Vaše zdravlje 08/2012

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 1

Riječ urednice U posljednje vrijeme sve se češće piše i govori o novoj dijagnozi, nazvanoj sindrom izgaranja. Ako znamo da se povezuje s (lošim) međuljudskim odnosima i s pretjeranim perfekcionizmom, onda nam nije teško zaključiti da živimo u vremenu koje od nas traži sve više i više, sve bolje i bolje... A problem obično nastupa u trenutku kad se više ne možemo nositi sa svim životnim zahtjevima i, popularno rečeno, počinjemo davati naznake da „pucamo po šavovima“, što je samo uvertira u mogući totalni slom sustava prilagodbe, na fizičkoj i mentalnoj razini. U strahu da nas okolina neće prihvatiti onakvima kakvi jesmo, izlazimo iz svojih okvira u pokušaju da se pretvorimo u ono što nismo jer nismo spremni prihvatiti svoja ograničenja. Razmišljajući o ovome, nameće se pitanje zašto se to ne događa djeci? Možda zato jer su neposredna i direktna, iskrena i otvorena, i još uvijek na svojim plećima ne nose teret kompliciranih odnosa među odraslima, koje su sami iskreirali. Iskrenost nećemo zamjeriti djetetu, ali skloni smo zamjeriti je odraslima. Ako dijete nešto ne može, razumjet ćemo, ali kad su odrasli posrijedi, to već postaje problem. Što je to što nas ukalupljuje u okvire koji nas s vremenom odmiču od iskrenosti i neposrednosti u komunikaciji? Što nas to tjera da se ne pokušavamo staviti u tuđu kožu kako bismo razumjeli razloge zašto se nešto ne odvija onako kako bismo željeli? Zar s vremenom sami sebi postajemo toliko važni da ne prihvaćamo ništa što se automatski ne uklapa u naše okvire? S djetetom uvijek znamo na čemu smo, s odraslima ne. To samo upućuje na činjenicu da nismo dovoljno iskreni, ni prema sebi ni prema drugima, a sve u bezrazložnom strahu od neuspjeha, jer okolina ipak nemilosrdno nameće svoje zahtjeve, ne osvrćući se za onima koji im ne mogu udovoljiti. Do kada tako? Zar treba doći na rub kako bismo shvatili da je bitno osvijestiti i prihvatiti ono što jesmo i da samo iskrenost prema sebi samima, a potom i prema okolini, može razviti novu kvalitetu odnosa koja nas neće pokušavati mijenjati do granica izdržljivosti?

Carmen Rivier-Zurak, dr. med. Glavna urednica

2 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

Impresum

Sadržaj

IZDAVA»

Oktal Pharma d.o.o. Utinjska 40, 10020 Zagreb www.oktal-pharma.hr

PAMĆENJE TIJELA......................

04 10

URTIKARIJA.................................. DIREK TOR

doc. dr. sc. Teodora Gregurek Novak, dr. med.

SUNCE, MORE I KOŽA ..................

GLJIVIČNE INFEKCIJE..................

Branko Parag, mr. pharm. REDAKCIJA I M ARKETING

Utinjska 40, 10020 Zagreb tel: 01/6595 768 • faks: 01/6595 700 E-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr www.vasezdravlje.com GL AVNA UREDNIC A

Carmen Rivier-Zurak, dr. med. POMOĆNIK GL AVNE UREDNICE

Ozren Podnar, prof. LEK TORIC A

Sandra Zanki, prof.

Dina Majstorović, dr. med. dent.

PREHRANOM DO CILJA................

Mario Nosić, dipl. ing.

BLAGODATI BICIKLIRANJA..........

Ozren Podnar, prof.

NJEGA ZDRAVE DJEČJE KOŽE ...............................

Enver Beriša, dr. med.

DIJAGNOSTIKA BOLOVA U NOGAMA....................................

Vedrana Mužić, dr. med.

BOLNA LEĐA U TRUDNOĆI...........

Snježana Schuster, fizioterapeut, mr. sc. Gordana Grozdek Čovčić, Bobath terapeut

MAGNEZIJ – ČUVAR TRUDNOĆE...................................

POREMEĆAJI SPAVANJA..............

Ozren Podnar, prof.

UMNJACI – ZAŠTO SU POSEBNI?................................

Davor Miličić, akademik prof. dr. sc. Rajko Ostojić, gastroenterolog prof. dr. sc. Željko Metelko, dijabetolog prof. dr. sc. Petar Kes, nefrolog prof. dr. sc. Simeon Grazio, fizijatar prof. dr. sc. Zdravko Mandić, oftalmolog mr. sc. Krešo Zurak, otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata Vida Demarin, akademkinja prof. dr. sc. Miro Jakovljević, psihijatar prof. dr. sc. Višnja Latin, ginekolog doc. dr. sc. Milivoj Jovančević, pedijatar dr. sc. Ivana Nola, dermatolog Ljiljanka Jurković, dr. med.

DIZ AJN I PRIPREM A Z A TISAK

HAND dizajn studio ©tefanovečka 10, 10000 Zagreb TISAK

Radin print d.o.o. Gospodarska 9 10431 Sveta Nedelja tel: 01/7772 361 www.radin.hr

ZDRAVLJE IMUNOSNOG SUSTAVA......................................

Anka Dorić, dr. med.

ZBRINJAVANJE RANE.................

Marina Gradinac, dr. med.

ISTINA O VODI, 1. dio.....................

Nadežda Črep

JOGIJSKI SAVJETI ZA ZDRAV TEN..............................

MEDICINSKI LEKSIKON povećanje limfnih čvorova, 2. dio; vrućica, 1. dio.................................

doc. dr. sc. Vanja Bašić Kes, dr. med., Lucija Zadro Matovina, dr. med.

STEVIJA........................................

Ana Marija Liberati Čižmek, dr. med.

VODIČ KROZ PRETRAGE probir za Downov sindrom u trudnoći......................................

dr. sc. Vesna Harni, dr. med.

BILJNA LJEKARNA češnjak.........................................

dr. sc. Stribor Marković

BILJNA LJEKARNA sečuanski papar............................

dr. sc. Stribor Marković

Vlatko Mišković, mag. iur.

VRTOGLAVICA..............................

Damir Šljivar, dr. med. dent.

Ivana Šundrica

STRU»NI KOLEGIJ

Mihaela Vidiček, dipl. ing. preh. teh.

VI PITATE - MI ODGOVARAMO......

STRUČNE ZANIMLJIVOSTI..........

PREDSTAVLJAMO KNJIGE...........

84 86 88

NAKL ADA

90.000

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 3

Prema knjizi: Pamćenje tijela: kako odnosi i stil života upravljaju našim genima, Dr. Joachim Bauer (Planetopija, 2011.)

Tema broja

PAMĆENJE TIJELA

Upravljaju li geni nama

ili mi genima?

Geni nisu autisti nego reagiraju na utjecaje iz okoline, a mi možemo upravljati njima baš kao što oni upravljaju nama

Genima, za koje se zna da nose nasljedne osobine, u medicini se često pripisuje uloga čimbenika odgovornih za sve nevolje. Pa tako ih je Jens Reich, genetičar i molekularni biolog, usporedio s koncertnim klavirom. Koncertni klavir ne može sâm od sebe izvoditi glazbu. Glazbalo nije dostatno, nego netko na njemu mora svirati. No, tko „svira“ na genima? Knjiga Pamćenje tijela dr. Joachima Bauera posvećena je upravo tom pitanju. Već godinama se vode rasprave o tome tko ima veći utjecaj na nas i naše zdravlje – geni ili okoliš. No, na temelju brojnih istraživanja mnogi su znanstvenici zaključili da je o tome zapravo besmisleno raspravljati jer je njihovo funkcioniranje usko povezano i međuovisno. Štoviše, geni su podložni brojnim utjecajima koji u velikoj mjeri reguliraju njihove aktivnosti. Upravo su to potvrdila promatranja i otkrića koja su posljednjih nekoliko godina obilježila područje neurobiološkog istraživanja, smatra dr. Joachim Bauer, specijalist interne medicine, psihote4 | Vaše zdravlje #85

rapije i psihijatrije, kojemu je posebno područje interesa molekularna biologija, neurobiologija i psihosomatska medicina.

Gen i genska aktivnost nisu jedno te isto Kada se laički govori o ovoj temi, razlika između gena i genske aktivnosti je ono što zbunjuje. Genska se aktivnost ne nasljeđuje, odnosno to što smo naslijedili određene gene, ne znači da će se njihova funkcija nužno ostvariti. Naprotiv, to ovisi o tome hoće li se specifičan gen aktivirati. Dr. Bauer kaže kako genska aktivnost ovisi o uvjetima u okolišu – uvjetima u pojedinačnim stanicama tijela, uvjetima koji prevladavaju u cijelom organizmu, a koji su nadalje pod utjecajem okoliša u kojemu organizam obitava. No, koji su to čimbenici iz „okoliša“ koji utječu na aktivnost gena? Fascinantna je činjenica koja govori da su kolovoz /rujan 2012.

PAMĆENJE TIJELA

Tema broja

ZAŠTO ODNOSI ZAPADAJU U TEŠKOĆE? „Osjećaji koji se u međuljudskim odnosima mogu zakomplicirati, mnogostruke su prirode. Osobito se partnerski odnosi iz vrlo različitih razloga mogu „zaplesti“”. Krajnja točka, u kojoj mnogi ne mogu dalje bez pomoći, u većini međuljudskih odnosa dosegnuta je kada uvrede i ponižavanja dovedu do prekida razgovorne niti između dviju osoba. Ako je pacijentu u interesu da se taj odnos nastavi ili ako je o njemu ovisan, prvi je korak u psihoterapiji ponovno pokrenuti komunikaciju između sudionika kako bi se otkrilo o čemu se doista radi. Većinom se tijekom nekoliko razgovora pokaže da je do razočaranja ili ljutnje došlo zbog neizražavanja želja (ili težnji) u odnosu. Razlozi zašto želje i težnje u odnosu ne dolaze do izražaja su mnogostruki. Neke se osobe – zbog dubljeg unutarnjeg straha ili stida, a ponekad i zbog određenih prijašnjih iskustava – nisu usudile uopće osjetiti određene osjećaje. Ponekad istinski važnim emocionalnim željama drugi osjećaji stoje na putu, primjerice, ponos, ljutnja ili strah mogu ostaviti „loš dojam”. Takve pozicije zbog kojih mnogi ljudi – potpuno nesvjesno – sami sebi (odnosno svojim emocionalnim potrebama) stoje na putu, u pravilu imaju veze s iskustvima iz prijašnjih odnosa u kojima su dotični bili prisiljeni zauzeti poziciju koja im sada smeta.

Pet savjeta kako se nositi sa stresom u odnosima Što u slučaju straha, stresa i problema u vezi možemo sami poduzeti ako želimo odgoditi savjetovanje s psihoterapeutom? 1. Zastanite i mirno razmislite u kojem se vašem odnosu pojavljuje problem. Često se problemi „premještaju“ iz jednog odnosa u drugi, primjerice, iz odnosa s nadređenim u partnerski odnos ili obrnuto. Naravno, i nekoliko odnosa istodobno može stvarati probleme. 2. Pokušajte zatim u miru sami otkriti koji biste značajan, istodobno i realističan cilj rado predstavili svom partneru. Što je „emocionalniji“ predmet želje (primjerice, kritika odnosno ljutnja ili želja za priznanjem, ljubaznošću ili nježnošću), to bolje. No to ne znači da želju trebate izraziti na emocijama nabijen način. 3. Priopćite potom partneru, u opuštenoj atmosferi, da želite s njim/njom „razgovarati u miru“ i učinite to u trenutku kad ne postoji vremenska stiska. Pokušajte ljubazno voditi razgovor i razmišljajte o tome da vaš partner vjerojatno isto tako osjeća strah i stres kao i vi. Započnite razgovor tako da svom partneru prvo ukratko kažete što na njemu najviše cijenite (i o tome ste prethodno trebali razmisliti). No brzo prijeđite na pravu temu i iznesite svoju brigu. 4. Razgovarajte o svom problemu s rođacima ili prijateljima. Prijatelji koji odmjereno i smireno zauzmu stav pomažu više nego oni koji s vama odmah žele krenuti u bitku. 5. Učinite nešto samo za sebe: bavite se sportom (jedanput ili dvaput tjedno hodajte, plivajte, vozite bicikl), ili svladajte vježbe opuštanja (primjerice relaksaciju mišića po Jacobsonu, autogeni trening ili jogu), koje potom redovno primjenjujte. Ako vam ovih pet točaka nije pomoglo, nije kraj svijeta. Ako ne dođe do željenog raščišćavanja ili napredovanja odnosa, problem ne mora biti u vama. No možda je tada trenutak da razmislite o eventualnom savjetovanju s psihoterapeutom.

međuljudski odnosi i sve ono što oni nose sa sobom glavni čimbenici upravljanja genima te da imaju važan utjecaj na zdravlje. Stil života, traume, stresne situacije, rana iskustva u djetinjstvu, lijekovi, droge – sve to upravlja genima i posljedično utječe na naše zdravlje. Ili, jednostavnije rečeno, loši međuljudski odnosi i dugotrajna izloženost situacijama visokog stresa mogu povećavati rizik od oboljenja i usporiti izlječenje već nastale bolesti. Ova spoznaja donosi veliku mogućnost prevencije razvoja bolesti, ali i veliku osobnu odgovornost za kvalitetu međuljudskih odnosa kolovoz/rujan 2012.

u kojima (aktivno) sudjelujemo, bilo da se radi o obiteljskim, roditeljskim, prijateljskim, partnerskim ili odnosima na radnome mjestu. Tvrdeći da geni nisu autisti – „samotnjaci koji ne komuniciraju s vanjskim svijetom“ – nego da reagiraju na utjecaje iz okoline te da i mi možemo upravljati njima baš kao što oni upravljaju nama, dr. Bauer je ovu intrigantnu temu obradio u svojoj knjizi Pamćenje tijela: kako odnosi i stil života upravljaju našim genima (Planetopija, 2011.). Knjiga je u Njemačkoj doživjela veliki uspjeh i

čak 15 izdanja, velikim dijelom i stoga jer odgovara na brojna zanimljiva pitanja, poput onoga što je emocionalno pamćenje boli, jesu li neki ljudi skloniji obolijevanju od raka, je li većina bolesti nasljedna, koja je važnost kvalitetne roditeljske skrbi na neurološki razvoj dojenčadi i mnoga druga.

Spoznaja o međuljudskim odnosima U uvodnome dijelu knjige na sljedeći je način objašnjeno na koji način međuljudski odnosi utječu na aktivaciju gena: Vaše zdravlje #85 | 5

Tema broja

PAMĆENJE TIJELA

ZAŠTO DJECA NE SMIJU PATITI? Bauer ističe i važnost utjecaja roditeljske skrbi (međuljudski odnosi) na razvoj djece (aktivaciju gena): „Vrlo teške poremećaje imaju djeca koja su zbog socijalne bijede ili nepovoljnih obiteljskih prilika izložena strašnom zapostavljanju, zanemarivanju ili čak zlostavljanju. Tada se, prema najnovijim ispitivanjima, pokažu teška oštećenja u sposobnosti učenja, društvenom ponašanju te promjene na krivulji moždane struje (EEG). Pritom su mnoga ispitivanja potvrdila i dodatne neurobiološke neobičnosti, sve do smanjenog volumena mozga. Osigurati djetetu stalnu, brižnu skrb punu ljubavi stoga nije samo humana i socijalna potreba, nego i pretpostavka nesmetana neurobiološkog razvoja djeteta.“

„Umne aktivnosti, kao i osjećaji i doživljaji u međuljudskim odnosima rezultiraju biološkim promjenama u mozgu o kojima smo, u međuvremenu, ponešto doznali. Da imamo mogućnost jedanput godišnje organizirati putovanje našim mozgom i razgledati ga elektronskim mikroskopom, svaki bismo put naišli na znatno promijenjene „krajolike“. Razlog tome je taj što događaji, doživljaji i životni stilovi upravljaju aktivnostima gena i mijenjaju strukture u mozgu. Sve što naučimo, iskusimo i doživimo vezano je uz međuljudske odnose. Iskustva u međuljudskim odnosima, kao i emocije i iskustva koje donose sa sobom, pohranjuju se u neuronskim mrežama. A ova knjiga opisuje fascinantan fenomen kako neuronske mreže, dok primaju i pohranjuju nove dojmove i iskustva, istodobno mijenjaju svoje fine strukture. Ta povezanost ima veliku zdravstvenu relevantnost. Budući da mozak upravlja brojnim tjelesnim funkcijama, ne bi nas trebale začuditi studije koje znanstveno dokazuju da depresija, primjerice, povećava rizik od srčanih oboljenja i da depresija kod pacijenata koji već pate od neke bolesti srca, drastično povećava rizik od smrtnosti. Iskustva u međuljudskim odnosima duboko utječu na tijelo.“ I istaknuti predstavnici vrhunskih neurobioloških istraživanja u SAD-u, poput Erica Kandela, dobitnika Nobelove nagrade, govore da nova otkrića o povezanosti između duha i mozga zahtijevaju 6 | Vaše zdravlje #85

promjenu načina razmišljanja u medicini. Budući da sve što umno činimo, duševno osjećamo i oblikujemo u odnosima nalazi svoj izraz u tjelesnim strukturama, medicina koja se bavi „tijelom bez duše” nema smisla baš kao ni psihologija koja se bavi „dušom bez tijela”, kao što to običava reći Thure von Uexküll. No, vratimo li se na utjecaj međuljudskih odnosa na aktivaciju gena, uz partnerske odnose posebno je zanimljivo područje odnosa na radnome mjestu. Kako kaže Bauer, međuljudski odnosi na radnome mjestu ostavljaju tragove na duši i tijelu, no nažalost, tema zdravlja na radnome mjestu ne dobiva zasluženu pozornost, iako se i to polako mijenja. Naime, kako ovo pitanje dobiva na važnosti, tako se provode ozbiljna znanstvena ispitivanja koja pokazuju da su međuljudski i organizacijski čimbenici danas „zauzeli“ prvo mjesto kao uzro-

ci bolesti, dok nekadašnji vodeći uzroci bolesti (radni materijali, strojevi, buka itd.) igraju samo sporednu ulogu.

Posebno izdvajamo Burnout syndrome ili sindrom izgaranja nova je bolest na radnome mjestu. On se može prepoznati kroz emocionalnu iscrpljenost, negativnost ili ciničan stav prema nadređenima, kolegama ili klijentima te negativnu procjenu smisla i kvalitete vlastitoga rada. Uzrok je u većini slučajeva vezan uz međuljudske odnose, a posljedice se velikim dijelom očituju u tjelesnim tegobama. Nekoliko je čimbenika koji dodatno mogu opteretiti pojedince i uzrokovati sindrom izgaranja. Na prvome je mjestu, piše Bauer u svojoj knjizi, rad sa zahtjevnim klijentima ili mušterijama: „Od opasne mješavine emocionalne iscrpljenosti, negativnog i ciničnog stava prema drugim osobama i sumnje vezane uz vlastiti rad, karakteristične za sindrom izgaranja, pate osobe koje rade na onim poslovima koji zahtijevaju emocionalnu angažiranost. Ako usprkos krajnjoj angažiranosti, poslodavci smatraju da je izostao vidljiv uspjeh, a ostali (kolege, nadređeni) to nisu kompenzirali svojim priznanjem, dolazi do takozvane „krize gratifikacije“. Takva situacija, najčešće nesvjesno, može zaposlenika dovesti do zaključka da je njegova/njezina poslovna podobnost nedostatna ili da je posao u cjelini besmislen. Pritom zaposlenik u pravilu počinje razvijati negativne osjećaje prema poslodavcu. Kao što pokazuju brojna promatranja s područja biheviorizma (osobito modeli learned helplessness, odnosno „naučene bespomoćnosti“), ništa tako ustrajno ne uništava motivaciju i poticaj na rad kao izostanak pozitivnih povratnih informacija (kao što su vidljivi uspjesi vlastitog rada, pohvale ili priznanja). Stoga visoki stupanj rizika od pojave sindroma izgaranja postoji osobito kod poslova koji se zasnivaju na brizi o osobama kolovoz /rujan 2012.

PAMĆENJE TIJELA

Tema broja

Međuljudski odnosi na radnome mjestu ostavljaju tragove na duši i tijelu, no nažalost, tema zdravlja na radnome mjestu ne dobiva zasluženu pozornost koje ne daju ili nisu u stanju dati dovoljno pozitivnih povratnih informacija: riječ je o pacijentima koji boluju od neizlječivih bolesti, na odjelima za rak i AIDS, osobama s dementnim sindromom kojima je potrebna skrb, primjerice oboljelima od Alzheimerove bolesti, ili invalidnoj odnosno kronično bolesnoj djeci u ustanovama za skrb. I škole su mjesta u kojima usprkos velikim ulaganjima zaposlenika ponekad izostanu uspjesi (o tome u nastavku). Drugi važni čimbenici koji pospješuju razvoj sindroma izgaranja su loši uvjeti rada i izostanak potpore kolega. Ondje gdje su malobrojne pozitivne emocionalne povratne informacije, vanjski uvjeti rada imaju presudno značenje: visoka stopa sindroma izgaranja otkrivena je ondje gdje vladaju veliki pritisci te preostaje malo individualnih mogućnosti oblikovanja vlastitog rada. Takva situacija na radnome mjestu u stručnoj se literaturi zove high demand – low influence („veliki zahtjevi – slab utjecaj“). Takva konstelacija donosi visok rizik obolijevanja od sindroma izgaranja. Ali i izostanak podrške kolega ili nadređenih isto tako pospješuje pojavu sindroma izgaranja. No, kolegijalna potpora može štititi od pojave sindroma izgaranja samo ako su zaposlenici spremni iskoristiti je jer oni koji pate od sindroma izgaranja nerijetko imaju problem s prihvaćanjem takve potpore s obzirom na to da su u većini slučajeva takve osobe imale visoka osobna očekivanja te su svoje ambiciozne, profesionalne ciljeve htjele postići kao „pojedinci“, ne cijeneći pritom kontakt s kolegama. I na kraju, vrlo veliku ulogu igra i osobni stav. Primjerice, perfekcionistički stavovi u pogledu posla kojima zaposlenici sami sebi stvaraju pritisak ili se opterećuju (dok pritom nisu svjesni tih pretjeranih zahtjeva), nakon nekoliko godina mogu dovesti do sindroma izgaranja. Nadređeni bi trebali predvidjeti opasnost od pojave sindroma izgaranja osobito kod vrijednih i (prekomjerno) angažiranih suradnika koji su zbog profesionalnih ciljeva spremni zapostaviti privatne interese i koji isprva čine nadređene i kolege zadovoljnima.“ U svjetlu percepcije prosvjetnih radnika, često nepravedno optuženih za pretjerano dug ljetni godišnji odmor te mali broj radnih sati dnevno, zanimljiv je podatak koji Bauer iznosi u knjizi, a to je da su predvodnici u sindromu izgaranja upravo obrazovni kadar u školama, barem kada je riječ o Njemačkoj. kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 7

Ivana Burulic, dipl. ing. preh. teh., Oktal Pharma

Promo

PIERRE FABRE – AVÈNE

Prirodno aktivna Avène termalna voda ima protuupalna, antiiritacijska i umirujuća djelovanja na kožu, što dokazuje više od 150 kliničkih studija

Posvećeno dermatologiji od 1743. Davne 1736. godine počinje povijest Avène termalne vode. Tada je u blizini malog sela Avène na jugu Francuske otkriven izvor termalne vode i njezino blagotvorno djelovanje na kožu. Legenda kaže da je konj, koji je bolovao od kožnih ekcema, ozdravio nakon pijenja izvorske termalne vode i kupanja u istom izvoru. Godine 1743. markiz Rokozels, koji je u to doba bio vlasnik zemljišta, u blizini izvora termalne vode sagradio je prvo hidroterapijsko lječilište. Priča o izlječenju životinje ubrzo se proširila obližnjim krajevima te su liječnici

8 | Vaše zdravlje #85

počeli upućivati bolesnike s kožnim oboljenjima na „izvor zdravlja za kožu“. Od prvih dana lječilište je posvećeno isključivo dermatologiji, tako da ga je 1874. službeno priznala i francuska vlada. Svjetsku slavu Avène termalna voda stekla je 1871. tijekom „velikog požara“ u Chicagu, kada se dokazala kao vrlo učinkovito sredstvo u tretiranju opeklina trećeg stupnja. Godine 1975. izvor termalne vode postao je vlasništvom farmaceutske grupe Pierre Fabre, koja je tijekom sljedećih 14 godina provodila brojna klinička i farmakološka istraživanja s ciljem utvrđivanja svojstava Avène termalne vode kako bi se dokazalo njezino djelovanje na kožu.

kolovoz /rujan 2012.

PIERRE FABRE – AVÈNE

Promo

Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da Avène termalna voda ima protuupalna, antiiritacijska i umirujuća djelovanja na kožu, što dokazuje više od 150 kliničkih studija.

umirujuća, protuupalna i antiiritacijska svojstva. Njezin sastav je jedinstven i stalan: niska mineralizacija (266 mg/l) i pH 7,5.

Avène hidroterapijsko lječilište obnovljeno je 1990. godine, a 15 godina poslije zgrada je nadograđena i ponovno obnovljena radi povećanja kapaciteta. Danas lječilište prima oko 3000 bolesnika godišnje, od kojih 25 posto čine djeca. Indikacije za liječenje u Avène hidroterapijskom lječilištu su atopijski dermatitis, psorijaza, problemi zacjeljivanja kože, kronični svrbež kože i ihtioza. Terapija traje tri tjedna, a za svakog se bolesnika izrađuje osobni program liječenja, koji uključuje osnovne i dodatne tretmane koji se provode uz medicinski nadzor. Pozitivni učinci hidroterapije na zdravlje kože bolesnika vidljivi su već nakon prvih tretmana i traju mjesecima nakon završetka terapije. Lječilištu je pridodan i znanstveni pristup te su tako svi bolesnici dio kliničkih istraživanja.

Uspješna primjena Avène termalne vode u lječilištu potaknula je ideju o njezinoj primjeni u spreju. Na taj način je svakom pacijentu s osjetljivom kožom omogućena njezina primjena kod kuće kao i u lječilištu. Sustav proizvodnje spreja je jedinstven u svijetu: kako bi se sačuvala izvorna kvaliteta Avène termalne vode, koja izvire bistra i bakteriološki čista, s izvorom je direktno spojen sustav cijevi putem kojih se voda dostavlja u punionicu, gdje se u sterilnim uvjetima puni u sprejeve.

Jedinstven i stalan sastav Avène termalna voda nastaje spajanjem podzemnih struja u gorju Cevennes te izvire nakon četrdesetak godina putovanja kroz podzemlje. Tijekom tog dugog putovanja obogaćuje se elementima u tragovima te silikatima koji je čine tako nježnom za kožu. Izvire iz dubine zemlje u blizini mjesta Avène – bistra i čista, temperature 25,6° C, s niskim sadržajem minerala i optimalnom ravnotežom kalcija i magnezija, što Avène termalnoj vodi daje

kolovoz/rujan 2012.

Za dermatološku i kućnu primjenu Zbog dokazanog protuupalnog, umirujućeg i antiiritacijskog djelovanja, Avène termalna voda upotrebljava se kod svih oblika povećane osjetljivosti i iritacije kože te kao dodatak dermatološkim tretmanima. Nakon dermatoloških postupaka, poput laserskog tretmana, kemijskog pilinga, dermoabrazije ili manjih kirurških zahvata, omogućuje jednostavno i potpuno čišćenje kože te smanjuje crvenilo i upalu. U svakodnevnoj primjeni kod kuće koristi se u slučajevima pojave crvenila i iritacije kože, nakon brijanja, kod opeklina od sunca, nakon depilacije i skidanja šminke te iritacija u dječjoj dobi, kao što je pelenski osip.

Vaše zdravlje #85 | 9

doc. dr. sc. Teodora Gregurek Novak, dr. med., spec. dermatovenerolog, Poliklinika Sunce, Trnjanska cesta 108, Zagreb, e-mail: tgnovak@yahoo.com

Alergologija

URTIKARIJA

Kad tijelo kaže NE Alergološki testovi provode se kad alergen nije točno poznat, kad se bolest ponavlja ili se povezuje s nekoliko uzročnika

Zbog reakcije kože slične kao pri kontaktu s koprivom, urtikarija se često naziva koprivnjača. Izaziva crvena, edematozna žarišta iznad razine kože (tzv. urtike), a dijeli se na akutnu, recidivirajuću (ponavljajuću) i kroničnu. Razlika je prije svega u trajanju bolesti, a slika bolesti uvijek je ista. Akutna urtikarija traje najviše tri tjedna, recidivirajuće do tri mjeseca, a kronične i nekoliko godina, uz povremena pogoršanja i poboljšanja. Dok su u akutnom obliku urtike veličine kovanog novca do dlana, spajaju se i izražen je jak svrbež, kronične su veličine nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično. Mogu se javiti i opći simptomi (npr. povišena temperatura), zatim oni povezani s unutarnjim organima (najčešće dišnog i probavnog sustava), a na područjima gdje je tkivo rahlo, poput očiju, usana i zglobova, česte su jake otekline. Mogu se razviti i otekline početnog dijela dišnog puta i jezika, s osjećajem gušenja i otežana gutanja, astmatički napad, znaci rinitisa ili konjunktivitisa, ali i proljev ili bolovi u trbuhu. Jako izraženi simptomi mogu ugroziti život bolesnika. U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktič-

10 | Vaše zdravlje #85

kim šokom (najčešće nakon uboda insekata ili uzimanja nekih lijekova), kad zataje disanje i rad srca, što može imati i smrtni ishod.

Nekoliko mogućih scenarija Prema reakciji koja se odvija u organizmu, urtikarija spada u tzv. alergijske reakcije ranog tipa, što znači da promjene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa. Alergen se spaja s postojećim specifičnim antitijelom vezanim na stanicu mastocit, koja puca i oslobađa barem desetak vrlo aktivnih tvari, koji pogoduju nastanku alergijske reakcije. Najvažnija od njih je svakako histamin, a u kroničnih i fizikalnih urtikarija i acetilholin. Najčešći su alergeni hrana, lijekovi (antibiotici, acetilsalicilna kiselina, analgetici, antireumatici i dr.), neki inhalacijski alergeni (udišu se ili dođu u kontakt s kožom – pelud, grinje iz prašine, životinjske dlake) te ubodi insekata. Urtikariju mogu izazvati i fizikalni čimbenici, također na principu imunoloških promjena u organizmu,

kolovoz /rujan 2012.

URTIKARIJA

Dok kod akutne urtikarije bolesnik obično zna točno navesti koji je alergen posrijedi, kod recidivirajućih i kroničnih oblika često je riječ o kombinaciji alergena ili postojanju unutarnjih čimbenika ali ne potpuno u smislu klasične alergijske urtikarije. To su najčešće hladnoća, toplina, pritisak, fizički napor i sunce (UV zrake). Postoji i grupa alergijskih reakcija potencirana stresom i psihogenim čimbenicima. Dok kod akutne urtikarije bolesnik obično zna točno navesti koji je alergen posrijedi, kod recidivirajućih i kroničnih oblika često je riječ o kombinaciji alergena (dvaju ili više) ili postojanju unutarnjih čimbenika, pa se stvara autoantigen. To su najčešće upalni proce-

kolovoz/rujan 2012.

si uha, nosa, grla, sinusa, ginekološke ili urološke upalne bolesti, hormonalni poremećaji, parazitoze, bolesti jetre ili druge bolesti probavnog sustava, a u vrlo tvrdokornim slučajevima mora se misliti i na maligne bolesti. Kod oko 50 posto kroničnih urtikarija ne može se pronaći uzrok, pa ih nazivamo idiopatskima.

Već uhodan postupak S obzirom na to da je klinička slika tipi čna, dijagnoza ne stvara teškoće. Bitno

Alergologija

je spriječiti daljnji unos alergena u organizam (ako je poznat) i ubrzati njegovo izlučivanje (npr. davanjem laksativa u slučaju prehrambenog alergena). Valja izbaciti i bjelančevine nekoliko dana (ne jesti meso, mliječne proizvode i jaja), da bi ih se kasnije postupno uvodilo prema uputi. Izbjegavanje bjelančevina osobito je važno ako je alergen mala molekule jer tada neće naći nosača (bjelančevinu) i prestat će djelovati. U težim oblicima praćenima komplikacijom (gušenje, edemi, početni znaci šoka) daju se kortikosteroidi (najčešće oni koji brzo djeluju i brzo se izlučuju) u infuziji ili intramuskularno, najčešće dva, tri dana. Potom se doza postupno smanjuje prelaskom na tablete do ukidanja (najviše sedam do deset dana). Daju se i antihistaminici, lijekovi koji sprječavaju vezanje histamina na stanice i njegovo djelovanje, ali i ubrzava-

Vaše zdravlje #85 | 11

Alergologija

URTIKARIJA

da, tj. ciljano se provjeravaju razgovorom dobiveni podaci.

DIJETA KOD URTIKARIJE 1. dan 2. dan 3. dan 4. dan 5. dan 6. dan

čaj sa šećerom riža na vodi, prežgana juha, dvopek, med i keksi bez jaja juha s kuhanom piletinom, krumpir, jabuka kuhana teletina, banana kuhana govedina, zelena salata i mrkva mlijeko

ju izlučivanje histamina već stvorenog prirodnim putem (stolica, mokraća). U početku se daju u infuziji ili intramuskularno, a poslije u obliku tableta. Postoji velik broj antihistaminika prve i druge generacije koji se daju nakon smirenja akutnih znakova urtikarije još 10 do 14 dana. U kroničnim oblicima, ali i kod fizikalnih, dobrim su se pokazale i kombinacije prve i druge generacije antihistaminika, uz obvezno dodavanje blokatora za histamin 2 receptore koji se nalaze duž cijeloga probavnog sustava i također omogućuju djelovanje oslobođenog histamina (preparati ranitidina – a najčešći su Peptoran, Ufamid, Ulran).

Sigurnost testova je oko 75 do 80 posto. Kako bi se postigao željeni učinak, svakako treba ozbiljno shvatiti rezultate testa i strogo izbjegavati sve alergene koji su bili pozitivni. Zbog čestih nesporazuma s nadležnim liječnicima, važno je napomenuti da se alergološki testovi rade u stvarno indiciranim situacijama, tj. onda kad nam alergen nije točno poznat, kad se bolest ponavlja ili se povezuje s nekoliko uzročnih čimbenika. Bitno je da barem tri, četiri tjedna prije testiranja bolesnik ne uzima kortikosteroide, a tri do pet dana prije da ne uzima antihistaminike, sedative i analgetike, jer će rezultati biti lažno negativni.

Kako pronaći krivca

Kod kroničnih se ur tikarija, zbog mogućnosti postojanja unutarnjih čimbenika, provodi kliničko-laboratorijska obrada: sedimentacija (SE), kompletna krvna slika (KKS), glukoza u krvi (GUK), jetrene probe (AST, ALT, gama GT), urea, kreatinin, lipidogram, elektroforeza bjelančevina, imunoelektroforeza, IgE-ukupni, Helicobacter pylori test (iz krvi), hormoni štitnjače (T3, T4, TSH), antitireoidna antitijela, C, C1, C3, CIK, CRP, stolica na parazite, stolica na Candidu, bris na Oxyure, provokacija na amebe, bris nosa i ždrijela, antistreptolizinski titar (AST-O, ASTA), ORL pregled, stomatološki pregled, ginekološki pregled za žene, a urološki za muškarce, te rtg snimka pluća. Ovisno o anamnestičkim podacima, katkad se obradi samo dio, npr. samo probavni sustav ili samo hormonalna obra-

Kod akutnih urtikarija, kod kojih je poznat uzročni alergen, nije potrebno alergološko testiranje jer se, izbjegava li se on, alergija više neće javljati. Kad alergen nije poznat, rade se alergološki testovi, najčešće prick metodom (metoda uboda) ili schratch metodom (grebanje kože) kod testa na konzervanse.

Bolesnika s urtikarijom, osobito onom koja se javlja rijetko i bez uzroka, treba upoznati i s pojmom intolerancije na histamin ili histaminizam 12 | Vaše zdravlje #85

Ako se pronađe uzrok, liječenje se nastavlja kod nadležnog specijalista, a cijelo se vrijeme uzimaju antihistaminici (bilo prve generacije ili kombinacija prve i druge generacije uz H2 blokatore, što se pokazalo vrlo učinkovitim). U slučaju da se uzrok ne nađe i postavi se dijagnoza kronične idiopatske urtikarije koja može trajati godinama, preporučuje se na dulje razdoblje uzimanje navedenih kombinacija lijekova, uz redovite kontrole specijalista dermatologa. U grupi urtikarija uzrokovanih vanjskim čimbenicima potrebno je izbjegavati uzročnike u najvećoj mogućoj mjeri, a uz spomenute lijekove dobrim su se pokazali i antihistaminici koji sediraju (smiruju) ili antiholinergici. Bolesnici koji imaju kronične urtikarije kod kuće uvijek moraju imati lijekove tipa antihistaminika, koje u slučaju često neočekivanih pogoršanja treba odmah uzeti i javiti se nadležnom liječniku. Bolesnika s urtikarijom, osobito onom koja se javlja rijetko i bez uzroka, treba upoznati i s pojmom intolerancije na histamin ili histaminizam. Riječ je o reakciji na histamin koji se može stvarati ne samo tijekom alergijske reakcije nego i kao razgradni produkt neke hrane (bjelančevina). Hrana zbog duljeg stajanja ili početka kvarenja u sebi sadrži mnogo histamina, kao i jela koja se podgrijavaju. Histamin se ne može razoriti kuhanjem, smrzavanjem ili grijanjem u mikrovalnoj pećnici, a kombinacija alkohola s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo djelovanje. Puno histamina ima u crvenom vinu, pjenušcima, pivu, sirevima, plavoj ribi (osobito konzerviranoj), suhomesnatim proizvodima, naročito ako dulje stoje. Preporuka je jesti uvijek svježu, laganu i kuhanu hranu. Pojavi li se intolerancija na histamin, daju se antihistaminici. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 13

Dina Majstorović, dr. med. dent., Oktal Pharma

Dermatologija

NJEGA KOŽE

Njegovana preplanulost Poslije sunčanja i tuširanja na kožu nanesite emolijans, koji sprječava njezino isušivanje i pomaže održavanju vlažnosti

I dobro i loše Preplanulost kože lica i tijela još uvijek se poistovjećuje s dobrim zdravljem i sportskim načinom života, iako je zapravo potencijalna opasnost za zdravlje. Svaka dugotrajna izloženost sunčevima zrakama, koja rezultira toliko željenom preplanulošću, može promijeniti ili oštetiti našu kožu. Oštećenja kože nastala kao posljedica negativna utjecaja sunčevih zraka dijelimo na akutna i kronična. Akutna oštećenja očituju se opeklinama različitog intenziteta, a kod kroničnih je obično riječ o kumulaciji oštećenja nastalih tijekom vremena, koja se očituju preranim starenjem kože te pojavom bora i staračkih pjega, a u konačnici i malignim oboljenjima kože.

Opekline od sunca, koje nastaju kao reakcija kože na pretjerano izlaganje UVB zrakama, očituju se crvenilom, svrbežom i dehidracijom kože, a u težim slučajevima i pojavom mjehura na koži. Četiri do sedam dana od njihove pojave koža se smiruje i počinje se ljuštiti, nakon čega u prvi plan dolazi sloj mlade kože, koja je na početku vrlo osjetljiva na sunčevo svjetlo, što može potrajati i nekoliko tjedana. Ne smijemo smetnuti s uma da opekline od sunca mogu toliko oštetiti stanice kože da više nema oporavka. 14 | Vaše zdravlje #85

Pretjerano izlaganje suncu katkad može uzrokovati povišenu temperaturu, opekline drugog stupnja, dehidraciju organizma, neravnotežu elektrolita i šok. Uz to, suncem oštećena koža podložnija je razvoju infekcije, pa ozdravljenje može biti usporeno. Ipak, sunce ima i svoje dobre strane, ono može biti lijek za određene bolesti i stanja. Kontrolirano izlaganje UV zrakama, prema preporuci liječnika, pomaže u liječenju bolesti kao što su vitiligo, atopijski dermatitis, psorijaza i seboreja. Sunce u koži potiče proizvodnju vitamina D, koji je važan za reapsorpciju kalcija iz hrane i pridonosi sprječavanju osteopenije i osteoporoze. Ništa manje važan utjecaj sunca očituje se u poticanju izlučivanja hormona melatonina koji podržava dobro raspoloženje. Koliko je to važno, pokazuje podatak da manjak melatonina zbog malo sunčanih dana u zimskim mjesecima pogoduje nastanku depresije. Kako bi se to izbjeglo, u skandinavskim se zemljama tijekom zime propisuje terapija svjetlom ili odlazak u toplije krajeve.

Što više, to bolje More i njegovi sastojci vrlo su učinkovit prirodni tretman za našu kožu. Njegov blagotvorni utjecaj uočava se već nakon nekoliko kupanja, jer koža postaje mekša, nje kolovoz /rujan 2012.

NJEGA KOŽE

Dermatologija

žnija i napetija, a dokazan je i anti-age učinak. Ono prodire u našu kožu, poboljšava cirkulaciju u dubljim slojevima i jača vezivo. Kupanjem u morskoj vodi koža se vidno učvršćuje i djeluje zdravije. More sadrži obilje minerala i elementa u tragovima – natrija, kalija, joda, broma, kalcija, magnezija, mangana, fosfora i selena. A zahvaljujući ponajprije algama koje sadrže vitamine A, B, C i E, morska voda ima dokazano anti-age djelovanje, te utječe na prevenciju pojave znakova starenja kože: potiče obnovu stanica kože i stvaranje kolagena te neutralizira slobodne radikale. Morska voda povoljno utječe na sve tipove kože: čisti masnu i smiruje osjetljivu kožu sklonu crvenilu. Jača obrambene mehanizme kože i potiče izmjenu tvari, što je vidljivo u zamjetnom smanjenju celulita. Često je pitanje isušuje li more kožu. Odgovor može biti da, ali u vrlo maloj mjeri, odnosno pridonosi dijelu procesa isušivanja. Za površinsko isušivanje, dehidraciju i ljuštenje kože glavni krivci su sunce i topli zrak. Stoga je ciklus obnove stanica kože, koji fiziološki traje tri do četiri tjedna, tijekom ljetnih mjeseci mnogo brži.

Nakon svega... Tijekom ljeta puno se piše i govori o važnosti zaštite kože od negativna utjecaja sunca i potrebi učestalog nanošenja proizvoda za zaštitu od sunca tijekom dana, pri čemu se često zanemaruje istaknuti važnost njege kože nakon sunčanja i kupanja u moru. Sve što ste tijekom dana na ovaj ili onaj način nanijeli na kožu (slojevi proizvoda za zaštitu od sunca, morska voda), trebali biste na kraju dana ukloniti s kože. Nemojte za tuširanje koristiti sapune jer oni dodatno isušuju kožu, nego izaberite sindet (sapun bez sapuna) ili gel za tuširanje koji ne sadrži sapun. Nakon tuširanja osušite kožu bez trljanja, nježno je tapkajući. Za njegu kože upotrijebite emolijens ((lat. emolliens = koji omekšava; ovlaživač), proizvod koji sprječava isušivanje kože i pomaže održavanju njezine vlažnosti. Nakon tuširanja emolijens treba što prije nanijeti na kožu kako bi se spriječilo dodatno isušivanje, na način da ga prethodno zagrijete razmazujući ga dlanom o dlan, a potom lagano umasirate u kožu. Stoga što smanjuju suhoću kože i umiruju svrbež, emolijensi se u dermatologiji najčešće preporučuju. A koji je najbolji? Pa onaj koji koristite svakodnevno, jer jedino tako će vaša koža izvući ono najbolje od ljetovanja, naravno uz pravilnu zaštitu od sunca i njegu nakon boravka na suncu i kupanja. kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 15

Enver Beriša, dr. med., Centar tradicionalne medicine „Belladona”, Jelačićev trg 7/II, Rijeka, mob: 098/431 098, e-mail: enver.berisa@hotmail.com

Dermatologija

ONIHOMIKOZE

Ah te gljivice Za razliku od postavljanja dijagnoze, liječenje gljivične infekcije noktiju puno je zahtjevnije i traži upornost i strpljenje

Kako zimi stopala nisu izložena pogledima, ne pružamo im dovoljno pažnje. No, uoči ljeta sve se mijenja i ubrzano im vraćamo izgubljeni sjaj. Ali što s gljivicama? E pa njih se ipak ne možemo riješiti preko noći...

Učestalije poslije četrdesete Bolesti noktiju, od kojih se oko 50 posto odnosi na gljivične infekcije, najčešće se javljaju kod osoba s oslabljenim imunitetom, zbog nedostatka vitamina i minerala, fizičke iscrpljenosti i slično. Gljivična infekcija noktiju šake ili stopala u medicinskoj se terminologiji označava kao onihomikoza. Kao najčešći uzročnici spominju se gljivice iz roda Trichophyton, Candida, Edidermophyton, plijesni i slično. Mogućnost nastanka onihomikoze povećava se s godinama, a češće su kod muškaraca nego kod žena. Poslije četrdesete godine nokti rastu sporije, manje su elastični i otporni na infekcije, a sama infekcija teže se i dulje liječi. Gljivičnu infekciju na nogama uglavnom zaradimo zimi, kad koža na nogama ne diše jer je stalno zatvorena u nepropusnoj obući koja ne omogućava ventilaciju i izaziva pojačano znojenje. Takva obuća stvara savršene preduvjete za razvoj gljivica – pojačanu vlagu. Može se širiti i nošenjem cipela ili uporabom predmeta za osobnu 16 | Vaše zdravlje #85

higijenu od inficirane osobe. No, ako i pazimo na kvalitetu obuće, nosimo pamučne čarape i provodimo redovitu i pravilnu higijenu stopala, gljivičnu infekciju možemo dobiti i ako se zadržavamo bosi u prostorima u kojima se najčešće prenose, primjerice u saunama, spa i wellness centrima, svlačionicama, bazenima i slično.

Invazija u dubinu Gljivice prodiru duboko u nokat kroz malene pukotine na noktu ili slična oštećenja na noktu i okolnom tkivu i preživljavaju hraneći se sastojcima razgrađenog keratina i drugim hranjivim tvarima. Gljivična infekcija nokta obično se počinje razvijati s unutarnje strane nokatne ploče i ubrzo zahvaća cijeli nokat. Neki od simptomi, koji se lako uočavaju, su crvena i suha koža koja se ljušti, pucanje kože, a katkad i krvarenje, svrbež i upala oko nokta, perutavi i krhki nokti koji se lako lome, nepravilan oblik nokta, bijele ili žute mrlje na dijelu zahvaćenom gljivicama, zadebljanja na noktu, osjećaj peckanje i bockanja. Iako su gljivične infekcije noktiju za mnoge samo estetski problem, potrebno ih je liječiti kako bi se ublažili postojeći simptomi te spriječilo daljnje širenje infekcije i nastanak komplikacija (na mjestima gdje koža puca otvara se put bakterijskoj superinfekciji i pogoršanju simptoma). U težim slučajevima gljivična infekcija s nožnih prstiju može se proširiti na cijelo stopalo, ali i na udaljenije kolovoz /rujan 2012.

ONIHOMIKOZE

Dermatologija

dijelove tijela, osobito u područje prepona i pazuha.

dana) i može imati nuspojave, kao što su oštećenje jetre, alergije i sl.

Kako se ne biste (ponovno) susreli...

Tvrdokorna i zahtjevna

Među novim metodama spominje se laserski tretman , koji se temelji na mehaničkom uništavanju dijela nokta zahvaćenoga gljivicama, nakon čega se nokat u cijelosti uklanja i na taj način se infekcija postupno liječi. U prosjeku tretman treba ponoviti tri puta.

Da ne biste uopće bili u prilici „boriti“

Dijagnoza gljivične infekcije nokta postavlja se vrlo jednostavno, na temelju izgleda nokta, a potvrđuje mikroskopski, što ujedno omogućuje i identifikaciju vrste gljivice. Za razliku od postavljanja dijagnoze, liječenje je mnogo zahtjevnije i traži puno upornosti i strpljenja. Za liječenje gljivične infekcije noktiju u prošlosti su se koristili lijekovi za lokalnu primjenu. Lokalna terapija trajala je dugo i nije bila učinkovita, no sada postoje novi lijekovi koji se uzimaju na usta i vrlo su djelotvorni. Riječ je o terapiji oralnim antimikoticima (uključuju itrakonazol, terbinafin i flukonazol), koja je uglavnom dugotrajna (čak i do godinu

kolovoz/rujan 2012.

Na tržištu se mogu naći i različite antifungalne kreme za nokte bez recepta, koje mogu pomoći u omekšavanju noktiju i djelomičnom zaustavljanju širenja gljivične infekcije, ali ne i u njezinu iskorjenjivanju. Kad su posrijedi prirodni lijekovi, kojima ljudi sve više vjeruju, od pomoći mogu biti ulje kantariona, čajevca i sl. Zbog učinkovitosti u borbi protiv gljivica, sve više se koristi srebro, koje uništava gljivice, a nema nuspojava.

se s gljivičnom infekcijom ili ih ne želite ponovno zaraditi, slijedi nekoliko savjeta: • nakon tuširanja ili kupanja temeljito osušite stopala • da bi stopala mogla disati, nosite cipele od platna ili kože, a izbjegavajte gumene i plastične cipele koje zadržavaju vlagu i uzrokuju pojačano znojenje stopala • ako vam se noge prekomjerno znoje, koristite blagi puder i održavajte redovitu higijenu stopala • izbjegavajte hodati bosonogi po bazenima, svlačionicama, saunama i sličnim mjestima • obuću i predmete osobne higijene nikako nemojte dijeliti s drugim osobama.

Vaše zdravlje #85 | 17

Vedrana Mužić, dr. med., FEBPRM, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb, N. Božidarevića 11, Zagreb

Fizikalna medicina

BOLOVI U NOGAMA

Noge pod povećalom Počevši od detaljne anamneze, postoji nekoliko dijagnostičkih alata pomoću kojih se može diferencirati bol u nogama U prošlome broju pisali smo o mogućim uzrocima boli u nogama i posljedičnim poremećajima u hodu, a sada ćemo se osvrnuti na sljedeći korak prije postavljanja konačne dijagnoze, a to je procjena bolnog stanja.

Pola puta do konačne dijagnoze Kako i piše u svim medicinskim udžbenicima, ciljano i valjano uzeta anamneza pola je puta do konačne dijagnoze. Nadopunjuje se pregledom i uzimanjem statusa, uz provođenje specifičnih provocirajućih testova. Rezultati svih procjena zajedno vode nas u smjeru dodatnih pretraga, koje katkad, poput hitne magnetske rezonance, nisu ni potrebne. Navest ćemo primjer mlađeg muškarca, fizičkog radnika, zaposlenog pet godina, koji na radnome mjestu diže i nosi teški teret i do sada nije teže bolovao. Dolazi na pregled zbog iznenadne križobolje koja je nastala prilikom podizanje vreće teške 20 kilograma. Ukočio se, hoda pognut u stranu, a bol se širi u lijevu nogu. Pri pregledu utvrđujemo očuvanu snagu mišića stopala i uredne ekskretorne funkcije (mokrenje, defekacija), te s velikom vjerojatnošću postavljamo dijagnozu pritiska (kompresije) korijena živaca diskus hernijom na razini kralježničnog (spinalnog) kanala. U takvom slučaju posežemo za dodatnim pretragama tek ako se pogorša klinička slika i postavi indikacija za operativnim liječenjem.

Cirkulirajuće ogledalo promjena Krvne pretrage gotovo su uvijek uključene u dijagnostičke alate. U osnovne laboratorijske pretrage uključene su nespecifične pretrage kompletne krvne slike

(KKS), sedimentacije eritrocita (SE) i C – reaktivni protein (CRP). U slučaju infekcije ili upalne bolesti, ti će parametri biti povišeni, a iz krvne slike uočit će se i povećan broj leukocita (bijelih krvnih stanica). To ne mora uvijek biti tako. Primjerice, kod osoba s poremećajem u radu imunosnog sustava, broj leukocita može lažno biti unutar referentnih granica. Stoga pri interpretaciji nalaza moramo uzeti u obzir i određenu bolest na koju sumnjamo. U srednjoj životnoj dobi česti su napadaji gihta, metaboličke bolesti nakupljanja kristala urata u zglobovima, tetivama i bubrezima. Bolest se klinički najčešće prezentira crvenilom, oteklinom i bolnošću zgloba uz korijen palca na stopalu. Bol je toliko nepodnošljiva da je pojačava i dodir plahte. U tom slučaju određuje se vrijednost uričke kiseline u krvi. U akutnim atakama vrijednosti mogu biti visoke, niske i normalne. Dijagnoza se sa sigurnošću može potvrditi samo u slučaju visokih vrijednosti, a u ostalim slučajevima moraju se provesti dodatna ispitivanja, primjerice uzimanje punktata zgloba (uzorak izljeva). Postoje i druge krvne pretrage koje možemo testirati, odabir kojih ovisi o sumnji na određenu bolest. Ne tako rijetko, osobe srednje životne dobi javljaju se na pregled zbog bolnih i otečenih Ahilovih tetiva uz crvenilo kože. Uz slikovne metode, poput muskuloskeletnog ultrazvuka koji govori o kvaliteti promjena tetive, dijagnozu potvrđujemo povišenim vrijednostima lipida nataloženih u tetivi. Naravno, uz prethodno isključenje ostalih mogućih uzroka.

Slika govori više od riječi Najčešća radiološka snimanja uključuju: rentgen (rtg), ultrazvuk (UZV), kompjutoriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonancu (MR). Rentgen – bit će od koristi u slučaju sumnjiva prijeloma kosti, kao i pri dijagnostici upalnih reumatskih bolesti, kad će pokazati suženje zglobne pukotine i oteklinu 18 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

BOLOVI U NOGAMA

Fizikalna medicina

mekih česti. Orijentacijski pomaže kod izljeva u zglobu ili prisutnosti kalcifikata oko zgloba i tvrđega slobodnog tijela (npr. metala).

križobolje sa širenjem u nogu (išijas) i za precizniju analizu kostiju, zglobova i mekih tkiva (mišići, tetive, ligamenti, masno tkivo).

Ultrazvuk – koristimo pri ispitivanju mogućih ozljeda mekih tkiva (hematom u mišiću, ruptura ligamenata ili tetiva, prisutnosti kalcifikata u tetivama...), sumnjiva izljeva, kristala u zglobu i tetivnim ovojnicama ili prisutnosti različitih cističnih tvorbi. U kombinaciji s Power Doppler tehnikom, ultrazvuk se pokazao dobar u prikazu akutnoga upalnog artritisa. Ultrazvučnu Color Doppler tehniku koristimo u postavljanju dijagnoze duboke venske tromboze, a površinska venska tromboza može se klinički jasno dijagnosticirati uz pravilan klinički pregled. Kod sumnje na perifernu okluzivnu bolest arterijske cirkulacije služimo se Ankle-brachial indeksom (ABI), tj. mjeri se krvni tlak oko gležnja i na podlakticama u mirovanju i u aktivnosti, što nam daje procjenu o arterijskom protoku u nogama. Dodatno, arterijsku mrežu u nogama možemo prikazati arteriografijom – direktno u arterije injicira se kontrastno sredstvo i prati njegov protok kroz sve arterije nogu putem rtg-a, CT-a ili MR-a. U slučaju zastoja, tj. začepljenja arterije, neće biti prikaza kontrastnog sredstava. Klinički ovakav nalaz odgovara sljedećem: osoba najčešće ima između 50 i 60 godina, pušač, s mogućom šećerom bolešću, javlja se na pregled jer je primijetila da ne može neometano hodati po ravnom ili uza stube zbog jake iznenadne boli u listovima. Nakon kraćeg čučnja i stanke, može nastaviti bez bolova.

Scintigrafija skeleta – iako nije radiološka, nego metaboličko-perfuzijska pretraga, djelomično je slikovna metoda. Prikazuje nakupljanje radiofarmaka na mjestima pojačane prokrvljenosti, tako da može prikazati mjesto upale, Sudeckove distrofije (CRPS), infekcije, tumora i nekroze kosti.

CT – uz arteriografiju, koristi se za analizu kostiju i anatomiju zgloba, te za često previđene prijelome i nejasne rtg snimke. MR – može se koristiti i za arteriografiju i analizu krvnih žila. Međutim, učestalije se koristi za analizu slabinskog dijela kralježnice zbog traženja uzroka kolovoz/rujan 2012.

Impulsi pričaju priču U elektrofiziološko testiranje spada elektromioneurografija (EMNG), nalaz koji će nam dati odgovor na pitanje postoji li uzrok u mišiću zbog bolesti mišića (EMG – elektromiografija) ili je oštećen živac i nije u mogućnosti prenositi električne impulse (ENG – elektroneurografija). Na taj način možemo razlučiti je li bol u živcu razlog periferne ozljede ili je možda uzrok u leđnoj moždini ili mozgu. Kvantitativno senzorno testiranje detaljnije kvantificira poremećaj osjećaja boli, kao i algometar.

Izljev u zglob pod mikroskopom Kod sumnje na upalu ili infekciju zgloba (septički artritis) može se iglom punktirati zglob kako bismo aspirirali tekućinu i uzorak poslali u laboratorij na analizu. Kod običnog izljeva, tekućina je bistra i žućkaste boje. Visok broj leukocita upućuje na upalu, a prisutnost bakterija na infekciju. Kristali urata govore o gihtu, a kristali kalcij pirofosfata o pseudogihtu (lažni giht).

Odgovori na konkretna pitanja Pri postavljanu dijagnoze, možemo se koristiti i raznim upitnicima, koje ispunjava pacijent ili liječnik. Jedan od njih je upitnik o boli sa skalama (VAS, dnevnik boli). Vaše zdravlje #85 | 19

Snježana Schuster, fizioterapeut, viši predavač Studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta, mr. sc. Gordana Grozdek Čovčić, Bobath terapeut, viši predavač Studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta, Zagreb

Fizikalna terapija

KRIŽOBOLJA

Leđa u „drugom stanju“ Pomak u centru gravitacije kroz tijelo trudnice i prilagodba mišićno-koštanog sustava osnovni su razlozi pojave bolova u leđima

Tijekom trudnoće vrlo se često javljaju bolovi u donjem dijelu leđa, pa takve simptome prijavljuje čak 50 posto trudnica. Najčešći je uzrok opterećenje tijela povećanom tjelesnom težinom zbog rasta gravidne maternice i fetusa, uz pripadajuće anatomske strukture, kao što su posteljica, plodove voda, itd. Sve te promjene tijekom trudnoće zapravo su odraz prilagodbe posture trudnice na promijenjene biomehaničke odnose u tijelu, koji se potom najčešće manifestiraju kao bolne promjene u području mišićno-koštanog sustava. Promatramo li tijelo i ekonomičnost pokreta tijekom trudnoće, zaključit ćemo da se nešto mijenja. Fiziološke promjene u trudnoći, uključujući i hormonalne, odražavaju se i na pokrete dijelova tijela u zglobovima, pa su česte nestabilnosti i hipermobilnosti (povećana pokretljivost u amplitudi pokreta), zbog čega se trudnice, uz to što imaju osjećaj boli u leđima, osjećaju nestabilnima prilikom pokreta. Mijenja se raspored mišićne napetosti po mišićnim grupama, pa neke grupe mišića podnose veće opterećenje uz dodatnu napetost, a ostale slabe zbog pretjerana istezanja.

20 | Vaše zdravlje #85

No, bolna leđa zapravo nisu signal za mirovanje u trudnoći. Naprotiv, signal su za promjenu dosadašnjeg načina života i svakodnevnih aktivnosti. Primjerice, primijeti li trudnica da je leđa bole na kraju dana ili u dijelu dana kad je najviše stajala, hodala ili sjedila, svakako će morati češće prekidati uobičajenu aktivnost, stajanje ili hodanje, te uzimati više kraćih stanki za odmor. Ako je trudnica dugo sjedila, uvest će kraće šetnje do toaleta, po hodniku ili u prirodi... Ovaj jednostavan recept zahtijeva samo malo discipline, jer trudnica treba osluškivati signale koje joj tijelo šalje, i koji se iz tjedna u tjedan mijenjaju kako trudnoća napreduje.

Nakon ginekološke, slijedi fizioterapijska procjena Trudnica će tijekom trudnoće barem jednom osjetiti promjene u leđima koje se povezuju s boli. Bol se najčešće javlja u donjem, a potom u srednjem ili gornjem dijelu leđa, ovisno o tome kakav posao radi i je li još uvijek na radnome mjestu. Takvo stanje očekuje se tijekom drugog i trećeg tromjesečja, češće u tjednima od osamnaestog kolovoz /rujan 2012.

KRIŽOBOLJA

do dvadeset četvrtog i između dvadeset osmog i trideset drugog, ali i pred kraj, oko 36. tjedna trudnoće. Uzroci boli u donjem dijelu leđa najčešće su preopterećenost, narušena ravnoteža mišićno-koštanog sustava i smanjena sposobnost za raspodjelu opterećenja u trudnoći. Specifična uloga kralježnice je podupiranje tijela (statička funkcija), kretanje tijela (dinamička funkcija) i zaštita središnjega živčanog sustava. Trudnoća može biti okidač za neka patološka stanja kralježnice zbog kojih se trudnica najčešće javlja na pregled ili u program fizioterapije. To su oštećenja koštano-zglobnih struktura kralježnice, koja često uzrokuju bolne sindrome, ali i ozljede živaca, te dovode do kompresije struktura u kanalu kralježnice, deformacije kralježnice ili promjena u fiziološkim krivinama. Kako bi se doista procijenilo što je uzrok bolnim leđima, nakon ginekološke kontrole kojom se isključuju trudovi, infekcija ili neke druge promjene, preporučuje se fizioterapijska procjena. Fizioterapeut će procijeniti trudnicu prema posturalnim prilagodbama i dogovoriti program vježbanja i aktivnosti. Pritom treba uzeti u obzir očekivane promjene tijekom trudnoće, koje najčešće uzrokuju istezanje trbušnih mišića, slabost leđnih mišića, zdjeličnog dna i mišića nogu, kao i to da se tijelo trudnice koja je redovito vježbala prije trudnoće sporije i otežano prilagođava promjenama. Uz mišićno-koštanu prilagodbu, posebno su značajne promjene razine lučenja hormona estrogena i relaksina.

kolovoz/rujan 2012.

Fizikalna terapija

KAPLJICE KOJE PRIVLAČE PAŽNJU U Hrvatskoj se gotovo svaka četvrta žena starija od 35 godina suočava s oslabljenim mjehurom i povremenim nevoljnim istjecanjem urina. TENA Lady specijalni ulošci za upijanje urina sadrže Fresh Odour Control™ sustav koji sprječava razvoj bakterija i neutralizira neugodne mirise. Brzo upijaju i zadržavaju urin, a njihova površina ostaje suha. Pružaju potpunu zaštitu, svježinu i diskreciju. Diskretno rješenje problema – Tanka poput dnevnog uloška, TENA Lady Ultra Mini diskretno je rješenje za povremeni gubitak manjih količina urina. Nije veća od dnevnog uloška, a ima puno veći kapacitet upijanja i

Kod trudnica koje se žale na križobolju bol je obično stalna, rijetko oštra, može se širiti u jedno ili oba sjedna (glutealna) područja, ali se ne spušta niže prema nogama. Obično je jednostrana, pogoršava se pri hodu i smanjuje ili nestaje tijekom mirovanja i ne javlja se noću. Za razliku od križobolje, trudnice često opisuju bol u leđima koja se zapravo odnosi na promjene u križno-zdjeličnim zglobovima i manifestira kao oštra, probadajuća bol u području sjednih mišića. Takvu bol treba razlikovati od boli u donjem dijelu leđa, što će se fizioterapijskom procjenom i utvrditi. Uz to, djelovanjem hormona na ligamentarni aparat, križno-zdjelični zglobovi postaju labilniji, a zdjelica mobilnija (pokretnija), stoga se javlja nestabilnost u pokretu. Prilikom procjene trudnica može primijetiti promjene u analizi mjesta i vrste

sadrži sustav Fresh Odour Control™ koji pruža osjećaj svježine i diskrecije.

Potražite u ljekarnama i specijaliziranim trgovinama.

boli, što je uobičajen dio pregleda. Ako se bol javlja u donjem dijelu leđa, dio mišića uz kralježnicu bit će bolan na dodir. Kod boli koja je prisutna u zdjelici pritisak na područje križno-zdjeličnog zgloba također će izazvati bol, dok će osjećaj trgajuće boli koja se naglo javi duž određenog područja prema nogama biti znak kompresije na korjenove živaca u spinalnom kanalu kralježnice. U tim se slučajevima može javiti osjećaj nemogućnosti kontrole zadržavanja mokraće. Kako bi se na odgovarajući način moglo intervenirati i riješiti problem, treba razlikovati ishijalgičnu bol od one izazvane snažnim djelovanjem hormona i povećanjem težine u zdjeličnom prostoru.

Kako si pomoći Bol u donjem dijelu leđa (križobolja) smanjuje se jačanjem i praćenjem

Vaše zdravlje #85 | 21

Fizikalna terapija

KRIŽOBOLJA

ZA OSJETLJIVU I MJEŠOVITU KOŽU Dr.Hauschka dnevna krema od melise pomaže osjetljivoj mješovitoj koži da se vrati u ravnotežu, i to stimuliranjem njezinih prirodnih funkcija. Melisa, u kombinaciji s ostalim ekstraktima ljekovitog bilja, bjelodana i mrkve, smiruje i njeguje iritiranu kožu, masne zone odr žava čistima i matira ih, te pomaže zadržati vlažnost u isušenim zonama (T-zona). O v a ur a v n ote ž u ju ć a krema s osnažujućim ekstraktom hamamelisa i revitalizirajućom ivančicom pročišćava kožu i čini ten nježnim i ujednačenim.

pokreta leđnih mišića, a jačanjem trbušnih mišića i mišića stražnje strane natkoljenice smanjuje se prednji nagib zdjelice (čiji je položaj rizik za križobolju), uz istezanje skraćenih mišića koji odižu zdjelicu i savijaju natkoljenicu. I prilagodba je dio vježbe – Trudnica, kojoj se tijelo neprestano mijenja tijekom 40 tjedana, mora biti spremna i psihički se prilagoditi situacijama u kojima će možda prvi put osjetiti neki oblik fizičkog ograničenja ili nespretnosti. Određeni napor svakoj trudnici predstavljat će i svakodnevno razmišljanje o držanju tijela, načinu na koji će sjesti, ustati, okrenuti se..., ali to je nužan dio „vježbanja“. Fizioterapeut može pomoći u tim automatskim svakodnevnim aktivnostima „vođenjem“ pravilna kretanja i održavanja tijela u određenom položaju. Naime, svladavanje kontrole tijela i pokreta tijekom trudnoće potiče funkcionalnost tijela trudnice, koja se tako prilagođava „drugom stanju“ bez većih posljedica i bez bolova. 22 | Vaše zdravlje #85

Pri učenju o tome kako se svakodnevno kretati i držati tijelo od velike pomoći mogu biti masaža, lagana mobilizacija skraćenih i napetih mekih tkiva, te pravilna facilitacija ili informacija kroz vođenje, ali samo ako ih izvodi za to osposobljena osoba. Odmaranje i posebni položaji – Kad se bol javlja u donjem dijelu leđa, bez trnaca, bolova ili pečenja duž noge/u, i ako se do tada nije javljala u trudnoći ili prije nje, s velikom sigurnošću možemo reći da je razlog tome težina u trbuhu zbog rasta maternice i fetusa. Ako se ne sumnja na trudove, jednostavan način da se bez odlaska k liječniku ili fizioterapeutu pokuša ukloniti bol jest odmaranje tijekom dana ili spavanje po noći na boku, pri čemu su trbuh i slobodna noga oslonjeni na jastuk. Tijekom dana trudnici se preporučuje da se, ležeći na boku, nekoliko puta savija u položaj fetusa i isteže suprotno od toga. Tijekom sjedenja, podizanja iz sjedećeg u stojeći položaj ili okretanja na krevetu preporučuje se izdisanje zraka u pokretu i blago zadržavanje mišića donjeg dijela trbuha i stražnjice. Idealan medij – Većina preporuka za smanjenje bolova u leđima tijekom trudnoće uključuje vježbe u vodi. Ako je zdravstveno stanje majke i fetusa uredno, plivanje s osloncem na zračni jastuk ili ležaj, korištenje lopte u vodi kao oslonca ili jednostavno leđno plivanje smanjuju napetosti i bolove u leđima, posebice ako se oni odnose na mišiće uz kralježnicu i oko lopatica. Nošenje trbušnog ili zdjeličnog pojasa – U nekim slučajevima boli u donjem dijelu leđa, ali i u gornjem (kao kompenzacija zbog problema s donjim dijelom leđa ili zdjelicom), preporučuje se nošenje trbušnog ili zdjeličnog pojasa, ali ne bez procjene fizioterapeuta. Uz vježbe i prilagodbu, nošenje pojasa može se preporučiti tek nakon razgovora s trudnicom, testiranja trbušnih mišića i

izvođenja nekih drugih testova kako bi se isključile promjene u stidnoj razdvojenosti ili križno-zdjeličnim zglobovima i kukovima. Trbušni pojas djeluje tako da rasterećuje prijenos opterećenja na mjestu gdje se trbušni mišići hvataju za dijelove stidne kosti, zbog čega se smanjuje opterećenje u donjem dijelu leđa. Može djelovati i na smanjenje pritiska na mokraćni mjehur, jer se njegovim nošenjem mijenja i položaj zdjelice. Zdjelični pojas može rasteretiti pritisak prema kukovima, preponama i donjem dijelu zdjelice. Gibati se treba i u slučaju rizične trudnoće – Trudnica s rizičnom trudnoćom često mora mirovati kod kuće ili u bolnici, što ograničava fiziološko kretanje i usporava cirkulaciju, bitnu za sve sustave u tijelu, posebice za ravnotežu hormonalnog, živčanog i probavnog sustava. U tom slučaju mogu pomoći češće okretanje u krevetu, blago gibanje nogu, korištenje jastuka za promjenu položaja tijela (npr. manji jastuk ispod donjeg dijela leđa ili ispod desnog kuka ako trudnica leži na leđima s podignutim uzglavljem) i opuštanje primjenom tehnika relaksacije, masaže i sl.

Svesti na minimum Trudnica treba redovito vježbati i pratiti promjene u držanju tijela. Pomak u centru gravitacije kroz tijelo posljedica je praćenja rasta maternice i fetusa, čiji fiziološki proces razvoja prati i prilagodba mišićno-koštanog sustava, zbog čega se mogu javiti bolovi u leđima. Takva stanja tijekom trudnoće mogu se prevenirati vježbom, rekreacijom i učenjem kako prilagoditi pokrete tijela kako bi se mogućnost pojave bolova u leđima svela na najmanju moguću mjeru. Drugim riječima, bol u leđima ne treba prihvaćati kao uobičajenu i normalna pojavu u trudnoći, kao što je to do sada bilo. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 23

Ivana Šundrica, Oktal Pharma

Ginekologija i porodništvo

MAGNEZIJ

Čuvar trudnoće Osim profilaktički, magnezij se, u kombinaciji s vitaminom B6, uspješno koristi i u liječenju preeklampsije i eklampsije u trudnoći trudnoći, i potaknuti peristaltiku, jer omogućava pravilno opuštanje stijenke crijeva. Uz to, zadržava vodu u debelom crijevu, što potiče omekšavanje stolice. Bitno je istaknuti da, za razliku od većine laksativa (čija se upotreba ionako ne preporučuje za vrijeme trudnoće), magnezij ne izaziva navikavanje.

Nagovještaj manjka... Manjak magnezija najjače je izražen u posljednjem tromjesečju trudnoće, kad ga fetus troši najviše – od 5 do 7,5 mg dnevno. Simptomi manjka koje trudnica može osjetiti su grčevi u mišićima, što je prijetnja za prijevremeni porođaj ili čak pobačaj, te za pojavu preeklampsije, a kod djeteta može doći do zastoja u rastu i smanjenja porođajne težine.

Preeklampsija u opadanju

Zbog pojačana metabolizma i rasta djeteta u trudnoći, rastu i potrebe organizma za magnezijem. Ako se ne nadoknađuje, tijekom klinički normalne trudnoće njegova razina u krvi znatno pada, pa se uzimanje magnezija kao dodatka prehrani može preporučiti svim trudnicama, čak i ako nema kliničkih simptoma njegova manjka. Kako se višak magnezija jednostavno izlučuje iz tijela putem bubrega, nema nuspojava, osim blagog proljeva u slučaju predoziranja.

Zašto je važan Magnezij je važan za rast fetusa i sprječavanje pojave preuranjenih kontrakcija maternice. Uz to, održava hormonsku ravnotežu i pomaže u sprječavanju povišenja krvnog tlaka, kao i grčeva u nogama, koji su česti u trudnoći. S obzirom na to da djeluje kao blagi laksativ, magnezij pomaže ublažiti opstipaciju, čest problem u 24 | Vaše zdravlje #85

S poboljšanjem prenatalne skrbi i profilaktičkom primjenom magnezija u peripartalnom razdoblju, posljednjih godina znatno je smanjena učestalosti preeklampsije u trudnica. Osim u profilaktičke svrhe, magnezij se, u kombinaciji s vitaminom B6, uspješno koristi i u liječenju preeklampsije i eklampsije u trudnoći. Preeklampsija se očituje povišenim krvnim tlakom, pojavom proteina u mokraći i edema (nakupljanje vode u tkivima). U oko pet posto slučajeva preeklampsije mogu nastupiti konvulzije i nesvjestice, što se naziva eklampsija ili toksemija u trudnoći, i može završiti smrću. U SAD-u magnezijev sulfat rutinski se upotrebljava za sprječavanje konvulzija u žena kod kojih se razvila preeklampsija, te za razgradnju toksina kod prijevremenih trudova. Studija provedena 1996. godine, koja je obuhvatila devet istraživanja provedenih na ukupno 1743 žene s eklampsijom i čak 2390 žena s preeklampsijom, potvrdila je da je terapija magnezijevim sulfatom djelotvorna u sprječavanju ponovne pojave konvulzija u žena s eklampsijom i prevenciju konvulzija u žena s preeklampsijom. Drugo istraživanje, provedeno iste godine, potvrdilo je da terapija magnezijevim sulfatom, ako se daje majkama prije poroda, smanjuje rizik od cerebralne paralize kolovoz /rujan 2012.

MAGNEZIJ

Ginekologija i porodništvo

u novorođenčadi preniske tjelesne težine. Ova istraživanja vrlo su važna i potvrđuju da je terapija magnezijem u žena s ovakvim problemima u trudnoći vrlo korisna i da bi se trebala češće primjenjivati u medicinskoj praksi, osobito zato što je potpuno bezopasna. Naime, ne izaziva nikakve nuspojave.

Preporuka – zaseban preparat Budući da hranom ne možemo zadovoljiti povećane potrebe organizma, u trudnoći se svakako preporučuje uzimati dodatne količine magnezija, i to u dozi od 350 do 400 mg/dan, a u fazi dojenja 300 mg na dan. Kako vitaminsko-mineralni proizvodi namijenjeni trudnicama najčešće ne sadrže više od 100 mg magnezija (kad bi sadržavali dovoljnu količinu magnezija i kalcija, bili bi veličine „pikule“), preporučuje se magnezij uzimati u obliku zasebnog preparata. S obzirom na to da magnezij smanjuje kontrakcije glatke muskulature, a time i maternice, današnja je preporuka ginekologa prestati uzimati magnezij kao dodatak prehrani (suplement) tjedan dana prije očekivanog termina poroda, kako se porod ne bi prenio.

MAGNEZIJ U INOVATIVNOM OBLIKU Biolectra Magnezij Direkt dodatak je prehrani koji sadrži 300 mg magnezija u inovativnom obliku – mikrozrncima – koja se koriste bez razrjeđivanja u vodi i ugodna su okusa limuna. Dovoljno ih je direktno iz vrećice sasuti na jezik. Ovaj oblik magnezija može se vrlo lako probaviti. U želucu i crijevima magnezijev oksid pretvara se u ione koji se lako apsorbiraju u krv preko crijevne stijenke. Apsorpcija se po potrebi odvija pod neizravnom kontrolom hormona, a regulira je razina magnezija u plazmi i tkivima za skladištenje, kao što su kosti. To znači da će se to veća količina magnezija apsorbirati što je veći njegov deficit. Dakle, tijelo uzima ono što mu je potrebno i kad mu je potrebno, pa nema potrebe za raspoređivanjem doze tijekom cijelog dana. U slučaju mikrozrnaca, magnezij se počinje djelomično apsorbirati već u ustima, zbog čega brže djeluje. To naročito može biti od koristi ako se uzima zbog pojave bolnih grčeva u mišićima. Biolectra Magnezij Direkt proizvodi provjereni njemački proizvođač Hermes, poznat po širokoj paleti multivitamina i minerala koji se mogu kupiti isključivo u ljekarni.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 25

Ivan Tudor, mag. pharm., Farmex d.o.o.

Promo

FARMEX

Dobro za mamu i bebu U posljednjem desetljeću znanstvenici su prepoznali važnost omega 3 masnih kiselina u trudnoći i u djetetovim prvim godinama obroka plave ribe tjedno. Dodatni problem je industrijska zagađenost mora teškim metalima koji se najviše koncentriraju u morskim planktonima. S obzirom na to da su planktoni najvažnija hrana ribama, pojačanim unosom ribe možemo doći do prekomjerna unosa teških metala, što je vrlo opasno za fetus. Posebno je opasan unos metilirane žive, organskog oblika žive koja je osobito toksična za živčani sustav. S obzirom na esencijalnu ulogu omega 3 masnih kiselina u organizmu, jedno od rješenja je dopuna prehrane kvalitetnim dodacima prehrani, koji moraju sadržavati točno deklariranu količinu omega masnih kiselina iz pročišćenih i kontroliranih izvora.

Životne navike i prehrana majke u trudnoći su u potpunosti podređene zdravlju djeteta. Prehrana trudnica iznimno je važno područje nutricionizma, jer unos makro i mikronutrijenata mora zadovoljiti prehrambene potrebe kako majke tako i ploda. Uz vitamine i minerale, esencijalan je i unos omega masnih kiselina. U posljednjem desetljeću znanstvenici su prepoznali važnost omega 3 masnih kiselina u trudnoći i u prvim djetetovim godinama. Recentna istraživanja povezuju ih s razvojem mozga djeteta, poboljšanjem kognitivnih i vizualnih sposobnosti, koordinacijom oka i ruku. Osim na zdravlje djece, omega masne kiseline pozitivno djeluju i na zdravlje majki, jer štite od srčanožilnih i upalnih bolesti te smanjuju razinu triglicerida u krvi. Nažalost, zbog neredovite i neodgovarajuće prehrane u današnje je vrijeme evidentan smanjen unos tih tvari.

Puno je razloga ZA Preporučena tjedna količina omega masnih kiselina nalazi se u više od jednog kilograma plave ribe, što znači da bi za optimalan unos trudnica trebala najmanje tri

26 | Vaše zdravlje #85

U prehranu je uključeno ukupno osam omega 3 masnih kiselina, a najvažnije su eikozapentaenska kiselina (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA). Njihova sinteza u organizmu je spora i zahtijeva cijeli niz kofaktora, a kod novorođenčeta ta sinteza u potpunosti ovisi o unosu masnih kiselina putem majčine prehrane. Esencijalne masne kiseline sudjeluju u izgradnji tkiva, posebno stanica mozga, mrežnice i drugoga živčanog tkiva. Omega masne kiseline su prekursori tvari koje reguliraju propusnost staničnih membrana, pa dodatno utječu na međustaničnu komunikaciju, prijem informacija i osjeta. Rast i razvoj mozga i živčanog sustava najznačajniji je u zadnjem trimestru trudnoće i traje do sedme godine života. Zato su potrebe za omega 3 masnim kiselinama najveće upravo za vrijeme trudnoće te u predškolskoj dobi. Stoga je unos ovih masnih kiselina neupitan kod trudnica, ali i dojilja, s obzirom na to da se prenose i putem majčinog mlijeka. Preporuka dnevnog unosa ukupnih omega masnih kiselina za trudnice je 1,4 g na dan, od čega najmanje 300 mg DHA (Recommended Adequate Intakes for Omega-3 Fatty Acids (Food and Nutrition Board, USA, 2002). Suplementacija majki omega masnim kiselinama za vrijeme trudnoće i dojenja može pospješiti kasniji

kolovoz /rujan 2012.

FARMEX

Promo

mentalni razvoj djeteta. Djeca majki koje su uzimale omega masne kiseline za vrijeme trudnoće imala su bolji mentalni i psihomotorni razvoj, bolju koordinaciju oko – ruka te bolje slušne sposobnosti, a već u četvrtoj godini života imala su i povećan IQ. U današnje vrijeme zabilježen je porast poremećaja ponašanja i hiperaktivnosti kod djece (ADHD i ADD sindromi). Djeca s takvim poremećajima su nemirna, živahna i teško se koncentriraju na učenje. S obzirom na gradivnu ulogu koju DHA ima u izgradnji moždanog tkiva, jasno je da uzimanje ovih esencijalnih masnih kiselina ima preventivni učinak kod trudnica, ali i kod djece. Djeca čije su majke imale više vrijednosti DHA kod poroda pokazala su poboljšanje psihofizioloških parametara i pažnje u prvim godinama života. Osim istraživanja utjecaja omega masnih kiselina na zdravlje djece, sve je više recentnih istraživanja njihova djelovanja na zdravlje trudnica i ishod trudnoće. Opservacijske studije pokazuju povezanost između povećane konzumacije ribe i smanjena rizika od preeklampsije (povišeni krvni tlak induciran trudnoćom). Ta komplikacija, koja je prisutna u pet do 10 posto trudnoća, jedan je od čimbenika povećane smrtnosti trudnica, preuranjena poroda, zaostaloga fetalnog rasta i perinatalne smrtnosti. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da trudnice i majke koje rijetko konzumiraju ribu i imaju nisku razinu DHA u mlijeku češće obolijevaju od postpartalne depresije.

Samo provjereno S obzirom na smanjen unos omega 3 masnih kiselina putem hrane te njihovu vrlo važnu ulogu za zdravlje trudnica i djece, sve veći broj trudnica i mladih majki odlučuje prehranu nadopuniti dodacima. No, prilikom odabira preparata treba obratiti pozornost na podrijetlo ribljeg ulja i tehnologiju proizvodnje. Inovativne tehnologije, poput molekularne destilacije, osiguravaju maksimalnu kvalitetu završne sirovine i potpunu odsutnost štetnih tvari (žive, PCB-a i teških metala). Proizvod mora imati točno deklariran sastav EPA i DHA, a poželjno je i da bude zaštićen vitaminom E ili nekom antioksidativnom smjesom koja će na prirodan način održati svježinu aktivne komponente. Važnost konzumiranja ribe, ribljeg ulja i omega 3 masnih kiselina za zdravlje je neprocjenjiva, posebno za trudnice, dojilje i najmlađe. Uz što kvalitetniju prehranu, valja birati sigurne i provjerene proizvode kojima ćemo osigurati potreban unos ovih esencijalnih tvari kako bi stanicama organizma omogućili pravilno funkcioniranje.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 27

28 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 29

Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, predstojnica Odjela za transfuzijsku medicinu, Imunološki zavod Zagreb

Imunologija

IMUNITET

Zdrav imunosni sustav

imperativ dobrog zdravlja

Hoćemo li se razboljeti ili ne, ovisi o izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta

Kako bismo postigli i zadržali stanje prirodnog zdravlja, podjednako su važni zdravlje organizma u cijelosti, zdrave životne navike (prehrana, ritam rada, sna i odmora) i pozitivan mentalno-emotivni stav prema životu. Suvremeni način života obiluje stresom, čija kronična prisutnost, uz istodobno potiskivanje negativnih emocija, mijenja otpornost ljudskog organizma čineći ga preosjetljivim na opasne strane tvari. Većina uljeza nalazi se prirodno u našem okolišu, a kao posljedica njihova prodora u organizam nastaju infekcije, bolesti, povećana sklonost nastanku tumora, sve češće autoimune, kronične degenerativne i alergijske bolesti. S druge strane, multimedijska zdravstvena edukacija i internetizacija medicine, procvat dijagnostike, proizvodnja kvalitetnih lijekova i dodataka prehrani sa svrhom očuvanja i poboljšanja fizioloških funkcija, sve više 30 | Vaše zdravlje #85

nas okreću zdravlju i prevenciji. Između dviju krajnosti – dobrovoljnog odlaska na redovite kontrole i spašavanja „golog“ života – naš imunosni sustav šalje signale poremećaja, slabosti, zakazivanja ili preosjetljivosti, no toga često nismo svjesni. Ti signali obično su višestruki i nespecifični jer su lošim utjecajima pogođene funkcije različitih tkiva i organa. Primjerice, javljaju se lupanje srca, nesanica, kronični umor, depresija, razdražljivost, smetnje koncentracije, glavobolja, povišenje krvnog tlaka, poremećaj probave, napetost mišića, ukočenost zglobova, sve do šumova u uhu, ispadanja kose, ovisnosti o određenoj hrani i piću, nedostatka teka, smanjenog libida, čestih prehlada (osobito angine), tvrdokorne kandidijaze probavnih i spolnih sluznica, bronhitisa i upale pluća, pojave herpesa, kožnih i spolnih bradavica, uroinfekcija i slično.

kolovoz /rujan 2012.

IMUNITET

Suvremeni način života obiluje stresom, čija kronična prisutnost, uz istodobno potiskivanje negativnih emocija, mijenja otpornost ljudskog organizma čineći ga preosjetljivim na opasne strane tvari

Dobar imunitet brani nas od brojnih mikroba, ali i različitih vrsta raka. Hoćemo li se razboljeti ili ne, ovisi o izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta. Ako se uzroci poremećaja imuniteta i općeg slabljenja organizma otkriju na vrijeme, sve se još može popraviti, a poremećaj i bolest ukloniti, s izuzetkom imunodeficijencija, bolesti imunosnog sustava, čije postojanje rezultira slabijom imunoreakcijom ili njezinim izostankom. Primarne imunodeficijencije većinom su genetske (urođene) bolesti kod kojih se, primjerice, ne stvaraju T ili B limfociti (DiGeorgeov sindrom, Brutonova agamaglobulinemija) ili nedostaju fagocitne stanice (kronična granulomatozna bolest) i slično. Sekundarne imunodefi-

Jedinstveni molekularni identitet Imunosni sustav određuje naš jedinstveni molekularni identitet. Njegov evolutivni razvoj svakodnevno se nastavlja tijekom fiziološkoga imunosnog odgovora u dodiru s uvijek novim, ali i starim antigenima, u svrhu zaštite organizma. To je ujedno poticaj za njegov daljnji razvoj i vječno stanje pripravnosti na bivše i buduće antigene. Organizam razvija sposobnost imunološkog pamćenja, tako da kod ponovljenog susreta s antigenom imunosne stanice brže prepoznaju i svladavaju uljeza. Pamćenje stečeno u primarnom susretu ne gubi se, nego se „lampica pali” pri svakom novom susretu s prepoznatim antigenom. Memorija katkad traje godinama, pa i doživotno.

cijencije su stečene bolesti imunosnog sustava zbog nekih bolesti, npr. AIDS-a. Kad nastupe infekcije koje ne reagiraju na uobičajenu terapiju, ponavljaju se i svaki sljedeći put imaju sve teži tijek, treba posumnjati da je posrijedi teži i kronični poremećaj. Uz patogene mikrobe, najveći neprijatelj imuniteta je prekomjeran i dugotrajan stres ili kombinacija stresova (npr. kronična bolest, napeti odnosi u obitelji ili na poslu, gladovanje zbog redukcijske dijete radi „dobre linije“). U takvim stanjima događaju se hormonske blokade imunosnog sustava i kočenje uobičajenih imunosnih funkcija, što rezultira smanjenjem otpornosti ili neotpornošću na zaraze, bolešću, otežanim cijeljenjem rana, povišenim rizikom pojave infekcija i nastankom zloćudnih bolesti. kolovoz/rujan 2012.

Kod svake imunosne reakcije antigen se prepoznaje i predočava leukocitima (bijelim krvnim stanicama limfocitne loze). Informacije se zatim obrađuju i odabire se najprikladniji imunosni odgovor kao preduvjet uspješna uklanjanja prijetećeg antigena. Imunosni sustav sa stranim se tvarima obračunava na dva osnovna načina: pasivno i aktivno, odnosno nespecifičnim (prirođenim) i specifičnim (stečenim) imunitetom. Težina imunosnog sustava u čovjeka iznosi oko kilogram, a njegovu osnovu čini oko 1012 limfocita. Smatra se da u tijelu čovjeka ima i oko 1020 različitih vrsta molekula protutijela, a svako dnevno se stvori i 1015 novih molekula imunoglobulina. Osim imunosnih tkiva i organa, stanica i njihovih proizvoda imunokina i protutijela, presudan

Imunologija

„nevidljivi”, ali za imunosni odgovor važan dio imunosnog sustava je i niz gena i raznih molekula. Među njima su najznačajniji: imunoglobulinska supergenska obitelj, glavni kompleks gena tkivne podudarnosti, antigeni receptori T limfocita, poliimunoglobulinski receptor, beta 2-mikroglobulin, razni limfocitni biljezi, faktori rasta, adhezijske molekule, receptor za fragment Fc protutijela, receptor za komponentu C3b komplementa, sustav komplementa, hormoni te brojni drugi prijenosnici hormonalnih i neuralnih informacija. Sve te informacijske tvari putuju između, ali i kroz stanice, premošćuju brojne biokemijske i psihoneuroimunosne mostove uključene u procese imunoprepoznavanja, potvrde, pamćenja ili odbacivanja.

Veličanstven primjer prilagodbe Svaka imunoreakcija veličanstven je primjer prilagodbe na vanjski i unutarnji okoliš. Zbog toga je imunosni sustav razgranat po cijelom organizmu – od koštane srži, krvi, limfnih čvorova, prsne žlijezde (timus), tkiva ždrijelnih tonzila, nakupina limfnog tkiva u sluznici crijeva, preko dišnih organa, kože, slezene i jetre, sve do mozga. Veliku većinu „opipljivog” dijela imunosnog sustava čine stanice koje cirkuliraju tijelom sa zadaćom prepoznavanja i razaranja antigena različitih uljeza (virusa, bakterija, gljivica, parazita; abnormalnih, ostarjelih, prekanceroznih, maligno promijenjenih i vlastitih zdravih stanica). Sve je više dokaza o tome da živci autonomnoga živčanog sustava imaju važan i neposredan utjecaj na aktivnost imunosnih stanica, te da prolazni poremećaji imuniteta u osoba koje su u dugotrajnom negativnom stresu dovode do kronične neotpornosti na infekcije i češćeg nastanka tumora. Stoga se s pravom može reći da su brojne svakodnevne imunosne reakcije ujedno čuvari homeostaze i jedinstveni primjeri priVaše zdravlje #85 | 31

Imunologija

IMUNITET

Kod svake imunosne reakcije antigen se prepoznaje i

rast stanica raka i metastaziranje, te

predočava leukocitima. Informacije se zatim obrađuju

bakterijskih, virusnih, gljivičnih i para-

i odabire se najprikladniji imunosni odgovor kao preduvjet uspješna uklanjanja prijetećeg antigena

sprječava i smanjuje težinu različitih zitarnih zaraza i bolesti. Ima još korisno metaboličko djelovanje – smanjuje koncentraciju kolesterola u krvi. Brojnim analizama potvrđeno je i njegovo protuupalno i regenerativno

lagodbe na vlastita emocionalna stanja i događanja, kao i na vanjski i unutarnji okoliš prepun onoga što nismo „mi”.

Štiti samo zdrav imunosni sustav

jevi i tvari koji odavno postoje u prirodi. Iako su neškodljivi i metabolički korisni, sa znanstvenog i kliničkog aspekta o njima se donedavno premalo znalo, a nije postojala ni kvalitetna tehnologija za njihovu izolaciju.

Svakodnevna prehrana često je neodgovarajuća i ne pruža dostatnu količinu vitamina, minerala i drugih bioaktivnih sastojaka. Zato, da bismo izašli na kraj sa sve češćim poremećajima imuniteta, od pomoći mogu biti određeni prehrambeni nadomjesci, koji se sve češće uzimaju u profilaksi, ali i kao dobrodošla pomoć u terapiji poremećaja imuniteta. Osim flavonoida, beta-karotena, cinka, kalcija, vitamina E i C, koenzima Q10, raznih lektina iz često vrlo dostupnih biljnih izvora, među njima su i novi spo-

Primjer tome su i posljednja istraživanja nekih biljnih lektina, poput homopolimera glukoze-beta-1,3-glukana, spoja dobivenog izolacijom iz stanične stjenke pivskog kvasca Sacchscaromyces cerevisiae . Ta istraživanja potvrdila su znanstvene pretpostavke o njegovu snažnom imunomodulacijskom djelovanju na nekoliko vrsta imunosnih stanica. Pokazalo se da taj spoj, dostupan i u mekinjama zobi i ječma te nekim gljivama, uzrokuje imunosnu stimulaciju organizma koja zaustavlja i sprječava

djelovanje na tkiva u obnovi, konkretno na ubrzano cijeljenje rana. Američki FDA odobrio ga je kao dijetetski nadomjestak i dao mu status tzv. GRAS tvari (engl. Generally Regarded As Safe – siguran za primjenu). Imunomodulacijsko djelovanje betaglukana selektivno je usmjereno na pojačanu antimikrobnu aktivnost neutrofilnih leukocita i makrofaga (nakon betaglukanske stimulacije opisan je čak sedmerostruki porast lizosomske aktivnosti u tim stanicama, što utječe na jačanje fagocitoze, tj. proždiranje organizmu stranih tvari). Zbog svega toga ovaj se spoj trenutačno opravdano smatra vrlo potentnim i neškodljivim prirodnim biljnim aktivatorom imunosnog sustava.

PRIRODNI IMUNOMODULATOR Beta glukan je znanstveno dokazan prirodni imunomodulator. Istraživanja pokazuju da posebno pomaže produkciju i aktivaciju makrofaga, stanica imunosnog sustava koje svojom aktivnošću pokreću cijeli niz obrambenih aktivnosti organizma. Beta glukan sudjeluje i u proizvodnji matičnih stanica koštane srži i podupire produkciju leukocita, trombocita i eritrocita. Sudjeluje i u održavanju zdrave razine šećera u krvi nakon obroka tako što utječe na sporiju apsorpciju glukoze poslije jela, te shodno tome pomaže u održavanju dobrog odnosa glukoze i inzulina u krvi. Beta Glukan Vital 1,3-1,6 sadrži 500 mg čistog 1,3/1,6 beta glukana, dobivenog iz stanične stijenke pekarskog kvasca, i izrazito je snažan dodatak prehrani. Služi podizanju imuniteta i jačanju otpornosti organizma u situacijama oslabljenog imuniteta, pojačane izloženosti negativnim vanjskim utjecajima, intenzivnih napora te u starijoj životnoj dobi.

32 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 33

Interna medicina

IZ LITERATURE

Važno

i za muškarce

Izvor: Osteoporosis in Men: An Endocrine Society Clinical Practice Guideline (pdf), Objavljeno: 5. srpnja 2012.

U lipanjskom izdanju časopisa Journal of Clinical

Endocrinology & Metabolism, Američko endokrinološko društvo objavilo je smjernice za liječenje osteoporoze kod muškaraca. Preporuke su sljedeće: • muškarci s visokim rizikom obolijevanja od osteoporoze (npr. stariji od 70 godina, mlađi muškarci s nižom tjelesnom težinom, pušači i oni s lomovima kostiju) trebali bi se podvrgnuti metodi dvostruke apsorpciometrije X-zraka (DXA – dual energy X-ray absorptiometry) • muškarci s niskom razinom vitamina D u kostima (manje od 30 ng/mL) trebali bi uzimati nadomjesnu terapiju vitaminom D • muškarci s razvijenom osteoporozom, kao i oni koji spadaju u rizične skupine, trebali bi svakodnevno unositi u organizam 1000 do 1200 mg kalcija, ponajprije putem hrane • muškarci u dobi od 50 godina i stariji, s prethodnim lomovima kralježnice ili kuka, niskom gustoćom koštane mase ili drugim kliničkim čimbenicima rizika od razvoja osteoporoze, trebali bi primati farmakološku terapiju • muškarci koji se liječe od osteoporoze trebali bi kontrolirati gustoću koštane mase kralježnice i kuka DXA metodom svakih godinu do dvije. Smjernice donose i preporuke za promjenu životnih navika, pa tako sugeriraju tzv. weight-bearing vježbe (jačanje kostiju pomoću težine ili izometričke vježbe) tri do četiri puta tjedno, u trajanju od 30 do 40 minuta, a treba smanjiti i unos alkohola te prestati pušiti. U izboru farmakološkog liječenja preporučuje se: • liječenje preparatima koje su odobrile regulatorne agencije (FDA, EMA): alendronat, risedronat, zoledronična kiselina, teriparatid te denozumab za muškarce koji su na ADT terapiji zbog karcinoma prostate • izbor preparata treba biti individualiziran, ovisno o čimbenicima kao što su prethodni lomovi kostiju, težina osteoporoze (T-vrijednosti), rizik od loma kuka, komorbiditet, troškovi i drugi čimbenici • muškarcima s nedavnim lomom kuka preporučuje se liječenje zoledroničnom kiselinom • kad se za liječenje koristi teriparatid, preporuka je da se ne uzima zajedno s antiresorptivnom terapijom. 34 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 35

Marina Gradinac, dr. med., Oktal Pharma

Javno zdravstvo

RANE

Mala škola prve pomoći Pravilnom obradom rane izbjegava se mogućnost razvoja infekcije te osigurava bolje i brže cijeljenje

Prva pomoć uči se tijekom života u nekoliko navrata (npr. u školi, prilikom polaganja vozačkog ispita...), pa zato vjerojatno mislimo da o tome znamo ama baš sve. No, je li doista tako? Znamo li, primjerice, kako pravilno zbrinuti ranu? Treba li se pobrinuti za baš svaku, pa i najmanju ozljedu? Da bismo odgovorili na to pitanje, treba reći da je rana silom uzrokovani prekid kontinuiteta tkiva, tj. tjelesne površine, vanjske ili unutarnje. Opseg ozljede jako se razlikuje i kreće od najjednostavnije ogrebotine, pa sve do dubokih rana s oštećenjem unutarnjih organa ili potpunim razdorom dijela tijela. Ma kako nam neke rane izgledale bezazleno, sve zahtijevaju obradu. Na taj način izbjegava se mogućnost razvoja infekcije te osigurava bolje i brže cijeljenje. Rane koje se najčešće inficiraju su ubodne, poderotine, rane na nogama, ugrizne rane, a posebno one koje se odmah pravilno ne obrade. Znakovi po kojima ćemo brzo prepoznati inficiranu ranu: osjećaj topline, crvenilo, osjećaj boli i pulsiranja, te lagani otok oko rane. Prilikom pružanja prve pomoći, mjesto gdje se nalazi rana treba osloboditi odjeće (svlačenjem ili, ako je to nepraktično, bolno za ozlijeđenoga ili oduzima dra36 | Vaše zdravlje #85

gocjeno vrijeme, jednostavno treba razrezati odjeću). Najvažnija mjera pružanja prve pomoći je zaustavljanje krvarenja u slučaju da rana jako krvari, a u cilju sprječavanja iskrvarenja i cirkulatornog kolapsa (šoka). Najjednostavniji način je pritisak na ranu ili promjena položaja dijela ekstremiteta, koji se digne iznad linije srca, čime se nakratko mogu zaustaviti manje opsežna krvarenja. Ako je krvarenje veće, promjena položaja tijela neće ga zaustaviti. Tada treba pokušati izravan pritisak na ranu preko sterilne gaze. U nedostatku gaze stavlja se čisto, po mogućnosti ispeglano platno. Ako krv probije kroz gazu (platno), gaza se ne skida nego se preko prvog sloja stavlja novi sloj. Ako nemate baš ništa što biste mogli staviti na ranu, preporučuje se metoda digitalne kompresije – snažan pritisak prstima na dovodnu arteriju – za što su potrebni određeno znanje i vještina. Nikada nemojte... • pretpostavljati da je mala rana bezazlena; upotrijebite antiseptik • disati (puhati) izravno na otvorenu ranu • čistiti veće rane ako prije toga ne možete zaustaviti krvarenje nego potražite liječničku pomoć • sami odstranjivati zaostale komadiće stranog tijela iz rane nego potražite stručnu liječničku pomoć kolovoz /rujan 2012.

RANE

Javno zdravstvo

Octenisept® je antiseptik novog doba koji do sada najbolje ispunjava zahtjeve za idealnim antiseptikom. Ima širok spektar antimikrobnog djelovanja na bakterije, gljivice i viruse (herpes simplex, HPV – humani papiloma virus, HIV, hepatitis B). Počinje djelovati brzo, već u prvih 20 sekundi, a produljeno djelovanje traje više od sat vremena, što je jako važno jer tako djeluje protiv tranzitorne flore koja naseljava kožu poslije dezinfekcije. U primjeni je potpuno bezbolan, ne peče. Ne iritira kožu ni sluznice, niti dovodi do alergijskih reakcija. Potpuno je neotrovan i mogu ga upotrebljavati djeca svih dobnih skupina, trudnice i dojilje. Uz to, bezbojan je i ne ostavlja mrlje na odjeći. Izvanredan je i za obradu kroničnih rana (npr. ulcus cruris, dekubitus, dijabetičko stopalo), tretman upalnih promjena na sluznicama (afte, stomatitis, vulvovaginitis...), kao i tretman kožnih gljivičnih oboljenja.

Stručnu liječničku pomoć obvezno potražite: • kad ne možete zaustaviti krvarenje • u slučaju duboke ubodne rane • u slučaju ugriza životinje • kad rana pokazuje znakove jače lokalne infekcije

Zbrinjavanja rane – mali podsjetnik prve pomoći Ogrebotina – obično površinska ozljeda kože • prije pružanja prve pomoći oprati ruke sapunom (ne zaboraviti isto napraviti i nakon zahvata) • ako je rana onečišćena, potrebno je oprati je pod mlazom hladne vode • nanijeti antiseptik na ranu i ostaviti da se suši jednu minutu (najbolje je upotrijebiti antiseptik s raspršivačem koji osigurava laku i pouzdanu primjenu – npr. Octenisept) • zaviti čistim zavojem Ubodna rana – nastaje djelovanjem šiljatih predmeta • prije pružanja prve pomoći oprati ruke sapunom (ne zaboraviti isto napraviti i nakon zahvata) • ako je rana onečišćena, oprati je pod mlazom hladne vode • ako rana krvari, zaustaviti krvarenje izravnim pritiskom na ranu kolovoz/rujan 2012.

• obilno raspršiti antiseptik po rani • ranu previti sterilnim zavojem • potražiti stručnu liječničku pomoć Razderotina – nastaje kratkim i naglim djelovanjem tupe sile • prije pružanja prve pomoći oprati ruke sapunom (ne zaboraviti isto napraviti i nakon zahvata) • ako je rana onečišćena, oprati je pod mlazom hladne vode • ako rana krvari, zaustaviti krvarenje izravnim pritiskom na ranu • obilno raspršiti antiseptik • ranu previti sterilnim zavojem • potražiti stručnu liječničku pomoć Rane sa zaostalim komadićima stranog tijela • prije pružanja prve pomoći oprati ruke sapunom (ne zaboraviti isto napraviti i nakon zahvata) • ako odjeća ozlijeđenog ometa pristup rani, treba je pažljivo razrezati • ne odstranjivati komadiće stranog tijela iz rane kako bi se izbjeglo dodatno oštećenje • ako rana krvari, zaustaviti krvarenje pritiskom oko rane (izbjegavati pritisak direktno na ranu zbog zaostalih stranih tijela koji zbog pritiska mogu dovesti do još većeg oštećenja) • obilno raspršiti antiseptik • potražiti stručnu liječničku pomoć Vaše zdravlje #85 | 37

Nadežda Črep, Aquaphor

Javno zdravstvo

VODA

Istina o vodi

1. dio

Upotreba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bismo održali zdravlje Higijenski ispravna voda za piće jedan je od osnovnih preduvjeta života i dobrog zdravlja. No, porazna je činjenica da gotovo dvije trećine ukupnog stanovništva Zemlje danas nema pitku vodu, te da se procjenjuje kako u svijetu dnevno umire 35.000 ljudi zbog bolesti uzrokovanih nedostatkom pitke vode i lošom kvalitetom vode. Voda bi po definiciji trebala biti tekućina bez boje, okusa i mirisa. No, nije uvijek takva. A ako i jest, katkad sadržava otopine i dodatke koji se u njoj nikako ne bi trebali nalaziti, jer voda je „univerzalno otapalo“, koje na putu do naših slavina u manjoj ili većoj količini otopi gotovo sve na što naiđe. Već u atmosferi vodene čestice otapaju plinove koji se tamo nalaze i mijenjaju svoja prirodna svojstva. Nakon kiše nebo je svjetlije i čišće, a kakva je voda? Stoga kišnica svakako nije sigurna za piće. Kad voda u obliku kiše ili snijega dospije na kopno, otopi mnoge tvari s površine, uključujući biootpad, nečistoće, nitrate, pesticide, metale i sve ostalo što se nađe na njezinu putu. Usput pokupi i različite mikroorganizme te tako „obogaćena“ dospije u vodocrpilišta, nakon čega prođe dezinfekcijski postupak klorom i drugim kemikalijama, pa kroz sustav vodovodnih cijevi stigne do krajnjeg korisnika – vaše obitelji.

Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode Industrija – Velike količine štetnih tvari i plinova dižu se iz dimnjaka industrijskih objekata u atmosferu i putem oborina vraćaju na zemlju i u vodonosne slojeve. Otpadne industrijske vode zagađuju rijeke i jezera. Nažalost, nismo sigurni ni u regijama gdje nema velikih tvornica i proizvodnih objekata. Atmosfera se nalazi u konstantnom kretanju, što dokazuju do nas dospjele kiše s česticama pijeska iz afričkih pustinja te nuklearni oblaci ili vulkanski pepeo iz dalekih zemalja. Većina rijeka samo prolazi kroz Hrvatsku, što znači da njihove vode teku i kroz susjedne države koje imaju različite sustave standardizacije i kontrole otpadnih voda, neki stroge, neki nikakve, tako da te vode ipak

38 | Vaše zdravlje #85

svašta donesu i u naše krajeve. Primjerice, u podzemnim vodama u nekim dijelovima Europe može se naći arsen, iznimno otrovan element koji ima velik utjecaj na ljudsko zdravlje, posebno izazivajući probleme s kožom i cirkulacijom, te rak. Poljoprivreda – U područjima intenzivne poljoprivrede oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, pesticida i nitrata, koji se katkad koriste u nekontroliranim količinama. Odlagališta otpada – U Hrvatskoj postoji 126 legalnih i oko 300 divljih deponija, nerijetko i uz sama vodocrpilišta. Zagađenja s odlagališta kreću se neprimjetno, ali stalno, i sa sasvim izvjesnim i pogubnim ishodom za vode. Prometnice – Velik uzrok zagađenja izvorišta su otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i druge nečistoće, koje odlaze u zemlju i dalje u vodotokove. Stare vodovodne cijevi – U vodovodnim instalacijama mogu se nalaziti teški metali (olovo, živa, cink, bakar, krom, nikal), hrđa, kamenac i druge nečistoće. Udio metala u vodi, uključujući željezo, treba biti minimalan jer se oni povezuju s anorganskim spojevima te stvaraju toksično opterećenje za ljudsko tijelo. Kemikalije koje se koriste u procesu obrade vode – Po zdravlje najopasnije posljedice ima korištenje klora, aluminijeva sulfata i natrijeva fluorida. Iako je dezinfekcija klorom učinkovita, klor je nužno zlo, a njegovi popratni učinci na ljudsko zdravlje pogubni i nepopravljivi. Zato nisu bez razloga propisane minimalne dopuštene razine klora u vodi. Prag tolerancije kod svakog je čovjeka drukčiji. Tako se osobe koje pate od astme i alergija osjećaju lošije čak i od vrlo male koncentracije klora u vodi. Najgore je to što klor reagira s organskim spojevima koji se nalaze u vodovodnoj vodi i stvara dokazano kancerogene supstancije trihalometane.

kolovoz /rujan 2012.

VODA

U našoj svakodnevnoj kavici, osim šećera, mogu se naći i štetne tvari i spojevi, kao što su pesticidi, herbicidi, naftni derivati, nitrati, azbest, soli kalcija i magnezija (kamenac) i nečistoće iz otpadnih voda, koje čine vrlo interesantan koktel.

Koje su nam alternative Uobičajeno je mišljenje da je prokuhana voda bolja, čišća i sigurnija. Visoka temperatura uništava bakterije i viruse koji žive u vodi i smanjuje sadržaj nečistoća s niskom točkom ključanja. Da bi se postigao potpun učinak, voda treba ključati najmanje 40 minuta. Međutim, smanjenje obujma tekućine dovodi do povećanja koncentracije nečistoća s visokom točkom ključanja i toksina, tako da prokuhana voda nije ništa bolja od obične vode iz slavine. U razvijenim društvima vlada jednostavno, ali posve pogrešno mišljenje da čaj, kava, alkohol, gazirana pića i drugi „umjetni“ napitci mogu nadomjestiti čistu prirodnu vodu kad je tijelo „pod stresom“ i osjeća njezin nedostatak. Istina je da ta pića sadrže vodu, ali i tvari koje potiču dehidraciju. Zbog toga iz tijela izluče vodu u kojoj su otopljena i još malo dodatne vode iz tjelesnih zaliha. Suvremeni način života čini ljude ovisnima o različitim umjetnim

napicima. Djeca više ne stječu naviku piti vodu, nego ih se navikava na gazirana pića i sokove. U pravilu, pijenjem takvih napitaka nije moguće zadovoljiti potrebe tijela za vodom, a uz to se unose i dodatni šećeri, koji su također štetni za organizam. Istodobno, razvija se navika na okus tih pića koja automatski umanjuje potrebu za pijenjem vode kad su ti napitci nedostupni. Flaširana voda može izgledati kao dobro rješenje, jer voda koja se puni u boce uglavnom je visoke kakvoće. No, problem stvara ambalaža. Nažalost, sve većim korištenjem vode u PET bocama stvara se nepotreban otpad i troše velike količine energije, što je veliko opterećenje za okoliš. Pacifički institut procjenjuje da na svaku prodanu litru vode otpada tri litre vode utrošene za njezinu proizvodnju. Kad se raspravlja o kvaliteti vode u bocama, kao jedan od glavnih problema stručnjaci ističu ispravnost plastične ambalaže u koju je voda pakirana. Budući da je voda u bocama pohranjena dulje vrijeme i često na visokim temperaturama (u skladištima, tijekom transporta, u našim kućama), smatra se da je takva voda izložena mikroorganizmima i kemikalijama koje mogu vrlo loše utjecati na ljudsko zdravlje. A može doći i do ispiranja toksina iz plastike, poput metilnog klorida i ksenoestrogena.

Javno zdravstvo

Zato je voda u staklenim bocama izvrsna. Kvaliteta pitke vode u bocama ovisi o kvaliteti njezina izvora, tehnologiji punjena i dezinfekcije, kvaliteti strojeva za tretiranje vode te sustavu distribucije boca. Voda u bočicama povezuje se sa zdravim načinom života, ali nije dokazano da je i zdravija. Jedan od nedostataka flaširane vode je i visoka cijena. Ugrožavajući prirodnu sredinu, čovjek je direktno ugrozio i samoga sebe. Razumljivo je da se ne možemo odreći ekonomskog razvoja, međutim taj razvoj se treba uskladiti s prirodom i zakonima koji u njoj vladaju. Svaki čovjek treba postati svjestan svoje odgovornosti za očuvanje okoline u kojoj živi, isto kao i za vlastito zdravlje i zdravlje svoje obitelji. Iako smo svjesni da bez obične vode ne možemo, u svakodnevnici joj ne pridajemo poseban značaj. No, uzimajući u obzir sve činjenice, trebali bismo što prije promijeniti način razmišljanja i ponašanja, jer ćemo u protivnom postati sami sebi neprijatelji. Upotreba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bismo osigurali zdravlje. A pročišćavanje vode iz slavine jedini je način da kontrola bude u našim rukama, odnosno da budemo sigurni da je voda u našem domu čista i zdrava.

U sljedećem nastavku - Naše tijelo vapi za vodom

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 39

Promo

PIERRE FABRE – DUCRAY

Sve što

vaša kosa treba... Sanja Postaj, mr. pharm., Oktal Pharma

...su dvije Anacaps koncentrat kapsule svako jutro. Kako biste iznutra potaknuli rast nove i snažnije kose, stručnjaci iz Laboratorija Ducray kreirali su Anacaps koncentrat kapsule, dodatak prehrani za obnovu kose i vlasišta. Zahvaljujući svojoj originalnoj i potpunoj formuli, Anacaps koncentrat kapsule vašem organizmu osiguravaju sve esencijalne sastojke potrebne za prehranu i jačanje kose i noktiju. Sadrže sumporom bogate aminokiseline, vitamine, cink i biljne ekstrakte koji pospješuje prehranu vlasišta, rast i vitalnost kose i noktiju. Aminokiseline cistin i metionin, koje su bogate sumporom, a prirodno se nalaze u keratinu i nužne su za rast kose i noktiju, povećavaju otpornost kose i noktiju te pospješuju njihov rast. Vitaminski kompleks (vitamini B3, B5, B6, biotin i vitamin E) aktivira stanični metabolizam kose i pomaže obnovu njezine strukture. Cink pomaže stanični metabolizam i potiče sintezu keratina u kosi. Ekstrakt sjemenki soje (bez GMO) stimulira rast kose direktnim djelovanjem na folikule vlasišta i štiti od preranog starenja djelovanjem protiv slobodnih radikala. Svaki dan gubimo od 80 do 100 vlasi, koje u sljedećim mjesecima zamjenjuju nove. Na taj način kosa zadržava volumen. Ako se volumen smanjuje, posebice ako se pojavljuju prorijeđena mjesta, treba se posavjetovati s liječnikom kako bi se utvrdio uzrok. Ovisno o uzroku i vrsti ispadanja kose, treba primijeniti odgovarajući lokalni tretman u obliku losiona i šampona protiv ispadanja kose, čijem djelovanju su Anacaps koncentrat kapsule odlična podrška. Anacaps koncentrat kapsule su male i meke (imaju želatinoznu ovojnicu) i vrlo lako se gutaju. Pakirane su u kutiju koja sadrži 60 kapsula, što je dovoljno za mjesec dana primjene, jer se uzimaju dvije kapsule ujutro, najmanje tijekom tri mjeseca. Nakon tretmana vaša će kosa biti otpornija, čvršća i gušća, a primijetit ćete i njezinu veću hidratiziranost i vitalnost. I ne zaboravite: kod ispadanja kose koristite i Ducray Anaphase šampon, koji svojim aktivnim sastojcima priprema vlasište za djelovanje ostalih proizvoda iz Ducray linije protiv ispadanja kose.

40 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 41

Vlatko Mišković, mag. iur., direktor Medical Yoga Centra Zagreb, www.medical-yoga.com

Kultura tijela

JOGA

Koža i kosa odraz su načina života Osobe koje pate zbog lošeg tena teško će prihvatiti jogijsku istinu da je savršen ten nešto najprirodnije na svakoj osobi, posebno na ženi Savršenim mirom do savršena tena: seanse opuštanja i meditacije izvanredno pridonose poboljšanju tena (na slici: Jelena Mikinčić, prof.)

Drevna jogijska izreka, stara u svom izvornom obliku barem 2000 godina, glasi otprilike ovako: „Pogledam li tvoje tijelo danas, vidim kakav je bio tvoj život jučer, a pogledam li tvoj život danas, mogu vidjeti kakvo će tvoje tijelo biti sutra.“ Jogiji su u svemu uvijek posebno naglašavali psihičku komponentu. Na naše tijelo, govorili su, utječe čak i to u kakvom smo ozračju ručali (lošem ili dobrom), s kim provodimo dane, na što mislimo... Sve to danas se sve češće naglašava i u medicinskoj literaturi: svaki naš organ, odnosno svaka stanica našega tijela, nepogrešivo reagira na sve što nam se u životu događa, naše tijelo neprekidno se mijenja, i to ne samo kao rezultat starenja ili unosa dobre ili loše hrane, nego i kao posljedica svega, doista svega što na nas djeluje u svakom trenutku života. Internist Lenox Montano će, u pomalo dramatičnom tonu, reći: „Svaki mentalni poremećaj nalazi odraz u tijelu, a razina tog odraza kreće se u lepezi od jedva primjetnih fizioloških procesa u stanici, pa do najtežih poremećaja, bolesti i smrti“.

Zdrav život, mir, vježbanje... Suvremeni čovjek, čak i ako je svjestan štetnosti nezdrave hrane, alkohola ili pušenja, još uvijek, nažalost, premalo vodi računa o tome kako i svakodnevna napetost, sitni stresovi i živciranja trajno djeluju na naše tijelo, a 42 | Vaše zdravlje #85

često vrlo malo činimo da smanjimo poguban utjecaj tog djelovanja. U začaranom krugu nalaze se i naša kosa i koža. Pokušavajući riješiti različite probleme, spremni smo promijeniti prehrambene navike i nabaviti razne kreme i losione, no prečesto zaboravljamo da su izgled i kvaliteta naše kose i kože u pravilu rezultat djelovanja niza čimbenika: od kompletna načina života, preko prehrambenih navika, do psihičke (ne)stabilnosti, stresova, međuljudskih odnosa, itd. Zapisi klasika joge otprije nekoliko tisuća godina, u kojima se naglašava upravo potreba cjelovita zdravog pristupa životu, sadrže gotovo identična stajališta kakve ima suvremena medicina. Primjerice, liječnici u Bostonu svojedobno su proveli veliko istraživanje koje je naručio Gradski ured za zdravlje i ispitali 4316 ljudi kako bi došli do podataka o utjecaju zdravih životnih navika i posebno redovita rekreacijskog vježbanja na zdravlje. Zaključeno je da redovito bavljenje tjelesnom aktivnošću smanjuje rizik od niza bolesti, ali i uklanja brojne „estetske“ probleme – od lošeg tena do naslaga sala i celulita. Ako se svemu tome dodaju i razne opuštajuće antistres seanse, rezultati su još bolji. Poznato je, naime, da hormoni stresa često izazivaju stezanje krvnih žila, što je logična fiziološka posljedica djelovanja određenih mehanizama autonomnoga živčanog kolovoz /rujan 2012.

JOGA

Kultura tijela

sustava. To stezanje, međutim, dovodi od slabije prokrvljenosti tkiva, a smanjen dotok krvi čini kožu suhom i sklonom nadražajima i promjenama, kao što su osip ili crvenilo. Većina oboljelih od psorijaze i ekcema tvrdi da stres pogoršava njihovu bolest. Koža može postati mlitava, isušena i bez sjaja. Čak se i alopecija, bolest kod koje kosa ispada ostavljajući ogoljela područja vlasišta, pogoršava zbog stresa.

Deset jogijskih savjeta za zdrav ten Osobe koje pate zbog lošeg tena i koje su katkad bezuspješno iskušale na desetke „spasonosnih tretmana“, teško će prihvatiti jogijsku istinu da je savršen ten nešto najprirodnije na svakoj osobi, posebno na ženi. Umjesto puno teoretiziranja, evo niza praktičnih savjeta za zdrav život i svakodnevno postupanje, koji će vam pomoći da očistite tijelo od otrova i svega onoga što se manifestira nečistim tenom. Jer, kažu jogiji, „nečistoća našeg lica nije ništa drugo doli pokušaj tijela da se oslobodi smeća koje je u njemu“. Treba, naime, prihvatiti jednostavnu fiziološku istinu da se nečistoće u tijelu jednako uklanjaju putem kože lica kao i kroz „neke druge otvore“ na tijelu. Pazite da ujutro nakon ustajanja popijete toplu vodu i nakon toga provedete neko vrijeme u toaletu, bez žurbe. Redovito umjereno tjelesno vježbanje u pravilu spada u aktivnosti koje ne biste smjeli izostaviti iz dnevnog rasporeda. Izbjegavajte dugotrajne iscrpljujuće i stresne razgovore, odnosno stvari koje su povezane s velikim psihičkim naprezanjem. Redovite seanse opuštanja, smirenog disanja ili meditacije moćno su oružje protiv stresa i svih posljedica stresnih događaja. Vaš bi jelovnik trebao sadržavati laganu, toplu i lako probavljivu hranu. Najvažnije je da, posebno uvečer, ne jedete hladnu hranu i ne pijete hladna pića, da izbacite sir, jogurt, crveno meso, čokoladu ili smrznutu hranu. Umorno tijelo nije dovoljno osjetljivo za svoje potrebe i podložno je stresu i neravnoteži. Možda ste zapazili da, kad ste umorni, češće reagirate na stres probavnim smetnjama i da vam se ten pogorša. Uvečer prije spavanja možete pojesti malu količinu grožđica, koje će pomoći jutarnjem pražnjenju crijeva. Uravnotežen emotivni život svakako polazi od naše svijesti, a izražava se u izmjeni tvari. Ako nam izlučivanje otpada iz tijela ne funkcionira kako treba, nečista koža logičan je rezultat takve neravnoteže u organizmu. Večerajte manje i rano idite na spavanje. Svakodnevna večernja šetnja petnaest do trideset minuta savršena je za većinu nas. kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 43

doc. dr. sc. Vanja Bašić Kes, dr. med., spec. neurolog, Lucija Zadro Matovina, dr. med., spec. neurolog, Klinika za neurologiju KBC-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Neurologija

VRTOGLAVICA

Lažni osjećaj kretanja U praksi je 90 posto vrtoglavica perifernog podrijetla, što znači da se uzrok poremećaja nalazi u srednjem uhu

Vrtoglavica (vertigo) je zapravo lažan osjećaj kretanja ili vrtenja, ili osjećaj da se predmeti pomiču ili vrte, obično praćen mučninom i gubitkom ravnoteže, poremećajem sluha i šumom u uhu. Neki ljudi koriste izraz omaglica kako bi opisali nejasan osjećaj izvanprostornosti, gubitka svijesti ili slabosti, ali jedino prava vrtoglavica uzrokuje osjećaj pokretanja ili vrtnje. Može trajati samo nekoliko sekundi, a može se nastavljati satima i čak danima. Osoba s vrtoglavicom katkad se osjeća bolje kad mirno leži, međutim, vrtoglavica se može nastaviti čak i kad se osoba uopće ne kreće. Zbog različitih uzroka i načina liječenja, važno je razlikovati vrtoglavicu od sličnih pojava, kao što su osjećaj nestabilnosti, neravnoteže, nesigurnosti, omaglice, „lebdenja“, titranja i „mračenja pred očima“. Uzroci tih pojava najčešće su srčane bolesti ili neka druga sistemska bolest. Ako je vrtoglavica nastala naglo, uz šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, najprije se sumnja na bolest unutarnjeg uha (centra za ravnotežu). Ako je razvoj postupan, uz izražene i druge simptome, uzrok je obično izvan uha. Vrtoglavica uzrokovana promjenama u središnjem živčanom sustavu najčešće je povezana i s drugim znakovima. 44 | Vaše zdravlje #85

(Ne)usklađeni osjeti Za osjećaj tjelesne ravnoteže bitna su tri osjeta: osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet koji zajedno sa živčanim sustavom utječu na skladno međudjelovanje naših mišića i ravnoteže. Iako su sva tri osjeta bitna, ravnoteža se najčešće povezuje sa statičkim osjetom, čije je sjedište u unutarnjem uhu. Pojednostavljeno, u unutarnjem uhu nalazi se labirint kojeg čine tri dijela – pužnica sa slušnim organom, predvorje i polukružne cijevi. U predvorju se nalaze tekućina i stanice pomoću kojih smo svjesni promjena položaja glave. Iz tih organa živac odnosi informacije u mozak, što omogućuje usklađivanje pokreta i tjelesne ravnoteže. I osjet vida vrlo je važan pri usklađivanju rada živaca, mišića i uspostavi ravnoteže tijela. Brojna stanja koja dovode do poremećene ravnoteže među svim tim sustavima uzrokovat će vrtoglavicu.

Greška u centru ili na periferiji Ovisno o načinu nastanka vrtoglavice, razlikujemo dva glavna tipa – centralnu i perifernu. Drugim riječima, vrtoglavica može biti centralnog i perifernog podrijetla. Iako se očituju na sličan način, terapija je bitno drukčija. kolovoz /rujan 2012.

VRTOGLAVICA

Ako je vrtoglavica nastala naglo, uz šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, najprije se sumnja na bolest unutarnjeg uha. Ako je razvoj postupan, uz izražene i druge simptome, uzrok je obično izvan uha

U praksi je 90 posto vrtoglavica perifernog podrijetla, što znači da se uzrok poremećaja nalazi u srednjem uhu. Vrtoglavica centralnog podrijetla – ima uzroke koji potječu iz određenih dijelova mozga (moždanog debla i malog mozga). Može nastati zbog otrovanja (alkoholom, raznim lijekovima, otrovima), oštećenja određenih dijelova mozga, smanjenog dotoka krvi u određene dijelove mozga (bazilarna migrena), moždanog infarkta, krvarenja u mozak, traume mozga, tumora, bolesti koje uzrokuju propadanje živaca (multipla skleroza) te virusnih infekcija, poremećaja cirkulacije u krvnim žilama vrata (zbog suženja krvnih žila u vratu masnim naslagama često se događa da mozak privremeno ostane bez kisika, što se može očitovati vrtoglavicom – međutim, slična se pojava katkad događa i u zdravih ljudi nakon naglog ustajanja). Tumori smješteni u određenom dijelu mozga s vremenom se mogu očitovati vrtoglavicom praćenom šumom u ušima, gubitkom sluha, zanašanjem i nestabilnošću. Tumor često pokazuje simptome tek kad naraste do velikih dimenzija, što loše utječe na prognozu bolesti. Vrtoglavica perifernog podrijetla – Za razliku od centralne, vrtoglavica perifernog podrijetla ima uzroke u sred-

kolovoz/rujan 2012.

njem uhu, zbog čega mogu biti prisutni i poremećaji sluha. Jedan od najčešćih uzroka je taloženje kristala kalcija u unutarnjem uhu, što se očituje pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave (kao što je zabacivanje, nagli okret glave u jednu stranu...). Takva vrtoglavica dobroćudno je stanje koje u velikoj većini slučajeva prolazi samo od sebe, a naziva se položajna vrtoglavica. Perifernu vrtoglavicu uzrokovat će i upale živca koji povezuje mozak i unutarnje uho, uzrokovane virusima, otrovanjima ili bolestima krvnih žila. Upala dijela unutarnjeg uha javlja se kod zaušnjaka, ospica, meningitisa i mastoiditisa. U 20 posto slučajeva nakon potresa mozga nastat će vrtoglavica zbog oštećenja unutarnjeg uha. Kao uzroci periferne vrtoglavice spominju se i Ménièreova bolest, kod koje se u unutarnjem uhu nakuplja previše tekućine, te bolesti kretanja koje su sinonim za vrtoglavicu koja se javlja kod putovanja, pa se ljudi mogu osjećati posebno omamljeni u automobilu koji se kreće ili na brodu koji se ljulja.

Neurologija

Nastaje naglo, a traje samo minutu ili kraće te obično nema drugih simptoma. Može se pojavljivati svakih nekoliko dana, ali i ponoviti nakon nekoliko mjeseci. Pri upali živca u unutarnjem uhu vrtoglavica obično nastaje naglo, vrlo je jaka, često se javlja nakon prethodne prehlade, uz mučninu i povraćanje, te katkad uz zanošenje tijela ustranu i otežano stajanje. Pri upali dijela srednjeg uha zaduženog i za sluh, uz vrtoglavicu se može javiti i gubitak sluha. Vrtoglavica uzrokovana poremećenom cirkulacijom u krvnim žilama vrata pojavljuje se pri okretanju i zabacivanju glave unatrag, može bit praćena smetnjama kretanja očnih jabučica, poremećajima gutanja, promuklošću, mučninom te slabijim sluhom. Bolesnici obično imaju osjećaj da im tlo izmiče pod nogama, osjećaju se kao da padaju ili imaju osjećaj da se soba okreće oko njih. Ako je i vratna kralježnica oštećena, bolesnici se često žale i na bolnost u vratu te napetost vratnih mišića.

Varijacije na temu

U sklopu Ménièreove bolesti uz šum u ušima, osjećaj pritiska u uhu i gubitak sluha javlja se vrtoglavica, koja traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ako se ne liječi, Ménièreova bolest može dovesti do teškog oštećenja sluha i sustava za ravnotežu.

Najčešća je položajna vrtoglavica, koju uzrokuje neprimjeren pokret ili položaj glave, primjerice pri lijeganju, okretanju u postelji ili zabacivanju glave unatrag.

Kod bolesnika koji boluju od migrene vrtoglavica je česta popratna pojava, bilo da se javlja tik prije pojave glavobolje ili istodobno s njom.

Vaše zdravlje #85 | 45

Neurologija

VRTOGLAVICA

Vrtoglavica je vrlo neugodan poremećaj koji je posljedica djelovanja različitih uzročnih čimbenika, ali uglavnom s dobrom prognozom, jer se u najvećem broju slučajeva može uspješno liječiti

Kod određenog broja bolesnika koji boluju od multiple skleroze, uz ostale tipične simptome, mogu se javiti vrtoglavica i oštećenje sluha, ako je zahvaćen centar za sluh.

Utvrditi tip i uzrok U dijagnosticiranju uzroka vrtoglavice sudjeluju stručnjaci raznih specijalnosti: neurolog, otorinolaringolog, neurotraumatolog, fizijatar, a kod djece i neuropedijatar. Cilj je utvrditi tip vrtoglavice, a potom i njezin uzrok. Pritom je od neprocjenjive važnosti razgovor s bolesnikom, tj. opis oboljelog o prirodi vrtoglavice, o njegovu radnom mjestu, aktivnostima neposredno prije napadaja, mogućim ozljedama glave i vrata te kroničnim bolestima. Vrlo bitni podaci su i kad je vrtoglavica započela, koliko je trajala, što ju je izazvalo ili olakšalo te koji su eventualno drugi prateći simptomi, kao što su glavobolja, gluhoća, šumovi u uhu ili slabost. Vrlo je važan i detaljan pregled oboljelog, s posebnom pozornošću na pokrete očiju. Nenormalni pokreti očiju ukazuju na moguć poremećaj funkcije unutarnjeg uha ili njegovih živčanih veza s mozgom, a očituju se kao brzo titranje očiju kao kad osoba prati odskok ping pong loptice brzo od desna na lijevo ili gore i dolje. Važno je ispitati i ravnotežu bolesnika pri mirnom stajanju, a zatim i pri hodu po ravnoj crti, najprije s otvorenim, a zatim sa zatvorenim očima. Osim pretraga krvi, kojima se mogu otkriti razne anemije, poremećaji zgrušavanja krvi, infekcije, poremećaji kon46 | Vaše zdravlje #85

centracije elektrolita, koriste se i vizualizacijske tehnike, kao što su rtg vratne kralježnice i CT ili MR mozga. Pri sumnji na infekciju može se uzeti uzorak tekućine iz uha, sinusa ili prostora oko kralježnične moždine. Ultrazvučno ispitivanje krvnih žila korisno je za procjenu cirkulacije u vratu (vidi sliku). Pretrage sluha često otkrivaju bolesti uha koje zahvaćaju i ravnotežu i sluh.

Liječi se uzrok Liječenje vrtoglavice zapravo se svodi na liječenje njezina uzroka. Ako su tegobe izražene u tolikoj mjeri da bolesnik ima nemogućnost održavanja ravnoteže, ili ako se sumnja da je uzrok vrtoglavice moždani udar, bit će potrebno bolesnika primiti u bolnicu radi daljnje dijagnostike ili liječenja.

nine koji se mogu naći u obliku tableta, čepića ili flastera. Karakteristika gotovo svih lijekova protiv vrtoglavice je da mogu uzrokovati pospanost, naročito kod starijih ljudi. U slučaju upale uzrokovane bakterijama koriste se antibiotici. Kod tumorskih procesa liječenje je kemoterapijom, zračenjem ili kirurško. Ako je riječ o smetnjama cirkulacije, provodi se terapija lijekovima koji poboljšavaju cirkulaciju mozga i unutarnjeg uha. Važno je i regulirati krvni tlak, prekinuti pušenje i uspostaviti zadovoljavajuću razinu šećera i masnoća u krvi. Ako postoje smetnje vratne kralježnice, potrebno je provoditi fizikalnu terapiju. Kako god, svaki uzrok vrtoglavice ima drukčiju terapiju. Tako se, primjerice, kod benigne paroksizmalne vrtoglavice provode vježbe kojima se izaziva vrtoglavica postavljajući glavu u najnepovoljniji položaj tjerajući tijelo da se što prije privikne na vrtoglavicu, kako bi je naučilo ignorirati. U liječenju vrtoglavice u sklopu Ménièreove bolesti primjenjuju se lijekovi koji smanjuju proizvodnju tekućine u unutarnjem uhu, te je također bitno ograničiti unos soli u hrani i prekinuti konzumaciju crne kave i jakog čaja. U teškim slučajevima poseže se i za kirurškim zahvatima. Kod dugotrajnih vrtoglavica provode se različite vježbe koje imaju za cilj naučiti bolesnika kako da nadvlada simptome vrtoglavice.

Dopler vertebralnih arterija

Kod smetnji ravnoteže koje su povezane s centralnim uzrocima (multipla skleroza, moždani udar i dr.) liječi se osnovna bolest . Kad je vrtoglavica popraćena mučninom i povraćanjem, važno je provoditi i dobru nadoknadu tekućine (pijenjem više tekućine ili u teškim slučajevima infuzijama) i uvesti u terapiju lijekove za smirenje i lijekove protiv muč-

Prognoza uglavnom dobra Vrtoglavica je vrlo neugodan poremećaj koji je posljedica djelovanja različitih uzročnih čimbenika, ali uglavnom s dobrom prognozom, jer se u najvećem broju slučajeva može uspješno liječiti. Za ishod liječenja važno je na vrijeme se javiti liječniku kako bi se što ranije utvrdio uzrok i započelo odgovarajuće liječenje. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 47

Ana Marija Liberati Čižmek, dr. med., specijalizantica interne medicine, KB Sveti Duh; voditeljica Obiteljskog savjetovališta za dijabetes Zagrebačkog dijabetičkog društva

Nutricionizam

STEVIJA

I slatko može biti zdravo Zdravstveni učinci stevije dokazani su ne samo višestoljetnom empirijom, nego i brojnim recentnim znanstvenim istraživanjima Najslađe je zabranjeno voće Danas su bolesti srca i krvožilja vodeći uzrok smrtnosti, a uzevši u obzir činjenicu da je tome u gotovo 95 posto slučajeva glavni krivac neuravnotežena prehrana, prekomjeran unos „praznih“ kalorija, konzumiranje zaslađenih pića i nedostatak tjelesne aktivnosti, postaje jasno da je nužno na taj javnozdravstveni problem utjecati na više razina. Da je za promjenu životnog stila, planiranje obroka, pomno biranje namirnica, uvođenje redovite tjelovježbe i redovne liječničke kontrole potrebna snažna motivacija, dovoljno slobodnog vremena, spremnost na odricanje i podrška okoline, prilično je jasno. No, uvijek nam je najslađe „zabranjeno voće“, a pretjerano odricanje često rezultira prevelikom željom upravo za predmetom odricanja. Stoga ne čudi podatak da 95 posto dijeta završava neuspjehom, frustracijom i začaranim krugom nezadovoljstva i opetovanih pokušaja.

Višestoljetni status prirodnog lijeka Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, pri spomenu riječi prekomjerna težina i pretilost, (pre)dijabetes, metabolički sindrom i hipertenzija prozvanim će se nažalost osjetiti veći dio populacije. Moderni način života sa sobom donosi i svakodnevni stres, nepravilnu i manjkavu prehranu te nedostatak tjelesne aktivnosti, što u konačnici dovodi do sve učestalije pojave navedenih zdravstvenih poremećaja. Poražavajuća je i činjenica što oni više nisu „rezervirani“ samo za stariju životnu dob, jer unatrag desetak godina se govori o pravoj epidemiji pretilosti i dijabetesa među djecom, adolescentima i mlađim odraslim osobama. Sve ranija pojava pretilosti i posljedične metaboličke neravnoteže dovodi i do sve ranijeg nastanka komplikacija, u vidu oštećenja funkcije mnogih organa i organskih sustava (oči, bubrezi, jetra, živčani sustav) i sve većeg broja kardiovaskularnih incidenata (srčani i moždani udar u oboljelih od šećerne bolesti pojavljuju se četiri do šest puta češće). 48 | Vaše zdravlje #85

Ne bi li bilo savršeno kada bi postojao neki surogat za predmet žudnje (najčešće su to slastice), neka namirnica koju bismo mogli nesmetano konzumirati i pritom se ne debljati nego, štoviše mršavjeti? Koliko puta ustuknemo pred nekom poslasticom kad izračunamo njezinu kalorijsku vrijednost? Srećom, ovakva pitanja uskoro bi mogla postati prošlost: u zaborav bi ih mogla baciti „svestrana“ biljka stevija. Punog naziva Stevia rebaudiana Bertoni, ova grmolika biljka podrijetlom iz Paragvaja i Brazila već stoljećima među Indijancima uživa status prirodnog lijeka za šećernu bolest, povišeni krvni tlak i cijeljenje rana. Obiluje bioaktivnim tvarima različite kemijske strukture, načina razgradnje i učinaka na ljudski organizam. Sadrži glikozide diterpene (sladak okus), antioksidanse flavonoide (borba protiv slobodnih radikala koji oštećuju stanične strukture uzrokujući ubrzano starenje stanice i nastanak karcinoma), organske kiseline, topiva vlakna, slobodne kolovoz /rujan 2012.

STEVIJA

Nutricionizam

šećere, aminokiseline, lipide, esencijalna ulja, vitamine A i C te minerale (s naglaskom na kalcij, željezo, kalij i natrij). Upravo to nutritivno bogatstvo leži u podlozi mnogih zdravstvenih učinaka stevije, dokazanih ne samo višestoljetnom empirijom, nego i brojnim recentnim znanstvenim istraživanjima. Svakako je potrebno izdvojiti glikozide koji potiču gušteraču na optimalnu i uravnoteženu proizvodnju i izlučivanje hormona inzulina i glukagona zaslužnih za regulaciju šećera u krvi: spuštaju razinu šećera u krvi, kako prije, tako i nakon obroka; snižavaju krvni tlak do 10 mmHg; snižavaju razinu ukupnog kolesterola; usporavaju i sprječavaju rast i razmnožavanje bakterija, virusa i gljivica; jačaju i potiču imunitet; oslabljuju sposobnost bakterija da uzrokuju karijes. No, sve veću svjetsku popularnost stevija trenutačno ne uživa poglavito zbog svojih zdravstvenih benefita, nego zbog izrazito slatkog okusa koji je i do 400 puta intenzivniji od saharoze (stolnog šećera), pri čemu ima zanemarivu energetsku vrijednost. Za tu intenzivnu slatkoću zaslužan je najslađi i najčešće upotrebljavan rebaudozid A (250-450 puta slađi od saharoze). Međutim, upravo taj iznimno sladak okus stevije može izazvati određenu odbojnost i neprihvaćanje. To je navelo proizvođače da ekstraktu stevije dodaju različita punila, od kojih su zbog izrazito niske, doslovce zanemarive kalorijske vrijednosti najpopularniji šećerni alkohol eritritol te prebiotik inulin (topivi oligosaharid/vlakno koji, osim što daje sladak okus suplementima, pomaže rast poželjnih bakterija u probavnom sustavu, potiče apsorpciju nekih minerala i snižava vrijednost masnoća u krvi). Budući da eritritol i inulin za sada nisu jedina punila u proizvodnji zaslađivača, nego se u kombinaciji sa stevijom mogu naći i neki šećeri, poput maltodekstrina (koji, za razliku od spomenuta dva, ima viši glikemijski indeks), prilikom kupnje svakako treba biti na oprezu i pažljivo iščitavati deklaraciju. Najkvalitetniji su proizvodi u kojima dominira rebaudozid A (u količini većoj od 90 posto), uz dodatak eritritola i inulina. S obzirom na to da je europsko tržište ove godine širom otvorilo vrata steviji (Europska unija je odobrila njezinu proizvodnju i slobodnu prodaju 2. prosinca 2011.) te da su njezino korištenje odobrila europska i svjetska tijela nadležna za sigurnost hrane i lijekova (u preporučenoj dnevnoj dozi od 4 mg/kg tjelesne mase), nabava visokokvalitetnih proizvoda stevije više nije ni najmanji problem. Imajući na umu sve ovo, konačno se možemo malo opustiti i svoju šalicu zaslađenog čaja ili kave popiti uz osmijeh, znajući da taj okus u kojem uživamo ne vuče za sobom „gorke“, nego upravo slatke „posljedice”. kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 49

Mario Nosić, dipl. ing., nutricionist

Nutricionizam

ZDRAVA PREHRANA

Vrijeme je za zdrave odluke Zašto su Grci poznati po dugovječnosti i zašto je učestalost bolesti srca i drugih kroničnih bolesti kod njih znatno niža...

Zdrava prehrana je tema mnogih ispitivanja, znanstvenih sučeljavanja i teorija. Hrvatska je zemlja s tradicionalno dobrom kulturom hrane i prehrambenih navika, no i mi se moramo boriti s predrasudama o hrani prosvjećivanjem i ispravljanjem pogrešnih navika. Prehrana je segment zaštite zdravlja koji počinje odmah nakon rođenja i traje čitav život. Tvari, koje u obliku hrane unosimo u organizam i koje nakon kemijskih pretvorbi postaju njegov sastavni dio, služe kao izvor energije i za zaštitu od štetnih tvari ili mikroorganizama iz okoline, svakako su temelj „biološke snage“ organizma. Ipak, posljednjih godina savjeti o zdravoj prehrani znali su ići u krajnost, s obzirom na trajni i sveprisutni strah od umjetnih dodataka pri uzgoju, genetičke modifikacije i štetnosti široko dostupne hrane.

Što je previše, previše je Kad je pretilost u pitanju, jednostavno rečeno, čovjek se deblja kad jede više nego što mu treba (smatra se da 99 posto debelih osoba pripada skupini osoba koje se debljaju samo zato što jedu više nego što troše). Za procjenu (povećane) tjelesne mase koristi se Indeks tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI), koji se koristi i u statistikama Svjetske zdravstvene organizacije, 50 | Vaše zdravlje #85

i koji možete vrlo jednostavno izračunati tako da svoju težinu u kilogramima podijelite s kvadratom visine u metrima te tako procijeniti u kojoj ste „kategoriji“. Preporučena BMI kategorizacija < 20 pothranjenost 20 – 25 idealna težina 25 – 30 pretjerana težina > 30 pretilost Za osobe čije je tjelesna masa do 10 posto iznad idealne kažemo da su umjereno debele. Ako tjelesna masa premaši idealnu za 20 i više posto, tada govorimo o debeloj ili patološki debeloj osobi jer se već iznad 20 do 25 posto porasta mase od idealne u većine debelih osoba javljaju razne patološke pojave: artritis, povišeni krvni tlak, povišena razina masnoća u krvi, srčana dekompenzacija, plućna insuficijencija, neplodnost, povišena razina glukoze u krvi i dijabetes, žučni kamenci i neki oblici raka. Od debelih osoba treba razlikovati atletski građene osobe koje imaju povećanu mišićnu masu, a ne masu masnog tkiva. Tako, na primjer, kod bodybuildera BMI indeks može biti iznad 30, ali oni, očigledno, nisu pretili. Debljinu je teško klasificirati, no često se može podijeliti na egzogenu (vanjsku), tj. onu koja je nastala prevelikim kolovoz /rujan 2012.

ZDRAVA PREHRANA

uzimanjem hrane, i endogenu (unutarnju), kod osoba koje jedu normalno, a ipak se debljaju (razni metabolički poremećaji i sl.). Mogući uzroci egzogene debljine • povećanje životnog standarda – neumjerenost u jelu i piću; • psihološki čimbenici (neuspjeh u društvu, na fakultetu, u braku i dr.); • način uzimanja obroka – deblji ljudi u prosjeku obično jedu visokokaloričnu hranu; • normalno uzimanje hrane, ali premalo trošenje energije; • emocionalna nestabilnost; • nizak društveno-ekonomski status; • nedovoljna educiranost o sastavnim komponentama hrane i hrani općenito; • genetički čimbenici – koji vjerojatno imaju mnogo veću ulogu na debljinu nego što se misli.

kolovoz/rujan 2012.

Mediteranski pristup Smanjenje tjelesne težine vrlo je teško postići jer većina debelih osoba misli da ne jede previše i da nisu bolesno proždrljive, tj. da jedu manje nego ostale osobe, ali se hrana na njih, iz nekog neobjašnjivog razloga, jednostavno „lovi“. Većina osoba koje žele smršavjeti misli da se bez vježbi u teretani, ili sudjelovanja u nekim sportovima to nikako ne može postići. Međutim, one su u zabludi jer osobe koje čvrsto vjeruju u ostvarivanje svojih ideala (u ovom slučaju ideala tjelesne težine) to obično i postignu – „čovjek počne mrijeti kada u ideale svoje posumnja“. Dovoljno je kretanje određenim tempom, ni presporo, ni prebrzo, kojim se povećava osjetljivost perifernih tkivnih receptora na inzulin, troši energija i postupno gube kalorije i masa. U ovim vrućim ljetnim danima bilo bi idealno iskoristiti more, neku rijeku ili jeze-

Nutricionizam

ro za brojne sitne fizičke aktivnosti koje nam se nude, dok u zimskim mjesecima za to dobro može poslužiti zatvoreni bazen. Kao idealnu ljetnu, ili bolje reći cjelogodišnju prehranu, u svakom slučaju treba spomenuti mediteransku prehranu. Grci, posebno oni s otoka Ikarije, poznati su po svojoj dugovječnosti, vjerojatno zbog velike konzumacije ribe i općenito sklonosti mediteranskoj prehrani. Tome u prilog govori i podatak da je učestalost bolesti srca u Grčkoj za oko 90 posto niža nego u Americi, s tim da je u Grčkoj manja učestalost i ostalih kroničnih bolesti u odnosu na druge zemlje. Glavnina masnoća u prehrani Grka potječe iz jednostruko nezasićene oleinske masne kiseline iz maslinova ulja. A vino su još od davnina nerijetko slavili i veličali kao božansko i upravo su oni ti koji su kulturu pijenja vina proširili po cijelome Mediteranu. Toliko su voljeli

Vaše zdravlje #85 | 51

Nutricionizam

ZDRAVA PREHRANA

vino da su ga čak pili i iz školjaka. Dakle, ribe, maslinovo ulje i vino tek su početak prehrane koje bi se trebalo pridržavati preko ljeta, a ako još tome pridodamo svježe voće, povrće, orašaste plodove, mliječne proizvode i meso peradi, mnogo smo postigli. Plava riba Namirnica koja je gotovo idealnog kemijskog sastava. Često se pogrešno misli da skuplja riba ujedno ima i veću prehrambenu vrijednost, zbog čega smo često skloni potcijeniti mnogo jeftiniju srdelu koja spada među visoko vrijedne namirnice. Srdela sadrži velike količine aminokiselina izoleucina, valina, alanina i lizina, koje su nužne za dobru koncentraciju pri intelektualnom radu. Te aminokiseline se u našem organizmu ne mogu sintetizirati, dakle esencijalne su, a prijeko su potrebne za njegov normalan rad. Riba je u skupini poželjnih namirnica ne samo zato što nema kolagena i lako je probavljiva, nego i zato što nudi obilje okusa. Osim toga, u ribi ima znatno manje kolesterola nego u mesu kopnenih životinja, bogata je magnezijem, selenom, vitaminima B6 i B12, niacinom i omega 3 masnim kiselinama. Samo 15 dag kuhane ribe podmiruje 50 posto naših dnevnih potreba za bjelančevinama, vitaminom B12 i selenom, uz zanemarivo malo kalorija. Maslinovo ulje Legende o ljekovitim svojstvima maslinova ulja sežu daleko u povijest. Tako je otac medicine, grčki liječnik Galen, koji je živio u II. stoljeću, već tada maslinovu ulju pridavao terapeutska svojstva u liječenju bolova u trbuhu. Lako je probavljivo i djeluje zaštitno na želudac i jetru. Brojni su njegovi sastojci blagotvornog učinka: nezasićene masne kiseline, vitamin E, steroli i polifenoli smanjuju razinu kolesterola, rizik od ateroskleroze i nekih vrsta raka sprječavajući štetne procese poput oksidacije masti u organizmu; nezasićene masne kiseline djeluju tako da snižavaju LDL („loši“ 52 | Vaše zdravlje #85

Smatra se da 99 posto debelih osoba pripada skupini onih koji se debljaju samo zato što jedu više nego što troše kolesterol) koji može začepiti krvne žile, a ne utječe na količinu HDL-a („dobri“ kolesterol) koji čisti arterije. Njegovu antioksidativnom djelovanju, koje nas štiti od prijevremenog starenja, u svakom slučaju pridonosi sadržaj vitamina E. Najzdravijim se smatra djevičansko maslinovo ulje jer se proizvodi isključivo mehaničkim postupkom prešanja. Vino Sumerani su među prvima spoznali ljekovitost vina i iza sebe ostavili najstariji pisani dokument, glinenu pločicu s recepturom za lijek koji sadrži vino, nastalu 2200 godina prije Krista. Poznat je i onaj stari narodni recept da treba piti vino sa žumanjkom za poboljšanje općeg zdravstvenog stanja.Vino je poznato je zbog svog zaštitnog djelovanja na srčanožilni sustav. Tako je kod ljudi koji piju vino (umjereno!) zabilježena manja učestalost srčanog udara. Alkohol iz vina brzo ulazi u krvotok i djeluje na sve dijelove našeg organizma: probavni sustav – ubrzano se luče slina i enzimi, a hrana brže razgrađuje; respiratorni sustav – šire se krvne žile dišnih organa i olakšava dianje); srce i krvotok – smanjuje se rizik od začepljenja krvnih žila trombima, krvne žile se šire, povećava se HDL kolesterol, regulira krvni tlak; spolne žlijezde – potiče njihov rad; jetra i bubrezi – zbog bolje prokrvljenosti organi bolje rade i izlučuju otrovne tvari; mozak – zbog vazodilatacije povećava se opskrba kisikom. No, pri pijenju vina ne treba zaboraviti onu narodnu da je „čovjek trijezan zbog mjere“, tj. da ga treba piti u umjerenim količinama i ne na prazan želudac.

Svježe voće i povrće Također je važno uvrstiti u ljetnu prehranu, zbog velike količine vode koju prirodno sadrži, ako izuzmemo orašasto i sušeno voće. Svježe voće i povrće ima relativno malu energetsku vrijednost, ako izuzmemo neke vrste (banane, kesten, lješnjak, badem i orah) i sušeno voće (suho grožđe, šljive i smokve) te relativno mali sadržaj proteina i masti, ako izuzmemo orašasto voće, krumpir i leguminoze (mahunarke). Posebno treba istaknuti važnost prehrambenih vlakana kojih, kad je voće u pitanju, najviše ima u rogaču i suhim smokvama, a kod povrća u bobu, soji i grahu. Otkad je stanovništvo zapadnih zemalja prešlo na hranu siromašnu prehrambenim vlaknima, tj. počeli su jesti rafinirana komercijalna jela, znatno se povećala učestalost raka, posebno raka debeloga crijeva. U tome posebno prednjači stanovništvo Amerike, gdje je potrošnja goveđeg mesa po stanovniku iznimno velika u usporedbi s ostalim zemljama. Hrana bogata prehrambenim vlaknima (poput voća i povrća) je kraće u doticaju sa sluznicom tankog i debelog crijeva, što smanjuje izloženost sluznice crijeva kancerogenim tvarima koje bi eventualno mogle biti prisutne u hrani tijekom prolaska kroz probavni sustav. Meso kopnenih životinja S obzirom na to da u mesu ima masnoća, trebalo bi koristiti meso sa što manje masnoće, kao što je pileće, pureće, teleće i divljač ili ribu te izbjegavati suhomesnate proizvode i iznutrice. Usporedi li se meso pilića s mesom ostalih domaćih životinja, može se zapaziti da je pileće meso bez kože bogato bjelančevinama kao i govedina, svinjetina i janjetina. Također, meso bi trebalo i pripremati sa što manje masnoće, dakle izbjegavati pohanje (tj. dodavanje brašna, krušnih mrvica, masnoće) i ne priređivati u umacima. Znanstvenici su proveli istraživanje o povezanosti redovitog konzumiranja mesa i stope smrtnosti (mortaliteta). U prvoj skupini su kolovoz /rujan 2012.

ZDRAVA PREHRANA

bili ispitanici koji su konzumirali jedan odrezak dnevno, a u drugoj oni koji su konzumirali 25 g ili manje mesa dnevno. Rezultati istraživanja su pokazali da se čak 11 posto smrtnih slučajeva kod muškaraca i 16 posto smrtnih slučajeva kod žena moglo izbjeći da se umjesto crvenog mesa konzumirala puretina, piletina ili riba. Mlijeko i mliječni proizvodi Svakako su poželjni u ljetnoj prehrani. Šećeri koji se nalaze u mlijeku, bez obzira na to što su jednostavni, sporo se resorbiraju zbog prisutnih masti i bjelančevina. Zato šećer u sladoledu ima niski glikemijski indeks (dijeli namirnice prema tome koliko brzo ugljikohidrati što ih sadrže podižu razinu šećera u krvi) i „toplo“ se preporučuje za vrijeme ljetnih vrućina. Još je rimski car Neron smislio način kao se osvježiti u ljetnim mjesecima. Naredio je da robovi

kolovoz/rujan 2012.

s planine donose puno snijega, a zatim je taj snijeg miješao s medom i lješnjacima ili omiljenim voćnim sokovima. Iz Francuske se receptura za sladoled proširila u Englesku, gdje ga je kralj Charles I. 1648. poslužio svojim gostima na jednoj od dvorskih zabava. Gosti su bili zadivljeni jer još nikada do tada nisu jeli nešto tako kremasto, ledeno i mekano. Kuhar je otkrio recepturu za sladoled tek nakon kraljeve smrti. Kroz povijest, sladoled je uglavnom bio privilegija na dvorovima, a masovna proizvodnja je počela tek sredinom 19. stoljeća. Danas se gotovo sve vrste sladoleda prave od kvalitetnog vrhnja, pa tako osim dobrog glikemijskog indeksa, tijelo dobiva i kalcij, koji ima osobito povoljno djelovanje na kosti. Svi smo vjerojatno čuli za sladolednu dijetu koja „topi“ kilograme jer je sladoled bogat proteinima i gotovo je kompletna namirnica koja bi mogla zamije-

Nutricionizam

niti ručak ili večeru. Ali, ne treba zaboraviti da se u ovu kategoriju ne ubrajaju „banana split“ i ostali veliki kupovi (daju oko 1000 kalorija). Voćni sladoledi daju 160 kalorija (kao paketić krekera) i mnogo vitamina, mineralnih soli i prehrambenih vlakana, dok mliječni sladoled daje oko 240 kalorija (kao jedan tost) te sadrži puno bjelančevina, jednostavnih šećera i masti. Ako ste odlučili pojesti sladoled za ručak, najbolje je nadopuniti ga s jednim ili dva ploda nekog voća i tanjurom svježe salate. Poznata narodna izreka „Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani“ je, nažalost, opravdanje mnogima koji pretjerano uživaju u hrani. Ljeto je možda prilika za povratak umjerenosti u jelu, tim više što nam priroda u ovo doba godine pruža zaista pregršt „zdravih“ boja, ugodnih za oko i još blagotvornijih za tijelo.

Vaše zdravlje #85 | 53

dr. sc. David Pinero, Oftalmološki institut Alicante, Španjolska Pripremila: Marija Mesnić, dr. med. vet., Oktal Pharma

Promo

AMO&COOPERVISION

Izazovi u njezi kontaktnih leća Da bi se postigla antimikrobna učinkovitost, formulacije MPDS-a uključuju kombinaciju nekoliko djelotvornih dezinfekcijskih agensa Pred višenamjenske otopine za njegu kontaktnih leća u posljednje su vrijeme postavljeni novi izazovi, i to zahvaljujući razvoju novih materijala za kontaktne leće, potrebi za održanjem učinkovitosti protiv novih ili rezistentnih patogenih mikroorganizama, nedovoljnom pridržavanju pacijenata pravilima njege te rukovanju i nošenju leća. Sve to zahtijeva preispitivanje višenamjenskih otopina, uzimajući u obzir znanstveno utvrđene nove potrebe kako bi osigurali sigurnost i povjerenje nositelja kontaktnih leća. Višenamjenska otopina za dezinfekciju (MPDS – MultiPurpose Disinfecting Solution) trebala bi zadržati učinkovitost protiv otpornih sojeva bakterija Staphyloccocus aureus i Staphyloccocus epidermidis koje su otporne na više lijekova, kao i protiv Acanthamoebae, mikroorganizma koji bi uvijek trebao biti uključen u standardna panel testiranja na mikroorganizme. Također je primjetan porast izvještaja o kontaminaciji otopina Stenotrophomonas maltophilijom, patogenom kojim se hrane akantomebe i kojeg većina višenamjenskih otopina ne uništava. Ključni čimbenik u izbjegavanju komplikacija pri nošenju leća još uvijek je pridržavanje higijene nositelja kontaktnih leća u smislu pranja i sušenja ruku prije rukovanja lećama, čišćenja (sa ili bez trljanja), ispiranja i dezinfekcije leća, kao i redovite zamjene posudice za čuvanje leća. Tome u prilog govori i podatak da je nepravilna njega i higijena kontaktnih leća odgovorna za više od 80 posto problema vezanih uz nošenje leća i čimbenik koji pridonosi pojavi očnih infekcija. Najčešći primjeri nepravilne njege su sljedeći: • ponovna uporaba otopine uz njezino nadopunjavanje u posudicama za čuvanje leća – „topping off“; • nedovoljna količina otopine u posudicama; • nezatvaranje posudice dok su leće u njoj tijekom dezinfekcije. Ako su posudice djelomično ili potpuno otvorene, posebno kod viših temperatura, pri niskoj vlažnosti zraka ili

54 | Vaše zdravlje #85

jačem strujanju zraka u prostoriji, dolazi do djelomičnog isparavanja, što povećava koncentraciju otopine i može dovesti do promjene u kemijskom sastavu i antimikrobnoj učinkovitosti aktivnih sastojaka.

Nova generacija višenamjenskih otopina Rezultat preispitivanja dezinfekcije višenamjenskih otopina doveo je do stvaranja nove generacija MPDS-a, koja ima širok spektar antimikrobne aktivnosti, koju zadržava čak i pod uvjetima slabijeg pridržavanja pravilne njege leća od strane nositelja, ali bez toksičnog djelovanja na očnu površinu. Toj novoj generaciji otopina pripada i Complete RevitaLens MPDS, proizvođača Abbott Medical Optics, za koju je odobrenje izdala FDA u rujnu 2010. Razvijena je u suradnji s više od 600 očnih specijalista kako bi ponudila izvrsno čišćenje kontaktnih leća i dezinfekciju koja zadržava udobnost nošenja, napredno uklanjanje naslaga proteina i lipida, niski stupanj obojenja (ili oboljenja) rožnice i drugih nuspojava, izvrsnu kompatibilnost i udobnost za silikon hidrogel leće i ostale meke kontaktne leće. Razlog za potpunu aktivnost ove otopine nove generacije je u njezinu interaktivnom sistemu dvaju međusobno nadopunjujućih dezinficijensa, alexidine dihydrochlorida i polyquaterniuma-1, koji djeluju zajedno s kelatirajućim agensom ETDA i puferskim sistemom koji uključuje bornu kiselinu.

Napredni mehanizam djelovanja Višenamjenske otopine starije generacije nose oznaku MPS (Multi-Purpose Solution), a nove generacije imaju oznaku MPDS (Multi-Purpose Disinfecting Solution). Razlika je u tome što MPDS prema ISO (International Standards Organization) smjernicama mora proći strogi „stand alone“ test kojim se dokazuje sposobnost redukcije bakterija na minimalno 99,9 posto ili 3-log (logaritma), dok se za gljive i plijesni zahtijeva

kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 55

Promo

AMO&COOPERVISION

Veća Veća antimikrobna učinkovitost antimikrobna učinkovitost širokog spektra usporediva s • Dezinfekcija • Dezinfekcija širokog spektra usporediva •s Vrlo učinkovit protiv Acanthamoeba peroksidnim sustavima peroksidnim sustavima A. castellanii Log smanjenje (6 sati) 10

Log10 smanjenje (6 sati) Pseudomonas aeruginosa Nezavisni test Log10 smanjenje (6 sati) Nezavisni test ® COMPLETE RevitaLens 5.1 MPD-otopina COMPLETE® RevitaLens MPD-otopina Peroksidni sustav s diskom 5.1 Peroksidni sustav s diskom Druga MPD-otopina 5.1 Druga MPD-otopina

Serratia Staphylococcus Candida Nezavisni Fusarium test Trofozoiti Ciste Pseudomonas Serratia Staphylococcus Candida Fusarium marcescens aureus albicans solani ® aeruginosa marcescens aureus COMPLETE albicans solani RevitaLens MPDS >3.0 >3.0 5.3 5.3 4.2 4.2 5.1 5.3 5.3 Peroksidni 4.2sustav s diskom >3.0 2.2 4.2 4.2 5.3 4.4 2.9 2.4 0.2 5.1 4.2 5.3 Druga MPD-otopina 4.4 2.9 • Vrlo 2.8 2.3učinkovit 4.3 protiv Acanthamoeba 2.1 5.1 2.8 2.3 COMPLETE 4.3 ® RevitaLens 2.1 MPD-otopina pokazala je smanjenje

A. castellanii trofozoita i cista. • Vrlo učinkovit protiv Acanthamoeba Log smanjenje (6 sati) veće 99,99% biocidna učinkovitost protiv standardnih panel-mikroorganizama i Fusariuma 10 od 3-log Acanthamoeba 99,99% biocidna učinkovitost protiv standardnih panel-mikroorganizama i Fusariuma Nezavisni test Trofozoiti Ciste Log 10 smanjenje (6 sati)

A. castellanii

COMPLETE RevitaLensUvećana MPDS >3.0 biocidne >3.0 fotografija učinkovitosti • Vrlo učinkovit protiv Acanthamoeba Nezavisni test Trofozoiti Ciste ®

Slike osigurala Dr. Wayne Heaselgrave, Sveučilište u Leicesteru.

Log 10 smanjenje (6 sati) Nezavisni test

Peroksidni sustav s diskom >3.0 >3.0 A. castellanii Druga MPD-otopina Peroksidni sustavTrofozoiti s diskom 2.2 Ciste >3.0

COMPLETE® RevitaLens MPDS

>3.0

2.2

2.4

0.2

Uništene patoge A. castellanii

® COMPLETE MPD-otopina pokazala je smanjenje >3.0 2.4 RevitaLens0.2 veće od 3-log Acanthamoeba trofozoita i cista. Peroksidni sustav s diskomCOMPLETE® RevitaLens >3.0 2.2 MPD-otopina pokazala je smanjenje veće od 3-log AcanthamoebaUvećana trofozoita i cista. biocidne učinkovitosti fotografija

Druga MPD-otopina COMPLETE® RevitaLens MPDS >3.0

Druga MPD-otopina

2.4

0.2

Slike osigurala Dr. Wayne Heaselgrave, Sveučilište u Leicesteru.

Uvećana fotografija biocidne učinkovitosti

COMPLETE® RevitaLens pokazala je smanjenje SlikeMPD-otopina osigurala Dr. Wayne Heaselgrave, Sveučilište u Leicesteru. veće od 3-log Acanthamoeba trofozoita i cista.

COMPLETE® RevitaLens MPD-otopina (x20) Uništene patogene ciste A. castellanii

Preživjele patog A. castellanii

Druga MPD-otopina (x20)

Uništene patogene ciste A. castellanii

Preživjele patogene ciste A. castellanii

Uvećana fotografija biocidne učinkovitosti Slike osigurala Dr. Wayne Heaselgrave, Sveučilište u Leicesteru.

Uništene patogene ciste MPDS testiran je u studiji s fibroblastima miša i na minimalno 90 posto redukcije ili 1-log. TestCOMPLETE je neovisan Druga MPD-otopina (x20) RevitaLens A. ®castellanii MPD-otopina (x20) o materijalu kontaktne leće ili režimu korištenja. humanim epitelnim stanicama rožnice, sa sličnim COMPLETE® RevitaLens MPD-otopina (x20)

Preživjele patogene ciste A. castellanii rezultatima. Pokazano je da je citotoksičnost Complete

Druga MPD-otopina (x20)

Da bi se postigla ova antimikrobna učinkovitost, formulacije MPDS-a uključuju kombinaciju više djelotvornih dezinfekcijskih agensa uz izbjegavanje okularne tokDruga MPD-otopina ® RevitaLens COMPLETE sičnosti i osiguravanje udobnosti. Sve(x20) MPDS otopine kao MPD-otopina (x20) prvi dezificijens sadrže polyquaternium-1 (PQ-1) ili njegove derivate čija kvaternarna amonijeva baza reagira sa staničnom membranom, prekidajući kontinuitet membrane štetnih mikroorganizama. Complete RevitaLens MPDS uključuje alexidin kao drugi dezificijens. To je molekula gvanidina koja također djeluje na stanične membrane mikroorganizama, pojačavajući učinak i snagu dezinfekcije. Oba dezinficijensa praktički ne uzrokuju obojenje rožnice i čuvaju integritet očne površine. Osim toga, sadrže EDTA i puferski sustav, čije se djelovanje očituje tako da kemijski vežu bjelančevine kako bi prevenirali njihovo odlaganje na površinu kontaktne leće i ujedno povećavaju dezinfekcijsku moć u prevenciji rasta Acanthamoebe.

Revitalensa znatno niža od ostalih MPDS otopina.

Znanstveno utemeljene prednosti Complete Revitalens MPDS, jedna od novijih otopina na tržištu, rezultat je znanstvenog promišljanja o višenamjenskoj dezinfekciji kontaktnih leća. Iznimno je učinkovita MPDS otopina s naprednim mehanizmom djelovanja zahvaljujući inovativnoj formuli, učinkovito uništava akantamebe i kliničke izolate otporne na određene MPS otopine. Visoka dezinfekcijska moć i u neodgovarajućim uvjetima je kompatibilna sa silicon hydrogel lećama, ali i materijalima ostalih vrsta mekih kontaktnih leća. Osim toga, dizajnirana je da smanji osjetljivost oka, obojenje rožnice i ostale nuspojave, osiguravajući izvrsnu udobnost pri stavljanju i nošenju kontaktnih leća. Zahvaljujući svojim znanstveno utemeljenim predno-

Osim dezinfekcijske snage otopine, nužno je testirati i mogućnost citotoksičnosti. Complete Revitalens

56 | Vaše zdravlje #85

stima, Complete RevitaLens uistinu je nova generacija otopine u dezinfekciji i njezi kontaktnih leća.

kolovoz /rujan 2012.

QUEISSER

Promo

Za jasnoću

vašeg pogleda

Tatiana Begović, Oktal Pharma

Iako su svjetlo i kisik prijeko potrebni za pravilne funkcije oka, mogu ga i oštetiti, pa čak i utjecati na razvoj katarakte i oštećenje žute pjege. Žuta pjega (macula lutea) je malo, ograničeno područje u stražnjem dijelu mrežnice, u kojem se nalazi visoka koncentracija žutog pigmenta, ponajprije luteina. Zbog velike osjetljivosti, osigurava oštrinu vida, posebno za sitne detalje i obrise. Tako sofisticirano područje osjetljivo je na brojne čimbenike, čije djelovanje može izazvati različita oštećenja. Makula je izložena snažnom djelovanju svjetla, pri čemu plavi dio spektra uzrokuje oštećenja. Osim svjetla, ubrzanoj degeneraciji makule pridonose i pušenje, prekomjerno uzimanje alkohola, povišen krvni tlak, povišena razina kolesterola u krvi itd. Degenerativne promjene makule osobito pogađaju žene poslije pedesete godine života i starije osobe. Pritom su osjetljivije osobe svijetlih očiju i svjetlije puti. U smanjenje rizika od makularne degeneracije odlične rezultate pokazalo je uzimanje dopunske količine luteina i zeaksantina. Smatra se da uobičajenom prehranom unosimo oko jedan do 2,5 mg luteina dnevno, što ni u kojem slučaju nije dovoljno da bi se osigurala djelotvorna zaštita od propadanja makule. Oftalmolozi se slažu da je 6 mg optimalna dnevna količina luteina, a da bismo je unijeli, trebali bismo svaki dan pojesti od tri do šest kilograma špinata ili znatniju količinu blitve, kukuruza i kelja. Vitaminski proizvod Doppelherz® system Eye Vital posebno je namijenjen zdravlju očiju jer im pruža optimalnu opskrbu hranjivim tvarima važnima za njihov metabolizam: • vitamin A (800 µg) – uključen je u proces vida i kao integralni sastojak vidnog purpura pomaže očima u prilagodbi na promjene koje nastaju prelaskom iz mraka u svjetlost • vitamini C (250 mg) i E (36 mg) – štite oči od štetnih učinaka sunčeve svjetlosti, a važni su i za očuvanje i funkcionalnu sposobnost leće • cink (2,5 mg) – regulira aktivnost više od 200 enzima uključenih u gotovo sve važne stanične reakcije. Kao njihov integralni sastojak, ovaj element u tragovima sudjeluje, primjerice, u iskorištavanju vitamina A u procesu vida. • lutein (6 mg) i zeaksantin (300 µg), s ostalim hranjivim tvarima, štite mrežnicu i cijelo oko od negativnih vanjskih utjecaja.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 57

Ozren Podnar, prof.

Opća medicina

TJELESNA AKTIVNOST

Biciklisti žive dulje Bicikl je svugdje omiljeno prijevozno sredstvo jer je prikladan kako za iskusne sportaše tako i za osobe sa slabom kondicijom

Pedaliranje s vjetrom u kosi ususret zelenoj livadi ili uz žuborenje potoka – ne zvuči vam li to kao istinsko zadovoljstvo? Osim trenutačne ugode, bicikliranje donosi i dugoročne zdravstvene blagodati, a pomaže i zaštiti okoliša od onećišćenja. Koliko je bicikliranje dobro za naše zdravlje, osobito ako neko vrijeme nismo vježbali i nemamo kondicije? Kakvi su njegovi učinci u odnosu na druge oblike vježbanja?

Svi povoljni učinci Zglobovi i mišići – Analiziramo li samo sagorijevanje kalorija, mogli bismo zaključiti da je biciklizam drugorazredna vježba, jer troši oko 400 do 600 kalorija po satu ovisno o intenzitetu, manje od trčanja ili plivanja u istom zadanom vremenu. Točno je da se trčanjem kalorije brže tope, jer ta aktivnost podrazumijeva pomicanje cijele tjelesne težine vlastitim snagama. No, upravo zbog toga velikom broju ljudi trčanje nije preporučljivo. Premještanje tjelesne mase izaziva stres koljenima i gležnjevima, a pritiskanje pedala za zglobove mnogo je nježnije. Istraživanja su utvrdila da pri vožnji bicikla 58 | Vaše zdravlje #85

sjedalo i guvernal nose 70 posto tjelesne težine, umjesto da sve to nose gležnjevi. A što je pojedinac krupniji, to će više štedjeti gležnjeve bicikliranjem u usporedbi s trčanjem. Posljedično, pri bicikliranju je manja vjerojatnost ozljeda, jer ne prisiljavamo zglobove da nose cijelu tjelesnu težinu. Osim što štiti zglobove, osobito kukove, koljena i gležnjeve, okretanje pedala jača muskulaturu, ponajviše kvadricepse i mišiće stražnjice. Onaj tko boluje od diskus hernije ili akutnog išijasa morao bi ipak izbjeći bicikliranje dok se ne oslobodi pratećih tegoba. Srčanožilni sustav – Razumije se da svaki oblik vježbanja donosi koristi, ali bicikliranje to čini bolje od drugih. Biciklizam vrlo uspješno jača srčanožilni sustav i dovodi do smanjenja stope obolijevanja i smrtnosti od srčanožilnih bolesti. Studije su pokazale da korištenje bicikla poboljšava srčanu funkciju i podiže otpornost i izdržljivost cijelog organizma. Ovaj sport ima povoljan učinak na krvotok, naročito u donjim udovima. Sprječava nastanak oteklina na nogama, jer zahvaljujući ritmičkom kretanju mišića stijenke vena postaju elastičnije. Nije kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 59

Opća medicina

TJELESNA AKTIVNOST

slučajnost da se bicikl često koristi u kardiološkoj rehabilitaciji pacijenata koji su doživjeli infarkt ili su operirali srce. Dišni sustav – Biciklizam je povoljan i za dišni sustav jer poboljšava kapacitet pluća i čini disanje učinkovitijim. Oboljeli od bronhitisa imaju koristi od okretanja pedala, samo se ne smiju izlagati hladnom i kišovitom vremenu. Oni koji pate od sezonskih alergija, primjerice na pelud, trebali bi izbjegavati vožnju predjelima u kojima se nalazi puno alergena. Ritmičnost – Još jedna dobra strana bicikliranja je njegova ritmička priroda. Ritmičko okretanje pedala, kao i druge ritmičke aktivnosti, potiče lučenje serotonina, što ublažava napetost i izaziva osjećaj spokoja. Ustrajna i umjereno intenzivna vožnja oslobađa i endorfine, hormone ugode, koji izazivaju osjećaj općeg blagostanja i navode nas da ponovno sjednemo na bicikl i ponovno doživimo jednako iskustvo. Ostalo – Uz to, istraživanja su pokazala da bicikliranje poboljšava san, topi tjelesne masnoće i smanjuje rizik od pojave šećerne bolesti tipa 2.

Biciklisti su dugovječniji Kad se zbroje svi povoljni učinci, ne iznenađuje podatak o većoj dugovječnosti biciklista. Istraživanje na više od 30.000 ljudi u Danskoj pokazalo je da ljudi koji biciklom idu na posao imaju nižu stopu smrtnosti od onih koji koriste motorna vozila. Preciznije, među onima koji ne putuju do posla ovim prijevoznim sredstvom stopa smrtnosti u petnaestogodišnjem razdoblju bila je 39 posto veća nego među biciklistima. Biciklizam je zahvalan zato jer ga je lako uklopiti u svakodnevicu. Plivanje zahtijeva odlazak do bazena (ako niste rijedak sretnik koji ima vlastiti bazen), rad na spravama podrazumijeva odlazak u teretanu, a za bicikliranje je potrebno samo sjesti na bicikl i krenuti... na posao, u školu ili u dućan. Autori jednog britanskog istraživanja obznanili su da je „bicikliranje jedna od najpogodnijih tjelesnih aktivnosti za većinu populacije jer ju je moguće jednostavno uklopiti u dnevnu rutinu, može se izvoditi raznim intenzitetima i ima malo neželjenih popratnih učinaka.“ Bicikliranje nije lišeno rizika, ali njih većinom snose profesionalni biciklisti ili fanatični rekreativci. Jako puno vremena provedeno u sjedalu može uzrokovati smanjenje osjeta u genitalijama, a neka su istraživanja ukazala i na manji broj spermija kod elitnih biciklista. Neki se od rizika tiču svih biciklista. Rizik od prometne nesreće, prije svih. Jedna je britanska studija utvrdila da biciklisti imaju više izgleda da stradaju na cesti nego pješaci, što je 60 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

TJELESNA AKTIVNOST

Opća medicina

posljedica većeg kontakta s motornim vozilima u odnosu na pješake. Najčešći su termini nesreća jutarnja i popodnevna prometna „špica“. Unatoč tome, većina se liječnika slaže da su potencijalne blagodati bicikliranja veće od rizika.

Savjet više Iako je bicikl prikladan i za osobe slabe kondicije jer se može voziti i vrlo polako, ne zaboravite prije vožnje izvesti vježbe istezanja, naročito nožnih, leđnih i vratnih mišića. Ako se dugo niste kretali, postupno pojačavajte intenzitet, jer se organizam mora prilagoditi povećanim naporima. Ako niste iskusan biciklist, napominjemo da biste uvijek trebali nositi termosicu ili bocu s vodom, jer je važno biti stalno hidriran. Namjestite sjedalo tako da vam noga ne bude potpuno ispružena kad pritisnete pedalu do kraja. Bolje je da vam stopalo može dosegnuti tlo bez jakog naginjanja ili silaženja sa sjedala, jer vam stajna noga može poslužiti za manevriranje i zaustavljanje.

BLAGODATI NADMAŠUJU RIZIKE Zdravstvene dobrobiti vožnje bicikla u gradu veće su od opasnosti koje donose zagađenje i prometna gužva, obznanili su istraživači u Nizozemskoj. Oni su analizirali podatke iz brojnih međunarodnih studija o blagodatima vježbanja i opasnostima koje prijete od ispušnih plinova i prometnih nesreća. Potom su procijenili kakvi bi bili učinci na zdravlje kad bi pola milijuna odraslih Nizozemaca prešlo s automobila na bicikle za potrebe svakodnevnog putovanja na relaciju od osam do 14 kilometara. Istraživanje je došlo do zaključka da su biciklisti u gradskom prometu izloženi štetnim sastojcima ispušnih plinova, koji mogu pridonijeti dišnim i srčanim problemima. Budući da biciklisti dišu dublje od pješaka, udišu veće količine štetnih sastojaka. Također su izračunali da je rizik od pogibije u prometu četiri puta veći za biciklista nego za vozača automobila na istoj prijeđenoj razdaljini. Unatoč navedenim rizicima, istraživači su zaključili da su zdravstvene koristi od bicikliranja barem devet puta veće od rizika. Prebacivanjem s automobila na bicikl ljudi bi živjeli tri do 14 mjeseci dulje zbog povećane tjelesne aktivnosti. Istodobno, prelazak na bicikl imao bi dodatan povoljan učinak na zdravlje, jer bi svakodnevno bilo pola milijuna vožnji automobilom manje u oba smjera. To bi smanjilo ukupnu zagađenost, pa tako i količinu ispušnih plinova koje udiše svaki biciklist. Manje automobila na cesti smanjilo bi i rizik od teških prometnih nesreća u srazu bicikla i motornog vozila.

kolovoz/rujan 2012.

Prvo što rana treba Lakše ozljede uglavnom liječimo sami, ali pri tome treba imati na umu da pogrešnim ili nedostatnim liječenjem može doći do infekcije i upale. Upravo bi stoga lokalni antibiotik trebao biti sastavni dio svake kućne ljekarne koja, posebice ljeti, treba biti dobro opremljena.

Za sve generacije Tyrosur® je prvi lokalni antiobiotik na našem tržištu, čije su karakteristike važne odraslima, ali i djeci čija otkrivena koljena i laktovi ljeti najviše stradavaju. Na tržištu je dostupan u dva oblika: • Tyrosur® gel – ozljedu ugodno hladi, bezbojan je, ne peče i ne masti odjeću. Namijenjen je liječenju svih manjih površinskih ozljeda kože, kao što su ogrebotine, posjekotine, oguljotine, manje ugrizne rane i slično. • Tyrosur® prašak – također je pogodan za sve manje površinske ozljede kože, naročito one koje vlaže. U dodiru s ranom ne stvara grudice jer sadrži bazu topivu u vodi. Oblik praška inače je i najpogodniji oblik za njegu pupka u novorođenčadi. Aktivni sastojak: tirotricin (INN: Tyrothricinum). Terapijska indikacija: za liječenje manjih površinskih, umjereno vlažnih rana. Način primjene: prema uputi. Tyrosur® se može koristiti od najranije dobi i dostupan je u ljekarnama u praktičnom pakiranju, bez recepta.

Prije uporabe pažljivo pročitati uputu o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Vaše zdravlje #85 | 61

Izvor: Vodič za mame (Guide des mamans), u izdanju Laboratorija Klorane, Francuska Pripremila: Mihaela Vidiček, dipl. ing. preh. teh., Oktal Pharma

Pedijatrija

NJEGA

Bebina koža u prvom planu Svakodnevna higijena i njega trenuci su intenzivne razmjene osjetilnih podražaja koji pomažu djetetu da se pravilno razvija

Dodir igra ključnu ulogu u psihološkom razvoju djeteta. Putem svoje kože dijete osjeća pažnju majke i prihvaća njezinu ljubav. Koža, zaštitni organ koji zbog velikog broja osjetilnih receptora komunicira s vanjskim svijetom, informira dijete o njegovu okruženju pa tako dijete osjeća toplinu, hladnoću, bol, užitak te svoje ponašanje prilagođava onome što osjeća. Zagrljaji, poljupci i nježni dodiri majke umiruju ga i obavijaju sretnom sigurnošću. S druge strane, trenuci higijene, mijenjanja pelena i svakodnevne njege trenuci su intenzivne razmjene osjetilnih podražaja koji pomažu djetetu da se pravilno razvija.

Koža, prvi govor tijela Koža je sama po sebi organ, centar dodira; jedno je od pet osjetila, zajedno sa sluhom, vidom, njuhom i okusom, a prvo koje fetus razvija. U koži se nalaze živčani završetci koje omogućuju da osjetimo ono što diramo i da na to reagiramo. Specijalisti smatraju da je koža bebe ili djeteta „normalna“ kad ima finu i čvrstu teksturu, kad je baršunasta, bez vidljivih pora, podatna i elastična. Prije ili tijekom 62 | Vaše zdravlje #85

adolescencije koža može postati suha, masna, osjetljiva ili reaktivna, s tendencijom stvaranja akni. Koža stoga predstavlja dodir, to jest prvi kontakt ljudskog bića s drugim ljudskim bićem. To je i poljubac, i zagrljaj i nježnost. Nadasve, koža je organ senzualnosti.

Četiri dobra razloga zašto milovati i masirati dijete Uspostavljanje veze između majke i djeteta – Poznati francuski pedijatar-psihijatar Dolto rekao je: „Djetetu su potrebna milovanja. Apsolutno mu ne trebaju poljupci (…). Djetetu je poljubac kao da ga jedete…, posve beskoristan.“ Dodir je, dakle, najizravnija komunikacijska metoda pomoću koje se stvara veza s djetetom, pokazuju mu se privrženost i ljubav, daje osjećaj dobrobiti i potiče na smijeh. Stoga je dijete potrebno nježno dirati, i to što prije nakon rođenja. Osim toga, budućim se majkama također preporučuje da miluju svoj trbuh i pjevaju, jer dijete može osjetiti ljubav iako još ne osjeća sam kontakt. Majčina ljubav ključna je za razvoj emocionalne sigurkolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 63

Pedijatrija

NJEGA

nosti djeteta, a milovanje, masaže i jednostavni dodiri to mu i pokazuju. Bolja zaštita djeteta od bolesti – Dokazano je da rana stimulacija kože blagotvorno djeluje na imunosni sustav djeteta i njegovu budućnost. Djetetu su potrebni dodiri i zagrljaji. Milovanja i masaže daju mu osjećaj sigurnosti koji mu je potreban za preživljavanje i kao podrška zdravlju. Imunosni odgovor je to jači što se kožu više stimulira. To je zbog prijenosnog mehanizma hormona koji utječu na timus, žlijezdu s ključnom ulogom u razvoju imunosnih funkcija. Dodiri tijekom dojenja po licu, usnama, jeziku i nosu poboljšavaju respiratorne funkcije, a time i oksigenaciju krvi. Zaštita djetetova zdravlja – Dodir je vrlo razvijeno osjetilo, a dijete vrlo pozitivno reagira na milovanja svoje majke preko trbuha. Nakon rođenja, redovito, ohrabrujuće milovanje olakšava mu san, dobivanje na težini, neke lakše ili teže boli poput kolika i pospješuje razvoj emotivne veze između djeteta i njegovih roditelja. Nježno nanošenje neke blage, prilagođene kreme, samo pojačava te dobre osjećaje. Studije su također pokazale da masaže mogu pridonijeti redovnom snu povećanjem proizvodnje melatonina, hormona zaduženog za reguliranje kronobioloških ritmova. Masaže, kao i kod odraslih osoba, opuštaju dijete, ohrabruju ga i smanjuju mu stres. Blaga krema i njezin miris taj fenomen samo pojačavaju. Zaštita zdravlja roditelja – Dokazano je da roditelji uživaju u njezi i stimulaciji djetetova tijela, posebice majka, iako se i otac brine o njemu. Štoviše, studije su dokazale da vrijeme provedeno u masaži djeteta te pričanju i pjevanju osjetno poboljšava majčino zdravlje. Poznato je da nakon poroda često uslijedi razdoblje depresije. Obično je razlog osjećaj krivnje vezan uz strah da se majka loše brine o djetetu, što izaziva jaku tjeskobu. Sama činjenica da redovno masira svoje 64 | Vaše zdravlje #85

dijete, to jest provodi vrijeme s njim, a time i ona sama uživa u njegovu osmijehu i sretnom brbljanju, smanjuje, ako ne i uklanja depresiju.

Nezrela i zahtjevna Koža novorođenčeta je po svojoj strukturi i reakcijama nezrela i vrlo različita od kože odrasle osobe. Po kalendaru razvoja smatra se da koža djeteta ne dosegne svoju potpuno zrelost do dobi od osam ili devet godina, pa čak i do puberteta. Budući da nema razvijene prirodne zaštitne mehanizame, koža vašeg djeteta zahtijeva proizvode koju su strogo prilagođeni njezinim nedostacima i posebnostima. Kao i prehrana, koja je prilagođena potrebama bebe i probavnim sposobnostima, tako i njega kože vaše bebe zahtijeva drukčije proizvode od onih namijenjenih odraslim osobama. Postoji nekoliko karakteristika koje trebate poznavati da biste mogli bolje zaštititi kožu svoje bebe. Tanak i propustan rožnati sloj – Rožnati sloj je gornji dio epidermisa (ono što vidite), a sastoji se od guste nakupine mrtvih stanica. U odraslih je osoba to gotovo nepropusna barijera koja održava hidrataciju epidermisa i sprječava prodor stranih tvari koje su možda toksične za tijelo. Rožnati sloj je pri rođenju vrlo tanak, gotovo ga nema. Razvija se s vremenom pod pritiskom okoline, no svejedno ostaje nezreo do četvrte godine. Sposobnost upijanja bebine kože znatno je veća nego kože odraslih osoba, stoga je rizik trovanja u beba mnogo veći. Kako biste izbjegli taj rizik: • koristite isključivo proizvode namijenjene higijeni kože beba i djece; • odaberite strogo kontrolirane proizvode za njegu, čija je podnošljivost pomno ispitana; • ne nanosite nikakve lijekove na kožu svoga djeteta bez prethodnog savjetovanja s liječnikom; • pomno pratite upute o doziranju.

Nedostatak melanina – Pigment melanin štiti kožu od sunčevih zraka. On je izvor pigmentacije kože, kao i preplanulosti zbog sunčanja. Proizvodnja melanina u djece vrlo je niska pa im je koža mnogo osjetljivija na sunčeve zrake. Nedostatak znoja – Znoj igra važnu ulogu u eliminaciji nepotrebnih i otrovnih tvari iz tijela, u reguliranju tjelesne temperature i vlaženju gornjeg sloja kože. Djeca nemaju razvijen sustav znojenja pa je njihova koža sklonija isušivanju i pucanju te osjetljivija na nepovoljne klimatske uvjete, kao što su vjetar, hladnoća i sunce. Nedostatak sebuma – Sebum, koji luče žlijezde lojnice, masna je tvar koja štiti kožu od isušivanja, dehidratacije i infekcije. Tijekom cijele trudnoće žlijezde lojnice su stimulirane te su nakon poroda jako razvijene. Nakon toga postupno se smanjuje izlučivanje sebuma, tako da se do puberteta praktički više ne izlučuje. Nedostatak svih zaštitnih protuupalnih mehanizama – Nekoliko prirodnih mehanizama štiti kožu od upale, međutim, kod beba svi ti mehanizmi nedostaju. Zato sve lezije, pa čak i dobroćudne iritacije dovode do velikog rizika od razvoja upale ako se pravodobno ne liječe. Osim toga, kako je bebina koža vrlo propusna, jako osjetljiva i slabo zaštićena, ona zahtijeva savršenu higijenu i njegu – znanstveno formulirane i kontrolirane proizvode, koji bi trebali činiti sljedeće: • nadoknaditi nedostatke nezrele kože; • pojačati sposobnost samozaštite; • osigurati odličnu zaštitu od nepovoljnih klimatskih uvjeta; • poštivati prirodni hidrolipidni sloj; • biti iznimno blagi, nenadražujući, vrlo dobre podnošljivosti i savršene blagotvornosti; • imati blagi miris koji će dijete asocirati na osjećaj užitka. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 65

Ozren Podnar, prof.

Psihijatrija

POREMEĆAJI SPAVANJA

Dobar san pola je zdravlja Dok za neke poremećaje spavanja krivce treba tražiti oko sebe, drugi mogu biti posljedica narušena zdravlja I dok neki vrlo aktivni ljudi s podsmijehom kažu da je spavanje gubitak vremena, medicina tvrdi da je itekako važno za čovjekovo zdravlje i blagostanje. Nažalost, stotine milijuna ljudi spava premalo ili previše, prestaje disati tijekom sna, ima noćne more ili razdoblja ustajanja i hodanja. U industrijskim zemljama oko 15 posto stanovnika boluje od nekog od nekoliko desetaka vrsta poremećaja spavanja, 60 posto odraslih barem jednom tjedno ne spava dobro, a 40 posto njih svaki mjesec povremeno trpi zbog jake dnevne pospanosti, koja ih ometa u uobičajenim aktivnostima. Čak 70 posto djece svaki tjedan ima smetnje sa spavanjem.

Kvar na unutarnjem satu Prirodni mehanizam koji regulira budnost i spavanje zove se unutarnji biološki sat, a cirkadijski ritam je ciklus izmjene budnosti i sna. Unutarnji sat u pravilu se ravna prema izmjeni prirodnog svjetla i tame, no može se zbog različitih razloga i pokvariti, što dovodi do poremećaja cirkadijskog ritma. Posljedica je pomaknuta satnica pospanosti i budnosti, tako da čovjek, primjerice, osjeća potrebu za spavanjem u tri ujutro, a budi se u podne. Poremećaj može poprimiti i drastičniji oblik i uzrokovati potpunu zamjenu dana za noć. Tako ima ljudi koji su pospani cijeli dan, a noću su svježi. To nije loše za one koji rade u noćnoj smjeni, ali ozbiljno ometa ili sprječava životne aktivnosti tijekom dnevnih obveza. Takav poremećaj može se javiti zbog trajnog ili cikličkog rada u smjenama, selidbe u drugu vremensku zonu ili dugog boravka u potpunom mraku. Jet lag (engl. mlazno zaostajanje) jedan je od poremećaja cirkadijskog ritma svojstven modernom dobu. To je kratkotrajan poremećaj uzrokovan brzim prelaskom u drugu vremensku zonu. Naziv su skovali Amerikanci 1966. uočivši da mnogi putnici koji putuju mlaznim avionima dolaze u raskorak s vremenskom zonom u kojoj su se našli, jer im unutarnji sat i dalje otkucava u skladu s prethodnom zonom. Za prilagodbu novoj zoni uobičajeno je potrebno onoliko dana koliko je sati razlike između dviju zona.

66 | Vaše zdravlje #85

Neki od najčešćih poremećaja Nesanica ili insomnija najčešće je spominjani poremećaj spavanja. Mnogi pod tim izrazom podrazumijevaju nemogućnost usnivanja u željeno vrijeme ili nemogućnost ponovnog usnivanja nakon noćnog buđenja. U širem smislu, nesanica je spavanje kraće od onog koje je organizmu potrebno da bude odmoran. U vrlo teškim slučajevima, koji su rijetki, pojedinac danima ne uspijeva zaspati. Na sreću, češći je blaži oblik, kod kojeg čovjek uspijeva zaspati, ali ne i odspavati dovoljno dugo. Nesanicu valja razlikovati od prisilne neispavanosti, od koje pate ljudi koji zbog obveza ne mogu dovoljno dugo spavati, ali bi bili u stanju kad bi im prilike to dopuštale. Pretjerana pospanost ili hipersomnija je poremećaj suprotan nesanici. Tko trpi od hipersomnije, ima potrebu za vrlo dugim spavanjem – od desetak ili više sati,

KOLIKO NAM SNA TREBA Potreba za spavanjem varira od pojedinca do pojedinca, ali i među generacijama, pa je nekima dovoljno i šest sati, a drugi se osjećaju svježe samo ako odspavaju devet sati. Stariji ljudi spavaju kraće, ali ne zato što bi im trebalo manje sna, nego zbog smanjene sposobnosti dugotrajna spavanja. Kako ćete znati da ne spavate dovoljno? Vrlo lako, jer ćete tijekom dana biti pospani, a moguće i razdražljivi, ćudljivi, bezvoljni, dekoncentrirani i zaboravni. Ako ste jako neispavani, a iz nekog razloga ne smijete zaspati, moguće je da ćete spontano upadati u mikrosan – usnivanje na pet do deset sekundi, nakon čega ćete se trgnuti. Epizode mikrosna mogu se ponavljati sve dok ne uspijete „pošteno” zaspati. Ipak, imajte na umu da su se mnoge nesreće dogodile upravo zbog usnivanja na nekoliko sekundi prilikom upravljanja strojevima ili vozilima. Najčešće žrtve poremećaja spavanja su zdravstveni radnici koji dežuraju, radnici koji mijenjaju smjene, vozači kamiona, roditelji male djece i tinejdžeri.

kolovoz /rujan 2012.

POREMEĆAJI SPAVANJA

s tim da se mnogi oboljeli ne osjećaju osvježeno ni nakon dugog sna. Potreba za spavanjem tijekom dana ne mora biti znak hipersomničnog poremećaja, nego samo već spomenute neispavanosti. Pretjerana pospanost javlja se kod većine ljudi koji pate od sezonskog afektivnog poremećaja, u narodu poznatog i kao zimska depresija. Taj je poremećaj uzrokovan manjkom prirodnog svjetla u razdoblju kraćih dana. Najdjelotvornija je terapija izlaganje očiju lampama za fototerapiju snage između 2500 i 10.000 luksa. Narkolepsija je složen poremećaj, koji se sastoji od nekoliko tipičnih smetnji. Jedna od njih je izražena pospanost tijekom dana, koja dovodi do spontana usni-

kolovoz/rujan 2012.

vanja u neprikladnim situacijama. Tko pati od narkolepsije, doživljava i paralizu sna – nesposobnost pomicanja udova pri usnivanju ili buđenju, kao i halucinacije – neobične vidne, slušne i opipne senzacije prilikom uranjanja u san. Parasomnije su također složen poremećaj spavanja, koji se očituje u neobičnim iskustvima i postupcima tijekom spavanja: noćni strahovi (ili noćni užasi), noćne more, hodanje, hranjenje i seks u snu i štošta drugo. Noćni strahovi i noćne more imaju sličnosti, no noćni su strahovi intenzivniji i javljaju se u prvih nekoliko sati sna. Noćne more su blaže i događaju se tijekom REM faze (brzog pomicanja očiju) u drugoj polovici sna – obično pred jutro. Od noćnih strahova

Psihijatrija

i mora češće pate djeca, pa se tako s odrastanjem učestalost takvih smetnji smanjuje. Hrkanje zvuči kao bezazlena, iako iritantna pojava. No, može upućivati na poremećaj održavanja zračnih putova otvorenima tijekom spavanja. Apneja tijekom spavanja ozbiljan je poremećaj kod kojeg osoba opetovano prestaje disati. Svaki prekid traje desetak ili više sekundi, što dovodi do opadanja razine kisika u krvi. To može biti posljedica opstrukcije gornjih dišnih putova, ili greške u mozgu, koji propušta izdati naredbu za disanje. Prvi se oblik zove opstruktivnom apnejom, a drugi centralnom apnejom. Teškoće disanja pri spavanju mogu uzrokovati ili pogoršati

Vaše zdravlje #85 | 67

Psihijatrija

POREMEĆAJI SPAVANJA

NAJVIŠE SANJAMO U FAZI BRZIH POKRETA OČIJU Jedan ciklus spavanja traje 90 do 120 minuta i sastoji se od pet faza. Snovi se mogu javiti u svakoj fazi, ali najživlji i najpamtljiviji su oni koji se događaju u zadnjoj fazi svakog ciklusa, znanoj pod nazivom REM (rapid eye movement, odnosno brzi pokreti očiju). S obzirom na to da se ciklus ponavlja četiri do sedam puta tijekom noći, moguće je iskusiti nekoliko snova.

1. FAZA: SANJIVOST – polisomnografija, tehnika mjerenja moždane aktivnosti, pokazuje smanjenje moždane aktivnosti 50 posto u odnosu na stanje sanjivosti. Oči su u ovoj fazi zatvorene, no ako se osoba probudi, može imati osjećaj kao da nije spavala. Traje pet do 10 minuta. 2. FAZA: LAGANI SAN – moždana aktiv-

nost oscilira, uz izmjenu pozitivnih i negativnih valova, koji označavaju spontana razdoblja napinjanja i opuštanja mišića. Mišićna se napetost može javiti i u drugim fazama sna kao reakcija na slušni podražaj. Kucanje srca se usporava, a tjelesna temperatura opada. Tijelo se priprema ući u dublji san.

3. i 4. FAZA: DUBOKI SAN – u ovim fazama, od kojih je četvrta dublja, prevladavaju spori delta-valovi. Zanimljivo je da se uoči REM spavanja redoslijed faza ponavlja u obrnutom smjeru, tako da nakon četvrte ponovno slijede treća i druga, pa san nakon najdublje faze opet postaje plićim.

5. FAZA: REM – vrijeme intenzivnih

snova, uz brze pokrete očima. U nju ulazimo 90 do 120 minuta od početka spavanja. Snovi nastaju zbog pojačane moždane aktivnosti, a u većini skupina voljnih mišića događa se paraliza, uključujući mišiće podbratka i vrata, zbog čega se tijekom REM faze ne okrećemo u postelji, za razliku od ostalih faza spavanja.

68 | Vaše zdravlje #85

već postojeće bolesti, kao što su visok tlak, srčane bolesti ili šećerna bolest. Sindrom nemirnih nogu neurološki je poremećaj koji izaziva neugodne osjete u nogama praćene potrebom za njihovim pomicanjem. Ti neugodni osjeti uključuju peckanje, žarenje, žmarce ili bolove, a mogu se javiti uoči i tijekom spavanja, kao i prilikom ležanja u budnom stanju. Neki od uzroka su manjak željeza, pretilost ili trudnoća.

Mogući krivci su... Znanstvenici koji se bave poremećajima spavanja utvrdili su brojne uzroke. Okolišni čimbenici koji ometaju spavanje su previsoka ili preniska temperatura, pretvrd ili premekan krevet, previsok ili prenizak jastuk, buka, svjetlost i partner koji ima drukčiji ritam spavanja od vašeg ili koji i sam ima tegobe, pa ne može zaspati, vrti se ili hrče. Kofein kasno popodne ili uvečer može ometati spavanje, osobito u prvom dijelu noći. Jednak učinak mogu imati tjelesni i mentalni napori uoči spavanja, dakle sve što uzrokuje stres. Zapravo je stres, bio on snažan ili produljen, bitan uzročnik kroničnog poremećaja spavanja. Kod većine ljudi izloženih stresu tegobe iščezavaju kad prođe stresna situacija, ali kod osjetljivijih mogu prerasti u dugotrajne. U nastanku poremećaja spavanja ulogu imaju i bolesti središnjega živčanog sustava, kao što su depresija, bipolarni poremećaj i anksioznost, zatim srčane i krvožilne bolesti, probavne smetnje, pretilost, artritis i drugi kronični bolovi, te trudnoća, PMS, menopauza i druge hormonalne promjene.

U potrazi za kvalitetnijim snom S obzirom na širok spektar poremećaja spavanja, od kojih neki postoje u komor-

biditetu s drugim medicinskim stanjima, kao i na velik broj potencijalnih uzroka, širok je i repertoar terapijskih pristupa. Neke su terapije usmjerene na bolesti koje izazivaju ili pogoršavaju poremećaj spavanja, primjerice, psihoterapija i antidepresivi te anksiolitici za depresiju i anksioznost ili analgetici za kroničnu bol. Budući da je nesanica najrasprostranjeniji poremećaj spavanja, velik broj ljudi poseže za anksioliticima, koji ujedno djeluju i kao hipnotici – sredstva za uspavljivanje. Anksiolitici, većinom iz klase benzodiazepina, vrlo su učinkoviti ako ih se uzima povremeno ili kratkotrajno, preciznije dva do tri tjedna. Nažalost, brzo izazivaju naviku i potiču na povećanje doze, zbog čega ih odgovorni liječnici vrlo umjereno propisuju. Manje su škodljivi odabrani antidepresivi s dodatnim smirujućim učinkom, a postoje i prirodna sredstva, kao što su valerijana, pasiflora i melatonin, poznat i kao „hormon sna”. Preporučujemo i nekoliko tehnika samopomoći za kvalitetniji san: • nastojte lijegati i buditi se svaki dan približno u isto vrijeme • izbjegavajte alkohol i obilne obroke prije spavanja • ne uzimajte namirnice s kofeinom (čaj, kava) šest sati prije odlaska na spavanje • nemojte pušiti, osobito uoči spavanja ili tijekom noćnog buđenja, jer nikotin pojačava budnost i želju za akcijom • smanjite svjetlo i buku u prostoriji za spavanje, a sobnu temperaturu namjestite na malo nižu od dnevne • provodite tehnike opuštanja, poput autogenog treninga ili transcendentalne meditacije • tijekom dana krećite se ili vježbajte, ali mirujte uoči spavanja • ako ne možete zaspati, ustanite i obavite neki manje zahtjevan posao, te ponovno legnite nakon 45 do 60 minuta – veliki su izgledi da ćete tada biti pospaniji. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 69

Damir Šljivar, dr. med. dent.

Stomatologija

UMNJACI

Muke po umnjaku Većina problematičnih situacija rješava se rutinski, uz određene neugodnosti koje se uz malo sreće brzo zaborave očnjak, dva pretkutnjaka i tri kutnjaka. Posljednji zub u svakoj grupi, osim očnjaka, je genetski varijabilan, što znači da zbog evolucije njegov oblik ili uopće postojanje variraju. Tako su sve prisutnije pojave poput hipodoncije (nepostojanja) pojedinih ili više zuba, najčešće trajnih dvojki, petica ili umnjaka, pojedinačno ili kompletno. Evolucijski se, dakle, kod čovjeka smanjuje broj zuba. U cijelom spomenutom kontekstu umnjak je najvarijabilniji – on može i ne mora postojati; ako postoji, može i ne mora niknuti; ako nikne, može niknuti do kraja i ne mora; ako nikne do kraja, može niknuti pravilno ili nepravilno. Morfologija (građa i oblik) umnjaka nema pravilnosti kakve vrijede za ostale zube: variraju njegova veličina, broj kvržica, broj korjenova i korijenskih kanala. Kombinacije ovih mogućnosti vrlo često rezultiraju problemom za pacijenta.

Problemi vezani uz umnjak statistički su prilično česti i s njima će se svaka osoba sigurno sresti, ili kroz vlastito iskustvo ili posredno preko osoba iz najbliže okoline. Posljedice takvih problema mogu biti vrlo neugodne, ali na sreću, u pravilu ih je moguće riješiti pomoću više ili manje zahtjevnih dentalnih intervencija.

Zašto je poseban Umnjaci ili treći molari posljednji su zubi u nizu u ljudskoj čeljusti. Ukupno ih je četiri, u svakoj čeljusti po dva. Podijelimo li čeljusti na kvadrante, umnjak u svakom od njih zauzima osmu poziciju i odatle kolokvijalni naziv „osmica“. Naziv umnjak dolazi zbog dobi nicanja, a to je u pravilu nakon dvadesete godine života ili kasnije, što se nekada smatralo zrelim, odnosno mudrim godinama. Umnjak spada u genetski varijabilne zube i odatle dolazi dio problema koji su za njega karakteristični. Što to znači? U spomenutim kvadrantima čeljusti u pravilu se nalazi po osam zuba (ukupno 32). Tih osam zuba je podijeljeno u grupe po morfologiji i funkciji: dva sjekutića, jedan 70 | Vaše zdravlje #85

Uz sve navedeno, još jedan evolucijski čimbenik otežava situaciju, a to je smanjenje ljudske čeljusti dok dimenzije zuba to ne prate. To drugim riječima znači da umnjaku, koji zadnji niče, to ostavlja manje prostora za pravilno nicanje.

Problemi s umnjakom Karijes Javlja se kao i na svakom drugom zubu, čak i relativno češće. Teška dostupnost i često nepravilan položaj otežavaju higijenu područja oko umnjaka i rezultiraju kvarom koji, ako stomatološki pregledi nisu redoviti, ostaje neotkriven. Karijes je sam po sebi dovoljan za pojavu bolnih senzacija, najčešće na termički podražaj (toplo, hladno) i zagriz, a kasnije na slatko i spontano. Ako nastavno na karijes dođe do upale zubne pulpe ili nekroze, bol je karakteristično pulsirajuća ili konstantna s refleksijom po cijeloj strani čeljusti, do uha, čak i vrata. Ove se pojave, kad je umnjak u pravilnom položaju i dostupan, rutinski rješavaju ili postavljanjem ispuna (u slučaju karijesa) ili endodontskim zahvatom (u slučaju upale i nekroze). Nažalost, vrlo čestu to nije tako. Spomenute nedosljednosti u položaju i građi zuba izuzetno otežavaju pravilno provođenje liječenja ili ga onemokolovoz /rujan 2012.

UMNJACI

gućuju, što dugoročno predstavlja rizik za zdravlje pacijenta. U konačnici rezultira odlukom o vađenju takvog umnjaka. Otežano nicanje Vrlo je čest problem s umnjacima, koji se može višestruko manifestirati. Nicanje zuba samo po sebi može biti bolno, međutim, dob u kojoj se javlja umnjak drukčiji je okvir za promatranje problematike. Naime, kada kod djece niču zubi, to je pojava koja se smatra normalnom, bol je prihvatljiva jer je „normalna“ i proces je to koji se prihvaća takav kakav jest, bez posebne dramatike. Kod odrasle osobe, u ovakvom slučaju imamo pacijenta kojem je otežano dnevno funkcioniranje. Bol, koja se pritom javlja, teže se podnosi i vrlo često pripisuje drugom zubu. Pacijenti bezrazložno zahtijevaju terapiju antibiotikom koja u slučaju normalnog nicanja nije potrebna. Po potrebi, dovoljna je terapija sredstvom protiv bolova. Objektivni simptomi kod nicanja, koje klasificiramo kao otežano, ozbiljniji su, ponekad vrlo izraženi i u takvom slučaju imamo čovjeka koji je u punom smislu riječi bolestan. Osim boli, javljaju se oteklina, crvenilo područja, nemogućnost otvaranja usta, a u težim slučajevima povišena tjelesna temperatura i otok limfnih čvorova. Mogu se pojaviti i migrenozna glavobolja, bol u uhu, čak i nemogućnost pomicanja vrata. Zahvati kojima se ovakve situacije rješavaju različiti su i variraju od jednostavnog ispiranja antiseptikom, danas najčešće oktenidinom, pa sve do operativnih zahvata. U takvom slučaju najčešće se učini tzv. cirkumcizija (rez kirurškim nožem) sluznice koju umnjak nije u stanju probiti ili dijela sluznice koji još djelomično pokriva zub. Ako cirkumcizija nije dovoljna ili se na samom početku procijeni da neće biti dovoljna, ovakav kolovoz/rujan 2012.

Stomatologija

zub se uklanja. Pritom terapija antibiotikom nija nužno ako nije prisutna izraženija oteklina. Svaki stomatolog će procijeniti hoće li propisati antibiotik preventivno. Impaktirani i semiimpaktirani umnjak Posljedica su postojanja zuba, odnosno zametka zuba, ali i njegova nenicanja, odnosno djelomičnog nicanja. Uzroci mogu biti različiti i najčešće su mehaničke prirode. To su nedostatak prostora u čeljusti za pravilno nicanje, iskrivljeno usmjerenje osi zuba ili njegov položaj u dubini čeljusti. Ako je uzrok nemehaničke prirode ili postoji nedostatak impulsa rasta ili slično, takav zub nazivamo retiniranim. U svakodnevnoj praksi, razlike u liječenju s obzirom na uzrok nema. No, podijeljena su mišljenja kako postupiti ako se ne javljaju karakteristični problemi vezani uz ovakve zube. Neki liječnici smatraju da impaktirane i retinirane zube treba što prije ukloniti, dok drugi smatraju da, ako ne rade probleme, pacijenta nije potrebno izlagati rizicima operativnog zahvata. Retinirani i impaktirani umnjak može biti podloga stvaranju ciste u čeljusti, tzv. folikularne ciste, koja se formira oko zametka zuba. U slučaju takve pojave, obvezno se odstranjuju i zub i cista. Vađenje umnjaka Zahvat je od kojeg pacijenti u pravilu zaziru, ali je vrlo često prijeko potreban. Može proći relativno jednostavno, kao i ekstrakcija bilo kojeg drugog zuba, ponekad i lakše, s umjerenim ili nikakvim postoperativnim komplikacijama, a može se pretvoriti i u ozbiljniju kiruršku intervenciju s bolničkim liječenjem. Zahvat provode opći stomatolozi i oralni kirurzi, ovisno o procijenjenoj težini zahvata, a što je još važnije, proVaše zdravlje #85 | 71

Stomatologija

UMNJACI

cijenjenim mogućim komplikacijama. Pogrešno je vađenje umnjaka ili bilo kojeg drugog zuba nazivati kirurškim ili nekirurškim, kao što je vrlo česta praksa, jer općenito vađenje zuba spada u domenu oralne kirurgije. To ne znači nužno da zahvat provodi isključivo kirurg. Svaki je stomatolog educiran za vađenje zuba, pa tako i umnjaka. Samo je pitanje osobnog afiniteta, opremljenosti ordinacije i slično hoće li stomatolog osigurati takav zahvat svome pacijentu ili će ga odmah uputiti oralnom kirurgu. Kao i kod svakog drugog vađenja zuba, zahvat se najčešće radi pod lokalnom anestezijom i bezbolan je. Ako je umnjak barem donekle pravilno niknuo, dostupan je za instrumente i jasno vidljiv, najčešće se provede jednostavna ekstrakcija polugom ili kliještima. Kod imapaktiranih (odnosno retiniranih) i semiimpaktiranih umnjaka situacija je složenija. Da bi se pristupilo takvom zubu, potrebno je odizanje režnja sluznice područja u kojem se umnjak nalazi, i, ako je potrebno, uklanjanje kosti koja ga okružuje ili prekriva. Takav postupak naziva se alveotomija. Ponekad je i ovakav zahvat relativno kratak i jednostavan, ali ga se ne smije shvaćati olako jer se mogu pojaviti znatne intraoperativne i postoperativne komplikacije. Osim izvjesne boli i otekline, te otežanog otvaranja usta, može doći do oštećenja okolnih tkiva koja mogu imati neu-

Umnjak spada u genetski varijabilne zube i odatle dolazi dio problema koji su za njega karakteristični godne posljedice. Ovdje primarno mislimo na oštećenja živaca koji se nalaze u neposrednoj blizini umnjaka i čije oštećenje može uzrokovati privremeni ili trajni gubitak osjeta. Ugroženi su alveolarni živac, koji može biti u direktnom kontaktu ili obuhvaćen korijenovima umnjaka i koji osjetilno pokriva područje jedne strane čeljusti i dijela lica do polovice usne, i jezični živac koji je zadužen za uzdužnu polovicu jezika na strani na kojoj se nalazi. Ovaj potonji se češće ošteti nakon davanja anestezije. Ove komplikacije se, nažalost, mogu samo djelomično prevenirati. Kada nastupe, postoji standardan postupak liječenja. Postoperativni oporavak nakon vađenja umnjaka je individualan i varira od jednog dana do više tjedana. Pritom se mogu javiti bolovi različitog intenziteta, u pravilu lokalizirani oko područja rane, ali s mogućnošću širenja po cijeloj strani glave i vrata. Terapija je analgetik po potrebi. Oteklina koja se može pojaviti može biti umjerena do opsežna. U tom slučaju liječnik će procijeniti je li potrebna terapija antibiotikom, jer oteklina nije nužno znak infekcije nego se može raditi o edemu, odnosno hematomu kao

IZNIMNA NJEGA, ZAŠTITA I HIGIJENA

Redovita i cjelovita higijena urogenitalne regije iznimno je važna za osobe koje se suočavaju s inkontinencijom, jer stalna vlažnost može dovesti do iritacije i znatnih oštećenja, poput dekubitusa. Hartmann Menalind® Professional proizvodi za medicinsku njegu zrele kože osoba koje pate od tegoba inkontinencije sadrže inovativni Nutriskin Protection Complex , na bazi esencijalnih masnih kiselina, aminokiselina, kreatina i bademova ulja, koji jača otpornost kože i potiče njezinu regeneraciju. Iz bogate palete proizvoda za čišćenje, zaštitu i njegu kože, izdvajamo pjenu za čišćenje koja brzo i blago čisti nečista područja kože, bez vode, pri čemu osvježavajući miris neutralizira neugodne mirise.

72 | Vaše zdravlje #85

posljedici eventualne jače manipulacije mekim tkivima oko operativnog područja. Neki liječnici će propisati antibiotik preventivno, bez obzira na pojavu otoka ili drugih znakova upale, što je također pitanje osobne procjene. Pojava produljenog i odgođenog krvarenja također nije rijetka. Krvarenje nakon vađenja u pravilu prestaje 20 do 30 minuta nakon zahvata, dok se sve više od toga smatra produljenim. Pojava naknadnog krvarenja 24 sata ili više nakon vađenja naziva se odgođenim, a u oba slučaja potrebno se odmah javiti liječniku jer te pojave mogu biti opasne po život. Postoperativna njega i toaleta rane prepušta se pacijentu. Naime, nakon ključnog razdoblja od jednog do dva dana koji je potreban za stvaranje ugruška i stabilizaciju rane, i u kojem je strogo zabranjeno svako ispiranje vodom ili drugim tekućinama, počinje se provoditi higijena rane. Ona se provodi mehaničkim sredstvima (preporučljivo izbjeći zubnu četkicu zbog njezine agresivnosti) i antiseptičkom tekućinom. Najprimjerenije je koristiti štapić s vatom za lagano uklanjanje eventualno zaostale hrane u rani i oko nje. Vatu je najbolje natopiti antiseptičkom otopinom (oktenidinskim preparatom i sl.) ili se ranu može ispirati antiseptikom u šprici. Vodice za ispiranje usta za svakodnevnu higijenu nisu prikladne za ovu svrhu zbog ograničenog spektra djelovanja na mikrobe. Ako je rana operativno zatvorena šivanjem, konce je potrebno održavati na isti način jer su podložni lijepljenju hrane što može biti izvor vrlo neugodna mirisa, ali i razvoja upale. Da zaključimo, umnjak je vrlo „hirovit“ zub. Problemi vezani uz njega su specifični, ali unatoč tome, nije potrebno gajiti strahove. Stomatologija je danas na takvoj razini da se većina problematičnih situacija rješava rutinski, uz određene neugodnosti koje se uz malo sreće brzo zaborave. kolovoz /rujan 2012.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 73

Stomatološka ordinacija

RUBRIKA

Na pitanja odgovara: Marija Sović, dr. med. dent.

Protefix stomatološka ordinacija Imam dijete staro 10 mjeseci, koje već ima osam zubića. Na koji način njegovati zube kod tako malog djeteta? Za zdravlje djeteta i zuba izuzetno je važna njihova pravilna prehrana. Uzimanje fluorida i redovita njega usne šupljine učinkovita su profilaksa karijesa. Značenje tih čimbenika mijenja se sa starošću djeteta. Malome djetetu treba ponuditi raznovrsnu hranu bogatu hranjivim sastojcima te vitaminima i mineralima. Dudicu se ne smije močiti u med ili šećer. Ne preporučuje se ispijanje zaslađenog čaja ili napitaka pri uspavljivanju. Utvrđeno je da to uzrokuje karijes tek izniklih mliječnih zuba u djece. Mliječni zubi počinju nicati u šestome mjesecu života. Ako je nicanje bolno, prema uputi liječnika, koriste se preparati za ublažavanje boli. Djeca u toj životnoj dobi često stavljaju u usta razne predmete, pa roditeljima neće biti teško da kroz igru s djetetom pomoću primjerene četkice ili gaze odstrane sa zubića sve ostatke hrane. Kada počinju nicati mliječni zubi i kojim redoslijedom? Mliječni zubi počinju nicati oko šestog mjeseca života, a do treće godine izniknu svi mliječni zubi. Mliječna denticija sveukupno broji 20 zuba: osam sjekutića, četiri očnjaka i osam molara. Tijekom nicanja mliječnih zuba dijete najčešće

nema nikakvih smetnji. Međutim, ponekad se može javiti svrbež sluznice na mjestu nicanja, pojačano slinjenje, slabiji apetit, a vrlo rijetko i povišena tjelesna temperatura. Te promjene nisu česte, ali su normalne i ne zahtijevaju nikakvu intervenciju. Redoslijed nicanja: 6.-10. mjeseca – donja dva središnja mliječna sjekutića; 8.-12. mjeseca – gornja dva središnja mliječna sjekutića; 9.-16. mjeseca – lateralni mliječni sjekutići; 16.-23. mjeseca – mliječni očnjaci; 13.-33. mjeseca – mliječni kutnjaci. Željela bih izbijeliti zube, međutim moj stomatolog to ne radi i ne preporučuje mi. Zanima me kako se to radi i koje eventualno posljedice nakon izbjeljivanja mogu nastati? Zubi se mogu izbijeliti na nekoliko načina, a rezultat ovisi o vrsti izbjeljivanja. Izbjeljivanje uz pomoć lampe za izbjeljivanje daje najbolje i najvidljivije rezultate tijekom samo jednog tretmana. Prije toga zubi trebaju biti sanirani, profesionalno očišćeni i ispolirani. Sam postupak izbjeljivanja traje 45 minuta. Postupak uključuje zaštitu zubnog mesa i sluznice, premazivanje zuba gelom koji se osvjetljava lampom, čime se postiže aktivacija gela i njegov maksimalni učinak. Trajnost boje dobivene takvim načinom izbjeljivanja je godinu do dvije dana, što

ovisi o konzumaciji pigmentiranih pića i hrane te o oralnoj higijeni. Trenutačno je ova metoda izbjeljivanja najučinkovitija i najbrža, ali i najagresivnija po pitanju djelovanja na zubnu pulpu. Izbjeljivanje uz pomoć udlaga u prosjeku traje dva tjedna. Provodi se tako da pacijent tijekom noći u individualno izrađenu udlagu nanese gel za izbjeljivanje i nosi ga šest do osam sati dnevno, ovisno o jačini gela i obojenju. Ovaj način je postupniji pa je samim time i utjecaj na zubnu pulpu manje agresivan. Finalni učinak je isti kao i kod izbjeljivanja lampom, ali traje dulje. U slučaju izbjeljivanja vitalnih zuba, metoda izbjeljivanja pomoću udlage svakako je moj izbor. Izbjeljivanje avitalnog ili endodontski liječenog zuba radi se tako da se u krunu tog zuba stavi sredstvo za izbjeljivanje koje u njemu ostaje tri dana, tijekom kojih se zub izbijeli. Što se tiče nuspojava izbjeljivanja, kod nekih pacijenata može se pojaviti lagana preosjetljivost zuba tijekom ili nakon tretmana koja prolazi za nekoliko dana. Preporučljivo je nakon tretmana koristiti paste za osjetljive zube ili neki od profesionalnih gelova koje će vam preporučiti stomatolog. Svaka osoba nije kandidat za izbjeljivanje. Žuti i žuto-smeđi zubi lakše se izbjeljuju od zuba plavo-sivih nijansi.

Poštovani čitatelji, ako imate pitanja vezana uz stomatologiju, možete ih uputiti na adresu Oktal Pharma d.o.o., Utinjska 40, 10020 Zagreb, s naznakom Za Protefix stomatološku ordinaciju. Na vaša pitanja odgovara doktor dentalne medicine.

74 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

Novo u ljekarnama

Biotta PUR

Parasidose+ losion

Sinupret® forte

Biotta PUR je linija visokovrijednih matičnih sokova aronije, divlje brusnice, nara i šumske borovnice, koji se dobivaju prvim tiješnjenjem voća i bez dodatka su boja, zaslađivača ili konzervansa. Doziraju se na žlicu zbog visoke koncentracije nutrijenata. Aronija sadrži visok udio antioksidansa, usporava rast tumorskih stanica i sprječava upalne procese. Nar usporava starenje. Divlja brusnica i šumska borovnica obiluju vitaminom C i antocijanom. Brusnica je ujedno i prirodni antibiotik, a šumska borovnica pomaže nadograditi zalihe hemoglobina u krvi. Preporučuju se svima koji prirodnim putem žele nadoknaditi zalihe visokovrijednih nutrijenata. Linija se može naći ekskluzivno samo u ljekarnama.

Losion Parasidose UŠI-GNJIDE, odnedavno dostupan u ljekarnama, medicinski je proizvod za odstranjivanje ušiju i gnjida. Sadrži jedinstven sastojak Biococidine® koji svojim trostrukim mehaničkim djelovanjem učinkovito uklanja uši i gnjide već nakon prvog nanošenja. Učinkovitost losiona na ušima i gnjidama dokazao je specijalizirani neovisni laboratorij. Proizvod ne sadrži kemijski insekticid, paraben ni fenoksietanol, te je pogodan za primjenu u odraslih i djece od tri mjeseca starosti nadalje. Za dugotrajnu zaštitu od infestacije ušima, u ljekarnama je dostupan i Parasidose PROTIV UŠIJU, repelent losion s eteričnim uljima. Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu.

Sinupret® forte je biljni lijek ispitane i potvrđene farmaceutske kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti. Učinkovitost Sinupreta® forte dodatno potvrđuje i 75 godina upotrebe u liječenju prehlade te akutne i kronične upale sinusa. Sadrži jedinstvenu kombinaciju pet pomno odabranih ljekovitih biljaka, čije aktivne tvari razrjeđuju nosni sekret i olakšavaju njegovo izbacivanje, smanjuju otečenost sluznice nosa i olakšavaju disanje, te djeluju na uzročnike bolesti. Pogodan je za odrasle i djecu stariju od 12 godina u dozi od jedne tablete tri puta na dan. Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

PMS Free Plus

Renarthro®

ToniVen Express BIO

PMS Free Plus novi je poboljšani biljni dodatak prehrani, prirodna pomoć kod PMS-a i hormonske neravnoteže: reducira opće simptome PMS-a (razdražljivost, depresiju, glavobolje, oticanje i bolove u dojkama), uravnotežuje spolne hormone, regulira menstrualni ciklus, pospješuje ovulaciju i plodnost te smanjuje pojavu akni u PMS-u. Sadrži ekstrakt ploda konopljike i prah korijena mace (Lepidium meyenii). Preporučena primjena je popiti jednu kapsulu dnevno, ujutro prije jela, uz čašu vode. Proizvod se pije tijekom cijelog mjeseca, neovisno o menstrualnom ciklusu.

Renarthro® je nova i jedinstvena sinergijska formulacija tamjana, smirne i proteina iz mlijeka. Učinkovitost pojedinih sastojaka umnaža se u kombinaciji s ostalima. Brzo smanjuje bol i upalu te poboljšava pokretljivost i fleksibilnost zglobova. Djeluje već za nekoliko dana, u odnosu na proizvode na bazi glukozamina/kondroitina kojima treba 30 do 60 dana. Potpuno prirodni sastojci rijetko izazivaju nuspojave ili alergije, za razliku od glukozamina/kondroitina koji često izazivaju ozbiljne nuspojave kod osoba alergičnih na plodove mora. Smole tamjana i smirne skupljaju se bez oštećivanja biljaka, za razliku od gukozamina i kondroitina koji se proizvode iz riba, školjaka i morskih pasa, dakle uništavanjem ugroženih životinjskih vrsta.

ToniVen Express BIO u ampulama, dodatak prehrani, jedinstveni je tekući preparat testirane djelotvornosti, koji se koristi za vene i vensku cirkulaciju. Pakiranje sadrži sedam ampula za superbrzu sedmodnevnu kuru. Jedinstvena kombinacija triju biljnih sastojaka (nar, hibiskus i vinova loza), vrlo bogata antioksidansima (polifenolima i limunskom kiselinom), potiče cirkulaciju i štiti stijenke vena. Proizvod je namijenjen za olakšavanje bolova i osjećaja težine u nogama. Dostupan je samo u ljekarnama.

kolovoz/rujan 2012.

Vaše zdravlje #85 | 75

Medicinski leksikon

RUBRIKA

Tekst preuzet iz knjige Medicinski leksikon uz suglasnost izdavača MOSTA d.o.o., 10 000 Zagreb, Majevička 12a, tel: 01/3025 196, 3690 770, www.naklada-mosta.hr

Povećani limfni čvorovi 2. dio Obilježja

Lokalizacija

Trajanje

sporo i progresivno povećanje limfnih čvorova, koji su bezbolni

može biti lokalizirano ili difuzno

kronično

difuzno povećanje limfnih čvorova, koji su bezbolni, čvršće konzistencije

višestruke lokalizacije

povećani, bolni limfni čvorovi

Pridruženi simptomi

Pretrage

Dijagnoza

varijabilni, ovisno o pogođenim limfnim čvorovima; povećanje slezene i jetre

biopsija limfnog čvora; rendgenogram prsnog koša

Sarkoidoza

kronično

anemija; česta krvarenja (kožna, iz nosa, desni, itd.), smetnje vida; povećanje jetre i slezene

pretrage krvi (krvna slika, sedimentacija eritrocita, proteinogram, imunoelektroforeza, razina imunoglobulina); pretrage mokraće s traženjem Bence-Jones proteina; biopsija koštane srži (sternalna punkcija) i limfnih čvorova

Waldenströmova makroglobulinemija

submandibularno, s jedne ili obje strane

nekoliko dana

vrućica, grlobolja, katkad suh kašalj i prehlada

liječnički pregled

Tonzilitis, faringitis

povećani i vrlo bolni limfni čvorovi

submandibularno, duž vrata i ispod uha

nekoliko dana

katkad vrućica, nadutost u području lica koja odgovara lokalizaciji apscesa; bolovi kod žvakanja

stomatološki pregled; rendgenogram zuba

Dentalni apsces

povećani i bolni limfni čvorovi

duž vrata, iza uha i na šiji

15-30 dana, ali s čestim recidivima

katkad vrućica, erupcije bolnih i gnojnih pustula na glavi

dermatološki pregled

Impetigo glave (vlasišta)

bezbolno povećanje limfnih čvorova, koje se kasnije transformira u apsces

limfni čvor koji odgovara mjestu ogreba (pazuh kod ruke, prepona kod noge, itd.)

tjednima ili mjesecima

vrućica, obično ne visoka; slabost; vodenasti mjehuri, a zatim gnojni mjehuri na mjestu ogreba

liječnički pregled

Bolest mačjeg ogreba

povećanje limfnih čvorova s razvojem apscesa

prepone

kronično

mala bezbolna ulceracija na genitalijama

dermatološki pregled; intradermalna reakcija po Freiju

Lymphogranuloma venereum (inguinale)

povećani limfni čvorovi, lagano bolni, čvršće konzistencije

lokalizacija najbliža mjestu infekcije (pazuh kod infekcije ruke, vrat kod infekcije lica, prepona kod noge, itd.)

u akutnom obliku nekoliko dana

rijetko kada vrućica

liječnički pregled

Lokalizirana kožna infekcija (ozljeda, furunkul, itd.)

76 | Vaše zdravlje #85

kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

Medicinski leksikon

Vrućica 1. dio Obilježja

Trajanje

intermitentna, povezana s ritmom pojavljivanja uzročnika u krvi

kratko, nekoliko dana

kontinuirana (u početku umjerena, progresivno raste tako da je svaku večer viša pola stupnja u odnosu na prethodni dan)

Pridruženi simptomi

Pretrage

Bolest

epizodama vrućice uvijek prethodi tresavica; psihičke smetnje: psihička obamrlost, mentalna konfuzija, halucinacije, delirij, konvulzivni napadi; kardiorespiratorne smetnje: dispneja, palpitacije; probavne smetnje: suh jezik, mučnina, inapetencija, povraćanje; hepatosplenomegalija (povećanje jetre i slezene)

hemokultura koju treba učiniti prilikom pojave febrilne epizode, za trajanja tresavice

Septikemija

4 tjedna kod salmoneloze koja nije liječena antibioticima

tipična je disocijacija puls – temperatura (frekvencija pulsa niža je od one koja bi odgovarala temperaturi); inapetencija, difuzni abdominalni bolovi, somnolencija, apatija, pojava rozeole (sitne okruglaste pjege, blijedo-crvene boje) na trbuhu

hemokultura; koprokultura (traženje salmonela u stolici), Widalova reakcija (traženje protutijela na salmonelu u krvi); krvna slika

Salmoneloza (tipa paratifusa)

ondulirajuća (u valovima)

nekoliko tjedana ili mjeseci; u nekim slučajevima kronično

znojenje; bolovi u mišićima i zglobovima; značajna hepatosplenomegalija

hemokultura, Wrightova reakcija; traženje antibruceloznih protutijela

Bruceloza

kontinuirana

nekoliko dana

grlobolja i bolno gutanje; žućkasti plakovi u grlu

nijedna

Tonzilitis Faringitis

kontinuirana

7-14 dana

bolovi u zglobovima i kostima; slabost, prehlada, suh kašalj

nijedna

Influenca (gripa)

kontinuirana

7-14 dana

najprije suh kašalj, a kasnije s iskašljajem; otežano disanje (dispneja)

rendgenogram prsnog koša

Bronhopneumonija

kontinuirana, ne visoka

nekoliko tjedana

povećanje limfnih čvorova (vrat, pazuh, prepone) i slezene; crvenilo grla (angina)

krvna slika (prisutnost posebnog oblika leukocita); Paul-Bunnelova reakcija (traženje protutijela na ovčje eritrocite)

Infekciozna mononukleoza

Vrijednosti tjelesne temperature

kolovoz/rujan 2012.

Temperatura najbliža tjelesnoj je rektalna (37° C); oralna iznosi 36,8° C, ingvinalna 36,6° C, a aksilarna (pazušna) 36,5° C. Gornja granica tjelesne temperature koja se smatra normalnom iznosi 37° C; međutim, treba naglasiti da sitne varijacije do 37,5° C mogu postojati i u normalnom stanju, ovisno o trenutku u tijeku dana u kojem se temperatura mjeri (navečer su vrijednosti blago povišene), o dobi (temperatura novorođenčeta je otprilike za 1° C viša od one odraslog čovjeka), o mišićnoj aktivnosti, o temperaturi okoline, itd.

Vaše zdravlje #85 | 77

dr. sc. Vesna Harni, dr. med., spec. ginekologije i porodništva, Ginekološka poliklinika Dr. Vesna Harni, Dankovečka 1a, Zagreb, tel: 01/2923 648, e-mail: info@poliklinika-harni.hr / preuzeto s web stranice www.poliklinka-harni.hr

Vodič kroz pretrage

RUBRIKA

Probir za Downov sindrom Uvođenjem kombiniranog probira u 12. tjednu trudnoće, s visokom točnošću od 85 do 90 posto moguće je kategorizirati rizik

Temeljno pitanje koje se postavlja pred liječnika koji prati trudnoću, kao i samu trudnicu, jest u kojoj mjeri je aktualna trudnoća opterećena rizikom Downova sindroma (trisomija 21 – trostruki kromosom broj 21, mongolizam) i drugih kromosomopatija (poremećaj broja i strukture kromosoma fetusa – osim Downova sindroma ovdje spadaju i trisomija 18 – Edwardsov sindrom, trisomija 13 – Patau sindrom, triploidija, Turnerov i Klinefelterov sindrom).

Procjena rizika Ako se rizik trisomije procjenjuje samo temeljem starosti trudnice i preporuči punkcija plodove vode s kromosomskom analizom u trudnica starijih od 37 godina, dijagnosticira se samo oko 30 posto svih mogućih trisomija. Uvođenjem kombiniranog probira u 12. tjednu trudnoće, koji podrazumijeva kombiniranu procjenu prisutnosti kromosomopatija ultrazvučnim mjerenjem nuhalnog nabora između 11. i 13+6 tjedna trudnoće kada je duljina tjeme-trtica između 45-84 mm (mini-anomaly scan), uz istodobni biokemijski probir – određivanje serumskih biljega PAPP-A i free ß-hCG (pretrage koje se od rujna 2006. godine mogu obaviti u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu), s visokom točnošću od 85 do 90 posto trudnoću je moguće svrstati u skupinu visokog rizika (rizik veći od 1:50) ili niskog rizika (rizik manji od 1:1000). Učestalost lažno pozitivnih rezultata procjenjuje se na pet posto. Rizik 1:50 znači da se trudnica nalazi u skupini od 50 trudnica, pri čemu je kod 49 trudnica trudnoća normal-

78 | Vaše zdravlje #85

na, a u jednoj od 50 trudnoća nalazi se fetus s Downovim sindromom. Klinička iskustva i preporuke za invazivni postupak kod svih trudnica kod kojih je rizik bio veći od 1:300 rezultirali su i određenim negativnim posljedicama. Naime, u 1,5 posto slučajeva invazivnih zahvata (biopsija korionskih resica ili amniocenteza) dolazi do spontanog pobačaja. Praktički to znači da bi se kod 600 trudnica s rizikom 1:300 kombiniranim probirom otkrila dva fetusa s Downovim sindromom, ali bi zbog posljedica zahvata došlo do gubitka devet zdravih fetusa (učestalost spontanih pobačaja – 1,5 posto).

Sužavanje izbora za invazivni zahvat Znanstvenici su tijekom posljednjih godina nastojali što više suziti izbor trudnica kojima se preporučuje invazivni zahvat. Prvo je došlo do otkrića novih ultrazvučnih biljega (mjerenje nosne kosti, fronto-maksilarnog ličnog kuta i doplerskog protoka u ductusu venosusu tijekom atrijske kontrakcije i trikuspidalne regurgitacije) te uvođenja treće kategorije trudnica (osim trudnica visokog i niskog rizika, definirana je i kategorija trudnica „umjerenog rizika”). Kategorizacija trudnica prema preporukama Fetal medicine Foundationa London iz siječnja 2007.: • skupina trudnica s visokim rizikom – trudnice kod kojih je kombinirani probir pokazao rizik veći od 1:50; • skupina trudnica s umjerenim rizikom – trudnice s rizikom između 1:51 – 1:1000; • skupina trudnica s niskim rizikom – trudnice s rizikom manjim od 1:1001. Podjela rizika znači sljedeće: iz skupine s visokim rizikom rodit će se 85 posto sve djece s trisomijom 21 (T21), iz skupine sa srednjim rizikom 14 posto sve djece sa T21, a iz skupine s niskim rizikom jedan posto sve djece sa T21. Ako trudnica spada u skupinu s niskim rizikom, nisu nužne daljnje mjere. Kod trudnica s umjerenim rizikom daljnje mjere su nužne i u ovoj skupini trudnica potrebno kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

Klinička iskustva i preporuke za invazivni postupak kod svih trudnica kod kojih je rizik bio veći od 1:300 rezultirali su i određenim negativnim posljedicama; u 1,5 posto slučajeva dolazi do spontanog pobačaja

je načiniti dodatne ultrazvučne biljege. Ako su ultrazvučni biljezi pozitivni, preporučuje se načiniti biopsiju korionskih resica, a ako su negativni, trudnici se preporučuje četverostruki (trostruki) test probira u drugom trimestru trudnoće. Ako je ovaj test pozitivan, savjetuje se punkcija plodove vode (amniocenteza) i kariotipizacija, te kod svih trudnica ultrazvučni „anomaly scan” između 18. i 22. tjedna trudnoće. Kod trudnica s visokim rizikom planiraju se invazivni zahvat i kariotipizacija. U prvom trimestru trudnoće najbolje je učiniti biopsiju korionskih resica (CVS), dok je za drugi trimestar rezervirana punkcija plodove vode (amniocenteza) i određivanje fetalnog kariotipa, odnosno broja i izgleda kromosoma bebe. Točnost koja se pri takvom pristupu postiže iznosi 95 posto, uz dva posto lažno pozitivnih rezultata. Double/triple test – Ako trudnica ne stigne obaviti kombinirani probir u prvom trimestru ili rezultati ovog probira nisu jednoznačni, postoji mogućnost obavlja-

kolovoz/rujan 2012.

nja biokemijskih testova u drugom trimestru, ali je njihova preciznost u procjeni rizika Downova sindroma znatno manja. Ovi testovi obuhvaćaju dvostruki probir (double test), trostruki probir (triple test) i četverostruki probir (quadruple test), pri čemu se posljednji ne provodi u našoj zemlji. Dvostruki i trostruki probir omogućuju usporedbu određenih biokemijskih parametara u krvi trudnice (estriol i free-ßhCG kod double testa, odnosno estriol, ß-hCG i alfa-fetoprotein kod triple testa) i njezine starosti sa standardnim krivuljama, na temelju čega se procjenjuje individualni rizik za Downov sindrom. Točnost samog testa procjenjuje se na 60-70 posto. Test se izvodi uobičajeno između 15. i 18. tjedna trudnoće. Osjetljivost trostrukog probira za druge poremetnje broja kromosoma je nešto niža i iznosi oko 50 posto. Ovdje se mora naglasiti da procjena rizika trisomije temeljem starosti, kombiniranog probira ili procjene rezultata triple testa daje samo procjenu individualnog rizika.

Vodič kroz pretrage

Negativan trostruki probir, nažalost, ne daje potpunu garanciju da je dijete zdravo (još uvijek ostaje neotkriven jedan slučaj trisomije od 1000 izvedenih testova). Kod sumnjivih rezultata testa, ako je individualni rizik javljanja trisomije 1:200 (u nekim zemljama 1:300), preporučuje se genetičko savjetovanje i poduzimaju se invazivne metode prenatalne dijagnostike (amniocenteza). Integrirani ili sekvencijski probir – Čini ih kombinacija testova prvog i drugog trimestra (kombinirani probir u prvom trimestru + trostruki/četverostruki probir u drugom trimestru): • kod integriranog probira rezultat probira priopćava se tek nakon integracije rezultata u drugom trimestru; • kod sekvencijskog probira rezultat testa priopćava se trudnici ponaosob nakon svakog učinjenog testa. Novija ispitivanja američkih znanstvenika upućuju na to da je sekvencijski probir u skupini trudnica s umjerenim rizikom, koji je definiran rizikom između 1:30 i 1:1500, najučinkovitija strategija probira za Downov sindrom u odnosu na troškove drugih taktika probira. Važnost integriranih testova ogleda se u smanjenju učestalosti lažno pozitivnih testova i broja nepotrebno provedenih invazivnih zahvata, pri visokoj točnosti testova od oko 95 posto.

Vaše zdravlje #85 | 79

dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, Centar Cedrus, www.centarcedrus.hr

Biljna ljekarna

RUBRIKA

Saga u kojoj se susreću

vampir, mikrobi i mast

Češnjak je jedna od rijetkih biljaka gdje su glavne aktivne tvari sumporni spojevi, od kojih i dolazi taj snažan i bockav miris

Allium sativum

Moram priznati da prije nego što počnem pisati članak, dobro zastanem kako bih našao najbolji scenarij koji će i mene unijeti u intimnu priču o nekoj ljekovitoj biljci. Ponekad to traje deset minuta, ponekad sat vremena. S češnjakom priča je sasvim drukčija – najmanje tri životne priče opsjele su me i prije sjedanja pred računalo. Možda i to govori o snazi jedne toliko uobičajene biljke. Prve dvije priče počinju u doba II. svjetskog rata, a čuo sam ih još kao dijete od sudionika tih događaja. Ranjenik, gotovo na samrti, odjednom je osjetio miris iz vrta improvizirane bolnice, doslovce dopuzao u vrt i počeo jesti biljku koja je mirisala – a to je bio češnjak. I naravno – ozdravio u skoro vrijeme. Odmah se sjetim člana svoje obitelji koji je preživio turbulentna vremena iza 1945. zahvaljujući jednoj biljci, češnjaku, kojem je ostao vjeran do kraja svog dugog života. Ili jedan pacijent, koji je na (iznenađujuću) ljutnju svoje liječnice dramatično spustio povišeni kolesterol upravo češnjakom. Put češnjaka kao da je uvijek prekriven izmaglicom legende, čak i kad su priče vrlo stvarne, a ne samo bajkovite sage o vampirima.

Od legendi do običnog začina Američka kinomatografija redovito reciklira temu vampira, popularnu još od 19. stoljeća. Da češnjak tjera vampire, danas je poznato čak i djeci. No, priča o najpoznatijem repelentu protiv vampira nevjerojatno je raširena od prastarog doba. Indijci su nazvali češnjak „ubojicom čudovišta“, dok su gotovo svi europski narodi smatrali da češnjak tjera demone, duhove i vještice. Priča o vam80 | Vaše zdravlje #85

pirima i češnjaku, zanimljivo, navodno potječe iz Srbije. Ako se spustimo u znanstvenu realnost, nema sumnje da su svi narodi došli do zaključka kako češnjak tjera nešto „opako“ i skriveno, drugim riječima, opasne mikrooorganizme za čije postojanje nismo niti znali do otkrića mikroskopa. Češnjak, baš kao i luk te druge biljke iz roda Allium, zavoljeli smo kao prehrambene i začinske biljke još dok smo hranu sakupljali samo u prirodi. Stoga je povijesni razvoj upotrebe češnjaka kao začina i lijeka gotovo nemoguće utvrditi. Plinije stariji hvali češnjak kao lijek protiv kolere i kuge, a stoljećima kasnije češnjak je bio jedan od sastojaka „octa četiri lopova“ koji je svojom moći dezinfekcije omogućio lopovima da kradu nakit s nesretnih žrtava epidemije kuge. Tijekom vremena češnjak je postajao manje lijek a više začin, no gotovo svi su ostali svjesni njegova ljekovitog djelovanja. Sve češće čujem i od uglednih liječnika pedijatara kako znaju prekoriti roditelje da konačno daju djeci narodnog „špeka i luka“, a ne samo organski uzgojene kašice i žitarice. Je li u cijeloj priči češnjak doista lijek, ili tek mit koji se vuče stoljećima?

Đavolji spojevi na strani pravde Drevna alkemija izrazito je cijenila sumpor i sumporne spojeve, smatrajući ih bitnima za ravnotežu ljudskog zdravlja. Slavni Paracelzus bio je nastavak te linije koja će tek poslije postati farmaceutska i kemijska znanost. Sumporni spojevi po definiciji imaju neugodan ili bockav miris, a kako sumpor nalazimo prirodno uz vulkane, uz njega se veže vrag osobno. Češnjak je jedna od rijetkih biljaka u kojoj su glavne aktivne tvari upravo sumporni spojevi, od kojih i dolazi taj snažan i bockav miris. Kako i priliči biljci povezanoj uz samo podzemlje, sve što je vezano uz češnjak pomalo je tajnovito. Vrlo malo ljudi zna da češnjak, u biti, gotovo nema mirisa. Glavni ljekoviti spoj u biljci je aliin koji je bez mirisa. Rezanjem čenjaka i dodirom s vodom, enzim aliinaza razgrađuje aliin u alicin. To je spoj karakterističnog mirisa svježeg češnjaka. No, alicin je vrlo nestabilan spoj koji se vrlo brzo razgrađuje na više od trideset različitih spojeva kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

vrlo snažnog i aromatičnog mirisa koji doslovce mogu natjerati suze na oči. Smatra se da su upravo sumporni spojevi zaduženi za ljekovito djelovanje. Postoje stotine znanstvenih radova koji potvrđuju ne samo djelovanje protiv patogenih virusa, gljivica i bakterija, nego i protiv većih crijevnih nametnika. Nekoć davno, jedan od rijetkih lijekova protiv dječjih glista bio je upravo češnjak. Razvitkom moderne medicine nismo zaboravili to djelovanje i, kao i uvijek, koristili smo ga u procesima konzerviranja kako ljudske hrane (salamure za meso), tako i hrane za pse i mačke. Činilo se da će moderna medicina potisnuti sjećanje na djelovanje češnjaka protiv opasnih mikroorganizama. Ipak, razvitkom moderne mikrobiologije u posljednjih desetak godina i drukčije percepcije o funkciji tzv. mikrobnog organa čovjeka, prirodne tvari koje djeluju na ravnotežu fiziološke flore i patogenih (štetnih) mikroorganizama sve više se upotrebljavaju u sasvim novom kontekstu.

Češnjak u službi zdravlja Put od svježe biljke do konačnog proizvoda u slučaju češnjaka nije jednostavan. Već smo rekli da su sumporni spojevi iznimno nestabilni. Stoga je razvijeno nekoliko postupaka da se sačuva sadržaj osnovnog ljekovitog spoja aliina. Češnjak se reže na tanke kriške, oko pet mm debljine, te se brzo suši na temperaturi iznad 60° C kako bi se spriječila enzimska razgradnja aliina. Nakon sušenja se samelje u prah i u takvom se obliku uglavnom koristi u raznim ljekovitim preparatima (kapsule, tablete). U narodu se češnjak uglavnom konzumirao svjež, što je vrlo mudro jer je u njemu sačuvana najveća razina aliina. Popularna je i tinktura češnjaka, no u samoj tinkturi teško je pretpostaviti koliko će se aktivnih tvari iscrpsti. Od češnjaka se proizvodi i eterično ulje, dobiveno destilacijom vodenog macerata češnjaka. Eterično ulje uglavnom kolovoz/rujan 2012.

sadrži razgradne produkte aliina i alicina (dialil-oligosulfide) i rjeđe se koristi u ljekovitim pripravcima. Svi koji vole češnjak poznaju njegov glavni problem – miris. Nakon njegove konzumacije ne samo da dah ima karakterističan miris, nego i koža i znoj lako poprimaju „izdajnički“ miris koji većina ljudi ne voli. Stoga je razvijen cijeli niz pripravaka koji se tope tek nakon prolaska kroz želudac (gastrorezistentne ovojnice) kako bi se smanjio neugodan zadah. Preparati koji sadrže male doze uglavnom ne izazivaju taj neugodni efekt. Razvijeno je i nekoliko postupaka izolacije aktivnih tvari koje ne izazivaju neugodan miris daha i kože. Prema službenoj fitoterapiji, češnjak se koristi kod povišenja kolesterola i/ ili triglicerida te za prevenciju vaskularnih patoloških procesa (poput ateroskleroze). No, češnjak se koristi i za liječenje hipertenzije, stoga visoke kliničke doze trebaju izbjegavati ljudi s niskom krvnim tlakom. Klinička doza je jasno fiksirana na količinu ekstrakta ekvivalentnu četiri grama svježe biljke. Najzanimljivije novo-staro područje je djelovanje na patogene mikroorganizme i ravnotežu mikrobne flore u probavnom sustavu, što smo „reciklirali“ iz stoljetne medicinske prakse liječenja infekcija češnjakom. No, tu smo mu odjenuli novo ruho. Primjerice, prema mojem iskustvu može biti vrlo koristan kod kandidijaze probavnog sustava. Češnjak rijetko izaziva nuspojave, no ljudi osjetljivog želuca mogu imati mučninu nakon uzimanja većih doza. Vrlo rijetko, ali ne i nevažno, znatno veće doze od propisanih mogu izazvati spontana krvarenja jer smanjuje sposobnost agregacije trombocita (jedan od procesa u grušanju krvi). Stoga se češnjak NE smije koristiti s lijekovima koji smanjuju sposobnost grušanja krvi, poput varfarina. Zanimljivo, dio aktivnih tvari prelazi i u majčino mlijeko, no ne smatra se da kod uobičajenih doza to može imati veće posljedice za dijete.

Biljna ljekarna

BIO-KULT Candéa

Pored svih drugih ljekovitih svojstava češnjaka, poznato je i da zaustavljajući sintezu lipida češnjak onemogućava rast gljivica iz roda C. albicans u organizmu. Upravo je to svojstvo iskorišteno u proizvodu Bio-Kult® Candéa® – probiotičkom pripravku koji osnažuje crijevnu mikrofloru i sprječava širenje i prianjanje Candide u crijevima. Sadrži sedam probiotičkih sojeva koji osiguravaju besprijekornu harmoniju crijevne mikroflore, a pored češnjaka i ekstrakt sjemenki grejpa koji pomaže u razaranju mikrobne stjenke. Zajedničko djelovanjeo svih komponenti pomoć je u snaženju prirodne obrane organizma od pretjeranog širenja gljivice iz roda Candida i pojave gljivične infekcije.

Odaberite probiotik najjače snage. Vaše će vam tijelo biti zahvalno.

Vaše zdravlje #85 | 81

dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, Centar Cedrus, www.centarcedrus.hr

Biljna ljekarna

RUBRIKA

Ljuti začin

ili ljuti neprijatelj celulita

Sečuanski papar azijske kuhinje skriva u sebi spojeve koji nisu ljuti i ne prže, a djeluju bolje od mučenja dostojnih inkvizicije

Zanthoxylum piperitum

Jedne večeri u Parizu, umjesto da pronađem klasičan francuski restoran, odlučio sam iskoristiti prednost kozmopolitske metropole i pronaći pravi kineski restoran. S naglaskom na pravi, koji vodi računa o tradiciji, a ne o sintetskim pojačivačima okusa koji upropaste bilo koju kuhinju. Uz malo truda i preporuke domaćina, možete naći nekoliko takvih kineskih ili japanskih restorana, neokaljanih od strane klasičnog konzumerizma. U takvom tradicionalnom restoranu, imao sam dovoljno hrabrosti naručiti nešto iz kategorije „jako ljuto“. To je više od riječi ljuto: ukusno, ali jezik trne uz blagu obamrlost, iako sam okus osnovne namirnice postaje naglašen i otvoren. To je moć sečuanskog papra. Ipak, može li se reći da sečuanski papar samo „prži“? U doba kada samoagresija poprima cijelu lepezu maštovitih izlika, celulit može biti jedno od opravdanja za samoagresiju: gelovi koji peku i griju, deke i folije u kojima se kuhate, masaže na rubu okrutnosti koje ostavljaju masnice. Ponekad mi se čini da nikad nismo izašli iz mračnog srednjeg vijeka. Sečuanski papar nam pokazuje kako je suptilnost bitnija od intenzivnosti. Ljuti začin azijske kuhinje skriva u sebi spojeve koji nisu ljuti i ne prže, a djeluju bolje od mučenja dostojnih inkvizicije. Životnu lekciju koju ova biljka skriva, vjerojatno ste već i sami uvidjeli...

Papar koji nije papar Ljuti začini su oduvijek bili popularni. Uveli smo ih u prehranu iz mnogih razloga, no ljubav prema ljutom nije 82 | Vaše zdravlje #85

jedan od prvih. Ljuti začini prevladavaju u kulinarstvu toplih klimatskih područja, a narodi su ih koristili i kao sredstva koja ubijaju patogene mikroorganizme i nametnike. To je očito vrlo bitno u toplim krajevima, gdje se takvi nezgodni susjedi učas umnože u hrani koju jedemo. Vrlo ljuti začini „čiste“ i crijeva od nametnika, izazivajući paralizu nekih vrsta neželjenih gostiju u našem organizmu. Češnjak je još jedan od takvih začina, o kojem smo u ovom broju također ispričali priču. Ipak, ljutina češnjaka ne može se mjeriti s ljutinom sečuanskog papra. Sečuanski papar ne dobiva se od jedne vrste – postoji nekoliko vrsta roda Zanthoxylum. Zanimljivo, rod Zanthoxylum pripada istoj obitelji u koju ulaze citrusi, poput limuna. Od mnogih vrsta, ovisno o mjestu rasta, dobiva se začin, koji ovisno o lokalitetu dobiva i ime, poput japanskog papra (Z. piperitum). U užem smislu riječim pravi sečuanski papar dobiva se od vrste samonikle u Kini, Z. bungeanum. Sečuanski papar, osim ljutine, nema u botaničkom ili kemijskom smislu mnogo veze s klasičnim paprom (Piper nigrum, Piperaceae). Ono što čini razliku u odnosu na običan papar je dio biljke koji se koristi kao začin, a to je plod. Plod sečuanskog papra je tvrd i vrlo gorak, stoga se baca. Blagim zagrijavanjem, kratkim prženjem ili dobrim sušenjem plod se odvaja, nakon čega ostaje suha ovojnica ploda koja je u biti začin i naziva se sečuanski papar. To je razlog jednog od kineskih naziva (pinyin – papar cvijet), jer se ovojnica otvara poput cvijeta. Kao i papar, začin se uglavnom dodaje na samom kraju kuhanja. Na tragu njegova antimikrobnog djelovanja, sečuanski papar se u Kini i Indiji koristi kako bi se pokvareno meso „očistilo“ i moglo skuhati. Smatra se da je samo utrljavanje papra nedovoljno da „ubije“ opasne mikroorganizme, no vjerojatno pomaže njihovoj eliminaciji i svakako služi da maskira neugodan okus pokvarenog mesa. Sečuanski papar rado se koristi i u kuhinji siromašnih, koji spravljaju jelo od reciklirane hrane iz otpada. U kulinarstvu, sečuanski papar se vrlo često kombinira s đumbirom, čija ga ljuto-osvježavajuća aroma dobro kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

nadopunjuje. Jedan od najpoznatijih začina koji sadrži sečuanski papar naziva se na kineskom „prah pet mirisa“, ili jednostavno „pet začina“. Osim sečuanskog papra, sadrži đumbir, zvjezdasti anis, komorač i cimet.

Začini, živci i natjecanje u ljutini Ako si ponekad postavite pitanje koji je najljući začin, nema sumnje da ćete pomisliti na ljutu papriku, podrijetlom iz srednje Amerike. Aktivna ljuta tvar iz paprike je kapsaicin. Ljutinu sečuanskog papra daje a-sanšool i hidroksi-asanšool. Mnogo je prepirki oko intenziteta ljutine, vrsta i kultivara koji daju najjaču ljutinu, no zanimljivo je da i ljuta paprika i sečuanski papar svoju ljutinu baziraju na djelovanju na živčane stanice. To djelovanje je mnogo više od običnog djelovanja na okusne pupoljke na jeziku i uključuje kompleksnu kaskadu koja graniči s vrstom lokalne anestezije. Otud i senzacije „obamrlog jezika“ kod jako ljutih začina, odnosno osjeta sličnog kao kad prislonite bateriju od 4,5 V na jezik. Ljutina je puno više od običnog okusa. Kapsaicin iz ljute paprike je lijek koji smanjuje tešku bol zglobova i mišića i na tržištu postoji nekoliko desetljeća, a njegova se upotreba upravo temelji na djelovanju na živčane stanice. No, sečuanski papar godinama je bio samo začin i ništa više. Premda se znalo da ljute tvari iz sečuanskog papra također djeluju na živčana vlakna, nije se smatralo da to ima praktične važnosti u medicini. Postojali su radovi koji govore o njegovu antimikrobnom djelovanju, no to djelovanje je bilo zasjenjeno daleko djelotvornijim biljkama i nikad nije našlo važniju primjenu u ljudi. A tada se dogodila mala revolucija...

ili manje izraženu estetsku pojavu izgleda „narančine kore“ ili „svježeg sira“. Zli jezici kažu kako bi se ženski časopisi upola lošije prodavali da nema celulita. Tehnički gledano, celulit je prirodna pojava u žena: prema nekim studijama, više od 90 posto žena ima celulit. Bez obzira na to što bismo celulit trebali shvaćati kao fiziološku pojavu, on je kod nekih žena vrlo izražen. Stoga je na istraživanje čarobne formule protiv celulita utrošeno mnogo znanstvenoga rada, no gledajući okrutnim očima, dugo je jedina aktivna molekula bio običan kofein. Francuski su znastvenici otkrili da jedan od aktivnih spojeva iz sečuanskog papra – ksantoksilin – sprječava stvaranje zrelih masnih stanica (koje i grade celulit i nazivaju se adipociti) iz nezrelih masnih stanica (preadipocita). To je bilo veliko iznenađenje, jer se do tada

nije očekivalo takvo djelovanje od tvari za koju je opisana jedino umjerena do slaba antimikrobna aktivnost. Naizgled, to bi bila idealno rješenje protiv celulita, ali sazrijavanje masnih stanica nije jedini proces uključen u nastanak celulita. Stoga, koja je čarobna formula protiv celulita? Većina proizvođača radi klasične sinergijske smjese višestrukog mehanizma djelovanja. No, same za sebe ne mogu biti učinkovite ako nisu udružene s postupcima koji dovode do poticanje protoka limfe i venskog protoka. Iako ne želim u članku o biljci filozofirati o tome kako „riješiti“ celulit, ipak ću naglasiti nužnost promjene životnih navika (poput tjelovježbe i prehrane) i smanjenje stresa (nastajanje celulita uvelike ovisi o hormonima stresa). Ako se već ne možete riješiti celulita, barem se riješite loših životnih navika!

ELANCYL CELLU SLIM Ako u razdoblju od 1. kolovoza do 30. rujna 2012. kupite Elancyl Cellu Slim gel protiv tvrdokornog celulita u najbližoj ljekarni i pošaljete kopiju računa i ispunjeni kupon sa svojim podacima na adresu... Oktal Pharma d.o.o. „Za Elancyl“ Utinjska 40 10020 Zagreb

... razveselit ćemo pošiljatelje: › Cellu Slim gelom (prva tri pošiljatelja) › torbom za plažu (sljedećih 10 pošiljatelja) › uzorcima proizvoda Elancyl linije (svima ostalima) Požurite i sretno! Ime i prezime:

Papar, masne stanice i narančina kora

Adresa:

O celulitu, vrsti tkivnog „remodeliranja“, postoje cijele sage na internetu. Remodeliranje uzrokuje neugodnu, više

Poštanski broj i grad:

kolovoz/rujan 2012.

Biljna ljekarna

Vaše zdravlje #85 | 83

Pitanja možete slati na adresu: Oktal Pharma, Utinjska 40, 10020 Zagreb ili na e-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr s naznakom - VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vi pitate, mi odgovaramo

RUBRIKA

DERMATOLOGIJA dr. sc. Ivana Nola, dr. med., spec. dermatovenerolog, Zagreb

Po tijelu imam podosta sunčanih pjega i to mi užasno smeta. Nemam nikakvih ozbiljnih problema nego ih se jednostavno želim riješiti. Koristio sam kremu Celerit Plus oko 15 dana. Mislim da je pomoglo, ali nekako mi sve to sporo djeluje. Zanima me mogu li se sunčane pjege ukloniti kod dermatologa ili nekoga drugog specijalista. Ako da, kako se uklanjaju, je li bolno, kolika je cijena? Zabrinuta Sunčane pjege u predjelu trupa mogu se ukloniti pomoću nekoliko metoda. Jedna od njih je primjena krioterapije (zaleđivanje tekućim dušikom), zatim lokalnih pripravaka za izbjeljivanje kože, a ovisno o izgledu takvih promjena moguća je i elektrokoagulacija ili kemijski piling. No, najbitnija je prevencija, odnosno zaštita kože prilikom izlaganja suncu odgovarajućim pripravcima sa zaštitnim faktorom. Svakako da ove metode ne mogu dovesti do trenutačnog rješenja problema. Obično se moraju ponavljati nekoliko puta da bi se postigao željeni rezultat. Navedeni oblici terapije nisu bolni, a samo neki od njih mogu izazivati osjećaj blažeg peckanja. Cijena tretmana ovisi o rasprostranjenosti promjena, stoga bi se trebali javiti dermatologu koji će točno odrediti vrstu tretmana koji je za vas najbolji. Posljednje dvije godine pojavljuje mi se alergija izazvana suncem i morskom vodom (alergiju ne dobivam sunčanjem kod kuće nego samo na moru). Javlja se po cijelom tijelu (osim lica), u obliku velikih i malih crvenih plikova koji svrbe! Traje otprilike dva, tri tjedna te se nakon toga povuče, iako je još u dodiru sa suncem i morskom vodom. Molim vas da mi, ako možete, odgovorite zašto se javlja. Tina Riječ je o alergiji uzrokovanoj djelovanjem ultraljubičastih zraka, i često se javlja na koži koja nije pripremljena za tako intenzivno ultraljubičasto zračenje. Stoga vam savjetujem pregled kod dermatologa, koji će prema tipu vaše kože odrediti terapiju koju ćete provoditi neko vrijeme prije izlaganja sunčevim zrakama. Svakako u obzir dolazi primjena antihistaminika u obliku tableta, zatim izrazito kontrolirano izlaganje kože

84 | Vaše zdravlje #85

umjetnom izvoru ultraljubičastih zraka prije odlaska na more, i primjena krema s odgovarajućim zaštitnim faktorom. Naravno, ovi oblici terapije provode se isključivo pod kontrolom dermatologa, koji će odrediti koliko je umjetnog sunčanja potrebno i je li kod vašeg tipa kože takav oblik terapije uopće dopušten.

FIZIKALNA MEDICINA Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, Zagreb

Trideset mi je godina i imam problema sa zglobovima. Bila sam kod reumatologa, ali još mi nije postavljena dijagnoza. Napravila sam sve pretrage i nalazi su sljedeći: reuma faktor – uredan; kompletna krvna slika i mokraća – uredni; bris cerviksa – uredan; testovi AST. LATEX RF, WAALER-ROSE – uredni. Na rentgenskoj snimci obiju šaka vidi se devijacija distalnih falangi dva i tri prsta obostrano. Reumatolog mi je propisao Movalis tablete. Nakon tri popijene tablete imala sam jake bolove u želucu. Javila sam se doktorici opće prakse i dobila injekciju. Išla sam i na fizikalnu terapiju četiri tjedna: vježbe u bazenu, parafin na šake i koljena te struja na ruke i koljena. Kako mi majka već šest-sedam godina boluje od reumatskog artritisa, reumatolog mi kaže da je i kod mene vjerojatno to posrijedi, ali da ne može postaviti dijagnozu dok nema pozitivnih parametara u krvi na temelju kojih je može potvrditi, iako iskrivljenje zglobova govori u prilog toj dijagnozi. Imam problema i s kralježnicom – sužen intervertebralni prostor L4-5 te izraženije L5-S1. Odgovor koji sam dobila od ortopeda je bio: vježbajte, a ako vas boli, popijte tabletu i kupite si neku kremu... A od reumatologa, čini se, trebam čekati loše nalaze, pa bi me mogao pitati i gdje sam bila do sada. Idem redovito na aerobne vježbe. N. G., Osijek Za početak, pohvalila bih vašu liječnicu opće prakse jer vas je odmah uputila reumatologu. Zašto to spominjem? Reumatoidni artritis (RA), kao i ostale bolesti iz skupine upalnih reumatskih bolesti, donedavno se nije dovoljno ciljano trijažirao. Pacijent je često prolazio razne specijalističko-konzilijarne preglede, dok se konačno ne bi postavila dijagnoza, što je zahtijevalo puno vremena. Uzroci su s jedne strane bili vezani uz nedovoljno poznavanje patofiziologije autoimunih bolesti i nedostatak učinko-

vita uzročnog liječenja, a s druge s nepostojanjem naprednih znanstvenih istraživačkih metoda. Razvojem naprednijih metoda istraživanja, otkrile su se i nove spoznaje o upalnim reumatskim bolestima te razvili novi lijekovi za učinkovitije liječenje. Suvremena medicina “svjesnija” je ove skupine bolesti koje preciznije dijagnosticira s boljim ishodom liječenja. Reumatoidni artritis je samo jedna bolest iz skupine upalnih reumatskih bolesti, za koju postoje jasni kriteriji za postavljanje dijagnoze. Međutim, kako ovu skupinu bolesti karakterizira različit tijek bolesti kod različitih pacijenata, od sporijih do brže progresivnih, kod nekih pacijenata potrebno je vrijeme da se razvije puna klinička slika. Određeni dijagnostički parametri mogu upućivati na mogući tijek bolesti, kao što su reaktanti upale (sedimentacija/ SE, C-reaktivni protein/CRP) i fibrinogen) ili rezultati ciljane pretrage ELISA tehnikom (poput reumatoidnog faktora/RF ili anti-cikličkog citruliniranog peptide/anti-CCP). Dodatne teškoće u postavljanju dijagnoze stvaraju bolesti iz skupine koje karakterizira različitost kliničke slike. Pojednostavljeno rečeno, one imaju neke znakove i simptome drugih reumatskih bolesti u kojima se preklapaju, ali nisu ista bolest. Kod vas općenito postoje čimbenici rizika za razvoj upalne reumatske bolesti: ženski spol (do tri puta češće obolijeva); mlađa životna dob (najčešće je vrijeme početka bolesti); obiteljska predispozicija – majka ima reumatoidni artritis (povećava rizik, ali ne uvjetuje direktno oboljenje potomaka); suspektne obostrane radiološke promjene na šakama (često zahvaćene u upalnim reumatskim bolestima); zahvaćenost obiju strana tijela (promjene na obje šake); problemi s kralježnicom, odnosno križobolja (kod mlađe osobe može biti znak upalne reumatske bolesti. Spominjete probleme sa zglobovima, a iz vašeg pisma može se razabrati bolnost obiju šaka. Međutim, ne navodite ostale zglobove, poput stopala, gležnjeva… Ili su to možda bolne tetive? Ne navodite ni koliko dugo traju tegobe, imate li otekline zglobova ili neke druge simptome, poput preosjetljivosti na sunce. Sudeći prema lijeku koji vam je propisan, pretpostavljam da su reaktanti upale uredni ili blago povišeni te da nemate sinovitis, odnosno oteklinu zgloba. Fizikalna terapija i medicinska rehabilitacija u liječenju upalnih reumatskih bolesti nadopunjuju osnovno primarno kolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

liječenje lijekovima u slučajevima kad je potrebno dodatno kupirati bol, te sačuvati i prevenirati funkcionalna oštećenja ili ih premostiti određenim ortopedskim ili radnim pomagalima, prema procjeni fizijatra. Ortoped se obično uključuje u liječenje upalnih reumatskih bolesti u slučaju potrebe za operativnim liječenjem. Pretpostavljam da su njegove upute bile vezane uz standardne mjere prevencije križobolje, koje ste usvojili. To pohvaljujem! Ispravan put za vas bio bi što hitnija kontrola nadležnog reumatologa! Reagirali ste s nuspojavama na dani lijek, koje se mogu eliminirati zamjenom lijeka ili dodatkom novog. Ako u međuvremenu niste uzimali lijek, a nastupilo je pogoršanje ili poboljšanje, to su vrijedni podaci koji će pomoći u isključivanju dijagnoze. Vrijeme koje je proteklo od prošlog pregleda također pomaže u postavljanju dijagnoze. Obično se reumatoidni artritis razvije u šest do 12 tjedana od javljanja tegoba sa zglobovima. Jave li se otekline, tj. sinovitis, mogu se učiniti dodatne slikovne pretrage: Power Doppler ultrazvučna dijagnostika (PD UZV) ili magnetska rezonanca (MR), kao i druge krvne pretrage koje će pomoći u postavljenju dijagnoze koja ne mora nužno biti reumatoidni artritis. Danas postoje lijekovi koji mogu, ako se primijene u ranoj fazi bolesti, utjecati na smanjenje funkcionalnih oštećenja oboljele osobe. Preduvjet za postizanje dobrog učinka je rano otkrivanje bolesti, prije nego što nastupe nepovratna oštećenja zglobova. prof. dr. sc. Porin Perić, dr. med., spec. fizijatar-reumatolog, Zagreb

Imam 51 godinu. Nedavne pretrage pokazale su sljedeće (nalaz i mišljenje radiologa); MR LS kralježnice učinjen u dvije ravnine, standardnim protokolom – uredna osovina kralježnice uz održanu fiziološku lordozu; primjereno visoki trupovi prikazanih kralježaka; unutar trupova kralježaka L2 i L4 vidljive su zone okruglog oblika i povišenog signala u T1 i T2 mjerenoj slici. Diferencijalno-dijagnostički može se raditi o hemangiomima ili masnoj infiltraciji. U segmentima od L2-L5 vidljivo je

kolovoz/rujan 2012.

suženje i.v. prostora i promjene signala i.v. diska s rubnim spondilofitima u smislu i.v. osteohondroze. U segmentu L2/L3 i L3/L4 vidljiv je bulging diska, n. forameni i lat. recesusi su održani. U segmentu L4/ L5 vidljiva je širokobazna dorzomedijalna i naglašenija dorzolateralna lijeva hernijacija i.v. diska za oko 9 mm prema spinalnom kanalu s kompresijom na duralnu vreću, a obostrano su suženi lat. recesusi i lijevi n. foramen. Tu su i artrotske promjene malih zglobova. Molila bih vas za mišljenje i savjet. S., Našice Iz postavljenoga pitanja ne mogu razabrati koje simptome imate, jer ste samo citirali nalaz magnetske rezonancije (MR), što je inače česta pogreška koju pacijenti rade. Naime, pacijenti se obično koncentriraju na nalaze nekih pretraga (u ovom slučaju magnetske rezonancije), a manje na simptome bolesti, a te dvije stvari često nisu u korelaciji. Pretpostavljam da imate simptome lumboishijalgije, i to na lijevoj strani, s obzirom na to da nalaz MR ukazuje na prilično veliku herniju diska u razini L4-5 te degenerativne promjene kralježnice u ostalim razinama. Ako je to tako, a nemate teškoća s mokrenjem i stolicom u smislu nekontrolirane funkcije, onda bi trebalo pokušati s fizikalnom terapijom prema programu za lumboishijalgiju. Program bi svakako trebao uključiti određene vježbe za lumbalnu kralježnicu, ali i primjenu hidroterapije (vježbe u bazenu). Ako su izraženi bolovi, treba primijeniti neki od nesteroidnih antireumatika (poput diclofenaca, ibuprofena ili ketoprofena) u optimalnoj dozi nekoliko dana. Ako su bolovi u kralježnici i lijevoj nozi neizdrživi, svakako treba konzultirati i neurokirurga, radi procjene mogućega operacijskog liječenja. S obzirom na to da nemam dovoljno podataka o bolesti i eventualnim popratnim bolestima, najprije treba konzultirati najbližeg fizijatra rematologa koji će donijeti definitivnu odluku o daljnjem liječenju. Općenito govoreći, u postavljanju dijagnoze najvažniji su klinički pregled i subjektivne tegobe bolesnika, na osnovi

Vi pitate, mi odgovaramo

kojih se donosi odluka o liječenju. Nalaz magnetske rezonancije samo dodatno upotpunjuje mozaik dobiven nakon pregleda i razgovora s bolesnikom.

OTORINOLARINGOLOGIJA mr. sc. Krešo Zurak, dr. med., spec. otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata, Zagreb

Dosadašnjim pretragama postavljena mi je dijagnoza folikularnog tumora u desnom režnju štitnjače, a nalazi hormona su u granici normale. Tegoba nemam, no liječnici su mi savjetovali operaciju štitnjače. Gdje se trebam javiti i kakva je to operacija? Mira M. Štitnjača je endokrina žlijezda koja se nalazi u prednjem donjem dijelu vrata, prirasla uz grkljan i dušnik. Građena je od dva režnja međusobno povezana istmusom. Osim poremećaja funkcije, pri čemu najčešće dolazi do prekomjerna izlučivanja hormona (što vi nemate), katkad postoje i morfološke promjene koje se otkrivaju UZV pretragom i palpacijom štitnjače. Jedna od takvih je nastanak čvorova, koji se onda prate UZV i citološkim punkcijama. Ako nalaz citologije upućuje na sumnjivu tvorevinu, preporučuje se operativni zahvat koji izvodi specijalist otorinolaringolog. Tijek operacije je takav da se najprije odstrani režanj sa sumnjivim čvorom i intraoperativno upućuje na patohistološku analizu, gdje patolog procjenjuje eventualne zloćudnost promjene. Ne utvrdi li se zloćudnost promjene, operacija se završava odstranjenjem navedenog režnja, a sačuva se preostali zdravi režanj koji je dovoljan za urednu funkciju štitne žlijezde. U protivnom, ako je promjena zloćudna, treba odstraniti cijelu štitnjaču. Ako nema drugih promjena u regionalnim limfnim čvorovima, kirurški dio liječenja time je završen. Poslije otpusta iz bolnice nastavljate s dodatnim pretragama i liječenjem kod specijalista nuklearne medicine, koji vas prate i određuju nadomjesnu terapiju hormonom štitnjače.

Vaše zdravlje #85 | 85

Stručne zanimljivosti

RUBRIKA

Novosti u mjerenju krvnog tlaka

Izvor: Ivanhoe Newswire (Experimental Biology) Objavljeno: 26. travnja 2012.

Od visokog krvnog tlaka svake godine boluje stotine milijuna ljudi širom svijeta, što američku vladu stoji 76 milijardi dolara. Svaki treći čovjek ima problema s visokim tlakom, koji bez liječenja može postati velika opasnost, dovodeći do bolesti srca, moždanog udara ili zatajenja bubrega. Ipak, izum novog uređaja za mjerenje krvnog tlaka, osim što može spasiti mnogo života, mogao bi promijeniti i način na koji je krvni tlak bio praćen tijekom više od sto godina. U današnje vrijeme pacijenti mogu precizno izmjeriti tlak testirajući što se događa u velikim arterijama u blizini srca, što se naziva središnjim krvnim tlakom. Krvni tlak se uobičajeno mjeri preko pulsa nadlaktice, što je najpraktičnije, no nedavna istraživanja pokazuju da krvni tlak u ruci nije precizan za procjenjivanje rizika od bolesti kao središnji krvni tlak. „Na temelju promjene središnjeg tlaka možete saznati koliki je vaš rizik za bolesti srca“, rekla je dr. Nicole Weinberg, kardiologinja u bolnici Saint John. Mogućnost mjerenja krvnog tlaka u aorti, koja je bliže srcu i mozgu, iznimno je važna, jer upravo tim organima visoki krvni tlak može uzrokovati znatnu štetu. Dosad se krvni tlak u aorti mogao mjeriti samo izravnim kirurškim postavljanjem katetera ili senzora tlaka u aortu. No, američka agencija za lijekove (FDA) odobrila je novi aparat, Sphygmocor, koji je omogućio da senzor veličine kemijske olovke mjeri tlak pritiskom na zapešće. „Stavili smo sondu na središnju arteriju i kroz pritisak iz srca u arteriju uspjeli izmjeriti središnji tlak”, objasnila je dr. Weinberg. U samo nekoliko minuta, liječnici mogu preporučiti ili promjenu načina života ili liječenje medikamentima. Ako niste u mogućnosti isprobati novi test, sljedeći put kad budete mjerili krvni tlak, svakako provjerite obje ruke. Nova studija objavljena u časopisu Lancet pokazuje da ako očitavanja za lijevu i desnu ruku imaju izrazito drukčije gornje vrijednosti, to može biti znak bolesti krvnih žila.

Nova metoda liječenja hepatitisa C

Izvor: Ivanhoe Newswire (Stanford University Medical Center) Objavljeno: 22. veljače 2012.

Milijuni ljudi diljem svijeta zaraženi su genotipom 1 virusa hepatitisa C, koji napada jetru, uzrokujući otekline, ožiljke, tumore i dovodeći do potrebe za transplantacijom. Za razliku od hepatitisa B, dosad nije postojalo cjepivo za ovaj tip bolesti. Sve do prošlog ljeta, liječenje bolesnika s hepatitisom C bilo je rizično i uključivalo je mnogo nuspojava, među kojima anemiju, povraćanje, gubitak kose i de86 | Vaše zdravlje #85

presiju. “Prvi tretmani su vrlo neugodni i dugotrajni, traju i do 48 tjedana”, kaže dr. Jeremy Goldhaber-Fiebert, profesor na stanfordskom medicinskom fakultetu. “Mnogi su usporedili liječenje s kemoterapijom: teško ga je izdržati znajući da stopa izlječenja nije jako visoka.“ Posljednji u nizu poboljšanih terapija su dva nova lijeka koja napadaju virus i zovu se inhibitori proteaze, boceprevir i telaprevir. Lijekovi koji su izašli na tržište u ljeto 2011. uzimaju se zajedno sa standardnim lijekovima, interferonom i antivirusnim lijekom ribavirinom. Iako nova trostruka terapija povećava izglede za pobjedu nad virusom, izaziva mnogo teže nuspojave, poput osipa po cijelom tijelu i krvarenja iz anusa, a osim toga, iznimno je skupa: noceprevir stoji 1100 dolara tjedno, a telaprevir 4100. “U početku nismo znali mogu li skupi lijekovi, dodani standardnoj terapiji, polučiti dovoljno dobre rezultate i ujedno smanjiti troškove, s obzirom na to da sprječavaju rak jetre i smanjuju potrebu za transplantacijom“, kaže dr. Goldhaber-Fiebert. Da bi pronašli odgovore, dr. Goldhaber-Fiebert i njegovi suradnici stvorili su kompjutorski model hepatitisa C i usporedili pozitivne i negativne strane ove trostruke strategije liječenja. Nakon intenzivne statističke i stimulacijske analize, ustanovili su da je ova terapija uistinu smanjila ukupne troškove za kronične pacijente s uznapredovalom bolešću jetre. Unatoč visokoj cijeni i ozbiljnim nuspojavama, nova terapija pomaže pacijentima da izbjegnu rak i skupu transplantaciju jetre te im omogućuje dulji i kvalitetniji život. I pacijenti i zdravstvo mogli bi se okoristiti većim brojem dostupnih tretmana. Ipak, napominju znanstvenici, konačna odluka o načinu liječenja temeljit će se isključivo na privatnom razgovoru između doktora i pacijenta.

Dobrobit čokolade za zdravlje

Izvor: Ivanhoe Newswire (Journal of Proteome Research) Objavljeno: 16. travnja 2012.

Kad idući put osjetite želju za slatkim, nemojte se predomišljati, jer je blagotvoran učinak čokolade na ljudsko zdravlje dodatan razlog da u njoj uživate. “Čokolada je jedna od namirnica koje su najprivlačnije općoj populaciji”, izjavio je doktor Sunil Kochhar. „Raskošni miris, okus i tekstura čokolade već stoljećima oduševljavaju osjetila ljudi iz svih dijelova svijeta te je čine poznatom hranom za podizanje raspoloženja.“ Kochhar, član Centra za istraživanje Nestlé Research u Lausannei, poznat je po istraživanjima koja pomažu otkriti potencijalne zdravstvene dobrobiti čokolade. Istraživanje koje je obuhvatilo 30 zdravih odraslih osoba pokazalo je da konzumiranje oko 45 grama tamne čokolade dnevno smanjuje ra-

zinu hormona stresa i drugih pokazatelja tjeskobe kod ljudi koji su se osjećali napetima i nervoznima. „Flavonoidi i ostali sastojci u čokoladi s blagotvornim učincima na zdravlje potječu od kakaa,“ pojasnio je Kochhar. „Tijekom pravljenja čokolade, sjemenke kakaa prolaze prirodnu fermentaciju prije nego što se prerade u ključne sastojke za izradu čokolade – mast od kakaa i kakao u prahu.“ Znanstvenici su izvijestili da čokolada može biti korisna u liječenju migrene i njoj srodnih poremećaja te da pomaže u ublažavanju srčanožilnih tegoba pojedincima koji boluju od šećerne bolesti tipa 2. Flavonoidi u čokoladi jačaju mitohondrije, izvore energije tjelesnih stanica, a u oslabljenom su stanju kod bolesnika sa srčanožilnim tegobama. Također, flavonoidi u čokoladi snižavaju krvni tlak i time potencijalno pomažu u smanjenju rizika od nastanka srčanih bolesti. I pušači mogu imati koristi od čokolade zahvaljujući polifenolima, koji se nalaze u tamnoj čokoladi, a djeluju na krvne pločice, trombocite, koji sprječavaju zgrušavanje krvi.

Prekretnica u otkrivanju depresije

Izvor: Ivanhoe Newswire (Sveučilište Northwestern) Objavljeno: 24. travnja 2012.

Znanstvenica Eva Redei razvila je prvi krvni test za dijagnosticiranje depresije u adolescenata. Ovaj pristup omogućuje objektivnu dijagnozu mjerenjem određenog skupa genetskih markera koji se nalaze u krvi bolesnika. Neliječeni adolescenti pogođeni teškom depresijom češće zloupotrebljavaju štetne tvari, socijalno su neprilagođeni i skloni raznim bolestima i samoubojstvu. Onemogućen im je normalan razvoj, a bolest se nastavlja i u odrasloj dobi. „Depresija se trenutačno liječi nepreciznim sredstvima”, rekla je dr. Redei, profesorica psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Northwestern University Feinberg School of Medicine i glavna istraživačica u studiji objavljenoj u časopisu Translational Psychiatry. „Liječenje depresije može se usporediti s liječenjem šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2. Moramo učiniti nešto bolje za tu djecu. Ovo je prvi značajan korak koji nam pomaže da razumijemo koje će liječenje biti najučinkovitije za pojedinog pacijenta“, dodala je Redei. „Bez objektivne dijagnoze, vrlo je teško donijeti takvu ocjenu. Rano otkrivanje i klasifikacija početnog stadija teže depresije mogli bi dovesti do šireg raspona učinkovitih tretmana i skrbi prilagođene pojedincu.“ Istraživanje je obuhvaćalo 14 adolescenata s teškim depresivnim poremećajem, koji nisu bili klinički liječeni, i 14 nedepresivnih adolescenata, u dobi između 15 i 19 godina. Depresivni i kontrolni ispitanici podudarali su se po spolu i rasi. Redei je u lakolovoz /rujan 2012.

RUBRIKA

boratoriju testirala krv adolescenata radi provjere 26 genetskih markera u krvi, koji su utvrđeni u prethodnim istraživanjima. Otkrila je da se između depresivnih i nedepresivnih adolescenata razlikovalo 11 markera. Osim toga, 18 od 26 markera razlikovalo se kod pacijenata koji su imali samo tešku depresiju i onih koji su imali depresiju u kombinaciji s anksioznim poremećajem. „Tih 11 gena je vjerojatno samo vrh ledenog brijega, jer depresija je složena bolest. No i ovo jasno pokazuje da možemo dijagnosticirati depresiju iz krvi, odnosno razviti krvni test za dijagnozu depresije“, rekla je Redei. Nadalje, doktorica upozorava na izazov u radu s depresivnim adolescentima, s obzirom na to da se nijedan od tinejdžera koji je imao dijagnozu depresije nije opredijelio za liječenje. „Svi su, uključujući i roditelje, iznimno oprezni u pogledu liječenja, za što je krivac socijalna stigma oko depresije, koja je poražavajuća kod ionako osjetljivih tinejdžera. Nakon što postane moguće objektivno dijagnosticirati depresiju, kao što možemo povišeni krvni tlak ili šećernu bolest, sram i neugoda će vjerojatno nestati“, objasnila je Redei.

Operacija može izliječiti dijabetes?

Izvor: Ivanhoe Newswire ( Američko društvo perianestezijskih sestara) Objavljeno: 20. travnja 2012.

Više od 285 milijuna ljudi na svijetu boluje od dijabetesa, a očekuje se da će se do 2025. godine broj bolesnika povećati za još 200 milijuna. U SAD-u, deset posto sredstava uloženih u zdravstvo odlazi na liječenje tegoba uzrokovanih dijabetesom, što znači da ova bolest bolesnike i vladu stoji više od stotinu milijardi dolara godišnje. Dijabetes se može kontrolirati, no ne može se izliječiti. Ili ipak može? Tradicionalno, dijabetes se liječi lijekovima, vježbanjem i injekcijama inzulina, ali te opcije samo kontroliraju bolest, ali je ne liječe. Kirurzi su, obavljajući operaciju želučane premosnice na pacijentima koji pate od dijabetesa, ustanovili da je većina njihovih pacijenata imala remisiju, odnosno povlačenje simptoma te bolesti. Godine 1995. provedeno je istraživanje koje je trajalo deset godina, a uključivalo je 608 bolesnika koji su imali operaciju želučane premosnice, od kojih je 167 imalo dijagnozu dijabetesa, a još 152 nisku toleranciju na glukozu. Rezultati su pokazali da je 83 posto pacijenata s dijabetesom iskusilo povlačenje simptoma, a postotak kod pacijenata s niskom tolerancijom na glukozu koji su postigli remisiju iznosio je visokih 99 posto. „Operacija je vjerojatno najbolji način za liječenje dijabetesa“, kaže dr. Keith Kim, direktor metaboličkog Instituta za medicinu i kirurgiju. „Operacija želučane premosnice liječi dijabetes i poboljšava toleranciju na glukozu“, dodao je dr. Kim. kolovoz/rujan 2012.

Neposlušna djeca možda imaju mentalni poremećaj

Izvor: Science Daily ( Američko društvo perianestezijskih sestara) Objavljeno: 29. travnja 2012.

Kad su djeca neposlušna, za to je najlakše okriviti roditelje. Međutim, ponekad takvo ponašanje može biti posljedica mentalnog poremećaja. Mentalne su bolesti, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, glavni uzrok medicinskog invaliditeta kod mladih u dobi od 15 godina nadalje u SAD-u i Kanadi. „Jedan od razloga zbog kojeg nismo napravili veći napredak u pomaganju ljudima da se oporave od duševnih poremećaja jest taj što smo se prekasno počeli baviti ovim problemom“, rekao je Thomas R. Insel, direktor Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje i govornik na američkoj Akademiji za pedijatriju na konvenciji u Bostonu. Već u ranoj dobi, pedijatri mogu otkriti mentalne poremećaje i osigurati djeci liječenje u najkraćem mogućem roku, tvrdi dr. Insel. Upitnici su trenutačno najbolji način za liječnike da uoče duševne bolesti, no na vidiku je razvoj boljih metoda, kao što su kognitivni i genetski testovi. „Važno je shvatiti da su mentalne bolesti razvojni poremećaj mozga, iako mogu izgledati kao problem u ponašanju”, objasnio je Insel. „Budućnost liječenja duševnih bolesti mora se svesti na to da ne liječimo ponašanje odvojeno od ostatka osobe“, rekao je doktor. „Postoji potreba da se brinemo za cijelu osobu, a ne samo za jedan sustav.“

Zaslađeni sokovi povećavaju rizik od moždanog udara

Izvor: Science Daily ( Američko društvo perianestezijskih sestara) Objavljeno: 20. travnja 2012.

Istraživači iz Klinike Cleveland i harvardskog sveučilišta otkrili su da je povećana konzumacija napitaka zaslađenih šećerom i niskokaloričnih sokova povezana s većim rizikom od moždanog udara. Obrnuto, konzumacija kave s kofeinom ili bez njega, povezana je s nižim rizikom. Istraživanje koje je nedavno objavljeno u časopisu American Journal of Clinical Nutrition, istražilo je učinak slatkih sokova na rizik od moždanog udara. „Slatki sokovi su i dalje najveći izvor šećera u prehrani“, rekao je Adam Bernstein, autor studije i direktor istraživanja u Klinici Cleveland. „Odmah smo shvatili da redovito uzimanje tih pića pokreće lančanu reakciju u tijelu, koja potencijalno može dovesti do mnogih bolesti, uključujući i moždani udar.“ U zaslađenim sokovima, opterećenje šećera može dovesti do brzog povećanja razine šećera u krvi i inzulina, koji s vremenom može rezultirati nepodnošenjem glukoze, inzulinskom rezistencijom i upalom. Ove fiziološke promjene utječu na atero-

Stručne zanimljivosti

sklerozu, stabilnost plaka i trombozu, što su čimbenici rizika za ishemijski moždani udar. Rizik za moždani udar veći je kod žena nego kod muškaraca. Dokazano je da kava sadrži klorogene kiseline, lignans i magnezij, koji djeluju kao antioksidansi i mogu smanjiti rizik od moždanog udara. U usporedbi s jednom dozom soka sa šećerom, ustanovljeno je da jedna doza kave bez kofeina donosi 10 posto manji rizik od nastanka moždanog udara. Osim toga, rezultati istraživanja pokazuju da su muškarci i žene koji su konzumirali više od jedne doze soka sa šećerom dnevno imali u većem postotku probleme s visokim krvnim tlakom i povišenim kolesterolom te manju stopu tjelesne aktivnosti. Ispitanici koji su češće pili sok, češće su jeli crveno meso i konzumirali punomasne mliječne proizvode. Muškarci i žene koji su konzumirali niskokalorične sokove imali su veću učestalost kroničnih bolesti i veći indeks tjelesne mase (BMI). Ovi rezultati ističu važnost poticanja pojedinaca da pronađu odgovarajuću i zdraviju alternativu za slatke napitke koji ugrožavaju zdravlje.

Prekid disanja u snu oštećuje mozak Izvor: Science Daily Objavljeno: 25. travnja 2012.

Opstruktivna apneja u spavanju je poremećaj u kojem tijekom spavanja dolazi do prekida prohodnosti gornjih dišnih puteva, što onemogućuje disanje te posljedično smanjuje količinu kisika u krvi i povisuje krvni tlak. Znakovi i simptomi opstruktivne apneje uključuju često i glasno hrkanje, izraženu pospanost tijekom dana, povećan opseg vrata, jutarnje glavobolje, seksualnu disfunkciju te promjene raspoloženja i ponašanja. Prema istraživanjima, čak do 85 posto pacijenata koji boluju od opstruktivne apneje nema klinički dijagnosticiran ovaj poremećaj. Razlog tomu je što se tegobe sa spavanjem često pripisuju debljini i starosti. Procjenjuje se da opstruktivna apneja pogađa jednog od pet odraslih ljudi u dobi nakon tridesete godine života, ali se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Češće se javlja kod muškaraca nego kod žena. Nedavne studije pokazale su da muškarci srednje i starije dobi, čak i s blagom opstruktivnom apnejom, spadaju u visoko ranjivu skupinu s velikim rizikom od moždanog udara i smrti kao posljedicom ovog poremećaja. Opstruktivna apneja dovodi do promjene funkcija krvnih žila u mozgu, što je uočeno kod laboratorijskih životinja kojima su umjetno izazivane apneje. Nakon mjesec dana pokusa uočene su promjene na moždanim krvnim žilama životinja, a funkcija im je smanjena čak 22 posto. Vaše zdravlje #85 | 87

Predstavljamo knjige

RUBRIKA

MRŠAVLJENJE BEZ DIJETE George Mateljan

ŽENE NIKAD NE STARE Iaja Caputo

PETI SPORAZUM SA SAMIM SOBOM Don Miguel Ruiz, Don Jose Ruiz

Novija su istraživanja pokazala da su Hrvati među pretilijim narodima u Europi, a osobna iskustva govore da restriktivne dijete rijetko donose trajnu vitkost, stoga je kvalitetna literatura o zdravom načinu postizanja optimalne težine više nego dobrodošla. Ovaj priručnik nova je knjiga Georgea Mateljana, autora nagrađivanog priručnika enciklopedijskih razmjera ‘Najzdravije namirnice svijeta’ i uspješnog američkog poduzetnika hrvatskih korijena, koja govori upravo o zdravom i sigurnom načinu gubitka viška kilograma. U njoj donosi vrijedna znanja o zdravom mršavljenju, plan za postizanje optimalne tjelesne težine pomoću najzdravijih namirnica svijeta, mnoštvo slasnih niskokalorijskih recepata za svakodnevnu prehranu te brojna svjedočanstva ljudi koji su se uvjerili u učinkovitost ovog programa. Samim time, ako ste osoba koja želi postići optimalnu težinu, ovo je možda posljednja knjiga o mršavljenju koju ćete trebati! „Ovo nije priručnik za mršavljenje, nego vodič koji će vam otkriti koje vam namirnice bogate hranjivim tvarima i siromašne kalorijama mogu pomoći pri uspješnom mršavljenju i poboljšanju zdravlja. Mnogi naši čitatelji potvrđuju navedeno u svojim svjedočanstvima", piše George Mateljan.

Sve je počelo iglom u koju se konac nikako nije dao udjenuti. Iaia Caputo, poznata talijanska novinarka i spisateljica, shvatila je da stari. Polazeći od vlastitoga, ali i tuđih iskustava počela je preispitivanje fenomena starosti u životu žena. Usprkos postignućima feminizma, danas živimo u društvu koje cijeni mladost i ljepotu, a stručnost, iskustvo i postignuća manje su važni. Ženama koje su javne osobe ili na visokim položajima ne dopušta se nikakva nepravilnost, analizira ih se i kritizira, a oni koji se ne slažu s onime što govore ili čine često se okrutno, u nedostatku argumenata, obrušavaju na njihov izgled. Neke se uspješno odupiru „univerzalnom tijelu” i ponosno nose svaku svoju boru, ali ima i onih koje su žrtve straha, nesigurnosti i panike pred zrcalom. Podvrgavaju se skupim i bolnim zahvatima i tretmanima koji sa ženskih lica brišu svaki trag osobne povijesti – velikih tuga, radosti i ljubavi. Možemo li zaglađeno i gotovo bezvremensko lice više uopće zvati svojim? Na osnovi svoga iskustva te razgovarajući s drugim zrelim ženama, Iaia Caputo pokušava odgovoriti na pitanje zašto su žene izgubile pravo na starenje i kako to pravo ponovno osvojiti te, cijeneći unutarnje bogatstvo koje samo zrelost može donijeti, uživati u ispunjenom životu.

Vlasta Prohaska Jarec

Peti sporazum sa samim sobom: Budite sumnjičavi, ali naučite slušati. Ne vjerujte ni sebi ni drugima. Iskoristite moć sumnje kako biste propitali sve što čujete. Je li to zaista istina? Pokušajte dokučiti namjeru koja se krije iza riječi pa ćete razumjeti stvarnu poruku. U knjizi ‘Četiri sporazuma sa samim sobom’ don Miguel Ruiz razotkrio je kako nas proces obrazovanja, odnosno „pripitomljavanja”, može navesti da zaboravimo mudrost s kojom smo rođeni. Knjiga ‘Četiri sporazuma’ pomaže nam da raskinemo mnoštvo sporazuma koji se protive našoj prirodi i kojima sami sebe ograničavamo te ih zamijenimo sporazumima koji će nam donijeti osobnu slobodu, sreću i ljubav. U ovoj se knjizi don Miguel Ruiz udružio sa svojim sinom, donom Joseom Ruizom, kako bi nam zajedno pružili novu perspektivu u odnosu na četiri sporazuma, kao i moćan novi sporazum kojim svoj život možemo preobraziti u vlastiti raj. ‘Peti sporazum sa samim sobom’ vodi nas do dubljih razina svijesti o moći vlastitog ja i vraća nas izvornosti s kojom smo rođeni. U ovom zanimljivom nastavku knjige koja je promijenila živote milijuna ljudi u čitavom svijetu autori nas podsjećaju na najveći dar koji možemo dati sebi: slobodu da budemo onakvi kakvi uistinu jesmo. Bruno Šimleša

Nakladnik: Planetopija d.o.o., Ilica 70, 10000 Zagreb, www.planetopija.hr Prodaja: Knjigu možete kupiti u Planetopijinoj knjižari u Ilici 72 (tel./faks: 01/4846 197) i u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske. Možete je naručiti i putem interneta na www.planetopija.hr. Izdanje: 2012. Cijena: 109 kuna

Nakladnik: V.B.Z., Velikopoljska 12, 10010 Zagreb, www.vbz.hr Prodaja: Knjigu možete naručiti putem telefona 01/6235 419 ili faksa 01/6235 418, te u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske. Možete je naručiti i putem interneta na www.vbz.hr uz popust od 10 posto. Izdanje: 2012. Cijena: 99 kuna

Vlasta Prohaska Jarec

kolovoz /rujan 2012.