice, učiteljice i liječnice, budući da su mala djeca vrtićke i školske dobi često zdravi CMV kliconoše. Pretrage za dokaz CMV infekcije su IgM i IgG antitijela, ali i PCR molekularne pretrage za CMV-DNA.

Genitalni herpes Humani Herpes simplex virus tipa 1 i 2 uzročnici su genitalnog herpesa.

Bolest može biti velik problem ako se prva infekcija dogodi tijekom trudnoće, ili ako je reaktivacija prisutna u vrijeme poroda. Dijete se može zaraziti herpesom i teško oboljeti od upale oka, mozga ili pluća, te završiti fatalno ili s teškim oštećenjima. Stoga se porod trudnica s primarnom ili recidivirajućom genitalnom herpes infekcijom treba završiti carskim rezom. Ginekolog će odlučiti o tijeku porođaja kako bi se maksimalno zaštitilo novorođenče. Dijagnostika se provodi iz krvi (anti HSV1/2 IgM i IgG antitijela) ili se iz obriska mjehurića i kruste dokazuje HSV-DNA PCR dijagnostikom.

Parvovirus B-19 Uzročnik je tzv. pete dječje bolesti s osipom. Infekcija trudnica rijetko se doga-

lipanj/srpanj 2009.

đa, jer je većina žena u djetinjstvu preboljela tu bolest. U slučaju da nije i u krvi nema zaštitnih IgG antitijela, a radi s malom djecom (odgojiteljica, učiteljica, zdravstvena radnica i sl.), preporučuje se čuvanje trudnoće radi povećana rizika od pobačaja, jer zaraza ploda može izazvati anemiju i smrt fetusa.

Varicella-zoster Varicella-zoster virus (VZV) uzrokuje vodene kozice i zoster. Prenosi se kapljično i izravnim kontaktom (često u vrtiću i školi). Rizik da se žena zarazi prvi put u trudnoći je oko 5 posto, jer je 95 posto ljudi vodene kozice preboljelo u djetinjstvu. Opasnost za plod je velika kod zaraze trudnice između 13. i 20. tjedna, te ako trudnica oboli tjedan dana prije poroda. Trudnice koje nisu imale vodene kozice, mogu ih dobiti od osoba koje imaju akutnu zoster infekciju, jer virus koji u mladih uzrokuje kozice, u starijih osoba oslabljena imuniteta uzrokuje zoster. AntiVZV IgM i IgG antitijela dijagnosticiraju se iz krvi ili metodom PCR i izolacijom VZV-DNA iz lezije.

Sifilis Iako je ova klasična spolna bolest danas, srećom, rijetka u žena, ubraja se u TORCHES kompleks. Uzročnik je bakterija Treponema pallidum i liječi se antibioticima. Dođe li do akutne zaraze u trudnoći, moguć je pobačaj, mrtvorođenje ili porod djeteta s kongenitalnim sifilisom. Testiranje na sifilis i hepatitis B kod nas je obvezno za sve trudnice.

Poželjno je da se trudnica testira i na HCV i HIV, a najbolje bi za ishod trudnoće bilo da se takva testiranja učine i prije trudnoće.

VodiË kroz pretrage

Kako se manifestiraju Najčešći simptomi su visoka temperatura (groznica) i slabo sisanje.

Novorođenčad je često premalena za gestacijsku dob. Mogu biti prisutni i znakovi osipa, koji se po izgledu i karakteru očituje u formi petehijalnog (točkastog) krvarenja iz kapilara u kožu. Čest je nalaz hepatosplenomegalije (jako povećanje jetre i slezene), uz žuticu (jako žutilo kože i bjeloočnica). TORCH infekcije mogu uzrokovati i poremećaje sluha, vida, mentalnu retardaciju, autizam i smrt.

Zaseban dijagnostički algoritam Za svaku pojedinu zarazu iz TORCHES sindroma postoji zaseban dijagnosti­čki algoritam. U novorođenčadi s nekim ili većinom opisanih simptoma rade se ciljane analize krvi, mokraće i spinalne tekućine na prisutnost svih navedenih uzročnika TORCHES sindroma, a pozitivni nalazi potvrđuju kulturom na specifičnog uzročnika i nalazom povišene razine IgM antitijela u krvnom serumu, nastalih kao imunološki odgovor na infekciju (serološka dijagnostika) ili molekularnom dijagnostikom direktnog dokaza genskog materijala mikroorganizma (PCR dijagnostika).

Lijekovi ne pomažu Za većinu TORCHES infekcija danas raspoloživi lijekovi nisu dovoljno učinkoviti.

Ipak, posljedice zaraze majke varicellazoster virusom i rubellom mogu se spriječiti imunizacijom žena prije trudnoće.

Vaše zdravlje #66 | 97

dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, Centar Cedrus, www.centarcedrus.hr

Biljna ljekarna

RUBRIKA

Rosopas - vaš tihi susjed Ne zna se tko je prvi shvatio da bi svježi, ljepljivi sok rosopasa mogao poslužiti za rješavanje dosadnih virusnih bradavica Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm. Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani. Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka. Plod je duga višesjemena komuška.

Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu.

Kontroverze o uporabi rosopasa

Rosopas (Chelidonium majus L.)

Skrivena uz rubove kuća i duž putova, ova neugledna biljka skromnog žutog cvijeta rijetko kad privlači pozornost prolaznika. Rosopas (Chelidonium maius L.) bi vjerojatno bio potpuno nepoznat da ga nismo susreli kao djeca igrajući se i otkidajući biljke iz puke znatiželje. „Ona biljka koja pušta žuti sok“, kako je često znaju nazivati i odrasli, zaintrigira tim neuobičajenim svojstvom. Kroz dječju igru najčešće i ostanu zapamćene riječi starijih koji znaju da se ta biljka odvajkada koristi za liječenje virusnih bradavica na koži. Relativno malen broj biljnih obitelji stvara takav oblik „sokova“, a upravo rosopas pripada intrigantnoj obitelji Papaveraceae, onoj istoj kojoj pripada i silno poznati mak (Papaver somniferum), iz kojeg se dobiva još slavniji opium.

Nitko ne zna tko je prvi shvatio da bi svježi, ljepljivi sok rosopasa mogao poslužiti za rješavanje dosadnih virusnih bradavica, no ljudi koji žive na obali Jadrana znaju kako to nije jedina biljka takve reputacije: svježi sok smokve stoljećima se koristi za istu svrhu.

98 | Vaše zdravlje #66

Smatra se da je žuta boja soka nagnala ljude da razmisle o uporabi biljke kod problema s jetrom, odnosno žuticom, i to vjerojatno znatno prije Paracelzusa, koji je postavio teoretske temelje za takvu upotrebu. Budući da je biljka široko rasprostranjena u Europi i dijelovima Azije, počela se koristiti u mnogim čajnim smjesama.

Brojne tradicionalne recepture čajnih smjesa za jetru i želudac sadrže rosopas.

Razvitkom znanosti upoznao se i kemijski sastav rosopasa. Pripadajući obitelji makova, poznatoj po stvaranju posebne skupine spojeva alkaloida, jakog i često otrovnog djelovanja, nije iznenadilo da i rosopas sadrži i do jedan posto alkaloida, poput kelidonina, berberina, protopina i sličnih spojeva. Alkaloidi su skupina spojeva koji uvijek pozivaju na oprez, pa ne čudi što danas ova biljka ima ograničenu upotrebu. Obično se skuplja za vrijeme cvatnje, što je i opravdano jer tada sadrži najmanje alkaloida.

Sok biljke sadrži enzime koji imaju sposobnost cijepanja proteina, no ne znamo je li to jedna od tajni djelovanja na bradavice.

Unatoč potencijalno opasnom kemijskom sastavu, službena medicina relativno je rijetko evidentirala veće toksične učinke kod ljudi. Jedan od razloga je i način tradicionalne uporabe rosopasa u obliku infuza (čajeva) koji, zbog njihove slabe topivosti, sadrže vrlo malo alkaloida.

Prvi toksični učinci opisani su upotrebom modernijih i koncentriranijih ekstrakata. Rosopas u većoj dozi može uzrokovati oštećenje jetre, uz pojavu mučnine i slabosti.

To je i razlog prvih kontroverzi. Naime, premda se stoljećima koristi bez većih problema, službena farmakognozi-

lipanj/srpanj 2009.

RUBRIKA

ja svrstala ga je na listu opasnih biljaka za oralnu upotrebu upravo zbog sadržaja alkaloida. Tko je u pravu, pobornici ili protivnici njegove upotrebe? Točan odgovor je: obje strane.

Biljka za znalce Postoji nekoliko jednostavnih pravila za sigurnu upotrebu rosopasa: • biljka je sigurna ako se koristi na koži, npr. za liječenje virusnih bradavica • rosopas je biljka za profesionalce, odnosno za ljude koji znaju koristiti potencijalno opasne biljke. Laici je ne bi smjeli olako koristiti za samoliječenje oralnim putem.

• najsigurniji su preparati koji uz rosopas sadrže i druge ljekovite biljke.

Najčešće se kombinira s biljkama koje međusobno pojačavaju uzajamno djelovanje (sinergijsko djelovanje).

lipanj/srpanj 2009.

• ekstrakti za oralnu upotrebu trebali bi biti precizno spravljeni, doza definirana, a razina kemijskih spojeva kontrolirana analitičkim tehnikama.

Poštujući takva pravila, ne trebamo se bojati upotrebe rosopasa čak ni oralnim putem.

Rosopas se koristi kao spazmolitik (smanjuje grčeve) i koleretik (pojačava protok žuči). Relativno je malen broj kliničkih studija s čistom biljkom, no zna se da kemijski spojevi iz rosopasa pokazuju izvrsno spazmolitičko djelovanje koje se može mjeriti s djelovanjem lijekova.

Stoga je koristan kod tegoba sa želucem (bol u želucu, dispepsije) te kod manjih tegoba sa žuči.

Ne treba zaboraviti već toliko spominjanu upotrebu kod virusnih bradavica.

Biljna ljekarna

Za tu namjenu koristi se ili svježi sok ili tinktura, koja se nakapa direktno na bradavicu dva puta dnevno. Dobro se kombinira s eteričnim ulje ravensare (Cinnamomum camphora kemotip cineol) koje se primjenjuje na područje bradavica nakon tinkture ili svježeg soka.

U Hrvatskoj, osim tinkture za lokalnu upotrebu, gotovo nije bilo oralnog preparata rosopasa. Promjenom regulative i mogućnošću registracije biljnih lijekova, ova biljka konačno je našla mjesto u fitoterapiji. Tako već spominjani Iberogast® sadrži rosopas, nepravedno zapostavljenu, a toliko djelotvornu biljku, dajući mu dodatno ljekovito djelovanje za probavne tegobe.

Pomažući lučenju žuči i djelujući izrazito jako spazmolitično, rosopas je jedan od važnih čimbenika njegove djelotvornosti.

Vaše zdravlje #66 | 99

Pitanja moæete slati na adresu: Oktal Pharma, Utinjska 40, 10020 Zagreb ili na e-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr s naznakom - VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vi pitate, mi odgovaramo

RUBRIKA

FIZIKALNA MEDICINA Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine, Zagreb

Javljam vam se zbog bolova u stopalu desne noge između trećeg i četvrtog prsta. Bol osjećam u posljednja dva mjeseca, kao da me odjednom strahovito zapeče. Primijetio sam da mi se to češće događa kad obujem cipele, negoli kad sam u tenisicama. Kad sjedim s ispruženim nogama, imam osjećaj da ta bol dolazi iz stražnjeg dijela noge (bedra). Kad stojim i opteretim stopalo (prste), osjećam škljocanje četvrtog prsta. Napominjem da mi ta noga nikad nije bila ozlijeđena niti imam problema s povišenim šećerom ili ravnim stopalima. Bol se pojavljuje i pojačava, ovisno o promjeni položaja noge. Molim vas za pomoć i savjet M. T. S obzirom na to da živite u Zagrebu, predlažem fizijatrijski pregled kako bi točno utvrdili je li posrijedi metatarzalgija (bol prednjeg dijela stopala) ili je uzrok vezan uz vertebrogene tegobe (iz kralježnice).

Tek nakon pregleda, a u ovisnosti o sim­ ptomima, možemo donijeti odluku o daljnjem dijagnostičkom postupku. Želite li doći kod mene na pregled, potrebna vam je uputnica za fizijatra. Naručiti se možete osobno, s uputnicom (Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb, Božidarevićeva 11, soba br. 3 - prijemna fizijatrijska ambulanta, od 8 do 15:30 sati) ili putem faksa na broj 01/2335 650 (treba faksirati uputnicu za pregled kod dr. Mužić i nazvati prijemnu ambulantu radi potvrde termina).

Imam 31 godinu. Svake zime dočekaju me teškoće s kostima. Jedne godine imala sam problema s nogama, tolike da sam se jedva ustajala. Ove zime su to bili zglobovi ruku. Kad se ujutro ustanem, ruke su mi otečene, a prsti me bole kad ih savijam. Katkad osjećam i vrućinu u rukama, pa pomislim da imam povišenu temperaturu, ali ipak su to samo moje ruke. Na poslu puno radim na računalu. Tijekom dana simptomi malo popuste i bolje mi je, iako ostaje izvjesni osjećaj zategnutosti. S tim se borim već godinama. Rečeno mi je da je reuma, ali nikad mi nije dokazan reumatoidni faktor. Jednostavno sam prestala ići doktorima i nikad nisam doznala što je sa mnom. Mislite li da je ovo neki oblik reume i, ako jest, kakav?

Amira S obzirom na vaše godine i tegobe koje navodite, savjetujem pregled reumatologa. Pacijenti s upalnim reumatskim tego-

100 | Vaše zdravlje #66

bama mogu razviti tipičnu kliničku sliku vrlo rano na početku bolesti ili se kod blažih oblika bolest može polagano razvijati dulje vrijeme. Postoje i upalne reumatske bolesti kod kojih se simptomi preklapaju.

Reumatolog će vas pregledati, napraviti uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju te odrediti daljnje pretrage po potrebi.

I, što je najvažnije, liječiti vas na odgovarajući način.

Četrdeset mi je godina i prije nekog vremena utvrđen mi je osteoartritis koljena, problem s patelom. Fizioterapeut mi je propisao vježbe za jačanje mišića i dao upute kako da se ponašam. Kupila sam i glukozamin. Sada mi je najgore noću, toliko da od bolova ne mogu spavati. Činjenica je da sam tek počela s terapijom, ali me zanima kako se što učinkovitije i brže riješiti ove boli i trebaju li mi ulošci. Koliko je koristan glukozamin, s obzirom na to da su podijeljena mišljenja o njegovu učinka?

S. K. Pretpostavljam da ste prije početka fizikalne terapije bili na pregledu kod ortopeda ili fizijatra te obavili rtg koljena. Ne navodite koliko ste teški i koji posao radite - stojeći ili sjedeći. Liječenje osteoartritisa koljena započinje smanjenjem težine i održavanjem snage mišića nogu. Fizioterapeut vas je dobro savjetovao. Treba izbjegavati zadržavanje u duljoj fleksiji u koljenima (čučanje, klečanje, držanje noge savijene ispod stolca dok sjedite...).

Kod nošenja, teret treba ravnomjerno rasporediti na obje strane tijela, nositi stvari u ruksaku, pomoći si štapom. Dulje stajanje pogoduje pogoršanju. Bolest je kronična i tipično je da se javljaju faze pogoršanja. Tada se primjenjuju lijekovi protiv boli i upale, sistemski (tablete) ili lokalno na bolno mjesto (npr. Deep Relei­f). Kod pacijenata s osteoartitisom koljena bolovi su tipično izraženiji prema kraju dana, jer se cijeli dan stoji na nogama. To je znak da treba početi uzimati lijekove protiv boli i upale, dok se ne smire simptomi. Navodite i teškoće s patelom.

Vjerojatno imate problema s položajem patele i Q kutom, pa se pojačano opterećuje patela, osobito kad hodate uz i niza stube (tada se opterećenje povećava za vaše tri tjelesne težine). Vrlo je vjerojatno da imate i spuštena stopala, pa savjetujem ortopedske uloške po mjeri. Kako bi se rasteretilo opterećenje patele, u većini slučaja potrebno je povisiti unutarnji rub stopala. U fazama pogoršanja boli može se primijeniti i kinesiotaping patele, koji će pomoći stabilizaciji patele (opaska - u Božidarevićevoj na teret HZZO-a). Što se tiče glukozamina i sličnih peroralnih (u

tabletama) viskosuplemenata, ne postoji sigurnih dokaza da mogu promijeniti tijek bolesti, nego samo djeluju na smirivanje simptoma. Preporuka je da se uzimaju tri mjeseca u punoj dozi, a zatim se napravi šestomjesečna stanka. Svakako treba prekinuti uzimanje nakon šest mjeseci primjene ako nema olakšanja. Kako su to preparati na bazi šećera, potreban je oprez kod dijabetičara.

GINEKOLOGIJA Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva, Zagreb

Dvadeset šest mi je godina. Prije godinu i pol dana imala sam zadnju menstruaciju. Nalaz hormona ne pokazuje da sam u menopauzi. Mjesečnicu sam dobila uz Trisequens. Moj ginekolog mi je dijagnosticirao hipoestrogenemiju. Što je to?

Zabrinuta Ako nemate mjesečnicu, sigurno je posrijedi poremećena ravnoteža hormona. Hipoestrogenemija je snižena razina estrogena, kao u menopauzi. Snižena razina estrogena utječe i na ostale hormone. Treba još provjeriti vrijednosti hormona FSH, LH, androstendiona, testosterona, slobodnog testosterona i hormona štitnjače (T3, T4, TSH) te napraviti UZV VS radi procjene izgleda jajnika i sluznice maternice. Ne navodite svoju tjelesnu težinu, niti ostali zdravstveni status, što je važno za dijagnostiku vašeg stanja. Niska razina estrogena dovodi do smanjenja mineralizacije kostiju, odnosno smanjenja koštane mase, utječe na masnoće u krvi i krvne žile, tako da je terapija svakako potrebna, ali kad se provede cjelovit dijagnostički postupak i utvrdi o čemu je točno riječ.

Trideset sedam mi je godina, u braku sam već 17 godina i imam dvoje djece.

Moj problem je što kod intimnog odnosa katkad osjećam bol. Bol se javlja samo kod pozicija koje omogućuju dublju penetraciju i kao da je točno locirana samo na jednom mjestu u donjem dijelu trbuha. Iako obavljam redovite kontrole kod ginekologa, uvijek mi je neugodno postaviti pitanje na tu temu. Molim vas recite mi o čemu je točno riječ, odnosno što me to boli i je li to nešto normalno.

Blizanka Uzrok bolnosti pri spolnom odnosu može biti upala u maloj zdjelici i eventualni nalaz nekih tvorbi na jajnicima. Uz to, bilo bi uputno učiniti vaginalni ultrazvuk i cervikalne briseve. Ako je nalaz u granicama normale, moguće je da vam jednostavno određena poza ne odgovara i treba je lipanj/srpanj 2009.

RUBRIKA

izbjegavati. Nemojte se ustručavati o tom problemu razgovarati sa svojim ginekologom. To je tema koju često susrećemo u svojoj praksi i sigurna sam da ćete razgovorom doći do uzroka i rješenja problema.

KIRURGIJA prim. mr. sc. Dubravko Huljev, dr. med., spec. plastične i rekonstruktivne kirurgije, Zagreb

Moj otac već dugi niz godina ima herniju koju bi sada htio odstraniti. Nažalost, tijekom godina se zbog konstantnih fizičkih napora povećala, a ima i problema s tjelesnom težinom. Postoji li uopće mogućnost kirurškog odstranjivanja i kome bi se mogli obratiti s povjerenjem.

Suzan U pitanju niste naveli veličinu i vrstu hernije koju ima vaš otac, pa vam ne mogu dati precizan odgovor. Naime, postoji nekoliko vrsta hernija (preponska, trbušna, pupčana...), koje se rješavaju različitim kirurškim zahvatima. Ovisno o lokalizaciji, veličini, općem stanju itd., određuje se postoji li indikacija za kirurško rješavanje ili ne.

U svakom slučaju, preporučujem pregled kirurga koji će vam, nakon razgovora i pregleda, objasniti sve mogućnosti liječenja.

Molim vas da mi odgovorite kako se mogu riješiti hemoroida koji me muče više od šest mjeseci? Potkraj 2005. operirala tumor na moždanoj ovojnici, zračena sam 27 puta, prehodala sam plućnu emboliju...

Pretpostavljam da te tegobe s hemoroi-

lipanj/srpanj 2009.

dima imam zbog tableta koje pijem. Sve sam već iskušala. S obzirom na to da imam malu mirovinu, molim vas odgovorite mi mogu li piti obično ricinusovo ulje?

V. D. Postoje dvije mogućnosti liječenja hemoroida: konzervativni način - pomoću masti, čepića i odgovarajuće prehrane, te kirurški - podvezivanje povećanih hemoroidalnih čvorova. O načinu liječenja odlučuje kirurg nakon pregleda. Sve metode liječenja hemoroida nalaze se na listi HZZO-a, tako da i pregled, kao i liječenje možete obaviti na teret zdravstvenog osiguranja. Ricinusovo ulje ne služi za liječenje hemoroida.

Svakako preporučujem pregled kirurga proktologa u vama najbližoj bolnici, koji će vam moći preporučiti daljnje odgovarajuće liječenje.

NUTRICIONIZAM Suzana Tomašević, dipl. ing., nutricionistica

Možete li mi savjetovati koji bih preparat mogla kupiti sinu sportašu koji jede vrlo malo mesa. Ima 16 godina. Ž. K. Da bi pravilno mogli odrediti potrebnu količinu proteina, moramo znati o kojem se sportu radi i koliko kilograma ima vaš sin.

Kod izbora proteinskih dodataka treba imati u vidu veliku razliku u njihovoj biološkoj vrijednosti, koja se mjeri prema sadržaju esencijalnih aminokiselina, tj. onih aminokiselina koje organizam ne sintetizira nego ih moramo unositi svakodnevno putem hrane. Odličan su izbor shakeovi na bazi izolata

Vi pitate, mi odgovaramo

sojina proteina, uz dodatak proteina sirutke.

Na tržištu postoji velik spektar preparata, no mnogi su i upitne kvalitete, stoga vam preporučujem da nas kontaktirate u nutricionističko savjetovalište (Nutrivita, Vlaška 68/II, Zagreb, tel: 01/4617 027), gdje ćemo uz preporuku preparata napraviti i program prehrane i suplementacije prema individualnim potrebama

Svi mliječni proizvodi izazivaju mi smetnje u vidu učestalih stolica, a zbog povišenih masnoća ne smijem jesti tvrde sireve.

Katkad mogu podnijeti voćni jogurt jagoda i bioaktiv LGG (Dukat). Probava mi je loša, ali se trudim popraviti je iako imam 77 godina i iza mene su operacije koje su pridonijele lošem stanju organizma.

Preporučeno mi je da u prehranu uvrstim kozji sir (a on je polutvrdi, s 45 posto masnoće), pa me zanima kakvu nutritivnu vrijednost ima.

O. J. Iz vašeg pitanja ne mogu naslutiti iz kojeg razloga je dana preporuka za konzumaciju kozjeg sira. Ako je riječ o učestalim stolicama, kozji sir neće imati povoljan utjecaj.

U tom slučaju preporučuju se terapeutski probiotici (sojevi tzv. dobrih bakterija), ali ih valja uzimati dovoljno dugo i uz dijetoterapiju. Kozji sir, kao i ostali sirevi, izvor su bjelančevina životinjskog podrijetla, bogati kalcijem, ali i masnoćama, točnije kolesterolom, za koje napominjete da ne smijete koristiti, tj. vjerojatno ih morate smanjiti. U tom slučaju, sojino mlijeko i sojin sir (tofu) primjereniji su nego kozji sir.

Vaše zdravlje #66 | 101

StruËne zanimljivosti

RUBRIKA

Otkrivanje raka iz oralnog ispljuvka Izvor: Ivanhoe Newswire (Clinical Cancer Research) Objavljeno: 4. studenoga 2008.

Za otkrivanje nekih vrsta raka dovoljan je i vrlo jednostavan test. Istraživači sa Sveučilišta Johns Hopkins utvrdili su da uzorak ispljuvka vode iz usta sadrži naznake raka glave i vrata pozitivne na humani papiloma virus (HPV).

Od 135 pacijenata s rakom glave i vrata uzeti su oralni ispljuvci, iz kojih je otkriven­o da 44 pacijenta imaju tumor pozitivan na HPV16. Tkiva i uzorci ispljuvka genetski su analizirani radi određivanja varijante HPV- a kod svakog od njih. Pacijenti s tumorom pozitivnim na HPV16 imali su mnogo veću vjerojatnost infekcije usta s istom varijantom HPV-a - gotovo desetorostruki porast prije terapije te 14 puta veći porast nakon terapije. „Potrebno je jedno vrijeme pratiti infekciju HPV-om i otkriti pacijente koji imaju veći rizik od razvoja HPV pozitivnog karcinoma, a za one koji su ga imali, rizik od povrata bolesti i prijenosa zaraze“, izjavila je koautorica istraživanja Maura Gillison sa Sveučilišta Johns Hopkins. „Ovo je prvo istraživanje u kojemu smo bili u stanju dulje vrijeme pratiti bolest i s njom povezanu oralnu infekciju.“ Iduća istraživanja iskoristit će ove nalaze radi daljnjeg proučavanja veze između HPV-a i nastanka karcinoma glave i vrata, te bioloških čimbenika koji su uključeni u to.

Grejpov sok zdrav i za prostatu Izvor: Ivanhoe Newswire (Američko društvo urologa) Objavljeno: 1. svibnja 2009.

Sok od grejpa, koji su znanstvenici proglasili superhranom sposobnom za svakojaka čuda, od sprječavanja srčane bolesti do spuštanja kolesterola, mogao bi biti od koristi i za osobe koje su preživjele rak prostate.

Sok ima svojstvo usporavanja nastanka novog karcinoma nakon liječenja, pokazalo je novo istraživanje provedeno na 50 muškaraca tijekom šest godina. Ti su muškarci, liječeni zbog lokaliziranog raka prostate, imali porast PSA nakon operacije ili radioterapije, preciznije PSA je bio viši od 0,2 i niži od 5 nanograma po mililitru, a Gleasonov zbroj 7 ili manje. Bilo im je savjetovano da piju 250 ml grejpova soka dnevno. Muškarci koji su sudjelovali u istraživanju postigli su znatno usporavanje rasta PSA, tako da im se udvostručio tek nakon 60 mjeseci od liječenja raka prostate, dok je uobičajeno trajanje tog procesa 15,4 mjeseca. PSA se smatra važnim pokazateljem rasta zloćudnog tkiva u prostati, iako je u novije vrijeme taj kriterij doveden 102 | Vaše zdravlje #66

u pitanje. „Ovo istraživanje upućuje na to da grejpov sok djelotvorno usporava napredovanje raka prostate nakon liječenja koje nije bilo uspješno“, rekao je Christopher Amling, glasnogovornik Američkog društva urologa. Dodao je da bi buduća istraživanja mogla pokazati da sok od grejpa sprječava i sam rak, no potrebno je utvrditi zašto neki pacijenti reagiraju na sok bolje od drugih.

Slab mjehur opasan po život Izvor: Ivanhoe Newswire (Američko društvo urologa) Objavljeno: 8. svibnja 2009.

Osobe koje imaju potrebu nekoliko puta tijekom noći ići na toalet imaju povećan rizik od umiranja.

To je bit zaključka do kojeg su došli japanski istraživači, koji su proučili 788 osoba iz domova za starije. Oni koji su se noću ustajali dva ili više puta radi odlaska na zahod, imali su višu smrtnost u usporedbi s onima koji su ustajali najviše jednom. Taj zaključak pokazao se točnim nakon trogodišnjeg istraživanja, čak i kad su bili uzeti u obzir drugi čimbenici koji bi mogli utjecati na smrtnost, primjerice dob, spol, indeks tjelesne mase, šećerna bolest, krvni tlak, srčano zdravlje i još neki. „Noćno mokrenje nije samo posljedica poodmakle dobi“, napomenuo je dr. Anthony Y. Smith, glasnogovornik Američkog udruženja urologa. „Pacijenti bi se trebali posavjetovati s liječnicima radi otkrivanja uzroka. Mogla bi posrijedi biti ozbiljna, ali izlječiva bolest“, zaključio je.

Napredak u liječenju Alzheimerove bolesti Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 15. svibnja 2009.

Istraživači koji su uspjeli poništiti znakove Alzheimerove bolesti u miševa otkrili su konkretan gen koji je uključen u nastajanje bolesti.

Gen pod imenom HDAC2 dio je obitelji gena za koje se zna da reguliraju ekspresiju gena mijenjanjem kromatina, strukture u jezgri stanice. Kad je djelovanje gena HDAC inhibirano, kromatin dopušta ostalim važnim genima da se izraze. Kad su istraživači s Massachussetskog zavoda za tehnologiju (MIT) dali sredstva za deaktivaciju HDAC2- a miševima kojima je izazvana bolest slična ljudskoj Alzheimerovoj bolesti, miševi su ponovno zadobili sposobnost izvođenja ranije naučenih, ali u međuvremenu zaboravljenih zadataka. Štoviše, postali su sposobni učiti nove zadatke. Drugi miševi, koji su uzgojeni tako da uopće nemaju gen HDAC2, svi redom imali su povećanu sposobnost učenja. S obzirom na sposobnost inhibitora HDAC2-a da kod mi-

ševa ponište simptome Alzheimerove bolesti, istraživači vjeruju da ljudi bolesni od Alzheimera zapravo ne gube sjećanja, nego samo postaju nedostupna zbog učinaka HDAC2-a. „Ta je pojava na liniji s pojavom znanom pod nazivom fluktuirajuća sjećanja, kod koje oboljeli od demencije doživljavaju povremena razdoblja jasnog razmišljanja“, izjavila je autorica istraživanja Li-Huei Tsai. Ona i njezini kolege planiraju provjeriti bi li lijekovi korišteni kod miševa bili uspješni i kod ljudi. „Idući je korak razvoj novih selektivnih inhibitora za HDAC2 i provjera njihove djelotvornosti kod ljudskih bolesti povezanih s oštećenjem pamćenja.“ I druga sredstva za inhibiciju HDCA-a već se testiraju kod Huntingtonove bolesti i liječenja karcinoma.

Pušenje i visok tlak smrtonosni dvojac Izvor: Ivanhoe Newswire (The Journal of Neuroscience) Objavljeno: 29. travnja 2009.

Od čimbenika koji uzrokuju slabo zdravlje, znanstvenici s Harvarda izdvojili su pušenje i visok tlak, od kojih svaki uzrokuje 20 posto smrtnih slučajeva koje je bilo moguće spriječiti.

Provedeno je istraživanje koje je razmotrilo što bi se dogodilo kad nitko ne bi pušio ili kad bi svi imali normalan krvni tlak.

U istraživanju su korišteni podaci iz velikih baza podataka američkih javnozdravstvenih institucija. Ispostavilo se da je od ukupno 2,500.000 smrtnih slučajeva njih 470.000 bilo povezano s pušenjem, a 395.000 s visokim krvnim tlakom. Nadalje, oko 10 posto smrtnih slučajeva povezano je s prekomjernom težinom, a 4 posto s visokim unosom soli. Autori istraživanja smatraju da je velik broj smrtnih slučajeva moguće spriječiti utjecanjem na samo nekoliko navedenih čimbenika te pozivaju na dodatna istraživanja, bolju primjenu preventivnih mjera i bolje praćenje programa usmjerenih na vođenje zdravijeg života.

Na pomolu novi način liječenja depresije Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 15. svibnja 2009.

Područje mozga povezano s ljutnjom, tjeskobom i strahom moglo bi postati nova meta za liječenje depresije.

Novo je istraživanje pokazalo da blokiranje određene moždane bjelančevine osjetljive na kiselinu izaziva antidepresivni učinak kod miševa. Istraživači smatraju da bi to otkriće moglo biti ključno za razvoj novih antidepresiva, koji bi pomogli pacijentima na koje postojeći lijekovi ne djeluju, ili čije nuspojave ne mogu podnijeti. Znanstvenici sa Sveučilišta u Iowi otkrili su da miševi koji nemaju gen za ionski kanal-1a osjetlipanj/srpanj 2009.

RUBRIKA

ljiv na kiselinu (ASIC1a) pokazuju manje depresivnih simptoma. I normalni miševi kojima su dani lijekovi koji inhibiraju gen za ASIC1a ponašaju se manje depresivno.

Sredstva utemeljena na ASIC1-a djeluju drukčijim biološkim putovima od dosad razvijenih antidepresiva, napominju znanstvenici. Lijek koji bi ciljao na spomenuti dio mozga mogao bi podići otpornost mozga na negativne učinke stresa, a možda i smanjiti vjerojatnost nastanka depresije.

Psihoterapija pomaže kod nesanice Izvor: Ivanhoe Newswire (JAMA) Objavljeno: 20. svibnja 2009.

Ljudima koji trpe od nesanice olakšanje donosi kognitivno-bihevioralna (spoznajno-ponašajna) psihoterapija.

Nedavno istraživanje utvrdilo je da ta psihoterapija, bilo samostalno ili u kombinaciji s lijekom zolpidemom, znatno skraćuje vrijeme potrebno za usnivanje, smanjuje broj noćnih buđenja i poboljšava kvalitetu sna. Istraživači na Sveučilištu Laval u kanadskoj pokrajini Quebec obradili su 160 odraslih osoba s kroničnom nesanicom, usporedivši učinak psihoterapije i lijeka s tretmanom u kojemu je korišten samo lijek. U sklopu psihoterapije, ispitanici su dobili i preporuke o poboljšavanju spavanja i lekcije o predrasudama vezanima uz spavanje. Istraživači su ustvrdili da su rezultati istraživanja obećavajući. No, napominju da nema tretmana koji djeluje kod svakog pacijenta te da su potrebna dodatna istraživanja radi razvoja novih tretmana.

Probioticima protiv masnih naslaga?

Izvor: Ivanhoe Newswire (Europski kongres o pretilosti) Objavljeno: 15. svibnja 2009.

Borba protiv sala mogla bi se uspješno nastaviti uvođenjem probiotika u prehranu.

To je bit poruke finskih istraživača, koji su proučili upotrebu probiotika, poznatih i kao „dobre bakterije“, kod 256 trudnih žena. One koje su dnevno uzimale probiotske kapsule imale su niži stupanj pretilosti godinu dana nakon poroda nego žene koje nisu uzimale dobre bakterije. U istraživanju je pozornost usmjerena na tri skupine trudnih žena. Prvoj su svakodnevno davane kapsule zajedno s prehrambenim savjetima i zdravim namirnicama koje su ponijele kući. Druga je grupa dobila samo savjete i zdravu hranu, ali ne i kapsule. Trećoj skupini nisu pruženi nikakvi savjeti, ali joj je dan placebo u vidu praznih kapsula, radi usporedbe. Po završetku istraživanja, postotak žena koje su imale indeks tjelesne lipanj/srpanj 2009.

StruËne zanimljivosti

mase 30 ili veći, odnosno opseg pojasa veći od 80 cm, bio je najmanji u skupini koja je dobila probiotike - samo 25 posto.

U skupini žena koje su dobile lažne kapsule probiotika prekomjerno teških bilo je 40 posto, a najviše, 43 posto, našlo ih se u skupini kojoj su dani savjeti i hrana, ali ne i probiotici. Probioticima hranjene žene imale su i najniži postotak tjelesnih masnoća - 28 posto. Istraživači će nastaviti pratiti iste žene, a provjerit će i napredak kilaže kod njihove djece, da bi utvrdili hoće li probiotici konzumirani tijekom trudnoće imati ikakva učinka na potomstvo. „Bakterije prelaze s majke na dijete kroz porođajni kanal, kao i putem mlijeka, a ispitivanja pokazuju da prehrana u ranoj fazi života ima utjecaja na rizik od pretilosti kasnije u životu“, iznijela je autorica istraživanja Kirsi Laitinen. „Postoji sve više naznaka da bi se mogao stvoriti nov pristup u borbi protiv pretilosti, bilo putem prevencije, ili tretmana.“

Tjelesna sprema snižava rizik od smrti Izvor: Ivanhoe Newswire (JAMA) Objavljeno: 20. svibnja 2009.

Redovito vježbanje nudi više prednosti od pukog mršavljenja za nekoliko kilograma ili ublažavanja stresa.

Prema novoj analizi, postoji neposredna poveznica između bolje srčano-plućne kondicije i niže smrtnosti od bilo kojeg uzroka, uključujući srčanožilnu bolest.

Dr. Saturo Kodama i kolege sa Sveučilišta u Tsukubi proučili su 187.303 pacijenta tražeći vezu između srčano-plućne kondicije i sveukupne stope smrtnosti, te smrtnosti od srčanožilne bolesti.

Pacijenti su svrstani u tri grupe prema kondiciji - nisku, srednju i visoku. Rezultati su pokazali da sudionici s niskom kondicijom imaju 70 posto veći rizik od smrtnosti, neovisno o uzroku, te 56 posto veći rizik od smrtnosti od srčanožilnih bolesti u usporedbi s pacijentima iz skupine s visokom kondicijom. U usporedbi s ispitanicima iz srednje grupe, oni s najnižom kondicijom imali su 40 posto veći rizik od smrti od bilo kojeg uzroka, te 47 posto veći rizik od smrti od srčanožilnih bolesti. Liječnici kažu da je rizik sveden na nulu kod muškaraca koji mogu hodati brzinom od 6,5 km na sat bez iscrpljivanja, odnosno 5 km kod žena.

Testiranje srčano-plućne kondicije ranije je bilo zanemarivano kod procjene rizika od srčane bolesti zbog nepodudarnosti u istraživanjima.

Vaše zdravlje #66 | 103

Predstavljamo knjige

RUBRIKA

SAVRŠENO DISANJE Al Lee i Don Campbell

ALERGIJE Ema Mušič

ISCJELJUJUĆI DODIR ZA DJECU Mary Atkinson

Koliko često razmišljate o disanju? Koliko često dišete svjesno? Naizgled jednostavan čin disanja često prolazi nezapaženo, a zapravo je najvažniji proces održavanja života. Savršeno disanje može vam promijeniti život. Ova knjiga poučava kako svjesno, duboko disanje može obogatiti sva područja života i praktičan je vodič potkrijepljen znanstvenim dokazima o čudesnoj moći daha, kao i svjedočenjima ljudi kojima je on iznimno bitan, poput astronauta, pilota, alpinista, sportaša, majstora tai chija i mnogih drugih. U knjizi ćete pronaći specifične tehnike namijenjene posebnim potrebama, a koje je jednostavno svladati. Ponuđene su vježbe koje pomažu da izađete na kraj s gnjevom, depresijom i tugom, poboljšate usredotočenost i probudite osjećaj sreće, radosti i spokoja. Nekim je metodama disanja moguće ublažiti kroničnu bol, tjeskobu, napadaje panike, simptome PMS-a i menopauze. Uključene su i vježbe za jačanje samopouzdanja prije poslovnih prezentacija te drugih javnih nastupa.

Svjesno disanje vodi nas prema potpunom prihvaćanju energije života. Krenite na taj put već sa sljedećim dahom i sa svakim sljedećim ga mijenjajte.

Uz pomoć disanja poboljšajte zdravlje, ublažite stres, povećajte emocionalno zadovoljstvo, poslovnu i sportsku uspješnost, kreativnost, seksualni užitak i produbite duhovna iskustva.

Vlasta Prohaska

Alergija je tegoba samo dok ne utvrdimo alergen koji je uzrokuje. Poznavanje alergena i njihove povezanosti omogućuju nam da ih izbjegavamo. Ako odstranimo uzrok, uz suvremenu terapiju alergije su izlječive.

Knjiga Alergije Eme Mušič donosi najsuvremenije spoznaje o tim tegobama i sve što o njima moramo znati.

Osim što su alergije među najčešćim smetnjama, jer ta bolest muči oko 30 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja, sve je više tvari koje ih izazivaju. Mnoge se osobe godinama bore s različitim kožnim smetnjama kojima ne mogu naći uzrok. Puno toga postat će nam jasnije zahvaljujući ovoj knjizi koja donosi opis svih alergijskih bolesti i njihovih simptoma, njihove uzroke te opis klasičnih i alternativnih načina liječenja.

Na prvome mjestu opisane su osnovne činjenice o alergijama. Slijedi vrlo iscrpan opis alergena po skupinama i način na koji oni ulaze u organizam. Neke od njih udišemo, druge uzimamo hranom, treće unosimo u organizam kao lijekove ili je riječ o ubodu nekih insekata. Ukratko su predstavljene alergijske bolesti, načini njihova sprječavanja i liječenja. Navedeni su praktični savjeti i odgovori na najčešća pitanja bolesnika s alergijskim teškoćama.

Istraživanja su pokazala da terapeutski dodir može smanjiti bol i ojačati imuni sustav djece, poboljšati koncentraciju i komunikacijske vještine. Djeca tako imaju više samopouzdanja i smirenija su u stresnim situacijama. Knjiga Iscjeljujući dodir za djecu - masaža, refleksoterapija i akupresura za djecu od 4 do 12 godina, koristan je i praktičan vodič koji daje jednostavne i jasne upute korak po korak za masažu, akupresuru i refleksoterapiju, uz korisne savjete o mješavinama za kupku s eteričnim uljima i preporukama za postupke kojima možemo osnažiti zdravlje djece. Pruža i pregled jednostavnih tehnika kojima možete poučiti djecu kako bi si sama pomogla u školi ili u igri, primjerice kad ih uhvati grč u nozi, kad imaju tremu prije ispita u školi ili su umorni. Ukratko, ova knjiga cjelovit je vodič koji obuhvaća sve što bi roditelji trebali znati o pozitivnim učincima dodira u kojem ćete uživati zajedno sa svojim djetetom.

Mary Atkinson vodi terapeutsku kliniku i školu za holističku masažu, indijansku masažu glave, refleksoterapiju i aromaterapiju.

Cijenjena je autorica više od petnaest knjiga s područja komplementarnih terapija.

Nakladnik: Planetopija d.o.o., Ilica 70,

Nakladnik: Mozaik knjiga d.o.o., Savska 66/ IV, 10 000 Zagreb, www.mozaik-knjiga.hr Prodaja: Knjigu možete kupiti na svim boljim prodajnim mjestima.

Izdanje: 2009.

Cijena: 119 kuna

10 000 Zagreb, www.planetopija.hr Prodaja: Knjigu možete kupiti u Planetopijinoj knjižari u Ilici 72 (tel./fax: 01/4846 197) i u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske. Možete je naručiti i putem interneta na www.planetopija.hr.

Izdanje: 2009.

Cijena: 135 kuna 104 | Vaše zdravlje #66

Vlasta Prohaska

Davor Uskoković

Nakladnik: Planetopija d.o.o., Ilica 70,

10 000 Zagreb, www.planetopija.hr Prodaja: Knjigu možete kupiti u

Planetopijinoj knjižari u Ilici 72 (tel./fax: 01/4846 197) i u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske. Možete je naručiti i putem interneta na www.planetopija.hr.

Izdanje: 2009.

Cijena: 135 kuna lipanj/srpanj 2009.